Velika knjiga imena_listanje by VERBUM d.o.o.

VELIKA KNJIGA IMENA

Velika knjiga imena

Biblioteka: Posebna izdanja 209.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Naslov: Velika knjiga imena

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Priredio: Verbumov urednički tim Izvršni urednik: Miodrag Vojvodić

Lektura: Jelena Đorđević

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

ISBN 978-953-235-873-5

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 191104032.

Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!

Iz 43,1

Predgovor

Odabir djetetova imena jedan je od najljepših i najvažnijih trenutaka u životu roditelja. Ipak, put do konačne odluke o imenu mnogima predstavlja slatku muku i pravi izazov, a prema nekim istraživanjima, razgovor supružnika o imenu djeteta, koji najčešće započinje u trećemu tromjesečju trudnoće, ponekad potraje gotovo do kraja trudnoće, dok dio roditelja konačnu odluku o djetetovu imenu donosi na dan njegova rođenja. Sve ovo potvrđuje da izbor imena nipošto nije lak zadatak te da roditelji žele učiniti sve kako bi njihovo dijete nosilo najljepše ime.

U želji da budućim roditeljima pomognemo u ovome prekrasnom zadatku i uštedimo im nešto vremena za druge izazove s kojima se suočavaju, iščekujući rođenje djeteta, odlučili smo prirediti Veliku knjigu imena.

Imajući na umu da većina čitatelja baštini kršćanski svjetonazor, u Velikoj knjizi imena nastojali smo obuhvatiti sva uvriježena suvremena i tradicionalna kršćanska imena te ponuditi i neka nova, za koja smatramo da bi mogla zaživjeti u našim krajevima, a popratili smo ih sažetim i vrlo informativnim životopisima svetaca. Pri odabiru imena prvenstveno smo se oslonili na katolički kalendar te uvrstili imena svetaca i blaženika koji će bdjeti i zagovarati dijete pred Bogom i u čijem će životu pronalaziti primjer ljubavi prema Bogu i bližnjima.

Na to nas je potaknuo i Katekizam Katoličke Crkve, u kojemu čitamo: „U krštenju ime Gospodnje čovjeka posvećuje i kršćanin u Crkvi prima vlastito ime. To može biti ime nekog sveca, tj. učenika Kristova koji je živio u primjerenoj vjernosti svome Gospodinu. Zaštita svečeva pruža mu primjer ljubavi i osigurava zagovor. Roditelji, kumovi i župnik neka se brinu da se ne dade ime tuđe kršćanskom osjećaju.“ (KKC 2156)

Uz izvorna biblijska i svetačka imena koja se nalaze u katoličkomu kalendaru, knjiga sadrži i njihove varijacije i izvedenice, kao i mnogobrojna narodna imena. Neka su od njih prijevod ili pučka prilagodba spomenutih biblijskih i svetačkih imena, a druga se tradicionalno, pučkom etimologijom, povezuju s određenim svetačkim imenom. Što se tiče nadnevka proslave imendana, ponudili smo i neka nova rješenja, s ciljem da svatko tko izabere neko narodno ime može slaviti i spomendan svojega nebeskog zaštitnika, odnosno imati vlastiti imendan.

U slučaju kada uz pojedino ime nije naveden svetac zaštitnik, odnosno nadnevak imendana, predlažemo proslavu imendana na svetkovinu Svih svetih, vjerujući da se u nebeskomu zajedništvu s Bogom nalazi barem jedan sveti zaštitnik istoga imena.

Kako se služiti ovom knjigom

U prvom dijelu Velike knjige imena nalaze se muška, a u drugom dijelu ženska temeljna i izvedena imena, poredana abecednim redoslijedom. Sva temeljna imena sadrže tumačenje značenja imena, nakon kojega slijedi životopis istoimenoga biblijskog lika, odnosno sveca s nadnevkom njegova spomendana i uputnica na istoimenoga sveca suprotnoga spola.

Ako je riječ o temeljnom imenu koje predstavlja varijaciju, prijevod ili pučku prilagodbu svetačkoga imena, tada su nakon tumačenja njegova značenja navedeni samo svetac, odnosno sveci zaštitnici s nadnevcima njihova spomendana te uputnica na biblijsko ili svetačko ime. Izvedena i pokraćena imena, nastala od temeljnih imena, sadrže uputnicu na temeljno biblijsko ili svetačko ime.

U trećem dijelu knjige nalazi se imendanski kalendar s imenima svetaca, otisnutim masnim slovima, ispod kojih su abecednim redoslijedom navedena muška i ženska izvedena imena.

Na kraju Velike knjige imena nalazi se vrlo koristan dodatak s popisom najpopularnijih imena u posljednjih sto godina te s popisom trideset najpopularnijih imena u posljednjih pet godina.

Praktični savjeti za odabir djetetova imena

1. Istražite živote biblijskih likova i svetaca te izdvojite one koji su vas oduševili i nadahnuli svojom originalnošću i karizmom.

2. Napravite popis najljepših imena i otkrijte njihovo značenje kako biste suzili izbor i lakše donijeli konačnu odluku.

3. Posavjetujte se sa svećenikom i budućim kumovima vašega djeteta, ali i bliskim prijateljima.

Proučite svoje obiteljsko stablo. Tradicionalna imena možda nisu toliko popularna, no možda ćete baš među njima pronaći savršeno ime za svoje dijete.

5. Budite inovativni, ali nemojte pretjerati u želji za originalnošću. Posebnost vašega djeteta ne ovisi o njegovu imenu.

Razmislite o mogućim nadimcima kako biste izbjegli da vaše dijete zbog svojega imena osjeća nelagodu ili bude izloženo ruganju.

7. Zatražite pomoć i nadahnuće Duha Svetoga.

Muška imena

AAbel

�� vjetrić, lahor, dah (hebr.)

Abel je prema Knjizi Postanka bio jedan od dvojice sinova Adama i Eve. Bavio se stočarstvom, dok je njegov brat Kajin bio zemljoradnik. Nakon što je Bog milostivo pogledao na Abelovu iskrenu žrtvu, a na Kajinovu nije svratio ni pogleda, Kajina je obuzela zavist. Unatoč Božjoj opomeni i poticaju da se odupre srdžbi, Kajin je pozvao Abela da pođe s njim u polje i ondje ga ubio. U Novom zavjetu Abel je prepoznat kao lik pravednika: „Ne postupajmo kao Kajin, koji, jer je bio od Zloga, umori svoga brata! Jer su njegova djela bila zla, a djela njegova brata pravedna“ (1 Iv 3,12), nevine žrtve (usp. Mt 23,35) te uzor vjere: „Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kajin. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan kad Bog zbog njegovih darova dade svjedočanstvo. Po vjeri on, premda mrtav, još govori“ (Heb 11,4). Abelova žrtva i smrt pralik su Kristove žrtve na križu.

�� 9. prosinca

Abner

�� Otac (Bog) je svjetlost, otac svjetlosti (hebr.)

Abner je bio rođak prvog izraelskog kralja Šaula i vrhovni zapovjednik njegove vojske. Nakon Šaulove smrti postavio je za kralja njegova sina Išbaala te došao u sukob s kraljem Davidom, koji je u Hebronu pomazan za kralja Judejaca. Nakon poraza u građanskom ratu Abner je iskazao vjernost kralju Davidu i potaknuo starješine izraelskih plemena da prihvate savez s Davidom. Naposljetku ga je ubio Davidov vojskovođa Joab kako bi osvetio brata Asahela, koji je stradao od Abnerove ruke.

Abraham

�� otac mnogih naroda (hebr.)

Abraham je živio najvjerojatnije početkom drugog tisućljeća prije Krista na području Mezopotamije, a Božji poziv primio je dok je boravio u gradu Haranu. Najprije se zvao Abram, a Bog mu je dao novo ime: Abraham. Svojom vjerom i pouzdanjem Abraham je postao otac i uzor vjernicima te svjedok Božje vjernosti svima koji se uzdaju u njega. U dubokoj starosti žena Sara, proglašena nerotkinjom,

rodila mu je sina Izaka, baštinika Božjega obećanja, odnosno Saveza. Savez između Boga i Abrahama početak je povijesti spasenja i blagoslovljene budućnosti čovječanstva.

Prema predaji grob patrijarha Abrahama nalazi se u spilji na polju Makpeli u Hebronu.

�� 9. listopada

Abraham Pustinjak, sv. (†366.) rodio se u Edesi na sjeverozapadu Sirije u bogatoj obitelji. Uoči vjenčanja raskinuo je zaruke i posvetio se pustinjačkom životu te idućih deset godina živio zazidan u ćeliji nedaleko od rodnog grada. Nakon smrti roditelja razdijelio je svoje imanje siromasima, a biskup Edese zaredio ga je za svećenika te poslao u pogansko selo Bet-Kidunu kako bi tamošnjim stanovnicima navijestio radosnu vijest. Unatoč brojnim iskušenjima i početnim neuspjesima, Abraham je naposljetku uspio u svojem misionarskom pohodu i potom se vratio u svoju ćeliju u kojoj je proveo idućih pedeset godina u molitvi i pokori te u razgovorima s brojnim vjernicima koji su mu dolazili po duhovne savjete.

�� 29. listopada

Adalbert

�� svijetla plemenitost (stvnjem.)

Adalbert, sv. (956.–997.) bio je sin hrvatskog kneza Slavnika i Strjezislave, sestre čeških knezova Vacla-

va i Boleslava. Sa samo 27 godina imenovan je biskupom Praga kako bi primirio neprijateljstva čeških kneževskih obitelji. Zbog političkih okolnosti i tvrdoglavosti svojih vjernika triput je napuštao biskupsku službu. Prema predaji, na povratku iz Rima 992. godine, boravio je u Senju. Djelovao je kao misionar u Prusiji, gdje je podnio mučeništvo. Njegovi posmrtni ostatci nalaze se u Katedrali svetog Vida u Pragu.

�� 23. travnja Adam

�� čovjek, načinjen od zemlje, zemljani (hebr.)

Adam je prema Knjizi Postanka bio prvi čovjek kojega je Bog stvorio. Sa svojom ženom Evom živio je u Edenskom vrtu sve dok Eva, na nagovor zmije, đavla, nije odlučila zajedno s Adamom kušati plod sa stabla spoznaje dobra i zla koji im je Bog zabranio jesti. Zbog neposluha prema Bogu Adam i Eva izbačeni su iz Edenskog vrta. Riječ Adam zapravo je opće ime za čovjeka ili ljudski rod koji je sve do Isusa Krista – novog Adama – bio pod vlašću grijeha i smrti. Upravo zato spomendan Adama i Eve Crkva slavi dan uoči rođenja novog Adama – Isusa. Prema crkvenoj predaji Adam i Eva nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća ušli su u raj zajedno s Kristom.

�� 24. prosinca

Adelin

�� otmjen, plemenita roda (njem.)

Adelin, sv. (†690.) rodom je bio iz

Akvitanije, a porijeklom je bio iz plemićke obitelji. Napustio je svjetovni

život i slijedio svetog Remakla, opata iz Solignaca i biskupa Maastrichta, koji ga je zaredio za svećenika. Na poticaj svetog Remakla, Adelin je osnovao samostan u Cellesu na jezeru Lesse u današnjoj belgijskoj pokrajini Hainaut, a potom živio pustinjačkim životom.

�� 3. veljače

♀ vidi Adelina

Adelino vidi Adelin

Adelmo vidi Adelin

Adrian vidi Adrijan

Adriano vidi Adrijan

Adrijan

�� iz grada Hadrije koji je osnovao rimski car Hadrijan; ime mora: Mare Hadriaticum, Jadransko more (lat.), more, voda (ilir.)

Adrijan, sv. (3./4. st.) bio je mladi časnik pretorijanske straže cara Galerija. Kad je car Dioklecijan započeo progone kršćana, mladi je Adrijan svjedočio suđenju i mučenju dva-

deset dvoje kršćana u Nikomediji. Zadivljen njihovom vjerom i hrabrošću obratio se na kršćanstvo i odmah završio u tamnici. Prema predaji umro je mučeničkom smrću, a njegova žena prenijela je njegove posmrtne ostatke u Carigrad. Papa Honorije I. na rimskom je forumu podigao crkvu u čast svetog Adrijana Mučenika.

�� 8. rujna

Adrijan Canterburyjski, sv. (635.–710.) porijeklom je bio iz Sjeverne Afrike, a pred muslimanskim osvajanjima pobjegao je u Napulj gdje je postao benediktinac. Bio je savjetnik pape Vitalijana II., koji ga je poslao u Englesku u pratnji Teodora, nadbiskupa Canteburyja. Imenovan je opatom drevnoga samostana svetoga Augustina u Canterburyju i učinio ga središtem za formaciju budućih engleskih biskupa. Sveti Adrijan bio je učitelj grčkog i latinskog jezika, matematike, poezije, astronomije, rimskog prava i teologije, a pod njegovim je utjecajem Canterbury postao znanstveno i kulturno središte Engleske. Osnivao je škole i širio evanđelje diljem Engleske. Prema predaji su se na njegovu grobu događala mnoga čudesa. Zaštitnik je učenika koji imaju poteškoća s učiteljima.

�� 9. siječnja

Adrijano vidi Adrijan

A Agaton

�� dobar (grč.)

Agaton, sv. (†681.) rodom je bio sa Sicilije, a nakon dvadeset godina braka ostao je udovac i postao benediktinac. Kao rimski biskup poznat je po pismu upućenom caru Konstantinu IV. u kojemu spominje Slavene, najvjerojatnije Hrvate, među kojima djeluju biskupi-misionari, a neki povijesni izvori navode kako su Hrvati papi Agatonu obećali da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će, koliko to bude do njih, živjeti u miru sa svima. Papa Agaton bio je vrlo aktivan u vrijeme kuge koja je poharala Rim, a njegova dva pisma koja su pobijala monoteletsko krivovjerje, prema kojemu bi Krist imao dvije naravi, božansku i ljudsku, ali samo jednu volju i djelovanje, pročitana su na Trećem carigradskom saboru.

�� 10. siječnja

♀ vidi Agata

Akvila

�� orao (lat.)

Akvila, sv. (1. st.) bio je Židov iz sjeverne Anatolije, a njegova je žena Priska bila Židovka podrijetlom iz

Rima (usp. Dj 18,2). Akvila i Priska živjeli su u Rimu gdje su se obratili na kršćanstvo, a potom preselili u Korint. Ondje su početkom pedesetih godina upoznali svetog Pavla, koji

je živio u njihovu domu i s kojim ih je, osim vjere, povezivalo isto zanimanje: izrada šatora. Akvila i Priska kasnije su se preselili u Efez, gdje su imali veliku ulogu u propovijedanju i organizaciji kršćanskog života. Sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima, uz osobne pozdrave, upućuje kršćanima u Korintu i pozdrave koje im šalju „Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu“ (1 Kor 16,19). Naposljetku, Akvila i Priska vratili su se u Rim, gdje su nastavili služiti kršćanskoj zajednici i zauzeli se za svetog Pavla u vrijeme njegova zatočeništva. Prema predaji su podnijeli mučeništvo, najvjerojatnije u Rimu.

�� 8. srpnja

Alan

�� stijena, kamen (irs.), jelen (bret.), sklad (kelt.)

Alan od Otoka, bl. (†1202.) bio je glasoviti francuski cistercit, teolog, filozof i pjesnik, a zbog svoje učenosti još za života dobio je naslov doctor universalis – sveopći učitelj. Predavao je u Parizu i Montpellieru, a potom ušao u cistercitsku opatiju Cîteaux postavši redovnik laik. Autor je brojnih važnih teoloških i filozofskih spisa te pjesama. Kao blaženik nalazi se u benediktinskim i cistercitskim popisima svetaca i blaženika.

�� 30. siječnja

Alan de la Roche, bl. (1428.–1475.) rodom je bio iz Bretanje, a poznat je

kao veliki apostol krunice i utemeljitelj današnjeg oblika molitve te pobožnosti. Nakon ulaska u dominikanski red studirao je u Parizu, a potom predavao u brojnim francuskim i njemačkim gradovima. Bio je glasoviti propovjednik, a kao svoje posebno poslanje prihvatio je obnovu i širenje pobožnosti krunice čije se utemeljenje pripisuje utemeljitelju dominikanskog reda svetom Dominiku.

�� 8. rujna

♀ vidi Alana

Albe vidi Albert

Albert �� plemenit, slavan (stvnjem.)

Albert Jeruzalemski, sv. (1149.–1214.) rodio se u talijanskom gradu Castel Gualtieri u pokrajini Emiliji. Kao pripadnik regularnih kanonika Svetog Groba, a potom i biskup, djelovao je u Bobbiju i Vercelliju. Godine 1205. izabran je za jeruzalemskog patrijarha i imenovan papinskim legatom za područje Svete Zemlje. Predano se zalagao oko pomirenja kako među kršćanima, tako i među kršćanima i nekršćanima, zbog čega je uživao veliko poštovanje u narodu. Za pustinjake koji su živjeli na području gore Karmel napisao je pravilo zbog kojega ga smatraju suosnivačem karmelićanskog reda. Tijekom procesije na blagdan Uzvišenja Svetog Križa svetog Alberta je nožem usmr-

tio ravnatelj bolnice Svetog Duha, kojega je patrijarh korio i opominjao zbog nedolična života.

�� 14. rujna

Albert Veliki, sv. (1206.–1280.) rodom je bio iz Njemačke. Nakon školovanja u Padovi, oduševljen idealima dominikanskog reda, postao je dominikanac. Pokrenuo je teološki studij u Kölnu, kamo je poveo svog najboljeg učenika svetog Tomu Akvinskog. Obavljao je službu profesora, provincijala, a potom i biskupa Regensburga, živeći siromašnim redovničkim životom. Zbog svoje izvrsnosti u brojnim znanstvenim područjima dobio je naslov doctor universalis –sveopći učitelj. Proglašen je zaštitnikom znanstvenika prirodnih znanosti.

�� 15. studenoga

Albert Chmielowski, sv. (1846.–1916.)

studirao je slikarstvo u Parizu i Münchenu, a potom izlagao diljem Poljske. U duhovnim previranjima upoznao je franjevačku duhovnost i postao franjevac trećoredac. Zbog karitativnog djelovanja odrekao se slikanja i posvetio život siromasima, beskućnicima i alkoholičarima. Nakon ulaska u franjevački red osnovao je svjetovni institut Sluga siromaha, popularno prozvan Družba albertinaca i albertinki, posvećen služenju beskućnicima i siromasima.

�� 17. lipnja

AAlbertin vidi Albert

Alberto vidi Albert Albin

�� bijel, blijed (lat.)

Albin, sv. (469.–550.) porijeklom je bio iz francuske pokrajine Bretanje. Bio je monah i opat samostana u Tincillacu. Nakon 25 godina monaštva izabran je za biskupa Angersa i posvetio se evangelizaciji poganskih naroda. Zbog svoje srčanosti u promicanju kršćanske vjere i morala dolazio je u sukob i s nekim biskupima, a plemići su mu prijetili smrću.

�� 1. ožujka

♀ vidi Albina

Albino vidi Albin

Aldo

�� star (pgerm.), plemenit (stvnjem.)

Aldo, sv. (8. st.) bio je pustinjak rodom iz Italije o čijem životu postoji vrlo malo podataka. Premda predaji bio je ugljenar, a zatim se povukao u okolicu Carbonarija u Paviji i živio kao pustinjak. Njegovo se ime nalazi u Benediktinskom martirologiju i povezuje se sa samostanom svetog Kolumbana u Bobbiju. Grob mu se nalazi u bazilici svetog Mihaela u Paviji.

�� 10. siječnja

♀ vidi Alda

Aleks vidi Aleksandar/Aleksije

Aleksa vidi Aleksandar/Aleksije

Aleksandar

�� branitelj ljudi (grč.)

Aleksandar Aleksandrijski, sv. (250.–328.) bio je aleksandrijski patrijarh, a osobito se posvetio borbi protiv arijanskog krivovjerja, prema kojemu Krist, Sin Božji, nije suvječan i istobitan s Ocem. Bio je čovjek apostolskog nauka i života, blag, ljubazan, iznimno milosrdan prema siromasima, pun vjere, revnosti i žara. Svoj teološki doprinos dao je i na prvom crkvenom saboru u Niceji, kamo je došao sa svojim đakonom i nasljednikom svetim Atanazijem.

�� 26. veljače

♀ vidi Aleksandra

Aleksej vidi Aleksije

Aleksije

�� branitelj (grč.)

Aleksije, sv. (5. st.) rodio se u Rimu u bogatoj, plemićkoj obitelji. Njegovi roditelji, Eufemijan i Agla, bili su vrlo velikodušni prema siromašnima i potrebitima i često ih primali u svoj dom. Na dan svoga vjenčanja Aleksije je ostavio zaručnicu i imanje te otputovao u Siriju. U gradu Edesi proveo je sedamnaest godina živeći kao prosjak, a potom se vratio u Rim

i, skrivajući svoj identitet idućih sedamnaest godina, živio u očevoj kući kao jedan od siromaha na njihovoj skrbi, provodeći dane u molitvi i pokori. Uoči smrti opisao je svoj život, a njegovi su roditelji tek nakon njegove smrti doznali kako je siromah kojega su primili u svoj dom bio njihov rođeni sin. Stanovnici Rima prozvali su ga Čovjekom Božjim. Pokopan je u crkvi svetog Bonifacija u Rimu, koja od tada nosi naslov crkva svetog Bonifacija i Aleksija, a smatra se zaštitnikom putnika, prosjaka, hodočasnika, bolničara i ljevača zvona. O njegovu su životu s vremenom nastale različite pobožne predaje.

�� 17. srpnja

Alen vidi Alan

Alessandro vidi Aleksandar

Alfej

�� prijeći, zamijeniti, obnoviti (hebr.), snalažljiv, promjenjiv (grč.)

Alfej, sv. (†303.) bio je lektor Crkve u Cezareji. Uhićen je u vrijeme progona kršćana za vladavine rimskog cara Dioklecijana te odrubljivanjem glave pogubljen u Cezareji.

�� 17. studenoga

Alfons �� otmjen, plemenita roda (stvnjem.)

Alfons Rodriguez, sv. (1533.–1617.) rodio se u španjolskom gradu Segoviji

u brojnoj i dobrostojećoj trgovačkoj obitelji. Odmalena je osjećao duhovni poziv, ali nakon očeve smrti u ranoj je mladosti morao preuzeti obiteljski posao te se oženio. Nakon smrti supruge i djece napustio je svoj posjed i postao isusovac te u samostanu u Palma de Mallorci više od četrdeset godina obavljao službu vratara. Odlikovao se susretljivošću, milosrđem i ljubavlju prema siromasima, a brojni vjernici dolazili su k njemu po duhovne savjete. Osobitu ljubav iskazivao je prema Blaženoj Djevici Mariji revno moleći krunicu, a sveti Petar Claver po njegovu je savjetu postao misionar u Južnoj Americi. Bio je poznat i kao vizionar, mistik, asket, a po njegovim molitvama dogodila su se brojna ozdravljenja. Blaženim ga je proglasio papa Lav XII. 1825. godine, a papa Lav XIII. godine 1887. proglasio ga je svetim.

�� 31. listopada

Alfons Marija de Liguori, sv. (1696.–1787.) bio je rodom iz Napulja. Već sa 17 godina doktorirao je pravo i postao odvjetnik, ali zbog nepoštenja u pravnoj praksi napustio je odvjetničku službu i postao svećenik. Osnovao je Red Presvetog Otkupitelja (redemptoristi), koji se posvetio brizi za siromašne i bolesne. Priredio je različite pastoralne priručnike i katekizme, a najpoznatiji je po svojem doprinosu moralnoj teologiji jer je veliki naglasak stavljao na Božje milosrđe prema čovjeku. U 66. godini postao je biskup, a sa 79 godina povukao se u samostan u Noceri dei Pagani, gdje je 12 godina kasnije i

Aumro. Proglašen je zaštitnikom ispovjednika i moralista.

�� 1. kolovoza

♀ vidi Alfonsa

Alfonz vidi Alfons

Alfred �� patuljasti savjetnik (stengl.)

Alfred Ildefons Schuster, bl. (1880.–1954.) bio je sin papinskog krojača. Nakon završene gimnazije postao je benediktinac, a zatim i milanski nadbiskup i kardinal. Tijekom Drugog svjetskog rata otvoreno je osuđivao rasizam fašističkog režima i upozoravao na opasnosti totalitarnih ideologija. Unatoč ratnim opasnostima nije napuštao Milano, već je pomagao progonjenim katolicima i židovima skrivajući ih po župnim kućama i samostanima milanske nadbiskupije. Pokopan je u milanskoj katedrali.

�� 30. kolovoza

Alfredo vidi Alfred

Alojz vidi Alojzije

Alojzije

�� pametan, koji sve zna (stvnjem.), onaj koji se proslavio u borbi (pgerm.)

Alojzije Gonzaga, sv. (1568.–1591.) prema očevoj želji trebao je postati

vojnik. Nakon što se zavjetovao Majci Božjoj na djevičanstvo, odrekao se nasljedstva prepustivši ga mlađem bratu te postao isusovac. Tijekom studija teologije i filozofije na rimskom kolegiju duhovnik mu je bio Robert Bellarmino, budući kardinal i svetac te autor njegova životopisa. U vrijeme epidemije kuge u Rimu 1590. godine neustrašivo se brinuo za bolesnike te naposljetku i sam obolio te umro 1591. godine. Proglašen je zaštitnikom oboljelih od AIDS-a.

�� 21. lipnja

Alojzije Viktor Stepinac, bl. (1898.–1960.) rodio se u Brezariću kraj Krašića. Nakon završene gimnazije odlučio je postati svećenik, ali taj mu je plan poremetio Prvi svjetski rat. Po završetku rata odustaje od svećeništva i studira agronomiju. Ubrzo napušta studij, a potom prekida i zaruke te se vraća svećeničkom pozivu. Godine 1930. zaređen je za svećenika, a papa Pio XI. 1934. godine imenovao ga je zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom. Četiri godine kasnije preuzima Zagrebačku nadbiskupiju. Tijekom Drugog svjetskog rata neustrašivo osuđuje rasne, ideološke i političke progone naglašavajući jednakost svih ljudi i rasa pred Bogom. Nakon rata odbija ponude komunističkih vlasti da osnuje narodnu crkvu odvojenu od Rima. Uhićen je 18. rujna 1946. godine i na montiranom procesu osuđen na 16 godina zatvora te 5 godina gubitka građanskih prava. U prosincu 1951. godine premješten je u kućni pritvor u Krašiću. Godine 1953. papa Pio XII.

proglasio ga je kardinalom. Umro je 10. veljače 1960. godine moleći za svoje progonitelje. Proglašen je blaženim 3. listopada 1998. godine.

�� 10. veljače

Aljoša vidi Aleksandar

Amadej

�� onaj koji ljubi Boga (lat.)

Amadej iz Lausanne, sv. (1110.–1159.) rodio se u plemićkoj obitelji u dvorcu Chatte, nedaleko od Grenoblea. Nakon školovanja u benediktinskim opatijama u Bonnevauxu i Clunyju pridružio se cistercitima u Clairvauxu te postao učenik i jedan od najbližih suradnika svetog Bernarda. Odlikovao se asketskim načinom života i velikom pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji, kojoj je posvetio osam glasovitih homilija, a njegova mariologija doprinijela je proglašenju dogme o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo 1950. godine. Sveti Bernard imenovao ga je poglavarom opatije Hautecombe, a zbog Amadejeva ugleda i kreposna života papa Lucije II. Godine 1145. zaredio ga je za biskupa Lausanne. Amadej je i kao biskup živio poniznim redovničkim životom, a osobito se istaknuo ljubavlju prema siromasima i brigom oko obrazovanja svećenika. Njegovo je štovanje doživjelo procvat u vrijeme pape Pija X., koji ga je proglasio svetim 1903. godine.

�� 27. kolovoza

Amadeo vidi Amadej

Amalije

�� rad, snaga, hrabrost (njem.)

Amalije, bl. (1886.–1936.) rodio se u španjolskom mjestu Salinas de Oro.

Kao član Braće kršćanskih škola (lasalijanaca) koje je u 17. stoljeću utemeljio sveti Ivan Krstitelj de La Salle, djelovao je kao odgojitelj i učitelj u Santanderu, Sanlúcaru de Barramedi, Cádizu, Jerezu, Madridu, a od 1930. godine u Almeríji, gdje je u vrijeme Španjolskog građanskog rata podnio mučeničku smrt. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u listopadu 1993. godine zajedno sa šestoricom braće lasalijanaca, tzv. mučenika iz Almeríje.

�� 31. kolovoza

♀ vidi Amalija

Amalio vidi Amalije

Amando

�� onaj kojega treba ljubiti, vrijedan ljubavi (lat.)

Amando, sv. (†431.) kao biskup Bordeauxa posvetio se propovijedanju radosne vijesti među poganskim stanovništvom i borbi protiv gnosticizma, dualističkog nauka, prema kojemu se spasenje postiže posebnim znanjem, gnozom, odnosno dubokim prosvjetljenjem. Pripremao je za krštenje svetog Paulina Nolan-

skog, s kojim je prijateljevao do kraja života.

�� 18. lipnja

Amando, sv. (584.–679.) porijeklom je bio s juga Francuske, gdje je u ranoj mladosti živio pustinjačkim životom. Nakon hodočašća u Rim otkrio je misionarski poziv te je, nakon što je zaređen za biskupa, pošao na sjever Europe u današnju Flandriju naviještati radosnu vijest. Unatoč brojnim razočaranjima i izdajama najbližih suradnika, Amando je sačuvao pouzdanje i vjernost Bogu. Osnovao je brojne samostane, a dvije godine obnašao je i službu biskupa grada Maastrichta. Opominjao je franačke vladare zbog prisilnog pokrštavanja stanovništva, a zbog posredničke uloge između Rima i franačkih biskupa uživao je veliki ugled kod pape Martina. Preminuo je u opatiji u Elnonu, koju je osnovao oko 639. godine, a koja je njemu u čast preimenovana u opatiju svetog Amanda.

�� 6. veljače Amat

�� ljubljen (lat.)

Amat, sv. (570.–629.) rodio se u Grenobleu u plemićkoj obitelji. U ranoj mladosti ušao je u benediktinski samostan svetog Mauricija u Valaisu i ondje proveo trideset godina, a potom se posvetio pustinjačkom životu. Nakon susreta sa svetim Eustazijem Amat je postao propovjednik, a

njegove su riječi snažno djelovale na bogatog feudalca Romarika potaknuvši ga na redovnički život. Amat i Romarik osnovali su muški i ženski benediktinski samostan u francuskim Vogezima. Posljednje godine života sveti Amat proveo je živeći strogim pustinjačkim životom u posvemašnjoj samoći i pokori.

�� 13. rujna

♀ vidi Amata

Ambroz vidi Ambrozije

Ambrož vidi Ambrozije

Ambrozije

�� besmrtan, božanski, koji pripada bogovima (grč.)

Ambrozije, sv. (339.–397.) porijeklom je bio iz ugledne rimske obitelji. U Rimu je studirao govorništvo i pravo. Nakon smrti arijanskog biskupa Auksencija, svećenici i narod jednodušno su izabrali Ambrozija za njegova nasljednika. Bio je izvrstan propovjednik, a oduševljeno su ga slušali mnogi uglednici, među kojima i sveti Augustin, koji je od svetog Ambrozija primio sakrament krštenja. Bio je plodan teološki pisac i pjesnik, a kao biskup istaknuo se poučavajući vjernike i braneći Crkvu od poganstva i krivovjerja. Smatra se zaštitnikom pčela, pčelara i svjećara.

�� 7. prosinca

Amel vidi Amalije

Amos

�� Gospodin je zaštitio (hebr.)

Amos je jedan od dvanaestorice starozavjetnih malih proroka. Djelovao je u Tekoi, malenom judejskom selu nedaleko od Betlehema. O Amosovu životu doznajemo iz njegove proročke knjige. Bio je pastir i uzgajivač smokvi sve dok ga Gospodin nije pozvao da prorokuje Izraelcima. Kao Božji glasnik naglašavao je Božju pravednost i spremnost na obranu siromaha i potlačenih. Beskompromisno je i odvažno prokazivao licemjerje i formalizam vjerskih svečanosti iza kojih ne stoji promjena života i vjernost Bogu. Upozoravao je na društvenu nepravdu, korupciju bogatih, oduzimanje zemlje siromasima i izigravanje Božjih zakona.

�� 15. lipnja

Ananija

�� Gospodin je milosrdan (hebr.)

Ananija, sv. (1. st.) prema Djelima apostolskim bio je kršćanin iz Damaska, a sveti Pavao nazvao ga je vjernim provoditeljem Zakona koji je uživao dobar glas među damaščanskim Židovima. Nakon što je Savao pred Damaskom susreo uskrslog Isusa i oslijepio, Ananija je u viđenju čuo Isusov glas: „Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se“ (Dj 9,11). Sveti Luka zatim piše:

„Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: ‘Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.’ I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji“ (Dj 9,17–20). Prema Hipolitu Rimskom Ananija je bio jedan od sedamdesetorice Isusovih učenika čije je poslanje zabilježeno u Lukinu evanđelju (usp. Lk 10,1–20). Prema predaji Ananija je podnio mučeništvo u Eleuteropolisu (današnji Beit Jibrin).

�� 25. siječnja

Anastazije

�� uskrsnuće (grč.)

Anastazije Solinski, sv. (†304.) rodio se u Akvileji, a kao tkalac i bojač tkanina živio je i radio u Saloni. Prema predaji Anastazije je na zid svoje kuće dao urezati znak križa, zbog čega je u vrijeme Dioklecijanova progona kršćana uhićen i s mlinskim kamenom o vratu bačen u more. Ugledna gospođa Asklepija izvukla je njegovo tijelo i pokopala ga na svom posjedu na Manastirinama, a u 5. stoljeću njemu u čast podignuta je veličanstvena bazilika. Nakon što su Avari osvojili i razorili Salonu, papa Ivan IV., rodom iz Dalmacije, dao je prenijeti relikvije salonitanskih mučenika, među kojima i one svetog Anastazija, u Rim i položio ih

u novosagrađenu kapelu svetog Venancija uz krstionicu bazilike svetog Ivana Lateranskog u Rimu.

�� 26. kolovoza

Anastazije, sv. (†628.) rodom je bio iz Perzije i bio je pripadnik zoroastrizma. Kao vojnik sudjelovao je u borbi protiv Bizanta, a nakon čudesa koja su se događala po Isusovu križu, koji su Perzijanci zaplijenili u Jeruzalemu te prenijeli u prijestolnicu Ktezifon, počeo se zanimati za kršćansku vjeru. Naposljetku se obratio i krstio te napustio vojsku i posvetio monaškom životu. Sedam godina kasnije odlučio je propovijedati kršćanstvo među Sasanidima u Cezareji, zbog čega je uhićen i okrutno mučen, a potom ubijen. Njegovi posmrtni ostatci čuvaju se u Rimu.

�� 22. siječnja

♀ vidi Anastazija

Andre vidi Andrija

Andreas vidi Andrija

Andrej vidi Andrija

Andreo vidi Andrija

Andrija

�� muževan, hrabar, odvažan (grč.)

Andrija, sv. (1. st.) brat Šimuna Petra, bio je rodom iz Betsaide u Galileji. Prema evanđeljima živio je u Kafarnaumu i bavio se ribarstvom. Najprije je bio učenik svetog Iva-

na Krstitelja, a potom Isusov prvi apostol, zbog čega se naziva i Prvopozvanim. U evanđeljima se, osim kod izbora apostola, spominje prigodom umnažanja kruha te kao posrednik kad su nežidovi u Jeruzalemu željeli vidjeti Isusa. Prema apokrifima propovijedao je Skitima na obali Crnog mora, a potom u Grčkoj, gdje je postao biskupom Patrasa. Predaja kaže da je u vrijeme Neronovih progona bio raspet u gradu Patrasu. Proglašen je zaštitnikom Škotske, a njegov se križ nalazi na škotskoj zastavi.

�� 30. studenoga

Andrija Kim Taegon, sv. (1821.–1846.) rodio se u plemićkoj korejskoj obitelji, a njegovi su roditelji nakon obraćenja s konfucijanizma postali gorljivi kršćani. Andrija je s 15 godina primio krštenje, a potom odlučio postati svećenik te otišao na školovanje u portugalsku koloniju Macao. Za svećenika je zaređen u Šangaju, a idućih šest godina djelovao je kao misionar u Kini. Po povratku u rodnu Koreju, u kojoj su kršćani trpjeli žestoke progone, pokušao je organizirati dolazak drugih misionara tajnim morskim putom, zbog čega je uhićen i osuđen na smrt te je postao jedan od deset tisuća korejskih mučenika koji su tijekom samo jednog stoljeća položili život za Krista. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 1984. godine zajedno s još 102 korejska mučenika, među kojima je bio i Andrijin otac sveti Ignacije Kim.

�� 20. rujna

Andrija Dung-Lac, sv. (1785.–1839.) rodio se na sjeveru Vijetnama u nekršćanskoj obitelji, a roditelji su ga zbog siromaštva povjerili vjeroučitelju koji ga je odveo u grad Vĩnh Tri. Nakon krštenja i školovanja postao je vjeroučitelj, a potom i svećenik. Neumorno je propovijedao radosnu vijest živeći jednostavnim, kreposnim životom. U vrijeme progona kršćana u Vijetnamu nekoliko je puta uhićen, no svaki bi put vijetnamski kršćani za njega platili otkupninu. Posljednji put uhićen je u studenom 1839. godine i odveden u zatvor u Hanoiju, gdje su ga zlostavljali i prisiljavali da pogazi križ, no Andrija je ustrajno odbijao. Naposljetku je osuđen na smrt odrubljivanjem glave. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim, zajedno sa 116 vijetnamskih mučenika, u lipnju 1988. godine.

�� 24. studenoga

Andrino vidi Andrija

Andro vidi Andrija

Anđelko vidi Anđelo

Anđelo

�� glasnik, vjesnik; anđeo (grč.)

Anđeli Čuvari prema Svetom pismu i crkvenoj Predaji duhovna su i besmrtna bića obdarena razumom i slobodnom voljom. Prema Katekizmu Katoličke Crkve anđeli su „duhovni stvorovi koji neprestano slave

Boga i služe njegovu spasonosnom naumu prema drugim stvorenjima. Anđeli surađuju u svemu što je dobro za nas i okružuju Krista, svojega Gospodina. Oni mu posebno služe u izvršavanju njegova spasonosnog poslanja prema ljudima. Crkva štuje anđele koji joj na zemaljskom putovanju pomažu i koji štite svako ljudsko biće“ (KKC 350–352). Spomendan svetih Anđela Čuvara uveden je najprije u Španjolskoj u 15. stoljeću, a papa Klement X. propisao je njegovu proslavu za cijelu Crkvu 1670. godine.

�� 2. listopada

Anđelo Jeruzalemski, sv. (1145.–1220.) porijeklom je bio iz židovske obitelji koja se nakon Marijina ukazanja obratila na kršćanstvo. Nakon smrti roditelja Anđelo i njegov brat blizanac Ivan postali su karmelićani. Anđelo je putovao Palestinom propovijedajući i čineći brojna čuda, a kad je postao poznat po izlječenjima, povukao se u osamu na goru Karmel. Tijekom misionarskog djelovanja na Siciliji podnio je mučeništvo.

�� 5. svibnja

♀ vidi Anđela

Anel vidi Anđelo

Angelo vidi Anđelo

Ante vidi Antun

Imendanski kalendar

1. siječnja

Marija

Bogorodica

Marija

Maja

Mara

Marica

Marijana

Marijela

Marijeta

Maris

Marisa

Marita

Maruša

Maša

Meri

Merjem

Mia

Mirjam

Mirjana

Marijan

Mario

Marjan

Fulgencije

Ruspijski

Žarko

Žarka

Odilon

Zdislava iz

Lamberka

Zdeslava

Zdeslav

Siječanj

2. siječnja

Bazilije Veliki

Bosiljko

Bazila

Bazilijana

Bazilisa

Bosiljka

Grgur Nazijanski

Grga

3. siječnja

Florencije

Cvetko

Cvitan

Cvitko

Cvjetko

Biljana

Cvijeta

Cvita

Fiora

Florencija

Florina

Genoveva

Gordije

Cezarejski

Gordan

Gordijan

Gordana

Gordijana

4. siječnja

Anđela Folinjska

Anđa

Anđelika

Anđelina

Anđelka

Anela

Angela

Angelina

Aniela

Anžela

Anđelko

Anel

Angelo

5. siječnja

Emilijana

Emica

Emili

Emilija

Emil

Emilijan

Emilijano

Emilio

Šimun Stilit

Simon

Šima

Šime

Šimo

Simona

6. siječnja

Baltazar

Gašpar

Melkior

Rafaela od Presv.

Srca

Lela

Ravela

Rafael Ravel

7. siječnja

Krispin

Krispina

Lucijan

Antiohijski

Lucije

Lujo

Svjetlan

Lana

Lucija

Lucijana

Luja

Svjetlana

Rajmund

Penjafortski

Rajko

Rajmond

Ramon

Ramona

8. siječnja

Teofil Mučenik

Bogoljub

Bogoljuba

Teofila

9. siječnja

Adrijan

Canterburyjski

Adrian

Adriano

Adrijano

Hadrijan

Jadran

Jadranko

Adriana

Adrijana

Hadrijana

Jadranka

Julijan

Đulijano

Julije

Julio

Đulijana

Jula

Julija

Julijana

Julijeta

Julika

Julka

Vital

Vito

Živko

Vida

Vita

Živana

Živka

10. siječnja

Agaton

Dobroslav

Agata

Agica

Dobra

Dobrila

Dobroslava

Aldo

Alda

Vilim iz Bourgesa

Vili

Vilko

Vilma

11. siječnja

Teodozije

Teo

Teodozija

12. siječnja

Bernard iz

Corleonea

Bernardin

Bernardo

Bernarda

Ernest

Ernesta

Ernestina

Tatjana Rimska

Tacijana

Tajana

Tania

Tanja

Tia

Tijana

Tacijan

13. siječnja

Hilarije iz

Poitiersa

Radoslav

Veselko

Radoslava

Vesela

Veselka

14. siječnja

Eufrazije

Eufrazija

Feliks Nolandski

Srećko

Sreten

Sreto

Felicita

Fulgencije

Žarko

Žarka

Makrina Starija

Nina

15. siječnja

Anastazija

Staša

Stošija

Anastazije

Staš

Makarije Veliki

Blaženko

Blaža

Blažena

Blaženka

Blažica

Pavao Pustinjak

Paolo

Paulin

Paulo

Pave

Pavel

Pavle

Pavo

Paola

Paolina

Paula

Paulina

Pava

Pave

Pavica

Pavka

Pavla

Pavlina

16. siječnja

Honorat iz Arlesa

Časlav

Honorata

Marcel I.

Marcelin

Marcelo

Marselin

Marcela

Marcelina

Marsela

Marselina

Ticijan iz Oderza

Ticijana

17. siječnja

Antun Opat

Ante

Anto

Anton

Antonijo

Antonio

Tonči

Toni

Tony Tonko

Tuna

Tunjo

Antica

Antoaneta

Antonela

Antoneta

Antonija

Antonina

Nela

Neli

Tončica

Tonka

Tonkica

18. siječnja

Faustina

Liberata

Liberat

Margareta

Ugarska

Bisera

Biserka

Gita

Greta

Margarita

Margita

Margot

Biserko

19. siječnja

Mario Maja

Mara

Marica

Marija

Marijana

Marijela

Marijeta

Maris

Marisa

Marita

Maruša

Maša

Meri

Merjem

Mia

Mirjam

Mirjana

20. siječnja

Fabijan

Fabio

Fabijana

Sebastijan

Sebastian

21. siječnja

Agneza

Agica

Agna

Agnes

Agneta

Ines

Janja Neža

22. siječnja

Vinko iz Zaragoze

Vinko Pallotti

Berislav

Braslav

Bratislav

Vice

Vicko

Vincent

Berislava

Bratislava

Vinka

23. siječnja

Emerencijana

Henrik Suzon

Hinko

24. siječnja

Franjo Saleški

Fran Francisko

Frane

Franko

Frano

Fani

Fanika Franciska

Franka

Ksenija Rimska

Ksena

Senka

25. siječnja

Ananija Hananija

26. siječnja

Paula Paola

Paolina

Paulina

Pava

Pave

Pavica

Pavka

Pavla

Pavlina

Paolo

Paulin

Paulo

Pavao

Pave

Pavel

Pavle

Pavo

Timotej

Timotea

27. siječnja

Anđela Merici

Anđa

Anđelika

Anđelina

Anđelka

Anela

Angela

Angelina

Aniela

Anžela

Anđelko

Anel

Angelo

Julijan iz Sore

Đulijano

Julije

Julio

Đulijana

Jula

Julija

Julijana

Julijeta

Julika

Julka

28. siječnja

Toma Akvinski

Tomas Tomica

Tomislav

Tomo

Tomislava

29. siječnja

Branislav

Markiewicz

Branko

Brana

Branislava

Branka

Brankica

Zdeslav (trad.)

30. siječnja

Alan od Otoka

Alen

Alana

Alenka

Alica

Alka

Lana

Alda

Aldo

Hijacinta

Jacinta

Hijacint

Martina Rimska

Davorka

Martinela

Tina Tinka

Davor

Davorin

Davorko

Martin

Martino

Marton

Tin

Tino

31. siječnja

Ivan Bosco

Đani

Đino

Đivo

Evan

Ian

Ike

Iko

Ivano

Ivica

Ivo

Jan

Janko

Vanja

Žan

Đana

Evana

Evanna

Iva

Ivana

Ivančica

Ivanica

Ivanka

Ivka

Ivna

Jana

Janica

Janka

Vana

Vanna

Vanja (ž)

Žana

Žaneta

Marcela Rimska

Marcelina

Marsela

Marselina

Marcel

Marcelin

Marcelo

Marselin

Dodaci

Najpopularnija imena u posljednjih

5 godina*

2019.

1. Luka Mia

2. David Ema 3. Jakov Lucija

4. Ivan Sara

5. Petar Nika

6. Karlo Marta

7. Matej Rita

8. Roko Ana

9. Borna Petra 10. Mateo Iva

11. Marko Eva

12. Leon Elena

13. Fran Mila 14. Josip Lana

15. Filip Dora

16. Noa Lea

17. Mihael Laura

18. Niko Klara

19. Ivano Marija

20. Lovro Lara

21. Jan Tena

22. Vito Hana

23. Toma Ena

24. Ante Leona

25. Gabriel Lena

26. Šimun Franka

27. Lukas Maša

28. Leo Magdalena

29. Dominik Karla

30. Teo Katja

2020.

1. Luka Mia

2. David Lucija

3. Jakov Sara

4. Ivan Ema

5. Petar Nika

6. Roko Marta

7. Matej Rita

8. Noa Mila

9. Filip Petra

10. Mateo Ana

11. Mihael Dora

12. Fran Eva 13. Karlo Elena 14. Leon Iva

15. Marko Lana

16. Borna Marija

17. Josip Hana

18. Niko Klara

19. Toma Laura

20. Lovro Franka

21. Ivano Lara

22. Teo Tena

23. Jan Lea

24. Vito Ena

25. Šimun Vita

26. Ante Leona

27. Lukas Karla

28. Gabriel Emili

29. Leo Tara

30. Marin Maša

* * Izvor: Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske

2021.

1. Luka Mia

2. David Lucija

3. Jakov Nika

4. Ivan Rita

5. Roko Ema

6. Petar Mila

7. Mateo Marta

8. Niko Sara

9. Matej Ana

10. Fran Dora

11. Josip Eva

12. Noa Elena

13. Mihael Lana

14. Borna Petra

15. Toma Iva

16. Filip Klara

17. Leon Lara

18. Karlo Marija

19. Marko Lea

20. Lovro Hana

21. Jan Ena

22. Ivano Franka

23. Vito Tena

24. Šimun Leona

25. Teo Laura

26. Lukas Emili

27. Ante Maša

28. Nikola Una

29. Gabriel Vita

30. Leo Lena

2022.

1. Luka Mia

2. Jakov Lucija

3. David Nika

4. Petar Mila

5. Ivan Ema

6. Roko Marta

7. Mateo Rita

8. Fran Sara

9. Niko Eva

10. Matej Dora

11. Mihael Ana 12. Josip Elena

13. Toma Iva

14. Leon Lea 15. Lovro Petra

16. Noa Klara

17. Filip Tena 18. Marko Lara 19. Karlo Laura

20. Vito Lana

21. Teo Hana

22. Ivano Marija

23. Šimun Franka

24. Borna Ena

25. Jan Sofia

26. Lukas Leona

27. Leo Maša

28. Gabriel Una 29. Ante Nikol 30. Viktor Emili

2023. 1. Luka Mia 2. Jakov Nika 3. David Rita 4. Mateo Mila 5. Toma Ema

6. Roko Lucija

7. Petar Marta

8. Matej Sara 9. Fran Eva 10. Ivan Elena 11. Niko Klara

12. Noa Lara

13. Lovro Ana 14. Leon Iva

15. Borna Petra 16. Mihael Dora

Predgovor

Velika knjiga imena_listanje