ABC tehnike broj 595, svibanj 2016. godine by Zoran Kušan

I Robot LEGO MINDSTORMS EV3 I I ExoMars 2016 na putu za Mars I I Jecaj pijeska, pjesma vode I I Robotice I Analiza fotografije I

ISSN 1849-9791

Izbor

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Rubrike

I Tehničke poštanske marke I I SF priča I I Mala škola fotografije I Broj 595 I Svibanj / May 2016. I Godina LX.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

ZANIMLJIVOSTI IZ TEHNIKE

Najjači proizvedeni zvuk Erupcija vulkana na otoku Krakatauu u Indoneziji u kolovozu 1883. godine proizvela je do sada najjaču buka proizvedenu prirodnim putem. Jačina buke nije zabilježena, ali se pretpostavlja da je na udaljenosti od 200 kilometara opažena buka od 180 decibela. Umjetno proizvedena buka iznosila je 210 decibela, a proizvedena je u laboratoriju NASA-e. Lansiranje rakete Ariane proizvelo je buku od 192 decibela. Bukom od 210 decibela mogu se bušiti rupe u betonu. Buka od 100 decibela oštećuje ljudsko uho, a zvuk na koncertima rock grupa dosiže 140 decibela. Usporedna tablica buke Šum lišća kod povjetarca Hladnjak Usisavač prašine Automobil Kamion, vlak Hrkanje Automobilska truba Motorna pila Mlazni avion Lansiranje svemirske rakete Erupcija Krakataua oko

U OVOM BROJU Najjači proizvedeni zvuk. . . . . . . . . . . . . . . . 2 Robot LEGO MINDSTORMS EV3 (4). . . . . . . 3 Einsteinov problem. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Kako upravljati radom elektromotora (3). . . 11 Model jedrilice tipa Pilatus . . . . . . . . . . . . . 14 Privjesak za ključeve. . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Jecaj pijeska, pjesma vode. . . . . . . . . . . . . 21 Zračni brodovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Teleprinter i telefaks. . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Kuglana za najmlađe. . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Zviždaljka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Robotice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

10 dB 40 dB 70 dB 80 dB 90 dB 93 dB 100 dB 110 dB 140 dB 190 dB 220 dB

ExoMars 2016 na putu za Mars . . . . . . . . . 35 Kad se na kampiranju osjećate kao kod kuće. . . . . . . . . . . . . . . . 36 Nacrt u prilogu: Model jedrilice tipa Pilatus Kuglana za najmlađe

Priredio: Mišo Dlouhy Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia Uredništvo: Ivan Vlainić, Pavao Havliček, Alan Vojković, Zoran Kušan Suradnici: Damir Čović, prof., dr. sc. Zvonimir Jakobović, Miljenko Ožura, prof, mr. Bojan Zvonarević, Borislav Božić, Aleksandar Žiljak. Igor Ratković, mr. sc. Vladimir Mitrović, Ivo Aščić Glavni urednik: Zoran Kušan, ing. Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing. Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 9 (595), svibanj 2016. Školska godina 2015./2016. Naslovna stranica: Aleksandar Žiljak: Jecaj pijeska, pjesma vode, uz SF priču.

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: HZTK, Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

Robot LEGO MINDSTORMS EV3 (4) ROBOTIKA Nakon što je naučio voziti ravno, skretati, pričati i svijetliti, naš robot je spreman krenuti u potragu za žrtvama. Pomozimo mu izbjeći sudare sa zidovima i preprekama na putu. IZAZOV 1. Dogradi postojeći robot s ultrazvučnim senzorom (ako imaš komplet EV3 Education) ili s infracrvenim senzorom (ako imaš komplet EV3 Home). Neka senzor gleda ispred robota. Na koji si port spojio senzor? _______ RJEŠENJE: Koji ćeš senzor koristiti ovisi o kompletu EV3: u kompletu Education nalazi se ultrazvučni senzor, dok se u kompletu Home nalazi infracrveni senzor. Naravno, pojedini se senzori mogu nabaviti i odvojeno. Oba senzora koristit ćemo za detekciju prepreke na isti način. Primjere dogradnje robota s ultrazvučnim ili infracrvenim senzorom možete naći u uputama IZAZOV 2. Prepiši program! Stavi robot na sredinu sobe. Neka je okrenut prema zidu. Pokreni ga. Na kojoj udaljenosti od zida je robot stao? Izmjeri. ______________

Ultrazvučni i infracrveni senzor

za slaganje osnovnih robota: za Lego Education na linku http://robotsquare.com/2013/10/01/ education-ev3-45544-instruction/, na stranicama 68. – 76., a za Lego Home na linku http:// www.lego.com/en-gb/mindstorms/build-arobot/track3r, stranice 32. – 35. Na koji si port spojio senzor? Kako bi IZAZOV 2 bio jednostavniji, predlažemo spajanje na port 4. Senzori se uvijek spajaju na portove obilježene brojevima dok se motori spajaju na portove obilježene slovima. Što radi zadnja naredba? a. kaže robotu da stane b. kaže robotu da se okrene lijevo c. mjeri 10 cm

Program za ultrazvučni senzor

Program za infracrveni senzor

RJEŠENJE: Naredba koja očitava vrijednosti senzora Wait nalazi se u narančastom izborniku, druga po redu. Ako se koristi ultrazvučni senzor, iz izbornika naredbe Wait potrebno je izabrati Ultrasonic Sensor  Compare  Distance Centimetres. Ako se koristi infracrveni senzor potrebno je izabrati Infrared Sensor  Compare  Proximity. Sljedeći podatak koji je potrebno odabrati pri korištenju oba senzora je želimo li reagirati kada je neka udaljenost jednaka zadanoj (0 =), različita od zadane (1 ≠), veća (2 >), veća ili jednaka (3 ≥), manja (4 <) ili manja ili

jednaka (5 ≤). Upisivanjem broja u treći stupac određujemo tu zadanu udaljenost. U ovom izazovu želimo da robot stane kada udaljenost od prepreke postane manja od 10 cm. U programu, prva je naredba upravljanje smjerom (Move Steering) s postavkom On, a govori robotu neka vozi “zauvijek”, odnosno sve dok na senzoru ne očita zadanu vrijednost. Zadnja naredba ovog programa je ponovno upravljanje smjerom (Move Steering) s postavkom Off koja kaže robotu neka stane kada je ispunjen uvjet sa senzora.

Program za ultrazvučni senzor

Program za infracrveni senzor

Na kojoj udaljenosti od zida je robot stao? Robot bi trebao stati na udaljenosti oko 10 cm od zida. Što radi zadnja naredba? a) kaže robotu da stane.

IZAZOV 3. Promijeni program iz IZAZOVA 2, tako da robot stane na 30 cm od zida. Izmjeri i provjeri je li uspjelo.

RJEŠENJE: Kako bi robot stao 30 cm od zida, potrebno je samo promijeniti broj 10 u 30.

Program uz korištenje ultrazvučnog senzora

Program uz korištenje infracrvenog senzora

IZAZOV 4. Neka robot vozi ravno. Na 15 cm od zida neka stane. Nakon toga neka se malo vrati unazad (za vraćanje unazad koristi postavku Rotations). Koliko se rotacija robot vozio unazad? ____

RJEŠENJE: Na program iz prethodnog izazova dodajemo jednu novu naredbu: neka se robot vrati unazad npr. za 1 rotaciju. Koliko se rotacija robot vozio unazad? Ovdje se može upisati proizvoljan broj rotacija, ali mi predlažemo neka robot vozi 1 rotaciju unazad. Bitno je da se samo malo udalji od zida.

Program uz korištenje ultrazvučnog senzora

Program uz korištenje infracrvenog senzora

IZAZOV 5. Nakon izvršenog IZAZOVA 4 neka se robot okrene lagano ulijevo (koristi postavku Degrees). Koliko stupnjeva si postavio kako bi se robot okrenuo ulijevo? __________________

Program uz korištenje ultrazvučnog senzora

Program uz korištenje infracrvenog senzora

IZAZOV 6. Neka se IZAZOV 5 ponavlja zauvijek. Može li robot naći izlaz iz sobe kroz vrata? DA NE Testiraj i izmjeri koliko mu je vremena trebalo. ____ RJEŠENJE: Ako želimo neki dio programa ponoviti više puta, možemo te naredbe toliko puta kopirati. Ako želimo beskonačno puta ponavljati neku radnju baš i nije praktično kopirati te naredbe. Korištenje petlje omogućuje nam da ne kopiramo iste naredbe više puta već samo obilježimo ono što želimo ponoviti. Naredba za petlju Loop nalazi se u narančastom izborniku, treća naredba. Njenim direktnim korištenjem u programu ponudit će nam ponavljanje beskonačan broj puta (Unlimited, izgleda kao polegnuta osmica). Osim ovog uvjeta ponavljanja, petlja se može ponavljati ovisno o očitanju senzora (tipkala, ultrazvučnog senzora, temperaturnog senzora i slično). Sve naredbe koje želimo ponavljati moramo “odvući” unutar oznake za petlju. Može li robot naći izlaz iz sobe kroz vrata? DA

RJEŠENJE: Nakon naredbi iz IZAZOVA 4 dodaje se naredba za okretanje robota na mjestu, oko svoje osi (kao u ABC tehnike broj 593). Koliko stupnjeva si postavio kako bi se robot okrenuo ulijevo? Predlažemo okretanje otprilike za 45°, što znači upisivanje podataka prema izazovima iz ABC tehnike broj 593. Vaši se podaci mogu razlikovati, ovisno kakav ste robot složili.

U našem slučaju program uz korištenje ultrazvučnog senzora i petlje bi izgledao ovako

a program uz korištenje infracrvenog senzora ovako

Testiraj i izmjeri koliko mu je vremena trebalo. Ovo je rješenje skroz proizvoljno, ovisno o parametrima koje ste upisali u svoje programe i o sobi u kojoj testirate. Možete napraviti i malo natjecanje: čiji će robot brže naći izlaz iz sobe. IZAZOV 7. Napravi labirint od kutija na podu. Neka robot nađe izlaz!

Hoće li robot brže naći izlaz ako se okreće udesno umjesto ulijevo? Testiraj!

Program uz korištenje ultrazvučnog senzora

Program uz korištenje infracrvenog senzora

RJEŠENJE: U ovom izazovu nije potrebno mijenjati program ni robot. Potrebno je samo pronaći dovoljan broj kutija, okrenutih stolaca i stolova i napraviti pravi labirint za robote. Ako imate više različitih robota, napravite natjecanje čiji će robot brže naći izlaz iz labirinta.

Hoće li robot brže naći izlaz ako se okreće udesno umjesto ulijevo? Kako bi to testirali potrebno je promijeniti smjer okretanja u posljednjoj naredbi programa. Dr. sc. Ana Sović Kržić

Einsteinov problem Po mnogima najvažniji fizičar dvadesetog stoljeća, veliki Albert Einstein, stigao je i smišljati razne mudre misli i zagonetke. Za ovu, možda njegovu najpoznatiju zagonetku, Albert Einstein tvrdio je da ju 98% svjetske populacije nije u stanju riješiti bez papira i olovke u 15 minuta. Spadate li u onih 2% koji to mogu? Najveći postotak svjetske populacije nije u stanju riješiti ovu zagonetku ni uz pomoć papira i olovke, pa ni računala (opaska autora). Zagonetka s kojom se morate suočiti: 1. Postoji pet kuća i svaka je različite boje. 2. U svakoj kući živi po jedna osoba različite nacionalnosti. 3. Stanar svake kuće ima svoje omiljeno piće. 4. Stanar svake kuće ima omiljenu marku cigareta 5. Stanar svake kuće ima neku kućnu životinju Pitanje: Čiji je zec? • Britanac živi u crvenoj kući. • Šveđanin ima psa. • Danac voli piti čaj. • Zelena kuća lijevo je od bijele. • Vlasnik zelene kuće pije kavu. • Pušač Pall Malla drži pticu. • Čovjek koji živi u srednjoj kući pije mlijeko. • Vlasnik žute kuće puši Dunhill. • Norvežanin stanuje u prvoj kući. • Pušač Marllbora stanije pokraj onoga koji ima mačku. • Čovjek koji ima konja stanuje pokraj onoga koji puši Dunhill. • Čovjek koji puši Winston rado pije pivo. • Norvežanin stanuje pokraj plave kuće. • Nijemac puši Rothmanns. • Čovjek koji puši Marllboro ima susjeda koji pije vodu. Rješenje: Norvežanin mačka Dunhill voda žuta

Danac konj Marllboro čaj plava

Britanac ptica Pall Mall mlijeko crvena

Nijemac ZEC Rothmanns kava zelena

Šveđanin pas Winston pivo bijela

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Zec je Nijemčev, koji živi u zelenoj kući, pije kavu i puši Rothmanns. Zagonetka se u tako kratkom vremenu koje je Einstein predvidio ne da riješiti bez papira i olovke, ali poznato je da je Einstein visoko cijenio intuiciju pomoću koje se može brzo i lako doći do rješenja na osnovu samo nekoliko pokazatelja, naravno tako dobiveno rješenje ne znači da uvijek mora biti i točno. Već smo prije spominjali starogrčkog matematičara Diofanta. Diofantove jednadžbe ili linearne jednadžbe s dvije nepoznanice već smo upoznali u prošlim brojevima ABC tehnike. Mnogi problemi mogu se iskazati jednostavnom jednadžbom ax+by=c, gdje su a, b i c cijeli brojevi koji svi nisu jednaki nuli. Možda će se nekima ova jednadžba učiniti poznatijom napisana u obliku jednadžbe pravca, y=(-a/b)x+c/b, pa se još više pojednostavi kao y=ax+b. Mnogi problemi često se svode na traženje cjelobrojnih rješenja Diofantove jednadžbe. Diofant je bio veoma vješt u rješavanju jednadžbi, ali metoda ili način pomoću kojih je dolazio do rješenja često su izostajali, ipak najvažnije u svemu je to što su mu rješenja bila točna. 1. Potrebno je naći sva cjelobrojna rješenja jednadžbe 5x-2y=7 unutar granica od -10 do 10, tj. to su najveće i najmanje brojčane vrijednosti koje mogu imati nepoznanice x i y. Program 1. Dim As Integer x Dim As Integer y for x =-10 To 10 for y =-10 To 10 if 5*x-2*y=7 then print x, y end if next y next x sleep

Rješenje problema 1.

Rješenje problema 2.

Vidimo da smo dobili čak četiri rješenja koja zadovoljavaju jednadžbu unutar zadanog područja. Teoretski jednadžba bi mogla imati beskonačno mnogo rješenja kad se ne bi postavile granice. Oni koji imaju volje mogu riješiti ovu jednadžbu jednom od matematičkih metoda, npr. metodom zamjene (supstitucije). Pogledajmo i grafičko rješenje problema iz kojeg je jasno što mogu predstavljati dobivene brojke.

2. Nađi cjelobrojna rješenje jednadžbe: 546x+161y=21, u granicama od -1000 do 1000 za x, y. Program 2. Dim As Integer x Dim As Integer y For x =-1000 To 1000 For y =-1000 To 1000 if 546*x+161*y=21 then print x, y end if next y next x sleep

Vjerojatno bi i Diofant imao problema naći toliki broj cjelobrojnih rješenja za ovu jednadžbu. 3. Petar kaže Ivanu, ako mi daš 4 oraha imat ću dva puta više oraha od tebe, Ivan odgovara Petru, ako mi daš jednu šestinu tvojih oraha imat ćemo jednako. Koliko oraha ima Petar, a koliko Ivan? Program 3. Dim x As Integer Dim y As Integer rem x+4=2*(y-4) rem x-x/6=y+x/6 For x=1 to 99 for y= 1 to 99 if x+4=(y-4)*2 and x-x/6=y+x/6 then print x;” , “;y end if next y next x sleep

Rješenje problema 3.

Petar ima 36 oraha i ako dobije još 4 imat će ih 40, a Ivan koji mu ih je dao ostat će na 20, znači Petar će tada imati dva puta više oraha od Ivana. Ako Ivan dobije 1/6 od 36 oraha, a to je 6 oraha, Petar će ostati na 30 oraha, ali će Ivan tada također imati 30 oraha što bi bila prijateljska podjela. 4. Neki farmer uzgaja zečeve i fazane koji ukupno imaju 33 glave i 94 noge. Koliko farmer ima zečeva, a koliko fazana ? Program 4. Dim x As Integer Dim y As Integer Dim g As Integer Dim n As Integer print “ zecevi i fazani “ input “ Koliko je glava “;g input “ Koliko je nogu “;n For x=1 to 99 for y= 1 to 99 if x+y=g and 4*x+2*y=n then print “ zeceva je “;x;” , a fazana je “; y end if next y next x sleep Rješenje problema 4.

Program se može primijeniti i na neke druge dvije skupine četveronožnih i dvonožnih životinja. Pogledajte dvije jednadžbe u uvjetu iza naredbe If …. x+y=g ; 4x+2y=n …. Jasno je da su x zečevi, a y fazani. 5. U nekom društvu ima 60 gospođa i gospodina, ako ode 1/4 gospođa i 5 gospodina, gospođa ostane dvaputa više od gospodina. Koliko ima gospođa, a koliko gospodina?

Program 5. Dim x As Integer Dim y As Integer rem x+y=60 rem x-x/4=2*(y-5) for x=1 to 99 for y= 1 to 99 if x+y=60 and x-x/4=2*(y-5) then print x;” , “;y end if next y next x sleep Rješenje problema 5.

Gospođa x ima 40, a gospodina y ima 20, znači od ukupno 60 osoba gospođa je dvaputa više od gospodina. 6. U košari je 16 krušaka i jabuka, ako podijelimo kruške s jabukama dobijemo broj 3, koliko ima krušaka, a koliko jabuka? (Najprije probajte rješenje naći napamet!) Program 6. Dim x As Integer Dim y As Integer rem x+y=16 rem x/y=3 For x=1 to 99 for y= 1 to 99 if x+y=16 and x/y=3 then print x;” , “;y end if next y next x sleep Rješenje problema 6.

Damir Čović

Kako upravljati radom elektromotora (3) U ovom ćemo nastavku pokazati kako, osim brzine DC-elektromotora, možemo mijenjati i njegov smjer vrtnje. Promotrimo najprije shemu na Slici 8. na kojoj je prikazan spoj poznat kao H-most. U njemu ključnu ulogu igra dvostruka dvopoložajna sklopka S. Motor je spojen između njenih srednjih priključaka pa, kako ta “konstrukcija” podsjeća na slovo H, otuda potječe i ime spoja. Smjerovi struje na slici su obilježeni crvenim strelicama. Promijenimo li položaj kontakata sklopke, promijenit će se smjer struje kroz motor (Imot), a time i smjer vrtnje motora. Princip imamo, još nam samo preostaje ugraditi istu funkcionalnost u sklop za ugađanje brzine vrtnje! Sklop za ugađanje brzine i promjenu smjera vrtnje DC-motora Shema sklopa za ugađanje brzine i promjenu smjera vrtnje istosmjernog (DC) motora prikazana je na Slici 9. Uloga integriranoga kruga TLC555 (IC1) ista je kao prije: on u točki B generira trokutni napon frekvencije 100 Hz, koji se mijenja u rasponu od 2 do 4 V. I uloga integriranoga kruga LM272M (IC3) je ista: ovisno o naponima na njegovim + i - ulazima, on prespaja

Slika 8. Promjena vrtnje DC-motora u spoju H-mosta

ELEKTRONIKA

svoje elektroničke sklopke prema + ili prema polu napona napajanja. Ovdje su nam potrebne obje elektroničke sklopke ugrađene u LM272M za upravljanje radom jednog motora, jer se on spaja između njihovih izlaza. Usporedimo li spoj s opisom H-mosta, ti izlazi odgovaraju srednjim priključcima sklopke S sa Slike 7. Smjer vrtnje određujemo na sljedeći način: • kada je napon oba izlaza, E i D, 0 V, motor stoji; • kada je napon izlaza E = 6 V, a napon izlaza D = 0 V, motor se punom brzinom vrti u jednom smjeru; • kada je napon izlaza E = 0 V, a napon izlaza D = 6 V, motor se punom brzinom vrti u drugom smjeru; • kada je napon oba izlaza, E i D, 6 V, motor stoji (ovu kombinaciju nećemo koristiti). Brzinu vrtnje regulirat ćemo slično kao prije: • dok je napon izlaza D = 0 V, brzina vrtnje određuje se širinom pozitivnih «impulsa» na izlazu E; • dok je napon izlaza E = 0 V, brzina vrtnje određuje se širinom pozitivnih “impulsa” na izlazu D. Obje ove funkcionalnosti reguliramo naponom u točki C, odnosno, položajem klizača potenciometra R3. Postupak ugađanja zamišljen je na sljedeći način: • dok se klizač potenciometra nalazi u srednjem položaju, motor stoji; • pomicanjem klizača iz srednjeg položaja prema gore, motor ubrzava i maksimalnu brzinu postiže kada se klizač nađe u krajnjem gornjem položaju; • pomicanjem klizača iz srednjeg položaja prema dolje, motor ubrzava u drugom smjeru i maksimalnu brzinu postiže kada se klizač nađe u krajnjem donjem položaju. Kako bismo ovo mogli postići, naponi kojima upravljamo radom sklopki S1 i S2 moraju se razlikovati: napon u kontrolnoj točki C1 upravlja radom sklopke S1, a napon u točki C2 sklopkom S2. Oba ova napona “nastaju” iz upravljačkog

Slika 9. Sklop za ugađanje brzine i promjenu smjera vrtnje DC-motora

napona u točki C, nakon što ih “obradimo” integriranim krugom TL062 (IC2). TL062 je dvostruko operacijsko pojačalo čije je pojačanje određeno otpornicima R5–R8 i iznosi 1,39. Referentna točka donjeg pojačala je 0 V (jer je jedan kraj otpornika R8 spojen na masu), dok je referentna točka gornjeg pojačala 6 V (jer je jedan kraj otpornika R5 spojen na 6 V). Zbog te razlike u načinu spajanja, razlikovat će se i njihovi izlazni naponi. Ovisnost između položaja klizača potenciometra R3, napona u točki C, upravljačkih napona u točkama C1 i C2, izlaznih napona u točkama D i E te vrtnje motora je sljedeća: Kada je klizač potenciometra R3 u srednjem položaju, napon točke C = 3 V, napon točke C1 malo iznad 4 V, a napon točke C2 malo ispod 2 V. Kako se trokutasti napon u točki B kreće u rasponu od 2 do 4 V, sklopke S1 i S2 će obje stalno biti u “donjem” položaju pa će na oba izlaza, D i E, stalno biti 0 V – motor se neće vrtjeti. Ako se klizač potenciometra R3 pomakne prema dolje, i naponi u točkama C, C1 i C2 će se smanjiti. Pretpostavimo da napon točke C1 = 3 V, a napon točke C2 = 1 V. Kako je napon točke C2 i dalje niži od 2 V, napon točke E stalno će biti 0 V. Međutim, napon C1 je sada u rasponu unutar kojega oscilira trokutasti napon točke B, pa će se na izlazu D pojaviti pozitivni impulsi. Što je klizač potenciometra R3 u nižem položaju, i napon točke C1 će biti niži, a impulsi će biti širi – motor će se vrtjeti sve brže. U krajnjem donjem položaju potenciometra R3, napon točke D trajno će

iznositi 6 V i motor će se vrtjeti maksimalnom brzinom. Slična, ali obrnuta situacija ponovit će se ako klizač potenciometra pomaknemo od srednjeg položaja prema gore. Naponi u točkama C, C1 i C2 će porasti; pretpostavimo da je napon točke C1 = 5 V, a napon točke C2 = 3 V. Kako je napon točke C1 viši od 4 V, napon točke D stalno će biti 0 V. Međutim, napon C2 je sada u rasponu unutar kojega oscilira trokutasti napon točke B, pa će se na izlazu E pojaviti pozitivni impulsi. Što je klizač potenciometra R3 u višem položaju, i napon točke C2 će biti viši, a impulsi će biti širi – motor će se vrtjeti sve brže. U krajnjem gornjem položaju potenciometra R3, napon točke E će trajno iznositi 6 V i motor će se vrtjeti maksimalnom brzinom. Primijetite kako smjer struje koja teče motorom ovisi o tome je li klizač potenciometra ispod ili iznad srednjeg položaja: kada je ispod, točka E je stalno na 0 V pa struja teče od točke D prema točki E; kada je iznad, točka D je stalno na 0 V pa struja teče od točke E prema točki D. Ako vam se ova analiza učinila prekompliciranom, ponašanje sklopa možemo rezimirati u tri rečenice: Dok je klizač potenciometra R3 u srednjem položaju, motor stoji. Pomicanjem klizača iz srednjeg položaja, motor će se početi vrtjeti i vrtjet će se to brže, što je klizač bliže krajnjoj poziciji. Smjer vrtnje ovisi o tome u kojem smjeru smo klizač pomaknuli. Želite li provjeriti radi li sve kako je opisano, napravite sklop prema Slici 9.! Ponašanje sklopa

Slika 10. Sklop za ugađanje brzine i promjenu smjera vrtnje DC-motora fotootpornicima

i ovdje možete pratiti pomoću svjetlećih dioda: jačina svjetlosti odgovara brzini vrtnje motora, a boja određuje smjer vrtnje. Efekt će biti bolji ako umjesto dvije zasebne upotrijebite jednu, dvobojnu LE-diodu (to mora biti dioda s dva izvoda, dvobojne LE-diode s tri izvoda ovdje nisu upotrebljive). Umjesto klizačem potenciometra R3, brzinom i smjerom vrtnje motora možemo upravljati i izlaznim naponom različitih vrsta senzora, ako se on nalazi u rasponu između 1/3 i 2/3 napona napajanja. Shema na Slici 10. prikazuje, kako to možemo napraviti pomoću dva fotootpornika. Upotrebljivi su LDR07 i mnogi drugi tipovi, pod pretpostavkom da su karakteristike obaju upotrijebljenih otpornika približno jednake. Trimer otpornik R3 ugađamo tako da motor stoji kada su oba fotootpornika zasjenjena. Kada je jedan fotootpornik osvijetljen jače od drugoga, motor će se vrtjeti to brže što je osvjetljenje jače. Smjer vrtnje ovisi o tome, koji je otpornik jače osvijetljen – probajte! Fotografija na Slici 11. prikazuje sklop za ugađanje brzine i promjenu smjera vrtnje na eksperimentalnoj pločici. Tim sklopom sam provjeravao, hoće li moje zamisli raditi dobro kada ih pretoči u prave sklopove. Dosad smo se bavili “običnim” istosmjernim elektromotorima, koji su pogodni za pogon robotskih konstrukcija. Ali, kada je u pitanju preciznije upravljanje robotom, robotičari će radije upotrijebiti servo ili koračni motor. Njihovim se

Slika 11. Sklop za ugađanje brzine i promjenu smjera vrtnje DC-motora izrađen na eksperimentalnoj pločici

radom upravlja na drukčiji način – kako, naučit ćemo u sljedećim nastavcima! Mr. sc. Vladimir Mitrović

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Model jedrilice tipa Pilatus (NACRT U PRILOGU)

U hangaru našega aerokluba nalazi se jedrilica tipa Pilatus. To je bio dovoljan razlog da napravim nacrt i izradim model takve jedrilice. Za izradu je potrebno malo deprona debljine 3 mm, plastična cjevčica promjera 5–6 mm, malo kolaž-papira za dekoraciju i dvokomponentno ljepilo. Može se koristiti i ljepilo za drvo ili neko drugo ljepilo, ali s dvokomponentnim se dobiju najčvršći spojevi. Nacrt je rađen u mjerilu 1:1, odnosno u pravoj veličini. Sve dijelove trupa i krila treba precrtati na depron i izrezati skalpelom. Kabina se sastoji od dva sloja (poz. 1). Sastavljeno krilo (2, 3) zalijepi se na kabinu i ostavi se sušiti preko noći. Horizontalna (4) i vertikalna (5) repna površina međusobno se zalijepe i umetnu u plastičnu cjevčicu (6). Sada slijedi Iijepljenje cjevčice s repnim površinama u prednji dio jedrilice. Pri tome treba paziti da površina srednjeg dijela

krila i horizontalni dio repa budu paralelni te da je cjevčica podužno u ravnini s kabinom. Opet se sve ostavi sušiti. Između krila i trupa zalijepi se depron 3x3 mm (7), u svrhu pojačanja spoja krilo−kabina. Po želji jedrilica se ukrasi raznim bojama kolaž-papira. Dodavanjem podloški u otvor na trupu potrebno je dovesti težište jedrilice na označeni položaj (T). Slijedi probni let. Dodavanjem ili oduzimanjem balasta te zakretanjem horizontalnog dijela repne površine treba postići da jedrilica bačena iz ruke leti pravolinijski prema dolje. Puštanjem s neke padine postići će se duži letovi. Moguće ju je bacati pomoću praćke i tada će se odmah dobiti na visini, a time i dužini leta. Bojan Zvonarević Aeroklub Slavonski Brod

KREATIVNA RADIONICA

Privjesak za ključeve U ovom broju ABC tehnike za vas smo pripremili još jedan jednostavan i interesantan miniprojekt. Riječ je o privjesku za ključeve u obliku srca. Njime možete obradovati vaše mame, sestre, bake, tetke, strine, a svakako i simpatije. Najprije proučite radionički tehnički crtež privjeska. Kao materijal za njegovu izradu koristite topolovu šperploču debljine 4 mm. Nakon bušenja otvora i izrezivanja, privjesak možete oslikati akrilnom bojom ili ga ukrasiti tehnikom pirografije i zaštititi bezbojnim lakom za drvo. Kada se boja ili lak osuši, kroz otvor privjeska provlači se ukrasni konop dužine 22 cm i vezuje se čvor.

Redoslijed izvođenja radnih postupaka*: 1. Prenošenje mjera s tehničkog crteža na materijal ( _____min) 2. Bušenje otvora ø 10 mm (_____ minuta) 3. Rezanje po obilježenim linijama ( ___ minuta) 4. Obrada rubova i površina ( _____ minuta) 5. Pirografiranje/lakiranje/bojenje ( ___ minuta) 6. Vezivanje ukrasnog konopa ( _____ minuta) 7. Izrada kutijice ( _____ minuta) * U zagrade upišite koliko ste vremena utrošili za svaku fazu rada.

Radionički tehnički crtež (crtan u Google SketchUp-u)

Potreban materijal: 1. Topolova šperploča, min. dimenzija 45×45 mm 2. Ukrasni konop dužine 22 cm 3. Karton u boji dimenzija 165×165 mm Potreban pribor i alat: 1. Pribor za tehničko crtanje 2. Škare za papir 3. Rezbarski luk i pilica 4. Bušilica (svrdlo ø 10 mm) 5. Brusni papir (šmirgl) 6. Četkica 7. Pirograf ili lemilica

Privjesak za ključeve − 3D-model (crtan u Google SketchUp-u)

Privjesak je upakiran i spreman Prenošenje mjera s tehničkog crteža na materijal (crtano u Google SketchUp-u)

PRIMJERI:

Privjesak za ključeve obojen akrilnom temperom (vezivanje ukrasnog konopa)

Privjesci ukrašeni pirografiranjem, a zatim premazani bezbojnim lakom za drvo

Kako bi vaš poklon bio još ljepši, trebalo bi ga i upakirati. Ovdje je prikazan jedan od mogućih načina. Naravno, na internetu možete pronaći i neko drugo rješenje.

Razvijen oblik kutije za pakiranje. Savija se po isprekidanim linijama (osnovice i visine jednakokračnih trokuta iznose 55 mm). Miroslav Paroškaj

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

PEJZAŽ - drugi dio Pejzaž je kao tema neiscrpna i slikarima i fotografima. Ima autora koji cijeli svoj život posvete samo pejzažu. To kontinuirano posvećenje i proučavanje prirode, i svih mogućih senzacija i mijena u njoj, doprinosi njenom boljem shvaćanju i razumijevanju pa onda i originalnijem interpretiranju.

Zoran Uzelac, Iznad Baške Autor se odlučio za crno-bijelu fotografiju i dobro je to uradio. Naime, današnja digitalna tehnologija snima po automatizmu u boji ako prethodno ne programiramo fotoaparat za snimanje crnobijelo. Uvijek je bolje snimati u boji pa naknadno u programu za obradu fotografija boju prevesti u sivu skalu, tj. fotografiju pretvoriti u crno-bijelu. Autor je snimao fantastične prostore iznad Baške na otoku Krku. Pejzaž je goli kamen sa škrtim raslinjem i ostacima suhozida koje su gradili lokalni težaci. U konačnici, ovu fotografiju čini interesantnom i dobrom i vrlo slojevito nebo. Dakle, snimajući pejzaže, svaki će autor vodit računa kakvi su

vremenski uvjeti te kakav je izgled neba. Nebo je bitan dio fotografije i zato je važan njegov izgled, stoga autori vrlo često čekaju oblake kako bi ih snimili u odnosu s nekim dijelom prirode i tako dali svoju viziju određenog ambijenta. Na fotografiji “Iznad Baške” autor je ovomu golom kamenu i suhozidu koji svjedoči teškomu težačkom poslu u primorju, suprotstavio finu, meku strukturu neba namreškanog oblacima. Kako bi naglasili oblake na nebu, autori koriste polarizacijski filtar jer u tom slučaju njime potamnjujemo plavu boju neba i time se automatski naglašavaju bijeli i sivi oblaci.

Polarizacijski filtar je jako važan kod snimanja pejzaža. Uloga mu je plavu boju neba učiniti intenzivnijom – plavljom i ako još imamo nekakve oblake na nebu, oni će onda biti istaknutiji. Ovaj filtar će dobro doći i ako nemamo oblake jer će, kao na ovoj fotografiji “Pag” Mirka Menala, zaplaviti nebo, učiniti ga istaknutijim. Plavetnilo neba u odličnoj je korespondenciji i s plavetnilom mora. Narančasto smeđa boja kopna u dobrom je odnosu i uspostavlja red u ovoj jednostavnoj, a dobroj fotografiji. I u ovoj slici pejzaža potrebna je boja jer ističe dvije bitne odrednice ovog ambijenta, a to su more i nebo. ND ili neutralno sivi filtri jako su korisni kad imamo previše svjetla i trebamo ga reducirati ili kad pod postojećim svjetlom ne možemo dovoljno usporiti zatvarač kako bismo zamutili pokret. U tom slučaju ovaj filtar nas spašava.

Ovaj filtar proizvodi se u različitim gustoćama i može biti u obliku prstena koji lako postavljamo na prednju stranu objektiva pomoću navoja ili se proizvode u obliku folija kvadratnog oblika i na objektiv se montiraju jednostavnim ulaganjem u džep koji se pričvrsti na objektiv. Fotografija iznad ovog teksta pokazuje učinak različitih gustoća ovog filtra. Prvi slap snimljen je bez filtra s kraćom brzinom zatvarača i imamo vrlo oštro zabilježenu vodu u njenom padu. Svaka sljedeća sličica je sve više i više zamućena jer su korišteni filtri različitih gustoća i time se usporavala brzina zatvarača, a posljedica je sve veća zamućenost objekta koji se kreće. U ovom slučaju to je voda u slobodnom padu. Dakle, za pejzažnu je fotografiju važno spomenuti i korisno je imati graduirane ND i Skylight filtre, daljinski okidač te stativ, tronožac ili monopod.

POGLED UNATRAG REGULA Ghetaldus je firma koja je proizvodila optička stakla za naočale, leće i neke optičke instrumenta. U suradnji s njemačkim proizvođačem fotoaparata Regula, za potrebe tadašnjeg jugoslavenskog tržišta proizveli su model Regula IIIa s natpisom ove zagrebačke firme na prednjem okviru objektiva. Još uvijek se mogu naći ovi modeli po raznim buvljacima i po vrlo povoljnim cijenama. Njemačka firma iz Bad Liebenzella počela je 1949. godine proizvoditi fotoaparate Regula i do svog zatvaranja 1980. proizvela je nekoliko modela. Firma je od početka proizvodnje fotoaparata nosila ime King (kralj) i svi modeli aparata imali su veliko slovo “K” na tijelu aparat kao zaštitni znak firme. Aparati su bili namijenjeni amaterima i svim ljubiteljima fotografije. Vrlo lijepo su bili dizajnirani i dobre proizvodne konstrukcije. Objektivi su bili različiti s obzirom na različite modele ili suradnike u proizvodnji pojedinog modela. Ukupno su proizveli 22 različita modela i dvadeset ih je koristilo lajka film, a dva modela film 126. Objektiv je najčešće Prontar, Cassar, f - 2.8; F 45 mm ili Ghenar f - 3.5; F 45 mm. Otvor blende uglavnom je bio do f - 16, a brzine zatvarača od 1 sekunde pa do 1/200 ili 1/300 ovisno o modelu. Imaju ugrađen samookidač te sinkro kontakt za bljeskalicu. Brojčanik snimaka je precizan i pouzdan, a poluga za premotavanje filma ergonomski je oblikovana pa jednostavno i brzo s njom možemo premotati film na sljedeći snimak. S ovim vrlo popularnim aparatima načinjene su mnoge porodične fotografije. Terasa na Preluku, snimljeno Regulom IIIa

Franjo Pommer

ANALIZA FOTOGRAFIJA

1818. - 1879. Čovjek koji je pokrenuo fotografski život u Zagrebu rođen je u Danskoj, a u Zagreb dolazi polovinom 19. stoljeća, u svojoj tridesetoj godini. Dolaskom u novu sredinu radi kao slikar i oslikava kulise za kazališta. Tek nakon nekoliko godina napušta slikanje i počinje intenzivno raditi fotografiju, te tako otvara i prvi fotografski studio u Zagrebu 1855. godine. Te prve godine radi vrlo uspješan fotografski album s petnaest portreta svojih suvremenika, poznatih ličnosti iz kulturnog i javnog života. S otvaranjem fotostudija i promocijom fotoalbuma postaje veliki autoritet kao fotograf i čovjek koji je prvi dokumentirao važne ljude i događaje svoga vremena. Fotografiju iznad ovog teksta snimio je Franjo Pommer 16. prosinca 1866. godine u Zagrebu, na glavnom trgu prilikom postavljanja spomenika banu Jelačiću. Dakle, fotografski je zabilježen jedan jako važan događaj u činjeničnom, dokumentarnom duhu. Fotograf je u ovom kadru zahvatio cijeli prostor u kojem vidimo postavljeni spomenik, svečano istaknute zastave te uglednike i uzvanike u protokolarnom redu uz spomenik, a ostala “svjetina” je nešto dalje od samoga događaja, u ovom slučaju bliže fotoaparatu.

Ivan Kukuljević Sakcinski

Petar Preradović

Petar Preradović, 1856

Dirigent Johann Reischil

Djeca iz obitelji Burgstaller

Gospođa Lukšić s djetetom

Pommer je najviše svojih fotografija napravio tehnikom kalotipije. Ovu tehniku otkrio je Henry Fox Talbot, engleski kemičar i pronalazač. Kalotipija je negativ-pozitiv postupak. Dakle, snimka se ovom tehnikom mogla umnožavati za razliku od dagerotipije. Postupak se sastojao u tome da je papir natapao i premazivao svjetloosjetljivom tvari i na njega fotografirao, zatim razvijao i kopirao pozitiv na drugi papir. Talbot je svoj pronalazak nazvao još i talbotipija po uzoru na Dagera i dagerotipiju.

SF PRIČA

Jecaj pijeska, pjesma vode Mirta prebaci grubi bijeli ogrtač preko svoje kestenjaste kose. Pijesak je jecao na noćnoj hladnoći, kao netko u patnji. Slabašna vatra što je bezbrižno pucketala do stopala jedva joj je pomagala protiv pustinjske studeni što se neumoljivo zavlačila pod grubo tkanje odjeće. Ona krišom pogleda Tahre, njih petoricu. Sjedili su nepomični poput kamenih kipova, ne mareći za hladnoću i zastrašujući osjećaj bespomoćne izgubljenosti, sićušnosti, u nepreglednom oceanu dina. Samo je jedan pjevušio neki drevni napjev: stapao se s pjesmom pijeska u sablasnu igru demona s visokih dina, u ples duhova onih Tahra koji nisu uspjeli izmoliti pustinju za milost, čije kosti počivaju u pijesku, da bi ih tek ponekad, izbijeljene, na trenutak razotkrio vjetar. Mirta se držala postrance od njih: kad bi Tahri znali da traži Xallasandru, kad bi makar naslutili što joj je cilj, ubili bi je bez imalo oklijevanja. *** Xallasandra je grad iz legende. Xallasandra je sveto mjesto. Niti jedan stranac ne smije svojim očima vidjeti Xallasandru. “Ovdje negdje”, prisjeti se Mirta Blaisove opaljene ruke što je napravila krug iznad karte. Krug je u tom mjerilu bio promjera od oko tisuću kilometara. Nad njima tutnjao je svemirski brod u polijetanju, Blaisov ured bio je deset minuta hoda do rampe na ulazu u luku. “Slavni grad iz bajke što se samo pojavi na obzoru, u vrelom zraku. I onda opet nestane.” “Fatamorgana”, upita Mirta. Blaise je pogleda krvavim očima, opet pripit. Zapravo, Mirta se nije mogla sjetiti da je ikad vidjela Blaisea potpuno trijeznog. Čak niti odozgo, iz zraka, i više, iz orbite, nitko nikad nije vidio Xallasandru. “E pa, Tahri ne misle tako. Tko krene tražiti...” Blaise se naceri i prijeđe kažiprstom preko grla. Onda stane kimati glavom. “Stvarna je, ne boj se, srce. Tahri nisu takvi divljaci da bi klali za nešto čega nema.” Te je noći, dok je vani zavijao pustinjski vjetar, Mirta proučila ono malo što se o Xallasandri

znalo, ono što joj je Blaise bio dobacio preko stola, složeno na memoigli. Mitovi. Legende. Bajke. O drevnome gradu, bajoslovnom, o zlatnim kupolama i prštavim izvorima i rascvjetalim visećim vrtovima. O snažnim muškarcima − ne Tahri, već neki drugi, stariji narod − i prelijepim ženama i razigranoj djeci u šarenim haljama, što radosno koračaju ulicama popločenim bijelim kamenom, prožiljenim ružičastom i sivom. Xallasandra. Grad koji čuvaju pustinjski vjetrovi i pješčane oluje i putujuće dine i vrelo sunce. Grad oko kojeg vječito plešu vrtlozi pijeska, demoni što brane pristup svakome nepoznatom, svakome nepozvanom. Grad zbog kojeg će inače mirni Tahri isukati svoje zakrivljene noževe, da nazubljena sječiva bljesnu na mjesečini i napiju se krvi onoga tko se drzne zakoračiti put Xallasandre. Tri dana kasnije, Mirta se uputila u potragu za Xallasandrom. *** Xallasandra vuče. Xallasandra obećava, mami, zavodi poput pogubne ljepotice zlatnim kupolama što plamte na suncu, bijelim zidovima u koje se ne može gledati koliko bliješte, vodoskocima nad kojima se izvijaju duge, sjenovitim vrtovima. Xallasandra je bogatstvo, slava, smrt. Mirta nije bila prva koja je pošla tražiti Xallasandru. Bio je tu Mallory, prije petnaest godina. Pa onda duFresne, pa Kazancev. I Sakai sa svojom ekspedicijom, Mirta se još sjećala polaska njegove kolone vozila. I bezbroj drugih, nepoznatih pustolova koji su se nadali slavi otkrivača Xallasandre, toga grada skrivenog očima stranaca - onim živim, kao i lećama − u njedrima pustinje. Nitko se nije vratio. Tahrove crne oči bile su tek prorezi u izboranome licu. Njegova smežurana šaka počivala je na dršci noža. A onda je pala. Drugi Tahr prezrivo je dobacio Mirti njezinu platnenu torbu i tri čuture s vodom. Ljudi su Tahrima poput otvorene knjige, pogledi sinova pustinje s lakoćom razgrću velove ljudskih laži i skrivenih namjera. Znali su

što je Mirta tražila. Vidjeli su njezin ushit, koliko god ga skrivala, koliko god se mučila ostati ravnodušnom pred tim zlatnim bljeskovima, vidjeli su ga: jučer oko podneva, kad je Xallasandra ipak zatitrala na obzoru, varljiva i nepostojana poput plesačice što se izvija uz zvuke zurne i defa. “Nećete me ubiti”, upita Mirta napeto. Pištolj joj je ležao u pijesku, beskoristan: Tahr nasuprot njoj spretno joj ga je munjevitim potezom istrgnuo iz šake i rastavio u dva pokreta i razbacao dijelove naokolo. Čovjeku je teško pročitati kartu bora na Tahrovom licu, šibanom vjetrom, paljenom suncem, prženom žegom. Mirti se učini kako se Tahr na trenutak, jedva primjetno, nasmiješio. Ali i kako mu je u crnim očima bila neka tuga. “Nema potrebe”, odvrati Tahr odmahujući glavom. “Opsjednuta si demonima.”

“Demonima?” “Ljudskim demonima. Pustinja će obaviti naš prljavi posao. Uvijek obavi.” I tim riječima, Tahr ošine svoju jahaću životinju − moglo bi je se nazvati devom da je imala grbu, moglo bi je se nazvati konjem da je imala grivu i hitrost i ponos − i Mirta ostane sama sred oceana pijeska, da uzdahne i zaplovi put Xallasandre, nesigurna je li pošteđena ili osuđena na nešto gore od smrti. *** Vjetar je rikao oko nje poput kakvog raspomamljenog čudovišta što ju je htjelo zbrisati iz postojanja, sitnim oštrim pijeskom zderati s nje sloj po sloj mesa, neka ne ostane ništa doli bijeli kostur u pješčanome grobu. Mirta je ležala sklupčana, pod pokrivačem, šćućurena između dvije stijene, čvrsto stegnutih kapaka pod pustinjskim naočalama. Kamen ju je štitio od najžešćeg bijesa oluje, ali čak ni kamen nije mogao zadržati pijesak što ga je vjetar kao lopatama bacao u procijep. Osjećala je taj pijesak, osjećala je kako je zasipava, njegovu težinu na stopalima, uz noge, bedra, oko pojasa. Živu će me zatrpati, pomisli Mirta i navuče pokrivač još više, kao da je maternica u koju se želi vratiti. Nije mogla znati koliko je dugo vjetar bjesnio oko nje, prikovane pod pijeskom. Konačno je njegova rika oslabjela, postala je tek žalobno stenjanje, da bi na kraju potpuno utihnula. Iskobeljala se. Prvo je gurnula ruku van, pa je dlanom odgurivala pijesak dok nije konačno mogla ustati ispod pokrivača. Izašla je iz uskog procijepa što ju je čuvao od onog najgoreg. Osvrnula se. Dine oko nje sad su bile drugačije, divlji vjetar otpuhao ih je i na njihovo mjesto navaljao nove. A na obzoru, treperila je Xallasandra. *** Popločani put vodio je do zidina. Mirta ga je otkrila prethodnoga dana, samo je počinjao u moru pijeska, i slijedila ga je, napola izluđena od žeđi i

uzbuđenja, jer znala je da taj niz kamenih ploča može biti samo put za Xallasandru. Teturala je ispucalim pločama, zrak je titrao nad njima. Kamene zidine, stoljećima bičevane pijeskom i vjetrom i vrelinom. Pratila ih je pogledom, visoke, nestajale su u pustinji. Tko zna odakle je dovezen sav taj kamen da ih se izgradi, pomisli Mirta, srca što joj je tuklo kao ludo, dok je stajala pred ulazom u grad. I zašto su se baš njoj ukazale zidine i kako to da ih nitko ne vidi iz zraka ili iz orbite? Očekivala je zatvorena vrata. Nije ih bilo. Tek luk u zidinama kroz koji se ulazilo. Očekivala je stražare. Nije ih bilo. Tek nekoliko dječaka koji su se igrali pod lukom. Nisu bili čavrljava tahrska djeca. Prišla im je. Dječaci se trgnu, prekinu igru, u očima im je vidjela strah. Pred njima stajala je tuđinka, opaljena lica, ispucalih usana, drhtavih nogu nakon tolikog pješačenja kroz pustinju. Pred njima stajao je tek duh ljudskoga bića, gonjen snovima o slavi, vođen treperavim prividom Xallasandre. “Xallasandra” Preko njezinih se isušenih usana prevali ta kobna riječ, kao kamen što se strovaljuje s kosine i kotrlja i kotrlja, da bi se konačno umirio u podnožju. Jedan od dječaka pokaže i Mirta prođe za njegovim prstom ispod luka, kroz nebranjene zidine, i zakorači preko klimavih kamenih ploča u Xallasandru, prva strankinja što je živa stigla do bajkovitoga grada. *** Hodala je ulicom, siromaške kuće od opeke bile su na dva kata, tek tu i tamo poneka na tri. Znatiželjne krupne oči promatrale su je s malih prozora, pratile su njezine teturave korake. Ljudi na ulici uklanjali su joj se s puta: tamnoputa široka lica žutih očiju, crnih kosa pod maramama i kapuljačama. Gledali su za njom, stanovnici Xallasandre, odjeveni u svijetlu priprostu odjeću, iz grubog tkanja, grubljeg no što je bilo njezino, tahrsko. Zaokrenula je iza ugla, izbila na mali trg kojim je vladala zgrada pod kupolom. Svetište? Vijećnica? Kupola nije plamtjela zlatom na suncu. Bila je od kamena. Mirta potrči dalje, tjerana svojim demonima, opsjednuta, gonjena na nogama što su gorjele od boli. Zar je to to? Zar je to bila Xallasandra: uske uličice pod pijeskom,

kržljava trnovita stabalca, siromašne kućice i ta priprosta kupola? Ne, to su samo četvrti uz zidine! Negdje unutra, ponada se Mirta potrčavši, moraju biti bogataške četvrti, s kupolama od zlata i izvorima urešenima kamenim kipovima i bujnim vrtovima, gdje se vesele ponosni muškarci i prelijepe žene, a ne kao ovi ljudi oko nje, izmučeni življenjem sred neprijateljske, nemilosrdne pustinje. Trčala je i trčala, iznemogla ali tjerana dalje, pogleda zamućenog suzama, uličicama Xallasandre, među siromaškim izbama, među tamnoputim ljudima koji su je gledali zlatnim očima, kao da su znali kakvo je to ludilo bičuje, kao da su ga već vidjeli. Posrtala je, sudarala se s njima, odgurivala ih, spoticala se, oni su vikali za njom, pokušavali je zaustaviti, uhvatiti, iščupati iz njezine bolesti, ali ona im se trgala iz ruku, izmicala im i hitala dalje gustom mrežom uličica. A onda su je tijesne, sjenovite uličice dovele na veliki, prostrani trg, pun ljudi već uzbunjenih strkom i vikom što ju je pratila. Ni ovdje nije bilo bogatstva, vidjela je odmah, nije bilo zlata ni skupih šarenih halja. Ali bio je studenac, i oko njega zelena stabla, razlistala i u ružičastome cvatu, stabla što drugdje cvjetaju samo kad padne kiša, znala je Mirta, jednom u pet ili deset godina. Ovdje, pred Mirtinim zamućenim pogledom, činilo se kao da nikad ne prestaju cvjetati. Žene i djevojke pile su sa studenca i pjevale neki veseli napjev što je, shvatila je Mirta kako su noge popuštale, kako se koljenima bolno rušila na kamen u sjeni stabala, slavio bogatstvo. Ne zlato, ne halje, ne mramor. Već vodu. Jedna djevojka pogleda Mirtu, osmjeli se i ustane, priđe joj i s osmijehom punim blještave bjeline prinese vrč vode − priprosti, glineni vrč − Mirtinim usnama. Ona sa zahvalnošću osjeti svježinu kako je oblijeva, kako ispunjava njezine usne ispucale pod suncem i zalijeva njezinu nutrinu sparušenu od suše, pod pogledima stotina Xallasandrana, i ustane i, odjednom, sasvim neobjašnjivo obuzeta pjesmom, zapleše bolnim stopalima među njima. Žene umoče prste u vodu i stanu je s pjesmom prskati u činu dobrodošlice i Mirta osjeti kako je stotine kapi na njezinoj koži, po njezinoj prašnjavoj odjeći, oslobođa od njezinih demona, demona ljudi. Aleksandar Žiljak

ZRAČNI BRODOVI Veća pokretljivost među ljudima, brži prijenos pošiljaka te vojna prevlast u zračnom prostoru, omogućena je potkraj XIX. stoljeća kada je izumljen zračni brod, odnosno upravljiva letjelica lakša od zraka s vlastitim pogonom. Brod čini duguljasto tijelo aerodinamičkog vretenasta oblika od tekstilne ili limene ovojnice, koja se isprva ispunjavala vodikom, a danas se puni helijem ili vrućim zrakom. Zračni brod opremljen je i motorom s propelerom, sustavom za upravljanje s aerodinamički oblikovanim pokretnim plohama te gondolom s prostorom za posadu i putnike. Prva takva letjelica, cepelin, nazvana je prema umirovljenom njemačkom generalu i konstruktoru Ferdinandu von Zeppelinu, a još se naziva i dirižabl (fran. dirigeable, upravljiv). U razvoju letjelice bio je ključan rad hrvatskog inženjera Davida Schwarza, koji je 1896. konstruirao prvi zračni brod krute konstrukcije. Međutim zbog prerane smrti nije dočekao njegov prvi let 1897. Nakon izbijanja I. svjetskog rata, zaraćene su strane, posebice njemačka vojska, opsežno koristile cepeline kao bombardere, za izviđanje

Slika 1. Nijemac Ferdinand von Zeppelin smatra se prvim konstruktorom zračnih brodova

POŠTANSKE MARKE

Slika 2. Redoviti prekooceanski letovi između Njemačke i SAD-a odvijali su se između dva svjetska rata

(npr. minskih polja) te za prijevoz visokih časnika i državnih dužnosnika na veće udaljenosti. Belgijski grad Liège prvi je u povijesti stradao od bombi izbačenih iz cepelina, 8. kolovoza 1914. Zračni brodovi u svojim vojnim misijama često nisu bili učinkoviti zbog vremenskih prilika, poput kiše, vjetra ili snijega. Prema nekim podacima, 84 cepelina izgrađena su tijekom I. svjetskog rata, a preko 70 posto ih je uništeno. Velik broj takvih njemačkih bombardera, koji su bili učinkovitiji od zrakoplova, korišten je u napadima na Veliku Britaniju. Vrhunac uporabe zračnih brodova bio je imeđu dva svjetska rata kada su se uz pomoć njih održavale redovite prekooceanske linije za SAD i Brazil. Nakon početnog razdoblja primjene u zračnom prijevozu robe i putnika te u vojsci, zaredale su katastrofe takvih brodova s ljudskim žrtvama (npr. zračnog broda Hindenburg 1937. u kojem je u katastrofalnom požaru kraj Lakehursta u SAD-u poginulo nekoliko desetaka ljudi), pa se za te namjene dulje vrijeme nisu koristili. Zračni brodovi još se uvijek koriste u promidžbene i turističke svrhe, ponekad i za snimanja ili istraživanja iz zraka, a istražuju se i druge mogućnosti njihove primjene. Brojne marke svjedoče o izumitelju zračnih brodova, njihovoj primjeni i nekim događajima tijekom njihovog povijesnog i suvremenog razvoja: Dominikanska Republika 1992. i Mongolija (75. obljentica rođenja Ferdinanda

Slika 3. Zračne brodove u velikoj su mjeri koristile oružane snage, posebice u ratovima

von Zeppelina), Liechenstein 1931. (prijenos pošiljaka), Gvineja 2012. (75. obljetnica požara zračnog broda kod Lakerhursta), Italija 2005. (100. obljentnica prvog talijanskog zračnog broda) i dr.

Nikaragvu, ne kroz Panamu. Francuski vojnik i inženjer Philippe Jean Bunau-Varilla radio je na francuskom projektu Panamskog kanala sve dok projekt nije bio obustavljen 1889. zbog bankrota i bolesti od kojih je umrlo dvadesetak tisuća radnika. Od tada je Francuz Bunau-Varilla pokušavao prodati francuska prava SAD-u. Dok su Amerikanci odlučivali o pravcu kanala kroz Nikaragvu, Francuz Bunau-Varilla svim je načinima pokušavao dokazati neopravdanost takvoga kanala, lobirajući kod američkoga Kongresa za Panamski kanal. O Panamskom kanalu pisao je časopis ABC tehnike u brojevima 577/14 i 587/15.

Službeni dokumenti

Neobična, ali istinita priča o poštanskoj marki koja je utjecala na izbor trase plovnog kanala kroz Srednju Ameriku početkom XX. stoljeća. Krajem XIX. stoljeća Sjedinjene Američke Države uvidjele su prednost plovnog puta kroz Srednju Ameriku. Ideja je posebice došla do izražaja tijekom Španjolsko-američkog rata, kada je ratni brod Oregon iz San Francisca trebao čim prije doploviti u Karipsko more. Na putu oko Južne Amerike brodu je trebalo čak 68 dana. Godine 1899. poslan je prijedlog Kongresu SAD-a za izgradnju plovnog kanala kroz

Slika 4. Prikaz jezera Managua i vulkana Momotombo na nikaragvanskoj marki koja je utjecala na odabir Panamskoga kanala, plovnoga puta kroz Srednju Ameriku

Slika 5. Krajem 2014. godine ponovo je aktualizirana gradnja kanala kroz Nikaragvu. Trasa bi trebala prolaziti kroz najveće srednjoameričko jezero Nicaragua iz kojeg istječe rijeka San Juan koja se ulijeva u Karipsko more

Kongres nije bio odlučio sve do 1902. godine kada se uplela sudbina – nikaragvanski vulkan Momotombo je eruptirao. Iste godine eruptirao je i vulkan Mount Pelee u Karibima, usmrtivši više od trideset tisuća ljudi. Bila je to izvrsna prilika za Bunau-Varilla koji je iskoristio ovaj događaj da dokaže kako kroz Nikaragvu ne bi trebao prolaziti kanal. S obzirom kako nije posjedovao fotografije, iskoristio je nikaragvanske poštanske marke, izdane dvije godine prije u različitim nominalnim vrijednostima drugačijih boja, koje prikazuju dim, vjerojatno vatru i lavu iznad vulkana Momotombo, čiji je motiv nastao tijekom neke od prethodnh eurupcija, i poslao marke u američki Kongres. U pismu je napisao: “Zašto ne izabrati kanal u državi kojoj ne prijete izrazito opasni vulkani?”

Vulkan Momotombo visok oko 1300 metara bio je 100 milja daleko od planiranoga kanala kroz Nikaragvu. Od 1524. godine vulkan je eruptirao čak 18 puta. Druga verzija ove priče govori o tome kako je lobiranje za američki Kongras obavio senator Mark Hanna koji je u Washingtonu kupio od trgovaca maraka sve nikaragvanske marke i poslao ih svakom od devedeset senatora, ali isto tako i članovima zastupničkog doma SAD-a (engl. United States House of Representatives). Marka

prikazuje vulkan Momotombo “u veličanstvenoj erupciji”. U pismu je opisao marku kao “službeno svjedočanstvo vulkanskih aktivnosti na prevlaci Nikaragve”. Koja god priča bila istinita (ili možda kombinacija obadvije), 1904. Kongres je odabrao s deset glasova više trasu kanala koja će povezati Tihi i Atlanski ocean, jedan od najvećih inženjerskih projekata u povijesti, kroz Panamu, ne kroz Nikaragvu. Zahvaljujući marki. Ivo Aščić

Teleprinter i telefaks Prenošenje telegrafijom kodiranih znakova slova i brojki, koje je na mjestu prijama valjalo dekodirati, već je bilo stanovito pisanje na daljinu. Ipak zamisao je bila da se to kodiranje i dekodiranje obavlja strojno, dakle da se na odašiljaču na tipkovnici izravno pišu slova, brojke i drugi znakovi ili se na neki način skenira mirna slika, a na prijamniku se izravno na papiru ispisuje, odnosno crta. Ta su nastojanja dovela do izuma teleprintera i telefaksa. TELEPRINTER Teleprinter (prema grč. tele: daleko i engl. printer: pisač; engl. teleprinter, teletypewriter, teletype) ili daljinski pisač elektromehanički je sustav za kodiranje, daljinski prijenos i dekodiranje slova, brojki i drugih znakova. Teleks (prema engl. teleprynter exchange: teleprinterska razmjena)1 poruka je prenesena teleprinterom, ali i razgovorni naziv za sustav i uređaj. Sustavi su bili žični s dvožičnim telefonskim vodom ili bežični radiovezom. Raznovrsni sustavi izumljeni su još u XIX. stoljeću, a osobito od početka XX. stoljeća, dok su u masovnu uporabu ušli nakon II. svjetskog rata.

Izum teleprintera

Rani oblici teleprintera konstruirani su već nakon izuma telegrafa sredinom XIX. stoljeća. Pisalo se na tipkovnici u obliku klavijature, a

1 Početkom XX. stoljeća teleks je bila danas zaboravljena skraćenica od telefonekspres, novinska vijest dostavljena telefonom.

TELEKOMUNIKACIJE

postaje su bile prvotno povezane mnogostrukim vodovima, jer se svaki znak prenosio posebnim vodom. Pojedinim izumima usavršavani su ti, tada nazivani telegrafski pisači, olakšavano rukovanje i smanjivan broj vodova za prijenos. Postupnim poboljšanjima i brojnim pojedinačnim izumima konstruirani su printeri koji su postupno ulazili i u javnu uporabu. Niz je izumitelja koji su doprinijeli razvoju teleprintera, od kojih će se spomenuti samo neki. Royal Earl House (1814.–1895.), američki izumitelj, konstruirao je 1844./46. godine prvi pisaći telegraf u Institutu za tehničku mehaniku u New Yorku. Houseova tvrtka je 1886./87. počela proizvoditi pisaće telegrafe, na što ju je Morseova tvrtka tužila da je iskorišten Morseov patent. Sud nije prihvatio tužbu, jer pisaći telegraf ne upotrebljava Morseove znakove. Na kraju su se obje tvrtke ujedinile u Great Western Te l e g r a p h Company. David Edward Hughes (1831.– 1900.), profesor glazbe i britan- David Edward Hughes, izumitelj sko-američki izu- pisaćeg telegrafa

Teleprinter iz 1930-ih godina (Creed & Company) Hugesov telegrafski pisač s klavijaturom i ispisom na papirnu vrpcu (Siemens & Halske, oko 1900. godine)

mitelj, konstruirao poboljšani pisaći telegraf i jednu vrstu ugljenoga mikrofona (1878.). Jean-Maurice-Émile Baudot (1845.–1903.), francuski telekomunikacijski stručnjak također je konstruirao pisaći telegraf. Danas je poznat po

U 1950-im godinama teleprinter je iz uporabe gotovo potpuno potisnuo električnu telegrafiju. Poštanski brzojavi zadržali su naziv, ali su nadalje prenošeni teleprinterom.

Odlazak teleprintera

Zanimljivost je kako je znameniti crveni telefon postavljen poslije Kubanske krize 1963. godine u doba tzv. hladnoga rata za izravnu vezu između Washingtona i Moskve, nije bio telefon, niti je bio crven, nego je tako u medijima nazvan taj namjenski sustav kriptiranog teleprintera. Teleprintere su 1980-ih godina iz uporabe potisnuli računalni sustavi za prijenos teksta, ponajprije elektronička pošta, a 1990-ih godina kratke SMS-poruke u mobilnoj telefoniji.

Brzi telegraf s bušenom papirnom vrpcom za kodiranje (Siemens & Halske, 1905. godina)

tome što je 1870. godine sastavio 5-bitni međunarodni telegrafski alfabet, po njemu nazvan Baudot-kod, iz kojega se razvio današnji 7-bitni ASCII-kod. Električni pisaći strojevi. Suvremeni teleprinter omogućen je konstruiranjima elektromehaničkih pisaćih strojeva, razgovorno nazivanih električnim pisaćim strojevima. Pretvaranje pisaćega stroja u teleprinter sastojalo se u razdvajanju tipkovnice i sklopa za kodiranje od sklopa za dekodiranje i ispisivanje. Signali između sklopova prenosili su se jednim dvožičnim vodom, za što su se rabili već do tada postavljani telefonski vodovi, a pri bežičnom prijenosu rabio se samo jedan radiokanal.

Teleprinter s kraja 1950-ih godina (Siemens T100)

Bušena teleprinterska papirna vrpca za kodiranje

TELEFAKS Telefaks, prvotno faksimil (prema lat. facere: činiti, similis: sličan), potom skraćeno faks (engl. telefax, fax, facsimile, telecopyng) telekomunikacijski je sustav za prijenos mirnih crno-bijelih slika (crteža, fotografija, pisanoga ili tiskanoga teksta). U telefaks uređaju se mirna crno bijela slika, većinom formata A4, skenira i prenosi telefonskim vodom ili radiokanalom do prijamnoga uređaja. U njemu se slika rekonstruira i ispisuje na papiru kao vjerna kopija početne mirne slike.

Alexander Bain (1811.–1877.), škotski izumitelj, konstruirao je i patentirao 1843. električni telegraf za otiskivanje grafičkih slika. Giovanni Caselli (1815.–1891.), francuski izumitelj, još je 1862. godine izumio pantelegraf, preteču današnjega telefaksa, kojim je prenio preko telegrafskoga voda između Amiensa i Pariza mirnu sliku razloženu na sitne dijelove polaganim nizom električnih impulsa, koja je na mjestu prijama ponovno pretvorena u cjelovitu sliku, otisnutu na papiru. Arthur Korn (1870.–1945.), njemačko-američki fizičar, oko 1900. godine izumio je slikovni telegraf za prijenos fotografija koje je 1920-ih godina slao preko Atlantika, a neko se vrijeme rabio u kriminalistici za slanje fotografija i otisaka prstiju.

Izum telefaksa

Prijenos je mirne slike električnim vodovima ostvaren prije prijenosa zvuka. Niz je izumitelja još u XIX. stoljeću razvijalo različite sustave za prijenos mirne slike, od kojih će se spomenuti samo neki.

Caselijev pantelegraf, polovica XIX. st.

Hellov pisač iz doba II. svjetskog rata

NACRT U PRILOGU

Kuglana za najmlađe

Kućni telefaks integriran s telefonom (1990-te godine)

Rudolf Hell (1901.–2002.), njemački izumitelj, 1929. godine patentirao je sustav telefaksa nazvan Hellov pisač, koji pod nazivom Hell uz računalo, zvučnu karticu i poseban program i danas rabe radioamateri.

Ovaj model kuglane naši modelari mogu napraviti za svoga mlađeg brata ili sestru, koji će sigurno uživati u toj igri. Prije toga bi ih trebalo odvesti na neku pravu kuglanu da vide kako to izgleda u naravi. Pravila koja važe za ovaj sport mogu se naći na internetskim stranicama Hrvatskoga kuglačkog saveza pod nazivom Pravila kuglanja na devet čunjeva – klasični način.

Noviji sustavi

Radiofaks je bio sustav za prijenos monokromatskih slika, kojega se analogni signal prenosio u području kratkih valova. Njime su se 1950-ih godina prenosile meteorološke karte, pa se nazivao i vremenskim faksom (engl. weatherfax). Internetfaks ili e-faks naziv je za protokole koji su se pojavom elektroničkih računala i interneta razvijali za prijenos mirnih slika. Razni oblici sustava telefaksa ušli su u široku uporabu u drugoj polovici XX. stoljeća. Krajem stoljeća naveliko su se rabili integrirani uređaji telefona i telefaksa, koji su često imali i zajednički pozivni broj.

Odlazak telefaksa

Osobna računala s pratećom opremom pisača i skenera te njihovo umrežavanje u internet na prijelazu u XXI. stoljeće gotovo su potpuno potisnuli telefaks iz široke uporabe, a takva sudbina čeka danas još rijetke sustave koji su ostali u uporabi. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

LISTAMO STARE BROJEVE…

Zviždaljka

Za izradu je potrebno nabaviti komad šperploče debljine najmanje 3 mm (poz. 1) i 2,3 m letvice dimenzije 5 x 15 mm (poz. 2 i 3), kao i malo špera od kutije za voće. Kosina se postiže tako da se na jednoj strani ispod ploče postavi oslonac (4, 5 i 6), koji sam ja izveo na šarnir (6), tako da se ne izgubi, a u slučaju igranja treba ga spustiti. Letvica 5 x 15 mm služi za bočne i donju stranicu. Kao kugla može se koristiti čelična kuglica većeg kugličnog ležaja ili pikula. Čunjeve (11) sam izradio od okrugle letvice promjera 12 mm. Dužina ploče je oko 1 m, može biti i duža ili kraća, ovisno o tome što ste našli, ali bolja je duža. Ploča mora biti čista i ravna, kako kuglica ne bi skretala. Za izbacivanje “kugle” i gađanje treba napraviti malu kosinu (7, 8 i 9) koja se može rotirati oko svoje osi na vijku M3 (10) kako je to pokazano na nacrtu i na fotografiji. Praktično je imati i neku platnenu vrećicu u koju će se nakon igre odložiti pikula i čunjevi. Bojan Zvonarević

ABC tehnike br. 3/1958. Vaš i naš časopis ABC tehnike ove godine slavi gotovo šezdeset godina neprekidnog izlaženja, dakle od rujna daleke 1957. godine, i nadamo se tiskanju 600. broja u prosincu, ove, 2016. godine. Ostali smo kao časopis jedinstveni i jedan od najstarijih u svijetu koji se bavi modelarstvom, maketarstvom i ostalim tehničkim zanimacijama i aktivnostima djece i mladeži u školi i u slobodnom vremenu… Broj koji listamo objavio je članak o formiranju Saveza klubova mladih tehničara – 24. veljače 1958. godine… A tu je i obavijest da je prvi broj časopisa ABC tehnike, koji je izašao 1. rujna 1957., potpuno rasprodan uz napomenu da će se dotisnuti ukoliko se javi dovoljan broj pretplatnika, a i svi dosada objavljeni brojevi. Iako se naglašava, usprkos, znatno većim troškovima. Broj je tiskan – pretpostavljamo u 10 000 primjeraka! Uredništvo poziva na suradnju… Prisjetimo se nekih priloga iz tih davnih

Časopis ABC tehnike počeo je izlaziti 1. rujna 1957. godine nakon izdavanja časopisa ABC strojar i niza časopisa koji su postojali prije i tijekom II. svjetskog rata. Kako biste smjestili sve brojeve na jedno mjesto potrebno vam je preko 160 cm police! Časopis je izlazio mjesečno, a poslije tijekom školske godine – 10 brojeva.

Časopis ABC tehnike ostao je jedan od najstarijih na svijetu koji obrađuje teme i konstrukcije iz modelarstva i maketarstva te drugih sadržaja vezanih uz tehniku i tehničku kulturu djece i mladeži

vremena. Donosimo izradu zviždaljke od tanjeg lima. Jednostavne je izrade i ne zahtijeva poseban materijal, a ni alat. Dovoljno je rastvoriti veću limenku i eto prikladnog materijala. Lim mora biti dovoljno podatan za slabašne početničke ruke! Pri radu rabite zaštitne rukavice. Tako nastalu limenu plohu operite deterdžentom za suđe, a potom je izravnajte odmjerenim udarcima gumenim ili plastičnim čekićem. Možete se poslužiti i metalnim čekićem, ali tada podmet-

Skica i mjere za savijanje – crtež drugih izdavača

Lim može biti bakreni, aluminijski ili tanji svijetli, dovoljno podatan

nite drvenu letvicu ili ravnu drvenu pločicu po kojoj ćete udarati da na limu ne ostanu deformacije. Kao radna površina poslužit će ravna daska ili druga pločevina. Širinu vrpce, 18 mm, od koje će biti sastavljena zviždaljka, ocrtajte pomoću metalnog ravnala i crtaće igle (ili tanjeg vodootpornog flomastera). Škarama za lim izrežite dva dijela: dužine 75 i 28 mm. Igličastim turpijama i brusnim platnom za metal (crni) obrusite sve oštre bridove. Dobro će poslužiti manji škripac. Pri stezanju u čeljusti postavite umetke u obliku slova L, izrađene od bakrenog ili aluminijskog lima (a može i drvene letvice) kako ne bi ostali tragovi rovašenja od čeljusti škripca. Savijajte kombiniranim kliještima po ocrtanim veličinama. Poslužit će za pripomoć deblji lim i manji čekić… Za oblikovanje okruglog dijela rabite metalni ili drveni valjak promjera 16 mm. Nismo predvidjeli bočne dijelove, poklopce, otvore zatvorite prstima! Razradite inačicu s vašim mjerama. Kako se navodi u izvornom članku: ne uznemiravajte susjede! Ali za navijanje na sportskim natjecanjima ne štedite pluća! Inače, tekst o ovoj zviždaljci objavljen je potom gotovo u svim srodnim časopisima, jer je uredništvo bilo u razmjeni s drugim svjetskim izdavačima sličnog sadržaja ili je imalo pretplatu na njihove časopise. I te davne 1957. godine! Tako da su se sadržaji mogli pratiti… Miljenko OŽURA, prof. savjetnik

SVIJET ROBOTIKE

ROBOTICE Stroj nema roda. Ali čak i na uporabnoj razini jednostavnih alata postoje podjele na muške i ženske uređaje ili alate. Jednostavan je primjer muškog i ženskog bicikla. Koncentracija razvojno-istraživačkih napora na servisne (posebice profesionalne) osobne ili kućne robote i iskustva iz razvoja androida otvorila je nove prostore u projektima koji bi se prije desetak godina smatrali vrlo egzotičnima. Takvim projektima pripada i razvoj “ženskih” antropomorfnih robota koji imaju različite nazive. Od ginoida (engl. gynoide) po ugledu na androide (u starogrčkom andros – čovjek, ginos – žena) do engleskog femrobot (kovanica od feme – žena i robots) u smislu ženski roboti ili robotice. Prvi ženski robot pojavio se početkom XXI. stoljeća, točnije 2003. u Japanu. Od tada Japanci prednjače u izbacivanju

Roboti se, unatoč posebnosti na koji ih ljudi doživljavaju, prvenstveno još uvijek tretiraju kao strojevi koji nemaju rod niti spol.

U području likovnih umjetnosti s povijesnog gledišta nezaobilazni su slikarski serijali Japanca Hajimea Soroyame s pin-up-roboticama, koji je zapravo ekstrapolirao već prije zabilježenu erotičnu privlačnost žene stroja.

novih, uglavnom razvojnoistraživačkih modela. Robotica je sve više, a po svoj prilici njihov broj i vrste će se umnažati, pa se s gledišta povijesne analize čini opravdanim postaviti pitanje zašto je sve više robotica i, posebice, u kojem je smislu opravdano strojeve rodno i spolno određivati i razlikovati? Da bi se odgovorilo na ta pitanja potrebno je znati da je pojavi fizičkih robotica prethodila vrlo duga i bogata tradicija opisa fikcionalnih (zamišljenih) artificijelnih ženskih likova u umjetnosti Zapada. Od Hefestovih metalnih služavki iz Iijade, preko manje poznatog lika umjetne žene Ilmarinen iz slavnog finskog mita Kalavela pa do povijesno najstarijeg mitskog lika Galateje i njena tvorca Pigmaliona koji je od antičke inačice Ovidija do suvremene Rusella stalno prisutan u literaturi. Tema roda (ili spola) robota propitkivana je mnogo prije u filmovima nego u stvarnosti. Tako je prva pojava pojma fembot zabilježena u TV-serijalu Bionička žena (The Bionic Woman). Iz filma dolazi i prva fikcionalna robotica Maria u nijemom njemačkom filmu Metropolis Fritza

Filmska robotica Maria i njen tvorac iz nijemog filma Metropolis (1936.) i Japanac Hiroshi Ishiguro sa suvremenom geminoidom (2014.) predstavljaju dvije različite slike dugotrajnog fenomena koji bi se mogao nazvati i pigmalionski sindrom. Tvorci na svoje uratke, kako fikcionalne tako i stvarne, uvijek proiciraju odnos svoga vremena prema ženama.

Langa iz 1936. godine. Robotica Maria, poznata i kao Maria impersonata, oličenje je ženske borbe za društveno oslobođenje. Robotica može sebi dopustiti ono što živa osoba ne može, npr. seksualnu agresivnost. Ali to je kažnjivo, pa tako i robotica Maria bude na kraju spaljena. Tradicionalno su ginoide oblikovane u skladu sa stereotipima savršeno lijepih privlačnih žena kakve u stvarnosti ne postoje. Ti ideali i društveni kompleksi prenose se i na tvorce robota pa se i na modelima ginoida vidi da su proizvodi individualnih želja njihovih tvoraca koji se ponašaju kao novovjeki Pigmalioni. Najnoviji filmski SF uradak Ex Machina iz 2015. godine pokrenuo je javnu raspravu o tome treba li robot (stroj) uopće iskazivati spolnost i raspolagati seksualnošću. Rasprava je dovela do pitanja je li seksualnost sastavnica svijesti. Može li seksualnost biti netjelesna?

Prvi primjer izrade robota sa ženskim tijelom, licem i ponašanjem su japanski roboti iz serije nazvane Actroid predstavljene na Međunarodnoj izložbi robota 2003. godine u Tokiju. Ime Actroid (oponašatelj pokreta) oznaka je za interaktivnu tehnologiju komunikacije stroja i čovjeka. Većina actroida izrađena je kao ženski likovi, ali ima i muških. Actroidi su oponašali ljudske pokrete glave ili očiju te pokrete prsa koji sugeriraju disanje. Oponašanje se moglo izvesti kroz suočavanje robota s osobom koja nosi refleksivne markere na ključnim točkama koje vizualni sustav robota snima i na temelju toga izračunava vlastite pokrete. To je svojevrsno učenje pokazivanjem. Maske lica robota izrađene su od silikona tako da djeluju dosta realistično. Ženski roboti samo su izgledom ženski jer su oblikovani s izraženim sekundarnim tjelesnim obilježjima spola najčešće vezanim uz lica. Ispod plastičnih

ACTROIDE – prve japanske geminoide. Na slici desno prvi je model medicinske sestre Repliee Q1 prikazan 2005. godine. Na slici desno je i model Repliee Q2 s prosječnim licem japanske žene koje je nastalo kao rezulatat analize. Actroidi se i danas razvijaju, a njihovi najnoviji modeli DER predviđeni su za korištenje na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine.

Robotica HRP-4C s nadimkom Miim, visoka je 158 cm teška 43 kg s baterijama. Dimenzije njena tijela su prosječne mjere Japanke u razdoblju od 1997.–1998. Tijelo pokreće 30 motora, a mimiku lica oblikuje 8 motora. Miim za govornu komunikaciju koristi softver za prepoznavanje govora i može raspoznavati ambijentalni zvuk. Za pjevanje koristi glasovni sintetizator Vocaloid. Upravljanje robota razvijeno je na softveru Open Robotics Platform (OpenRTP Open RTM i OpenHRP3). Javna demonstracija održana je 2009. godine u Tokiju, a tijekom sljedećih godina mogućnosti robotice nadograđivane su pa je HRP-4C u mogućnosti oponašati pokret lica i cijele glave kao i izvođenje plesnih koraka. Iako su pokreti opisani kao superrealistični, oni su uglavnom još uvijek ukočeni i nespretni. Robotica HRP-4C namijenjena je zabavnoj industriji, ali se može koristiti i kao čovjekoliki simulator npr. za vježbanje hitne pomoći.

maski mehanizmi androida su isti. Prvi actroidi pokretani su sa 42 zračna mišića s pogonskim agregatom izvan robota pa nisu bili mobilni i uglavnom su stajali ili sjedili. Interakcija robota s ljudima odvijala se kroz verbalnu i tjelesnu komunikaciju. Govor ljudi je sniman, analiziran softverom za prepoznavanje govora, a odgovor izrican preko vanjskog zvučnika. Robotice su mogle ostvarivati i jednostavnu neverbalnu komunikaciju kroz neizravno održanje kontakta očima sa sugovornikom. Komunikacija je proširena korištenjem govora tijela, tonom glasa, izrazima lica poza i uzvika. Isto tako imali su mogućnost reakcije na dodire. Postoji nekoliko pretpostavki zašto su se ginoide pojavile upravo u Japanu. Prve su gospodarske naravi: potencijalni mnogobrojni tradicionalno ženski poslovi poput portirki u hotelima, spremačica i sl. te japanska tradicionalna posve-

ćenost humanoidima. Te se primjene šire sve do pomoći usamljenim osobama. Druga pretpostavka temelji se na znanstvenoj ideji prevladavanja tzv. doline odbojnosti antropomorfnih strojeva ljudima i privlačnosti ženskih robota koja premošćuje jaz odbojnosti. Ipak, jedan od glavnih razloga je ogromno potencijalno svjetsko tržište seksualnih alata, naprava i uređaja koje je sposobno ulagati u razvoj robotica za najrazličitije namjene. Ali i bez potencijalne namjene pojavu robotica zanimljivo je i potrebno razmatrati u kontekstu mogućnosti i razloga postojanje roda ili spola strojeva. Ljudski strojevi projekcije su ljudskih potreba. Zbog toga je s gledišta trenutnih dosega razvoja robotike o roboticama ispravnije govoriti kao robotima (a to znači strojevima) sa ženskim izgledom ili osobinama i obilježjima žena koji su u odnosu na biološki uzor prisutni u tragovima. Privlačnost robotica proizlazi prvenstveno iz vanjske estetike maske, neznanja ili nezainteresiranosti javnosti za ono što se doista nalazi iza maske pa se roboticama često pridaju osobine koje one nemaju. Robotičari svjesno, zbog vlastite samopromocije podržavaju taj mit. Tipičan je primjer japanskog profesora Ishigura. No ta je privlačnost posljedica i uvriježenih povijesnih muško-ženskih odnosa. Na robotice se zapravo gleda više kao na ono što bi one trebale biti u patrijarhalnom svijetu i moralu nego na specifičan autonoman stroj. Čini se da se na robotice proicira tradicionalan moral svijeta. Utjelovljenost (engl. embodiment) ili potreba raspolaganja tijelom kao preduvjet za inteligenciju predstavlja sam rub najnovijih znanstvenih paradigmi o svijesti. Seksualnost je dio tjelesnosti, a tjelesnost je imperativ za svjesnost pa je stoga i seksualnost važan dio ljudske svijesti. Seksualnost kao dio reproduktivnosti u temelju je i održanja života kroz vrijeme. U biološkom svijetu to je bio jedini način da živa jedinka posredno u evolucijskom nadmetanju usavršava i produžuje sebe kroz vrijeme i na taj način razrješava i problem vlastite smrtnosti. Ljudska samosvijest odmiče seksualnost od instinkta. To su argumenti za mišljenje da seksualnost ili spolnost svakako trebaju biti dio osobina antropomorfnog stroja. Igor Ratković

ASTRONOMIJA

ExoMars 2016 na putu za Mars Zahtjevno lansiranje i dramatičnih jedanaest sati u Zemljinoj orbiti

Dana 14. ožujka u 10:31 po našem vremenu europsko-ruska misija ka Marsu (ExoMars 2016) uspješno je lansirana s ruskog raketodroma Baikonur raketom Proton-M. Deset minuta nakon toga iz kontrolnog centra u Moskvi stigla je potvrda kako je moćna 60-metarska raketa sigurno dopremila letjelicu u Zemljinu orbitu. No posao tada ni izbliza nije bio gotov. Uslijedio je najkritičniji, dramatični, dio misije povjeren posebnom raketnom bloku Breeze-M kojem je ovo bila svemirska premijera za slanje letjelice u međuplanetarni prostor. Istog dana kasno navečer moskovska kontrola leta potvrdila je kako se letjelica ExoMars 2016 nalazi na pravilnoj trajektoriji putanje prema Marsu. Identično se očitovala i kontrola leta europske svemirske agencije. Europa i Rusija krenule su ka Marsu. Ovo je jedina misija sa Zemlje koja je u protekle dvije godine krenula ka crvenom planetu. Zbog zakonitosti nebeske mehanike, sljedeći lansirni prozor za upućivanje letjelica ka Marsu otvara se 2018. godine, a koji će iskoristiti po jedna europsko-ruska, američka i indijska letjelica.

Nakon ranojutarnjeg zahtjevnog lansiranja prava filmska drama u Zemljinoj orbiti otpočela je u 10:44 nakon potvrde da je Proton-M završio svoj rad te da se raketni blok Breeze-M s ExoMarsom 2016 uspješno odvojio od trećeg stupnja rakete. Pet minuta poslije (10:49) završeno je prvo paljenje raketnih motora Breeze-M što je letjelicu izvelo na takozvanu parking-orbitu. U 12:41 Breeze-M odradio je drugo paljenje raketnih motora te doveo letjelicu u eliptičnu

orbitu gdje i Zemlja principom “gravitacijske pračke” pomaže postizanju II. kozmičke brzine neophodne kako bi neka letjelica mogla napustiti planetarno gravitacijsko polje. U 16:22 završeno je treće paljenje raketnih motora, letjelica se tada nalazila u kritičnoj fazi misije koja je započela u 20:47 četvrtim, posljednjim paljenjem motora raketnog bloka Breeze-M koje se pokazalo uspješnim te je 21:12 ExoMars 2016 odvojen i krenuo na samostalan let. Ipak nedvojbena potvrda da je to tako stigla je telemetrijom u 21:30. Letjelica je na Zemlju poslala prvi signal da je živa i u dobroj kondiciji u 22:36, dvije minute poslije na ekranima kontrole leta potrđeno je i otvaranje solarnih fotonaponskih panela ExoMarsa 2016. Slavlje u europskom i ruskom kontrolnom centru tek je tada moglo započeti. Sada slijedi nekoliko mjeseci relativno mirnog međuplanetarnog putovanja koje će se

iskoristiti za daljnje provjere sustava letjelice prije nego pristigne u Marsovu orbitu 19. listopada ove godine. U međuvremenu, Breeze-M izveo je još jedno kratko paljenje svojih motora kako se ni u statističkoj vjerojatnosti ne bi moglo dogoditi da se poslije sudari s ExoMarsom 2016. Kompleks ExoMars 2016 sastoji se od TGO-orbitera (Trace Gas Orbiter), mase 4 100 kg, koji će tragati za znakovima izvanzemaljskog života u Marsovoj povijesti i sadašnjosti iz orbite (operativan najmanje do 2022.) te landera Schiaparelli, mase 600 kg, koji ima zadatak ispitati tehnologije i postupke mekog slijetanja na Marsovo tlo potrebne za slijedeću europsko-rusku misiju 2018. Schiaparelli će na Marsovom tlu raditi svega nekoliko dana, dok se ne potroše zalihe energije njegovih nepunjivih baterija. Marino Tumpić

SVEMIRSKO KAMPIRANJE

Kad se na kampiranju osjećate kao kod kuće Ljeto se neumitno bliži, neki od nas već ozbiljno razmišljaju o kampiranju pod zvijezdama. Samo kojih par stotina kilometara iznad Zemlje astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji su jednog od prošlih vikenda (15./16. travnja) započeli sa osposobljavanjem svog prvog “kamperskog habitata” – BEAM (Bigelow Expandable Activity Module). Riječ je o eksperimentalnom modulu koji je 10. travnja SpaceX-ovom raketom Falcon 9 dopremljen na ISS. BEAM je poput dobrog kamperskog utočišta sklopljen tako da zauzima prostor dimenzija 1,7×2,36 m, u razvučenom, radnom položaju njegove će dimenzije biti 4,0×3,2 m, a ukupna korisna unutarnja zapremina iznosi 16 m3. Metalni skelet BEAM-a ima mehanizam za razvlačenje i konstrukcijsku potporu, a zidove čini rastezljiv materijal nalik kevlaru. Prostor među stijenkama zidova ispunjen je vinil-polimerskom pjenom, sve zajedno pruža zaštitu unutrašnjosti od udara mikrometeorita te zračenja iz svemira. BEAM će robotičkom rukom

Canadarm-2 biti premješten iz teretnog prostora bez pritiska SpaceX-ova Dragona na spojni prihvat modula Tranquility. “Napuhavanje” ovog kamperskog modula uslijedit će krajem svibnja, dok će astronauti u njega prvi put ući sredinom lipnja. Planirano je da misija BEAM-a traje dvije godine, nakon čega će biti odvojen od ISS-a i usmjeren ka nižim slojevima atmosfere gdje će izgorjeti. Ovo je iznimno zanimljiv projekt, a budu li rezultati korištenja BEAM-a pozitivni to će umnogome promijeniti arhitekturu građenja ljudskih nastambi u svemiru. Znatno je lakše lansirati i transportirati sklopljene module koje se na odredištu (Mjesec, Mars) razviju u puni volumen, nego sa sobom vući velike i teške strukture. Bigelow Aerospace ima iskustva sa svemirskim modulima na napuhavanje (možda preciznije reći, na razvlačenje i napuhavanje). Eksperimenti sa sličnim strukturama (Genesis I. i II.) uspješno su obavljeni 2006.–2007. Tijekom operativnog vijeka BEAM-a astronauti će u njega ulaziti nekoliko puta godišnje. Marino Tumpić