ABC tehnike broj 586 by Zoran Kušan

I Električna rasvjeta I I SF priča I I Mala škola fotografije I

ISBN 1334-4374

Rubrike

Izbor

I Mozgalice I Održano Županijsko kolo Modelarske lige i Dan tehničke kulture u Osijeku I I Stalak na pisaćem stolu I Stare i edukativne igračke I I Vesela brojila (2) I RoboBUBI upravlja motorima I

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

Robotika

I Robotska mužnja kravaI Prilog

I Model trgovačkog broda I Zmaj I Broj 586 I Lipanj / June 2015. I Godina LIX.

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

MATEMATIČKE ZAGONETKE

Mozgalice Mozgalica 17. Rješenje

Kada berač prođe prva vrata, daje stražaru pola jabuka i jednu. Ostaje mu y, od ubranih x jabuka. y = x - x/2 - 1 Množenjem jednadžbe sa 2: 2y = x - 2 x = 2y + 2 konačno x = 2(y + 1) Sad računamo od sedmih vrata: Kako je pri izlasku imao y = 1 jabuku, do sedmih vrata je imao x = 4 jabuke, do šestih 10, do petih 22, do četvrtih 46, do trećih 94, do drugih 180 jabuka i konačno je ubrao x = 362 jabuke Vaš MIMAT

Mozgalica 18

Raspodjela jabuka U školskoj kuhinji nalaze se dvije košare jabuka. Jedna košara sadrži 100, a druga 110 jabuka. Ako se želi raspodjeliti svim učenicima, u jednom razredu jednaki broj jabuka, u prvoj ostane 28, a u drugoj 14 jabuke. Koliko ima učenika i koliko je jabuka dobio svaki učenik? Vaš MIMAT

U OVOM BROJU Mozgalice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Održano Županijsko kolo Modelarske lige. i Dan tehničke kulture u Osijeku . . . . . . . . . . 3 Stalak na pisaćem stolu. . . . . . . . . . . . . . . . 5 RoboBUBI upravlja motorima. . . . . . . . . . . . 6 Model trgovačkog broda. . . . . . . . . . . . . . . . 8 Zmaj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 19. državno prvenstvo u raketnom. modelarstvu po FAI-ju - 2015. . . . . . . . . . . 10 Raznolikost kategorija u. aviomodelarstvu - II. dio. . . . . . . . . . . . . . . 14 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Analiza fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Galerija pejzaža . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Programiranje mikrokontrolera (11) -. - AVR registri (2. dio). . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Vesela brojila (2) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Mala škola brodogradnje . . . . . . . . . . . . . . 30 Električna lučnica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Robotska mužnja krava . . . . . . . . . . . . . . . 34 Stare i edukativne igračke . . . . . . . . . . . . . 36 Nova baterija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 4D-printanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Nacrt u prilogu: Model trgovačkog broda Zmaj

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia Uredništvo: Damir Čović, prof., Damir Gornik, dr. sc. Zvonimir Jakobović, Zoran Kušan, Ivan Lučić, dipl. ing. Miljenko Ožura, prof, Ivan Rajsz, prof., mr. Bojan Zvonarević Glavni urednik: Zoran Kušan, ing. Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing. Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 10 (586), lipanj 2015. Školska godina 2014./2015. Naslovna stranica: “Mladi senior” Ratko Martinović s maketom rakete za obranu od tuče “Sako-4”, vidi ABC tehnike br. 575, svibanj 2014. Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska

telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke kul ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni (PDF na CD-u) Tisak i otprema: DENONA d.o.o., Getaldićeva 1, 10 000 Zagreb

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

Održano Županijsko kolo Modelarske lige i Dan tehničke kulture u Osijeku MODELARSTVO

U četvrtak, 7. svibnja 2015. na Sportskom aerodromu Osijek-Čepin, prvi put u Osijeku održane su dvije manifestacije – Županijsko kolo Modelarske lige i Dan tehničke kulture. Modelarska liga ekipno je natjecanje mladih tehničara (2 člana i njihov mentor) u izradi tehničke tvorevine na modernim strojevima sigurnima za rad djece. Ekipe su imale zadatak da u 180 minuta izrade kutiju za bombone prema unaprijed pripremljenom nacrtu. 23 su ekipe, uz povremene konzultacije sa svojim mentorima, izuzetno radišno krenule kako bi u zadanom vremenu završile radni zadatak. Prije samog početka sve je sudionike pozdravio uime organizatora, Centra tehničke kulture

Osijek – ZTK Grada Osijeka i Hrvatske zajednice tehničke kulture, Aleksandar Muharemović, predsjednik ZTK Grada Osijeka. Marin Kordić, predsjednik ZTK Osječko-baranjske županije,

odmah su realizirali svoju nagradu – panoramski let iznad Osijeka. Pobjednici županijskog kola Modelarske lige su Dora Borić i Filip Lelas, učenici Osnovne škole Tina Ujevića koja je nastupila u suradnji s Centrom tehničke kulture Osijek – ZTK Grada Osijeka, pod mentorstvom Milana Šulovnjaka i Katarine Tomić. Na samom kraju nagrade je uime organizatora podijelila glavna tajnica Hrvatske zajednice tehničke kulture, gospođa Zdenka Terek.

koja je svesrdno podržala oba događaja, uputio je nekoliko riječi okupljenim natjecateljima, njihovim mentorima i okupljenim predstavnicima udruga koje su se predstavile na Danu tehničke kulture. Uspjeh u natjecanju zaželio im je i Zlatko Tot, predsjednik Aerokluba Osijek koji je velikodušno sponzorirao kako natjecanje tako i predstavljanje udruga.

Na samom natjecanju, osim sudionika iz osječkih i baranjskih škola te centara tehničke kulture, sudjelovali su gosti iz Đakova, Požege i polaznici Centra za odgoj i obrazovanje “Ivan Štark”. Sudionici koji su osvojili prva tri mjesta

Osim posjetitelja, tijekom pauza sudionici Modelarske lige također su obišli i udruge/sudionike koji su se predstavili na Danu tehničke kulture: Aeroklub Osijek, Radio klub Osijek, Video klub Mursa, ZTK Valpova-Belišća, CTK Čeminac, CTK Osijek – ZTK Grada Osijeka, Automodelarski klub Osijek, Društvo pedagoga tehničke kulture, Društvo održavatelja Osijek i obrt Mali majstor. Domaćini ovog događaja bili su Zajednica tehničke kulture Grada Osijeka i Aeroklub Osijek s Hrvatskom zajednicom tehničke kulture, uz podršku Zajednice tehničke kulture Osječko-baranjske županije. Više o Modelarskoj ligi možete pogledati na http://www.hztk.hr/modelarska-liga/ Nataša Dorić, mag. oec.

Stalak na pisaćem stolu

UPORABNI PREDMETI

Govoreći o stalcima, razlikujemo zidne i stolne stalke različitih namjena. Ovog puta riječ je o stalku za pisaći stol ili uredskom stalku. Uz malo rada napravite stalak za stol sebi ili ga poklonite dragoj osobi. Stalak možemo izraditi od različitih materijala, jednostavnije i složenije konstrukcije. Za ovaj broj ABC tehnike stalak je izrađen od otpadnog materijala i malo ljepila. Kao što vidite na slici, rabljene su kartonske role od toaletnog papira, papirnatih ručnika ili aluminijske folije. Podloga može biti od kartona, stiropora ili linoleuma različitih dimenzija i oblika. Od pribora i alata koristit ćemo skalpel ili modelarski nožić, škare i pribor za tehničko crtanje.

Izrada se sastoji od sljedećih faza rada:

• pripreme radnog mjesta (alat, pribor, materijal i zaštitna podloga), • izrezivanja kartonske role na određenu visinu, • estetskog uređivanja rola: kolaž papirom, vodenim bojama, flomasterima, lijepljenjem zrna žitarica ili ukrasnih šljokica, izrezivanjem i lijepljenjem slova, brojeva, crteža, dodatnih dijelova – oči, usta, uši, nos, ruke… • sastavljanja stalka u cjelinu, • lijepljenja stalka na podlogu i • ispitivanja funkcionalnosti stalka (staviti olovke, gumice, trokut…). Nadam se da ste i vi dobili ideju za svoj stalak. Izradite ga odmah. Jelena Klasan

FREE BASIC MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA

RoboBUBI upravlja motorima Na kraju školske godine poigrat ćemo se motorima. RoboBUBI može direktno upravljati, 4 mala motora, što je dovoljno i najambicioznijim robotičarima da naprave mobilni robot. Motori se mogu jednostavno priključiti na RoboBUBI-ja tako da se svaki postavi na mjesto dviju lampica. Mi ćemo umjesto prve dvije lampice spojene na izlazima I1 i I2 postaviti motor M1. Prvi program pokrenut će motor M1 pritiskom na tipkalo spojeno na U1, motor će se vrtjeti određeno vrijeme u jednom smjeru, Slika 1. RoboBUBI s motorom, 2 lampice i 3 tipkala

a potom u drugom smjeru te će stati i čekati da se ponovno pritisne tipkalo spojeno na U1. Ako se ne želimo “igrati” s motorom, pritiskom na tipkalo spojeno na ulaz U7 beskonačna petlja se prekida i program završava. Ukoliko želite motor pomoću jednog tipkala pokrenuti u jednom smjeru, a pomoću drugog tipkala u drugom smjeru, potrebno je RoboBUBI-ju dodati još jedno tipkalo na ulaz na U2. Pomoću drugog programa signal dobiven preko tipkala U1 uključit će izlaz I1 i pokrenuti

motor u jednom smjeru, a signal s ulaza U2 uključit će izlaz I2 i pokrenuti motor u drugom smjeru. Dvije lampice u programu signaliziraju smjer okretanja motora, npr. narančasta jedan smjer – smjer A, a zelena drugi smjer – smjer B. Pritiskom na tipkalo spojeno na U7 program se prekida.

1 MOTOR, 2 ULAZA (jedan za pokretanje motora, drugi za prekid programa) Open Com “COM16: 38400,N,8,1,BIN,RS,DS0,CS0,CD0” For Binary As #1 dim A as string dim B as string do if LOC(1)> 0 then Line input #1,B ‘ prihvat znakova – tipkalo 1 - port #1 Print “B:”;B end if if B=”001” then ‘ otvori motor 1 - smjer A Print #1,”M11” ‘ pošalji kod (11) sučelju Print “Izlaz: M11” Sleep 1000 Print #1,”M12” ‘ otvori motor 1 - smjer B Print “Izlaz: M12” ‘ pošalji kod (12) sučelju Sleep 1000 Print #1,”M10” ‘ zaustavi motor 1 B=”” end if loop until B=”064” ‘ kraj rada programa - tipkalo 7 Print #1,”E10” ‘ zatvori sve izlaze 1 - 8 Sleep 100 Close #1 print “kraj” Sleep 1000 end

1 MOTOR, 2 ULAZA za promjenu smjera, 2 LAMPICE za signalizaciju, 1 ULAZ za prekid rada Open Com “COM16: 38400,N,8,1,BIN,RS,DS0,CS0,CD0” For Binary

As #1 dim A as string dim B as string do if LOC(1)> 0 then Line input #1,B ‘ prihvat znakova port #1 Print “B:”;B end if if B=”001” then ‘ otvori motor 1 smjer A Print #1,”M11” ‘ pošalji kod (11) sučelju Print #1,”I31” Print “Izlaz: M11” Sleep 1000 Print #1,”M10” ‘ zaustavi motor 1 Print #1,”I30” B=”” end if if B=”002” then Print #1,”M12” ‘ otvori motor 1 smjer B Print #1,”I41” Print “Izlaz: M12” ‘ pošalji kod (12) sučelju Sleep 1000 Print #1,”M10” ‘ zaustavi motor 1 Print #1,”I40” B=”” end if loop until B=”064” ‘ kraj rada programa - taster 7 (ulazni) Print #1,”E10” ‘ zatvori sve izlaze 1-8 Sleep 100 Close #1 Print “kraj” Sleep 1000 end I evo nas na kraju još jedne školske godine ispunjene radom i učenjem. Ljeto je, došlo je vrijeme za zabavu i odmor, zato pustite sve i uživajte u prirodi, moru, suncu… i druženju s prijateljima. Damir Čović, prof.

Model trgovačkog broda

BRODOMODELARSTVO

Za izradu ovoga modela potrebno je nabaviti stiropor debljine 10 mm i 5 mm. Ako to nije moguće, model se može izraditi od stiropora neke druge debljine. Glavne dimenzije na nacrtu samo su informativne i svatko ih može prilagoditi svojim željama i raspoloživom materijalu. Bitno je samo da se model napravi i da se ode na neko jezero na čisti zrak. Trup se sastoji od dva sloja. Donji je sloj u jednom komadu, a gornji ili palubni sloj ima dva skladišna otvora. Prije Iijepljenja gornjeg na donji sloj ovi se otvori trebaju izrezati. Pramac i krma imaju nadvišenje u odnosu na palubu. Komandni most smješten je u sredini dužine broda, što je karakteristično za starije tipove brodova. Prednost ovog položaja u tome je što se podužno ljuljanje na valovima manje osjeća u komandnom mostu, budući da se brod njiše oko težišta, a ono se nalazi u sredini dužine broda. Nedostatak ove izvedbe u dugačkoj je osovini propelera.

Nakon što se brod izradi, potrebno ga je prije bojanja lak bojama potpuno prekriti tankim papirom. Lijepiti se može ljepilom za drvo. Tako uljana boja neće nagrizati stiropor. Kada je model gotov, u tovarni se prostor može nasuti pijesak ili neki drugi teret. U plićaku se od komada daske ili priručnog materijala može napraviti lukobran kao pristanište. Bojan Zvonarević

Zmaj

NACRT U PRILOGU

Od svih mogućih vrsta i veličina zmajeva, ovaj koji predlažemo našim modelarima svakako je najjednostavniji. Konstruktivno je riješen tako da ga se može sastaviti i rastaviti, radi lakšeg transporta. Ovaj zmaj ne sliči mitološkom zmaju, a ime mu je vjerojatno prijevod s kineskog, jer su tamo modeli zmajeva poznati već nekoliko tisuća godina i često imaju stilizirani oblik mitoloških zmajeva. Za izradu potrebno je nabaviti u nekoj većoj robnoj kući s građevinskim materijalom, ili kod nekog stolara, letvicu 5 x 5 mm dužine 2 m. U

Zmaj u letu

Zmaj

Središnji križ zmaja

nekoj knjižari ili prodavaonici hobi i slikarskog materijala može se naći tanki papir, a tanko uže ili deblji konac može se pronaći u trgovini ribarskim materijalom. Ravnina zmaja ima V-oblik od 12°30’ na svaku stranu, tako da je zmaj na vjetru stabilan. Rep (pozicija 3) služi za ukras, ali i za vertikalnu sta-

bilnost. Spomenuti V-oblik postiže se tako da se od špera debljine 3 mm napravi središnji križ (8, 9, 10 i 11) kroz koji se provuče duža letvica (1), a bočno se utaknu kraće poprečne letvice (2). Sve letvice imaju na kraju provrte kroz koje će se provući i konci (5) koji napinju papir (4) i daju mu čvrstoću (detalj A). Papir na mjestu vezanja užeta ima preklop od 15 mm.

RAKETNO MODELARSTVO

19. državno prvenstvo u raketnom modelarstvu po FAI-ju - 2015.

Uže za dizanje zmaja u zrak (6) ima na kraju zavezan komadić olovke (7) dužine 30 mm. Tanki konac koji je vezan na gornji i donji vrh zmaja na mjestu hvatišta užeta (6) ima nekoliko omči, kroz koje se provuče uže (6), a komadić olovke (7) ne dopušta njegovo izvlačenje (detalj B). Ovisno o položaju težišta zmaja i brzini vjetra može se izabrati najpovoljnija omča za vezanje užeta (6). Kada se zmaj na vjetru digne na određenu visinu, i ako je vjetar ujednačene brzine, on će lebdjeti na jednom mjestu. Tada su sile koje na njega djeluju u ravnoteži. Pravci svih sila križaju se u jednoj točki. Sila M težina je zmaja, S je vertikalni uzgon, V je sila pritiska vjetra i F je sila kojom se zmaj vuče. Zmaj je konstruiran tako da se može sastaviti i rastaviti, čemu služi središnji križ. Na vrhovima letvica (1 i 2) nalaze se provrti. Nakon što se letvice utaknu u središnji križ, krajevi konaca (5) zavežu se za provrte na krajevima letvica. Također se i rep zaveže za jedan od provrta (detalj A). Zmaja se treba puštati samo na nekoj velikoj livadi, daleko od drveće ili bilo kakvih objekata. Bojan Zvonarević Areoklub Slavonski Brod

Nakon dvije godine pauze, održano je 19. Državno prvenstvo u Raketnom modelarstvu po FAI-pravilima. Natjecanje je održano u organizaciji Hrvatskog zrakoplovnog saveza i Modelarske komisije, 24. i 25. travnja 2015., na Sportskom aerodromu “Sopot” Vinkovci. Domaćin natjecanja bio je Aeroklub “Fenix” iz Cerića, a predsjednik Kluba Darko Krajinović bio je direktor Prvenstva. Aerodrom “Sopot” bio je idealan za takvo natjecanje. Osim piste za sportsku avijaciju, aerodrom raspolaže tornjem s meteorološkom stanicom, parkiralištem, velikim prostorom za pripremu modelara za startanje, kuhinjom i sanitarnim čvorom. Aerodrom je okružen poljoprivrednim površinama koje su bile ravne, obrađene, ali za vrijeme natjecanja prazne, još ništa nije niknulo na njima, što je olakšavalo pronalaženje modela odnesenih vjetrom. Natjecanje je započelo 24. travnja dolaskom natjecatelja i predajom maketa na bodovanje u prostorijama Aerokluba “Fenix” u Ceriću pokraj Vinkovaca.

Na terenu uz samu pistu bila su organizirana startna mjesta sa sucima i mjeračima vremena, tako da je natjecanje proteklo u najboljem redu. Svaki je natjecatelj mogao startati po želji, bez čekanja zbog nedostatka slobodnih mjerača vremena. Domaćin je organizirao prehranu – doručak i ručak u pauzi na samom aerodromu te bezalkoholna pića bez ograničenja, što je dobro došlo žednim natjecateljima.

Postignuti su sljedeći rezultati po kategorijama: (vidi na str. 12) Na Prvenstvu je nastupilo 7 seniora i 6 juniora. Neki natjecatelji nisu mogli doći zbog poslovnih obveza, a neki su odustali jer osim sportske dozvole za zrakoplovno moraju izvaditi i (skupu?) dozvolu za raketno modelarstvo. Natjecanje je provedeno u kategorijama S4A – raketoplani, S6A – rakete s trakom, S9A – žirokopteri, S7 makete te, kao nacionalna klasa, S3 ½ A – rakete s padobranom s motorima 1/2A (od 1,25 Ns). Oznaka A na pojedinoj kategoriji označava da je dozvoljena upotreba motora totalnog impulsa od 2,5 Ns. Zbog premalog interesa nije održano natjecanje u kategoriji S8 E/p – raketoplani s radioupravljanjem. Meteorološke su prilike bile naklonjene modelarima i sudačkom kadru. Jutro je osvanulo vedro s temperaturom 20 0C i slabim vjetrom od 3 m/s. Po danu je temperatura rasla do 27 0C, uz malo pojačanje vjetra na 4 m/s i pojavu dnevne kumulusne naoblake i s dosta termičkih strujanja.

Zbog zauzetosti dijela natjecatelja i sudačkog osoblja, natjecanje u kategoriji S7 održano je samo statičkim bodovanjem, bez leta maketa.

Rezultati:

Zbog duge pauze u natjecanjima raketnih modelara po FAI-pravilniku, odaziv je bio mali. Neke je modelare zasmetala visoka cijena sportskih dozvola te tumačenje da za raketno modelarstvo nije dovoljna dozvola za zrakoplovno modelarstvo. Ako je cilj masovnost, radi revitalizacije te tehničko-sportske aktivnosti, važno je za početak organizirati i eventualno dodatno educirati instruktorski kadar koji je u stanju održati seminare za mlade – u osnovnim i srednjim školama. Za rad s mladima zasad je u samofinanciranju priprema izrada kompleta za nekoliko FAI-kategorija: S3A – rakete s padobranom, S6A – rakete s trakom, a za naprednije i S9A – rakete s elisom/žirokopteri te S4A – raketoplani. Za kategoriju maketa napravljena je dokumentacija

Kategorija S4A – Raketoplani, snaga motora do 2,5 Ns 1. Tomislav Cvitić

Ukupno

FAI No 61253 Aeroklub “Krila Istre” 115 068 180 363

Ekipni plasman: 1.

Aeroklub “Krila Istre”

363 354

2. Ratko Martinović FAI No 81880 AK “Fenix” MK Zenit

180 0

111 291

AK “Fenix” – MK Zenit

3. Vladimir Horvat

180 0

180

MK Zaprešić – MK Zenit 180

Kategorija S6A – Rakete s trakom/strimeri – seniori, snaga motora do 2,5 Ns

ukupno

Ekipni plasman:

1. Tomislav Cvitić

FAI No 61253 Aeroklub “Krila Istre” 180 131 85

396

AK “Fenix” – MK Zenit 401

2. Denis Čulinović

FAI No 81879 AK “Fenix” MKZ

369

AK “Krila Istre”

396

191

MK Zaprešić

191

FAI No 68803 MK Zaprešić - MKZ

167 88

3. Vladimir Horvat FAI No 68803 MK Zaprešić MKZ

114

100 91

Kategorija S6A – Rakete s trakom/strimeri – juniori, snaga motora do 2,5 Ns

ukupno

Ekipni plasman:

1. Aleksandar Aleksa

AK Borovo

107

237

2. Dorijan Krajinović

AK Osijek

201 16

3. Stefan Vojnović

AK Borovo

Kategorija S9A – žirokopteri/rakete s elisama – seniori, snaga motora do 2,5 Ns 1. Tomislav Cvitić

FAI 61253

2. Vladimir Horvat 3. Maja Jurić

AK “Krila Istre”

AK Borovo

398

AK Osijek

201

MK Zaprešić MKZ 179

Ekipni plasman:

180 59

336

AK “Krila Istre”

FAI 68803 MK Zaprešić MKZ

180

232

MK Zaprešić MKZ 232

FAI 61361 AK “Fenix”

136

210

AK “Fenix”

Kategorija S9A – žirokopteri/rakete s elisama – juniori

210

Ekipni plasman:

1. Stefan Vojnović

AK Borovo

2. Boris Salak

AK “Fenix”

AK Osijek

3. Dorijan Krajinović AK Osijek

336

Ukupno

Ekipni plasman:

1. Tomislav Cvitić

FAI 61253

AK “Krila Istre”

180

104

464

1. AK “Fenix” MKZ

480

2. Maja Jurić

FAI 61361

AK “Fenix”

180

360

2. AK “Krila Istre”

464

AK “Fenix” MKZ

139

180

319

3. AK “Fenix”

360

Kategorija S3 ½ A Rakete s padobranom – seniori

3. Velimir Dumičić FAI 81881

Kategorija S3 ½ A Rakete s padobranom – juniori

Ukupno

Ekipni plasman:

1. Dario Marjanović

AK “Fenix”

180

127

180

487

1. AK “Fenix”

897

2. David Krajinović

AK “Fenix”

141

156

297

2. AK Borovo

180

3. Stefan Vojvodić

AK Borovo

180

3. AK Osijek

162

Kategorija S7 – Makete svemirskih raketa – seniori

Statički bodovi

1. Josip Županić

FAI81872

AK “Fenix”

Maketa Nike Tomahawk 670

2. Maja Jurić

FAI61361

AK “Fenix”

Maketa Nike Apache

659

AK “Fenix” MKZ

Maketa “Sako 4-1”

584

3. Ratko Martinović

Kategorija S7 – Makete svemirskih raketa – juniori

Statički bodovi

Ekipni plasman:

1. Dario Marjanović

AK “Fenix”

Maketa TaurusTomahawk III

593

AK “Fenix”

1645

2. David Krajinović

AK “Fenix”

Maketa Meteor -1

538

AK Osijek

463

3. Boris Salak

AK “Fenix” Maketa V-2 (Agregat 4)

514

za rakete za obranu od tuče: Sako 4-1, Sako 6-3 i M-68, što je objavljeno u časopisu ABC tehnike. Iako je odziv bio (relativno) slab, sakupljena je kritična masa seniora koji će prema potrebi i interesu moći održati seminare za izradu modela raketa po FAI-ju.

Komentar:

Modelarstvo je kategorija koja traži veliko ulaganje vremena, dosta izdataka za materijal

te može opstati samo uz dobru organizaciju. Interes za svemirska istraživanja nakon osvajanja Mjeseca jenjao je, te sada let u svemir ne predstavlja vrhunac interesa širokih masa za tehniku. Međutim, svemir čeka – na Mjesecu su ljudi bili tek nekoliko puta, put na Mars se tek planira i bit će puno teži nego se u početku mislilo. Naša generacija možda neće doživjeti velike rezultate u tim istraživanjima. To će biti zadatak naše djece i njihove djece. Znači da mlade treba uputiti da razmišljaju o gradnji letjelica i letu općenito. Za mlade to može biti izrada zmaja, balona, klizača od papira, stiropora ili nekog drugog materijala, rakete s trakom ili padobranom, raketoplanom i slično te njihov let. Kada se mladi naviknu na takve aktivnosti, naviknu se i na tehničko i znanstveno razmišljanje, prvo o modelarstvu, potom o letenju, avijaciji, ali i svemiru. Svaka izrada nekog modela u mladosti pamti se i može postati osnova za daljnji rad s razumijevanjem problematike. Nadamo se da će ovo oživljavanje raketnog modelarstva po FAI-pravilniku potaknuti starije modelare na održavanje seminara za početnike, na daljnji razvoj modela i na nastupe na međunarodnim natjecanjima na kojima se članovi reprezentacija iz RH nekada postizali zapažene rezultate. Vladimir Horvat

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Raznolikost kategorija u aviomodelarstvu - II. dio U ovom članku želio bih vam predstaviti raznolikost službenih FAI (Svjetska zrakoplovna federacija) kategorija u aviomodelarstvu. U drugom dijelu nastavit ću abecednim redom navedenih kategorija. Da se prisjetimo, to su F1-kategorije slobodnog leta. Ovdje nakon starta natjecatelj nema više utjecaja na model i on je u slobodnom letu te je prepušten isključivo vremenskim uvjetima i prije podešenim promjenama.

F1J

Kategorija outdoor slobodnoletećih modela na klipni pogon. Ograničeni su maksimalnim volumenom klipnog motora 1 cm³, a minimalna masa modela je 160 grama. Rad motora ograničen je na pet sekundi od ispuštanja modela iz ruke do gašenja i prelaženja u fazu jedrenja. Gorivo nije ograničeno po sastavu kao što je to u kategoriji F1C. U parasolu nalazi se mehanički tajmer koji upravlja letom modela. Dozvoljena je daljinska determa i daljinsko gašenje motora za ekstremne slučajeve. Na natjecanju svaki natjecatelj ima pravo na tri modela i pet službenih letova. Maksimum leta je dvije minute, a u slučaju izjednačenja dolazi do flyoffa gdje se maksimum u svakom flyoffu povećava za jednu minutu. Trajanje flyoffa je 10 minuta unutar

F1J-model

kojih natjecatelj mora upaliti motor i startati model. Neuspješnim letom ili pokušajem smatra se slučaj kada model napravi let ispod 20 sekundi, ako otpadne dio modela pri startu ili ako motor iz nekog razloga radi duže od 5 sekundi.

F1K

Kategorija outdoor jedrilica s motorom na pogon CO₂. Minimalna masa modela bez spremnika s CO₂ je 75 grama, a maksimalna površina F1K-model

krila i repa je 12 dm². Spremnik za CO₂ ograničen je na 2 cm³, a u slučaju da su dovodne cijevi promjera većeg od 2 mm i one ulaze u taj volumen. Na modelu je dozvoljena daljinska determa i zaustavljanje motora u ekstremnim slučajevima. U parasolu se nalazi mehanički tajmer koji upravlja penjanjem i planiranjem modela. Svaki natjecatelj ima pravo na tri modela i na 5 letova. U tih pet službenih letova maksimum je dvije minute, a u slučaju izjednačenja dolazi do flyoffa u kojem se vrijeme maksimuma povećava za dvije minute. Natjecatelj sam mora pripremiti i startati svoj model, a start mora prijaviti prije i prema pravilu mora upaliti motor i čekati 60–120 sekundi prije starta. Vrijeme čekanja određuje organizator. Flyoff traje 15 minuta unutar kojih natjecatelj mora upaliti motor, sačekati i startati, s tim da je vrijeme čekanja rada motora malo duže, ovisno o tome kako se odredi.

F1L

Kategorija indoor modela na gumeni pogon. Prije sam ih spomenuo s modelima pogonjenim gumom, ali sa šturim podacima o njima. Drugi naziv za njih je, onaj neslužbeni, EZB. Određeni su maksimalnim rasponom krila u projekciji 457,2 mm te maksimalnom dubinom krila 76,2 mm. Repne površine ne smiju prelaziti 50% površine krila. Model može biti isključivo monoplan, tj. samo s jednim krilom. Krakovi propelera moraju biti isključivo od balze, ne smiju biti konstruktivni. Prednji i zadnji dio trupa mora biti od jednog komada balze. Na modelu ne smije biti nikakvih uređaja za promjenu geometrije na letnim površinama, a ni mikrofilm kao presvlaka nije dozvoljen. Na natjecanju svaki natjecatelj ima pravo na šest službenih letova od kojih se dva najbolja zbrajaju i prema tome se pravi rang-lista. Kao pokušaj leta broji se ako model F1L-model

napravi let kraći od 60 sekundi i za svaki turnus je dozvoljen jedan pokušaj. Vrijeme leta nije ograničeno i mjeri se skroz dok model ne stane na podu ili dok ne ostane gore na konstrukciji i time završi let. Prema pravilima natjecatelj sam mora pripremiti svoj model i startati ga.

F1M

Kao i F1L, F1M je kategorija dvoranskih modela s pogonom na gumu. Ovo je početnička kategorija malo masivnije i čvršće konstrukcije maksimalnog raspona krila 460 mm i minimalne mase modela bez gume 3 grama. Maksimalna masa podmazanog gumenog motora je 1,5 grama. Mikrofilm kao presvlaka nije dozvoljen. Natjecatelj ima pravo na šest službenih letova

F1M-model

u šest turnusa od kojih se dva najbolja zbrajaju i pravi se rang-lista. Ostala pravila natjecanja vrijede kao i za prošlu kategoriju.

F1N

Kategorija dvoranskih klizača masovno rasprostranjena po cijelom svijetu. Na natjecanjima u Hrvatskoj obično bude 30–40 natjecatelja u ovoj kategoriji, koja se održavaju u Ludbregu, Borovu, Belišću i Čemincu, a državno prvenstvo svake se godine održava na nekom drugom mjestu. Također, uz ova domaća natjecanja godišnje se održi i nekoliko natjecanja i u Srbiji (Nova Pazova, Beograd, Zrenjanin i Sombor). Kod ovih modela nema ograničenja na masu, raspon i površinu. Svaki natjecatelj može biti konstruktor ovakvog modela, ali ne nužno. Svi materijali su dozvoljeni, ali najčešće se izrađuju od balze s karbonskim ojačanjima ili primjenom karbonske cijevi u trupu. Krila mogu biti kombinacija balze na napadnoj ivici i deprona ili izofloora na flapsu zbog smanjenja mase. Rjeđe se prave i modeli s konstruktivnim krilima s kosturom od balze i laganim presvlakama. Svaki natjecatelj sam mora startati svoj model jednom rukom, a i skakanje je dozvoljeno. Nije određeno za koji se dio modela mora držati pri startu, pa većina baca model držeći ga za parasol (nosač krila), ali manjina prilagodi sebi bacanje za ušku, tzv. diskus start. Diskus start popularniji je u višim dvoranama jer se lagano postiže visina. Masa modela nije određena, ali kreće se oko jednog grama po metru visine u kojoj se održava natjecanje. Time se dobiva idealna masa kojom se postiže maksimalna visina. Postoje i modeli manje mase od toga, ali imaju bolji profil krila za

F1N-model

probijanje visine. Na natjecanju svaki natjecatelj ima pravo na tri modela i devet službenih letova u tri turnusa. Od tih devet letova tri najbolja se zbrajaju i tako se formira rang-lista. Neuspjelim letom smatra se kada otpadne dio s modela, a natjecatelj ima pravo ponavljanja leta ako mu se model sudari u zraku s drugim modelom ili drugim natjecateljem. Obično “na parketu” bude po troje natjecatelja. Let se mjeri od izbačaja i napuštanja ruke do slijetanja na parket ili ako model svoj let završi na konstrukcijama dvorane. Trajanje letova kreće se do 40–50 sekundi u višim dvoranama, a neki prosjek je 30 sekundi.

F1N 150

Kategorija dvoranskih katapult klizača nastala kod nas prije 8–9 godina. Nije službena FAI-kategorija, ali spominjem je zato što je kod nas rasprostranjena i godišnje bude desetak natjecanja u ovoj kategoriji u regiji (Markovci u Sloveniji, u Hrvatskoj Ludbreg, Borovo, Čeminac, Belišće, državno prvenstvo (svake godine drug-

F1N 150 – start praćkom

dje) te u Srbiji Sombor, Nova Pazova, Zrenjanin i Beograd (dva natjecanja)). Prosječno na jednom natjecanju bude od 40 do 50 natjecatelja u ovoj kategoriji, a najviše ih je na jednom natjecanju bilo preko 70. Ovi su modeli, kako im i ime kaže, ograničeni rasponom krila na 150 mm. Masa, površina i odabir materijala nisu ograničeni. Obično masa modela bude proporcionalna visini dvorane za natjecanje pa je tako optimalna masa modela za dvoranu visine 10 m jedan gram. Za više dvorane prave se modeli mase i do 3 grama. Kao materijal za krila najčešće se koristi balza, ali za lakše modele koristi se kombinacija balze i deprona ili izofloora. Rep je u potpunosti od balze, a trup može biti karbonski ili balzeni. Na nosu trupa nalazi se kuka za start praćkom. Duljina praćke također je 150 mm, a jačina i presjek gume nisu određeni. Duljina letova je 30–40 sekundi, ovisno o visini dvorane, a prosjek letova obično je oko 25 sekundi. Svaki natjecatelj ima pravo na tri modela i devet službenih letova od kojih se tri najbolja zbrajaju i onda se formira rang-lista. Neuspjelim letom smatra se kad otpadne dio modela, a natjecatelj ima pravo ponoviti let ako se modeli sudare u zraku ili s drugim natjecateljem. Let se mjeri kao i kod F1N-modela.

F1P

Još jedna u nizu kategorija outdoor jedrilica na klipni pogon. Ovakvi su modeli veoma slični F1C-jedrilicama samo što su malo manji i lakši. Tako je minimalna površina letnih površina u projekciji 26 dm², a maksimalni raspon krila u projekciji je 1,5 m. Minimalna masa modela je 250 grama, maksimalni volumen klipnog motora je 1 cm³. U modelu se nalazi mehanički tajmer koji upravlja letom. Dozvoljena je upotreba daljinske determe i daljinsko isključenje motora u ekstremnim slučajevima. Od ispuštanja modela do determe dozvoljena je upotreba samo jedne funkcije na tajmeru. Zabranjene su sve mehaničke kočnice motora, a ne smije se koristiti ni reduktor na elisi. Svaki natjecatelj ima pravo na tri modela i sedam službenih letova. Maksimum leta je tri minute, a u slučaju izjednačenja dolazi do flyoffa koji traje 10 minuta unutar kojih natjecatelj nastavak na 27. stranici…

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

FOTOTORBE Fotografske torbe su važan i nezaobilazan dio obavezne opreme. Osnovna im je funkcija da spremljenu opremu možemo nositi na najlakši način te da je zaštitimo od neželjenih udaraca. Neovisno o veličini fototorbe, zajedničko im je da su nepromočive i da su podstavljene posebnim spužvama za amortizaciju udaraca. To mogu biti torbe s jednim remenom koje nosimo preko ramena, može biti ruksak koji nosimo na leđima. Danas se masovno proizvode i koriste manje fototorbice koje se stavljaju oko pasa. One su predviđene za manje, kompaktne aparate. Unutrašnjost kvalitetnijih torbi podijeljena je s pomičnim pregradama kako bi svaki dio opreme imao svoje zasebno mjesto. Ovako pospremljena oprema prilikom nošenja neće se žuljati o drugi komad opreme i ostat će čitava i neoštećena. Elementi pregrada napravljeni su od spuže presvučene mekim materijalom i pričvršćuju se na čičak-vrpcu. To nam omogućava da prilagodimo veličinu pretinca veličini dijela opreme koju želimo spremiti.

Zadnjih nekoliko godine može se nabaviti i va koji mogu ući ili se mogu zadržati među samo neka vrsta presvlake za aparat, kako to spojevima ili manje dostupnim dijelovima pokazuje slika desno. Dakle, ovo nije torba aparata. za nošenje aparata, već zaštita koju možemo kontinuirano imati na aparatu, a služi nam da ni najmanje ne oštetimo vanjske dijelove aparata. Kad smo u šumi i kad se provlačimo kroz kojekakvo šiblje ili se možda penjemo po stijenama, uvijek postoji mogućnost da nam se to dogodi. Zaštita će to spriječiti i sačuvati „našeg ljubimca“. Ona također čuva aparat i od prašine i kojekakvih sitnih dijeloTorbe koje nosimo oko pasa vrlo su praktične i namijenjene su manjim aparatima. Uz aparat se može spremiti i još niz sitnih dodataka koji nam mogu zatrebati prilikom snimanja. Ove torbice su skrojene s nizom džepova i džepića u koje sve te sitnice možemo pospremiti.

Pored ruksaka danas se izrađuju i posebni prsluci za fotografe. Oni uglavnom imaju funkciju da fotografi mogu što lakše nositi opremu i da im u svakom trenu bude pri ruci. Kao i ruksaci, i ovi prsluci za fotoopremu su izuzetno praktični jer su dizajnirani i skrojeni anatomski pa najmanje opterećuju autora u kretanju. Dakle, industrija fotoopreme i pribora vrlo je maštovita i djelotvorna.

POGLED UNATRAG LUBITEL Ovo je legendarni ruski fotoaparat koji se počeo proizvoditi poslije Drugog svjetskog rata, točnije 1946. godine. Po izgledu, tj. dizajnu dosta je sličan njemačkom fotoaparatu Voigtländer Brilliant iz tridesetih godina, ali uz niz poboljšanja. Po konstrukciji je vrlo jednostavan i lako se s njim rukuje jer ga je proizvođač namijenio najmasovnijoj upotrebi, amaterima. Zato mu je tijelo napravljeno od plastike i imao je malu, popularnu cijenu. Prvi modeli proizvedeni su pod imenom Komsomolets, a ubrzo su promijenili ime u Lubitel što na ruskom znači ljubitelj, amater. Dakle, samo ime aparata sugerira kome je namijenjen. Često su ga amateri kupovali i rado s njim snimali jer je imao negativ veličine 6 x 6 cm i moglo se napraviti dobro izlagačko povećanje. Proizvodnja ovog aparata trajala je do 2001. godine. Svaki novi model imao je određena poboljšanja ili nove dodatke. Evo kronologije modela: Lubitel TLR 1950.-1956., Lubitel 2 1955.-1977., Lubitel 166 1977.-1980., Lubitel 166-B od 1980. i Lubitel 166 Univerzalni od 1984. godine. Prvenstveno je koristio roll film, no firma je proizvela i adaptere za lajka film s kojim su se pravile vrlo impresivne panoramske snimke veličine negativa 24 x 56 mm. Lubitela danas vrlo često koriste autori koji su zasićeni ovom savršenom digitalnom tehnologijom i autori koji su skloni eksperimentu u analognom području stvaranja.

Lubitel je dvooki refleksni aparat i to znači da ima dva objektiva. Gornji objektiv služi da sliku prenese u tražilo, a donji da promatranu scenu prenese na film. Objektiv je 75 mm i svjetlosne jačine 4.5, a najmanja blenda 22. Brzine zatvarača su 1/15, 1/30, 1/60, 1/125 i 1/250.

Laslo Móholy-Nágy

ANALIZA FOTOGRAFIJA

1895. - 1946.

Rođen je u Mađarskoj, a živio je u Njemačkoj, Engleskoj i Americi. Studirao je pravo, ali je život posvetio umjetnosti - posebno fotografskom stvaralaštvu. Kao mladić posjetio je Beč i oduševio se viđenim radovima konstruktivista (konstruktivizam je pravac u umjetnosti dvadesetih godina dvadesetog stoljeća). Ubrzo se zapošljava kao nastavnik u Visokoj školi za arhitekturu i dizajn Bauhaus. Fotografija je imala značajno mjesto kao predmet proučavanja u ovoj školi, a predavao ju je László Moholy-Nagy. Kao vrlo angažiran profesor i umjetnik dosta je eksperimentirao s kutovima snimanja tako da je načinio niz snimaka iz gornjeg rakursa. Razvio je teorije Nove vizije misleći pod tim da sama fotografija svojom prisutnošću može doprinijeti novoj stvarnosti. S obzirom na današnju digitalnu tehnologiju i sveprisutnu fotografiju, možemo reći da se ta njegova vizija i ostvarila. Dolaskom nacizma u Njemačku zabranjuje se rad školi Bauhaus i profesori odlaze u druge zemlje. Laslo Nágy poslije Njemačke boravi u Francuskoj, Holandiji, Engleskoj da bi se konačno preselio u Ameriku i tamo pokrenuo novu školu Bauhaus. Svojom kreativnošću i inovativnim razmišljanjem izvor je inspiracije i današnjim autorima. U zahvalu velikom umjetniku Sveučilište za umjetnost i dizajn u Budimpešti nosi njegovo ime.

On je puno eksperimentirao u laboratoriju i napravio je niz sjajnih fotograma koji su ravnopravni svakom drugom umjetničkom djelu. Fotogram se radi u laboratoriju tako da se poslažu različiti predmeti na fotopapir i onda se kratko scena osvijetli. Tamo gdje je predmet bio na papiru svjetlo nije moglo osvijetliti papir ili ga je djelomično osvijetlilo ako je predmet bio transparentan. Osvijetljeni dijelovi papira su crni ili sivi, ovisno o količini svjetla koje je palo na papir. Ovako osvijetljeni papir do konačne slike treba još kemijski obraditi, tj. razviti, fiksirati, isprati i osušiti. Postupak je vrlo jednostavan kad se uvježba, tj. ponovi nekoliko puta i poslije je sve samo stvar kreativnosti i mašte autora. Lijevo od ovog teksta je jedan od mnogobrojnih Laslovih fotograma.

Galerija pejzaža Pala je na pod, kao da su je istresli iz kakve vreće. Anomalija - svemirsko-činovnička terminologija: sve što ne poznaješ, što ne možeš objasniti, zoveš anomalijom - zatvorila se uz bljesak za njom. Ustala je, teturava, nesigurna na nogama, i pogledala oko sebe. “O.k., u svakom slučaju, nisam na Marsu”, smjesta zaključi Esma. “Barem ne na površini.” Nalazila se u dugačkome, širokome hodniku glatkih zidova i poda. Svod mu nije vidjela. Hodnik bi bio potpuno mračan da na zidovima nisu bili pravokutnici, neki okomiti, neki položeni

SF PRIČA

vodoravno, iz kojih je u tamu isijavala svjetlost. Iz svakog druge boje. “Kao da su nekakvi monitori”, pomisli Esma, tražeći nešto poznato s čime bi usporedila pravokutnike. Skafander je i dalje radio u nominalnom režimu, svi su pokazivači bili u zelenome, bez obzira na to što ju je anomalija prenijela s Marsa tko zna kuda, možda svjetlosne godine daleko, možda u neku drugu galaksiju, u neki drugi svemir. Bacila je pogled na analizator atmosfere. Nije bio vakuum, ali nije se moglo ni disati. Zraka u skafanderu bilo je još za četiri sata. “Nije dobro”, znala je Esma. Hodnik joj nikako nije izgledao kao mjesto odakle se može hodajući u skafanderu izaći za četiri sata. Najbliži pravokutnik bio je nekih pet metara lijevo. Esma mu polako priđe, oprezno, spremna na sve. Ali zatekla se kako stoji pred prizorom čudne šume: debela stabla - trebalo bi možda tridesetak ljudi da ih obujme rukama - sive glatke kore, što su rasla visoko, visoko, nije mogla procijeniti koliko točno, i završavala malim krošnjama. Sunčeve zrake probijale su se kroz krošnje do tla prekrivenog mekanim plaštom otpalog duguljastog lišća. Esma se okrenula: u pravokutniku malo niže, na desnoj strani, uzburkano more pjenom je zalijevalo bijele litice, osunčane s dva sunca. Zagasito crvena pustinja pod svijetloružičastim nebom, dine su bile poput valova kakvog oceana što se valjaju dokle pogled seže. Planine što su se kao kakvi snijegom prekriveni prsti zarivale u duboko plavetnilo neba bez oblačka. Šuma divovskih sivih i ljubičastih i grimiznih gljiva (bolje usporedbe

Esma nije mogla naći), među kojima je povjetarac raznosio milijune svjetlećih spora, jata kovitlana nježnim dahom. Još jedna šuma, ovaj put bujna, smaragdno zelena, mogla bi biti prašuma Amazonije da kroz nju nisu gazili i žalobno se dozivali šestonogi divovi, poput kakvih prapotopnih stvorenja. Beskrajna travnata ravnica pod tri mjeseca. Još jedna obala, ovaj put pješčani žal i na obzoru otočić. Zeleni bregovi, među njima mala sela okruglih bijelih kućica s velikim prozorima. Esma je hodala hodnikom, znatiželjno razgledajući slike - jer sada je bila sasvim sigurna da se nalazi okružena slikama dalekih krajeva kojima ljudska noga još nije kročila. Bilo je dobro pitanje i hoće li ikada, pomisli Esma. Oko nje bili su pejzaži i vedute što su svjetlili nekim svojim unutarnjim svjetlom i tek tu i tamo poneki prazan pravokutnik, kao da je bio ugašen, bez slike u njemu. “Galerija”, pomisli Esma. “Galerija pejzaža. A ne vidim joj kraja. Ali tko ju je postavio? I zašto?” Esma se upita hoće li svakog trenutka nagrnuti horde turista, kao u kakav Louvre. Odjednom, ona postane svjesna nečega. Prisutnosti. Otkuda? Hodnik je bio potpuno prazan, skoro sterilno prazan. Ona protrne. Polako se okrene, pazeći da ne čini nagle pokrete, ništa što bi se moglo shvatiti kao prijetnja. Niže niz hodnik stajalo je stvorenje koje bi bilo najlakše opisati kao sivkasto smežurano jaje na dvije vitke noge i s dvije ruke. Osim što je jaje bilo visoko oko pola metra, imalo je šest očiju i prorez koji su očito bila usta. Jaje je gledalo Esmu. Stajala je ukipljena, ne znajući što uraditi. Oprezno, ona načini jedan nesigurni korak prema jajetu. Jaje nije čekalo da mu priđe. Zakoračilo je u pravokutnik pred kojim je stajalo i - jednostavno nestalo, kao da je iz hodnika ušlo u prizor sive kamene pustoši pod sivim nebom. Esma pritrči pejzažu, onako nezgrapna u sakafanderu, i zagleda se u njega. Učinilo joj se da još vidi jaje kako se udaljava preko kamenja, a onda se izgubilo, iščezlo kao kakva utvara, i pred njom je bio tek jedan krajolik. Njoj se činio prilično sumornim. Ona se osvrne oko sebe. “Tako, znači”, shvatila je, gledajući krajolike, svrhu neobične galerije. “Vrata.”

Bila je zapravo okružena vratima. Svaki pravokutnik bio je prolaz, portal, u svijet prikazan u njemu. Anomalija što ju je uhvatila na Marsu bacila ju je u neki - kolodvor? - odakle je mogla bilo kamo. U pustinje, šume, na planine, na obale dalekih mora. Odjednom je ispuni ushit. Jer, ako je bila u pravu, onda je čovječanstvu upravo otvorila vrata cijelog svemira. Naravno, ako se uspije vratiti na Mars da podnese izvješće. *** Zabrinuto je pogledala pokazivač zraka. Itekako je imala razloga za zabrinutost. Još sat i četrdeset sedam minuta. Zrak je neumoljivo nestajao. Naravno, vjerojatno je mogla iz hodnika iskoračiti u bilo koji od pejzaža. Ali, što onda, zapita se Esma? Bi li svijet u kojem bi se našla bio podnošljiv za nju? Bi li mogla disati, jednom kad zalihe zraka dođu kraju? Ili bi je na kraju dočekala smrt? Od gušenja ili na neki drugi način, možda kao nečiji ručak. A osim toga, bi li se mogla vratiti u galeriju? Možda, sjetila se jajeta: nije ga bila vidjela kada se našla u hodniku, očito je njoj iza leđa izašlo iz nekog drugog pejzaža. Ali, zapravo je samo nagađala. Nije bila sigurna. I stoga je već preko dva sata gazila hodnikom, pokušavajući naći neki pejzaž Marsa. Ili Zemlje. Makar Mjeseca: odakle god na Mjesecu pozvala pomoć, spasilačka služba pokupila bi je za manje od pola sata. Ali uzalud. Tko god da je slikao pejzaže, a slikao ih je vjerno, hiperrealistično, ali bilo je isto tako očito da se ne radi o fotografijama, nije nikad posjetio Mars, Zemlju ili Mjesec. Zapravo, shvati Esma, činilo se da nikad nije bio u Sunčevu sustavu. Prošla je pored jednog praznog pravokutnika, tek tame na zidu. Onda je zastala da ga ipak pobliže pogleda. Pravokutnik je imao okvir unutar kojeg se nalazila tamna ploha, što joj se na prvi pogled činila zrnatom. Esma pažljivo prinese kažiprst plohi. Dotakne je. Ploha zatitra oko kažiprsta, nekoliko se boja u valovima razlije preko nje, a onda nestane u zrnatoj tami. “Što bi sad to trebalo značiti”, upita se Esma. Tog trenutka ona opet osjeti kako nije sama. Pogleda lijevo, desno. Malo niže niz hodnik, pred još jednim praznim pravokutnikom, stajalo

je biće s četiri ruke u žutom skafanderu. Vizir kacige bio mu je od zatamnjenog stakla, nije mu mogla vidjeti lice. Bilo je visoko otprilike kao i ona. Na rukama je imalo po četiri prsta. Prstom gornje lijeve ruke dotaklo je zrnatu površinu, baš kao i Esma maločas. Pod prstom, razlile su se boje. I smjesta se počele skupljati u obrise. Koji trenutak kasnije, biće je dotaklo površinu pravokutnika prstom gornje desne ruke. Pa onda prstima donjih ruku. Boje ispod prstiju isprva su bile nejasne, razlivene, stopljene jedna s drugom, prividno bez ikakva reda. Ali, ni minutu poslije, pod spretnim pokretima ruku, iz šarenih mrlja počeo je izrastati krajolik. Biće je vlastitim prstima slikalo svijet u koji želi otići. Esma mu priđe na dva metra iza leđa. Biće nije obraćalo pažnju na nju, kao da je bilo toliko zaokupljeno slikanjem - sad je već pred njim bila uska ulica, s obje strane male bijele i smećkaste i žute kuće, dvorišta ograđena visokim zidovima preko kojih su se prelijevale zelene krošnje - da uopće nije bilo svjesno da nije samo u hodniku. Esma ga je opčinjeno, bez daha, promatrala kako slika, kako detalji pod njegovim prstima postaju sve življi, bogatiji, plastičniji u igri svjetla i sjene kasnog poslijepodneva pod dva sunca. A onda je biće završilo. Odmaklo je prste od pravokutnika i stalo dva koraka natrag, kao da gleda je li mu slika uspjela. Očito jeste, jer sljedećeg je trenutka - i dalje se ne osvrćući na Esmu zakoračilo u nju, napravilo nekoliko hitrih koraka zlatom okupanom ulicom i - nestalo, ostavivši za sobom još jednu vedutu u galeriji. “Tako znači”, shvati konačno Esma. Vratila se do tamnog, praznog, neoslikanog pravokutnika kojeg je ispitivala prije no što se pojavilo biće u žutom skafanderu. Stala je pred plohu, kao pred prazno platno, činila joj se prijetećom. Osjećaju li se tako slikari? Nesigurno ju je dotakla drhtavim kažiprstom. Obuzela ju je strepnja, na trenutak je htjela odustati: Esmi u školi crtanje baš i nije išlo. Ali nije imala izbora, u hodniku nije mogla ostati. Čak i loša slika bila je bolja od nikakve. Bar se tako nadala. A onda se zapitala što da slika? Mars? Crvenu kamenu pustinju, s bijelim montažnim modulima usred nje, međusobno povezanim hodnicima? Ili monotone stambene blokove njezina rodnog grada, poredane jedan

za drugim, s parkiralištima pod prozorima i tek s nekoliko kržljavih stabala? Ili pastelne učionice i spavaonice i dvorane za obuku svemirskog centra, svi u crnim odorama ili bijelim kutama ili modrim radnim kombinezonima? A onda se Esma dosjeti i počne povlačiti kažiprstom, kao kakvim kistom, preko zrnate površine. Isprva je vukla poteze bojažljivo: boja joj se neposlušno razlijevala, sve je bilo u mrljama, činilo joj se da ispod njezinih prstiju nikad neće izaći slika, ali onda ona, odjednom, nagonski, sklopi oči i pusti neka je ispuni sjećanje. Stala je, ni sama nije znala kako, slikati sa sve manje straha. Šuma i na njenom rubu livada okružena divljom živicom i ispod nje njive i još livada i nekoliko kućica na susjednom brijegu. Kako joj se livada vraćala iz dalekih zakutaka njezinog djevojaštva - svježa trava i šareno cvijeće, leptiri i pčele, srna na rubu šume, tek trenutak prije no što će pobjeći u sjene, a onda šum vjetra u krošnjama i sve se pod njime povija, i Esma, vjetar joj raznosi kosu dok se smije, slobodna, tog ljeta prije studija, prije svemirskog centra, prije Marsa, slobodna kako nikad više nije bila - ruka kao da joj se razigrala, kao da su joj se u nju iz nekakvog magičnog vrča prelila sjećanja. Uskoro, livada je pred njom bila kao živa, okupana toplim suncem ranoljetnog poslijepodneva, osvježena vjetrom, mirisava. Esma otvori oči. Odmakne se, pogleda pejzaž. Pokazivač zraka bio je pri kraju, nije više smjela oklijevati. Esma uzdahne, sklopi oči i zakorači u sliku. Osjetila je zemlju, zemaljsku zemlju, i travu pod čizmama. Ona otvori skafander, udahne topli zrak, skine kacigu i pusti je u travu, vjetar je stane milovati po znojnome licu, uši joj preplavi pjev grmuše iz trnovitog spleta kupine i divlje ruže i zujanje bezbrojnih krila i šaptanje lišća što kao da joj želi dobodošlicu, Esmi, povratnici tko zna otkuda, iz druge galaksije, možda čak i iz drugog svemira. Esma otvori oči. Živa je! Na rubu šume spazi srnu. Gledala ju je nekoliko trenutaka svojim krupnim očima, neobično dvonožno biće u bijelom skafanderu, prije no što je hitrim korakom nestala u šumi. Aleksandar Žiljak

Programiranje mikrokontrolera (11) - AVR registri (II. dio)

ELEKTRONIKA

Do sada smo govorili samo o postavljanju bita u logički “1”, a kako bismo u potpunosti kontrolirali registre AVR-a nešto vremena posvetit ćemo postavljanju bita u logički “0”. Dobra je stvar učenja programiranja činjenica da sve što učimo nije vezano samo uz AVR, samo uz registre ili samo uz jedan programski jezik. Način na koji upravljamo bitom registra identičan je načinu na koji upravljamo bitom bilo koje varijable. Ako na upravljanje bitom gledamo sa strane programskog jezika c/c++, slobodno možemo reći kako znamo upravljati svim bitovima i varijablama svih svijetu poznatih mikrokontrolera. Štoviše, gotovo svi termini koje ćemo u budućnosti spominjati vrijede za sve mikrokontrolere. Da ne postoji toliko izražena sličnost svih arhitektura, naprosto bismo bili osuđeni samo na jedan mikrokontroler i jednu arhitekturu. Ipak, svi programeri koji se bave ovim poslom iznimno se dobro snalaze programirajući bilo koji mikrokontroler. Znanje o onom što učimo uvijek se nadopunjuje, pa kada govorimo o postavljanju bita u logički “0” možemo reći da već znamo 90% potrebnog. Svi registri i njihove adrese na istim su lokacijama kao i u prošlom tekstu i sva su pravila oko pristupa registrima identična. Sa stajališta asembera postoje samo 3 razlike prilikom postavljanja bita u logički “0”. Umjesto SBI-instrukcije koristimo CBI, umjesto ORI-instrukcije koristimo ANDI, a maska kojom izvršavamo AND-operaciju nešto se razlikuje od maske kojom smo izvršavali OR-operaciju. Već je sada moguće naslutiti kako instrukcije IN, OUT,

LDS i STS ne utječu na postavljanje bita u “1” ili “0”. One služe za dohvat IO-registara u radne registre i identične su u oba slučaja. Kako smo u prošlom tekstu postavljali bit 7 u logički “1” za 3 različita registra, koristit ćemo isti primjer te postaviti bit 7 u logički “0” za identična 3 registra. Očita razlika između postavljanja bita u logički “1” ili “0” svakako su maske 0x80 i 0x7F. Iako maske izgledaju kao da nemaju ništa zajedničko, njihov BIN-zapis otkriva nam njihovu usku povezanost.

Kada postavljamo bit 7 u logički “1” uvijek koristimo “OR”-operaciju i masku 10000000, a kada postavljamo bit 7 u logički “0” uvijek koristimo “AND”-operaciju i masku 01111111. Obje operacije moraju ispuniti samo jedan uvjet: “Izmjena samo jednog bita.” Kako bismo ovo jednostavnije shvatili postavit ćemo bit 7 u logički “0” registra koji sadrži vrijednost 0xAA.

U primjeru možemo vidjeti kako maska 0x7F postavlja bit 7 u logički “0”, a sve ostale zadržava identičnima. Za upravljanje jednim bitom najčešće koristimo AND- i OR-logičke operacije pa je njihove tablice istine potrebno detaljno poznavati. Ono što nam svakako zadaje glavobolju su maske. Ne volimo ih pamtiti i često ne želimo o njima uopće razmišljati. Dovoljno je postaviti samo jedno pitanje kako bismo shvatili problem maske: “Koja je HEX-maska za postavljanje bita

5 u logički ‛0’?” Prvo bismo morali zamisliti BIN-masku 11011111 te je nakon toga zapisati kao HEX-broj 0xDF. Kako imamo 8 maski za postavljanje bita u logički “1” te 8 maski za postavljanje bita u logički “0” ukupno bismo morali zapamtiti 16 maski. BIN-zapis također je nepregledan i gotovo ga nikada ne koristimo.

Nikada ne pamtimo maske, a da stvar bude još zanimljivija, nikada ih ne koristimo u HEX- ili BIN-zapisu prilikom upravljanja jednim bitom. Ne kažem da ih ne možemo koristiti, nego ne želimo. Kakav će smisao dobiti ovih 16 maski kada budemo željeli postaviti bit 27 u logički “1” na 32-bitnom računalu? Trebali bismo zapamtiti 64 maske ili ih svaki put iznova računati. Druga strana ove priče činjenica je kako je HEX-zapis maske podložan pogreškama, a programski uopće nije čitljiv i razumljiv. Ako pogledamo instrukciju “PORTB &= 0xEF” teško možemo odmah zaključiti koji bit postavljamo u logički “0”. HEX-zapis 0xEF nije čitljiv i ne pokazuje jasno da se radi o bitu 4. Što radimo ako ne pamtimo maske, a još manje ih računamo? Pogledajmo program ponovno.

U programskom jeziku c/c++ postoje operacije “Shift Left” i “Shift Right”, a njihova sintaksa je “<<” i “>>”. Najlakši i najčitljiviji način računanja maske pomicanje je (Shift) broja “1” ulijevo. Ako želimo upravljati bitom 0 tada broj 1 pomaknemo za 0 mjesta ulijevo. Ako želimo

upravljati bitom 6, tada broj 1 pomaknemo za 6 mjesta ulijevo. Ovim načinom uvijek dobivamo masku za izvršavanje logičke operacije “OR” i postavljanje bita u logički “1”. Pomicanje broja 1 ulijevo nije ograničeno veličinom registara pa bismo na 32-bitnom računalu slobodno mogli zapisati “REG |= (1<<27)” te time postaviti bit 27 u logički “1”. Na slici je prikazan zapis maske za 8 bita.

U primjeru programa postoji još jedan detalj prilikom postavljanja bita u logički “0”, a radi se o operatoru “~”. Pomicanjem broja 1 ulijevo uvijek dobivamo masku za postavljanje bita u logički “1” i takva maska ne odgovara nam za postavljanje bita u logički “0”. Vratimo se na trenutak slici s početka teksta i pogledajmo razliku između maske 0x80 i 0x7F. Kako bismo iz maske 0x80 dobili 0x7F, sve što moramo učiniti je izmijeniti stanje svih 8 bitova. Sve što je “1” postavljamo u “0”, a sve što je “0” postavljamo u “1”. Ovu operaciju također smo učili u digitalnoj elektronici i nazvali je “prvi komplement”. Za postavljanje bita u logički “0” masku koju dobivamo pomicanjem broja 1 uvijek moramo okrenuti prvim komplementom (~). Opći zapis za upravljanje jednim bitom koji ćemo najčešće koristiti je: REG |= (1<<bit); // Postavljanje bita u logički “1” REG &= ~(1<<bit); // Postavljanje bita u logički “0” Za bolje razumijevanje upravljanja jednim bitom napisat ćemo dva primjera te ih pročitati upravo onako kako ih programski razumijevamo. DDRA |= (1<<2); /* Postavljanje bita 2 u logički “1” -> Broj 1 pomičem lijevo za 2 mjesta i dobivam masku 00000100. Izvršavam logičku “OR”-operaciju između DDRA-registra

i maske 00000100 te rezultat pohranjujem u DDRA-registar. */ DDRA &=~(1<<2); /* Postavljanje bita 2 u logički “0” -> Broj 1 pomičem lijevo za 2 mjesta i dobivam masku 00000100. Računam prvi komplement maske 00000100 i dobivam masku 11111011. Izvršavam logičku “AND”-operaciju između DDRA-registra i maske 11111011 te rezultat pohranjujem u DDRA-registar. */ Ni ovakva jednostavna metoda pomicanja broja 1 ulijevo nije zadovoljila sve naše programske potrebe, pa smo proširili upravljanje registrima prema funkcionalnostima pojedinog bita. Većina konfiguracijskih registara za svaki bit ima poseban naziv. Dakle, ne samo da imamo velik broj registara, nego i sami registri često imaju 8 različitih naziva za svaki bit. Kao primjer pogledajmo registar TCCR1A (Timer Counter Control Register 1 A).

Prilikom upravljanja registrima, bez obzira postavljamo li bit u logički “1” ili “0”, često nas ne zanima ni pozicija bita u registru nego funkcionalnost bita. Biblioteke viših programskih jezika nude nam mogućnost upravljanja bitom prema njegovoj funkcionalnosti, i to na vrlo jednostavan način. Iako su registri zapisani kao kratice, AVR-biblioteka nam dozvoljava da pomičemo ulijevo upravo kratice pojedinog bita: TCCR1A |= (1<< WGM10); // Set WGM10 bit in TCCR1A register TRRC1A |= (1<< COM1A1); // Set COM1A1 bit in TCCR1A register TCCR1A &=~(1<<COM1C1); // Clear COM1C1 bit in TCCR1A register Ne postoji ništa komplicirano vezano uz korištenje imena bita prilikom upravljanja registrima. Ako napišemo (1<<WGM10) napisali smo identičnu stvar kao i (1<<0). U AVR-biblioteci za svaki pojedini bit postoji i #define naredba koja ga povezuje s njegovom lokacijom u registru. Razlog zbog kojeg češće pomičemo 1 za funkcionalnost bita, a ne njegovu lokaciju, leži

u tome što je program daleko čitljiviji jer jasno ukazuje na funkcionalnost kojom upravljamo. Bez obzira koliko ste dobar programer ne možete znati sve registre i sve lokacije svih bitova za sve mikrokontrolere. Zbog toga nam imena pojedinih bitova mogu olakšati čitanje i razumijevanje programa.

Konačna konfiguracija bita i registara ni ovdje nije završena pa često radimo i nekoliko maski za

jedan registar. Ako u registru moramo postaviti više bitova u logički “1”, ne radimo to u više linija programa nego koristimo zapis: “TCCR1A |= (1<<WGM10) | (1<<COM1A1);”. Ako želimo postaviti više bitova u logički “0” koristimo zapis “TCCR1A & = ~(1<<WGM10) & ~(1<<COM1A1 );”. Svi programeri razlikuju se po stilu pisanja programa, pa tako i svi zapisi navedeni u ovom tekstu nisu jedino moguće rješenje. Postavljanje više bitova u logički “0” možemo zapisati i kao “TCCR1A &= ~( (1<<WGM10) | (1<<COM1A1 ) );” pa možete pokušati zaključiti zašto je i ovakav zapis točan i pravilno zapisan.

U prošlom tekstu posvetili smo više vremena asembleru te postavljanju bita u logički “1”. Pristup registrima AVR-a iz asemblera detaljno je opisan u prošlom tekstu, ali ipak kako bismo zaključili ovo poglavlje pokazat ćemo kako asemblerski programer postavlja bit u logički “0”. Kao primjer koristit ćemo prvi c/c++ program u ovom poglavlju. Crvenim slovima označene su razlike između postavljanja bita 7 u logički “0” i postavljanja bita 7 u logički “1”.

Sva pravila za pristup registrima vrijede i za postavljanje bita u logički “0”. Kao i u prošlom tekstu, navedenim registrima pristupamo na 3 različita načina zbog adrese pojedinog registra. Svi su detalji oko instrukcija SBI, CBI, IN, OUT, LDS i STS identični, a jedina prava razlika svodi se ne instrukcije CBI, ANDI i masku 0x7F. U primjeru programa ANDI-instrukcija izvršava logičku operaciju AND između konstante 0x7F i radnog registra R24. Sve što radimo u c/c++ jeziku radimo i u asembleru, osim što se u asembleru moramo mučiti s adresama registara, ili ne moramo? Odgovor nije ni crn ni bijel. Ne moramo znati točnu adresu, ali moramo znati kojim instrukcijama pristupamo registru SBI, CBI, IN-OUT ili LDS-STS. Pogledajmo identičan program napisan nešto korektnije. Ni asemblerski programer nije prepušten na milost i nemilost brojeva te može koristiti imena registara kao i pomicanje broja 1 ulijevo, prvi komplement… No oprez, asembler je varljiv jezik i jednostavno je napraviti pogrešku pa ćemo

postaviti pitanje za napredne: Kojim registrom upravljamo sljedećim instrukcijama? Odgovor ćemo detaljnije objasniti u sljedećem tekstu. LDS r24, ACSR ORI r24, (1<<5) STS ACSR, r24 Josip Štivić nastavak sa 16. stranice…

F1P-model

mora startati model, a maksimum se povećava za dvije minute. Kao pokušaj leta broji se ako otpadne dio modela pri startu, ako let traje manje od 20 sekundi ili ako motor prijeđe svoje vrijeme rada od 7 sekundi. Nadam se da sam vas malo zainteresirao i da ste naučili nešto novo o aviomodelarstvu. Igor Nišević

ELEKTRONIKA

Vesela brojila (2) Jeste li sastavili binarno brojilo prema shemi iz prošlog broja i provjerili radi li kako je opisano? Ako jeste, možete se još malo poigrati mijenjajući kapacitet kondenzatora C1. Pokušajte s vrijednostima između 3,3 nF i 330 nF! Što je kapacitet kondenzatora C1 manji, frekvencija oscilatora bit će viša, pa će obje RGB-diode brže mijenjati boje. Postane li brzina promjene boja prevelika, oko je više neće moći pratiti pa ćemo dobiti privid treperave ili kontinuirane “prljave” bijele svjetlosti. Na frekvenciju oscilatora možemo utjecati i promjenom vrijednosti otpornika R1. Fiksni otpornik otpora 220 kW zamijenite serijskim spojem otpornika otpora 100 kW i trimer potenciometra otpora 470 kW. Ugađanjem trimera, kontinuirano ćete mijenjati frekvenciju oscilatora pa ćete moći fino ugoditi brzinu promjene boja koja vam se najviše sviđa.

Dekadno brojilo

Upoznat ćemo sada dekadno brojilo CD4017 (slika 3.). Ovo brojilo ima jedan ulaz (pin 14) i

Slika 3. Dekadno brojilo s integriranim krugom CD4017

deset izlaza (pinovi 3, 2, 4... 9, 11). Od tih 10 izlaza u svakom trenutku samo je jedan u stanju logičke jedinice (na njemu je 5 V), dok su svi ostali u stanju logičke nule (na njima je 0 V). Brojilo broji impulse na ulaznom pinu tako da pojavom svakog impulsa “pomakne” jedinicu na sljedeći izlazni pin. Grafički je to prikazano na dijagramu na slici 3. desno: prvi je impuls postavio prvi izlaz (pin 3), drugi izlaz na pinu 2, deseti izlaz na pinu 11. Jedanaesti impuls vraća brojilo na početak pa ponovo postavlja prvi izlaz. CD4017 ima još jedan izlaz na pinu 12, koji je namijenjen povezivanju sa sljedećim dekadnim brojilom: povezivanjem dvaju brojila u lanac moći ćemo brojati do 100, s tri brojila do 1000 itd. Napomena: Povezujemo li na opisani način dva ili više dekadnih brojila, njihove je izlaze spretnije numerirati kao “0”, “1”... “9”; tako ćemo dobiti “pravo” dvo-, tro- ili višeznamenkasto brojilo. U našem primjeru prikladnijim mi se učinilo numerirati izlaze u rasponu od “1” do “10”, kako je i prikazano na slici 3. Kako bismo izlazna stanja brojila učinili vidljivima, na njih smo spojili svjetleće diode D1–D10. Od tih deset LE-dioda u nekom trenutku svijetlit će samo ona koja je spojena na izlaz na kojem se nalazi 5 V. Zbog toga sve LE-diode mogu dijeliti jedan, zajednički otpornik R3. Njegova vrijednost odabrana je tako da kroz uključenu diodu teče struja od oko 2 mA – to je dovoljno da

osjetljive, low-current LE-diode, zasvijetle punim sjajem. Koristite li manje osjetljive LE-diode, smanjite vrijednost otpornika R3 na 330–680 W. Poredamo li diode jednu pored druge redoslijedom prikazanim na slici 3., sa svakim novim impulsom na ulaznom pinu zasvijetlit će sljedeća dioda u nizu. Postigli smo efekt “putujućeg svjetla”. Svjetlo putuje to brže, što je viša frekvencija ulaznih impulsa. Kako integrirani krug CD4017 nema vlastiti oscilator, za proizvodnju impulsa zadužili smo CD4060. Njega smo upoznali u prošlom nastavku: za vrijednosti elemenata R1, R2 i C1 kao na slici, oscilator će raditi na frekvenciji od oko 64 Hz. Nakon oscilatora slijedi niz djelila čiji su izlazi izvedeni na pinove integriranog kruga. Impulse za dekadno brojilo uzimamo s pina 4, na kojem se pojavljuje po jedan impuls svake sekunde. Sukladno tome, svaka od LE-dioda u nizu svijetlit će po jednu sekundu. Želimo li da svjetlo “trči” brže, impulse ćemo uzimati s pina 5 (2 impulsa/sekundi) ili 7 (4 impulsa/sekundi) integriranog kruga CD4060. Suprotno tome, trčanje ćemo usporiti uzmemo li impulse s pina 6 (1 impuls svake dvije sekunde). Primijetimo još kako oba integrirana kruga imaju RESET ulaz. Na njega dosad nismo obraćali pažnju zato što, dokle god je spojen na masu (- pol napajanja), on ne utječe na rad brojila. Međutim, u trenutku kada ga spojimo na + pol napajanja, RESET će postaviti brojilo

u početno stanje. Kod CD4060 to će biti stanje “0000000000” (svi izlazi bit će u stanju “0”). Kod CD4017 to će biti stanje “1000000000” (na prvom izlazu bit će 5 V, svijetlit će prva LE-dioda). Brojila nastavljaju raditi kako smo prije opisali čim RESET ulaz ponovo spojimo na pol napona napajanja. Kako bi CD4017 radio, CD4060 mora stalno proizvoditi impulse. Zbog toga nema smisla zaustavljati rad brojila CD4060. Želite li provjeriti djeluje li RESET kako je opisano, provjerite to na integriranom krugu CD4017. Sada ćemo upoznati još jednu primjenu RESET ulaza. Ponekad je potrebno osigurati da brojilo CD4017 ne broji do 10 nego da ciklus brojanja završi prije. Pretpostavimo da za realizaciju trčećeg svjetla na raspolaganju imamo niz od samo 8 LE-dioda, D1–D8. Pustimo li da brojilo broji do 10, u ciklusima “9” i “10” neće svijetliti nijedna dioda. Mi bismo željeli da se dioda D1 upali odmah nakon što se D8 ugasi. Ovo možemo postići prikladnim načinom spajanja RESET ulaza! Razmislimo, što bi se moglo dogoditi kada bismo RESET ulaz spojili na izlaz “9”? U prvih 8 ciklusa izlaz “9” je u stanju “0” i brojilo normalno broji, pomičući svjetlo sa svakim ulaznim impulsom po jedno mjesto udesno. Kada se pojavi deveti impuls, izlaz “9” prijeći će u stanje “1”. To će istog trenutka resetirati brojilo pa će se stanje

Slika 4. Dekadno brojilo s integriranim krugom CD4017 upravlja radom RGB-diode

“1” prebaciti na izlaz “1”: zasvijetlit će dioda D1. Kako izlaz “9” više nije u stanju “1”, ni RESET više nije aktivan pa brojilo nastavlja normalno brojati. Ako ste napravili trčeće svjetlo s 10 LE-dioda, lako ćete provjeriti djelovanje RESET ulaza. Odspojite ga od mase i komadićem žice povežite s nekim od izlaza. LE-dioda spojena na taj izlaz i sve diode koje slijede ostat će ugašene – svjetlo će “trčati” samo diodama koje se nalaze ispred spoja. Spojite li RESET na izlaz “3” (pin 4), naizmjenično će se paliti samo prva i druga LE-dioda. Spojite sada RESET na izlaz “2” i zatim na izlaz “1”. Možete li objasniti zašto u oba slučaja svijetli samo prva LE-dioda? Napravimo sada spoj prema shemi na slici 4. Integrirani krug CD4060 obavlja istu funkciju kao prije: na izlazu 4 proizvodi po jedan impuls svake sekunde. S crteža su izostavljeni svi njegovi neiskorišteni pinovi kako nam ne bi odvlačili pažnju; pri spajanju njih treba ostaviti “u zraku”. Impulse koje proizvodi CD4060 dovodimo na ulaz dekadnog brojila CD4017. Kako smo već pokazali, stanje “1” će se sa svakim ulaznim impulsom preseliti na susjedni izlaz, sve dok ne stigne do izlaza “9” (pin 9). Na njega je spojen RESET ulaz, pa će se logička jedinica šetati po izlazima “1” do “8” – dobili smo brojilo do 8. Iskoristit ćemo ga za mijenjanje boja na RGB-svjetlećoj diodi! Otprije znamo kako RGB-dioda može zračiti svjetlost: • crvene, zelene ili plave boje, kada struja prolazi samo jednim od njenih segmenata, • žute/narančaste, ljubičaste i modrozelene boje, kada struja prolazi kroz dva segmenta i • bijele boje, kada struja prolazi kroz sva tri segmenta. Zbog načina na koji broji, binarno brojilo “na prirodan način” osigurava sve ove kombinacije: bilo je dovoljno povezati RGB-diode kao na slici 1. i na njima su se smjenjivale sve navedene boje. Međutim, dekadno brojilo poput CD4017 broji drukčije: kod njega je u bilo kojem trenutku samo jedan od izlaza u stanju “1”. Želimo li naponom s nekog izlaza potjerati struju istovremeno kroz dva ili kroz sva tri segmenta RGB-diode, sklop ćemo morati malo doraditi. Kako slika 4. prikazuje, između izlaza integriranog kruga CD4017 i otpornika R3–R5 dodali smo mrežu

od dvanaest “običnih” dioda, D1–D12. One čine logički sklop koji radi na sljedeći način: • kada su izlazi “1”, “2” ili “3” (pinovi 3, 2 i 4) u stanju “1”, kroz pridružene diode D1–D3 poteći će struja u crveni, zeleni segment RGB-diode i ona će zasvijetliti odgovarajućom svjetlosti; • kada se izlaz “4” (pin 7) nađe u stanju “1”, kroz njegove dvije diode poteći će struja i crvenim i zelenim segmentom, pa će RGB-dioda zasvijetliti žuto ili narančasto; • na isti način, izlaz “5” aktivirat će crveni i plavi, izlaz “6” zeleni i plavi, a izlaz “7” sva tri segmenta RGB-diode. Opisano možete pratiti na dijagramu na slici 4. desno. Dijagram prikazuje kojim se redoslijedom pojavljuje logička jedinica na izlazima te kojom će bojom rasvijetliti RGB-dioda u svakom pojedinom stanju. Kada se izlaz “8” nađe u stanju “1”, RGB-dioda ostat će ugašena jer tada nijednim njenim segmentom ne teče struja. Tako će RGB-dioda, nakon što promijeni sve boje, jedan ciklus “prespavati” – taj je ciklus obojan sivom bojom. Znate li kamo treba spojiti RESET ulaz tako da RGB-dioda “preskoči” ciklus u kojem ne svijetli? Promislite pa provjerite! Mr. sc. Vladimir Mitrović

TEHNIČKI MUZEJ

Mala škola brodogradnje Zadovoljstvo nam je najaviti novu radionicu pod nazivom “Mala škola brodogradnje” koja će se u Tehničkom muzeju održavati od 6 do 10. lipnja 2015. u vremenu od 10 do 13 sati i 17 do 20 sati. Nakon brojnih uspješnih radionica u priobalnim mjestima i zemljama Mediterana, radionica se održava u Zagrebu u Tehničkom muzeju. Organizatori radionice su Kreativna radionica StolArt i Tehnički muzej. Pozivamo dečke i cure od 10 do 15 godina da se prijave za radionicu na:  katarina.ivanisin. kardum@tehnicki-muzej.hr ili 01/4881-626 (broj mjesta ograničen je na 10) Sudjelovanje na radionici je besplatno!

ELEKTRIČNA SVJETLILA

Električna lučnica Prvo električno svjetlilo bila je električna lučnica, koja je imala važnu primjenu u prvim godinama elektrifikacije krajem 19. st. Za unutarnju rasvjetu ubrzo ju je zamijenila, istina tada slabašna, električna žarulja, ali je lučnica još dugo ostala kao važno snažno svjetlilo za javnu rasvjetu, reflektore i sl., odakle su je potisnule pojačane žarulje i svjetleće cijevi, pa je električna lučnica otišla u muzeje i povijest.

Električna lučnica ili lučna svjetiljka (engl. arc lamp) svjetlilo je osnovano na električnom luku u atmosferskom zraku. Svjetlosne se pojave opažaju u prirodi pri munji i drugim električnim izbijanjima. Talijanski fizičar Alessandro Volta (1745.–1827.) u pokusima je sa svojim baterijama galvanskih elemenata oko 1800. godine primijetio mnoge zanimljive pojave. Jedna od njih bila je uspostavljanje stalne električne iskre između dvaju ugljenih štapića spojenih na izvor električne struje. Ta se iskra uspostavlja dodirivanjem elektroda, a kada se pojavi iskra razvlačenjem elektroda uspostavlja se svjetleći električni luk, u kojem se razvija visoka temperatura, a zbog toga odašilje i vrlo jaka svjetlost. Stoga

Sir Humphry Davy (portret Thomasa Phillipsa)

se takav luk ponekad naziva i Voltinim lukom. Ugljene elektrode s priborom za održavanje stalnoga razmaka između njih nazivaju se ugljenom električnom lučnicom. Najstariju je izvedbu električne lučnice konstruirao 1802. godine britanski kemičar Humphry Davy (1778.–1829.), kao prvo električno svjetlilo. U njoj su ugljene (grafitne) elektrode, a luk nastaje u atmosferskom zraku uz dovoljan napon i prikladan razmak između elektroda. Lučnica daje vrlo jako, gotovo bijelo svjetlo (temperatura boje svjetlosti je oko 5 400 do 5 600 K), uz nešto šuma zbog izgaranja ugljena. Električne lučnice napajaju se strujama od nekoliko ampera (tzv. slabi luk), do nekoliko desetaka, pa i stotinjak ampera (tzv. jaki luk). Svjetlosni se tok odašilje iz nekoliko područja: iz lučne plazme (pri slabijim strujama oko 5%, pri jačim oko 25%), iz kratera na anodi (85…45%) i šiljka na katodi (10…30%).

Razmak između elektroda Električni luk između dvaju ugljenih štapića

Električni luk ima, nažalost, u praktičnoj primjeni jednu veliku poteškoću. Ugljen se izgara-

tlilo, pa se rabila za rasvjetljavanje ulica, trgova, tvorničkih hala i sl. Njezin je rad popraćen stanovitim šumom uslijed izgaranja ugljena, koji su tada nazivali električnom glazbom. Lučne su svjetiljke svjetlila velike svjetlosne jakosti, visoke temperature boje, bliske dnevnoj svjetlosti. Sve do pojave pouzdanih električnih Davyjev pokus s električnim lukom napajanim baterijom galvanskih elemenata (onodobna ilustracija)

njem troši, pa se povećava razmak između elektroda i nakon nekog vremena luk se gasi. Stoga su bile konstruirane različite mehaničke naprave za održavanje razmaka između elektroda, vrlo složene i skupe. Vrlo praktičnu i jednostavnu prvu tržišno uporabivu lučnicu konstruirao je 1876. godine ruski izumitelj Pavel Nikolajevič Jabločkov (1847.–1894.). Između dva paralelna ugljena štapića nalazio se kaolin. Kada se uspostavio električni luk između vrhova štapića, on bi talio kaolin podjednako koliko su se skraćivali štapići, ali je razmak između njih ostajao stalan. Jabločkova se svjetiljka, u kojoj je lučnica bila smještena u kuglu od mliječnoga stakla, naveliko upotrebljavala u Europi krajem 19. st. Jabločkove su lučne svjetiljke prikazane u Parizu rasvjetljavanjem Avenije i Trga opere (1878.) za vrijeme velike Svjetske izložbe, potom Glazbene dvorane (1880.) te hipodroma (1881.), koji je bio rasvijetljen s čak 128 lučnica. Te su lučne svjetiljke napajane tada usavršenim Grammovim dinamostrojem. Zanimljivo je kako je i Nikola Tesla (1856.– 1943.), nakon razlaza s Edisonom, osnovao 1885. godine vlastito poduzeće za električnu rasvjetu Tesla Electric Light and Manufacturing Company te prve patente prijavio za električne lučnice, jer je to bio proizvod koji je mogao odmah prodati na tržištu, a njegova je zamisao elektromotora na izmjeničnu struju morala pričekati bolja vremena. Upravo istraživanja stabilnijeg i bešum nog rada električnih lučnica odvelo je Teslu u područje visokofrekvencijskih izmjeničnih struja, u kojem je opazio mnoge zanimljive pojave i na njima osnovao nova područja elektrotehnike.

Doba uporabe električne lučnice

Električna lučnica u prvim je desetljećima elektrifikacije bila jedino snažno električno svje-

Električna lučnica sa složenim mehanizmom za održavanje razmaka između elektroda (1880-e godine)

Pavel Nikolajevič Jabločkov

Električna lučnica u filmskom projektoru

Jabločkova svjetiljka s električnom lučnicom u kugli od mliječnoga stakla (kraj 19. st.)

Rasvjeta Jabločkovim lučnicama u Parizu 1878. godine

žarulja mnogo su se rabile kao svjetlila u uličnim svjetiljkama i u raznolikim reflektorima i projektorima. Tako su se rabile za javnu rasvjetu i u našim prvim elektrificiranim gradovima, kada su se razgovorno, nazivale i bogenlampama (prema njem. Bogenlampe: lučna svjetiljka). Električna se lučnica kao svjetlilo rabila za javnu rasvjetu još početkom 20. st. Za reflektore svjetionika i kinoprojektora te kao snažan izvor ultraljubičastoga zračenja, osobito u spektroskopiji, rabila se do u drugu polovicu 20. st. Potisnule su je živine i ksenonske cijevi, u kojima se električni luk stvara između volframskih elektroda u cijevi od kremenoga stakla ispunjenoj plemenitim plinom ili parama nekih elemenata

Teslin patent za održavanje razmaka električne lučnice iz 1886. godine

(npr. ksenona, žive). Stoga se te cijevi danas ponekad nazivaju lučnim svjetiljkama. Električni luk između posebnih elektroda u atmosferskom zraku rabio se i u prvim radiofonijskim odašiljačima. Danas se primjenjuje još samo za električno zavarivanje metalnih dijelova. Zbog vrlo jake svjetlosti takvog luka pri radu

Javna rasvjeta električnom lučnicom pred Zakladnom bolnicom na mjestu današnjega nebodera na početku zagrebačke Ilice (snimka s Jelačićeva trga oko 1910. jer je na njoj već i električni tramvaj1) 1 Zagreb je elektrificiran tek 1907. godine, kada je izgrađena elektrana, tada nazvana Munjarom. Zagrebački, do tada konjski, tramvaj prešao je na električni pogon tek 18. kolovoza 1910., a uspinjača, prvotno pokretana parnim strojem, tek 1929. godine

se moraju upotrebljavati naočale ili zaslon s jako zatamnjenim staklom. Dr. sc. Zvonimir Jakobović

ma, za razliku od profesionalnih robota koji rade u uređenom i zatvorenom prostoru. Agroroboti rade na poljima poljoprivrednih dobara na poslovima oranja, košenja, sijanja, žetve, branja voća i povrća, održavanja staja i farmi kokošiju. Njihova primjena pridonosi daljnjem smanjenju potrebne radne snage u procesima proizvodnje hrane što se smatra pozitivnim s obzirom na globalne pokazatelje nastavljanja migracija ljudi sa sela u gradove. Robotizirani poljoprivredni strojevi dosegli su danas razinu uporabe bez izravne ljudske prisutnosti. U većini slučajeva to su vrlo skupi strojevi isplativi samo na velikim agrokompleksima koji su vrlo često posebno prilagođeni njihovu korištenju. U velikom broju slučajeva ti su strojevi i neekonomični, ali ima primjena gdje su stekli poziciju standardne opreme (u plastenicima i na ribnjacima gdje se traže vremenski određene aktivnosti hranjenja, navodnjavanja ili čišćenja) koja se isplati jer proizvodnju čini konkurentnom. Među takvima su i roboti za mužnju krava. Robotska mužnja je, zbog isplativosti, kvalitete i

SVIJET ROBOTIKE

Robotska mužnja krava Jedan od ključnih ekonomskih fenomena industrijske epohe koji je iznenadio ljude 20. st. ticao se poljoprivrede. U razvijenim industrijskim zemljama samo dva posto stanovništva sudjelovalo je u prehranjivanju ostatka. Važan, ako ne i najvažniji razlog takvih promjena u strukturi zapošljavanja bila je masovna primjena strojeva u obradi zemljišta. Od tada pa do danas mehanizacija poljoprivrede postala je najvažnija sastavnica konkurentnosti. Agrorobotika samo je najnoviji trend u modernizaciji poljoprivrede s nesagledivim posljedicama. Ona je dio šireg područja profesionalne servisne robotike koje obuhvaća robotizirane strojeve namijenjene radu na otvorenim (nestrukturiranim) prostori-

San o mehaniziranoj mužnji vrlo je star i rezultirao je mnogim izumima od kojih su mnogi bili nepraktični poput ovoga na gornjoj slici. Aparat za mužnju (slika dolje) danas je standardna oprema farmi za proizvodnju mlijeka.

Suvremeni roboti za mužnju (desno) daleko su po sposobnostima od običnih muznih aparata. Oni su zaista, kako slika lijevo prikazuje, čuvari i odlični poznavatelji stada koje im je povjereno. Jedino što nemaju androidno obličje.

dobrobiti za životinje, postala gotovo standardom na mliječnim farmama. Mlijeko, jedna od najvažnijih živežnih namirnica, velik je svjetski posao s količinama koje se mjere u milijardama litara. Suvremene mliječne krave daleko su od krava iz polovice 20. st. kao što su one bile daleko od svojih divljih prethodnika. Prosječno daju oko 27 litara mlijeka na dan, potrebno ih je musti dva puta dnevno kako bi izbjegle stres i bol zbog nepomuzenosti. Unatoč tome što postoje automatizirana rješenja, još uvijek postoji potreba za jednim radnikom za opsluživanje 30 do 50 krava. Udio ljudskog rada u litri mlijeka je 22%. Mužnja životinja oduvijek je bila zamoran i skup posao koji mora biti obavljen s posebnom brigom i u kontroliranim higijenskim uvjetima. Već je pojava aparata za mužnju bila prekretnica i značila je uštedu no njihova primjena nije isključivala čovjeka. Prvi aparati za mužnju pojavili su se u prvoj polovini 20 st. Tako je 1939. godine na svjetskoj izložbi u New Yorku prikazan “rotolactor”, stroj za industrijsku mužnju izveden u obliku rotacijskog karusela (vrtuljka) na koji su dolazile krave da bi se, kao na tekućoj vrpci, obavljala mužnja najprije ručno, a potom uz primjenu muznih aparata. U početku primjene robota smatralo se da je mužnja jedan od poslova koji nikad neće biti do kraja robotiziran. Pa ipak, roboti za mužnju bili su među prvim robotima koji su korišteni u agroprivredi i danas čine gotovo standardnu opremu. Broj tih robota je, prema godišnjoj statistici IFR-a iz 2013. godine, iznosio oko 40 000, a do 2017. godine trebalo bi ih biti instalirano još 30 000. Iskustva uporabe robotiziranih stanica za

Robotizirana stanica za mužnju krava podsjeća na velik ormar u koji krava ulazi dragovoljno. Čišćenje vimena obavlja se valjcima na manipulatoru koji je i najsloženiji dio muzne stanice. Osim što prepoznaje vime, robotička ruka individualno isključuje mužnju svake od četiri sise, varira podtlak i puls sisanja.

ROBOTSKA MUŽNJA mužnju pokazala su mnoge prednosti u odnosu na klasične metode mužnje s tim da su ti roboti profitabilni. Riječ je o strojevima koji opsegom posla daleko nadmašuju običan stroj za muzenje bez prisutnosti ljudi. Zbog toga se govori o robotiziranim stanicama za mužnju. Robot bilježi težinu životinje, brzinu mužnje, a kad je mužnja ispod razine produktivnosti prilagođavaju se individualno za svaku životinju dodaci hrani, minerali i lijekovi. Kako radi robotizirana stanica za mužnju? Robotička mužnja temelji se na poznatom mehanizmu širenja tehnologije: kad se krava ne može prilagoditi stroju, stroj je potrebno prilagoditi kravi. Mnogo je češći obrnuti primjer u kojem se uvjeti zadatka prilagođavaju mogućnostima stroja. Prva istraživanja s robotiziranom mužnjom provedena su sredinom 80-ih godina u Velikoj Britaniji, Zapadnoj Njemačkoj i Nizozemskoj, kako bi se postupno razvila u najnapredniju primjenu s velikim komercijalnim potencijalom. Mužnja krava uz pomoć robota danas je mnogo više od obične mužnje. Postala je potpuni nadzorni sustav koji brine o životinjama i vodi svakodnevnu evidenciju njihova stanja. Svaka krava ima vlastiti identifikacijski kod smješten na uhu, a za potpunu identifikaciju koriste se vanjski senzori koji reagiraju na prisutnost životinje i prepoznaju njene individualne osobine. Krava može na mužnju doći po vlastitoj volji i u bilo koje vrijeme. Sustav je prepoznaje i nakon identificiranja odlučuje treba li biti pomuzena ili ne. To odlučuje na temelju vremena proteklog od posljednje mužnje. Robotizirani sustav za mužnju čini robotička ruka (manipulator s vodenom hidraulikom ili pneumatikom) na kojoj se nalaze senzori koji utvrđuju prisutnost vimena. Stroj mjeri mnoge parametre poput boje vimena ili mlijeka, temperature mlijeka, provodljivosti, masnoće, laktoze, razine somatskih stanica i proteina u mlijeku svake pojedine krave. Krave se za robotiziranu mužnju treniraju tri tjedna. Početkom prisilno, a potom sve blažim metodama. Krave u stanicu ulaze s jedne strane, a izlaze s druge. Tako se izbjegava potreba za okretanjem ili kretanjem unazad što krave iznimno mrze. Ne vole ni kad je robot za mužnju predaleko. Ipak, kako je rekao jedan prodavač

PREDNOSTI • povećava proizvodnju mlijeka za 12% • smanjuje rad za najmanje 18% • poboljšava životne uvjete krava • ujednačava proces mužnje • povećava frekvenciju mužnje (do 3 po danu) • isplati se za 60 i više krava dok se automatizirani sustavi mužnje isplate tek za više od 300 krava uz velike preinake u prostoru NEDOSTACI • zahtijeva visoka početna ulaganja (cijena robotičke stanice kreće se od 150 000 do 200 000 eura) • niža kvaliteta mlijeka • smanjuje povezanost farmera i životinja robota za mužnju, krave lakše shvaćaju način rada tih strojeva i brže se navikavaju na njih nego farmeri na čiju farmu dođu. Igor Ratković

POŠTANSKE MARKE

Stare i edukativne igračke

Slika 1. Igračka TO TAK, sastoji se od 14 elemenata tokarenog drva, različitih veličina i oblika, od kojih je moguće sastaviti zapravo neograničen broj kombinacija. Jednostavnim međusobnim umetanjem štapića, prstenastih i konusno zaobljenih dijelova nastaju različiti životinjski oblici

Te m e l j e m prijedloga Udruge europskih javnih poštanskih operatora (PostEurop) od 1956. godine, europske poštanske uprave izdaju jednu ili više poštanskih maraka u seriji Europa, s određenom temom koja Slika 2. Danska je na svojoj marki predima globalno stavila lego kocke. Ovaj danski izum iz sredine 20. stoljeća, koji u slobodnom značenje, a od prijevodu znači “lijepo se igraj”, jedne 2002. godine su od najpopularnijih dječjih igračaka bira se najljepu svijetu ša poštanska marka na predloženu temu. Datum izdavanja maraka pretežito je vezan za 9. svibnja, kada se obilježava Dan Europe. Tako su do sada obrađene teme: znamenite žene, poštanska vozila, izumi, narodna glazbala, šume, dječje knjige, astronomija, praznici i dr. Oko pedeset europskih izdavača poštanskih maraka i ove se godine uključilo u PostEuropovo natjecanje za najljepšu marku na temu Europa – stare igračke.

PostEuropovo natjecanje izvrsna je prilika za promidžbu manje poznatih zemalja, samostalnih teritorija ili autonomnih regija kao što su Andora, Guernsey, Farerski Otoci, Gibraltar ili Grenland. Zašto? Zato što velik broj filatelista sakuplja marke na temu Europa i nastoji doći do svih tih marka koje detaljno proučavaju i istražuju. Da se radi o vrlo zanimljivoj temi potvrđuje podatak kako su već za nekoliko sljedećih godina određene teme za marke iz serije Europa: “Ekologija u Europi – razmišljaj zeleno” (2016.), “Dvorci” (2017.) i “Mostovi” (2018.). Za najljepšu europsku poštansku marku može se glasovati na internetskoj stranici http://www. posteurop.org. Zanimljivo je spomenuti kako je na natjecanju 2012. hrvatska marka s motivom nacionalnog parka Paklenica osvojila, prema ocjenama glasača, brončanu medalju. Izdavač poštanskih maraka Republike Hrvatske na natjecanje je prijavio poštansku marku s motivom porculanske lutke. Karakterizira je neodoljiva ljepota, potcrtana domaćom odjećom koju nosi. To je mala, stara, bogato vezena, u svim pojedinostima prava posavska nošnja. Osim ove marke, izdana je početkom svibnja 2015. i marka koja prikazuje igračku TO TAK autora Ante Jakića iz 1965. godine, namijenjena serijskoj proizvodnji, koja se inventivnošću može mjeriti s vrhunskim ostvarenjima skandinavskog i talijanskog

Slika 3. Omotnica prvog dana jedan je od neizbježnih filatelističkih proizvoda. Osim maraka iz iste serije i žiga prvoga dana, na omotnici je uobičajena neka prigodna ilustracija. Marke otoka Guernseyja prikazuju igračke britanske kraljevske obitelji kroz stoljeća

Slika 4. Globalni događaj, Europsko nogometno prvenstvo u Austriji i Švicarskoj 2008. godine s natpisom države Austrije na engleskom jeziku

dizajna tog vremena. Radi se o 14 elemenata od tokarenog drva, različitih veličina i oblika, od kojih je moguće sastaviti zapravo neograničen broj kombinacija. Jednostavnim međusobnim umetanjem štapića, prstenastih i konusno zaobljenih dijelova nastaju različiti životinjski oblici. Zbog većeg interesa filatelista za temu Europa, naklada ovih maraka nekoliko je puta veća od uobičajene. Zbog zanimljivosti teme, marke će u svoje kolekcije spremiti i obožavatelji igračaka, nesakupljači maraka. Na ostalim “europskim” markama koje se natječu za titulu najljepše, prikazane su različite igračke kakve su koristila ili još uvijek koriste djeca u svojim svakodnevnim igrama. Naravno, ove igračke zanimljive su i odraslima s obzirom da ih podsjećaju na djetinjstvo ili su im na drugi način zanimljive. Igračka je najčešće simbolična zamjena za stvarni predmet. Pojavila se kada je čovjek počeo izrađivati umanjena oruđa i oružja. U ranom se djetinjstvu najčešće koriste igračke koje su vrlo slične stvarnim predmetima i vrlo su važne tijekom razvoja; poslije se dijete koristi različitim predmetima kao zamjenom za stvarne. Klasična je podjela još od antičkog vremena na “muške” i “ženske” igračke – one za dječake koje valja naučiti ratovati i one za djevojčice koje

moraju svladati sva kućanska znanja i umijeća. Također, razlikuju se i po vijeku uporabe, s obzirom na ubrzani razvoj čovječanstva. Dijete s igračkom svladava budućnost; odrastao čovjek u toj istoj igrački vidi sve svoje budućnosti koje se nisu ostvarile, sve koje su mogle biti, sve koje se još uvijek mogu odsanjati. Igračke u obliku vlakova, automobila, vojnika, vatrogasaca, lutki i lego kocaka neki su od motiva koji su se našli na ovogodišnjim “europskim” markama država kao što su Gibraltar, Vatikan, Španjolska i Češka. Posebno se ističe Guernsey, kraljevski posjed podložan britanskoj kruni u Kanalskim otocima, koji je na čak šest maraka i nekoliko filatelističkih proizvoda (album, omotnica prvog dana, žig) prikazao igračke britanske kraljevske obitelji od 1774. do 2013. (konj princa Georga iz 2013., automobil princa Charlesa iz 1950., drvena lutka princeze Viktorije iz 1831. i dr.). Ovaj teritorij, u skladu s aktima Svjetske poštanske unije (engl. Universal Postal Union – akr. UPU), najmlađe agencije UN-a sa sjedištem u Bernu, glavnom gradu Švicarske i odlukom zakonodavne vlasti Velike Britanije ima prvo izdavati poštanske marke. Nominalne vrijednosti maraka izražene su u funtama, a svaka marka ima obris krune Ujedinjenog Kraljevstva.

ÖSTERREICH ILI AUSTRIA

Austrija je jedna od vrlo rijetkih zemalja svije ta koja svoje ime na poštanskim markama, ovisno o izdanjima, piše na dvama različitim jezicima. Obveza stavljanja naziva države propisana je konvencijom Svjetske poštanske unije te zakonskim i podzakonskim aktima država izdavatelja maraka. Jedina država koja nema tu obvezu je Velika Britanija zbog povijesnih razloga: na njihovom teritoriju 1840. prvi je put uvedena poštanska marka. Naime na temelju procjena prodajnih i marketinških stratega izdavača, Austrijska je pošta 2003. i 2004. godine na čak 25 posto svojih izdanja pisala naziv na engleskom jeziku “Austria”, umjesto uobičajenog naziva države na službenom njemačkom jeziku “Österreich”. Glavni razlog tome, prema njihovu mišljenju, bolja je zamijećenost države odakle marke dolaze kod nesakupljača maraka, odnosno kod primatelja

IZVORI ENERGIJE

Nova baterija Slika 5. Geografski prikaz države na marki čija nominala odgovara za plaćanje poštanskih usluga u međunarodnom prometu s natpisom države: Österreich. Marka je imala za cilj geografski pozicionirati Austriju s natpisom države na službenom njemačkom jeziku.

pošiljaka u inozemstvu. Naime, mali broj ljudi izvan Europe i onih koji ne sakupljaju poštanske marke znaju o kojoj se zemlji radi kada pročitaju natpis “Österreich”. S obzirom na to da danas manje od pet posto austrijskih maraka ima natpis “Austria”, može se sa sigurnošću reći da ovaj strateški cilj izdavača nije postigao željeni cilj. Austrijske marke važne su i za povijest hrvatskog naroda jer je tijekom povijesti područje današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine bilo u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Tako su se marke Monarhije na području današnje Hrvatske koristile od sredine 19. stoljeća pa do kraja I. svjetskog rata, a na području BiH od 1878. godine pa sve do 1918. Zbog povijesnih razloga brojni filatelisti, posebice iz zapadnoeuropskih država, sakupljaju marke Hrvatske i Bosne i Hercegovine te znaju o povijesti ovih dviju zemalja i više nego velik broj građana ovih dviju država. Zanimljiv je i podatak kako su Austrijanci nekoliko puta prikazivali hrvatske motive na svojim poštanskim markama: 1996. Paula von Preradović, autorica austrijske himne; 2008. hrvatski navijači, Europsko prvenstvo u nogometu Austrija– Švicarska; 2012. Jurišićeva ulica u Zagrebu (stari austrijski gradovi!); bojni brod Viribus Unitis 1915. godine i dr. Ivo Aščić

Svojom pojavom litij-ionske baterije, kao svjetski boom modernih tehnologija, zamijenile su teške, jednokratne alkalne baterije u svemu. Nažalost, i one pomalo gube bitku sa sve većim energetskim potrebama današnjice. Novi tip baterije, aluminij-ionska koju su stvorili znanstvenici sa Sveučilišta Stanford, ne samo da je manje eksplozivna od litij-ionske već se može izraditi po znatno nižoj cijeni, a za njeno potpuno punjenje potrebno je ni više ni manje nego jedna minuta. Nova baterija sastoji se od negativno napunjene aluminijske anode i pozitivno punjene grafitne katode. Baterija, pored navedenih prednosti, ima mogućnost savijanja što otvara brojne potencijalne mogućnosti upotrebe u elektronskim uređajima. Za razliku od prethodno izrađivanih aluminijevih baterija, koje su mogle podnijeti do 100 ciklusa punjenja, Stanfordov prototip može podnijeti 7500 ciklusa punjenja bez gubitka kapaciteta, što je 7,5 puta duže od prosječne litij-ionske baterije. Aluminij-ionske ćelije još uvijek nisu savršene, jer trenutni prototipovi mogu proizvesti struju jakosti 2 V, daleko manje od 3,6 V koju daju litij-ionske i uz to podnose gustoću struje od 40 W/kg, što je puno manje u odnosu na 100 do 206 W/kg za litij-ionske baterije. Ipak,ove baterije nove generacije imaju sve što bi dobra, ekološki prihvatljiva baterija trebala imati, jeftine elektrode, brzo punjenje, fleksibilnost, dug životni ciklus i sigurna je za uporabu. Izvor: http://www.pcworld.com/ Sandra Knežević

4D-printanje

NOVA TEHNOLOGIJA

Znanstvenici su isprintali kvadratnu mrežu, stranice dužine oko 38 cm. Kada su mrežu uronili u vodu, vodoupojan materijal ponašao se poput mišića koji se opuštaju i stežu, pri tome proizvodeći brojne složene geometrijske oblike. U budućnosti vide vrlo širok spektar primjene predmeta dobivenih 4D-printanjem koji bi imali mogućnost prilagodbe na promjenu temperature i povećanja funkcionalnosti ili udobnosti. Tako bi mogli proizvoditi proizvode za njegu djece koji bi reagirali na promjene vlažnosti ili temperature te odjeću i obuću prilagodljiviju na uvjete u okolišu. Još jedan korak dalje bili bi medicinski implantati, jer postoji mogućnost stvaranja struktura koje mogu mijenjati oblik i funkcionalnost bez djelovanja izvana. To bi bilo od velike važnosti za proizvodnju kardioloških stentova, cjevčica kojima se proširuju krvne žile, a koji bi bili načinjeni tako da kad ih jednom ugradimo ne bi postojala potreba za njihovom zamjenom tijekom vremena, jer ne bi bilo promjene u njihovoj funkcionalnosti. Znanstvenici bi željeli proizvesti predmete 4D-printanjem u različitim dimenzijama, od velikih do onih najmanjih. Zasad su uspjeli izraditi predmete veličine nekoliko centimetara, a za medicinske implantate trebalo bi biti moguće printati objekte čak 10 do 100 puta manje. Za kućanske aparate trebalo bi biti moguće printati i do 10 puta veće predmete. Pred znanstvenicima su još brojna istraživanja kojima bi trebali usavršiti materijale koji se koriste za 4D-ispis, jer iako ti materijali mogu pretrpjeti nekoliko ciklusa močenja i sušenja još su uvijek neotporni na savijanje i gube svojstvo promjene oblika već nakon nekoliko uzastopnih presavijanja. Također, planiraju proizvesti materijal koji bi reagirao, osim na vodu, i na toplinu i svjetlost. Izvor: http://www.livescienOva mreža dobivena je 4D-tehnologijom ispisa. Na slikama je vidljivo kako mreža može ce.com/ poprimati konveksni ili konkavni oblik Sandra Knežević Znanstvenik Dan Raviv i njegovi kolege s MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) uspjeli su uz pomoć nove tehnologije 4D-ispisa dobiti dinamične 3D-oblike koji imaju mogućnost mijenjanja oblika nakon što su ispisani. Takvi objekti dobiveni 4D-ispisom mogli bi imati široku primjenu, od medicinskih implantata do naprava za kućanstvo. Današnjom tehnologijom 3D-ispisa u mogućnosti smo izrađivati predmete od različitih materijala, kao što su plastika, keramika, staklo, metal, pa čak i onih neuobičajenih poput čokolade ili živih stanica. Primjena ove tehnologije danas više nije samo industrijska, već je možemo naći i u nekim kućanstvima, zbog sve prihvatljivije cijene 3D-printera, pa i spoznaje da u vlastitom dnevnom boravku možemo proizvoditi različite kućanske naprave ili igračke. Kao sljedeći korak, Raviv i njegovi kolege razvijaju tehnologiju 4D-ispisa. Za časopis Scientific Reports dali su objašnjenje kako su ispisali 3D-oblik iz dva različita materijala. Jedan materijal bio je tvrda plastika, i predmet je ostao krut, a drugi materijal bio je vodoupojan, i volumen predmeta mogao se udvostručiti ako bi ga se uronilo u vodu.