Will Wilder - Relikvija Strmograda

RAYMOND ARROYO

VERBUM

Raymond Arroyo WILL WILDER Relikvija Strmograda

Biblioteka: JUVENTA

2.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

RAYMOND ARROYO

VERBUM Split, 2017.

Naslov izvornika: Will Wilder. The Relic of Perilous Falls © Copyright za tekst: Raymond Arroyo, 2016. © Dizajn naslovnice: Jeff Nentrup, 2016. © Copyright za ilustracije: Antonio Javier Caparo, 2016. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2017.

Prijevod je objavljen u suradnji s Random House Childrens’ Books, dijelom Penguin Random Housea LLC. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Prijevod: Katarina Gugić Lektura: Ana Škrmeta, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 821.111(73)-31=163.42 ARROYO, Raymond Will Wilder : relikvija Strmograda / Raymond Arroyo ; <prijevod Katarina Gugić>. - Split : Verbum, 2017. (Biblioteka Juventa ; 2) Prijevod djela: Will Wilder. The relic of perilous falls.

ISBN 978-953-235-552-9 161106046

Alexanderu, Lorenzu i Marielli, djeci obitelji Arroyo, koji su prvi Ä?uli ovu priÄ?u.

O, ako ne dođu s nebesa brzo dusi vidljivi, da ove podle grijehe ukrote, još sami sebe morat će ljudi proždirati ko morske nemani.

William Shakespeare, Kralj Lear, 4. čin, 2. prizor

PROLOG

Predvorje pakla Ortona, Italija 20. prosinca 1943. asuta bombama nacističkih vojnika, polovica kupole bazilike Sv. Tome apostola urušila se dolje na mramorni pod otkrivajući pogledu noćno nebo prekriveno gustim crnim oblacima dima. Kroz tamu koja je obavila crkvu nije prodiralo čak ni svjetlo zvijezda. Poput kakvih neuglednih snježnih nanosa, iz svakoga su kutka izvirivali komadi skrhanog mramora i cigli, razbijenih kipova i slomljenih klupa. U razorenu crkvu nahrupila je jeziva hladnoća. Među nastalim kršem sve je tiho i nepomično, samo se prašina kovitla, a osim nje, gle – neki čovjek hitrim korakom prolazi među ruševinama.

Skrivajući se među sjenama, taj se mladi čovjek uspeo na srušeni zid koji je nekoć služio kao ulaz u katedralu. Kreće se hitro i odlučno, kao da zna što traži. Nosi zelenu uniformu američke vojske, a na glavi mu je okrugla kaciga. Stigavši na vrh srušena zida, legao je i stao pogledom pomno pretraživati crni ponor što je zjapio pred njim.

Protekla tri sata mukotrpno je prolazio ulicama Ortone u očajničkom nastojanju da dođe do bombardirane crkve. Elit-

Z

9

Will Wilder: Relikvija Strmograda

na skupina njemačkih padobranaca – Zeleni vragovi – preuzela je grad već prije nekoliko dana. Naš je vojnik došao do crkve puzeći većinu puta, mučno i sporo napredujući među blokovima kuća. Svaki put kad bi se našao na čistini, nacistički bi snajperisti otvorili vatru na nj obasipajući ga metcima s više strana. Kretao se brzo, ali bilo je premalo mjesta na koja se mogao skriti.

Ulice su bile zatrpane ruševinama zgrada, a gusti oblaci zakrivali su mu pogled tako da nije mogao vidjeti crkvu.

Beživotna tijela u hrpama su ležala po popločenim ulicama.

Zbog nepodnošljiva smrada naš je vojnik cijelim putem rukavom čvrsto pokrivao nos, ali što se više bližio crkvi, smrad je bivao sve gori. No bio je to bar poznat smrad, kao smrad pokvarene ribe. Za njega je to oduvijek bio prvi znak, naznaka onoga što će ubrzo doći.

Dospio je u grad s Prvom kanadskom pješačkom divizijom pošto se tjedan dana prije razdvojio od svojega voda na Siciliji. No kanadski saveznici nisu ništa znali o njegovoj privatnoj misiji da uđe u baziliku Sv. Tome apostola u Ortoni prije nego što bude prekasno. I sada se, eto, napokon našao na tome mjestu.

Iz platnene torbe na leđima izvuče baterijsku lampu i usmjeri snop svjetla na razrušeni glavni oltar koji se nalazio točno ispod njega. Komadi svoda u padu razlomili su glavni oltar nadvoje, tako da je gornja ploha sada tvorila nepravilno slovo V. Hitrim pokretom izvuče iz džepa rupčić i njime pokrije nos. Onaj je smrad bivao sve nesnosniji. Slobodnom rukom izvuče iz torbe rukavice i baršunastu vrećicu i potom se dade na posao.

Tiho je skočio s brežuljka ruševina, okrenuo se oštro ulijevo i čučnuo između dva golema odlomljena komada svoda i oltara. Stade proučavati oštećeni mramor pod svjetlom baterijske svjetiljke.

Prednji dio oltara posve se razmrvio otkrivši pogledu blistav zlatni kovčeg. Nakrivljenu je škrinju vojnik pažljivo izvukao oslobodivši je iz slomljena kamenja. Na poklopcu se nalazila lijepa profinjena slika sv. Tome apostola s rukom po-

10

Predvorje pakla

dignutom na blagoslov. Vojnik skine s glave izgrebanu kacigu, rukom prođe kroz svoju gustu crnu kosu i potom prisloni uho na poklopac škrinje. Svjetiljku je stavio na sam rub škrinje tako da mu je osvjetljavala oštre jagodične kosti i odlučan, strastven pogled u zelenim očima. U ključanicu je uvukao oštricu noža očekujući kad će začuti poznati klik. Nakon nekoliko pokušaja brava je popustila i polugom je odigao nakrivljen zaklopac drevne zlatne škrinje. „APĆIHA!“ glasno je odjeknulo crkvom kada je vojnik kihnuo. Kao u odgovor, vani zagrme rafali topova i pušaka rasvjetljujući noćno nebo. On izgasi svjetiljku i osvrne se oko sebe. Napeto je zurio u tamu tražeći ono što je slutio da dolazi.

Ništa. Stojeći mirno kao kamen, pokušavao je suspregnuti nagon za kihanjem. „APĆIHAAA!“ Morao je brzo djelovati. Oni su bili blizu, jedan ili više njih.

Pamučnim rukavicama otvori škrinju i izvadi iz nje kosti apostola Tome. Prvo lubanju, potom rebra, pa kosti ruku, komadiće nogu i na koncu ostatke obiju apostolovih ruku – od kojih je jedna dotaknula Isusov bok. Sve je relikvije položio u baršunastu vrećicu i potom strpao vrećicu u torbu. „Herr Jacob Wilder“, dubok nazalan glas dopro je odnekud iznad njegove glave.

Vojnik poskoči i usmjeri svjetiljku uvis. Nacistički vojnik, viši od 180 cm i odjeven u crni kožuh, stajao je pred kipom Isusa zaklanjajući ga. Opkoračio je srušen oltar. Put mu je bila žućkasta. Pruga zgrušane krvi pružala mu se iz rane na lijevom obrazu prema vratu, nestajući pod ovratnikom koji je sav bio umrljan tamnocrvenom bojom. Odjeća i kosa bijahu mu prekriveni pepelom.

Jacob Wilder osjeti kako ga od smrada podilazi mučnina. „Neću te ozlijediti, Jacobe. Braća su mi rekla da ću te ovdje naći“, protisne nacistički vojnik na engleskom jeziku s jakim naglaskom. „Jesi li sve uzeo?“ Jacob Wilder ništa ne odgovori, samo svuče rukavice i bolje namjesti torbu na ramenima. Potom prijeđe rukom preko kacige i namjesti je na glavu svejednako šuteći.

11

Will Wilder: Relikvija Strmograda

„Došao sam ti pomoći“, prosikće nacist i skoči dolje s oltara. „Braća su me zamolila da se pobrinem da sigurno izađeš iz grada. Imaš li sve kosti?“ Spuštajući obod kacige, Jacob reče tihim i odlučnim glasom: „Kako ti je ime?“ Povuče se nekoliko koraka unatrag, baš kao da se sprema za borbu. „Kako ti je ime?“ Nacist pucne jezikom kao da ga želi prekoriti zbog nepristojna vladanja. „Kapetan Gerhold Metzger iz vojske SS-a“, reče formalnim tonom. „Surađujem s braćom iz Montecassina“, prošapće, a na usnama mu zatitra osmijeh, koji mu ipak ne dopre do očiju.

Jacob Wilder čvrsto stisne nos nastojeći ne kihnuti. „Kako ti je ime, zvijeri?“ „Rekao sam ti, Metzger mi je ime“, dahne nacist i posrne naprijed prema mladom vojniku. „Moramo vidjeti kosti.“ Pogled mu je bježao čas na jednu, čas na drugu stranu. „Taj kostur u tvojoj torbi možda je pripadao nekom pobožnom monahu ili prosjaku bez ikoga svoga. Kako znaš da su te kosti apostolove? Daj nam da ih vidimo, radi provjere.“ „Tišina!“ mirno će Wilder. „Reci mi svoje ime – odmah.“ „Teško je reći što je istina. Ako doista vjeruješ da su to kosti apostola Tome, onda daj da ih vidimo“, ustrajao je nacist, krkljajući pri svakoj izgovorenoj riječi. „Tako pametan mladić kao što si ti već zna što je istina. Bi li svetac dopustio da njegovo svetište pogodi ovakvo što?“ reče i grleno se nasmije razmahavši se rukama, upućujući na posvemašnju pustoš koja je vladala oko njih.

Baš kao da poteže oružje, Jacob Wilder podigne malenu bočicu punu neke prozirne tekućine i zalije njome nacističkog vojnika. „Otkrij svoje ime, zmijo! Izlazi iz njega!“ Vojnik je jaukao i krivio lice pomamno nastojeći obrisati tekućinu koja mu je curila niz lice i uniformu. Sav je drhtao. Potom, baš kao da je kakav balon iz kojega je netko najednom istisnuo sav zrak, nacist se stropošta na tlo, a na njegovu mjestu, gle, sada je stajao mladi muškarac posve bijele puti, gotovo jednako bijele kao što je bijelo bilo odijelo ko-

12

Predvorje pakla

je je nosio. Imao je dugačku, svjetlucavu bijelu kosu, a oči su mu bile žute.

Na dugačkim blijedim prstima svjetlucali su mu dijamanti, smaragdi, safiri i rubini. „Tvoje ime!“ snažnim će glasom Jacob. „Moramo li?“ progovori ovaj svilenim glasom koji kao da nije pripadao ni muškarcu ni ženi. „To ti ime neće donijeti ništa dobra.“ Licem mu potom preleti izraz šoka. „Ti... ti me možeš vidjeti?“ zabrinuto promrmlja, uzrujano mahne rukom prekritom dragim kamenjem i zacvili: „Ti me vidiš!“ „Odala te crna sjena oko tvoje krinke. Ljudi je nemaju. Ti si lažac i otac laži.“ Demon se zasmijulji i nemarno pogleda dolje prema hrpici koja je nekoć bio nacistički vojnik. „Zar doista nema mjesta na koje bismo mogli osloniti svoju umornu glavu? Ovaj je jadničak poginuo prije tri dana. Tada mi se činilo idealnim trenutkom da ga opet vratim. No što je – tu je, čovjek radi s onim što ima na raspolaganju.“ Zirne na Jacoba i potom mu priđe lebdeći, ne dotičući tlo. „Mladi Wilderu, kako si samo snažan, prepun darova! Tako, dakle, ti si vidioc, hm? Baš lijepo!“ Jacob mu ne odgovori. Motrio je njegovo bijelo odijelo koje je blistalo kao da je osvijetljeno iznutra. Odijelo je posvuda bilo besprijekorne bijele boje osim na rubovima nogavica, koji su mu bili posve prljavi i prekriveni krvlju. Ispod nogavica, gdje bi trebala biti stopala, virila su dva životinjska kopita. „Tvoji su darovi iznimni – a pogledaj samo kako te Braća iskorištavaju. Učinili su od tebe najobičnijeg lopova, poslali te da kradeš tuđi plijen!“ rugao se demon. „Krađa je još uvijek grijeh, znaš“, reče i razmaše se svojim dugačkim kažiprstom Jacobu u lice.

Jacob je i dalje šutio. „Što si tako tih, Wilderu? Tvoja draga Braća nemaju darove koje imamo mi. Oni ništa ne vide. Oh, naravno, igraju se oni svojih rituala, ali mi, mi imamo moći koje oni nikada neće razumjeti. Zašto im ti nisi vođa? Ja ti mogu pomoći da postaneš vođa, a onda će svi slijediti tebe umjesto one bradate bu-

13

Will Wilder: Relikvija Strmograda

dale...“ Demon sijevne svojim žutim očima. „Ah, ti dovodiš u sumnju vodstvo opata Antuna Mudrog, zar ne?“ Jacoba oblije rumenilo. „To ti kažeš.“ Nije gledao u demona, već je zurio ravno pred sobom. „Naravno da sumnjaš u njega... Pogledaj samo gdje te je dovelo njegovo vodstvo. Svijet što ga izgradiše tvoja Braća sada leži u pepelu. Propalo je njihovo proročanstvo. Sinestriji su ustali i svijet će biti pod našim nogama. Zieg Heil! Jacobe, mi smo sada tu samo za tebe. Pusti nas da zirnemo na te drangulije koje nosiš u torbi.“ Jacob Wilder podigne ruke i ispruži ih ravno ispred sebe, dodirujući palčeve i kažiprste ruku tako da su tvorili trokut.

Duboko udahne. „Tvoja tvrđava u Americi gori, upravo sada“, mekim glasom šapne demon. „Nemaš se čemu vratiti, Wilderu. Ovo skupljanje mrtvačevih kostiju ne može ti više pomoći. Ali, kad bi ti bio vođa, onda bi mogao ponovno sagraditi novu...“

Ruševine bazilike Sv. Tome apostola na nekoliko je sekunda obasjao jarko rumeni sjaj. Blok kuća dalje od crkve dvojica topnika nacističke vojske što su stražarila na drugome katu jedne zgrade kroz prozor su opazila tu neobičnu svjetlost. „Je li ono signalno svjetlo?“ upita niži vojnik svojega nadređenog držeći pušku i ciljajući kroz prozor.

Mršavi mladi časnik podigne dalekozor i stade prelaziti pogledom po ruševinama crkve. Paljba iz topova bljeskala je uokolo pa se naprezao da bolje vidi. „Vidim čovjeka kako trči po ruševinama. Pucaj!“ vrisne časnik.

Vojnik je napeto gledao kroz svoj ciljnik, ali ništa nije vidio. Svaki put kad bi sijevnula neka eksplozija, u nastaloj bi svjetlosti vidio samo ruševine. „Gospodine, ako je netko i bio tamo, više ga nema“, reče mali vojnik spuštajući pušku. „Osim toga, možda je samo sjena.“

14

Sadrzaj

Prolog: PREDVORJE PAKLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1. PALA JE OKLADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 2. KAZNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 3. DVANAEST STABALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 4. KAPETAN NEP BALOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61 5. NEVOLJE U DNEVNOM BORAVKU. . . . . . . . . . . . . . . 75 6. JOŠ JEDNA OTKAČENA ZAMISAO WILLA WILDERA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 7. ULAZAK U KRIPTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 8. PONORNJACI I DUBOKE VODE . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 9. VATRENA KUŠNJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 10. RELIKVIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 11. ZLO OKO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 12. ILIJIN PLAŠT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177 13. KNJIGA PROROČANSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 14. HUDI GREBEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 15. ISTJERIVANJE LEVIJATANA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 16. ZAZIVAČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245 17. SARKOFABUS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

269

PREPORUÄ&#x152;UJEMO

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

J. PÉREZ-FONCEA

ŠUMA THAURROKA Iz šume Arkane mračna prijetnja baca svoju tamu na Errion-Thal. Probudili su se thaurroci, strašna stvorenja neuobičajene snage i veličine...

S druge strane Endenskoga mora, u dolinama Aldenurija, dječak Ivan još uvijek ne zna da je njegova sudbina povezana sa sudbinom njegovih predaka i da se mora suočiti s thaurrocima.

Kerreni, krildeni, Morghuci, i mnoga druga stvorenja oživljavaju fantastičan svijet slijedeći trag najbolje pustolovne tradicije; to je scenarij u kojemu će Ivan Aldenurijski, običan dječak s neobičnom sposobnosti, morati nadvladati vlastite strahove prije nego što u toj borbi zauzme mjesto koje mu pripada.

Ovaj uzbudljivi fantastični roman mlade španjolske književne nade Juana Pereza-Foncee već je osvojio tisuće čitatelja svih uzrasta te je preveden na više svjetskih jezika.

Svojom književnom kvalitetom i porukom o vrijednostima koje trebaju zauzeti mjesto u svačijem životu – važnosti prijateljstva i obitelji, spremnosti na žrtvu, istinskoj hrabrosti i odanosti – dobio je zapažena priznanja i od strane književne kritike i od publike.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: GrafiÄ?ki zavod Hrvatske Tiskano u lipnju 2017.

RELIKVIJA JE UKRADENA. DREVNO JE ZLO ZAPRIJETILO GRADU. ˇ AK MOŽE SAMO JEDAN DJEC SPASITI SVIJET OD POGIBELJI!

DOBRODOŠLI U STRMOGRAD! Will Wilder nestašan je i tvrdoglav dvanaestogodišnjak s nesvakidašnjim, nadnaravnim darom: samo on može vidjeti strašna čudovišta koja su počela napadati njegov rodni grad Strmograd. Drevna relikvija sv. Tome apostola gotovo je cijelo stoljeće čuvala grad od divlje rijeke koja ga okružuje, ali kad je Will odlučio „posuditi“ relikviju i upotrijebiti je za svoje ciljeve, slučajno je probudio zlu silu i pokrenuo strašne događaje koji su zaprijetili cijelom svijetu.

Brodovi tonu, iz podivljale rijeke izranjaju strašna skrivena stvorenja i samo Will može popraviti stvari prije nego što bude prekasno. Uz pomoć svoje dobre (iako ponekad malko zastrašujuće) tete Lucille, upraviteljice muzeja prepunog moćnih tajanstvenih predmeta, Will će pokazati da djela jednog običnog dječaka mogu promijeniti svijet.

U svijet dječje literature stigao je Will Wilder, novi junak koji je odmah osvojio srca tisuća mladih čitatelja, ali i starije publike i kritike, koji ne kriju svoje oduševljenje ovim književnim uratkom Raymonda Arroyja, autora bestselera New York Timesa. Nakon više uspješnica Arroyo je započeo pisati ovu uzbudljivu književnu pustolovinu o dječaku Willu Wilderu kojega već uspoređuju s omiljenim dječjim junacima.

R

„Neizvjesnost, pustolovina, uzbudljiva priča i likovi koji su zapalili moju maštu!

Sjajna zabava puna napetih zaokreta!”

Dean Koontz, autor bestselera New York Timesa „Osvojit će vas ova priča! Napetost i uzbuđenje jednostavno ne prestaju!”

Mary Higgins Clark, autorica bestselera New York Timesa ISBN 978-953-235-552-9

VERBUM 135 kn

www.verbum.hr