Price o psima: Lukavi Žak

Zbog zdepaste građe francuski buldog izgleda kao mišićavi mali pas. Težak je od 8 do 14 kilograma. Ima velike, uspravne uši na četvrtastoj glavi, kratku njušku i rep.

Dlaka mu je sjajna i u raznim bojama: crna, bijela, smeđa, krem ili tamnocrvena. Često je i šaren. Vrlo je simpatičan i lako se sprijatelji s drugim kućnim ljubimcima. Pametan je, druželjubiv i voli se maziti. Nije teško zaljubiti se u ovoga malog veseljaka.

Već nakon dva dana, kada se vratio kući s posla, Emil je našao Žaka kako spava na njegovom kauču. Posudica s hranom bila je prevrnuta, voda prolivena, a jedna šlapa izgrizena, i to Emilova.

Brzo ga je otjerao, a zbog nastale štete tužio svojim trima djevojkama. One su se samo slatko nasmijale i rekle: “Ma još je mali, pa svi psići to rade.”

I sljedećeg dana bilo je slično. Osim što su se svi razbježali. Emil i Žak ostali su sami. Emil se pravio da Žak ne postoji dok psić nije počeo cviljeti. Morao je obaviti svoje pseće potrebe. Emil je pomislio: “Nisam ga ni donio, neću ga ni voditi u šetnju.” Ali cviljenje se pojačalo i Emil je popustio. Vani ih je dočekala kiša.

Žak se prepao. Nije očekivao takvu strašnu zvijer. Zavukao se pod kauč i zažmirio. Kada se obitelj vratila, nigdje ga nije bilo.

Dozivali su ga i pretražili cijelu kuću, ali ništa. Emil se često znao naći u takvim situacijama kada je ulazio u kuću u kojoj bukti vatra.

Vatrogasci tada traže je li ostalo neko dijete ili starija osoba koji zbog dima nisu mogli sami izići.

Oštrim pogledom preletio je po sobi i u jednom trenutku podigao kauč. Ispod kauča šćućurio se Žak.

Svi su se odmah okupili oko psića pokušavajući ga smiriti jer se vidjelo da je uznemiren. Danima poslije čudno se ponašao, bio je preplašen, svega se bojao.

Ukućani su odlučili da ga više neće ostavljati samog. I to se pokazalo dobrom odlukom jer je Žak polako postao onaj stari veseljak.

U njemu se probudio nagon psa čuvara. Iako se nakostriješio, znao je da neće moći lako otjerati neznance. Vrtio se u krug tražeći rješenje. I onda ga spazio. Na ormariću ne nalazio megafon koji je u žurbi ostavio Emil.

Trebalo je donijeti jedan Preko fotelje popeo se do kraj konopa posadi broda kako bi ga mještani mogli privući uŠapom luku i privezati. megafona. je stisnuo Psi koji su na obali bili sa svojim vlasnicima tiho su cviljeli rep, osjetili su opasnost. More je bjesnjelo. Svaki bi pokušaj bio gumb koji jei ipodvili Emil stalno stiskao. Čim se upalila zelena lampica, neuspješan i poguban. počeo jeBill režati, pa svekako jačese lajati je gledao brodi u daljini ljulja i nestaje pod valom pa ponovno na kraju iz svega glasa zavijati u izranja.

Njuškom su mu prolazile sitne slane morske kapi koje su se razbijale megafon.

Urlikanje se Stajao pronijelo o obližnje stijene. je nepomično. Tijelo mu je bilo napeto, a duga dlaka cijelom kućom. Provalnici su je na vjetru. Činio se još veći. treperila se zaledili od straha. Činilo se kao da je u kući medvjed koji ide ravno na njih. Od straha su sve stvari koje su ugrabili ispustili iz ruku i izjurili iz kuće.