MONIKA NERAL - svojim diplomama inspiracija je ženama u vinskom svijetu

Monika Neral jedna je od naših najuspješnijih mladih sommelierki, rodom Riječanka, živjela je i studirala u Italiji, zavoljela vino, i sve dublje proniče u njegove tajne. U zagrebačkoj Esplanadi, pred En Primeur istarske malvazije, razgovarala sam s njom uz čašu šampanjca.

piše: MARIJA VUKELIĆ foto: JULIO FRANGEN

Kako si zakoračila u vinski svijet?Vino je u meni oduvijek. Moj pradjed izrađivao je vinske bačve, familiju su zvali „bačvari“. Oba djeda imala su vinovu lozu i proizvodili svoje vino. Kad sam imala pet godina, preselili smo se u Italiju i ostali smo ondje sedamnaest godina, što je utjecalo na moju znatiželju o vinskoj kulturi. Završila sam Fakultet stranih jezika i književnosti u Trstu. Ondje sam živjela dvije godine, ali sam s Erasmusom putovala u Pariz i Libanon. Tijekom boravka u Libanonu upisala sam drugu razinu WSET-a. Treću sam upisala u Zagrebu kad sam se vratila u Hrvatsku. Nakon što sam počela raditi u jednom hotelu u Opatiji, shvatila sam koliko malo znam o vinu i koliko me zanima. Poslije sam išla na ASI zlatnu diplomu u Opatiji i trenutno sam studentica WSET diplome u jednom programu koji obuhvaća Austriju, Njemačku i Italiju.

Prvo vino si kušala s djedom?Da, vjerojatno. Mošt smo s guštom pili. I danas ga pijemo. S vinom sam počela rano, ali u Italiji se i ne može drugačije. Kad smo ondje izlazili, sa šesnaest, sedamnaest godina, pili smo Aperol Spritz ili vino. Vino je uvijek bilo na stolu - malo drugačije nego u Hrvatskoj, ali prema tomu se polako okrećemo i mi, nadam se.

Zadnjih si godina jedina žena finalistica na nacionalnim sommelierskim natjecanjima? Kakav je osjećaj tijekom natjecanja?Stres je ogroman, ali mislim da mi žene trebamo prebroditi taj strah, kompleks inferiornosti. Zapravo smo i više talentirane za vinski svijet, ne samo zbog njuha. Dokazano je da imamo bolju memoriju od muškaraca. Bile bismo puno bolje na natjecanjima samo da se oslobodimo tih strahova. Na mojem zadnjem prvenstvu u 2023., od 27 kandidata bile su dvije žene. Jako nas je malo, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u svjetskim prvenstvima u polufinalu uvijek bude jedna ili dvije žene. Prema statistikama na Master of Wine (na što ću vjerojatno krenuti sljedeće godine), od 430 ljudi s tom titulom skoro je pola žena, mislim da je 40-60 omjer postotka. Ipak, krećemo se u dobrom smjeru.

ASI zlatnu diplomu stekla si u Hrvatskoj i u Italiji? Međunarodna ASI zlatna diploma bio je velik korak, uspjeh i motivacija za mene ali i početna točka daljnje edukacije. Znala sam da sam prva žena u Hrvatskoj, no kad sam doznala da sam i u Italiji jedina (zbog svojeg duplog državljanstva), tek sam tada shvatila da u rukama imam vrlo važan certifikat koji sam trebala iskoristiti u tom trenutku za svoju budućnost. Lijepo je kad si prva osoba koja je postigla nešto u državi, ali najviše me veseli pomisao da će možda moj uspjeh biti inspiracija za druge.

Koja ti je sommelierka uzor?Ima jedna žena u kojoj se baš prepoznajem, Francuskinja, zove se Pascaline Lepeltier. Na prošlom svjetskom prvenstvu bila je četvrta sommelierka na svijetu. Slučajno sam čula za nju kad sam radila u restoranu u Švicarskoj. Njen stric došao je u restoran, počeli smo razgovarati o vinu i pitao me: „Hoćeš li ići gledati svjetsko natjecanje? Moja nećakinja se natječe!“ Tako sam saznala za Pascaline Lepeltier i počela čitati o njoj.

Koliko su važna putovanja za učenje o vinu?Puno sam putovala i prije nego što sam ušla u vinski svijet. Sa školom, fakultetom, a i samostalno idem na izlete od 18. godine. Nedostaje mi još samo Afrika kao kontinent. Po Europi dosta putujem, pogotovo s ovim poslom. Freelancer sam i sad imam još veće mogućnosti s diplomom. Sva vrata su otvorena kad si na toj razini.

Kolika je važnost edukacije?Iznimno, ne bih nikako mogla radila ovaj posao da ne idem konstantno dalje s edukacijom. Baš sam razgovarala s Kristijanom Harječem o tome da smo mi „luđaci“. Nije baš uobičajeno da netko s dvadeset sedam godina tako „grize“. S jedne strane je to jako lijepo, s druge je jako stresno.

Svjetska vinska zemlja s kojim si se mučila učeći?Možda Južna Afrika. Nedavno sam čula da je i drugima problem, a mislila sam da je samo meni. Sa svojim wardovima, distriktima… Možda je ona nešto predaleko od našeg mentaliteta. I klima je drugačija i daleka.

Koliko poznaješ hrvatska vinogorja?Dosta. Nisam ekspert za kontinentalni dio. Kušam, poznajem vina, ali nisam previše posjećivala kontinentalnu Hrvatsku. Istru, naravno dobro poznajem, tamo najviše radim. Dalmaciju isto, to mi je čak u krvi.

Najdraža sorta?Ono što najradije pijem kad sam slobodna je bijeli bordeaux, ne slatka verzija nego suha. I to mi je najdraža sorta - sauvignon blanc, ali pogotovo u tom blendu sa sortom muscadelle. Najdraža crna sorta mi je cabernet sauvignon, pogotovo blend s merlotomcrveni i bijeli bordeaux. Ako spominjemo manje sorte onda je to definitivno nešto iz Italije. Tu me fasciniraju nuove scoperte, sorte koje su se obnovile i ponovo postale popularne, npr. grignolino (crvena sorta) i timorasso (bijela sorta).

Trend izvornih sorti u HrvatskojHrvatska je poznata po njima, mi smo na svjetskom vrhu po izvornim sortama, tu negdje poslije Italije. Imamo ih više od 130 i mislim da su izvorne sorte budućnost. Ne bih voljela da međunarodne sorte preuzmu velik broj vinograda jer nema smisla. I vinskim turistima poznati smo po našim sortama, oni žele piti autohtono i mi to možemo ponuditi. Najdraži mi je sansigot, nedavno sam kušala godište 2010. od vinarije Šipun. Od bijelih jako volim maraštinu, bogdanušu, pošip, naše sorte s juga i otoka.

Žlahtina ...Volim ju jer je iz mog kraja. U zadnje vrijeme rade se fantastična vina od žlahtine. Nismo baš na razini svjetskih sorti, ali se lijepo razvija. Uskoro ćemo izabrat čašu za žlahtinu (od tvrtke Italesse), kao što već imamo čašu za malvaziju istarsku. I to će biti korak naprijed. Naši vinari stvarno se jako trude oko žlahtine – puno rade, ponizno, gledaju druge regije i uči se od njih.

Važnost stranih jezika u vinskom svijetu? Iznimno. Meni se sad i talijansko tržište otvorilo jer mi je talijanski materinski jezik. Znamo svi kako Talijani razmišljaju, koliko su slabo otvoreni drugim jezicima. Definitivno ne bih ondje radila ovoliko koliko radim da ne govorim talijanski. Francuski mi je jako pomogao u literaturi.

Vinski film ili knjiga koji su te se dojmiliS knjigom se vraćam opet na Pascaline Lepeltierknjigu Mille Vignes. Da sam barem imala tu knjigu kad sam tek počinjala učiti o vino, pa da mi je netko sve tako lijepo objasnio. Predivna knjiga koju sam doslovno progutala. Najdraži film mi je Somm koji prati nekoliko sommeliera dok uče za Master’s degree za sommeliera. Film prikazuje sve pripreme, teorijske pripreme, kušanja, pa tremu pred ispit… Adrenalin te uhvati dok gledaš film.

Mladi u svijetu vina danasMladi trebaju više učiti. Evo, gledamo sad i ove djevojke koje nas poslužuju, nadam se da će i one proći neku edukaciju. Mi koji smo izašli iz ugostiteljstva moramo naučiti generacije koje dolaze poslije nas da budu savršene. Ali teško je. Kod nas još ni ne postoji razumijevanje za sommeliere, njihovo znanje i vrijednost, koliko profita donosi vino i dr. Ne mogu konobar i sommelier biti jednako plaćeni. Mi pokušavamo promijeniti taj mentalitet našim edukacijama.

Žene u vinskom svijetuZašto bi samo muški bili u vinskom svijetu? Opet kažem da smo mi žene veći talenti za vino, i ne bih voljela da se ikome trebamo dokazivati, ali bilo bi lijepo da taj brojčani odnos među spolovima naraste na 50-50. Kad radim edukacije u hotelima, vidim da ima žena u servisu, ima konobarica, sommelierki, ali primjećujem da su manje zainteresirane. Valjda se alkohol još veže za muško lice. Trebamo biti otvorenije u razmišljanju i odnosi će se sigurno promijeniti!