ABC tehnike broj 596, lipanj 2016.

I Robot LEGO MINDSTORMS EV3 I I Crobotix prvi u Portugalu I I Zaštita strukovnih interesa I I Grey Walter i refleksivna kornjača I I Analiza fotografije I

ISSN 1849-9791

Izbor

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Rubrike

I Tehničke poštanske marke I I SF priča I I Mala škola fotografije I Broj 596 I Lipanj / June 2016. I Godina LX.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

ZANIMLJIVOSTI IZ TEHNIKE

U OVOM BROJU Let oko svijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Robot LEGO MINDSTORMS EV3 (5). . . . . . . 3 Organizator za radni stol. . . . . . . . . . . . . . . . 7 Na kraju smo problema.... . . . . . . . . . . . . . . 9 Crobotix prvi u Portugalu. . . . . . . . . . . . . . 11 Kako upravljati radom elektromotora (4). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Nosač propelera. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

Let oko svijeta

Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Klopka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Zaštita strukovnih interesa . . . . . . . . . . . . . 24 Televizija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Držač za papir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

Bračni par Stütz iz Münchena letio je oko svijeta gyrocopterom, letjelicom nalik na heli­ kopter, ali bez pogona rotora. Potisak čini elisa na zadnjem kraju letjelice, a rotor promjera 8,4 metra ostvaruje uzgon. Konstrukcija je zato jednostavnija, a letjelica ima masu od samo 450 kilograma. 2009. godine par je preletio Europu i Afriku, a 2010. godine Australiju. www.weltflug.tv

Grey Walter i refleksivna kornjača. . . . . . . . 32 Najznačajniji astronomski događaj ove godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Nacrt u prilogu: Organizator za radni stol Držač za papir

Priredio: Mišo Dlouhy Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvat­ska/Croatia Uredništvo: Ivan Vlainić, Pavao Havliček, Alan Vojković, Zoran Kušan Suradnici: Damir Čović, prof., dr. sc. Zvonimir Jako­bović, Miljen­ko Ožura, prof, mr. Bojan Zvonarević, Borislav Božić, Aleksandar Žiljak.

Igor Ratković, mr. sc. Vladimir Mitrović, Ivo Aščić Glavni urednik: Zoran Kušan, ing.

Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing.

Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 10 (596), lipanj 2016. Školska godina 2015./2016.

Naslovna stranica: Državno natjecanje mladih tehničara u Primoštenu 2016.

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: HZTK, Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

ROBOTIKA

Robot LEGO MINDSTORMS EV3 (5) Kako bi robot lakše našao pravi put između ruševina, trebamo ga naučiti slijediti crnu liniju.

Pripremi crnu liniju koju će robot slijediti. Na bijeli pod ili hamer-papir zalijepi crnu izolir-tra­ ku. Najbolje je napraviti jednu veću elipsu, po kojoj robot može voziti.

Koji senzor moraš koristiti kako bi robot mogao pratiti crnu liniju?

Kamo taj senzor mora gledati? a) prema naprijed, b) prema unatrag, c) prema tlu.

Za praćenje linije koristi se senzor boje (Colour sensor), odnosno senzor reflektiranog svjetla (Light sensor). Upravo će se ta opcija koristiti u ovoj vježbi. Taj senzor mora gledati c) prema tlu.

Ugradi potreban senzor na robot, što više u sredinu između prednjih kotača i što bliže tlu.

Senzor osvjetljenja spoji na port 3. Primjer tako složenog robota prikazan je na slici. Upute za dogradnju robota sa senzorom svjetla možeš naći u uputama za slaganje osnovnih robota: za Lego Education na linku http://robotsquare. com/2013/10/01/education-ev3-45544-instruc­ tion/, na stranicama 47–53, a za Lego Home na linku http://www.lego.com/en-gb/mindstorms/ build-a-robot/track3r, stranice 86–89.

IZAZOV 1. Koju vrijednost očitava senzor ako je ispod njega crna linija? _______________ Koju vrijednost očitava senzor ako je ispod njega bijela boja? _____________________ Vrijednost sa senzora očitaj u donjem desnom uglu sučelja za programiranje.

Ako moraš izabrati samo jedan broj za koji vrijedi: • za sve vrijednosti sa senzora koje su veće od tog broja – na senzoru je bijela boja, • za sve vrijednosti sa senzora koje su manje od tog broja – na senzoru je crna boja, koji bi to broj bio? ____________ RJEŠENJE: Koju vrijednost očitava senzor ako je ispod njega crna linija? Vrijednosti mogu biti različite, ovisno o osvjetljenju u sobi, ali brojevi su obično mali, npr. 7.

Koju vrijednost očitava senzor ako je ispod njega bijela boja? I ove vrijednosti se mogu razlikovati ovisno o osvjetljenju sobe, ali sada su brojevi veliki, npr. 53.

Ako moraš izabrati samo jedan broj za koji vrijedi: • za sve vrijednosti sa senzora koje su veće od tog broja – na senzoru je bijela boja, • za sve vrijednosti sa senzora koje su manje od tog broja – na senzoru je crna boja, koji bi to broj bio? Najbolje je izabrati broj koji se nalazi na sredini između onoga što nazivamo bijelom bojom i onoga što nazivamo crnom bojom. Tu vrijednost ćemo zvati PRAG. U našem slučaju: prag = (7+53) / 2 = 30.

IZAZOV 2. Napravi program za robot koji će slijediti crnu liniju.

Ideja: neka robot slijedi DESNI brid između crne linije i bijele podloge.

3

Sljedećih nekoliko pitanja može ti pomoći pri razmišljanju kako će robot otkriti gdje je crna linija, a gdje bijela podloga.

1. Odredi vrijednost praga. _______________ 2. Senzor reflektiranog svjetla detektira BIJELU boju ako je vrijednost očitanja senzora a) veća od praga, b) manja od praga.

3. Što robot mora napraviti ako je na senzoru detektirana bijela boja, tj. kada je na senzoru svjetla vrijednost reflektiranog svjetla veća od praga? __________________ 4. Što tada radi DESNI MOTOR? a) vozi, b) miruje.

5. Što tada radi LIJEVI MOTOR? a) vozi, b) miruje.

6. Kada će se robot prestati ovako gibati? Kada senzor reflektiranog svjetla detektira ____ boju.

Tada je vrijednost očitanja senzora a) veća od praga, b) manja od praga.

7. Što moramo tada napraviti s DESNIM moto­ rom? a) zaustaviti ga, b) ostaviti da se dalje vrti.

8. Što tada radi LIJEVI MOTOR? a) vozi, b) miruje.

9. Kada će se robot prestati ovako gibati? _____ 10. Kako bi robot uspješno slijedio desni brid crne linije, opisano gibanje robota se: a) dogodi samo jednom, b) mora ponavljati u petlji.

Prepiši program pomoću kojeg će robot slije­ diti desni rub crne linije.

Nakon što si prepisao program, provjeri jesi li točno odgovorio na sva pitanja.

4

RJEŠENJE: Program koji slijedi crnu liniju mogli bismo opisati na ovakav način: na početku programa senzor svjetla je iznad crne linije. Kada linija ili robot malo skrene, senzor svjetla će se naći iznad bijele podloge. Tada robot moramo natjerati ponovno na crnu liniju. Robot mora malo skrenuti. Kako ćemo znati u koju stranu mora skrenuti? Ovisi je li se robot našao s lijeve ili s desne strane crne linije. Kako ćemo to znati?

Gotovo nikako. Zato je pametnije da robot slije­ di desni brid koji razdvaja bijelu podlogu i crnu liniju. Tada ćemo sigurno znati na koju stranu crne linije je robot skrenuo i kuda ga moramo vratiti. Točnije, ako senzor svjetla detektira bijelu boju, robot se mora vratiti ulijevo prema crnoj liniji, a ako senzor detektira crnu boju, robot se mora lagano okrenuti prema bijeloj podlozi, udesno. Zaključujemo: neka robot slijedi DESNI brid između crne linije i bijele podloge. Odgovori na postavljena pitanja: 1. Prema prošlom izazovu, prag je 30.

2. Senzor reflektiranog svjetla detektira BIJELU boju ako je vrijednost očitanja senzora veća od praga.

3. Kada je na senzoru detektirana bijela boja, tj. kada je na senzoru svjetla vrijednost reflek­ tiranog svjetla veća od praga robot se mora vratiti na crnu liniju.

4. DESNI MOTOR tada vozi.

5. LIJEVI MOTOR tada miruje.

6. Robot će se prestati ovako gibati kada senzor reflektiranog svjetla detektira crnu boju. Tada je vrijednost očitanja senzora manja od praga.

7. DESNI motor tada trebamo zaustaviti.

8. LIJEVI MOTOR tada vozi.

9. Robot će se prestati ovako gibati kada detekti­ ra vrijednost reflektiranog svjetla koja je veća od praga.

10. Kako bi robot uspješno slijedio desni brid crne linije, opisano gibanje robota mora se ponavljati u petlji.

Ova pitanja navodila su nas na opis progra­ ma koji slijedi desni rub crne linije. U ovom programu korištena je nova naredba iz zelene skupine, druga po redu: Large Motor. Njome direktno upravljamo samo jednim motorom.

Ovisno o načinu korištenja, moramo upisati brzi­ nu motora i hoće li se okretati ovisno o zadanom vremenu, broju okretaja, stupnjevima ili dok ne zadovolji očitanje nekog senzora. U ovom slučaju taj senzor je Colour Sensor, a naredba

koju koristimo je u narančastoj skupini, druga po redu: Wait. Kako bi ispravno radila, moramo je postaviti u mod: Colour Sensor  Compare  Reflected Light Intensity.

Program u petlji ponavlja: vozi motorom C dok vrijednost na senzoru svjetla ne postane manja od 30. Tada ugasi motor C, a upali motor B brzinom 30. Vozi samo motorom B sve dok vrijednost na senzoru svjetla ne postane veća od 30. Tada zaustavi motor B.

IZAZOV 3. Promijeni program iz prethodnog izazova tako da robot slijedi lijevi brid crne linije.

RJEŠENJE: Kako bi robot slijedio lijevi brid crne linije potrebno je u programu zamijeniti nazive portova na motorima: B u C, a C u B.

IZAZOV 4. Promijeni vrijednost praga koji razdvaja crnu i bijelu boju. Što se događa ako upišeš krivu vrijednost, npr. prag je 80? ___________________________ Promijeni brzinu robotu. Što se događa ako robot vozi prebrzo?

Testiraj na liniji u zavoju. _______________________________________________________ Kojom maksimalnom brzinom robot može voziti, a da ne izgubi crnu liniju ispod sebe?

5

RJEŠENJE: Mijenjanjem praga ili brzine motora, robot može izgubiti crnu liniju.

Ako je vrijednost praga prevelika, robot će se izgubiti na bijeloj podlozi i nikada neće naći crnu liniju.

Ako robot vozi prebrzo može izgubiti liniju u zavoju. Hoće li se to dogoditi ovisi o liniji na kojoj testira­ mo i o dizajnu robota.

Kojom maksimalnom brzinom robot može voziti, a da ne izgubi crnu liniju ispod sebe? Ovo direktno ovisi o liniji na kojoj testiramo i o robotu. Testiraj različite vrijednosti dok ne otkriješ maksimalnu.

IZAZOV 5. Promijeni trajanje vožnje: a) robot neka vozi 10 sekundi, b) robot neka ponovi petlju 10 puta.

RJEŠENJE: Jedina razlika u ova dva primjera je u uvjetu prestanka petlje. Ako robot vozi 10 sekundi, program izgleda ovako:

Ako robot ponavlja petlju 10 puta, program izgleda ovako:

Dr. sc. Ana Sović Kržić

6

MODELARSTVO UPORABNIH TEHNIČKIH TVOREVINA

Organizator za radni stol Organizator za radni stol uporabna je tehnička tvorevina pripremljena za tri šperploče A4-formata i debljine 3 mm. Izrada tehničke tvo­ revine zahtijeva preciznost i urednost zbog spo­ jeva i estetskog izgleda. Za izradu vam nije potre­ ban sav materijal te ga iskoristite za poboljšanje funkcionalnosti i dizajna tehničke tvorevine.

Dobro proučite tehničku dokumentaciju. Iako sam pripremio radionički crtež u mjerilu M1:2 preporučio bih zbog vremena da tehničku tvore­ vinu izradite pomoću crteža u M1:1 pripremlje­ nih za samoljepljivi papir. Na taj način povećat ćete preciznost, a ostat će vam i vremena za rad na dizajnu i funkcionalnosti organizatora za radni stol. Materijal koristite što bolje i racionalnije.

Radna i operacijska lista: POZ.

1.

2.

NAZIV POZICIJE

RADNI POSTUPAK

Stranica – zadnja

Škare za rezanje Lijepljenje nalje­ naljepnice pnica, piljenje, bru­ Stroj za piljenje šenje i prilagodba Brusni papir i brusna pozicija. daščica

Stranica – ispred zadnje

Škare za rezanje Lijepljenje nalje­ naljepnice pnica, piljenje, bru­ Stroj za piljenje šenje i prilagodba Brusni papir i brusna pozicija. daščica

3.

Stranica – iza prednje

4.

Stranica – prednja

Lijepljenje naljep­ nica, piljenje, brušenje, prila­ godba pozicija za lijepljenje.

Lijepljenje naljep­ nica, piljenje i brušenje, prila­ godba pozicija za lijepljenje.

PRIBOR I ALAT

Škare za rezanje naljepnice Stroj za piljenje Brusni papir i brusna daščica Škare za rezanje naljepnice Stroj za piljenje Brusni papir i brusna daščica

UPUTE ZA RAD Nakon rezanja naljepnica i lijepljenja pozicija na šperploču od 3 mm, slijedi oblikovanje piljenjem i brušenjem.

Potrebno je izraditi jedan komad pozi­ cije broj 1. Vodi računa o preciznosti, dimenzije pozicija moraju biti točne zbog spajanja.

Nakon rezanja i lijepljenja samoljep­ ljivih papira na šperploču (debljine 3 mm), slijedi piljenje i brušenje pozicija.

Potrebno je izraditi jedan komad pozi­ cije broj 2. Vodi računa o preciznosti, dimenzije pozicija moraju biti točne zbog spajanja.

Nakon rezanja i lijepljenja samoljeplji­ vih papira na šperploču 3 mm, potreb­ no je piljenjem oblikovati poziciju broj 3 te brušenjem doraditi i pripremiti za spajanje.

Nakon rezanja i lijepljenja samoljeplji­ vih papira na šperploču 3 mm, potreb­ no je piljenjem oblikovati poziciju broj 4 te brušenjem doraditi i pripremiti za spajanje.

5.

Dno organiza­ tora za radni stol

Lijepljenje nalje­ pnica, piljenje i brušenje, prila­ godba pozicija za lijepljenje.

Škare za rezanje naljepnice Stroj za piljenje Brusni papir i brusna daščica

6.

Lijepljenje nalje­ pinca, piljenje i Bočna stranica brušenje, prila­ godba pozicija za lijepljenje.

Škare za rezanje naljepnice Stroj za piljenje Brusni papir i brusna daščica

7.

Ljepilo drvospoj, tro­ kut ili kutnik, gumice Spajanje pozi­ Lijepljenje tehničke za zimnicu, dodatni cija i obliko­ tvorevine i dodatna elementi za pomoć vanje obrada brušenjem. pri spajanju lijeplje­ njem pozicija

Nakon rezanja i lijepljenja samoljep­ ljivih papira na šperploču (debljine 3 mm), slijedi piljenje pozicije broj 5 i brušenje.

Vodi računa o preciznosti, dimen­ zije pozicije moraju biti točne zbog spajanja.

Nakon rezanja i lijepljenja samoljep­ ljivih papira na šperploču (debljine 3 mm), slijedi piljenje pozicija broj 6 (dva komada) i brušenje.

Vodi računa o preciznosti, dimen­ zije pozicije moraju biti točne zbog spajanja.

Pripremljene pozicije potrebno je spo­ jiti lijepljenjem u jednu cjelinu. Kako biste si olakšali spajanje, upotrijebite dodatne elemente čija je širina 23 mm.

Spojite lijepljenjem poziciju 1 s bočnim stranama tehničke tvorevine. Pri tome pazite na preciznost spoja i pravi kut.

Nakon toga pomoću dodatnih eleme­ nata odredite položaj pozicije 2 te je spojite s bočnim stranama. Slijedi spa­ janje pozicije 3 na isti način. Razmaci između stranica trebali bi biti jednaki (23 mm). Zatim spojite lijepljenjem poziciju 4 na krajeve bočnih strana.

Ukoliko vam ljepilo ne drži spojeve, po­ služite se gumicama za zimnicu. Nakon spajanja stranica dno organizatora za radni stol postavite ispod dobivenog oblika i međusobno ih spojite lijeplje­ njem. Nakon lijepljenja slijedi dodatna obrada brušenjem uratka.

Ocrtavanje ma­ terijala dodatnim Pribor za tehničko elementima. crtanje, alati za Dok čekate da se spojevi slijepe, Piljenje i obliko­ piljenje i oblikovanje možete osmisliti funkcionalne dodatke 8. vanje brušenjem, materijala, ljepilo ili elemente za poboljšanje dizajna spajanje lijeplje­ drvospoj, ostali pribor organizatora za radni stol. njem i dodatno za oblikovanje oblikovanje.

Pri lijepljenju pozicija ORGANIZATORA ZA RADNI STOL potrebna je preciznost i urednost. Nakon spajanja uradak dodatno brusite brusnim papirom veće finoće (do 400 zrnaca).

Funkcionalno poboljšanje tehničke tvorevine ili oblikovanje dizajna uratka

Napomena: • pazi na redoslijed radnih operacija, • obrati pozornost na organizaciju radnog mje­ sta, • pravilno primijeni mjere zaštite pri radu,

8

• nakon završetka provjeri funkcionalnost urat­ ka (kvaliteta spojeva, čvrstoća uratka, kvaliteta brušenja, poboljšanje funkcionalnosti organi­ zatora za radni stol).

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Na kraju smo problema...

1. Popunite tablicu s 9 različitih brojeva pazeći da na kraju dobijete broj 66. U zadatku se koriste samo četiri osnovne matematičke operacije.

-

Detalj s Natjecanja mladih tehničara, Primošten 2016.

Materijal (osigurava županijsko povjerenstvo): • Šperploča A4-format debljina 3 mm 3 komada • Samoljepljivi papir A4-format 3 komada • Ljepilo (brzovezujući drvo spoj) 100 grama Alat (osigurava županijsko povjerenstvo uz mentore učenika): • Strojevi UNIMAT 1– pripremljeni za piljenje • Sredstva zaštite pri radu: zaštitne naočale, rukavice Alat (koji učenik donosi sa sobom na natjecanje): • Pribor za tehničko crtanje i pisanje • Ručni alati za obradu drveta (bravarske turpi­ je, brusne daske, kutnik za pomoć pri spajanju pozicija, nožice (škare), modelarski nožić) • Gumice za zimnicu – različite veličine, za pomoć pri spajanju pozicija lijepljenjem • Brusna daščica i brusni papir (gradacije od 150 i od 400 zrnaca) P-KATEGORIJA (od 5. do 8. razreda) Nositelj područja: Ivan Rajsz

+ 13 x

x 12 +

11 +

66 = 10 -

:

+

x

:

Ovaj zadatak mi je poslao jedan moj dragi prijatelj :D … Na početku sam pokušao do rješe­ nja zadatka doći bez računala, ali nakon nekog vremena shvatio sam da mi je puno bolje malo se potruditi oko programiranja jer bez računala vjerojatno nikad neću saznati koliko ima takvih rješenja, a skoro da sam i počeo sumnjati da takva rješenja uopće postoje. S prvim progra­ mom dobio sam mnogo veći broj rješenja jer su neka rješenja bila netočna, naime u njima je bilo brojeva koji se ponavljaju, a nekih brojeva nije ni bilo... Kad je program napokon proradio kako treba, osjetio sam jedno fino zadovoljstvo, bila je to nagrada za uloženi trud. Hvala mom prijatelju što mi je poslao ovaj zadatak.

Program 1.

Dim a As integer Dim b As integer Dim c As integer Dim d As integer Dim e As integer Dim f As integer Dim g As integer Dim h As integer Dim i As integer

9

Rješenje problema 1.

For a=1 to 9 for b= 1 to 9 for c= 1 to 9 for d= 1 to 9 for e= 1 to 9 for f= 1 to 9 for g= 1 to 9 for h= 1 to 9 for i= 1 to 9 if (13*b/c)=int(13*b/c) and (g*h/i)=int(g*h/i) and (12*e-f)=int(12*e-f) _ and a<>b and a<>c and a<>d and a<>e and a<>f and a<>g and a<>h _ and c<>e and a<>i and b<>c and b<>d and b<>e and b<>f and b<>g _ and b<>h and b<>i and c<>d and b<>e and c<>f and c<>g and c<>h _ and c<>i and d<>e and d<>f and d<>g and d<>h and d<>i and e<>f _ and e<>g and e<>h and e<>i and f<>g and f<>h and f<>i and g<>h _ and g<>i and h<>i and (a+13*b/ c+d+12*e-f-11+g*h/i-10)=66 then print a;b;c;d;e;f;g;h;i end if next i next h next g next f next e next d next c next b next a Print “KRAJ” Sleep Teško da ćete jednostavno doći do rješenja ukoliko se ne potrudite i napišete program.

Program koji je priložen našao je čak 20 rješenja.

Zanimljivost je u tome što imamo 9 For-Next petlji i poprilično složen uvjet.

3 + 13 x 2 :

1

4 x 12 + 5 +

-

9

66 = 10 6 :

Popunjena tablica s prvim programskim rješenjem.

Dva zadatka za provjeru!

2. Neka žena na tržnicu je ponijela ukupno 110 komada jabuka i krušaka. Ako je 5 jabuka prodavala po 20 kn, a 5 krušaka po 30 kn i ako je ukupno zaradila 560 kn, koliko je prodala jabuka, a koliko krušaka?

3. Četvrtina zbroja dvaju brojeva daje 6, trećina razlike tih dvaju brojeva daje 4, koji su to brojevi?

Rješenja Program 2.

Dim x As Integer Nastavak na 29. stranici.

10

7 11 + 8 x

NATJECANJA

Crobotix prvi u Portugalu

Od 4. do 8. svibnja u gradu Bragança, u Portugalu, održano je robotičko natjecanje za zapadnu Europu.

Na natjecanju je sudjelovala i karlovačka ekipa Crobotix koja je osvojila 1. mjesto u kategoriji srednjoškolskih ekipa.

Albert Gajšak i Filip Jakšić učenici su 3. razreda Gimnazije Karlovac i članovi Zajednice tehničke kulture.

Zbog nedostatka sredstava, Zajednica im nije mogla pomoći u financiranju, tako da su oni sami pronašli sponzore, uz roditelje, kako bi mogli otići na natjecanje. Kako ni ta sredstva nisu bila dostatna, spavali su u dvorani gdje se odvijalo natjecanje. Usprkos tome osvojili su prvo mjesto. Time je nagrađena njihova neizmjerna volja i puno uloženog vremena, kao i stručnih usavršavanja za postizanje ovako dobrog rezultata.

Konstrukcija robota, inovativna rješenja u rješavanju zadataka, preciznost, upornost, komunikativnost i dobra volja samo su neke od karakteristika ovih mladih tehničara.

Primjenjujući različita znanja iz područja robotike, programiranja, izrade konstrukcija, elektronike i marketinga, dokazali su svoju svestranost i kvalitetu, čime su samo produžili niz kvalitetne promocije Karlovca.

Početkom travnja osvojili su drugo mjesto na natjecanju u Austriji, krajem travnja prvo mjesto u Slovačkoj i sada prvo mjesto na natjecanju u Portugalu. Sljedeće natjecanje na kojem će sudjelovati je u Mariboru u Sloveniji. Osim njih, Hrvatsku je predstavljala i zagrebačka ekipa osnovnoškolaca koja je također osvojila prvo mjesto.

Već sada su najtrofejnija ekipa robotičara u Hrvatskoj u ovoj školskoj godini.

Suzana Šnajdar

11

Kako upravljati radom elektromotora (4) Servomotori se znatno razlikuju od “običnih” istosmjernih elektromotora kojima smo se do sada bavili. Zapravo, DC-motor je tek jedan od sastavnih dijelova svakog servomotora. Pored njega, u kućište su još ugrađeni zupčani prijenos (zbog kojeg se osovina servomotora vrti sporije od osovine pogonskog DC-motora) i odgovarajući elektronički sklop. Sastavni dijelovi jednog tipičnog servomotora tvrtke Hitec prikazani su na presjeku na Slici 12.

Slika 12. Presjek tipičnog servomotora

Slika 13. Spajanje servomotora na napon napajanja

12

ELEKTRONIKA

Slika 13. prikazuje kako servomotor spajamo na napon napajanja. Nazivni napon većine malih modelarskih servomotora iznosi 5 V, no dobro će raditi i s naponima napajanja u rasponu od 4,5 do 6 V. Zato će kao dobar izvor napajanja servo­ motora moći poslužiti obična plosnata baterija napona 4,5 V, kako je to na Slici 13. i prikazano.

No servomotor neće proraditi ako ga samo spo­ jimo na napon napajanja: da bismo ga pokrenuli, potrebno mu je na treći priključak (žute ili bijele boje) trajno dovoditi odgovarajuće upravljačke impulse. Ti se impulsi trebaju ponavljati svakih 20 ms (drugim riječima, impulsi trebaju biti frekvencije 50 Hz) i trajati između 900 i 2100 µs. Način rada motora ovisi upravo o trajanju upravljačkih impulsa.

Napomenimo još kako postoje dvije izvedbe servomotora: • servomotori čija se osovina može trajno vrtjeti u jednom ili u drugom smjeru (ovakvi motori pogodni su za pogon robota) i • servomotori čija se osovina može zakrenuti samo za 180° (ovakvi motori pogodni su za postavljanje dijelova robota u željeni položaj, kao i za upravljanje smjerom njegova kretanja).

Osovina prve izvedbe vrtjet će se u smjeru suprotnom od kazaljke na satu kada je trajanje upravljačkih impulsa kraće, a u smjeru kazaljke na satu ako je trajanje upravljačkih impulsa duže od 1500 µs. Motor će se zaustaviti kada su upravljački impulsi trajanja oko 1500 µs. U

Slika 14. Upravljanje zakretanjem osovine servomotora

užem području oko 1500 µs moguće je upravljati i brzinom vrtnje servomotora, ali motor brzo postigne maksimalnu brzinu vrtnje, koja onda više ne ovisi o daljnjem smanjenju ili povećanju trajanja impulsa.

Osovina druge izvedbe može se od srednjeg položaja zakrenuti za po 90° u oba smjera. Slika 14. prikazuje kako zakretanje osovine ovisi o tra­ janju upravljačkog impulsa. Na slici su prikazani samo srednji i krajnji položaji, ali ovom vrstom servomotora moguće je i vrlo precizno uprav­ ljati. Tako će, na primjer, impulsi trajanja 1450 µs zakrenuti osovinu samo malo “ulijevo” od srednjeg položaja, impulsi trajanja 1400 µs još malo više ulijevo itd.

Kako bi se mogla osigurati pouzdana ovisnost položaja osovine u odnosu na trajanje impulsa, u ovakve servomotore ugrađuje se potenciometar

povezan s osovinom motora (taj potenciometar nije prikazan na Slici 12.). Klizač potenciome­ tra elektroničkom sklopu u svakom trenutku “javlja” položaj osovine servomotora, pa će on moći odraditi potrebne korekcije čim ustanovi da položaj osovine ne odgovara trajanju uprav­ ljačkih impulsa.

Kod ove izvedbe servomotora moramo paziti da trajanje impulsa ne izađe izvan dopuštenog raspona. Dosad smo kao dozvoljeni raspon navo­ dili vrijednosti između 900 i 2100 µs. Međutim, ovisno o izvedbi motora, taj raspon može biti i malo veći (npr. 700–2300 µs) ili manji (npr.

1000–2000 µs). Treba provjeriti dokumentaciju korištenog motora ili pažljivo ispitati unutar kojeg se raspona osovina nekog motora slo­ bodno zakreće. Dovođenje impulsa prekratkog ili predugog trajanja, kao i dovođenje impulsa čija frekvencija znatnije odstupa od nazivnih 50 Hz, rezultirat će pokušajem postavljanja osovine u nedozvoljeni položaj, preko graničnika. To će možda rezultirati oštećenjem zupčanika servo­ motora.

Sklop za upravljanje radom servomotora Dosad smo saznali kako radom servomotora upravljamo pomoću impulsa koje dovodimo na njegov upravljački priključak, kao i da frekvencija i trajanje tih impulsa trebaju biti prilično preci­ zno postavljeni. U ovom poglavlju opisat ćemo elektronički sklop koji može proizvesti odgovara­ juće impulse. Kako su karakteristike upravljačkih

Slika 15. Dio sklopa za upravljanje radom servomotora

13

impulsa jednake za obje izvedbe servomotora, isti upravljački sklop će biti pogodan za upravlja­ nje radom i jedne i druge izvedbe.

Jednostavnosti radi, u nastavku teksta referi­ rat ćemo se samo na drugu izvedbu servomoto­ ra, kod koje se osovina može zakrenuti za po 90° od srednjeg položaja (Slika 14.).

Sklop za upravljanje radom servomotora sadrži dva integrirana kruga TLC555, koje smo upoznali u prijašnjim nastavcima. Prvi od njih, IC1, nalazi se u spoju astabilnog multivibratora prema Slici 15. i na svom izlazu A proizvodi impulse frekvencije 50 Hz. Oblik tih impulsa također je nacrtan na istoj slici, a namjena im je “okidanje” (pokretanje) drugog sklopa, čiji ćemo rad analizirati poslije.

Kako radi astabilni multivibrator s integriranim krugom TLC555 već smo saznali u drugom nastavku. I sada se princip rada zasniva na naizmjeničnom punjenju i pražnjenju kondenzatora C1. Međutim spoj prikazan na Slici 15. malo je drukčiji od onog prikazanog na slikama 5. ili 9. pa zato niti neće raditi na potpuno jednak način: C1 se puni preko serijskog spoja otpornika R1a i R1b i napon na njemu raste. Tijekom ovog razdoblja napon na izlaznom pinu 3 integriranoga kruga bit će jednak naponu napajanja (5 V).

Kada napon na C1 dostigne vrijednost jednaku 2/3 napona napajanja (oko 3,33 V), TLC555 će uključiti internu sklopku spojenu na pin 7 i preko nje spojiti “gornji” izvod otpornika R1b na masu.

Sada će se C1 početi prazniti preko otpornika R1b i napon na njemu će se smanjivati. Tijekom ovog razdoblja napon na izlaznom pinu 3 integriranoga kruga bit će 0 V. Kada napon na C1 padne do 1/3 napona napajanja (oko 1,67 V), TLC555 će isključiti sklopku na pinu 7 i kondenzator C1 će se ponovo početi puniti. Ovaj proces ponavlja se dokle god je TLC555 spojen na napon napajanja.

Kako se kondenzator C1 puni preko serijskog spoja otpornika R1a i R1b (= 124,7 kW), a prazni preko znatno manjeg otpornika R1b (= 4,7 kW), proces punjenja će trajati puno duže od procesa pražnjenja. Zbog toga će i izlazni napon pina 3 znatno duže biti na 5 V, nego na 0 V: nastat će kratki negativni impulsi poput onih prikazanih na Slici 15. Frekvenciju f, trajanje perioda T i

14

trajanje impulsa t1 možemo izračunati prema formulama navedenim u tehničkoj dokumentaciji integriranog kruga TLC555: Za vrijednosti otpornika R1a i R1b te kondenzatora C1 koje su navedene na Slici 15. postižemo uske negativne impulse frekvencije 50 Hz i trajanja 0,7 ms; upravo će nam takvi impulsi trebati za pravilan rad drugog dijela sklopa!

Prije nego li ga počnemo analizirati, zaustavimo se časak na ovom mjestu i prokomentirajmo točnost koju možemo očekivati. Integrirani krug TLC555 projektiran je tako da promjene napona napajanja imaju minimalan utjecaj na frekvenciju signala koji on proizvodi. Međutim pri proizvodnji integriranih krugova nastaju određena od­stu­ panja u vrijednostima komponenti unutar inte­ griranoga kruga, tako da navedene formule nisu apsolutno točne. I vrijednosti otpornika i kondenzatora u stvarnosti se razlikuju od onih koje su na komponentama naznačene: tolerancije otpornika koje uobičajeno koristimo iznose 5% ili 1%, a tolerancije kondenzatora su puno veće: od 5% do čak 50%. Želimo li u praksi postići rezultate koji su približni proračunima, najviše pažnje pri odabiru moramo posvetiti komponentama koje unose najveću pogrešku. U našem primjeru, to su kondenzatori. Preporučam upotrebu folijskih MKS- ili MKP-kondenzatora tolerancije 5% ili 10%; kapaciteti elektrolitskih i keramičkih kondenzatora imaju znatno veća odstupanja od naznačenih vrijednosti pa oni ovdje nisu upotrebljivi. Upotrijebite li otpornike tolerancije 1%, njihov utjecaj na točnost frekvencije moći ćemo potpuno zanemariti. Držite li se ovih preporuka, odstupanje frekvencije od izračunate vrijednosti neće biti veće od ±10%, što je za naše potrebe više nego zadovoljavajuće.

Za veću točnost, umjesto fiksnog otpornika R12 na istome mjestu treba ugraditi kvalitetni višeokretni trimer otpora 220 kW, kojim onda možemo ugoditi izlaznu frekvenciju na traženu vrijednost. Naravno, za to bi nam bio potreban i odgovarajući mjerač frekvencije.

U sljedećem nastavku pročitajte kako smo impulse sa Slike 15. iskoristili za okidanje drugog integriranog kruga TLC555 (IC2), te kako on upravlja radom servomotora.

Mr. sc. Vladimir Mitrović

Nosač propelera Kod nas u Aeroklubu u Slavonskom Brodu jedan od najiskusnijih modelara uvijek na svoje modele aviona i motornih jedrilica ugrađuje pogonski motor i propeler iznad ili iza krila. Razlog tome je njegovo iskustvo da se model ponekad sunovrati na tlo i tada stradaju peopeler i motor, koji su uz prijamnik najskuplji dijelovi. I mi ćemo sada iskoristiti to njegovo iskustvo!

Velike modelarske tvrtke prodaju nosač propelera kao gotov sklop koji se može pričvrstiti na krilo. U ponudi su i propeleri koji se sami sklapaju kada motor ne radi, tako da se tada smanjuje otpor zraka. Motor i nosač motora su u aerodinamički povoljnom kućištu. Naravno, to košta i nije lako nabaviti, stoga donosimo prijedlog za samogradnju nosača propelera.

Ovaj se nosač može primijeniti na sve vrste letjelica koje imaju raspon krila 1200 mm ili veći.

Na nacrtu je prikazano krilo modela jedrilice koja se radi iz jednog komada stiropora za pod­ metanje ispod parketa, a čija je izrada opisana u jednom od prethodnih brojeva ovoga časopisa.

Kod tog modela krilo je izvedeno tako da u svojoj simetrali leži na nosaču koji se gumicama hvata za trup. Krilo se može pomicati naprijed-natrag i lakše je postići da težište modela bude na 1/3 širine krila, mjereno od njegove napadne ivice.

Motor koji sam koristio kupljen je od tvrtke Hobby King i ima oznaku PARK 250 Turnigy

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

1680 KV (poz. 4 na nacrtu). To je mali motor bez četkica, tzv. brushless, njegov regler ima oznaku H-KING 10 12V/3SLiPo 6-8 NiMH linear BEC 1 Amp. Propeler je 7 x 3,5 cola, odnosno promjer mu je 7 cola, a uspon 3,5 cola (5).

Motor ima nosač koji se vijcima pričvrsti za tanki i čvrsti modelarski šper debljine 1 mm (1).

Dva vertikalna nosača (2) oslanjaju se na komad špera (3), koji se vijcima pričvrsti za krilo. Težište sklopa motor-propeler-spojni kablovi je iznad težišta modela.

Krilo je oslonjeno na nosač (6). Os motora treba biti nagnuta prema dolje za 3 do 5 stupnja.

Dodatno, os čitavog sklopa nosača propelera treba zakrenuti udesno za 2 do 3 stupnja. Razlog tomu opisan je u ovome časopisu br. 535 od svibnja 2010. godine. Čitav nosač treba prebrusiti finim brusnim papirom i obojati.

Iz opisanog motora izlaze tri vrlo tanke žice dužine 5 mm, bez izolacije, to su tri faze, i prilikom rada motora ili rada na modelu, ove tanke žice vrlo lako puknu. To je nemoguće popraviti lemljenjem. Stoga je vrlo korisno ove žice zalijepiti dvokomponentnim ljepilom za nosač (1).

Bojan Zvonarević Aeroklub Slavonski Brod

15

16

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

MOTIV - što fotografirati Eto, došlo je vrijeme odmora. Nema više nastave, a i mature su pri kraju. Još koji dan pa je i sa ispitima na fakultetima gotovo i slobodnog će vremena biti na pretek. Doduše, neki će mladi i raditi preko omladinskih, studentskih servisa ili pak u obiteljskoj firmi. Bilo kako bilo, neki će na odmor, a neki u nove obaveze, ali sasvim drugačijeg karaktera negoli su školske. U svakom slučaju, bit će i slobodnog vremena čiji jedan dio možete obogatiti i bavljenjem fotografijom.

Vrlo su često mladi autori u nedoumici što fotografirati, a kod nekih je prisutna i misao da tu nema ništa interesantno za fotografiranje. Nije to baš tako. Vrlo često tvrdim da se sve može fotografirati ili, bolje reći, sve može biti vrijedno pažnje, ali je pitanje kako to uraditi. Dakle, sebi stalno treba iznova postavljati pitanje kako, a ne što fotografirati.

Ako smo upoznali naš fotoaparat, što i kako koristiti na njemu i ako imamo osnovna znanja o vrstama objektiva i njihovim učincima, te ako poznajemo korisnost dodatne opreme kao što su filtri, onda ćemo zasigurno štošta toga što je ispred nas u našem vizualnom okruženju pretvoriti u dobru fotografsku sliku.

Znači, sve se može fotografirati i sve možemo pretvoriti u dobru ili sjajnu vizualnu senzaciju. Pažnju trebamo usmjeriti načinu komponiranja fotografske slike. Uz nekoliko primjera iskusnih autora provest ću vas kroz razne situacije koje i vi možete iskoristiti kako biste načinili svoju dobru fotografiju.

Kiša i magla mogu biti i jesu izazov za fotografiranje. Pokazuju to fotografije Mire Dežulovića i Pavla Totha. I jedan i drugi autor iskoristili su zastoj u prometu i načinili fotografije kroz vjetrobransko staklo.

Na Dežulovićevoj fotografiji ističe se crvena boja prometne signalizacije što u općem sivilu djeluje impresivno, a Pavao Toth crno-bijelom fotografijom ističe prisutni grafizam kapljica kiše. Naglašena perspektiva kadra dodatno pojačava doživljaj snimljenoga prizora.

I Gordana Ivičić promatra prirodu i evo njene “Duge”. Kada snimamo kadar s naglašenim motivom, kao što je u ovom slučaju duga, moramo voditi računa i o drugim elementima sadržaja koji ulaze u kadar jer i njihovo prisutstvo doprinosi ili odmaže općem dojmu, neovisno gdje snimamo - u prirodi ili u gradu. Trebamo kontrolirati sveukupnost sadržaja koje zahvaćamo kadrom. Dakle, trebamo se maknuti lijevo, desno i gledati kako se mijenja perspektiva scene. Mičući se iz je dne točke u drugu točku mijenjamo i odnose u kompozicijskoj strukturi kadra.

Kada snimamo otvorene ambijente, onda svakako moramo voditi računa o prostoru neba. Koliko ga zahvaćamo u kadar, je li bogato oblacima, ili je jednolično svijetlo, ili tamno… Sve će to na neki način doprinijeti općoj atmosferi fotografije. Isto tako, kod snimanja otvorenog prostora, bitnu ulogu igra položaj horizonta. Pavle Toth i Miro Dežulović na svojim fotografijama daju važnost i jednom i drugom elementu.

Miro Dežulović je koristio polarizacijski filtar i širokokutni objektiv kako bi naglasio ove prekrasne oblake i perspektivu te time doprinio dramatičnosti kompozicije. Pavao Toth spustio je vrlo nisko horizont i time naznačio moć i silu neba. Niskim horizontom postigao je dramatičnost iščekivanja trenutka kada će iz prijetećeg i tmurnog nebo pljusnuti kiša.

Ako živiš na moru ili putuješ na more, to je prilika da radiš serije fotografija s ovom temom. Prizori jedrilica i jedrenja sami po sebi su interesantni za promatranje, a kamoli za snimanje. Naravno, i ovdje je važan okoliš koji po naravi vidnoga kuta objektiva hvatamo u kadar.

Fotografija Nebojše Anića dobar je primjer kako gibljivosti i eleganciji jedrilice, koja svojim nagnućem hvata što povolj-

niji vjetar, suprotstavlja strogu vertikalu dimnjaka u pozadini čije naizmjenične plohe crvene boja unose živost u pozadinsko sivilo.

A možeš istraživati i bogati inventar što je prisutan na brodicama, barkama kojih ima u svakom primorskom mjestu i tako pričati priču o moru. Dobar primjer je crno-bijela fotografija desno.

Ako pak želiš snimati scene, kao što je fotografija Petra Fabijana na kojoj se mlada djevojka igra sa svojim ljubimcem, onda moraš imati aparat s podvodnim kućištem ili mali kompaktni koji je tvornički napravljen za podvodno fotografiranje. Nikako nemoj “običnim” aparatom ići u vodu jer će, ako se smoči, trajno biti uništen. Ali ako baš moraš, tj. želiš, onda svoj aparat zamotaj u prozirnu najlon vrećicu vodeći računa da najlon preko objektiva ne bude zgužvan već zategnut i izravnan. Posebno obrati pažnju, ako ovako improviziraš, da ti voda ne uđe u vrećicu do aparata.

Ne ideš li na more, a ni u druge gradove, već je tvoja ljubav priroda, a ne želiš biti niti botaničar, a niti zoolog, onda uzmi fotoaparat u ruke i pričaj svoju fotografsku priču o vječnosti i ljepoti prirode. I lokalni su parkovi za početak dobra istraživačka destinacija za propitivanje makro svijeta ili svijeta koji nam uglavnom promiče zbog naše površnosti ili užurbanosti. Ovi prekrasni leptiri Nebojše Anića snimljeni su teleobjektivom te zato i imamo plitko polje dubinske oštrine. Na ovaj način neutralizirali smo pozadinu i istaknuli ljepotu leptirovih šara.

Istom snimateljskom metodom postupila je i Linda Blažić Mirošević snimajući ovoga malenog puža na stabljici trave. Osim leptira, pužića još je mnoštvo kojekakvih buba i bubica, različitih trava i travčica, plodova… Sve je to veliko bogatstvo prirode nama na dohvat

ruke, a opet nepoznato. Učini taj svijet dostupnim preko svojih fotografija.

Ideš li na izlet ili duže boraviš u prirodi, možeš proučavati pejzažnu fotografiju i snimati klasične scene krajolika kako to prikazuje fotografije lijevo od ovoga teksta. Promatraj osvjetljenje i napravi pokus tako da isti prizor krajolika snimaš u različita doba dana i pod različitim dnevnim svjetlom od oblačnog do sunčanog dana. Mogućnosti su neiscrpne.

Putuješ li u neki drugi grad, istražuj ga. Nemoj biti rob turističkih ruta.

Pronađi ambijente njegove posebnosti i snimaj ih. Budi originalan.

Fotografija lijevo je panorama Beča na kojoj u prvom planu dominiraju krovovi središnjega dijela grada, a u zadnjem planu su novi, izgledom suvremeni neboderi koji su svojom veličinom suprotnost prednjemu planu.

Ako pak nigdje ne putuješ, istražuj svoj grad, svoje mjesto. Većina autora ne vidi u svom okruženju zanimljive motive, a ima ih. Uzmite aparat i krenite u ekspediciju otkrivanja nepoznatoga u poznatomu gradu.

Miroševića “Placa” dobar je primjer ove teorije. Zrcalo je ključno u kadru jer se u njemu ogledaju kupci, a oko njega je gužva s potrepštinama tipičnim za svaku placu.

Dogodi li se da ne znaš kako neki snimateljski problem riješiti, prelistaj jedan od zadnjih 30 brojeva ovoga časopisa i sigurno ćeš naći rješenje. Kada odlučiš što ćeš snimiti, obavezno prije nego li stisneš gumb za okidanje, zapitaj se kako to uraditi. U ovom pitanju leži tajna dobre fotografije.

VAŽNO

Pozivaju se mladi autori da tijekom ljeta snimaju motive koji ih zanimaju i da već od 16. kolovoza 2016. šalju svoje fotografije na ovu e-adresu: skolafotografijerijeka@gmail.com i mi ćemo ih objavljivati u sljedećim brojevima ovoga časopisa.

Klopka Pukovnik Mark Kaimel smatrao se dobrim plivačem. Svi koji su ga poznavali smatrali su ga dobrim plivačem. Bez obzira na poodmakle godi­ ne, svako bi predvečerje, samo ako je vrijeme dopuštalo, umirovljeni pukovnik Kaimel došao na rt, bacio se u more i žustro otplivao do Svetog Marina, udaljenog tri četvrt kilometra od obale.

Ne smanjujući ritam, oplivao bi oko 350 metara dugog otočića s kapelicom na njemu i vratio se natrag na rt, prije no što bi Propria konačno uto­ nula u zapaljeno more, a smiraj nadolazeće noći zamijenio plamteći grimiz sumraka.

I tog je predvečerja pukovnik svukao svoju tamnoplavu trenerku i složio je na kamen, ured­ no, strogo po službovniku, do tenisica i u njima smotanih čarapa. (Bio je posebno ponosan na fotografiju objavljenu prije dvadesetak godina u Vojnom vjesniku: Plaža. Hrpa vojnika, mladići ko od majke rođeni, trče se osvježiti u more.

Za njima, na bijelom pijesku, uredno u tri reda poredane složene odore i čizme, kao postrojene na smotri, kao da su bile po konopcu nizane. Bila je to njegova tadašnja satnija.) Stao se razgiba­ vati, zglobovi su mu još uvijek bili kao u tridese­ togodišnjaka. Došao je do obale, zahvatio vodu, smočio se pod pazusima, svježa voda slijevala mu se niz prsa.

Odjednom, svojim je oštrim očima spazio... plivača. Tamo na četvrt puta do Marina. Tko bi to mogao biti, upitao se. Ono turista što je dolazilo skroz do rta nije se običavalo kupati u predvečer­ je. Pogleda pažljivije. I shvati da taj netko maše rukom. Pa je nestao pod površinom. Pa opet izronio, mašući rukama. Utopljenik, prostruji pukovniku Kaimelu kroz glavu. Ne razmišljajući ni trena, on se baci u vodu i snažnim zamasima zapliva prema udaljenom nesretniku, nadajući se da će stići do njega na vrijeme.

Smotanu odjeću pukovnika Kaimela, s osob­ nom i vojno-umirovljeničkom i dvije kreditne i ključ-karticom u džepu, našli su neki šetači sutradan ujutro. Ne vidjevši nikoga kome bi odjeća mogla pripadati, pozvali su šerifov ured.

Do podneva, pet je čamaca i dvije ronilačke

SF PRIČA

ekipe pretraživalo more sve do Svetog Marina i oko njega. Nisu mu našli tijelo. Tri dana kasnije, u nevjerici odmahujući glavama, svi su se složili kako je sirotog pukovnika uzelo more.

A što more uzme, znali su svi, to obično ne vraća. *** “Kažete, nestao”, kimne Tasha Hadjor prema slici pod crnom trakom.

“Nestao, gospođice, nestao”, kimne vlasnik malog bara s terasom što je gledala na more. Iza njega, među bocama pića, bila je pukovnikova slika, do nje nekoliko bijelih cvjetova utaknutih u krupnu školjku. “Stalna mušterija. Svake noći navraćao bi ovamo, nakon plivanja. Eto, progu­ talo ga more. Nestao čovjek. A bio je izvrstan plivač!”

“Gdje su ga točno tražili?”, upita Tasha. Čovjek joj pokaže prstom prema rtu i Marinu.

“Tamo oko otočića, našli su mu odjeću na rtu.

Zašto pitate? Jeste li ga poznavali?”

“Ne”, odmahne Tasha glavom. “Samo, ljudi ne nestaju.” “Što hoćete reći, gospođice?”

“Ništa posebno”, Tasha se nasmiješi i naruči još jedno piće. Kad je gazda otišao poslužiti bračni par na kraju tezge, ona jedva primjetno nazdravi pukovnikovoj slici. Nisi ti nestao, moj pukovniče, došapne mu u mislima. Niti te je snaga izdala, pa da te more odnese. Tebe je nešto pojelo. *** Tasha Hadjor dobro je znala da sa svojom pretpostavkom nema kome otići. Bila je na Geroni u prolazu, na odmoru: svi bi joj rekli kako ne poznaje ovdašnja mora. Inače bi, nastavili bi, znala kako u plićinama, zaštićenim od pučine lancima grebena, nema velikih grabežljivaca.

Ništa među mnoštvom šarenih riba što bi napa­ lo i odnijelo odrasla čovjeka. Vani na pučini i u dubinama, da, ali uz obalu...

A nakon pukovnikova nestanka, Tasha se primila svog ODP-a. I pretražila sve geronske medije. Nestanci. Utapljanja. Brodolomi. Većina

21

sasvim objašnjiva, tragedije u kojima more odnosi one nepažljive, samouvjerene, budale.

Jer, more ne prašta gluposti ni greške.

Ne prašta ni uljuljkivanje u lažni spokoj, uvje­ renje kako se nakon pola stoljeća istraživanja geronskih mora naučilo sve bitno.

A Tasha je povezivala vijesti, razbacane inci­ dente u zadnjih desetak godina, kako su se ljudi širili obalama novih mora. Brodicu s dva ribara koja je radijem javila da je vidjela utopljenika i da ga ide spasiti, a onda je više nitko nije vidio.

Momka koji je pričao kako je s prijateljem zapli­ vao prema djevojci što im je mahala, a onda su mu i djevojka i prijatelj jednostavno nestali pred očima: nije mu pomoglo kad je istražnom povje­ renstvu priznao kako su bili malo više popili. Još nekoliko slučajeva dobrih plivača što su nestali bez traga. Priče, redovito objavljivane u sezoni kiselih krastavaca i praćene podsmjehom, o neo­

22

bičnim obrisima pod površinom, nečem velikom i živom, najčešće uz vanjske rubove grebena, što bi se samo odvojilo od stijene i zaronilo duboko u bezdan. Žalbe ribogojitelja uz grebene na zago­ netne noćne pljačkaše i raskomadane kaveze što bi ostajali nakon njihovih pohoda.

I nakon tri dana proučavanja starih vijesti i razmišljanja, Tasha je imala neku predodžbu o tome kako je skončao siroti pukovnik. Ali kako u to uvjeriti ostale, prije no što bude prekasno za nove žrtve? *** Niz monitora i joysticka pred Tashom Hadjor izgledao je kao da je skinut iz nekog zapovjednog središta. Tasha još jednom pogleda tri monitora.

Na prva dva gledala je slike iz dva drona što su lebdjeli nad obalom. Treći monitor pokazivao je sliku koju je slao podvodni dron preko komu­ nikacijske plutače. Klopka za čudovište bila je postavljena.

Tasha izađe iz terenca parkiranog na kraju puta što je vodio do rta. U svome zanimanju biologa, Tasha Hadjor bila je dovoljno puta na krivom kraju hra­ nidbenog lanca da ne bi bila svjesna rizika. Ali, vjerovala je, uz malo opreza i dobre reflekse moći će izbjeći opa­ snosti. Nije znala kako drugačije privući pažnju tajnovite nemani, nego da sama sebe ponudi kao mamac. Kao plijen.

Zaključavši vozilo, u kojem je računalo pohranjivalo videozapise s tri drona, ona pođe do obale.

Svukla je sa sebe kupaći ogrtač i, ne baš opuštena, navukla masku na lice.

Smočila se, sjela u vodu, obula peraje.

A onda se otisnula od obale i zaplivala prema otočiću, baš kako je to običavao i pukovnik. *** Pet je dana Tasha Hadjor svakog popodneva plivala do Svetog Marina i oko njega i natrag. Pet su je dana pratila dva drona u zraku i ronilica pod morem, snimajući svaku sekundu njezinoga pli­ vanja. I pet se dana nije dogodilo ništa.

Pet je noći Tasha proučavala snimke iz ronilice, pokušavajući na njima naći nešto na dnu, nešto što je promaklo

njezinim očima kroz masku. Ali uzalud, samo kameno dno obraslo bezbrojnim živim bićima što je spajalo rt i otočić, dijelove iste stijene koje je nekoć davno razdvojilo more. I nad njim jata riba, šarenih i onih ljeskavih, zasljepljujući blje­ skovi kako bi se od koje ribe odbile tople zrake popodnevne Proprije.

A opet, što je Tasha više plivala i što je više gledala u to dno, to je bila sve sigurnija kako je odozdo, s dubine od petnaestak metara, netko promatra kroz bistru vodu, kako je odmjerava, neprimjetan, maskiran, skriven. Šestog dana, kad je zaplivala, Tashi se učini kako vidi nešto na nekih 150 metara od rta.

Glava! Glava plivača! I ruka kojom maše, kao da zaziva upomoć. Utopljenik! Ali otkuda, zapitao bi se netko.

Tasha je znala odgovor. Utopljenik je mogao doći samo iz jednog smjera: odozdo. Ispod površine. Imam te, pomisli i potjera se peraja­ ma naprijed, prema utopljeniku, prema mamcu kojim lovac mami svoj plijen.

Baci pogled uvis, dronovi su je slijedili.

Pogleda pod vodu, i ronilica je išla za njom, mala, tiha, izdaleka se jedva razlikovala od kakve ribe.

Tasha udahne i zaroni, klizila je pod površinom, promatrajući dno pred sobom. Izroni, udahne, opet zaroni. Plivala je u zaronima, utopljenik je već bio na dvadesetak metara udaljenosti.

Vidjela ga je pod vodom. Kao da ga je nešto odozdo gurkalo na površinu. I tada Tasha spazi... krak. Skoro potpuno proziran, samo se od uto­ pljenika povlačio kao tanka nit što ide dolje, do dna. Ali na dnu nije vidjela ničega.

Tasha stane, pažljivo promatrajući zaraslo dno. Kvragu, gdje je? I jesam li mu već nadohvat? Osmotri utopljenika. Ono što je glumilo utopljenika, na vrhu kraka. Blijedo truplo, ruke, noge, glava. Tek se iz bližega moglo vidjeti kako to nije ljudsko tijelo. Tasha polako zamahne perajama, namjerno ulazeći u klopku.

Još jedan zamah. Sad je bila na par metara od tijela, od mamca. To je bilo ono što su onomad vidjeli s one ribarske brodice. To je sigurno ono što je i pukovnik vidio. I ona tajanstvena djevoj­ ka, pripitim momcima morala se učiniti zama­ mnom. Mamac. U ljudskom obličju. Da zove u smrt. Da namami u

Kraci su sunuli prema Tashi, s dna, ali oče­ kivala ih je, bila je spremna! Ni ne razmišlja­ jući, nagonom lovine, kao izbačena oprugom, munjevito je zamahnula perajama i u zadnji tren izmaknula smrtonosnom zagrljaju. Kraci − njih desetak, Tasha nije stigla izbrojati, vidjet će na snimkama − izvili su se, zamahnuli kroz vodu, stegli se uprazno i onda se opet opustili i povukli natrag prema dnu, a za njima i krak s mamcem.

U nekoliko sekundi sve je opet bilo mirno, samo su raštrkana jata riba ukazivala kako se tu nešto dogodilo.

Tasha je mahala perajama, nastojeći se odma­ knuti što dalje od čudovišta što se razotkrilo. Sad kad mu je propala zasjeda, pitala se, hoće li se baciti u lov? Ali, ništa je nije slijedilo. Neman, krakova dugih možda i sedam-osam metara, spustila se natrag na dno i opet primirila. I tako mirna postala je iznova potpuno neprimjetna.

I kad je konačno stigla natrag na rt i izašla iz vode, iscrpljena od mahnita plivanja, drhturava, prepadnuta, odjednom se srušila na koljena.

Kao da joj je tek u tom trenutku sinulo koliko je bila blizu smrti. Da ju je neman zgrabila, ostale bi samo snimke u njezinom terencu da svjedoče što se dogodilo. Ali srećom, neman je bila prven­ stveno lovac iz zasjede, nije se bacala u progon plijena koji bi joj izmaknuo. Radije bi se samo primirila i opet strpljivo čekala novu priliku.

A prilika će biti, znala je Tasha. Glavonožac se izvrsno skrivao, nitko ga prije nje nije otkrio.

Sigurno može svoj mamac na prozirnom kraku oblikovati po volji, kakav god već plijen lovio tamo s vanjske strane grebena. A onda su neki, otkako su se ljudi spustili i naselili Geronu, otkrili novi plijen. Ljude. I oblikovali svoje mamce na ljudsku sliku i priliku.

Od sada, bit će potreban novi oprez. U mori­ ma Gerone čekao je novi grabežljivac, skriven, podmukao, strpljiv. I vrebao je.

Tasha se pribere, skine peraje, skupi snagu i ustane da ode do vozila. Trebala je povući drono­ ve, pregledati snimke. Ne smije gubiti vrijeme, mora obavijestiti vlasti i ovdašnje znanstvenike.

Pogledala je još jednom more. Nije vidjela uto­ pljenika. Ali neman je bila dolje. I tko zna koliko još njih uz grebene i u pličinama.

No, ponada se Tasha, barem smo sigurni na suhom.

Aleksandar Žiljak

23

Zaštita strukovnih interesa Članstvo u različitim strukovnim udrugama od vrlo je velike važnosti ne samo za fizičke već i za pravne osobe koje prije svega žele zaštititi svoje probitke, uvjerenja i ciljeve iz različitih područja interesa bez namjere stjecanja dobiti. Između ostalog, zajednički im je cilj razmjena iskustava i znanja te predstavljanja novih proizvoda i uslu­ ga iz svoga područja. U njima one razmjenjuju iskustva te lobiraju za zajedničke projekte kod drugih institucija te prezentiraju svoj rad jav­ nosti. Dobar primjer u Republici Hrvatskoj je Hrvatska zajednica tehničke kulture (HZTK) koja okuplja više nacionalnih saveza koji popularizira­ ju različite djelatnosti tehničke kulture kao što su informatika i računalstvo, elektrotehnika, elek­ tronika, strojarstvo i konstruktorstvo, automa­ tika, graditeljstvo, modelarstvo i maketarstvo, komunikacijska tehnika, audiovizualne tehničke djelatnosti, inovatorstvo, astronautika i astrono­ mija. Brojni nacionalni savezi koji se nalaze pod okriljem HZTK-e učlanjeni su u neke najvažnije strukovne međunarodne udruge tehničke kultu­ re ili su na neki način s njima povezani.

Poštanske su marke do sada prezentirale razli­ čita područja tehničke kulture, između ostalih i međunarodne udruge koje promoviraju različite misije i vizije nekih članica HZTK-e. Njihovim pro­ učavanjem saznat će se o razlozima izdavanja te porukama koje šalju takve marke najširoj popu­ laciji u zemlji izdavanja, ali i u svijetu. Vrijedni su

Slika 2. Međunarodna telekomunikacijska unija najstarija je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda, mjerodav­ na za informacijske i komunikacijske tehnologije

spomena sljedeći događaji na markama izravno povezani s tehničkom kulturom: Međunarodna radioamaterska konferencija u San Marinu 2002.

(San Marino 2002.), Međunarodno natjecanje u kajaku u Pragu 2013. (Češka 2013.), 100 godi­ na Međunarodne zrakoplovne federacije – FAI (Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora 2005.).

Isto tako međunarodni skupovi i konferencije na kojima se predstavljaju dostignuća i razmje­ njuju iskustva na različitim područjima tehnič­ ke kulture od velike su koristi stručnjacima, udrugama i njihovim članovima: Konferencija u Seulu 2015. povodom obilježavanja 150 godi­ na Međunarodne telekomunikacijske unije (Brazil, Portugal, Hrvatska 2015.), Svjetski skup o informacijskom društvu u Tunisu 2005. (Češka 2005.), 56. međunarodni astronautički kongres u Fukuoki 2005. (Japan 2005.), Međunarodna godina astronomije (Bangladeš 2009.), 13. kon­ gres međunarodne astronautičke organizacije – IAF (Čehoslovačka 1967.), različiti koordinacijski odbori unutar UNESCO-a koji se odnose na obra­ zovanje (Andora 2014.), 2. kongres inovacija na području poštanske djelatnosti (Egipat 2010.).

Misli zeleno Slika 1. Svjetsko juniorsko prvenstvo u kajaku na rijeci Soči u Sloveniji

24

POŠTANSKE MARKE

Ovogodišnja ekološka tema “Misli zeleno” na markama europskih država ima za cilj skrenu­

ti pozornost na korištenje modernih tehničkih dostignuća za unapređenje i razvoj u skladu s prirodom. Za razliku od prethodnih maraka na temu Europa, koje se izdaju već 60 godina zaredom, ovogodišnje likovno rješenje marke je identično za sve članice PostEuropa (Europska udruga javnih poštanskih operatora). Marku je osmislila ciparska dizajnerica Doxia Sergidou, čiji je rad pobijedio na natječaju između 24 države.

Na malenom komadiću papira prikazala je ruku čovjeka koji daje svoj doprinos u smanjenju zagađenja te metaforičku poruku kako dalje nastaviti s manjim stupnjem zagađenja kao što su korištenje obnovljivih izvora energije i korište­ nje ekološki prihvatljivih prometnih sredstava.

Slika 4. “Europa: Misli zeleno” jedna je od brojnih maraka različitih europskih izdavača s istim motivom kojim se promovira ekološka osvještenost

Putokazi odmora

Praznici, posebice ljetno godišnje doba vrije­ me je kada brojni ljudi odlaze na putovanja radi odmora i uživanja. Odredišta su najčešće povezana s vodom, bilo da je riječ o moru, rije­ kama, jezerima ili vodi koja se odnosi na zdrav­ stveno-rekreacijski program kao što su rafting, splavarenje, jedrenje, ronjenje, plivanje ili kori­ štenje termalnih voda radi zdravstvenih razloga.

Putovanje može biti i iz razonode kao što je obilazak različitih turističkih zanimljivosti koje su svoju popularnost stekle zahvaljujući razvoju različitih tehničkih područja, a koja su u izravnoj vezi s industrijskom revolucijom iz XIX. stoljeća.

Poštanske marke prave su male enciklopedije koje definitivno mogu pomoći u izboru odredišta za odmor. Istraživanja pokazuju da poruka na marki, u komunikacijskom smislu, vrijedi više od tisuću riječi. Iz tog razloga u nastavku članka nabrajaju se marke koje prikazuju muzeje iz pod­ ručja tehničke kulture, a koji bi mogli interesirati

Slika 3. Marka kojom se promovirao Svjetski skup o infor­ macijskom društvu u Tunisu

Slika 5. Eksponat astronomske sprave za mjerenje kutova iz Tehničkog muzeja u Pragu, glavnom gradu Češke koji godišnje posjeti preko sedam milijuna turista

čitatelje ABC tehnike: Muzej telekomunikacija u Jakarti (Indonezija 2004.), Muzej komunikacija (Macao, Kina 2006., Švicarska 2007.), Nacionalni tehnički muzej u Pragu (Češka 2008.), Tehnički muzej u Bukureštu (Rumunjska 2013.), Tehnički muzej u Beču (Austrija 2009.), Muzej prometa u Luzernu (Švicarska 2009.), Željeznički muzej u Hong Kongu (Hong Kong, Kina 2004.), Tehnički muzej u Grimbergenu (Belgija 2010.), Tehnički muzej u Mulhouseu (Francuska 1986.).

Ivo Aščić

25

Televizija

TELEKOMUNIKACIJE

Već nakon žičnoga, a potom i bežičnoga prije­ nosa telegrafskih signala, pojavila se zamisao sličnoga prijenosa zvučne informacije te vidne informacije u obliku pokretnih slika. Danas je naš svakodnevni život gotovo nezamisliv bez radiodifuzijske televizije kao glavnog javnog medija.

Televizija (prema grč. tele: daleko i lat. visio: viđenje, po čemu je nastao pokušaj hrvatskoga naziva dalekovidnica), sveobuhvatni je naziv za postupke pretvorbe pokretne optičke slike u električne signale, njihov prijenos, i postupke pretvorbe tih signala u pokretnu optičku sliku.

Za to je prvo potrebno razložiti pokretne slike u niz sitnih sastavnica, njih pretvoriti u električne signale te na mjestu prijama usklađeno slagati cjelovitu sliku.

Preteče televizije

Od polovice XIX. stoljeća niz je izumitelja pokušao ostvariti prijenos slike pomoću električ­

Skica Careyeva telecroscopa (časopis Scientific American iz 1880. godine)

26

Maurierova zamisao ostvarena kao Edisinov telephonos­ cope, objavljen u londonskom časopisu Punch iz 1879. godine

nih impulsa. Spomenut će se samo neke. Malo je poznato kako je prijenos slike električnim vodo­ vima ostvaren prije prijenosa zvuka. Francuski izumitelj Giovanni Caselli (1815.–1891.) još je 1862. godine izumio pantelegraf, preteču tele­ faksa, kojim je prenio preko telegrafskoga voda između Amiensa i Pariza mirnu sliku razloženu na sitne dijelove polaganim nizom električnih

Paul Julius Gottlieb Nipkow

Nipkowljev disk za mehaničko razlaganje slike na djeliće

impulsa, koja je na mjestu prijama ponovno pretvorena u cjelovitu sliku, otisnutu na papiru.

Pokus prijenosa slike električnim postupkom ostvario je i američki izumitelj George R. Carey (rođen 1851.) još 1870-ih godina, uređajem koji je nazvao telecroscope. Sliku je optički projicirao na zastor prekriven mrežom malih selenskih fotoelemenata, a na prijamnoj strani je bio zaslon prekriven jednakim rasporedom žaruljica, koje su svijetlile ako je bio osvijetljen i pripadni fotoelement. Tako se na zaslonu pojavljivao obris projicirane slike.

Francusko-britanski autor crtanih filmova George L. P. B. du Maurier (1834.–1896.) zami­ slio je sustav za prijenos i projiciranje crteža, koji je poslije razvijao znameniti američki izumitelj Thomas Alva Edison (1847.–1931.) pod nazivom telephonoscope.

strani osnova je i današnje televizije, samo se to sve obavlja elektroničkim postupcima.

Njemački izumitelj Karl Ferdinand Braun (1850.–1918.) konstruirao je 1897. godine elektronsku katodnu cijev, u kojoj elektronski mlaz usklađenim prijelazom crta sliku na fluo­ rescentnom ekranu. Tako je omogućen sustav razlaganja slike na odašiljačkoj strani pomoću Nipkowljeva diska, a crtanje slike na prijamnoj strani u katodnoj cijevi.

Prvi su radiodifuzijski televizijski prijenosi ostvarivani pomoću Nipkowljevih diskova 1920ih godina u SAD-u i u Velikoj Britaniji. Škotski inženjer John Logie Baird (1888.–1946.) konstru­ irao je oko 1928. godine prvi prijamnik namije­ njen tržištu pod nazivom Televisor te uspostavio cjelovit sustav televizijskoga prijenosa, a 1929. godine i potpuno elektronički sustav televizije u boji.

Potpun elektronički sustav televizije omogu­ ćio je rusko-američki izumitelj Vladimir Kozmič Zworykin (1888.–1982.), koji je 1926. godine u tvrtki Westinghouse konstruirao ikonoskop, snimaću elektronsku cijev u kojoj se optička slika razlaže na djeliće i pretvara u električni oblik, pa je osnova televizijske kamere.

Potom su razvijani brojni drugi savršeniji pre­ tvornici slike, od složenih elektronskih cijevi

Počeci televizije

Uporabivo rastavljanje slike na dijelove ostva­ rio je 1883. godine njemački izumitelj Paul Julius Gottlieb Nipkow (1860.–1940.). Razlaganje slike na djeliće ostvario je vrtnjom diska sa spiralno poredanim nizom rupica ispred slike. Na prija­ mnoj je strani jednaki takav disk koji se usklađe­ no vrti. Različito osvijetljeni dijelovi slike u oku promatrača slijevaju se u cjelovitu sliku.

Razlaganje slike na dijelove na odašiljačkoj strani i usklađeno slaganje slike na prijamnoj

Nipkowljev uređaj (Tehnički muzej u Stockholmu)

27

Baird uz svoj pokusni televizijski prijamnik s Nipkowljevim diskom

do poluvodičkih optičkih senzora. Također, na prijam­noj strani katodnu su cijev posljednjih godina zamijenili zasloni s tekućim kristalima (LCD) te plazmeni (PDP), organski (OLED) i dr. zasloni, jednako kao i u računalnim monitorima.

1930-ih godina s crno-bijelom slikom, a 1960ih godina sa slikom u boji. Postoji nekoliko normiranih sustava radiodifuzijske televizije, a u našem dijelu svijeta primjenjuje se sustav PAL. Radiodifuzijska televizija danas je najvažniji prije­nosnik svih oblika informacija: vijesti i oba­ vijesti, športskih, umjetničkih, poučnih, zabavnih i drugih programa. Ušla je u gotovo svaki dom, a suvremeni javni život nezamisliv je bez televizije.

U Hrvatskoj je televizija pokazana na Zagrebačkom velesajmu još 1939. godine, a redoviti radiodifuzijski program počeo je 1956. godine Televizijom Zagreb, pretečom današnje Hrvatske televizije. Prvi se program odašiljao sa Sljemena, a pratio se ispočetka samo u okolini Zagreba, većinom na televizorima postavlje­

Bairdov Televisor s Nipkowljevim diskom iz 1928. godine, bio je prvi televizijski prijamnik namijenjen tržištu

Suvremena televizija

Suvremeni sustav televizije sastoji se od kamere s nekom sastavnicom za pretvorbu optičke slike (većinom u boji) u električni oblik, elektroničkoga odašiljača s antenom ili sustava prijenosa vodovima (kabelska televizija), zemalj­ skim ili satelitskim radiovezama te prijamnika s pretvornikom slike iz električnoga u optički oblik.

Uz signal slike prenose se i potrebni signali za sinkronizaciju slike, signal zvuka, a danas i tek­ stovnih informacija, tzv. teletekst.

Prvi radiodifuzijski program počela je odašilja­ ti 1929. godine britanska radiodifuzijska služba, poznati BBC, razlaganjem slike Nipkowljevim diskom. Elektronička televizija uvedena je ranih

28

Zworykin sa svojim ikonoskopom, prvom snimaćom elek­ tronskom cijevi

nim u javnim prostorima i izlozima trgovina.

Televizijska slika u boji počela se u Hrvatskoj odašiljati 1966. godine. Hrvatska radiotelevizija od 1. siječnja 2011. radi na potpuno novom, digi­ talnom sustavu, koji omogućava znatno pouz­ daniji i kvalitetniji prijenos programa, s nizom pratećih sastavnica, a dio se programa može pratiti i na računalnim mrežama.

Nastavak s 10. stranice Antena za satelitsku tele­ viziju “za kućnu uporabu”

rem jednadžba s jednom nepoznanicom rem 20*x/5 + 30*(110-x)/5 = 560 Kn For x=1 to 99 if 20*x/5 + 30*(110-x)/5 = 560 then print “Zena je prodala “;x;” jabuka” end if next x sleep Rješenje problema 2.

Televizijska antena za prijam zemaljskoga programa, kakvom su od 1956. godine “ukrašeni” naši krovovi

Program 3.

Dim x As Integer Dim y As Integer rem jednadžba s dvije nepoznanice rem (x+y)/4=6 ; (x-y)/3=4 For x=1 to 99 for y= 1 to 99 if (x+y)/4=6 and (x-y)/3=4 then print x;” , “;y end if next y next x sleep Rješenje problema 3.

Obiteljsko gledanje televizijskoga programa iz doba kada je 1960-ih godina televizija došla u Hrvatsku

Televizija se, osim u radiodifuziji, upotrebljava i u mnogim zatvorenim sustavima: za snimanje i prijenos operacija, za posredne dijagnostičke radiografske preglede, za promatranje proizvod­ nih i drugih postupaka, za nadzor prostora, obje­ kata, za promatranje u znanstvenim i svemirskim istraživanjima pomoću svemirskih sonda i dr.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

I evo nas na kraju naših problema, kraj je školske godine. Nadam se da ste uz programiranje naučili i nešto više te da ćete sada s manje muke rješavati razne probleme :D Sljedeće godine bavit ćemo se financijskim problemima J … možda se zahvaljujući njima i obogatite?

Za kraj jedna vrijedna izreka velikog ruskog pisca, L. N. Tolstoja: “Čovjek je poput razlomka čiji je brojnik ono što je čovjek stvarno, a nazivnik ono što čovjek misli o sebi. Što je nazivnik veći čovjek je manji.”

Damir Čović, prof.

29

MODELARSTVO UPORABNIH TEHNIČKIH TVOREVINA

Držač za papir Nacrt u prilogu Držač za papir uporabna je tehnička tvorevina pripremljena za jednu šperploču A4-formata te nije suviše zahtjevan uradak. Dobro proučite tehničku dokumentaciju. Iako su prikazani crte­ ži u M1:2, preporučio bih izradu držača za papir pomoću crteža u M1:1, pripremljenih za samoljepljivi papir. I pored toga što ste dobri tehnički crtači, izgubit ćete dosta vremena kako bi prikazali sve pozicije. Držača za papir na tržištu možete naći u različitim oblicima i dimenzijama.

Modelarski ovu jednostavnu tehničku tvorevinu lako je izraditi, a po želji možete je i ukrasiti ili poboljšati funkcionalnost. Na raspolaganju nemate previše materijala pa ga pokušajte što bolje koristiti. Vodite računa o preciznosti koja je ključna pri spajanju pozicija.Nadam se da ćete uživati u radu, sretno svima.

Materijal (osigurava školsko povjerenstvo): • Šperploča A4-format debljina 3 mm 1 komad • Samoljepljivi papir A4-format 1 komad • Ljepilo (brzovezujući drvospoj) 100 grama Alat (osigurava školsko povjerenstvo): • Strojevi UNIMAT 1 – pripremljeni za piljenje • Sredstva zaštite pri radu: zaštitne naočale, rukavice

Alat (koji učenik donosi sa sobom na natjecanje): • Pribor za tehničko crtanje i pisanje • Ručni alati za obradu drveta (bravarske turpi­ je, brusne daske, kutnik za pomoć pri spajanju pozicija, nožice/škare, modelarski nožić) • Kvačice za kućanstvo (10 komada) za pomoć pri spajanju pozicija lijepljenjem • Gumice za zimnicu – različite veličine, za pomoć pri spajanju pozicija lijepljenjem • Brusna daščica i brusni papir (gradacije od 150 i od 400 zrnaca) Napomena: 1. pazi na redoslijed radnih operacija, 2. obrati pozornost na organizaciju radnog mje­ sta, 3. pravilno primijeni mjere zaštite pri radu, 4. nakon završetka provjeri funkcionalnost urat­ ka (kvaliteta spojeva, čvrstoća držača, kvaliteta brušenja, poboljšanje funkcionalnosti držača za papir).

P-KATEGORIJA (od 5. do 8. razreda) Nositelj područja: Ivan Rajsz

30

Radna i operacijska lista: POZ. NAZIV POZICIJE

RADNI POSTUPAK

PRIBOR I ALAT

UPUTE ZA RAD

Nakon rezanja naljepnica i lijepljenja pozicija na šperploču Škare za rezanje od 3 mm, slijedi oblikovanje Lijepljenje, piljenje, naljepnice piljenjem i brušenjem.

1. Dno držača – donji dio brušenje i prilagod­ Stroj za piljenje Potrebno je izraditi jedan ko­ ba pozicija Brusni papir i brusna mad pozicije broj 1. Vodi računa daščica o preciznosti, dimenzije pozicija moraju biti točne zbog spajanja.

Nakon rezanja i lijepljenja sa­ moljepljivih papira na šperploču (debljine 3 mm), slijedi piljenje i Škare za rezanje Lijepljenje naljep­ brušenje pozicija. naljepnice nica, piljenje, bru­ Stroj za piljenje Potrebno je izraditi jedan ko­ šenje i prilagodba Brusni papir i brusna mad pozicije broj 2. Vodi računa Dno držača – gornji pozicija.

2. o preciznosti, dimenzije pozicija daščica dio Spajanje pozicija Ljepilo za drvo moraju biti točne zbog spajanja.

1 i 2 u dno držača Kvačice ili gumice za Pri spajanju pazi da dno – lijepljenjem. gornja pozicija bude točno na zimnicu sredini donje pozicije prema prikazu na crtežu.

Nakon rezanja i lijepljenja sa­ Škare za rezanje Lijepljenje naljep­ moljepljivih papira na šperploču nica, piljenje, naljepnice 3 mm, potrebno je piljenjem Stroj za piljenje 3. Bočna stranica brušenje, prila­ oblikovati pozicije broj 3 (dva Brusni papir i brusna godba pozicija za komada) te ih brušenjem dora­ lijepljenje. daščica diti u pripremi za spajanje. Škare za rezanje Nakon rezanja i lijepljenja sa­ Lijepljenje naljep­ naljepnice moljepljivih papira na šperploču nica, piljenje i Stroj za piljenje 3 mm, potrebno je piljenjem brušenje, prila­ Brusni papir i brusna oblikovati poziciju broj 4 (jedan 4. Stražnja stranica godba pozicija za daščica komad) te brušenjem doraditi lijepljenje.

Kvačice ili gumice za u pripremi za spajanje. Spojite Lijepljenje pozicija zimnicu pozicije 3 i 4 na dnu držača u 3. i 4.

Ljepilo za drvo cjelinu.

Nakon rezanja i lijepljenja sa­ Škare za rezanje moljepljivih papira na šperploču Lijepljenje naljep­ naljepnice (debljine 3 mm), slijedi piljenje nica, piljenje i Stroj za piljenje pozicije broj 5 i brušenje. brušenje, prila­ Brusni papir i brusna Vodi računa o preciznosti, 5. Prednja stranica godba pozicija za daščica dimenzije pozicije moraju biti lijepljenje.

Kvačice ili gumice za točne zbog spajanja.

Spajanje između zimnicu Pomoću kutnika spoji poziciju 5 pozicija 3. i 5.

Ljepilo za drvo u utorima s pozicijom 3. Pazi na pravi kut.

Pri lijepljenju pozicija DRŽAČA ZA PAPIR potrebna je preciznost i urednost. Nakon spajanja policu dodatno brusite brusnim papirom veće finoće (do 400 zrnaca). Ukoliko imate vremena i ideja, poboljšajte funkcional­ nost i dizajn držača svojim idejnim dodacima.

31

SVIJET ROBOTIKE

Grey Walter i refleksivna kornjača Trebalo je proći više od pedeset godina da bi se jedan znanstveni koncept pretvorio u uspje­ šan tržišni proizvod prodan u milijunskim seri­ jama. Toliko je vremena proteklo od stvaranja kibernetičkih robota ELMER i ELSA (1948.) do tržišnog plasmana robota za čišćenje ROOMBA 2002. godine. Nešto kraći period, od tridesetak godina, bio je potreban da se ideja reaktivne ili refleksne robotike koja je u podlozi stroja ELMER reinterpretira u znanstvenu paradigmu bihevio­ ralne robotike (1985.). Ta revival-paradigma iz razdoblja kibernetike bit će dugo očekivan pro­ dor u robotici na kraju XX. st. koja će tzv. raču­ nalnu (bestjelesnu) metaforu mozga promijeniti u robotičku (tjelesnu) metaforu.

William Grey Walter, engleski neurofiziolog i pionir kiber­ netike shvatio je da se iz građe mozga ne može zaključivati o načinu kako on radi, pa je načela povratne petlje ili odr­ žavanja stabilnosti životnih funkcija organizama odlučio istraživati kroz izradu jednostavnog stroja s umjetnim neuronima. Rezultat je bio prvi autonomni mobilni robot kornjača ELMER.

32

ELSA i ELMER imali su velik utjecaj i na obliko­ vanje i na uporabu edukacijskih mobilnih robota.

Naime, većina modernih edukacijskih robota ima oblik za koji se ustalio naziv kornjača (engl. turtle). Robotske edukacijske kornjače proizvode u ogromnim serijama najveće svjetske tvrtke za proizvodnju igračaka poput Lega ili Fischera, ali i tvrtke specijalizirane za obrazovne ili razvojne uređaje. Mehanički koncept kornjače s nose­ ćom platformom na dva pogonska kotača (tzv. diferencijalni pogon) ili/i dodatnim kotačem za upravljanje postao je, također, i standard za masovno proizvođene mobilne osobne (kućne) servisne robote među kojima su najrašireniji kućni usisivači ili šišači trave.

Autonomni mobilni robot, kao i sam naziv kor­ njača, pojavili su se krajem 40-ih godina XX. st. u Engleskoj. Nastali su kao razvojno istraživački rad u sintetičkom području kibernetike, a autor im je engleski neurofiziolog William Grey Walter kojega se danas, upravo zbog njegovih zname­ nitih kornjača drži i robotičarom jer je koncept izgradnje autonomnog stroja na načelu reaktiv­ nosti bio jedan od najutjecajnijih znanstvenih koncepata u robotici.

Ipak, stvaranje koncepta autonomnog stroja ne može se izravno povezivati s glavnim istraži­ vačkim idejama rodonačelnika kibernetike ame­ rikanca Norberta Wienera. Naime, Grey Walter bio je član londonskog društva Ratio Club koje je djelovalo od 1949. do 1958. i koje je njegovalo sintetički pristup znanosti. Težište zanimanja čla­ nova kluba bilo je u području kliničke psihijatrije, neurologije, fiziologije, neuroanatomije, mate­ matike, statistike, fizike i astrofizike, upravljanja i računala. U klubu je predavanje o digitalnim računalima održao i Alen Turing.

Grey Walter bio je direktor fiziologije na Neurološkom institutu u Bristolu gdje je radio na elektroencelografiji. Tijekom rata radio je na projektima radarski navođenih protuavionskih topova. Godine 1949. počeo je raditi na svojim

Napravljeno je nekoliko kornjača karakterističnog izgleda s ovalnim metalnim oklopom. Jedan sačuvani primjerak iz druge serije završio je u Smithsonian Museumu u SAD-u (slika lijevo). Po ugledu na taj primjerak izrađen je sredinom 80-ih godina XX. st. model edukacijskog robota Rug Warior (slika desno). Na slici je primjerak tog robota u vlasništvu Muzejske zbirke Hrvatskog robotičkog saveza. Nabavljena su dva primjerka, a jedan je ustupljen FESB-u Split. Rug Warrior (RW) oponaša kibernetičke kornjače, ali s novom tehnologijom: dok su strojevi Greya Waltera bili analogni, Rug Warior digitalni je stroj s Handy Board-kontrolerom koji se programira u IC-u. Uz robot RW prevedena je na hrvatski i knjiga Mobilni roboti: od inspiracije do primjene.

kibernetičkim strojevima želeći ispitati kako svje­ tlo utječe na ponašanje bioloških organizama i kako bi se taj mehanizam mogao koristiti za izradu samonavođenih projektila.

U popularnom članku za Scinetific American iz 1950. godine s naslovom An Imitataion of Life (Imitacija života) Grey Walter objašnjava moti­ vaciju za izradu najjednostavnijeg autonomnog mehanizma čije ponašanje proizlazi iz promjene njegova ograničenog broja stanja koje je poslje­ dica kombinacija stanja senzora i motora. Walter povezuje rad računala i živih organizama i iz toga izvodi osobine svog kibernetičkog stroja. Stroj ima samo dva artificijelna neurona koja omogu­ ćavaju šest stanja. Želio je modelirati stroj koji traži cilj i na temelju istraživanja okoline poslije uči. Zbog toga je prvi stroj nazvan Machina spe­ culatrix.

Latinski speculatrix je trebao označiti stroj koji se ponaša istraživački i razmišljajući (spekulativ­ no) i više je odražavao cjelokupnu zamisao Greya Waltera o stroju koji se ponaša poput organiz­ ma, nego stvarne mogućnosti prvog modela.

Kako je latinski naziv koncepta bio kompliciran, širokoj javnosti stroj je predstavljen kao ELSIE

(od Electro-mechanical Light-Sensitive Internal and External Stability/elektromehanički na svje­ tlo osjetljiv -sustav- s unutarnjom i vanjskom stabilnošću/). Drugi prototip nazvan je ELMER (ELectro-MEchanical Robot). Walter je postavio uvjet da stroj bude gradbeno i funkcijski jedno­ stavan, tj. ekonomičan. Trebao je potvrditi tezu da se kompleksna ponašanja mogu pojaviti i kao posljedica rada najjednostavnijih mehanizama.

Kornjača je bila, dakle, vrlo jednostavan model živčanog sustava. I bila je stroj bez fiksnog pro­ grama. Senzori i motori omogućavali su reflek­ sna ponašanja koja nikada nisu bila jednaka.

Tijelo (mehanika) kornjače načinjena je od starih budilica i dijelova s vojnog otpada.

Upravljački sustav je, dakako, bio analogan.

Tortoises je imala dva cijevna pojačala (tride), dva releja za dva motora, dva kondenzatora te jedan senzor za svjetlo i za dodir. To je bilo dovoljno za istraživanje fenomena privlačenja (organizama svjetlom) kroz ponašanja uočavanja i približavanje svjetlosnim objektima uz zao­ bilaženje prepreka. Fototropizam kod strojeva istraživao se još od početka XX. stoljeća (foto­ osjetljivi pas 1912. ili Philldog iz 1936.), ali do

33

Analogna shema upravljačke jedinice ELMER-a pokazuje kako se složena ponašanja mogu pojaviti kao posljedica suodnosa jednostavnog i jeftinog senzoromotoričkog sustava (stroja ili organizama) i okoline.

pojave kornjača Greya Waltera nikada nisu bila istraživana složena senzorskomotorička ponaša­ nja autonomnog stroja.

Zaobilaženje prepreka realizirano je korište­ njem “3-D brka” načinjenog u obliku pomičnog

SLIKA 4 Fototropizam je ponašanje, gibanje organizma (biljke ili životinje) prema svjetlosti. Glavni pokretač “života” kornjače je stanje baterije i osjetljivost na svje­ tlost. Robot luta po prostoru i biva privučen svjetlosnim izvorima prema kojima se giba izbjegavajući prepreke.

Fotosjetljivi senzor je na prednjoj strani i na vrhu i okreće se poput radara ispitujući okolinu. Fotografiju je načinio Gray Walter tako što je stavio izvor svjetlosti na robot i snimao njegovo gibanje produženom ekspozicijom.

34

oklopa koji pokriva cijelo tijelo: pri nailasku na prepreku oklop se pomakne i aktivira mehanič­ ku sklopku pa se kornjača počne udaljavati od prepreke uz aktivaciju zaokreta. Tako se kroz mehanizam uzastopnih zaokretanja odmicanja i primicanja prepreka zaobiđe i nastavi gibanje prema svjetlu.

U konačnoj zamisli robot je trebao imati (točnije rečeno iskazivati prema promatraču) osobine: istraživanja, znatiželje, slobodne volje, traženja cilja, samoregulacije, rješavanja dvojbi, predviđanja, pamćenja, učenja i zaboravljanja, asociranja ideja, oblikovanja uvida i socijalno prilagođavanje. Ponašanja “zaobilaženje dile­ ma” i “slobodna volja” modelirana su preko sposobnosti kornjače da izabere između dva jednako privlačna atraktivna svjetla na način da, za razliku od Buridanova magarca koji se ne može odlučiti između dva stoga sjena pa crkne od gladi, nesvjesno najprije istražuje jedan izvor svjetla, a potom drugi.

Kornjača je pored senzora za istraživanje svje­ tla nosila i svjetlosni izvor što je rezultiralo zanimljivim ponašanjem kornjače pred zrcalom ili u društvu druge kornjače. Ponašanje kor­ njača je nepredvidivo i ta činjenica izazvala je mnoge rasprave o svrhovitom ponašanju.

TRANZIT MERKURA 2016.

Najznačajniji astronomski događaj ove godine Crna točka proputovala Sunčevim diskom

Ilustracija iz Alice u zemlji čudesa

Međutim činjenica da su kornjače, zavisno od stanja njihova napajanja, same tražile i nalazi­ le stanice za punjenje akumulatora uočljivo je svrhovito ponašanje. Teorija arhitekture uprav­ ljačkih sustava mobilnih robota na prijelazu stoljeća postavit će refleksna ponašanja na dno tzv. troslojne upravljačke strukture. Refleksni sloj zadužen je za primarna, najbrža i najmanje razu­ mna ponašanja. Naravno, s gledišta evolucijske uspješnosti teško je govoriti da jednostavni orga­ nizmi nisu inteligentni iako ne pokazuju osobine razumnog ponašanja.

Treba na kraju navesti i razloge zbog kojih su ti strojevi nazvani kornjače. Prema navodu Greya Waltera osim same sporosti inspirativan je bio roman Lewisa Carrola Alica u zemlji čudesa i odlomak u kojemu Lažna Kornjača priča Alici o starom učitelju Kornjuču. “Smiješno ime”, rekla je Alica. “A zašto ste ga tako zvali?” “Zvali smo ga Kornjučo jer je i on bio Kornjača, a bio nam je i učo, to je bar jasno”, rekla je Lažna Kornjača ljutito. “Baš si glupa!”

Robotičke (lažne) kornjače oponašaju svoje spore uzore i učitelje i tako nam otkrivaju (uče nas) o povezanosti između građe i ponašanja organizama, ali i strojeva.

Igor Ratković

Glavni ovogodišnji događaj za astronome diljem svijeta bio je tranzit Merkura. Poprilično rijedak nebeski događaj pratili su astronomi diljem planete pa tako i kod nas. Nestabilna astmosfera držala nas je u neizvjesnosti danima.

Trajanje tranzita od preko sedam sati (početak nešto iza 13h po našem vremenu, a kraj nakon zalaska Sunca) ipak je davao nadu da će se bar nakratko u teleskopima ukazati sićušna, tamna, oštra točkica na Sunčevom disku. Tako je i bilo.

Bezmalo su svi astronomi u našim krajevima imali razdoblja kiše, oblaka i vedrine. Donosimo kolaž fotografiju s nekoliko pojedinačnih, ukom­ poniranih fotografija koje zorno prikazuju put Merkura po Sunčevom disku te vremenske pri­ like kod nas.

35

Što se to zapravo dogodilo?

Tijekom svog puta oko Sunca, Merkur se sva­ kih par mjeseci nalazi između Zemlje i Sunca.

Ipak do “pomrčenja” Sunca Merkurom dolazi samo kada se ova tri nebeska tijela nađu u ravnini. U jednom stoljeću to se događa 13 do 14 puta i to u svibnju, odnosno studenom. Od toga moramo računati da nije svaki tranzit vidljiv s jedne te iste lokacije, a ni vremenske prilike nam nisu uvijek naklonjene. Realno gledano, s pojedine lokacije na planetu tranzit Merkura moguće je opažati tek par puta u stoljeću.

Prethodni tranzit Merkura bio je tako 2006., a sljedeći će biti 2019. no u znatno nepovoljnijim okolnostima za područje Europe nego aktualni.

Ništa bolja situacija neće biti niti pomalo daleke 2032.!

Sićušna crna “točkica” koja se polako, pra­ vocrtno, pomiče na svijetlom Sunčevom disku možda na prvi pogled ne djeluje spektakularno, no znamo li da je ta “crna točkica” cijeli jedan svijet za sebe zasigurno nas treba potaknuti na razmišljanje o našoj poziciji i ulozi u svemiru. Čak su i neke nevelike (za Sunce nevelike!) pjege vid­ ljive na fotografijama tranzita veće od Merkura.

Razumijevanje događaja kojima svjedočimo u svemiru čini nas intelignetnim bićima, nažalost na višem tehnološkom nego društveno-socijal­ nom stupnju razvijenosti. Merkur ćemo krajem svibnja i početkom lipnja moći vidjeti kao sjajnu svijetlu točkicu na nebu.

Fotografije snimili: Marino Tumpić, Marcela Rasonja, Anđelko Glivar, Danijel Reponj, Janko Mravik i Miroslav Grnja.

Marino Tumpić