28 panorama
broj 430 / 10. Siječanj 2012.
Sjećanje na pjesnika Svaki 'čovek ' Dragu Ulamu i njegovu ima svoju sudbinu poeziju koja zrači neprolaznošću Za sedam mjeseci baka Kata navršit će 100
“Moj prijatelju, mene više nema. Al' nisam samo zemlja, samo trava. Jer knjiga ta, što držiš je u ruci. Samo je dio mene koji spava… (D. Cesarić)
Ivo Šućur KUMROVEC
U ZABOK – Kata Trčak iz Bistričke Selnice koju svega par mjeseci dijeli do njezinog stotog rođendana svojom komunikativnošću i odličnim pamćenjem iznenadila je i oduševila
Nisam išla ni vurice u školu. Rekli su da se za dekle ne pita da li ideju u školu. Ali je sve znam. Nema stvari koju ja ne bum zbavila. Z menu se morete se dogovoriti. medicinsko osoblje ob Zabok na Odjelu pulmologije, ali i ekipu Zagorskog lista. Dr. Zrilić kaže da baka Kata hoda, razmišlja i rezonira najnormalnije. Nije čak htjela ostati u bolnici, ali su je nekako uspjeli nagovoriti. Ima bronhitis i problema s disanjem što ju je pak primoralo na bolnički krevet. Da na nekom bolničkom odjelu bolnice leži baka koja ima gotovo 100 godina zaista je rijetkost, a posebno ako baka još uvijek sve razumije, razgovijetno pripovijeda i svega se sjeća. -Rođena sam 30. kolovoza 1912. godine. Suprug Janko bio je rudar i radio je u rudniku, Ah, siromak, fejst se je mučil. Mučila sam se i ja u životu, delala na gruntu, negdar sam zbavila samo s koricom kruha.
Denes snehe slabe delaju
- Bili sme sirotinja, devetero braće. Hodila sam u v jarek s koritem prat. Denešne snehe slabe delaju. Nije bilo kak denes. Prije sam bila
suha kak treska, denes sam predebela - predstavila se baka Kata koja je u braku sa suprugom Jankom imala dvije kćeri Baricu i Šteficu, te sinka Janka. Baka Kata živi kod kćeri Barice. - Ne pijem alkohol, niti crnu kavu. Pijem bijelu kavu, nju si i pojedem. Popijem i čaj. Svako jutro skuham si i bijelu juhu. Ja ne prigovoram niti jene hrane - veli baka Kata koja lijepo priča o svojih 5 unuka i 11 praunuka. Svi su prema njoj jako pristojni i poštivaju je, što joj je jako milo i drago. Kakva je to bijela juha? - pitamo. - Stavite vode koliko hoćete, zamutite kuruznu meljicu i zaoctite. Meni baš ne paše slatke same kiselina - odaje ova dugovječna baka.
Sprema se fešta za 100. rođendan
- Nisam išla ni vurice u školu. Rekli su da se za dekle ne pita da li ideju u školu. Ali je sve znam. Nema stvari koju ja ne bum zbavila. Z menu se morete se dogovoriti. Poznam ja brojke i puno slova. Nekad si znam misliti koj me Bog još drži na svijetu, ali to je sudbina, određena svakog 'čoveku' - zaključuje mudra baka koju su za blagdane posjetili i župnici iz Marije Bistrice. Veli da svi čekaju njezin 100 rođendan, mnogobrojna obitelj, doktori... Svi čekaju veliku feštu na koju smo se i mi pozvali. Baka Kata se samo nasmijala i rekla, da smijemo doći ako ju zdravlje posluži što joj mi od srca želimo. Pohvalila je doktora i sestre OB Zabok koji su dobri prema njoj, a medicinskom osoblju zahvaljuje se i ekipa Zagorskog lista koja nam je omogućila razgovor s bakom koja s nama podijelila i dio svoje duge životne priče. (M. Bašak)
ruci nam je prva zbirka pjesama «Kumrovečke plave kmice», koje je pokojni Drago Ulama kao svoj prvijenac objavio na njemačkom jeziku «Gedichte»(Güter1966.), za vrijeme svojih izbivanja iz domovine u Danskoj, Belgiji i Njemačkoj (1955 – 1968.). Tečno je govorio njemački i francuski, služio se engleskim i danskim, a tek dvanaest godina nakon povratka kući, objavljena je u izvornom kajkavskom jeziku u nakladi i tisku Narodnog sveučilišta Klanjec i Spomen parka – Kumrovec. Drago Ulama rođen je 1936. u Kumrovcu. Po struci je bio poljoprivredni tehničar, a bavio se montažom strojeva i autoprijevozništvom. Sedamdesetih godina je teško obolio i jedva preživio operaciju čireva na želucu. Vratio se tradicijskom obiteljskom obrtu- tokarenju. Kako mu je djed Alojz prijateljevao sa velikim kiparom Antunom Augustinčićem, ovaj mu je omogućio da u svojoj radionici izlijeva čuvenu skulpturu Josipa Broza Tita u minijaturi. Ovaj postao je do raspada bivše države cvjetao. Kasnije će Drago svoj posao prenijeti na sinove Dragutina i Nikolu, a sam će se više posvetiti svojoj muzi, pjesništvu. Tako su se od 1978. do 1990. nizale zbirke kajkavske lirike: Kumrovečke plave kmice. Med kumrovečkom zemlom i nebom, Kumrovečka sul i jezik, Kumrovečki pelin, Kumrovečki žvepleni mošt, Kumrovečka rosa, Kumrovečki vinski kamen, Kumrovečko vreme i reči, Kumrovečki trpotec i Kumrovečki hudi hren. U monografiji o Rudolfu Kroflinu «Ništa im nisam odao» (Zagreb,1985), priredili Draško Koričanić i Mladen Maloča, tiskan mu je ciklus kajkavskih pjesama «Letenje heroja». Uvršten je u Antologiju novije kajkavske lirike, časopis Kaj, «Ogenj reči» – Antologiju hrvat-
skog kajkavskog pjesništva (1986.) i «Rieči sa zviranjka (1999.).Uvršten je također u zbornike «Prvi susreti zagorskih pjesniaka (Zelenjak – Kumrovec, 2001.), «Drugi susret zagorskih pjesnika (Klanjec, 2002.) i Hrvatskozagorski književni zborbnika 2004 (Klanjec, 2995.).Jedan je od utemeljitelja Hrvatskozagorskoga književnog društva. Predvidio ujedinjenje Europe Njegov sin Dragutin, sjeća se oca kao razborita i plemenita čovjeka koji je još sredinom prošlog stoljeća vizionarski govorio da će se Europa ujediniti. - Bio je sklon boemskom životu, dosta vremena provodio s prijateljima, u hotelu «Kumrovec» iznad naše kuće sastajao se s Miroslavom Krležom, Tinom Ujevićem i drugim velikanima hrvatske književnosti, raspredao priče o aktualnim zbivanjima. Bio je nježna duša od čovjeka. Pažljiv prema mome bratu i meni. Svoje ogromno životno iskustvo prenosio je i na nas. Prepuštao nam je slobodu da se kao mladi ljudi iživimo. Nije nas nikad i ni u čemu sputavao, ali tu slobodu nismo nikad zloupotrebljavali. Ponekad nam je nedostajao, ali smo se, kao i naša majka Ivanka, na to navikli. Rado smo čitali njegove pjesme i bili ponosni na njegovo pjesničko stvaralaštvo. Spremamo se i na pripremanje njegove Monografije - sjeća se svoga oca Dragutin Ulama. Drago Ulama je umro 4. siječnja prošle godine. Na sahrani, 6. siječnja, na kumrovečkom groblju, od mrtvog pjesnika oprostili su se njegovi njegova obitelj i rodbina, prijatelji i znanci, među kojima i mnogi zagorski kajkavski i ini pjesnici. Nad njegovim grobom govorili su Božidar Brezinščak Bagola, Vladimir Poljanec, vlč. Milan Juranić. Svi su naglasili da njegovom smrću nastaje velika praznina u kajkavskoj književnosti i u srcima svih koji su ga poznavali, voljeli i s njime se družili.