22 panorama
broj 758 / 11. rujan 2018.
Za dušu za spomenek
Na natječaj je prispjelo 209 radova, a na recitalu su izvedeni kajkavski stihovi 37 pjesnika
Krapinski Recital kajkavske poezije Za javno izvođenje pjesme je odabralo povjerenstvo u sastavu Radovan Novina, Zorica Klinžić i Dragica Ferjanić
Piše:
Nevenka Gregurić
DUHA JESENI H MOJE POMETI
D
ani su se krajši i krajši. Jesen je počela kucati na vraca Zagorja. Od vajkada mi je te bil najljepši diel h ljetu. Negda h jesen gda je počela škola te me je raduvalje jar sem same jemput na dan išla z blagem na pašu. A unda se blage moglje pasti širom jer je otava bila pospravljena. Same su lakotni gajilji otavič, pak sme malje bolje moralji čuvati blage da nej prešle na njihove tranike. Če bi se te i dogodilje, nej bilji preveč h brige jer bi ljehke zbavilji špotance. Špotanje nie bilje nič prema onomu kaj sme si moglji privuščiti dok se blage širem paslje. Našem igranju lovice, verisanja, presičanja, masljinjkuvanjka, parila, vaganju solji, nie bilje kraja. Konec bi bil same unda gda sme se prie nek sme išlji dima okupilji oko ognja gde je zaduženi za kurenje spekel krumpier ilji kakef pacelj koruze, teri bi doneslji od doma ilji ga našlji na još ne pobrane koruze. Veselji, črljeni h ljica vračalji bi se sitem blagem doma. Putič čez selje nosnice su dražile sakojačke duhe, duhe jeseni. One su se mogle šnjofati same h jesen i niti h jednem drugem dieljecu ljeta. Škripale su pod strehu stare drvene preše, a ž nih je curel slatki hruškof ilji jabučni mošt. Poskrivečki sme znalji najti kakef šlafec i ž njim, kaj nas nej gazda mošta videl, pilji. Če nie bilje šlafeca unda bi našlji lonček i fljetne ž njim zagrabilji. Če ni te nie bilje moči najti unda sme našlji bučinu rozgu od pera i ž nju slasne vljieklji, kaj med slatki mošt, i pazilji da nas stariejši nej vidlji. Ak se mošt h rezal malje nam se je i mantralje. Mošt se je čuval stariejšem za pijaču, a ak je kaj ostalje rabilje se je za ocet, tak da baš nie bilje drage starijšem če bi ga pilji. Dišala su naša dvorišča i po kuhane rakije od rane sljif. Oko rakijaškuga kotla sedelji bi muži, pokoštavalji rakiju i vodilji mudre spominke. Največ put su njim fiesi i škrljaki stalji na glave na hero od stalnuga česanja po lasi. Z gnjojnike se je pušil i dišal šljivof trop od teruga se skuhala rakija, a friški šljivaš se del h kotel.
Tak se po dvorišču rakija znala peči i po par dane, a njenji šnjof se širil seljem kaj ti se moglje h glave tavrteti i da niesi pil rakiju. Ženjske su pacale papriku h domačem octu. Nie bilje hiže tera bi bila bez pacovine. Zima je bila duga i triebalje je za nju kajčesa pospraviti. Pacavina se slagala h pelnice, a gdoj ju nie imel metal je flašičičke h špajzu ilji čak na ormar po soba. Ona je morala biti na visokom kaj jih deca niesu moglji doseči. Si sme mi negda bilji fejst šteči, a i želučeki baš niesu bilji puni. Če bi nam bilje na mesta gde sme moglji doseči za čas bi flašice bile prazne. Nie bilje hiže pri tera se nie pekel pekmez i te navike od sljif bistric. Kak unda nie bilje sakojačke praške za brze kuhanje pekmez se kula dan dva. Njega su moralji miešati si hižni kaj se nej prikuzmičil. Če bi se te dogodilje teške je bilje zribati renjgljek, a on je največ put bil posujeni. Unda nej bilje nikomu drage da mu vrneš prigoreti renjkgljek ilji nedaj Bože stučenem cinem. Dišale su hiže i po jabuka, hruška i dunjami tere su se obirale i slagale po lomare, pod postelje, na stalažice i sigde gde su se mogle deti. Vodilje se računa da moraju biti tam gde nej mogle pozepsti. Negda se sad metal na najže h bažuljinje ilji h senjake h krmu, kaj bi ščem duže moglje stati, a da nej zgnjilje od hladnoče. Dvorišče h jesen cinfrale su naslagane žute buče, kaj cekin, sake felje. Sušila se posuda za branje grozdja, i poklje branja.Vetrile su se pocedilke, groštenjke, pute, škafi i biednji. Dobre oprani moralji su se sušiti kaj bi se ščuvalji za druge ljete. Kak god da su bilji oprani duha slatkug vinskuga mošta i grozdja nieje se mogla hništiti. Ona je i dalje dragala nosnice onuga gdoj bi kre njih prešel. Sega toga denes več nie. Nema blaga napaše, nema h polju ognja oko teruga bi čučala deca. Malje gdoj več peče rakiju h svojem dvorišču i cmari pekmez od sadja. Same starijši još h pameti nosiju življenje tere, ne odhaja nek je prešlje, a duha negdašnje jeseni živi h njihove pometi i srcu.
KRAPINA – Prošla je srijeda u Krapini protekla u znaku pjesničke riječi. Dok su na središnjem trgu svirali Podvinčani i varaždinski glazbenici, u dvorani Srednje škole održan je tradicionalni Recital kajkavske poezije, na kojemu su glumci zagrebačkih kazališta govorili kajkavske stihove 37 pjesnika. Za javno izvođenje odabralo ih je povjerenstvo u sastavu Radovan Novina, Zorica Klinžić i Dragica Ferjanić. Inače, na ovogodišnji je natječaj prispjelo 209 radova. Poseban gost recitala bio je ugledan liječnik, prof. dr. Zijad Duraković, najpoznatije pjesničko ime među liječnicima i član Društva hrvatskih književnika. Recital je pratio
i Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika. Motivacijskim nagradama nagrađeni su Vladimir Šuk iz Oroslavja, Marica Planin-
šek iz Donje Pušće i Vesna Janković iz Čakovca. U glazbenom dijelu programa nastupila je pjevačica kajkavskih popevki Tanja Mršić, uz klavirsku prat-
nju Tonija Eterovića. Tiskan je i zbornik „Uno kaj me je stvaralo“ u kojemu su objavljene pjesme šezdesetak kajkavskih pjesnika. (žs)
Dani Hižakovca održani uz koncert, igre, pjesmu, blagoslov traktora i svetu misu HIŽAKOVEC – Proteklog su vikenda održani Dani Hižakovca u Donjoj Stubici. Tradicionalna je to manifestacija koja se svake godine organizira, uz posvetilo Kapele svetog križa. Tako su se i ove godine za organizaciju pobrinuo Odbor za očuvanje baštine Gupčevog kraja – Hižakovec te Župa svetog Jurja Gornja Stubica. U petak je u kapelici održan koncert Vokalista svetog Jurja, a nedjelja je tijekom cijeloga dana donijela pregršt događanja i druženja. Mještani Hižakovca okupili su se već od jutarnjih sati, na druženju i raznim igrama, a poslijepodne je svetu misu predvodio velečasni Josip Čulig, uz župnike Nikolu Jurkovića i Dubravka Škrlina Hrena. Održan je i blagoslov traktora, a nakon toga i domjenak koji su pripremili mještani te svirka i pjesma. (jk)
Na 20. Recital Josip Ozimec pristiglo je 229 radova MARIJA BISTRICA – Završen je natječaj za 20. izdanje Recitala Josip Ozimec Marija Bistrica 2018. Na ovogodišnji natječaj 54 autora ukupno je poslalo 229 radova, od toga 63 na kajkavskom, 134 na standardu i 32 na čakavskom. Stručni sud u sastavu dr. sc. Ivo Kalinski, profesorice Ivančica Tomorad i Marija Lamot te don Anton Šuljić odabrat će radove za izvođenje na samoj završnici reci-
tala, kao i za objavu u zborniku ''Došel bum v Bistricu''. Sama završnica recitala održat će se u subotu 20. listopada u Kapelici sv. Petra u Svetištu Majke Božje Bistričke. U Glazbenom dijelu programa nastupit će Klapa Bistrica, a stihove će kazivati Jelena Januš-Grbić i Josip Klapač. Organizator Recitala je Radio Marija Bistrica. (Elvis Lacković)