ABC tehnike broj 594, travanj 2016. godine by Zoran Kušan

I Robot LEGO MINDSTORMS EV3 I I Gdje (za)počinje svemir? I I Googleov samovozeći automobil I I Roboti i zakoni I Analiza fotografije I

ISSN 1849-9791

Izbor

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Rubrike

I Počeci telekomunikacija I I SF priča I I Mala škola fotografije I Broj 594 I Travanj / April 2016. I Godina LX.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

U OVOM BROJU Claude Shanon (1916. - 2001.). . . . . . . . . . 2 Robot LEGO MINDSTORMS EV3 (3). . . . . . . 3 Problemi s decimalnim brojem. . . . . . . . . . . 7 Kako upravljati radom elektromotora (2). . . 10 Pelikan Amond. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Pedala može spriječiti krađu bicikla. . . . . . . 16

ZANIMLJIVOSTI IZ TEHNIKE

Claude Shanon (1916. - 2001.)

Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Đoni Nesvrstani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Nove tehnologije - robotika. . . . . . . . . . . . . 24 Radiofonija i radiodifuzija. . . . . . . . . . . . . . 26

Uskoro ćemo puniti Claude Shanon, profesor matematike na Massacussets Institute of Technology (MIT), gadgete pomoću WiFi-ja?. . . . . . . . . . . . . . 30 objavio je 1948. godine knjigu Matematička Googleov samovozeći automobil . . . . . . . . 31 teorija komunikacije, nešto do tada novo: “digitalizaciju komunikacije”, današnji temelj inforRoboti i zakoni. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 matizacije. Predložio je alternativu za tadašnju Marionete…. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 elektronsku komunikaciju analognim signalima, Contrailsi protiv chemtrailsa. . . . . . . . . . . . 38 binarno kodiranje. Kombiniranjem dovoljnog broja prekidača moguće je prenijeti informaciju Gdje (za)počinje svemir?. . . . . . . . . . . . . . 40 u binarnom (dvojnom) sistemu, dakle uključeno/isključeno ili 1/0. Tako je počela danas Nacrt u prilogu: posvemašna era digitalizacije, pogotovo nakon njegove ideje za primjenu poluvodiča. Najmanju Pelikan Amond digitalnu jedinicu nazvao je “bit” (binary digit). Marionete Napisao je da se sve, ama baš sve, može digitalizirati, i imao je pravo. Digitalizirana su slova na zaslonu računala, slike se Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, prenose pikselima, tonovi glazkulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska Zagreb, Hrvatska/Croatia be, televizijski signali kroz eter. telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; Uredništvo: Ivan Vlainić, Pavao Havliček, www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr Genijalni matematičar razvio Alan Vojković, Zoran Kušan “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr je temelje kriptografije, šah na Suradnici: Damir Čović, prof., dr. sc. Zvonimir Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini Jakobović, Miljenko Ožura, prof, mr. Bojan kompjuteru, elektronski miš za (10 brojeva godišnje) Zvonarević, Borislav Božić, Aleksandar Žiljak. Igor Ratković, mr. sc. Vladimir Mitrović, Ivo navigaciju kroz labirint. Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Aščić Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul Mišo Dlouhy Glavni urednik: Zoran Kušan, ing. Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing. Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 8 (594), travanj 2016. Školska godina 2015./2016. Naslovna stranica: Petra Stojković, učenica sedmog razreda na Županijskom natjecanju i III. izložbi radova, 13. ožujka 2015. u osnovnoj školi Švarča u Karlovcu

ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: HZTK, Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

ROBOTIKA

Robot LEGO MINDSTORMS EV3 (3)

U prošlom broju naš je robot spašavatelj naučio vrtjeti se ukrug i voziti u zavoju. U ovom ćemo ga broju naučiti kako pričati, pjevati, namigivati očima i svjetliti u raznim bojama. IZAZOV 1. Prepiši program i prebaci ga na svog robota. Opiši što se dogodilo.

Poveži oznaku s objašnjenjem. RJEŠENJE: Robota možemo naučiti proizvoditi zvukove na različite načine, no uvijek se polazi od naredbe zvuk (Sound), koja je šesta po redu među zelenim naredbama. Opcije koje nudi ova naredba su: sviraj datoteku (Play File), sviraj ton (Play Tone) i sviraj notu (Play Note). U ovom izazovu koristimo opciju sviraj notu (Play Note). Podaci koje moramo unijeti su: nota (naziv note i oktava, npr. A5, C3), trajanje note u sekundama (ako želimo da nota traje kraće, vrijednosti se unose koristeći decimalnu točku), glasnoća (100 je najglasnije) te opciju završetka (ako želimo da odsvira jednom zadanu notu, ovdje treba ostati upisan broj 0).

trajanje note glasnoća

nota

Pogledajmo sada što radi zadani izazov. Prva naredba svira notu C5 u trajanju 0,1 sekunde, glasnoćom 75. Druga naredba svira notu E5 u trajanju 0,1 sekunde, glasnoćom 75. Za kraj odsvira notu G5 u trajanju 0,4 sekunde, također glasnoćom 75.

trajanje note glasnoća

nota

IZAZOV 2. Prepiši program u računalo. Opiši što se dogodilo.

RJEŠENJE: Pokretanjem zadanog programa, robot će naglas, maksimalnom glasnoćom 100, reći: “Green Color Detected.” I u ovom je izazovu korištena naredba zvuk (Sound), no ovoga puta koristeći opciju sviraj datoteku (Play File).

Parametri koje je potrebno definirati su glasnoća i opcija završetka. Tekst koji će robot reći bira se u gornjem desnom uglu. Klikom na bijeli prostor u uglu otvara se padajući izbornik iz kojeg se bira željeni zvuk. Riječi korištene u ovom izazovu nalaze se u: Lego Sound Files  Colours  Green (prva naredba), Lego Sound Files  Information  Colour (druga naredba) te Lego Sound Files  Information  Detected (treća naredba). IZAZOV 3. Robot mora reći “START” i tada se mora voziti ravno 3 sekunde. Kad stane mora reći “STOP”. RJEŠENJE: U ovom izazovu kombiniramo govor i vožnju robota. Prva naredba je naredba zvuk, a riječ START nalazi se u Lego Sound Files  Information  Start. Druga naredba je vožnja robota ravno naprijed, brzinom 50, u trajanju 3 sekunde. Treća naredba je zvuk Stop: Lego Sound Files  Information  Stop.

snimke. Snimku spremite pritiskom na tipku Save. Nakon spremanja, našu snimku dodajte u program koristeći naredbu zvuk (Sound), opcija sviraj datoteku (Play File). Iz izbornika u desnom uglu naredbe odabire se snimljen zvuk: Project Sounds  Vrtim se.

IZAZOV 5. Prepiši program u računalo. Opiši i nacrtaj što se dogodilo.

IZAZOV 4. Robot mora reći “VRTIM SE!” i tada se okrenuti sam oko sebe cijeli krug. Postoji li zvuk “VRTIM SE”? DA NE Snimi svoj zvuk. Pomoć: izbornik Tools  Sound Editor. RJEŠENJE: Zvuk “vrtim se” ne postoji u bazi zvukova koja dolazi s robotom. Zato ga je potrebno snimiti. Postoji li zvuk “VRTIM SE”? NE U izborniku Tools otvorite Sound Editor. Koristeći mikrofon, snimite vlastiti zvuk. Snimanje se pokreće pritiskom na crveni kružić. Snimanje se zaustavlja pritiskom na plavi kvadratić koji se pojavi na istom mjestu gdje se pokretalo snimanje. Snimka se može preslušati pritiskom na zeleni trokut. Ukoliko želite izrezati samo jedan dio snimke, pritisnite na bijele trokute pri vrhu snimke i povucite ih lijevo-desno kako biste izabrali pravi trenutak početka ili kraja

RJEŠENJE: Zadani program crta na zaslon robota. Tako će zaslon robota nakon pokretanja izgledati kao ljutite oči. Slika ovih očiju će na zaslonu stajati 2 sekunde. Nakon toga na zaslonu ćemo vidjeti oko koje ima masnicu. Ta slika će na zaslonu stajati 3 sekunde. Kada ne bi bilo naredbe Wait koja čeka 2 ili 3 sekunde, ove bi se slike toliko brzo prikazale i nestale da ih ne bismo stigli vidjeti. Isprobajte! Naredba za crtanje na zaslonu robota nalazi se u zelenim naredbama, peta po redu: zaslon (Display).

Kako bismo zadali sliku koju želimo prikazati na ekranu potrebno je izabrati opciju slike (Image), te pritisnuti na izbornik u desnom gornjem uglu. Oči tražene u ovom izazovu nalaze se u izborniku: Lego Image Files  Eyes  Angry (ljute oči) i Lego Image Files  Eyes  Black eye (oko s masnicom). Naredba Wait nalazi se u narančastom izborniku, druga po redu.

IZAZOV 6. Neka tvoj robot na svom ekranu nacrta usta koja se otvaraju i zatvaraju.

IZAZOV 7. Neka robot na svom ekranu napiše TVOJE IME! Pomoć: izbornik Tools  Image Editor. Nacrtaj kako je izgledao ekran robota. RJEŠENJE: Kako bismo napravili proizvoljnu sliku koju želimo vidjeti na zaslonu robota, moramo otvoriti Image Editor koji se nalazi u izborniku Tools. Za crtanje je najjednostavnije koristiti Pencil (gore lijevo). Ono što se nacrta u prikazanoj pravokutnoj mreži bit će prikazano na zaslonu robota. Nacrtana slika snima se pritiskom na oznaku diskete (treća ikona u prvom retku). Naziv koji damo slici pomoći će nam da je pronađemo prilikom pisanja programa za robota. Ovdje smo napisali ime Robi i spremili ga pod tim imenom. Kako bismo robota natjerali da to prikaže na svom zaslonu, moramo u izborniku naredbe zaslon (Display) izabrati Project Images  Robi.

RJEŠENJE: Usta koja se otvaraju nalaze se u izborniku: Lego Image Files  Expressions  Mounth 2 open, a usta koja se zatvaraju nalaze se: Lego Image Files  Expressions  Mounth 2 shut. Svaku od ovih slika moramo zadržati nekoliko sekundi na ekranu kako bismo ih vidjeli koristeći naredbu Wait. Ovdje je postavljeno čekanje 2 sekunde.

IZAZOV 8. Prepiši program u računalo.

potrebno je ubaciti jednu narančastu naredbu Wait i zadati koliko sekundi želimo vidjeti svjetlo. Ovdje je izabrano crveno svjetlo jednu sekundu, žuto svjetlo jednu sekundu i na kraju zeleno svjetlo jednu sekundu. Robot je tada u punoj brzini krenuo naprijed i vozio se 3 sekunde.

Tipke na robotu svijetle _________ bojom. Boja tipki treperi. DA NE Robot se vozi unaprijed. DA NE RJEŠENJE: Prva naredba ovog programa je statusna svjetla (Brick status light). Nalazi se kao sedma naredba u zelenom izborniku. Izbor hoće li statusne lampice svijetliti određuje se odabirom upaljene ili ugašene žarulje ispod oznake naredbe. Odabirom 0-1-2 određuje se kojom bojom će statusne lampice svijetliti (zelena, žuta ili crvena). Posljednji podatak koji je moguće izabrati je hoće li svjetlo treperiti (True) ili trajno svijetliti (False).

U ovom zadatku, statusna će svjetla treperiti žutom bojom i pri tome se voziti natrag brzinom 50 dvije sekunde. Nakon toga, žuta će se svjetla ugasiti (trajno će svijetliti zelenom bojom, čime robot pokazuje da je spreman za sljedeći izazov). Tipke na robotu svijetle žutom bojom. Boja treperi. DA Robot se vozi naprijed. NE IZAZOV 9. Reci robotu da trajno svijetli CRVENO 1 sekundu, ŽUTO 1 sekundu, ZELENO 1 sekundu i tada neka u punoj brzini krene naprijed 3 sekunde. RJEŠENJE: Kako bismo stigli vidjeti da su statusna svjetla zasvijetlila, nakon svake naredbe

Postavi dvije boce u sredinu prostorije. Robot mora napraviti “osmicu” oko boca. Prije nego krene tipke mu moraju zasvijetliti žuto, a kad se vrati na početnu poziciju mora reći “GOTOV”!

RJEŠENJE: Na početku programa moramo statusna svjetla upaliti u trajno žutu boju. Narančastom naredbom wait određujemo kako će žuta boja statusnih svjetala svijetliti 1 sekundu. Osmicu možemo promatrati kao dva kruga oko boca koje robot mora napraviti. Za testiranje je najbolje robota postaviti u sredini osmice, gdje se susreću ta dva kruga. Robot će tada prvo nacrtati jedan krug i vratiti se na početno mjesto (move tank, opcija broja okretaja, jedan motor brzinom 100, drugi motor brzinom 50. Koliko okretaja motori moraju napraviti ovisi kako ste složili robota). S iste polazne točke, robot će nacrtati drugi krug, tj. drugi dio osmice (move tank, opcija broja okretaja, jedan motor brzinom 50, drugi motor brzinom 100. Broj okretaja mora biti jednak kao i u prvom dijelu osmice). Na kraju vožnje, robot mora reći “Gotov”. Kako bismo to postigli moramo snimiti svoj glas koristeći Tools  Sound Editor. Snimite svoj glas

i dodajte naredbu sound kojom ćete pokazati kako je robot odradio sav posao.

Dr. sc. Ana Sović Kržić

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

Problemi s decimalnim brojem Matematičke jednadžbe mogu se riješiti pomoću programa tako što se pretvore u informatički oblik te se unesu brojčane vrijednosti za varijable (nepoznanice) kako bi se nad njima obavile matematičke operacije, a dobiveni se rezultat može i grafički prikazati kako bi se dobila neka krivulja. Kod rješavanja problema jednadžbe nam mogu poslužiti kao uvjet koji stavljamo u petlju da bi traženjem broja koji zadovoljava uvjet dobili rješenje. Kada do rješenja matematičke jednadžbe dolazimo pretraživanjem, nalaženjem broja sve dok se ne zadovolji postavljena jednadžba, zapravo se koristimo računalnom metodom rješavanja jednadžbi. To sigurno ne znači da ne trebamo poznavati i klasične matematičke metode rješavanja jednadžbi. Dapače, ima problema koji se veoma lako riješe klasičnim matematičkim metodama, pa čak i napamet čisto logičkim razmišljanjem te je uključivanje računala da pomoću njega nađemo rješenje čisti gubitak vremena. Probleme uvijek treba razumjeti i znati postaviti koristeći neka jednostavna pravila kao što je regula de tribus numeris (jednostavno pravilo trojno) ili zaključivanje od množine na jedinicu i obratno, pa se često teški i komplicirani problemi svedu na osnovne matematičke operacije. Regula de tribus numeris pravilo je pomoću kojega rješavamo probleme uporabom razmjera. Pomoću ovoga pravila iz tri zadane veličine tražimo četvrtu. Važno je uočiti jesu li veličine uprav-

no razmjerne ili obrnuto razmjerne. Pogledajmo kako to izgleda na jednom problemu. Poblem 1. Ako 25 radnika obavi posao za 5 dana za koliko će dana taj posao obaviti 60 radnika? 24 radnika ….. 5 dana 60 radnika ….. x dana ----------------------------24 : 60 = x : 5 …. Radi se o obrnuto razmjernim veličinama (povećanjem broja ljudi smanji se broj dana) 60x=120 ………... dobili smo jednadžbu x=120/60=2, rješenje je: 60 ljudi obavit će posao za 2 dana. Ovdje praktično nemamo što raditi na računalu, dobivena je veoma jednostavna jednadžba. Problem 2. Ako 12 radnika obavi posao za 8 dana za koliko će dana taj posao obaviti 8 radnika. Zaključivanjem od množine na jedninu dobijemo da jedan radnik kad bi sam radio treba 12 puta više dana za obavljanje posla − 8 ∙ 12 = 96 dana, a zaključivanjem od jednine na množinu dobijemo da bi 8 radnika taj posao obavilo za 96 : 8 = 12 dana. Problem 3. Jednu livadu pokosi 16 kosaca za 6 sati, za koliko će sati livadu pokositi 4 kosca.

Jednostavnim zaključivanjem lako se može zaključiti da će 4 kosca trebati 4 puta više vremena od 16 kosaca, pa će livadu pokositi za 24 sata. A sada treba zaista uključiti mozak: kada sam jednom prilikom učenicima osmih razreda postavio zadatak 4.c, tražio sam da ga riješe napamet i pomalo sam ostao začuđen kad ga ni nakon dužeg vremena nitko nije riješio. Pogledajmo u čemu je problem. Problem 4. Lav pojede ovcu za 1 sat, vuk za 2 sata, pas za 3 sata. a) Ako jedu zajedno koliko će ovaca pojesti za 1 sat i koliko će im vremena trebati da pojedu jednu ovcu? b) Provjeri slučaj kad lav pojede 6 ovaca u 6 sati, vuk 3 ovce u 6 sati, pas 2 ovce u 6 sati. c) Ako lav pojede 1 ovcu za 2 sata, vuk 1 ovcu za 3 sata, a pas jednu ovcu za 6 sati, koliko će im vremena trebati da zajedno pojedu ovcu (rješenje problema c lako je predvidjeti – izračunati napamet). Program 4. Dim As single x,y,z Dim As single a,b,c Dim As single l,v,p Dim As single s Input “ Koliko ovaca pojede lav “;a Input “ Za koliko vremena lav pojede ovcu “;l Input “ Koliko ovaca pojede vuk “;b Input “ Za koliko vremena vuk pojede ovcu “;v Input “ Koliko ovaca pojede pas u “;c Input “ Za koliko vremena pas pojede ovcu “;p x=a/l: y=b/v: z=c/p: s=x+y+z print x,y,z print “ U jedan sat zajedno pojedu “; s; “ ovaca” print “ Zajedno ce pojesti u vremenu od “; 1/s; “ sati jednu ovcu.” sleep Rješenje problema 4.a.

Rješenje problema 4.b.

Rješenje problema 4.c.

Rješenja 4.a i 4.b jednaka su jer su omjeri unesenih veličina jednaki. Vidimo da su u slučaju c traženi odgovori jednaki što je i logično, lav, vuk i pas zajedno će pojesti ovcu u 1 sat, pa je jasno da će u vremenu od jedan sat i zajedno pojesti samo jednu ovcu. Dobivene jednake vrijednosti znače da program dobro radi. Možemo zaključiti da nam je poznavanje matematičkih pravila znatno olakšalo pisanje programa. Problem 5. Treba riješiti problem 4.c pomoću traženja nepoznanice koristeći jednadžbu za odluku u For-Next petlji ako lav pojede 1 ovcu za 2 sata, vuk 1 ovcu za 3 sata, a pas jednu ovcu za 6 sati. Rješenje znamo pa će program poslužiti samo kao provjera. Prvo što treba napraviti je ustanoviti koliko će ovce pojesti svako od njih: lav, vuk i pas za jedan (1) sat. Lav će pojesti za jedan sat x/2 ovce, vuk x/3 ovce, a pas x/6 ovce. Zajedno će pojesti 1/2+1/3+1/6 ovce. Znači da će zajedno pojesti čitavu ovcu [1] za x sati. tj.: (1/2+1/3+1/6) x = 1 Ovu matematičku jednadžbu možemo napisati u pogodnom informatičkom obliku pogodnom za odluku: x/2+x/3+x/6=1. Program 5. Dim x As Integer rem jednadzba s jednom nepoznanicom rem Ako lav pojede ovcu za 2 sata, rem vuk za 3 sata, rem pas za 6 sati, rem za koliko vremena će zajedno pojesti ovcu ? rem ----------------------------------------------------

rem postavi se jednadzba: (1/2+1/3+1/6)*x = 1 ovca rem x/2+x/3+x/6=1 For x=1 to 6 if x/2+x/3+x/6=1 then print “Za “;x;” sat/i zajedno pojedu ovcu” end if next x sleep Rješenje problema 5.

Vidimo da se rješenje slaže s onim u 4.c. Ovdje treba dodati da je rješenje dobiveno zato što je cjelobrojno i sve skupa je malo namješteno, ali kako je nama bitno shvatiti načelo rješavanja problema, to ne smeta. Možda će vam se problemi s lavom, vukom, psom i pojedenom ovcom učiniti okrutni, ali to je samo fikcija – priča koja nije utemeljena na činjenicama, nikad se takva situacija prirodno ne može dogoditi, sve je to zamišljeno problema radi. Stvarnost je mnogo okrutnija za životinje. Prema podacima Svjetske organizacije za hranu i agrikulturu (FAO) u svijetu se svake godine uzgoji za prehranu ljudi oko 53 milijarde životinja (53 000 000 000). To znači da ljudi svakoga dana pojedu 145 milijuna raznih životinja (145 000 000), a nisu uključene ribe i morske životinje. U svijetu se uzgaja preko 1,2 milijarde ovaca, na Europu od toga otpada oko 10%, a na Republiku Hrvatsku otpada oko 0,5% ili nešto više od 600 000 ovaca. Od toga broja godišnje se pojede oko 500 000 ovaca od čega je 80% janjad. 1978. godine UNESCO je donio Deklaraciju o pravima životinja. 6. Jedan radnik obavi neki posao za 8 dana, a drugi radnik obavi taj isti posao za 10 dana. Za koliko bi dana obavili taj isti posao da rade zajedno? Prvo treba odrediti koliki posao obavi svaki radnik u jednom danu. Jedan radnik obavi 1/8 posla za jedan dan, a drugi 1/10 posla. Zajedno obave 1/8+1/10 posla. Ako je x broj dana onda će oni zajedno obaviti cijeli posao [1] za (1/8+1/10) x=1. U informatičkom obliku jednadžba se može

napisati kao uvjet: 18x=80, pa se dobije rješenje x=4,44 dana. Program 6. Dim x As single rem jednadzba s jednom nepoznanicom rem x/8+x/10=1 For x=0 to 10 step 0.01 if (x/8+x/10) > 0.999 and (x/8+x/10) < 1 then print “nepoznanica je “;x end if next x sleep Rješenje problema 6.

Na računalu smo dobili točno rješenje, ali u programu smo morali napraviti neke izmjene u samoj jednadžbi jer se ne radi o cjelobrojnom rješenju već o decimalnom rješenju. Skoro je nikakva vjerojatnost da će rezultati dijeljenja i zbrajanja dati točno 1, zato smo morali malo odstupiti od te vrijednosti (0,999 bi svatko zaokružio na 1), ali to je ipak manje od 1 pa se lijepo uklapa u uvjet. Rješenje je točno na dvije znamenke što se dobije zahvaljujući malom koraku u For-Next petlji (step 0.01). Važno je i predvidjeti rješenje da For-Next petlja ne vrti brojeve koji nemaju smisla da budu rješenje jer se nepoznanica onda traži predugo. Problem 7. Napravi program koji će naći rješenje jednadžbe: 9x-15=4x-8 pomoću For-Next petlje. Kad se jednadžba pojednostavi, svede se na: 5x=7, pa se x može dobiti jednostavno dijeljenjem. Kako mi želimo naći rješenje pomoću For-Next petlje, moramo predvidjeti rješenje – to je lako jer dijeljenje treba dati rezultat 1,4. Formirat ćemo petlju u raspon od 0 do 10 s korakom 0.01. Program 7. Dim x As single rem jednadzba s jednom nepoznanicom rem 9x-15=4x-8....5x=7....x=7/5=1.4 For x=0 to 10 step 0.01 if 5*x > 6.999 and 5*x < 7 then

end if next x sleep Rješenje problema 7.

print “nepoznanica je “;x

Dobiven je točan rezultat, jer je jasno da se 1,399999 zaokružuje na 1,4. Problem 8. Ivica je dobio jednu polovinu, a Marko jednu petinu knjiga od ukupnog broja knjiga koje je imao njihov učitelj. Ivica i Marko dobili su ukupno 137 knjiga od učitelja. Koliko je ukupno knjiga imao učitelj ? Učitelj je imao x knjiga pa je: 1/2 x + 1/5 x = 137 ……. 7/10 x = 137 …. X = 1370/7=195.714 knjiga Ovaj zadatak je nemoguće riješiti jer se dobije decimalni broj za broj knjiga, učitelj može imati samo broj knjiga koji je cijeli broj. Na vama je da odredite za koji broj knjiga je zadatak moguć?

Učitelj je vjerojatno imao 200 knjiga (broj 140 je najbliže broju 137), pa je polovinu dao Ivici (100), a Marku petinu (40) što je ukupno 140 dobivenih knjiga od 200 koliko ih je imao učitelj. Napravite program koji će sam naći vjerojatan broj knjiga koje je učitelj imao :D Program 8. Dim x As single Dim y As single for y=10 to 300 For x=10 to 300 if (x/2+x/5) = y then print “Broj knjiga je “;x/2;” + “;x/5;” = “;y; x end if next x next y sleep Damir Čović

ELEKTRONIKA

Kako upravljati radom elektromotora (2) U prvom nastavku upoznali smo se s principom pulsno-širinske modulacije koji omogućuje efikasno upravljanje brzinom vrtnje istosmjernih motora. Sada ćemo opisati odgovarajući elektronički sklop i provjeriti radi li zaista kako je bilo zamišljeno!

Sklop za ugađanje brzine vrtnje DC-motora Shema sklopa za ugađanje brzine vrtnje istosmjernog (DC) motora prikazana je na Slici 5. Na njoj uočimo dva motora koji su spojeni na izlaze integriranoga kruga LM272M (IC2): M1 je spojen prema masi (- polu napona napajanja), a M2 prema + polu napona napajanja. Unutar integriranoga kruga nalaze se dvije elektroničke sklopke, S1 i S2, koje izlaze D (pin 3) i E (pin 1) povezuju prema + polu napona napajanja (pin 2) ili prema - polu napona napajanja (pin 4). Svaka sklopka ima dva kontrolna ulaza, + i -, a naponi na tim ulazima određuju položaj u kojem će se pojedina sklopka nalaziti prema sljedećim pravilima: • kada je napon na + ulazu viši od napona na ulazu, sklopka će spojiti izlazni priključak na + pol napona napajanja; • kada je napon na - ulazu viši od napona na + ulazu, sklopka će spojiti izlazni priključak na pol napona napajanja. Upravljačke napone za sklopke dobivamo s izlaza integriranoga kruga IC1 (točka B) i s klizača potenciometra R3 (točka C). Vrijednosti otpornika R2, R3 i R4 odabrane su tako da napon na klizaču bude između 1,86 V (kada je klizač u “donjem” položaju) i 4,14 V (kada je klizač u gornjem položaju). Ove vrijednosti vrijede ako je

Slika 5. Sklop za ugađanje brzine vrtnje DC-motora

napon napajanja sklopa 6 V; pretpostavit ćemo da imamo elektromotore kojima odgovara baš takav radni napon. Pogledajmo sada čemu služi sklop s integriranim krugom TLC555 (IC1). TLC555 je vremenski sklop (tajmer) koji se koristi za generiranje pravokutnih impulsa. Impulsi nastaju na izlaznom pinu 3, a promatramo ih u kontrolnoj točki A. Ako je napon napajanja 6 V, i amplituda impulsa također će biti 6 V, a oblik će im biti kao na grafikonu na Slici 6a. Evo kako ti impulsi nastaju: Kada je napon izlaznog pina i točke A 6 V, preko otpornika R1 poteći će struja u kondenzator C1 i napon na njemu će rasti. TLC555 prati porast napona na kondenzatoru pomoću pina 6. U trenutku kada napon na C1 dostigne 2/3 napona napajanja (= 4 V), TLC555 će promijeniti napon izlaznog pina na 0 V. Kada je napon izlaznog pina i točke A 0 V, kondenzator C1 će se prazniti preko otpornika R1 i napon na njemu će se smanjivati. TLC555 prati smanjenje napona na kondenzatoru pomoću pina 2. U trenutku kada napon na C1 padne ispod 1/3 napona napajanja (= 2 V), TLC555 će promijeniti napon izlaznog pina na 6 V.

Ovaj se ciklus ponavlja dokle god je TLC555 spojen na napon napajanja. Impulsi su simetrični (trajanje stanja “0 V” jednako je trajanju stanja “6 V”), a frekvencija im je određena vrijednostima otpornika R1 i C1 i može se izračunati prema formuli:

Za vrijednosti kao na Slici 5. frekvencija će biti oko 100 Hz, baš koliko nam treba da bi se motor vrtio mirno, bez trzanja. No, za upravljanje brzinom vrtnje motora ne koristimo pravokutne impulse s točke A, nego napon s kondenzatora C1 (kontrolna točka B). Taj je napon trokutastog oblika, raste pa pada u rasponu od 2 do 4 V i prikazan je krivuljom crne boje na grafikonu na Slici 6b. Pojasnimo sada kako položajem klizača potenciometra R3 utječemo na brzinu vrtnje motora M1, čijim radom upravlja “donja” sklopka S1 integriranoga kruga IC2. Kada se klizač potenciometra postavi u donji položaj, napon + ulaza sklopke S1 bit će 1,86 V. Kako se na - ulaz iste sklopke dovodi napon s točke B, koji varira između 2 i 4 V, napon + ulaza

Slika 6. Grafikoni napona u točkama A, B i D sklopa sa Slike 5.

stalno će biti niži od napona na - ulazu pa će izlaz D biti na 0 V – motor M1 neće se vrtjeti. Kada se klizač potenciometra postavi u gornji položaj, napon + ulaza sklopke S1 bit će 4,14 V. Kako se na - ulaz iste sklopke dovodi napon s točke B, koji varira između 2 i 4 V, napon + ulaza stalno će biti viši od napona na - ulazu pa će izlaz D biti na 6 V – motor M1 vrtjet će se punom brzinom. Kada se klizač potenciometra postavi u srednji položaj, napon + ulaza sklopke S1 bit će 3 V. Kako se na - ulaz iste sklopke dovodi napon s točke B, koji varira između 2 i 4 V, napon + ulaza

nekad će biti viši, a nekad niži od napona na - ulazu. To je vidljivo na grafikonu na Slici 6b.: napon od 3 V prikazan je zelenom horizontalnom linijom. Dok je crna krivulja ispod zelene linije, napon + ulaza bit će viši od napona - ulaza i tada će napon izlaza D biti 6 V. Suprotno od toga, dok je crna krivulja iznad zelene linije, napon izlaza D bit će 0 V. Tako će na izlazu D nastati naponski impulsi prikazani na grafikonu 6c. zelenom bojom: motor M1 vrtjet će se srednjom brzinom. Kada se klizač potenciometra pomakne prema dolje, napon + ulaza sklopke S1 bit će između 2 i 3 V pa će se i zelena linija spustiti prema plavoj. Crna krivulja sada će biti više iznad nego ispod zelene krivulje pa će se intervali u kojima je napon izlaza D 6 V skratiti – motor će se vrtjeti sporije. Ovo je prikazano na grafikonu 6d. Konačno, kada se klizač potenciometra pomakne prema gore, napon + ulaza sklopke S1 bit će između 3 i 4 V pa će se i zelena linija podići prema crvenoj. Crna krivulja sada će biti više ispod nego iznad zelene krivulje pa će se intervali u kojima je napon izlaza D 6 V produžiti – motor će se vrtjeti brže. Ovo je prikazano na grafikonu 6e. Sklopke ugrađene u integrirani krug LM272M simetrične su pa motor možemo spojiti i prema + polu napona napajanja, kako je na Slici 5. spojen motor M2. Kod takvog načina spajanja motor će se vrtjeti to brže što su pozitivni impulsi na izlazu E uži, odnosno, što je izlaz E duže na 0 V. Ovo je suprotno od onoga što je vrijedilo za motor M1 i napon na izlazu D. Međutim, i + i - ulazi sklopke S2 spojeni su “obrnuto” od ulaza sklopke S1 pa će se i sklopka S2 ponašati obrnuto od sklopke S1. U konačnici, oba motora će se ponašati na isti način, tj. vrtjet će se to brže što je napon na klizaču potenciometra R3 (odnosno u točki C) viši. Niti jedan od ova dva načina spajanja nema izrazitih prednosti ili nedostataka. U svojoj konstrukciji način spajanja motora prilagodite zahtjevima same konstrukcije; na shemi smo prikazali obje mogućnosti jer smo željeli naglasiti

Slika 7. Sklop za ugađanje brzine vrtnje DC-motora fotootpornikom

da su one jednako vrijedne. U praktičnoj izvedbi napon napajanja treba prilagoditi nazivnom naponu upotrijebljenih motora – sklop će jednako dobro raditi s naponima između 4 i 15 V. Iako smo tijekom objašnjavanja načina rada sklopa sa Slike 5. govorili kako položajem klizača potenciometra R3 određujemo brzinu vrtnje motora, to nije u potpunosti točno: brzina je ustvari određena naponom u točki C. Potenciometar R3 nam je služio samo za ugađanje tog napona. To znači kako bi svaki senzor čiji je izlazni napon u rasponu od 1/3 do 2/3 napona napajanja (između 2 i 4 V, ako je napon napajanja 6 V) mogao utjecati na brzinu vrtnje motora. Za ilustraciju ove tvrdnje na shemi na Slici 7. zamijenili smo otpornik R2 fotootpornikom LDR07 (možete upotrijebiti i druge slične fotootpornike). Također je promijenjena vrijednost otpornika R4, a i promjenjivi otpornik R3 spojen je malo drukčije nego prije. Sve su te promjene na Slici 7. istaknute plavom bojom. Sklop ugađamo trimerom R3 tako da napon točke C bude oko 1,8 V, dok je fotootpornik u sjeni. Oba se motora tada ne bi smjela vrtjeti. Kada osvijetli mo R2, njegov otpor će se smanjiti, napon u točki C će porasti i motori će se zavrtjeti. Brzina vrtnje ovisi o jačini svjetlosti, provjerite!

Pojasnimo još čemu služe LE-diode D1 i D2. Želite li ispitati kako sklop radi, a nemate pri ruci odgovarajuće DC-motore, promatrajte jačinu svjetlosti koju diode emitiraju. One su spojene paralelno motorima i za njih vrijede ista pravila kao za motore – zato će diode svijetliti to jače što bi se motor vrtio brže. Vrijednosti otpornika R5 i R6 treba prilagoditi naponu napajanja i osjetljivosti upotrijebljenih LE-dioda. U uvjetima kao na shemi sa slika 5. i 7., kroz diode će teći struja oko 4 mA. Ako je to premalo da bi dioda zasvijetlila punim sjajem, smanjite vrijednosti otpornika R5 i R6. Kako LE-diode i pripadajući otpornici služe samo kao indikatori stanja sklopa, u stvarnoj primjeni ih možete prema vlastitom izboru ukloniti ili ostaviti. S jedne strane, zgodno je imati vizualnu indikaciju stanja sklopa. Ali, koristite li baterijsko napajanje i želite da vam baterija što duže traje, poželjno je ukloniti sve suvišne potrošače, pa tako i LE-diode... Još nismo iscrpili sve mogućnosti sklopa sa Slike 5.! Njegovom modifikacijom ćemo, osim na ugađanje brzine istosmjernog elektromotora, moći utjecati i na smjer njegove vrtnje. O tome više u idućem nastavku! Mr. sc. Vladimir Mitrović

Pelikan Amond

VJETROKAZ ... VRT, BALKON

(NACRT U PRILOGU)

Proljeće donosi svoje radosti. Mami nas na otvoreno u parkove, vrtove ili samo šetnje prirodom koja je puna zanimljivosti u svom buđenju. Tako i vjetar stvara izazove i vaše nove radove. Razmišljajte o energiji koju pruža. Pokušajmo je iskoristiti u životu kao obnovljivu pa makar se pojavljuje samo povremeno. Građene su vjetrenjače za pogon kovačnica, mlinova, crpki za vodu… Već je izrađeno niz vjetroelektrana koje nam daju električnu energiju, a da ne spominjemo klopoce u vinogradima kojima se od davnina plaše ptice. Idemo i dalje pa ćemo primijetiti vjetrokaze na dvorcima, a ponegdje na balkonu, istina jednostavne, papirnate ili plastične vjetrulje koje se samo okreću… Ima i drugih ukrasa koji svojim izgledom podsjećaju na različite likove i junake crtanih filmova pa osim pokazivanja smjera vjetra imaju prigrađena krila koja se vrte i stvaraju zanimljive doživljaje. Stoga na snimcima donosimo i neka druga rješenja. Naša je konstrukcija vjetrokaza u obliku pelikana kojeg smo nazvali Amond. Crtež je nacrtan Koliko su ovi vjetrokazi zanimljivi je i “kit” ponuda gdje se nude plivači i patke... Načinite svoje likove i vjetrokaze, na veselje! Promotrite sponu, spojnica za krila. Zapiljeno dijagonalno/nasuprotno. Predlažemo kut dijagonale od 60⁰ što će ujedno odrediti veličinu pravokutnog presjeka.

Vjetrokazi, propeleri – vijci kao ukrasi u dvorištu i domu postali su svakodnevnica, pa i likovi iz stripova... neka nam se oprosti jer nismo tražili dopuštenja

kao skica pa sami odredite veličine gradnje te ih unesite u sastavnicu. Nacrtana je i kvadratna mreža kao podloga za povećavanje ili smanjivanje dijelova, odnosno cijele konstrukcije. No možete prihvatiti i prikazano. Dosta smo dali natuknica pa pristupite i samostalnoj razradi i inženjerskom razmišljanju. Alat je stolarski, a dobro će poslužiti i onaj rezbarski. Od velike je pomoći te za brži rad rabite električnu bušilicu i brusilicu te ubodnu pilu… stolarske stege, škripac… Izrada je dakle prilagođena robusnosti i mogućnosti alata. Zahvati traže strpljivost i točnost. Stoga izradu prilagodite svojim mogućnostima i radnom prostoru. Zahvata ima poprilično tako da se u rad mogu uključiti i najmlađi članovi obitelji, a u školskim

uvjetima raspodijelite radne zadaće na više radnih mjesta. Materijal sakupite prema mogućnosti, a poslužiti može i onaj od ambalaže ukoliko, što se često primjenjuje, da i samu konstrukciju prilagodite nastalim “materijalnim” uvjetima. Predviđena je šperploča debljine 6 mm za krila (2) te slijepljena u tri sloja za tijelo (1) za što se može rabiti ploča panelke ili građevinska obloga debljine 18 mm. Krila se mogu izraditi iz lima ili plastične ploče pa će opet zadovoljiti namjenu. Predviđena je okrugla letvica promjera 20 mm, a može poslužiti i držalo metle što je predviđeno za ležaj (4) koji se ugrađuje u okomit provrt na tijelu. Na skici je označeno samo središte! Pravokutna letvica je za spone (3) krila. Prikladni vijci (čavli) za drvo kao osovine (5) na kojima će se vrtjeti krila, odnosno spojeno kao propeler, podložne pločice koje se postavljaju uz sponu, čavao kao trn na kojem se cijela konstrukcija zakreće u smjeru vjetra i još uredno obrađeni kolac – nosač (6) ili opet okrugla letva

Likovi iz slikovnica i crtanih filmova…

Za prijenos crteža na materijal primijenite neku od modelarskih metoda: crtanjem (olovkom) i konstrukcijom, pomoću indigo papira ili kartonskih mustri, uzoraka ili šablona, kako je već spominjano, i fotokopijama. Ukoliko imate skroman rezbarski alat tijelo izrežite u tri dijela, koje međusobno zalijepite i obradite. Kod piljenja ubodnom pilom zahvat rezanja moguć je odjednom iz tako zalijepljene ili odabrane ploče. Na tijelu izbušite odgovarajući provrt za ležaj i uvrt s donje strane za trn. Možda će se mjesto uvrta morati mijenjati – prilagoditi težištu vjetrokaza stoga će ih biti više.

Kokot... propeler – vijak, snimljen u Hrvatskoj. Dolina Kupe, pet kilometara ispod izvora. Bože, kako je raznolika i divna Hrvatska!

većeg promjera ili možda metalna cijev. Dakle, materijal nije zahtjevan. Ukratko ćemo objasniti gradnju: tijelo ima prigrađen poprečni ležaj na koji se vijcima (čavlima) kao osovinom prigrađuju bočna krila, ustvari, propeleri ili u hrvatskom jeziku vijci. Vjetrokaz je postavljen na trn za koji se s donje strane zabuši uvrt. Postavu s nosačem odredite sami, ali ipak da se primjećuje. Jer to je ukras i vaše djelo za ponos.

Pčelica Maja

INOVACIJE

Pedala može spriječiti krađu bicikla

Materijal za izradu vjetrokaza je šperploča debljine 6 mm, okrugla letvica promjera 20 mm, pravokutna letvica, vijci i podložne pločice… Veličine odredite sami. Moguća je kombinacija materijala te dijelovi od plastike i lima…

Krila izrežite i obradite različitim gradacijama brusnog papira i igličastim turpijama. Da se postigne bolje svojstvo propelera krila uzdužno skosite prema van kako je prikazano crtkanom crtom na skici… Brušenjem i vlaženjem površina izbjegnut ćete stvaranje hrapave obojene površine. Zaoblite sve oštre bridove, ali ne suviše. Rabite boje na bazi vode. Crtež koji ćete bojati lagano označite olovkom ili drvenim oštrim šiljkom. Radite strpljivo jer će se svaka pogreška uočiti. Imajte više različitih kistova. Pročitajte upute za boje. Ostavite dovoljno vremena za sušenje, i nekoliko dana ako je potrebno. Nosač obojite prema mjestu postavljanja. Prije sastavljanja vijke, odnosno čavle, namažite sapunom ili pčelinjim voskom da smanjite trenje. Povremeno provjerite rad vašeg “pelikana Amonda”. Predlažemo da načinite i konstrukciju po svojim zamislima. Pogotovo ako ste uključeni u Modelarsku ligu. Javite se s par riječi i pokojom snimkom! Obrada: Miljenko Ožura, prof. savjetnik Ilustracije: Selber Machen 3/07

Ako ste se ikada našli u situaciji da su vam ukrali bicikl, onda znate koliko je to frustrirajuće. Većina vlasnika nema registriran bicikl pa ih je, za razliku od automobila, puno teže, gotovo nemoguće pronaći. Stoga bi novi uređaj s internetskom vezom mogao spriječiti krađu vašeg bicikla, a ako se to kojim slučajem ipak dogodi, uvelike će povećati vjerojatnost da ćete ga pronaći. Pariška tvrtka Connected Cycle osmislila je pedalu koja ima ugrađen GPS koji se aplikacijom može spojiti na vaš pametni telefon. Jednom tako povezana, pedala automatski bilježi brzinu, nagib, rutu i potrošene kalorije, a istom aplikacijom vlasniku bicikla šalje obavijest ukoliko dođe do nepredviđenog kretanja njegova bicikla. “Ova nova visokotehnološka oprema odmah obavještava vlasnika ako je bicikl premješten, istodobno pokazujući njegovu lokaciju u svakom trenutku. Također, ako ste možda zaboravili gdje ste ostavili svoj bicikl, aplikacija je u mogućnosti locirati mjesto na kojemu ste ga zadnji put parkirali”, rekao je suosnivač tvrtke Jean-Marie Debbasch. Elektronski dijelovi koji se nalaze u unutrašnjosti pedale zaštićeni su aluminijskom presvlakom, a pedale se proizvode u pet boja – crnoj, crvenoj, zelenoj, plavoj i narančastoj. Instaliranje aplikacije i same pedale vrlo je jednostavno, oduzet će vam svega dvije minute, a uštedjeti sate živciranja koji bi uslijedili zbog gubitka bicikla. Prototip svog uređaja tvrtka Connected Cycle predstavila je na prošlogodišnjem sajmu elektronske opreme CES 2015 u Las Vegasu. Izvor: Discovery Sandra Knežević

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

PEJZAŽ Došlo nam proljeće pa valja krenuti u prirodu, u duge relaksirajuće šetnje, ali obavezno s fotoaparatom. Sjajnu misao nedavno je izrekla naša legendarna, osamdeset i sedmogodišnja fotografkinja Slavka Pavić: “Hodanje i fotografija su lijek.” Istina. Kako bi mogao fotografirati, moraš se kretati, a kretanje je zdravlje. Za pejzažnu (landcsape) fotografiju treba nam stativ, širokokutni objektiv i nekoliko filtara. Dakako, ljepota pejzažne fotografije prvenstveno ovisi o senzibilitetu i umijeću fotografa. Kvaliteta opreme za fotografiranje je važna, ali nije presudna. Priroda se može fotografirati od ranog jutra do kasno u noć, cijeli dan i u svim vremenskim uvjetima. Kako nam treba velika dubinska oštrina, najčešće snimamo s blendom 16 ili 22 i u tom će nam slučaju brzine zatvarača biti nešto duže pa stoga obavezno koristimo stativ, tj. tronožac. Zbog poboljšanja nekih elemenata snimanja poželjno je koristiti polarizacijski, ND različitih gustoća i skylight filtar. (O filtrima sam pisao u prethodnim brojevima ovog časopisa.) Kod pejzažne fotografije valja jako voditi računa o kompoziciji, o Edna Jurcan, Sjećanje. Na prvi je pogled vidljivo da je autorica koristila širokokutni objektiv s vrlo malim otvorom blende. Dubinska oštrina je po cijeloj dubini kadra. Naglašene stijene u prvom planu sjajno prostorno korespondiraju s vrlo dramatičnim nebom. Odnos prvog plana, srednjeg dijela i količine neba u dobroj su estetskoj mjeri.

Mato Zeman, Travanj Za razliku od prethodne fotografije, ovdje je autor pojednostavio kompoziciju. Naprosto je kadar podijelio na dvije jednake polovine. Gornja je nebo iz kojeg se vrlo snažno probija svjetlo, a donja polovina je uredno obrađeno polje žitarice sa žutim cvjetovima, koje snažno zasijeca zdesna u lijevo trokutasta forma neobrađene zemlje. Prekrasna raširena krošnja stabla nalazi se na dobromu mjestu unutar kompozicije cijele slike.

interpretaciji prostornih odnosa snimljenog prizora. Nije dobro snimati samo udaljene elemente. Valja u kompoziciju uključiti i elemente prednjega plana kako bi interpretacija prostora bila što dojmljivija. Nebo je važan element i svakako ga treba učiniti dinamičnim i interesantnim s isticanjem oblaka. Za količinu neba i kopna, odnosno njihov međusobni odnos, obično se preporučuje omjer od jedne i dviju trećina. Ako je jedna trećina neba, onda su dvije trećine kopna, a može biti i obrnuto.

Svjetlana Olujić Tomaić, Novi Vinodolski Autorica je snimila ovaj prizor u boji , ali je intervencijom u programu za obradu fotografija pretvorila snimku u crno-bijeli registar, osim male crkvice na otočiću. Izdvajanjem bojom jednog elementa iz monokromne atmosfere, autorica usmjerava pogled promatraču prema dijelu sadržaja fotografije koji je važan i koji je nositelj cijele likovne priče ove fotografije.

U svakom slikovnom predstavljanju, neovisno kakav je sadržaj na prikazanom prizoru, važna je kompozicija, tj. način raspoređivanja prikazanog sadržaja. Posebno se ističe umijeće fotografa kod kreiranja i raspoređivanja snimljenog sadržaja. Dobar primjer uspješne kompozicije je i fotografija Silvije Butković, Slavonska ravnica, lijevo od ovoga teksta. Pogled nas vodi od prednjega plana i prekrasnih konja koji su na ispaši u slobodnom kretanju. Nadalje pogled prati uredno rasparcelirane i obrađene njive uz pokoju raslinjem obraslu među pa sve do vrlo visoko postavljenog horizonta. Neba ima vrlo malo i sa svojom plavom bojom obogaćuje ovaj harmonično usklađeni snimak plodne Slavonije. U ovom broju objašnjavao sam kompoziciju pejzažne fotografije kroz dobre primjere iz prakse. Naveo sam ovih nekoliko primjera koji su kompozicijski strukturirani izvan pravila, ali su izuzetno dobri i poučni. U sljedećem broju navest ću dodatnu opremu koju bi svaki autor trebao imati uza svoj aparat za snimanje pejzaža.

POGLED UNATRAG BALILLA Balilla je mali fotoaparat tipa Box-kamere. Proizvela ga je ugledna njemačka tvornica fotografske opreme Zeiss Ikon po narudžbi “musolinijevske” Italije. Ime je dobila po nadimku Balilla, mladića Giovanija Battiste Perassoa koji se polovinom 18. stoljeća borio protiv austrijskih vojnika za pravdu svoga naroda. Niz proizvoda je fašistička italija proizvodila pod imenom Balilla. Između ostaloga i jedan je fiatov automobil nosio ovo ime. Eto kako može ideologija za svoju propagandu koristiti i jedan ovako lijep i bezazlen proizvod kao što je fotografski aparat ili automobil.

Box-kamera je jednostavni fotoaparat u obliku kutije koja na jednoj strani ima objektiv, a na drugoj strani je film. Objektiv je jednostavna meniskus leća postavljena u fixfokus poziciju. Fixfokus pozicija znači da nema izoštravanja, već oštrina počinje od metar ili metar i dvadeset centimetara od objektiva pa do beskonačnosti. Dakle, imamo oštrinu po cijeloj dubini kadra, jedino moramo voditi računa da ono što nam je bitno ne bude bliže objektivu od jednog metra jer će biti zamućeno, neoštro. Otvor blende je najčešće 11 i jedna je brzina zatvarača - ili je to 1/30, ili 1/50. Ovaj tip aparata box-kamere rađen je za masovno korištenje i nije trebalo posebno znanje za rukovanje. Dovoljno je bilo usmjeriti aparat prema željenoj sceni, umiriti ruku i stisnuti gumb za okidanje. Ovi aparati koriste roll film i mogu snimati formate negativa 4,5 x 6; 6 x 6 ili 6 x 9 cm, ovisno kako je konstruiran aparat. Na leđima je aparata mali kružni otvor s crvenim filtrom kroz koji kontroliramo redni broj snimka. Još uvijek ih možemo naći na buvljacima i ne koštaju puno. Danas je s njima vrlo neobično i izazovno snimati pored ove savršene i sveprisutne digitalne tehnologije. Rad s ovim aparatom traži dobro fotografsko iskustvo i poznavanje osnovnih snimateljskih načela. Snimajući ovim aparatom, ulazimo u neograničeni prostor kreativnog djelovanja.

Mladen Grčević

ANALIZA FOTOGRAFIJA

1918. - 2012. Rođen je u Zagrebu gdje odrasta, školuje se i na kraju studira pravo i povijest umjetnosti. Kao mladić učlanjuje se u Fotoklub Zagreb gdje uči prve fotografske korake. Fotografija mu je preokupacija tako da se njome bavi i praktično i teoretski. Rezultat tog strasnog odnosa prema fotografiji je i magistarski rad koji je obranio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1965. godine na temu Razvoj umjetničke fotografije u Hrvatskoj. Poslije Drugog rata radio je kao profesor na Srednjoj grafičkoj školi, a kasnije i na Akademiji za primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Pedesetih godina boravi u Parizu te putuje Bliskim i Dalekim istokom. Neumorno snima i to uglavnom life fotografiju tako da mu je ostavština iz tog perioda vrlo bogata. Opsežnu i veliku arhivu donirao je Hrvatskom državnom arhivu i Muzeju za umjetnost i obrt. polukružnu formu dijagonalno zasijeca prilazni put u donjem dijelu kadra. Čiste i geometrijski jasne forme arhitekture i okolnog ambijenta dinamički potenciraju nekoliko šetača s naglašenim sjenama. Fotografija Madras iz 1955. godine dobar je primjer life fotografije i nastala je na jednom od autorovih mnogobrojnih putovanja. Iznenada i bez poze uhvaćen je život onakav kakav doista jest.

Madras, 1955. godine

Iz ptičje perspektive, 1945. godine Radio je u duhu Zagrebačke škole fotografije tj. usvojio je sva dobra iskustva starijih i iskusnih zagrebačkih autora. Bio je dobar poznavatelj zanata, a i inventivan u primjeni stečenih znanja. Vrlo smjelo i znalački mijenja kut snimanja kako bi što originalnije interpretirao snimani prizor. Fotografija „Iz ptičje perspektive“ prikazuje Meštrovićev paviljon /Dom hrvatskih likovnih umjetnika/ snimljen iz zraka tako da kompoziciju čini kružna forma čiji luk ide iz donjeg lijevog do gornjeg desnog kuta. Ovu napetu i zatvorenu

SF PRIČA

Đoni Nesvrstani Đoni gotovo pa osjeća energiju što kulja iz teslotrona nad Grobničkim poljem: prožima njega, ostale pilote, masu, kamenjar i kržljave borove iz kojih bura radi bonsai. Adrenalin skače kad kroz zvučnike zaplešu Wagnerove valkire dok reflektori šaraju prostorom, kupaju sve u svjetlu prije no što se konačno zaustave na pilotima u sjedalima, pod VR-kacigama, ruku na upravljačkim palicama. Vođe timova i pomoćnici provjeravaju je li sve u redu, jesu li sjedala podešena, dodaju vodu, daju posljednje upute. Samo je Đoni sam. Đoni nema tima, nema sponzora. Đoni je Nesvrstani. Osjeća poglede svih ostalih. Mržnja skrivena u sažaljenje, podsmijeh, čuđenje što se to zakržljalo, iskrivljeno tijelo u kolicima uopće usuđuje pojaviti među njima, tako zdravima, lijepima, savršenima. On nije jedan od njih. Iza njega ne stoje timovi i stotine tisuća eura opreme. Njegov je dron iz kućne radinosti, izrađen polovnim 3D-printerom, plod znoja i ljubavi, a ne desetaka tisuća čovjek-sati za CAD/CAM-sustavima. Ipak, Đoni je favorit. Đoni bi mogao dobiti Grobnik. A ako dobije Grobnik, Đoni Nesvrstani je šampion. Tako kažu bodovi. A bodovi ne lažu. *** Svog prvog drona Đoni je našao među vrećama za smeće. Bande su prethodne noći razbijale ulicom, palile automobile, prevrtale kontejnere. Tako je Đoni i našao drona - Đoni nije mogao zaviriti da vidi kakva su sve blaga u kontejneru, ne tako malen, ne iz svojih invalidskih kolica. Zgrabio ga je, bacio u plastičnu vreću obješenu za naslon kolica, prije no što su ga spazili čagljevi, prije no što su zamahnuli lancima i batinama s kukama na vrhovima da mu ga otmu, njegovo blago tog dana. Daljinski i VR nije našao. Ali, imao je drona. Tek je kod kuće shvatio da je jedan okvir polomljen, da jedan rotor manjka, da nema ni kameru. Ali motori su bili OK, rekao je majci kad

mu je predbacila na novom smeću koje dovlači u kuću, u njihovih 27 kvadrata. Đoniju je trebalo šest mjeseci da nađe zamjenski rotor. Okvir je zalijepio dvokomponentnim ljepilom. Za VR-naočale dao je svoju zbirku starih znački nogometnih klubova, još tamo otprije rata. Đoni nije točno znao kog rata, bilo ih je toliko... Daljinski je složio sam, našao je nacrte na mreži. Našao je i odbačenu web-kameru. Dok je za svojim stolićem lemio komponente na ploču, na telki je neki momak špricao pobjedničkim šampanjcem u Dubaiju, Burj Khalifa bola je nebo iza njega. Đoni nije mario za šampanjac. Ali 250 000 dolara zvučalo je kao san koji bi mogao postati stvarnost. *** Na binu izlazi Josif Suprun, masa kliče. Suprun je heroj, oborio je 34 aviona sa sirijskog, tur-

skog i iračkog neba. Iza njega hologram njegova Suhoja T-50 dok urla kroz pakao Drugog sirijskog rata. Suprun podiže bežični mikrofon, njegov glas grmi nad poljem. “Dame i gospodo! Ono što smo svi čekali, veliko finale 17. CrvenBikovog prvenstva u rotor-crossu! Velika završnica najneizvjesnije sezone najveće rotor-cross trke na svijetu! Tko će slaviti večeras? Tko će biti prvak? Đoni Nesvrstani, ”reflektor se zaustavlja na Đoniju, masa galami, sa 527 bodova nakon 20 trka? Ili”, reflektor klizi na zelenokosu djevojku u zeleno-crveno-bijelom kobinezonu - masa urla, Maja UniKonzum ovdašnja je miljenica -“s Đonijem izjednačena Maja UniKonzum? “Đoni ili Maja? Tko će pobijediti večeras, tko će slaviti, tko će od njih dvoje biti CrvenBikov prvak? Ili će im račune pomrsiti netko treći? William FoxMedia? Johann IVECO? Motoko Toshiba? Sergej GazProm? Emma AmstradCE? “Navijajte, dame i gospodo, kladite se, ali znajte da ništa nije sigurno! Jer, večerašnju pistu na Grobniku dizajnirao je nitko drugi doli veliki Yamashita!” Svjetla se nad stazom pale, otkrivaju je u svoj strašnoj ljepoti, ravne poteze i zavoje i klopke, dvadeset krugova nemilosrdne trke. Đoni je razgledava na svojim VR-naočalama, stazu kako je vidi njegov dron na startu i odozgo, iz reporterskih dronova. Psuje, Yamashita je nadmašio sam sebe. Suprun malo stišava glas. “Reći ću vam u povjerenju: sam Yamashita-sensei slupao je prekjučer tri drona prije no što je uspio proći svoje remek-djelo! I zato, dame i gospodo, vrijeme je da okončamo ovu nepodnošljivu neizvjesnost! Vrijeme je da pozovemo Miss CrvenBik da dade znak za početak. Dame i gospodo, molim vas, pozdravite gospođicu Stellu Starling!” Na pozornicu izlazi Stella Starling, zamamna ljepotica u blještavoj haljini, i maše publici. Đoni se ne obazire na nju, pogled mu je na semaforu. “Dame i gospodo”, obraća se Stella Starling pilotima. “Pokrenite svoje rotore!” Jedno crveno svjetlo gasi se, svi piloti kao jedan uključuju dronove. Startnom ravninom razliježe se zujanje iz trideset letjelica, tilt-rotora okrenutih gore, punih energije kojom ih bežično napajaju antene teslotrona. “Priprema!” Još jedno crveno svjetlo se gasi.

“Pozor!” Žuto. “SAD!” Zeleno, Đoni nabija snagu, rotori vuku njegov dron gore i u zraku je, zakreće tilt-rotore naprijed i baca se u Yamashitino ludilo, crni kukac u blještavo psihodelično more LED-rasvjete što mu pokazuje put u pobjedu. *** U mjesec dana otkako je sklepao svoj prvi dron i ovladao njime, Đoni je počeo zarađivati. Kao dostavljač, naravno, što drugo? Paketić ovamo, pismo onamo, za svakoga tko je htio platiti: Đoni nije mario što vozi i za koga. Ni koliko daleko, teslotronske antene po gradu osiguravale su bežičnu struju. A onda se počeo utrkivati. Najprije za sitne pare, pedeset eura pobjedniku. Par mjeseci kasnije, Đoni je bio prvak općine. Svoj je prvi dron konstruirao kad mu je bilo četrnaest. Sad je već pucao na republičko prvenstvo. Bio je brz, smion, napadao je sa svih strana, prešao bi petog, pa bi ostavio za sobom četvrtog, treći bi se samo bespomoćno zanjihao za njim, drugi ga pola trke nije mogao skinuti s repa dok ne bi izgubio živce i pogriješio. A Đoni nije praštao greške, ne bi se ni snašli, a već je dahtao prvome za vrat. Uskoro je cijela dronovska zajednica brujala o tom dripcu (voljeli ga nisu, a on se nije potrudio da ga zavole) u kolicima, iskrivljenom, pod kacigom, kome su u rep gledali dojučerašnji prvaci. Kad je osvojio tri republička prvenstva, stao je projektirati svoj drugi dron. Svi su mislili da će tražiti sponzora i svi su znali kako ga neće naći. Njegovo lice, njegovo tijelo, nisu bili materijal za PR, za reklame. Njegov pobjednički osmijeh nije bio osmijeh, bilo je to bolno keženje zuba, režanje ranjene zvijeri što se ne da. Đoni nije mario za korporacije. Njegov crni dron nije bio reklamni pano. Đoni je bio Nesvrstani. Njegov dron bio je ptica grabljivica, sokol što se obrušava, pobjeđuje i grabi sve bogatije nagrade. Nakon još dvije godine, Đoni je znao kako je spreman za CrvenBika. *** Za divno čudo, na startu su ostala samo tri drona. Đoni ne mari. Startni ždrijeb nije mu bio naklonjen, pred njim su i FoxMedia i IVECO,

Toshiba i GazProm, AmstradCE: njihovi logoi blješte u noći. I ona. Maja UniKonzum. Ravni potez vodi ih prema prvoj Yamashitinoj klopci, Mostovima Toko-Rija. Pet mostova, između njih četiri zida, na svakih pet metara. Treba metar i pol dugim dronom proći ispod mostova i preletjeti preko zidova. Đoni nabija snagu, sustiže Williama FoxMedija. Dvoboj je kratak i može imati samo jedan ishod: FoxMedia mora naglo usporiti da izbjegne da ga Đoni jednostavno izgura. Nije baš lijepo, ali nije ni zabranjeno. Pred Đonijem, Motoko Toshiba prva prolazi Mostove, njen bijelo-crveni dron pada, penje se, pada, penje se, pada, penje se, pada, penje se i konačno pada i ispravlja se kad je prošla ispod zadnjeg mosta i odjurila dalje, Maja tik za njom. Sergej GazProm na trenutak oklijeva pred prvim mostom i Đoni to koristi, propada, prolije će ispod luka, tilta rotore gore, zuji preko zida, oduzima snagu, opet propada, dron zuji, brzina pada i skače munjevito, GazProm i AmstradCE za njim. Gdje je Johann IVECO? Nema vremena brinuti za njega, ispod mosta, preko zida, antenom češe zadnji most, ali prolazi i tek kad ostavi mostove za sobom, Đoni stigne pogledati kartu. IVECO više nije na njoj, razbio se na drugom zidu. I nije jedini. Đoni juri dalje, 180 na sat, 190, dvjesto. Yamashita voli opasne i brze staze. Zatiltaš rotore desetinku sekunde prekasno i nema te. Ne zakočiš, nema te. Ne ubrzaš, nema te. Ili si izletio i skupljaš vremensku kaznu. Sve se klopke smije i preletjeti. Ali to se kažnjava. Sasvim je moguće biti prvi na cilju i onda, kad se zbroje penali, završiti zadnji. Edgar Allan Poe, druga klopka. Klatna, na dnu poput krvnikovih sjekira. Tri klatna, a iznad svakog crna mačka, jezovito zaurla kad klatno pobere nekog nesretnika. Treća klopka: Venerin češalj. Kao na pužu, duga greda s oštrim šiljcima, moraš se nagnuti da prođeš rešetku. Pa Teslin slalom, vijugaš između Teslinih trans formatora, munje bljeskaju oko dronova, smetnje su skoro nesavladive, slike u VR-kacigama malo ima, više nema, dronovi slušaju ili ne slušaju, već koliko prašti oko njih. Bogu Tesli žrtvovana su četiri drona.

Thorov čekić je lagan, treba samo imati petlje i nabiti gas u pravi trenutak, kad se čekić diže od nakovnja, i onda projuriti, prije no što zvonko udari i smrska svakog tko se predugo zadrži. Zato je Zatoichijev izazov zeznut. Japanski robot, kakvog rade Honda ili Toyota, samo sa skinutim kamerama. Stoji i osluškuje, poput slijepog samuraja Zatoichija, i kad čuje drona, siječe katanom. *** “Moram sutra pobijediti.” Maja UniKonzum stajala je u Đonijevoj prikolici, pramen zelene kose pao joj je na čelo ispod crne kapuljače. Bila je u crnom, nitko je nije smio prepoznati dok je ulazila Đoniju. “Pa pobijedi”, nehajno će Đoni. “Bolji si od mene.” “Onda ću ja pobijediti.” “Moram pobijediti”, Majin je glas zadrhtao, “inače... inače će me izbaciti. Hoće novo lice i...” Glas se slomio, niz obraz joj je potekla suza. “Živim za ovo. Ako me izbace, kud ću?” I Maja je povukla zatvarač svoje trenirke, rastvorila je, ispod nije imala ništa. Đoni ju je gledao nagu, suhih usta, jedino što se nikad nije usudio kupiti svojim novcem... *** Zadnja prepreka, po dvadeseti put, on i Maja, i još sedam preživjelih iza njih. Američki grrrafiti. Grrrafiti ne ubija: tek robotizirana prskalica što čeka dronove i prska ih bojom. Nikakva šteta, ali ako boja poprska logo, pilot je osramotio svog sponzora. Kazna: pet minuta. Sad je trenutak, zna Đoni, da joj uzvrati. Juri uz Maju, gura se između njezina drona i prskalice. Mlaz boje pogađa ga i Đoni zastaje, praveći se da je oslijepljen bojom. Maja ulijeće u oštri desni zavoj i hita posljednjom ravnom dionicom prije no što prva proleti kroz ciljnu ravninu, Đoni za njom s tri sekunde zaostatka. Đoni je Nesvrstani: nema sponzora, nema logoa, nema sramote. Pa ni kazne. Tako su odlučili suci. I dok sjedi u kolicima, drugi na pobjedničkom postolju, uz Maju što ih sve zalijeva šampanjcem, Đoni se smiješi. Nije šampion, ali bit će još prvenstava. Ni druga nagrada nije baš džeparac. A Majin osmijeh vrijedi svih nagrada na svijetu. Aleksandar Žiljak

Nove tehnologije - robotika Znanstveno područje koje se bavi projektiranjem, konstruiranjem, upravljanjem i primjenom robota relativno je novija tema na poštanskim markama. No, i unatoč tomu, na ovim šarenim papirićima, čiji rijetki primjerci dostižu cijenu i do desetak milijuna američkih dolara, obrađena je robotika, odnosno disciplina na kojoj se ona zasniva kao što su strojarstvo, elektrotehnika i informatika. Posebice je primjetna produkcija maraka na ovu temu u drugoj polovici XX. stoljeća kada dolazi do tematskoga izdavanja i sakupljanja maraka povezanih s robotikom. Sustavnim proučavanjem i istraživanjem poštanskih maraka i filatelističkih proizvoda, što je jedan od zadataka filatelije, saznaje se između ostaloga o: češkom književniku Karelu Čapeku kojemu je svjetsku popularnost donijelo prvo samostalno djelo, utopijska drama R. U. R. (Rossum’s Universal Robots, 1920.) u kojemu je naziv robot upotrijebio za opis čovjekolikoga stroja sposobnoga za rasuđivanje, a konstruiranoga kako bi zamijenio ljudski rad u tvornicama. I sama riječ robot dolazi iz češkog jezika, od riječi robota što znači tlaka, kmetski rad, a podrazumijeva automatizirani stroj višestruke namjene, koji može obavljati neke zadaće slično ljudskomu djelovanju (Čehoslovačka 1990., Češka 2010.); Isaacu Asimovu, ameri č ko -ru s ko m piscu znanstvene fantastike koji je prvi upotrijebio termin robotika. Svojim ciklusom pripovijedaka o robotiSlika 1. Godine 1987. Australija je u ma: Ja, robot seriji maraka Dostignuća u tehnolo(1950.) i trilogiji izdala marku na temu robotike

POŠTANSKE MARKE

gijom o “galaktičkom carstvu”, Temelj (1951.– 1953.), utjecao je na suvremenu znanstvenu fantastiku (San Marino 1998., Gvineja 2012.), robotima koji se koriste za zabavu – dječje igračke Slika 2. Američki pisac znanstvene fantastike ruskih korijena Isaac (Irska 2014., Asimov prvi je upotrijebio termin Gibraltar 2000., robotika 1941. Luksemburg 2013., Nizozemska 2015.), Jamesu Wattu, pioniru industrijske revolucije čija je primjena centrifugalnoga regulatora za regulaciju broja okretaja parnoga stroja 1784. označila temelje automatizacije (Velika Britanija 2009.), primjena robota u tvornicama gdje zamjenjuju čovjekov rad pri teškim i opasnim radnjama (DDR 1987.), robotika u znanstvenofantastičnoj literaturi (Izrael 2000.), istraživanje na području elektrotehnike – robot (Madagaskar 1987.), 25 godina Nacionalnoga vijeća za znanost i tehnologiju – prikaz robotske ruke s velikom slobodom pokreta (Meksiko 1995.), dostignuća na području tehnike – industrijski robot (Švedska 1984. – marka je autorsko djelo Hrvata Zlatka Jakuša), 100 godina tehničkoga sveučilišta u Helsinkiju – pokusni robot s kotačem (Finska 2008.), 25 godina industrijskoga napretka – industrijski robot (Singapur 1986.), Svjetsko prvenstvo u robotici ABU Robocon, Kairo (Egipat 2010.), roboti u nogometu (Argentina 1999.), astronaut s robotom na Marsu (Australija 2000.), Međunarodna izložba novih tehnologija – partnerski odnos čovjeka i robota (Belgija 1987.), 50 godina Kineske akademije znanosti – istraživanje podmorja uz pomoć robota (Kina 1999.), talijanska tehnologija u inozemstvu – primjena robota u automobilskoj industriji (Italija 1983.), talijanska industrija – roboti

Slika 3. Roboti su našli svoju primjenu u različitim područjima poput medicine, svemirskih istraživanja, vojne industrije, zabave

Pomaganje u nevolji

za zavarivanje (Italija 1997.), Međunarodna konferencija iz područja strojarstva – robot u automobilskoj industriji (Iran 1992.).

Nakon što je vidio patnju četrdeset tisuća ranjenika bez vode, hrane i liječničke pomoći na bojnom polju kod Solferina (Italija) u talijansko-austrijskom ratu 1859., Švicarac Henry Dunant posvetio se stvaranju organizacije koja bi u vrijeme mira obrazovala dragovoljce za pomoć vojnim sanitetima i zaštitu ranjenika. Dunantova ideja prihvaćena je u cijelome svijetu, pa je 1863. u Ženevi održana međunarodna konferencija na kojoj je prihvaćeno deset rezolucija koje čine osnivačku povelju Crvenoga križa. Između ostalog, temelje se i na međunarodnom ugovoru o neutralizaciji ranjenika i saniteta za vrijeme rata te o ravnopravnom postupku prema ranjenicima svih zaraćenih strana. Djelovanje Crvenoga križa u Hrvatskoj započelo je 1878., kada su za austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine osnovana pripomoćna društva i odbori. Osobito je rad Crvenoga križa bio pojačan za oba svjetska rata te tijekom Domovinskoga rata, kada je Hrvatski crveni križ osigurao preko 400 tisuća tona humanitarne pomoći za mnogobrojne ratne stradalnike. Zbog iznimnoga doprinosa Crvenoga križa tijekom proteklih 150 godina, izdano je više od dvije Slika 4. Utemeljitelj Crvenoga tisuće različikriža Henry Dunant 1901. dobio tih poštanskih je Nobelovu nagradu za mir. Novac maraka kojima koji je dobio darovao je za humanise željelo odati tarne potrebe

poštovanje ovoj masovnoj humanitarnoj organizaciji, dobitnici Nobelove nagrade za mir 1917., 1944. i 1963. Tako su marke izdavane povodom nekih od sljedećih događaja: 100 godina Crvenoga križa u Čileu (Čile 2003), zasluge za pomaganje u zemljotresu 1931. (Novi Zeland 2006.), 125 godina mađarskoga Crvenoga križa (Mađarska 2006.), Nobelova nagrada za mir 1944. (Zambija 2002.). Doplatne marke koje izdaje Crveni križ nemaju funkciju plaćanja poštarine. Prihod koji nije nezanemariv od takve prodaje maraka, a koji ostvaruju poštanski operatori, uplaćuje se u njegovu korist. Osim što se takve marke lijepe na pošiljke, one su predmetom sakupljanja filatelista. Sukladno članku 33. Zakona o Hrvatskome crvenom križu (NN, broj 71/10) za vrijeme trajanja Tjedna Crvenog križa, Tjedna borbe protiv tuberkuloze i Tjedna solidarnosti, a koji se provode u svibnju, rujnu i prosincu svake godine, obvezno se naplaćuje iznos od 50 posto nomi-

Slika 5. Crveni križ markama skreće pozornost na humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dragovoljnost, jedinstvenost i univerzalnost

nalne vrijednosti prve stope mase pisma na sve poštanske pošiljke u unutarnjem prometu, osim novina i časopisa, prema cjeniku usluga javnoga operatera, u korist Hrvatskoga crvenoga križa i njegovih ustrojstvenih oblika. Tako je tijekom 2015. godine, u godini kada je obilježena 50. obljetnica načela Crvenoga križa izdano sedam različitih doplatnih maraka koje promoviraju: humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dragovoljnost, jedinstvenost i univerzalnost. Ivo Aščić

TELEKOMUNIKACIJE

Radiofonija i radiodifuzija Već prvih godina nakon izuma radija uz prvotni način komuniciranja radiotelegrafijom počelo se raditi na prijenosu zvuka, ponajprije govora i glazbe, načinom koji je prvo nazvan radiofonijom. To je nakon Prvoga svjetskog rata otvorilo nove mogućnosti radija, mogućnosti koje se danas uz primjenu i drugih prijenosa vijesti (slika, teksta, podataka) nazivaju radiodifuzijom.

Radiofonija

Bežična telefonija1, kao prvi naziv za radiofoniju, bila je iza radiotelegrafije sljedeća primjena radija. U literaturi se navode različiti podaci i izumitelji radiofonije i njezine primjene u radio difuziji. To je stoga što se ne razlikuju pokusna i prigodna odašiljanja zvučnih programa poznatim ili nepoznatim slušateljima od licencirane komercijalne radiodifuzije. Osim toga, novim se istraživanjima, danas već povijesnih tragova, otkrivaju i nove činjenice. Stoga sve te datume iz prvih godina radiodifuzije valja uzeti s ogradom. Desetine i danas aktivnih radiodifuzijskih postaja sebi pripisuju prvenstvo, s time da svaka od njih ima u nečemu pravo. Za radiofoniju je prvo trebalo postići tehničke mogućnosti prijenosa zvučne informacije pomoću radiovalova. Za to je prvo trebalo postojano električno titranje, za razliku od gušenih titraja kakvi su nastajali u prvotnim oscilatorima s iskrištem i koji su bili uporabivi za telegrafski signal. Malo je poznato kako je Nikola Tesla još 1899. godine obavljao pokuse prijenosa zvuka primjenom radija, uporabom rotirajućeg iskrišta s frekvencijskom modulacijom, koja se i danas primjenjuje pod nazivom FM. Većinom se kao prvi navode pokusi bežičnoga prijenosa zvuka koje je izvodio V. Poulsen 1902.

1 Bežičnu telefoniju s početaka radija valja razlikovati od današnjega pojma jednakoga naziva!

godine, koji je pomoću oscilatora s električnim lukom stvarao stalne električne titraje. Tih su godina pokuse prijenosa zvuka obavljali i drugi, pa je tako u Grazu u Austriji prvi pokusni prijenos glazbe bio još u prosincu 1904. godine. Reginald Andrey Fessenden (1866.–1932.) 1906. godine je u Massachusetsu (SAD), uz malu preinaku dodao mikrofon telegrafskom odašiljaču obalne radiotelegrafske postaje. Na Badnjak je odašiljao božićni program s čitanjem Biblije te prigodnom glazbom s gramofonskih ploča, a prema nekim izvorima i violine na kojoj je osobno svirao. Program su slušali začuđeni brodski radiotelegrafisti na udaljenosti i do 300 km. Od tada je i u Americi i u Europi bilo niz pokusnih odašiljanja govora i glazbe. U literaturi se neki spominju, a sigurno je kako neki nisu ni zabilježeni. Tako je 1910. godine Lee de Forest (izumitelj elektronske cijevi triode) prenosio koncert glasovitoga pjevača Enrica Carusa iz Metropolitan Opere u New Yorku, a 1915. godine ljudski je glas prenošen preko Atlantika između Arlingtona (SAD) i Pariza.

Radiodifuzija

Radiodifuzija je jednosmjeran radiokomunikacijski sustav za prijenos poruka (zvuka ili slike) iz jednoga mjesta mnogim korisnicima u dosegu odaslanoga signala. Osobito je uspješno, počevši od 1909. godine, odašiljao “radioprogram” manje poznat pionir radija Charles David Herrold, zvani Doc, iz San Josea u Kaliforniji. On je u razdoblju 1912.–1917. godine svake večeri odašiljao iz svoje “škole radija” glazbu i razne obavijesti. Program je bio namijenjen širokom krugu slušatelja, a većinom su to Naslovnica prvoga broja Radio šporbili radioamata iz 1924. godine teri i hobisti

Vremenska shema početaka radiofonije i radiodifuzije

koji su sami sastavljali svoje radioprijamnike i razapinjali duge žičane antene. Sam Lee de Forest ju je smatrao “najstarijom radiodifuzijskom postajom na svijetu”. U SAD-u je tih godina bilo niz takvih pokusnih radiodifuzijskih postaja. Sve one radi sigurnosti nisu smjele odašiljati tijekom Prvoga svjetskog rata. Postaja s pozivnom oznakom 8MK je 20. kolovoza 1920. započela u Detroitu (SAD) prvi dnevni program pod nazivom Tonight’s Dinner. Takvo je odašiljanje radioprograma namijenjeno širokoj javnosti nazvano broadcasting (engl., širenje), što je u engleskom jeziku ostalo do danas. Posebno je popularnosti broadcastinga pridonio prijenos boksačkoga susreta tada glasovitih boksača Carpentiera i Dempseyja, 11. travnja 1920. u New Jerseyju, koji je prenošen radijom, za što je unaprijed bilo prodano mnogo jeftinih jednostavnih detektorskih prijamnika. Bio je to prvi radioprijenos športskoga događaja. Prvom radiodifuzijskom postajom smatra se ipak ona koju je 1916. godine u Pittsburgu (SAD) postavio dr. Frank Conrad iz tvrtke Westinghouse Electric. Ta je postaja pod pozivnom oznakom 8XK povremeno odašiljala da bi se testiralo vojne radiouređaje koje je proizvodila spomenuta tvrtka. Nakon rata nastavila je redovito odašiljati glazbu, te je komercijalizirala zamisao radi-

odifuzije. Na primjer, ona je 1919. godine radijom odašiljala poziv za kupnju detektorskih prijamnika po 10 USD, što je bila prva radioreklama. Dopuštenje, tzv. licenciju za svoj rad pod pozivnom oznakom KDKA dobila je 27. listopada 1920., a radi do danas! Prvenstvo joj pripada što je ispunila tri temeljna uvjeta radiodifuzije u današnjem smislu: program namijenjen širokom krugu slušatelja, rad namijenjen tržištu te licencija za takav rad. U literaturi se kao “rođendan radiodifuzije” navode tri nadnevka: 27. listopada, kada je KDKA dobila licenciju za rad, 2. studenoga, kada je prenosila rezultate predsjedničkih izbora, ili 20. studenoga, kada je službeno otvorena uz prijenos koncerta te započela s redovitim programom. U SAD-u je do 1922. godine već bilo registrirano oko šest stotina komercijalnih radiodifuzijskih postaja te tisuće radijskih prijamnika. Tako je radio, koji je prvo vrijeme služio za prijenos informacija između poznatih sugovornika, od 1920. godine kao broadcasting počeo osvajati svijet odašiljanjem programa za široki krug slušatelja. Službeni naziv broadcasting nalazi se u vladinoj publikaciji SAD-a od 1. prosinca 1921. kojom je uvedena posebna kategorija komercijalnih postaja: “Licencije su tih kategorija predviđene za sve odašiljačke postaje koje služe širenju (engl. broadcasting) vijesti, koncerata, pouka i sličnih stvari.” Broadcasting je ubrzo došao i u Europu, gdje se prvo nazivao radiofonijom, a danas se u najširem smislu, uključujući i televiziju, naziva radiodifuzijom. U Njemačkoj je 22. prosinca 1920. prenošen prvi koncert “uživo”. Prvi je radio difuzijski program u Europi odašiljan u Parizu s

Eiffelova tornja u veljači 1921. godine. U Velikoj Britaniji prva je radiodifuzijska postaja počela odašiljati 14. veljače 1922., a 14. studenoga je u Londonu počeo odašiljati poznati BBC (engl. British Broadcasting Corporation), koji radi do danas. U Njemačkoj je, u Berlinu 23. listopada 1923. počela s radom prva regularna radiopostaja. U Austriji je Radio Hekaphon počeo odašiljati 1923. godine, ali je radiodifuzija službeno počela početkom 1924. godine postajom Ministarstva obrane u Beču, a redoviti program 1. listopada iste godine.

Radio u Hrvatskoj

Prve su informacije o Hertzovim pokusima s elektromagnetskim valovima dolazile u Hrvatsku preko stranih znanstvenih časopisa. Osnovano se pretpostavlja kako je dr. Oton Kučera, veliki popularizator prirodoslovlja i tehnike, još dok je bio profesor gimnazije u Požegi (do 1892. godine), načinio koherer i obavljao pokuse s Hertzovim valovima. Vijesti o pojavi “bežične telegrafije” dolazile su u Hrvatsku dnevnim tiskom i znanstvenim publikacijama već potkraj 1890-ih godina. Zanimljivo je da Kučera niz svojih članaka u Vijencu 1902. godine (poslije objavljenim kao posebna knjižica te kao posljednje poglavlje u knjizi Valovi i zrake Matice hrvatske iz 1903. godine) završava opisom načela bežične telegrafije, pripisujući prve korake Marconiju, Popovu i Tesli, veličajući Teslin doprinos: “... upire ovaj čas cijeli svijet oči svoje ... u sina hrvatske zemlje Nikolu Teslu, koji istražuje prirodu onkraj oceana. Radi se o tom, da se električne napetosti u vertikalnim žicama što više uvećaju. Što danas Evropa u tom smjeru upotrebljava i izvodi, to gotovo iščezava spram rezultata Teslinih. Iskre što ih on umjetnim načinom dobiva, pravi su orijaši spram evropskih iskara.” Prve je radiopostaje za bežičnu telegrafiju na području Hrvatske postavljala austrougarska mornarica za svoje potrebe u mornaričkim bazama u Puli oko 1909. godine, potom u Šibeniku, a od 1912. godine i na nekim ratnim brodovima. U jesen 1918. godine takva je radiopostaja s krstarice Novara (koja je bila završena uoči Prvoga svjetskog rata), na zahtjev Narodnoga vijeća tadašnje Države SHS, dopremljena u Zagreb i

Naslovnice ostalih brojeva Radio športa imaju crteže velike antene Radio Griča

postavljena na zagrebačkom Gornjem gradu. Ta je postaja, nazvana Radio Grič, trebala poslužiti za vezu Narodnoga vijeća s europskim gradovima u kojima su se održavale mirovne konferencije. Njezina golema višežična antena, razapeta između kule Lotrščak i zgrade Geofizičkoga zavoda, stajala je ondje desetak godina. Zaljubljenici u radio, kao tadašnje najnovije čudo tehnike, koji su se u Hrvatskoj u prvo vrijeme nazivali prijateljima radija, a poslije se usta-

Zagrebački radioamateri Slavoljub Plešnik i Vilko Petera s Plešnikovim radiouređajima 1930-ih godina

lio naziv radioamateri, osnovali su 1924. godine Radioklub Zagreb sa zadaćama promicanje radija i postavljanje “radiofonijske postaje” u Zagrebu. Klub je okutadašnju Radioprijamnik s početka 1920-ih pio godina s dvjema elektronskim cije- poslovnu i tehvima, prilagodljivim zavojnicama i ničarsku elitu slušalicama Zagreba, bili su to redom uglednici iz javnoga života, visokoga školstva, gospodarstva: profesori, liječnici, bankari, odvjetnici, potom direktor i tehnički upravitelj Zagrebačkoga zbora (prethodnika Zagrebačkoga velesajma), predsjednik novinarskoga udruženja i dr. Za predsjednika je izabran dr. Oton Kučera. Odmah je počelo izdavanje stručnoga časopisa Radio šport, kako se u počecima u nas nazivao radioamaterizam. Matica hrvatska je u nizu Novovjekih izuma objavila 1925. godine Kučerinu knjigu Telegraf i telefon bez žica2, nažalost pod tada već zastarjelim nazivom za radio. Nastojanjem i trudom naših prvih radioamatera osnovana je prva hrvatska radio difuzijska postaja, prva i na jugoisto- Prvi odašiljač Radio-Zagreba – ku Europe. Radio- danas se nalazi u Tehničkom -Zagreb, prvenac muzeju Nikola Tesla u Zagrebu današnjega Hrvatskoga radija, počeo je odašiljati u subotu 15. svibnja 1926. godine, dakle upravo prije devet desetljeća. Odašiljanje je počelo Lijepom našom, koju je na početku i na kraju programa na glasoviru izveo skladatelj Krsto Odak, te najavom naše prve spikerice, 2 Pretisak te knjige objavili su 1995. godine Matica hrvatska i Hrvatska zajednica tehničke kulture.

Antena Radio Zagreba, koji je 1926.godine bio smješten u dvorišnoj gospodarskoj zgradi na uglu Markova trga i Ćirilometodske ulice

književnice Božene Begović: “Halo, halo, ovdje Radio-Zagreb.” Odašiljao je na valnoj duljini od 350 m, snagom od 350 W. Prve su radioemisije bile velika senzacija, a primane su u krugu oko 300 kilometara oko Zagreba, sve do Beča.

Slušanje radija u doba kada je počeo Radio Zagreb

Od tih prvih godina radio je, ponajprije kao radiotelegrafija i radiodifuzija, ušao u sve pore našega života. Današnji se naraštaji pitaju kako se to nekada živjelo bez radija, televizije, mobitela, računalnih mreža, a ponajviše interneta! Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Uskoro ćemo puniti gadgete pomoću WiFi-ja?

Znanstvenici Sveučilišta u Washingtonu koristili su signale koje emitira router za pokretanje kamere niske rezolucije Omnivision VGA WiFi-tehnologija nam omogućuje bežično spajanje na internet, ali što kad bismo mogli koristiti isti taj WiFi za punjenje naših uređaja? Znanstvenici sa Sveučilišta u Washingtonu otkrili su način kako upotrijebiti neiskorištenu energiju koja se emitira iz routera prema drugim uređajima. Ova tehnologija nazvana je PoWiFi (Power over WiFi), a završni rad na njoj bio je predstavljen na skupu 2015 CoNext u Njemačkoj. Prototip PoWiFi-ja mješavina je transmisijskog plana WiFi-ja, koji stvara energiju na nekoliko kanala, i antene koja će biti spojena s uređajima, ali i moći prikupiti energiju iz mnoštva kanala istovremeno te je pretvoriti u istosmjernu struju. Radiovalovi emitirani pomoću WiFi-routera prenose oko 1 W snage, što je maksimum koji je FCC (Federal Communications Commission) dozvolio za prije-

INOVACIJE

nos informacija prema uređajima. To je dovoljno za punjenje nekih niskoenergetskih uređaja, dok je, primjerice, za punjenje pametnog telefona potrebna snaga od 5 W. Znanstvenici su testirali tehnologiju u šest različitih kuća kako bi postigli moguće slabljenje mrežnog rada. Nijedan korisnik nije zamijetio nikakve promjene u brzini učitavanja web-stranice. Iako su ovi eksperimenti obećavajući, uređaji koji su tako punjeni zahtijevali su male količine energije. Prije nego što punjenje WiFi-jem postane potpuno dostupno, bit će potrebne mnoge

važne preinake koje će osigurati pouzdanost i stabilnost routera, ali i mogućnost umetanja punjive antene direktno u uređaje. Izvor: http://popsci.com SK

INOVACIJE

Googleov samovozeći automobil Učiniti vožnju automobila sigurnijom i lakšom za sve, zanimljivo zar ne? Upravo u tom smjeru ide Google s izradom prototipa vozila koje će biti u mogućnosti odvesti vas na koje god mjesto poželite, i to pritiskom gumba – bez potrebnih vozačkih znanja i vještina. Zamislite da svatko od nas može sjesti u automobil i voziti se, neovisno o našem umijeću vožnje. To će omogućiti da se starije i slabovidne osobe ne moraju odricati svoje neovisnosti. Samovozeći automobili oblikovani su tako da svojim oblikom omogućavaju sigurno kretanje gradskim ulicama uz pomoć tehnologije senzora i posebne programske podrške (softver). Senzori mogu detektirati objekte koji se nalaze na velikim udaljenostima u svim smjerovima, radijusa veličine dva nogometna igrališta, uključujući i bicikliste i pješake u pokretu, pa čak i ptice i plastične vrećice u letu. Softver je oblikovan tako da obrađuje sve informacije koje dobije putem senzora kako bi omogućio sigurnu vožnju bez zamora ili bilo kojeg oblika ometanja vožnje.

Međudjelovanjem senzora i softvera određuje se točan položaj vozila, kao i svakog objekta koji se kreće ispred, iza, pokraj i ususret njemu. Senzori pomažu detektirati objekte tako da program određuje točnu vrstu objekta prema njegovoj veličini, obliku i načinu kretanja – na taj način može razlikovati pješake i bicikliste. Program zatim predviđa što bi objekti koje senzori uoče oko nas mogli učiniti sljedeće. Pretpostavlja da će se biciklist provesti pokraj

nas, a pješak da će prijeći cestu. Na osnovu tih podataka, program odabire odgovarajuću brzinu i smjer kretanja automobila, tako da izbjegne biciklista i da propusti pješaka dok prelazi cestu. Početak testiranja samovozeće tehnologije na modelu Toyote Prius – 2009. godina Testiranja nastavljena s modelom Lexus RX450h – 2012. godina Konstruiran prototip potpuno samovozećeg automobila – 2014. godina Nakon mjeseci testiranja i usavršavanja, izrađen je prvi pravi model prototipa vozila u prosincu 2014. godine. SK

SVIJET ROBOTIKE

Roboti i zakoni Prva država koja je odobrila korištenje autonomnih automobila bila je Nevada u SAD-u. Učinila je to 2011. godine. Slijedile su je Kalifornija, Florida, Michigan, Sjeverna Dakota, Tennessee, Washington DC. U većini država radilo se zapravo o licenciranju robotičkih automobila ili priznanju da oni postoje i da se mogu pod određenim posebnim uvjetima koristiti. No

Sudjelovanje automobila bez vozača u svakodnevnom prometu s vozilima kojima upravljaju vozači potiče rasprave i izaziva mnoge nedoumice kakve su one o prekoračenju brzine ili pretjecanju. Hoće li radi sprječavanja sudara autonomno vozilo prekoračiti propisanu brzinu?

Što se događa kada policija zastavi automobil bez vozača? Ovakva scena ocjenjuje se anakronom jer već danas postoje drugi načini kontrole i zaustavljanja vozila. Gotovo da smo u istoj situaciji kao i pri pojavi prvih automobila u svijetu zaprežnih vozila. U Nevadi su razmišljali da roboautomobil ima na sebi posebno svjetlo, ali se od toga odustalo.

Korištenje dronova za dostavu u praksi bit će složenije nego se u početku mislilo. Ne samo zbog broja letjelica koje bi se mogle naći u zraku već i zbog zakonskog uređenja usluge koja se pruža.

Stvaranje zona bez dronova već danas je nužnost posebice oko aerodroma gdje su zabilježeni opasni bliski susreti sa zrakoplovima.

Nevada je bila prva koje je dopustila automobilima bez vozača da sudjeluju u uobičajenom automobilskom prometu. Time su se roboti susreli sa zakonskom regulativom u jednom od najturbulentnijih i po broju žrtava najopasnijim područjem ljudskih aktivnosti cestovnog prometa gdje prevladavaju vozila s vozačima, prekršaji zakona su česti, a posljedice nepažnje ili nemara su velike štete, ozljede i smrt. Zbog svega navedenog uporaba strojeva u prometu složena je pa, s gledišta zakona, gotovo da smo, čini se, ušli u područje primjene ljudskih zakona na strojeve. Paralelno s automobilom bez vozača razvijalo se i područje bespilotnih letjelica. Posebice se brzo šire kvadrokopteri ili, popularnije, dronovi. Pod utjecajem brze ekspanzije upotrebe svih veličina ovih letjelica i povećanja mogućih zloupotreba, i u Hrvatskoj je 2015. godine donesen prvi zakonski pravilnik o njihovu korištenju. Taj pravilnik bavi se osnovnim problemima prijave, registracije leta i sigurnosti korištenja u okolišu i među ljudima. Pravilnik se ne bavi već najavljenim specifičnim gospodarskim primjenama kakve se očekuju u masovnim razmjerima. Tako je američka izdavačka kuća Amazon najavila korištenje dronova za brzu dostavu svojih proizvoda. Za primjenu automobila bez vozača i bespilotnih letjelica kao dostavljača sa zakonskog gledišta postavilo se pitanje s kim se potpisuje

ugovor o njihovu korištenju, ugovor o dostavi i uvjetima usluge. Ili tko je kriv za štetu: vlasnik stroja, proizvođač ili sam stroj (tj. njegov osiguratelj s obzirom da ne postoje jasna jednoznačna softverska funkcionalna određenja rada stroja). Tako smo došli do prvih naznaka postojanja zakonske odgovornosti strojeva za prouzročenu štetu. Isporučitelj stroja svakako nije kriv: teško bi se moglo očekivati da će proizvođači pokrivati unedogled štete svojih strojeva za koje su utvrdili da imaju određenu pouzdanost, a državne agencije su dopustile njihovu primjenu. Pravilnici namijenjeni dronovima navode i definiraju i autonomne kvadrokoptere. Moglo bi se dogoditi da autonomni kvadrokopter načini štetu pri isporuci i tu se opet javlja problem pravne osobnosti pa i pravnog identiteta stroja nalik na već poznate pravne osobnosti institucija. Zakonodavstvo je zatečeno, razvoj strojeva pretekao je (opet) zakonsku uređenost ljudske zajednice. Roboti su, kao i svi drugi “obični” strojevi, prošli kroz razdoblje kada je njihov rad bio regu-

i čovjeka. Njihov drugačiji tretman nije samo posljedica širokih primjena već i načina na koji ih ljudi tretiraju. Pretpostavlja se da će robotika u bliskoj budućnosti više od bilo koje druge tehnologije imati izravnog utjecaja na ljudsko društvo. Razlog za to su i tipični odnosi ljudi prema robotima. Psiholozi su kroz pokuse ispitivali i došli do saznanja o tome kako ljudi razmišljaju o robotima. Zaključili su da roboti predstavljaju posve novu ontološku kategoriju. Ljudi, doduše, ne misle da su servisni ili personalizirani roboti nešto živo, ali ne misle ni da su puki objekti. Ljudi su, dakle, skloni robotima više nego drugim strojevima pridavati mentalna stanja. Zbog toga će bavljenje njihovim ponašanjima u području zakona biti teže nego sa strojevima objektima. Specifičan odnos ljudi prema robotima potakao je i oštre diskusije među pravnicima treba li se na robote primijeniti već postojeća legislativa iz područja kibernetičkog zakona (tj. informatike) koji se bavi računalima i internetom ili će se za njih morati razviti posebno područje robotičkih zakona. Roboti su posebni, tvrde zagovornici robotičkih zakona. Dokazuju to nizom primjera. Robotički sustavi izvode zadatke na način koji nije moguće predviđati unaprijed. Roboti, iako imaju u sebi programe, nisu proJoš se nije zahuktala rasprava o autonomnim vozilima, a na pomolu je rasprava o robotima gramirani strojevi. kao mogućim čuvarima djece. Pojava prvih robotskih čuvara djece bit će sigurno područje Njihovo ponašanje iznimne zakonske strogosti, ali neće spriječiti ovu primjenu. izazvat će zakonske kontroverze. Roboti liran standardima vezanim uz određena podsve izrazitije brišu liniju između osobe i instruručja prakse (npr. ISO-standardi o industrijskim menta. Zbog toga se već danas, nalik razlikovarobotima) ili je njihovo uvođenje u rad odobranju umjetne i prirodne inteligencije, pokušava vano posebnim pravilnicima državnih agencija razlikovati prirodan i umjetan identitet. Već (poput robota u kirurgiji). To su uhodane procei sama rasprava o tome je revolucionarna. U dure klasifikacije i uvođenja alata u uporabu. No, području kibernetičkog prava internet obilježaroboti su otišli dalje zbog specifičnosti upotrebe vaju sljedeće esencijalne osobine: povezanost, i preuzimanja mnogih područja proizvodne ili zajedništvo i kontrola. Robotiku obilježuje posve servisne prakse. Prešli su crtu razgraničenja alata drugačiji skup ključnih različitih kvalitativnih oso-

ETIKA I ZAKONI: TRAMVAJSKI PROBLEM

Tramvaj se giba prema grupi od pet ljudi na pruzi koje će pregaziti. Pretpostavimo da imate prekidač kojim možete skrenuti tramvaj na kolosjek na kojem je jedan čovjek. Hoćete li iskoristiti prekidač. U prvom času se problem čini jednostavnim: pet živih ljudi je više od jednoga. Ali korištenjem prekidača vi ste zapravo odlučili ubiti jednog čovjeka, dok bi onih pet smrtno stradalo u prometnom udesu. Ovdje etičnost nadvladava hladnoću zakona. U prometu je bezbroj sličnih primjera bez pozitivnog (tzv. win-win) rješenja. Što ako takvu odluku treba donijeti stroj?

bina kakve su: utjelovljenost umjetne inteligencije (embodiment), emergencija (autonomnost) i snažan društveni utjecaj. Danas postoji suglasnost oko opće definicije robota kao mehaničkih objekata koji osjećaju svijet svojim senzorima i na temelju toga, posredstvom motoričkih komponenti, izvode, fizičke aktivnosti u svom okolišu. To je u skladu s paradigmom osjeti-misli-djeluj (sense-think-act) koja razdvaja robote od drugih tehnologija. Naglasak je, dakle, na fizičkim obilježjima aktivnosti. Glavno obilježje robota njihovo je djelovanje u fizičkom svijetu pa je, zbog izravnog utjecaja na okoliš (mogućnost da npr. ozlijede ljude), zakonska regulativa koja će za njih biti oblikovana, ili je već stvorena, vrlo specifična u odnosu na kibernetičko ili informatičko pravo. Problem ozakonjenja aktivnosti robota postao je predmet stalnih rasprava u trenutku kada su neke sve rasprostranjenije primjene (poput letjelica dronova u civilstvu ili bespilotnih letjelica u vojsci) u svakodnevnom životu dosegle razinu masovnosti na kojoj je potrebno postavljati zakonske granice da bi se spriječile ili sankcionirale zloupotrebe. Zakonska se odgovornost uvijek povezuje s identitetom i osobnošću pa se kroz zakonsko određenja krivnje autonomnog stroja, a ne vlasnika, počinje naslućivati razdvajanje ili razlikovanje prirodne osobnosti od artificijelne, tj. umjetne osobnosti. Zakoni o robotima nastavlja-

ju se na kibernetičko zakonodavstvo i internet. Po mišljenju nekih pravnika, ne postoji robotičko zakonodavstvo, tj. nije moguće stvarati zakonsku regulativu na jednom području. Sve masovnija primjena autonomonih vozila i potreba za ozakonjenjenjem i uređivanjem područja primjene dovest će postupno i do stvaranja specijalizairanih državnih tijela (agenicija) za robotiku. Tehnologija uvijek ima jak utjecaj u oblikovanju novih državnih tijela zaduženih za njezino praćenje. Tako je pojava radija omogućila posve nove mogućnosti da ljudi dođu do podataka, zabavljaju se i sl., što je imalo utjecaja na društvo i na kraju dovelo do osnivanja državnih radijskih uprava koje se bave zakonima vezanim uz uređaje i komunikacijske mreže. Pojava vlaka dovela je do velikih promjena u nacionalnim putničkim i transportnim infrastrukturama, brzog spajanja i miješanja posve različitih društava i sredina, ali i povreda ljudi i vlasništva. To je dovelo do stvaranja državne željezničke administracije. I masovna primjena autonomnih stro-

“Dobro jutro. Govori vam dron vaše Vlade. Jeste li vi James Smith iz 546 Mabel Street. Ili Mabel James iz 645 Smith Street. Ili nijedno od gornjega? Ili je ovo nesretan slučaj pogrešnog identificiranja? Molim pazite kako odgovarate”. Vojne bespilotne letjelice izazvale su mnoge proturječnosti u zakonskoj primjeni autonomnih strojeva u praksi.

jeva dovest će do stvaranja posebnih agencija. Roboti će promijeniti svakodnevni život na vrlo običan, ali i temeljit način, i to upravo u segmentu vrlo važnom suvremenicima. Automobil je oduvijek bio sredstvo prestiža koje je doseglo razine moderne ikone. Roboautomobili bi mogli tu ikonu ukinuti, ali i pojačati njen značaj i utjecaj. Igor Ratković

Marionete…

MLADI PODUZETNICI

(NACRT U PRILOGU) Lutke su tankim koncima obješene na letvice koje su spojene križno ili su razdvojene. Marionete su zahvalne za izradu jer ne iziskuju puno troškova. Jedan izvođač može upravljati s više lutaka. Tako, mijenjajući govor i boju glasa do suza može nasmijati uvijek vjernu dječju publiku… Naše marionete, njihove prikazane inačice, izrađene su od drvenog materijala – kolutova i letvica – ostalog i od nekih drugih radova, dakle neka vrsta otpada. Stoga se ne zahtijeva neka posebna vještina. Izvedba ne zahtijeva niti Marionete su nastale spajanjem drvenih koluta ispiljenih krunskim pilama različitih promjera ili kao ostaci od prijašnjih radova. Materijal može biti i ambalažna daska prikladne debljine. Marionetu s upravljačkim letvicama spojite knjigoveškim koncem ili ribarskom niti – kako bi se što maje primijetilo!

Marionete su lutke nastale u davne davnine, a riječ je francuskog podrijetla. Izrađuju se različitim tehnikama, od različitih materijala i s različitom namjenom – za kazališnu publiku. Njima upravljaju majstori lutkari skriveni iza paravana da im se ne bi vidjele ruke ni tijelo. U velikim gradovima postoje čak i posebna marionetska kazališta. Vještim pokretima i umjetnički dotjeranim i prilagođenim likovima “oživljene” su mnoge basne i komedije…

Krunske pile nabavljaju se u kompletu, pa kolutove možete ispiliti u ponuđenim promjerima: 26, 32, 38, 44, 51, 57 i 63 mm. Bušilica je postavljena u okomiti stalak. Radite pod nadzorom učitelja. Imajte pritegnutu odjeću i povezanu kosu kako ih alat ne bi zahvatio. Oprez pri vađenju koluta iz pile!

Za serijsku proizvodnju moguće je rabiti CNC-strojeve. Za razradu ovih radova mladi tehničari posjetili su Šumarsku i drvodjeljsku školu u Karlovcu gdje su se upoznali s obradom drveta i zanimanjima za koja se tu školuje

velik trud. Nastale su, svaka, od četiri koluta povezana, spojena debljim ukrasnim konopcima koji predstavljaju vrat i noge. Za upravljanje i povezivanje služi knjigoveški konac ili plastična nit kako bi se što bolje prikrila pred publikom. Predstavu odigrajte iza paravana načinjenog, za prve uloge, pomoću tkanina obješenih recimo na vrata prostorije. Krenite sa što jednostavnijom pričom! Veličine koluta i dužinu konopa odredite sami prema ulozi vaše marionete. Tu će

7 6. 5. 4. 3. 2. 1. Poz. Petra STOJKOVIĆ Potpis: Datum: 13.02.2015.

uzica 4 vezica 2 tijelo 1 noga 2 glava 1 kljun 1 letvica 2 NAZIV Kom. Osnovna škola Dubovac, Karlovac, III. smotra mladi poduzetnik mentor: Miljenko Ožura, prof. Mjerilo: skica

približno 2000 približno 500 Ø 63 x 18 Ø 32 x 18 Ø 44 (38) x 18 Ø 5 x 40 15 x 15 x …….. Veličina (mm) VII. razred šk. god. 2014./2015.

plastika plastika drvo drvo drvo drvo drvo Materijal Broj crteža: 1.

MARIONETA … kolutovi – igračke, ABC 292.

Sastavnica je prilagođena dokumentaciji koja je pratila ovaj i ostale radove koji su prikazani u prilogu, a zahtjevani su bili uvjetima nastupa. Tako je ovaj tekst nastao kao dio opširnijeg materijala školske godine 2014./2015.

vaše zamisli kao i odabir boja, ukrasnih detalja i dodataka doći do punog izražaja. No ponegdje i prikladnu daščicu doradite pilicom da svi dijelovi nisu samo okrugli. Poslužit će ostaci sanduka ili palete debljine daske do 25 mm. Rad mora biti načinjen uredno. I pomno odredite ukrasne dodatke.

Predlažemo da načinite i razradite druge radove koji nastaju od kolutova. Zvrk je posebno zanimljiv, pa i kao pomagalo u raznim pokusima. Služi u instrumentima i uređajima za navođenje. Još predlažemo: Hanojski toranj kao slagaljku, zvrndalo, jo-jo, svijećnjak i bubnjić, što razradite sami! Kao izazov!

Mlada poduzetnica: Petra Stojković, učenica sedmog razreda. Županijsko natjecanje i III. izložba radova, održano je 13. ožujka 2015. u Osnovnoj školi Švarča u Karlovcu

Odaberite boje koje nisu topive u vodi. Alat je također skroman. Brusni papiri različitih gradacija i manje (ručno) svrdlo, kliješta i šilo... Ljepilo i tanka žica… Radite na podlozi od kartona, tanje šperploče ili lesonita kako ne biste oštetili stol. Piliti krunskim pilama i bušiti bušilicom mora učitelj ili iskusan majstor uz sve mjere zaštite pri radu! Proučite naše upute koje slijede. Održavanje gotovo da nije potrebno. Marionete ne ostavljajte na mokrom ili na vrućim površinama. Za svaku načinite kutiju u koju stavite pričuvni materijal i alat za popravak. Napišite detalje na poklopac! Predviđeno za djecu stariju od tri godine.

Osnovna škola Dubovac najveća je u Karlovačkoj županiji s blizu 800 učenika. Klubu mladih tehničara uručena je Povelja Hrvatske zajednice tehničke kulture za 2008., Priznanje Hrvatske zajednice tehničke kulture Karlovačke županije za 2009. i Državna nagrada “Faust Vrančić” za 2010. godinu

Sami ili u dogovoru sastavite zanimljivu priču. Zanimljive su povjesnice zavičaja! Razradite događaj. Učenici Osnovne škole Dubovac u Karlovcu željeli su utješiti malog zalutalog pačića s Borlina i dolazak rode iz Afrike. U Žorovicu na Kupi kod mosta grada Aleksandrije koji je u neposrednoj blizini škole. A vaša je priča možda drugačija? Marionete ionako lako izradite u tili čas! Uz ilustracije i skicu koju objavljujemo u našem prilogu, lako ćete izraditi i druge zanimljive radove piljenjem ili ispiljivanjem kolutova, pa i kod drugih radova kako smo spomenuli. Dakle,

ovo je zanimljiv početnički rad koji je moguće prilagoditi serijskoj izradi u školskim uvjetima. Svakako proširite izradu i na druge radove koje smo samo spomenuli, a vi ih možete još dopuniti svojim razradama. Kako će izgledati pojedino radno mjesto u školskim uvjetima dogovorite s učiteljem. Puno toga ovisi o alatu i mogućoj pripremi dijelova, da se oni prilagode kao poluproizvod. Opaska: glavu (3) i tijelo (5) moguće je povezati uzicom (7) i pomoću žičanih ušica. Odlučite! Mladim tehničarima želimo uspjeh u radu! Miljenko Ožura, prof. savjetnik

Contrailsi protiv chemtrailsa Digitalno doba, posebice korištenje društvenih mreža, omogućilo je neslućeno širenje informacija, stavova, mišljenja, razmišljanja o svakakvim temama. Jedna od čestih tema za “raspravu” kondezacijski su tragovi koji se vide iza aviona koji prometuju nebom. Za jedne kondenzacijski su tragovi (contrails) potpuno prirodna pojava. Manifestiraju se kao vidljiv, najčešće bijeli, trag kondenzirane vodene pare (maleni kristali leda, zaleđene sitne kapljice vode) koji se stvara kada vrući zrak iza ispuha avionskog motora dolazi u doticaj s rijetkim i hladnim zrakom (od -40°C do -65°C) na uobičajnim visinama leta putničkih aviona (8.00012.000 m). Ovisno o aktualnoj temperaturi, pritisku, vlažnosti, vjetrovima u gornjim slojevima troposfere takvi se tragovi zadržavaju od svega nekoliko sekundi, minuta pa sve do nekoliko sati. Kada pak ne postoje uvjeti za njihovo stvaranje, oni izostaju. Za one koji razmišljaju drugačije, kondenzacijski tragovi (chemtrailis) predstavljaju biološke i/

ASTRONOMIJA

ili kemijske supstance koje se smišljeno i planski ispuštaju iz aviona na velikim visinama kako bi na biljni i životinjski svijet, ljude i tehniku utjecali na način kako su to zamislili planeri supertajnih programa određenih društvenih struktura, percipirajući pri tome nedokučive namjere tajnih službi. Kao potvrdu takvih (ne)razmišljanja često se publiciraju fotografije i filmovi kondenzacijskih tragova. Postavlja se pitanje zašto se oni ponekad vide jako izraženi, a ponekad izostaju, nekada znaju biti i drugih boja, a ne samo bijeli, a posebice su “zanimljive” fotografije niskoletećih aviona, često u blizini aerodroma, čiji su piloti “zaboravili” isključiti mehanizam ispuštanja takvih supstanci. Uza sve napore dokazivanja da takva razmišljanja “drže vodu”, nitko od njihovih zagovornika nikada nije uspio detektirati strane supstance. Naravno, pristaše “chemtrailsa” na to odgovaraju kako se radi o nepoznatom sastavu supstanci te ih zato nije moguće detektirati ni najosjetljivijim instrumentima. Što je istina? Kondenzacijski tragovi očigledno postoje! Oko toga nema dvojbi ni u jednom

ni u drugom taboru. Zašto ponekad izostaju, ponekad traju jako kratko, ponekad duže, a zašto ih (rijetko) ima i različitih boja?! Kako bi se kondenzacijski trag pojavio iza aviona, odnosno koliko će se vremena zadržati vidljivim, ovisi o uvjetima koji vladaju u atmosferi (kako smo rekli na početku teksta). Tamni kondenzacijski tragovi, ili pak obojani, javljaju se kada Sunčeva svjetlost odozgo osvjetljava vodenu paru, a mi sa Zemlje to vidimo kao sjenu, odnosno zbog rasprostiranja svjetla te veličine kristalića leda ponekad poprime boju, poput bijelih oblaka koji postaju koloritni pri izlasku i zalasku Sunca. Ipak, kako onda objasniti tragove iza niskoletećih aviona u prilazu aerodromu? Jednostavno, atmosfera je zanimljiva i često nepredvidljiva. Primjerice, kada kažemo da je vrijeme mirno i bez vjetra to ne znači da na nekoliko desetaka ili stotina metara iznad ili ispod nas upravo ne egzistira prava oluja, temperaturne oscilacije nisu rijetkost, kao ni, potpuno normalne, anomalije pritiska i vlažnosti. Ipak, kad iza niskoletećeg aviona u prilazu aerodromu vidite trag vjerojatno je riječ o kontroliranom ispuštanju goriva ili o zračnim vrtlozima koje

stvaraju aerodinamične površine posebice na krajevima krila, kako bi avion sletio u optimalnim uvjetima. Tu pojavu nerijetko mogu vidjeti primjerice stanovnici Pule prilikom vježbovnih letova aviokompanija koje vrše praksu ili preobuku svojih pilota. Takvi su postupci standardni dio letne procedure kada za tim postoji potreba. Istina je i kako su se kondenzacijski tragovi pojavili tek proteklih nekoliko desetaka godina,

koindiciraju s počecima letova aviona na velikim visinama, prije toga ih (istina) nije bilo. Izgledno je kako ste i vi imali svoj stav i mišljenje o kondenzacijskim tragovima. Ako to nije bio slučaj, smatrajte ovaj tekst uvodom u problematiku “mi ili oni”. Ukoliko pripadate u prvu skupinu (contrailsa) ovaj ste tekst pročitali sa zanimanjem. U suprotnom, spadate li u pobornike iz druge skupine (chemtrailsa) evo još jedne teme za razmišljanje kako bi nam se nakon toga (razmišljanja) pridružili u prvoj skupini: Zaista mislite da su ratni stratezi i taktičari desetke pa i stotine aviona bombardera u napadnim operacijama naivno izložili kao glinene golubove za protivavionsku artiljeriju kojoj bi, posebice pri noćnim operacijama, bilo dovoljno slijediti kondenzacijski trag za iznimno precizno otvaranje vatre umjesto da odbrambene snage ostavite da budu kao slijepe kokoši koje traže (jako malecko) zrno, odnosno gotovo neprimjetne visokoleteće bombardere na nebu? Eh da, znate li koliko bi stotina tisuća, možda i milijuna ljudi diljem svijeta moralo na ovaj ili onaj način biti uključeno u “chemtrails projekt“, a da pri tom svaki od njih “tajnu odnese na onaj svijet” kako se ona ne bi otkrila? Tajna obično ostaje tajnom kada za nju zna samo jedna osoba. Uživajte u koloritu oblaka i kondenzacijskih tragova na nebu, posebice izjutra i navečer, prirodne su i objašnjive pojave, a atmosfera u određenim uvjetima zaista zna pokazati izvanredno lijepe i zanimljive pojave. Marino Tumpić

ASTRONOMIJA

Gdje (za)počinje svemir? Svatko od nas bar je jednom bio sudionik u čavrljanju i/ili raspravi o tome gdje je zapravo svemir. Astronomi, baš kao i laici, često koriste termin “tamo gore u svemiru“, no gdje se taj svemir “tamo gore” točno nalazi? Pravi je odgovor da je svemir svugdje oko nas, mi se sami nalazimo u svemiru. Naša spavaća soba, članovi obitelji, kuća, automobil, susjedi, gradovi... cijeli planet je u svemiru. Ipak, radi praktičnih, društvenih razloga nekako smo morali pojednostaviti stvari i uzeti zdravo za gotovo da smo mi “tu” na Zemlji, a svemir je negdje dalje od nas. Gdje je to dalje? Mađarsko-američki inženjer Theodore von Kármán (1881.–1963.) izračunao je da na visini od oko 100 km iznad morske razine atmosfera postaje toliko rijetka da više ne podržava zračni let, odnosno da tada prestaju važiti zakonitosti aeronautike te ulazimo u područje svemirskog leta (svemira), odnosno astronautike. Taj je podatak Međunarodna zrakoplovna federacija (FAI) iskoristila u definiciji svemira: Svemir počinje na visini od 100 km iznad razine mora, plus jedan metar (100 km + 1 m). Što je s nižim visinama? One obuhvaćaju prostor atmosfere koji je podijeljen na troposferu

(visine od 0 km do 10/12 km), zatim ulazimo u područje tropopauze (“debljine” od par stotina metara pa do 1 do 2 km), nakon toga od 10/12 km pa do 45/55 km visine nalazi se stratosfera. Na nju se do visina 85/100 km nadovezuje mezosfera da bi nešto prije Karmanove granice svemira ušli u područje termosfere koje se pak prostire do petstotinjak kilometara iznad morske razine. Tada ulazimo u područje termopauze, a zatim i egzosfere, koja se proteže na više od 1000 km iznad mora. Podaci o visinama rasprostiranja atmosferskih slojeva variraju ovisno o godišnjim dobima te o geografskoj širini na planetu. Slojevi su tanji iznad polova, a deblji na ekvatoru. Bezmalo sva meteorološka događanja odvijaju se u području troposfere te ponešto u nižim dijelovima stratosfere. Američki znanstvenik i vojni pilot Harry George Armstrong (1899.– 1983.) izračunao je kako čovjek na visini od 20 km iznad mora bez pomoći astronautičkog odijela ne može preživjeti više od par minuta (zdravstveni problemi zbog nedostatka kisika te malog atmosferskog pritiska koji dovode do fatalnog ishoda izlaganja takvim uvjetima). Upravo je na toj visini (20 km) postavljena tkz. Armstrongova linija (granica). Prostor iznad Armstrongove linije (20 km + 1 m), a ispod Karmanove linije (100 km + 1 m) nazivamo bliskim svemirskim prostorom, bliski svemir. Neki autori ovo područje bliskog svemira, gdje se dotiču elementi aeronautike i astronautike, nazivaju još i područje visoke atmosfere mada u stručnim krugovima i javnosti sve više prevladava termin bliski svemir. Marino Tumpić