Radost svijetu

SCOTT HAHN

RADOST SVIJETU KAKO JE KRISTOV DOLAZAK SVE PROMIJENIO ( I JOÅ UVIJEK MIJENJA ) VERBUM

Scott Hahn RADOST SVIJETU

SCOTT HAHN

RADOST SVIJETU KAKO JE KRISTOV DOLAZAK SVE PROMIJENIO ( I JOÅ UVIJEK MIJENJA )

VERBUM Split, 2017.

Biblioteka:

Posebna izdanja 122.

Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: JOY TO THE WORLD – How Christ’s Coming Changed Everything (and Still Does) Copyright © 2014 by Scott Hahn Ovaj je prijevod objavljen u dogovoru s Doubleday Religion, The Crown Publishing Group, Random House, Inc. Copyright za hrvatsko izdanje © Verbum d.o.o., Split, 2017.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Izvršna urednica: Lidija Piskač, mag. theol.

Prijevod: Ana Naletilić, mag. angl.

Lektura: Nikša Babić, prof.

Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-588-8 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170124055.

Blaženoj Djevici Mariji, uzroku naše radosti (Lk 1,39–45)

Povijest spasenja nije nevažan događaj na jednome siromašnome planetu u neizmjernome svemiru. To nije neznatna stvar koja se slučajno događa na nekome izgubljenom planetu. To je motiv za sve, motiv za stvaranje. Sve je stvoreno kako bi mogla postojati ova priča – susret između Boga i njegova stvorenja.

Papa Benedikt XVI., govor na otvorenju 12. generalne skupštine Biskupske sinode, 6. listopada 2008. godine

SVJETLO U BETLEHEMU I DALJE SVIJETLI



1. POGLAVLJE

SVJETLO U BETLEHEMU I DALJE SVIJETLI

Bilo je rano proljeće. Do Božića je bilo još više od pola godine, ali mnoštvo hodočasnika oko nas pjevalo je „O, Betleme“ i „Pristupite vjerni“. To je cjelogodišnji običaj u Bazilici Isusova rođenja u Svetoj Zemlji.

Dođite, dođite u Betlehem!

Kroz taj gradić godišnje prođe oko dva milijuna posjetitelja. Gotovo svi dolaze kao hodočasnici da se poklone – ili kao turisti da bulje – na mjestu gdje se rodio Isus.

Stoje u dugim redovima kako bi na trenutak zastali na mjestu gdje su se Marija i Josip sklonili i na polju gdje su anđeli navijestili rođenje pastirima. Ima vremena možda za brzu molitvu prije nego što vam redovnik koji radi tu kao čuvar kaže da se pomaknete i date mjesta sljedećoj osobi u redu.

9

RADOST SVIJETU

Iznimno pobožnima ili iznimno znatiželjnima jedan trenutak je dovoljan. Vrijedan je povremenih protukršćanskih uvrjeda koje vam dobacuju u gradu koji je sada pretežno muslimanski. Vrijedno je opasnosti kojima ćete možda morati svjedočiti u gradu koji je još donedavno bio ratna zona. (Bazilika Isusova rođenja 2002. godine bila je osvojena i okupirana.) Sigurno vrijedi gnjavaže čekanja u redu.

Osjećaj napora i opasnosti dio je privlačnosti Betlehema za hodočasnike poput mene i zato sam bio ushićen dok sam sa svojom obitelji išao od mjesta do mjesta. Napinjao sam se da čujem svaku prošaptanu riječ vodičâ koje bi lokalni redovnici utišavali svaki put kada bi ovi malo podignuli glas. Dok sam čekao u redu, promatrao sam zidove i obzor tražeći pojedinosti koje bi mi mogle biti poznate iz Svetoga pisma i iz povijesti.

No, usprkos mojim sanjarijama, moje je oči sve češće privlačio poznatiji prizor: moja draga i jedina kći, moja dvanaestogodišnja Hannah. Izgledala je kao da joj je dosadno i bila je nemirna.

Pobožnost starijega naraštaja tinejdžeru se može činiti stranom. Naravno, Hannah je poznavala biblijske priče, ali ne onako kako sam ih ja poznavao – nakon godina provedenih na teologiji, a zatim i na doktorskome studiju. Mogao sam vidjeti da su joj dosadni vodiči koji su mene oduševljavali dok su bez kraja i konca pripovijedali o dalekoj prošlosti. I nije se činila baš zadovoljnom što će joj nagrada na kraju dugoga čekanja u redu biti koja sekunda da se poput gimnastičarke protegne kako bi poljubila neku svetu i povijesno važnu stijenu.

10

SVJETLO U BETLEHEMU I DALJE SVIJETLI

Prije nego smo došli u Betlehem, već smo bili posjetili nekoliko drugih biblijskih mjesta, i na Hanninu licu vidio se umor. Pokušao sam joj dati dodatnu pozornost u Bazilici Isusova rođenja kako bi joj vrijeme dok čeka da uđe u kriptu brže prošlo. Naša skupina koja je upravo prolazila bila je jako velika – stotine ljudi iz nekoliko autobusa, međutim Hannah i ja smo među prvima stali u red, tako da smo brzo sišli niz nekoliko stepenica u kriptu ispod glavnoga oltara crkve – pećinu gdje je, prema davnoj predaji, Blažena Djevica Marija rodila Isusa.

Zastali smo i pomolili se, a onda smo se duboko pokloniti kako bismo poljubili četrnaesterokraku srebrnu zvijezdu koja označava to mjesto.

Dok smo izlazili drugim stubištem mogli smo vidjeti da se red ljudi iz naše skupine proteže cijelom dužinom bazilike i da se nastavlja vani kroz stražnja vrata. Rekao sam Hanni da bismo ih mogli čekati i sat vremena dok svi iz naše skupine ne prođu kriptu. Vjerojatno nije bilo od velike pomoći to što sam rekao. Uzdahnula je dubokim tinejdžerskim uzdahom izražavajući tako svoju dosadu koja je graničila s očajem, a ja sam molio uobičajenu roditeljsku molitvu za mudrost.

I tada je došao dar s neba.

Netko od mještana tko je radio s našom skupinom došao je najaviti sljedeću točku na rasporedu – naša skupina ide posjetiti obližnje sirotište. Možemo polako krenuti u tome smjeru.

Pogledao sam Hannu, a lice joj se ozarilo. Odlazak u sirotište znači trenutačni odlazak iz mračne crkve u kojoj je bila osuđena na sporo brojanje turista koji su prolazili.

11

RADOST SVIJETU

Naš nas je vodič kroz vrata izveo na suncem obasjan trg. Do sirotišta je trebala samo brza šetnja, a nama nije bio problem držati korak. Čak sam i ja osjetio olakšanje nakon sporoga pomicanja u redovima, a Hannah se činila uključenijom nego što je bila ijednoga trenutka otkada smo stigli u Svetu Zemlju.

Sirotište je bilo prepuno djece, ali sva su bila čista i vesela. Hannah je bila izvan sebe od radosti što može biti u blizini djece, a ne spomenika. Ona nije znala, a možda nije mogla ni razumjeti, zašto je ovo sirotište postojalo. Znala je malo o izraelsko-palestinskim sukobima – bombama, borbama, gospodarskome kolapsu i primitivnoj medicinskoj skrbi zbog koje su tolika djeca ostala bez skrbi svojih majki i očeva. Čim su ugledali Hannu, maleni dječaci i djevojčice su joj odmah pohrlili u susret smiješeći se od uha do uha. U godinama rane adolescencije Hannah je među tom sitnom dječicom izgledala kao div, ali bilo je očito da još nije odrasla osoba. Njezina dob bila je idealna za brigu i druženje s njima. Osoblje sirotišta posjelo ju je na jedan stolac i pitalo je bi li htjela držati novorođenčad. Hannah se nasmiješila i veselo pristala. Bilo je važno, objasnili su joj, da svako novorođenče primi zdravu količinu bliskoga kontakta s ljudima svakoga dana – bliskosti koju bi dobili kod kuće s roditeljima, braćom i sestrama.

Kao treće od šestero djece Hannah je imala puno iskustva s novorođenčadi pa je znala što treba raditi kada joj je bolničarka dala prvi zavežljajčić. Držala je dječačića u naručju i nadnijela se nada nj. Glas joj je postao za oktavu viši dok je dijete obasipala nježnim tepanjem.

12

SVJETLO U BETLEHEMU I DALJE SVIJETLI

Mora da je sve napravila kako treba. Sestra je došla po to dijete, a donijela drugo, a zatim i treće.

Hannah se smiješila od uha do uha. Bila je uzbuđena kako nije bila od kada smo pošli od kuće. Veselo je čavrljala s nama u stankama svojih gugutanja djetetu.

Bio sam sretan jer je ona sretna, a zatim me obuzela jedna druga vrsta sreće.

Dok sam promatrao Hannu, tako radosnu na tome stolcu u Betlehemu, pomislio sam na jednu drugu tinejdžerku. I ona je izdaleka stigla u ovaj grad. Njezino putovanje od 130 kilometara na magarcu sigurno je trajalo dulje od našega izravnog leta iz New Yorka. Stigla je u okolnostima koje baš i nisu bile idealne. Sigurno je morala čekati u redu i nositi se s gužvama. Uspavani Betlehem prvoga stoljeća nije bio spreman nositi se s popisom stanovništva.

No ta je mlada žena prije mnogo stoljeća ipak pronašla ispunjenje u Betlehemu – u djetetu koje je držala u svome naručju. Svatko tko ju je vidio zapamtio je radost kojom je zračila i koje se i mi nakon dvije tisuće godina sjećamo.

Gledajući Hannu kako gleda tu novorođenčad, mogao sam razumjeti zašto.

Učinak na Hannu bio je dugotrajan. Promijenila se – vidljivo se promijenila i preobrazila iznutra. Mogli ste to vidjeti na njezinome licu i u njezinim djelima. Mjesecima kasnije organizirala je prikupljanje sredstava kako bi poslala odjeću „svojoj siročadi“ u Betlehem. Doživjela je duhovno buđenje, ali i više od toga. Bila je to jedna vrsta

13

RADOST SVIJETU

majčinskoga buđenja – sazrijevanja – prijelaz od toga da ste dijete na to da se brinete o djeci.

S toga putovanja ponijeli smo mnoge lijepe uspomene, ali to vrijeme provedeno u sirotištu naročito se ističe.

U Betlehemu sam znao da sam vidio radost Božića – ne točno na mjestu Isusova rođenja, ali niti jako daleko od njega.

Ono što je za mene bila samo riječ – Božić – sada je tijelom postala. I taj je trenutak i dalje živ u mojemu sjećanju. Stvarnost Božića za mene nije, u prvome redu, ono što sam naučio na teologiji ili u istraživanju s kojim sam se mučio dok sam pisao doktorat. Božić je za mene radost i ljubav koja struji između mlade žene i djeteta u njezinome naručju.

To dijete je Isus, i s vremenom, on je utabao put za jedno drugo dijete potrebno ljubavi, a to dijete ste vi – i to dijete sam ja. Isus je odrastao i otkupio nas kako bi nas s dobrodošlicom mogao dočekati na početku našega života koji je i on proživio ovdje na zemlji. Dočekao nas je s dobrodošlicom upravo u onoj obitelji koju je stvorio za sebe.

Isus nije na ovaj svijet došao sam. Došao je u ovaj svijet po jednoj obitelji i donio nam spasenje kako bismo i mi mogli biti članovi Božje obitelji. Upravo to je značenje spasenja i značenje Božića: „A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime“ (Iv 1,12) – Božji sinovi i kćeri, članovi njegove obitelji. Ako ne razumijemo Božić, onda doista ne razumijemo što je Isus učinio kada nas je spasio. Obiteljska je dimenzija prisutna u svim otajstvi-

14

SVJETLO U BETLEHEMU I DALJE SVIJETLI

ma spasenja – od Gospodinove muke i smrti do ustanovljenja sakramenata i Crkve – ali nigdje se nije tako prekrasno očitovala kao u priči o Isusovu rođenju. To je ono što mi je moja kći Hannah prije toliko godina pokazala u Betlehemu.  Priča o Božiću jedna je od najpopularnijih priča u cijeloj povijesti, no usudio bih se reći da ona ruši mnoge konvencije pripovijedanja. Najtrajnije priče obično su one koje imaju iznimne junake i pamtljive negativce.

Božić ima svoje negativce i njih je lako pobrojati. Sjena krvožednoga kralja Heroda nadvija se nad prvim poglavljem Matejeva Evanđelja. Kada evanđelist Ivan u 12. poglavlju knjige Otkrivenja simbolično govori o Mesijinu rođenju, priopćava nam da je pravi i najveći negativac sam Sotona, prikazan kao ubojiti zmaj.

No tko je junak priče o Božiću? Mi smo skloni evanđeoski izvještaj promatrati kroz dva tisućljeća tradicije pa se odgovor čini očitim – junak je Isus! On je smisao Božića. On je Bog kojega želimo zadržati u Božiću. Njegova je priča ona koju čujemo i onda je „vičemo s krovova“.

Da, Isus je u središtu drame, ali ne ponaša se kao konvencionalni junak. Ne uklapa se u klasični model. Ne djeluje sam. Ne ubacuje se kao uljez da bi promijenio tijek događanja. On zapravo uopće ne djeluje. Pasivan je – majka ga doji i stavlja ga spavati u jaslice, mudraci ga nalaze u majčinu krilu, roditelji ga nose dok bježe u Egipat.

Poput svakoga novorođenčeta ima snažnu privlačnost –

15

RADOST SVIJETU

privlači ljubav svih koji mu se približe, no vidljiv je samo zato jer ga drže neke druge ruke.

Priča o Božiću ima nekonvencionalnoga junaka – on nije ratnik, nije osvajač svijeta, nije čak ni pojedinac, nego radije obitelj. Pojedinosti priče uvijek nas vode natrag do te činjenice. Vidimo povoje i znamo da su oni tu za novorođenče, ali netko ga je morao u njih zamotati, što znači da imamo majku i dijete. Imamo oca. Imamo kućanstvo. Čujemo da se spominju jaslice – kolijevka u kojoj je ležao, ali netko ga je tamo morao staviti. Čitamo o djetetovu bijegu u Egipat, ali netko ga je morao tamo povesti – netko ga je morao braniti od razbojnika koji vrebaju po pustinjskim putovima – i netko je morao naporno raditi kako bi uzdržavao majku i dijete u stranoj zemlji.

Prizori Isusova ranoga života – Marijina krizna trudnoća, Josipove providonosne odluke, Herodov progon – dramatični su upravo zato što uključuju preklapanje toliko pojedinačnih života. Doista, druge pojedinosti Božića dobivaju svoje značenje iz primarne usredotočenosti Evanđelja na obitelj – Svetu obitelj. Zli kralj Herod očito je nastrojen protiv obitelji i protiv djece – pobio je betlehemsku djecu, uništio ih. Povijest nam kaže da je Herod ubio vlastite sinove, a Evanđelje pokazuje kako je svojim vojnicima naredio da mačevima pobiju djecu Betlehema.

Obitelj je ključ Božića. Obitelj je ključ kršćanstva. Sv. papa Ivan Pavao II. napisao je kako sve ono što je dobro – povijest, humanost, spasenje – „dolazi preko obitelji.“1 Kada je Bog došao da nas spasi, spasenje je neodvojivo povezao s obiteljskim životom, manifestirajući ga u obiteljskome životu. Budući da je obitelj uobičajeno okru-

16

SVJETLO U BETLEHEMU I DALJE SVIJETLI

ženje ljudskoga života, on je došao u obitelj, otkupio je i usavršio. Bog je obitelj učinio slikom i sakramentom Božjega otajstva. Sâmo spasenje pronalazi svoje značenje samo u obiteljskim odnosima.

Istina Božića počinje s jednom obitelji. Povijesni su se preokreti događali po odlukama jednoga muža i oca, jedne supruge i majke. Znamo za te događaje samo zato što ih je majka prebirala u svome srcu i odlučila ih podijeliti s učenicima njenoga sina (Lk 2,19.51).

Istina Božića prenosila se po obiteljima. Davni hodočasnici pronalazili su svoj put do pećine Isusova rođenja, ne zbog povijesnih obilježja i znakova usmjerenja po zemljanim cestama Betlehema, nego zato što su najraniji kršćani – neki od njih možda i očevidci, ili djeca očevidaca – razmatrali događaje što su se tamo dogodili i prenosili ih sljedećim naraštajima.

Njihova je vjera stoljećima bila ilegalna. U Betlehemu, kao i drugdje, susretali su se radi štovanja Boga, ne u velikim crkvama, nego u obiteljskim domovima, i smatrali su sve koji su se okupljali jednom zajedničkom obitelji. To je doista jedna od najdubljih implikacija božićne priče – da je Bog našao svoje prebivalište među muškarcima, ženama i djecom, i pozvao ih – zove i nas – da postanu njegovom obitelj, njegovim svetim domaćinstvom.

I to je tema poglavlja koja slijede: razmatranja o Kristovu dolasku na svijet – priči o Božiću – u svjetlu njegovoga najintimnijega i neizbježnoga povijesnog okruženja. Susrest ćemo članove Svete obitelji i pridružiti im se na njihovim putovanjima – u Betlehem, Jeruzalem i Egipat. Razmišljat ćemo o najdubljemu značenju malih poje-

17

RADOST SVIJETU

dinosti iz izvještaja: anđelima i jaslicama, povojima i mudracima, zvijezdi i pastirima. Pojedinosti se ponekad čine čudnima i nedokučivima sve dok ih ne stavimo u odnos prema domu, majci, ocu, povezanosti, domaćinstvu, lozi, baštini.

A sada je ta baština naša! Mi smo Kristova obitelj i zato radost Božića pripada nama. Ona se može doživjeti, ne samo u Svetoj Zemlji, nego svugdje, u svako doba godine, svakoga dana. Bez Krista svijet bi bio mjesto bez radosti, i svako mjesto gdje je on nepoznat i neprihvaćen, mjesto je bez radosti. Nakon Kristova rođenja sve se promijenilo, no ipak sve se tek treba promijeniti kako ljudi već budu u vjeri prihvaćali to dijete.

18

ŠTO SE DOGODI U BETLEHEMU…

 2. POGLAVLJE

ŠTO SE DOGODI U BETLEHEMU… Dok sam pripremao prvo poglavlje ove knjige, morao sam se dobro potruditi i prekopati po svojim uspomenama. Također sam konzultirao druge izvore kako bih potvrdio pojedinosti. Zapravo, telefonirao sam Hanni. (Ona dobro napreduje i sada uživa kao supruga i majka.) Svega se jako dobro prisjećala jer ju je iskustvo u sirotištu u Betlehemu preobrazilo. Čim se vratila kući organizirala je prikupljanje sredstava za svoju voljenu siročad u Betlehemu. Što se dogodi u Betlehemu ne ostaje u Betlehemu, nego ide kući s hodočasnicima. To je zasigurno bila istina za Svetu obitelj. „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ (Lk 2,19) Tim riječima evanđelist Luka završava svoj izvještaj o Isusovu začeću, rođenju i djetinjstvu. Nekoliko redaka dalje zaključuje svoj opis Isusova kasnijega djetinjstva varijacijom na istu temu, bilježeći: „A majka je njegova briž-

19

RADOST SVIJETU

no čuvala sve ove uspomene u svom srcu.“ (Lk 2,51) Komentatori su od prvih vremena zaključivali da su obje te rečenice o „srcu“ jednostavno bile evanđelistovo citiranje Blažene Djevice kao izvora iz prve ruke.

Luka je bio pažljiv povjesničar, pazio je na pojedinosti i pomno pazio da sve činjenice budu točne. On jedini među evanđelistima pri opisu Isusovih čudesnih izlječenja koristi precizne medicinske i anatomske termine te pazi da događaje stavi u točno mjesto i vrijeme. Luka nam kaže da je popis stanovništva koji je doveo Svetu obitelj u Betlehem bio „prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.“ (Lk 2,2) On to zasigurno ne bi pobrkao s nekim drugim sličnim događajem. Marija i Josip, nastavlja Luka, uzišli su „iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem.“ (Lk 2,4) Vremena i mjesta su mu važna jer prenosi ono što je primio preko svjedočanstava očevidaca.

Blažena Djevica bila je jedina osoba koja je mogla iz prve ruke dati opise neobičnih događaja koji su okruživali prvi Božić – dolazak anđela, putovanje iz Nazareta u gorje, u Betlehem i u Jeruzalem, privatni razgovori u Hramu, a da i ne spominjemo rođenje skriveno u jednoj staji. Marija je, uz to, jedina osoba koja je mogla opisati svoju vlastitu unutarnju reakciju na te čudesne događaje.

Marija je jedini mogući svjedok Isusova začeća i rođenja, a Luka je vjerodostojni svjedok Marijina prebiranja.

Pouzdana predaja u desetljećima poslije Isusova uzašašća na nebo smješta Blaženu Djevicu u Efez s apostolom Ivanom (vidi Iv 19,26–27). Luka je također putovao tamo i u 19. poglavlju Djela Apostolskih pokazuje da poznaje

20

ŠTO SE DOGODI U BETLEHEMU…

to područje. Primjerice, koristi posebne lokalne termine za službe i skupštine gradskoga života, a njih potvrđuju drugi suvremeni i lokalni izvori. Malo je vjerojatno da bi tako pažljiv povjesničar – i tako pobožan kršćanin – putovao tako blizu Majci Gospodinovoj, a da je nikada ne bi propitivao o događajima.

Luka je zabilježio što je Marija mnogo godina „prebirala u svom srcu“ i prenio je njezina razmišljanja u odlomcima, vrlo mirnoga tona, uzevši u obzir iznimnost događaja koje opisuju.

Takva jednostavnost i mirnoća obilježja su najranijih kršćanskih svjedočanstava i predaja. Po tim se svojstvima kanonska Evanđelja razlikuju od kasnijih, nekanonskih spisa. Postoje i druga „evanđelja“ – drugi dokumenti kojima je namjera ispričati priču o Isusovu djetinjstvu – ali pripovijesti u apokrifima uglavnom se bave spektaklima i moći. Previše se brinu što bi skeptici mogli reći.

S druge strane, Luka, poput Mateja, uspijeva prenijeti čudesne stvari u posve mirnome, informativnome tonu.

Kanonski opisi plod su dugih godina tihoga razmatranja.

Očevidci su ih prebirali u svojim srcima punima ljubavi i saželi ih do njihove biti.

Priče o Isusovu rođenju, kako ih nalazimo u Novome zavjetu, potvrđuju – u duhu, kao i u pojedinostima – mnoge najranije lokalne predaje. Uspomene koje je prebirala Isusova majka dijelila je s Crkvom i one su „ostale u obitelji“ kao baština. 

21

RADOST SVIJETU

Glavni svjedoci Božića su opisi Mateja i Luke. Oni su napisani kao povijest, iako su upućeni različitim publikama, svakoj sa svojom kulturom i konvencijama u čuvanju povijesti. Kako nam kažu rani zapisi, Matej je izvorno pisao na hebrejskome jeziku za židovsko-kršćansku publiku. Luka je pisao za pogane i Židove koji su govorili grčkim jezikom.

U našoj raspravi većinu vremena provest ćemo na tim stranicama Evanđelja. Povremeno ćemo ulaziti u neke uvide u drugim novozavjetnim knjigama. Imamo puno toga za naučiti iz predaje, arheologije, kao i od spisa ranocrkvenih otaca. Žalosno je da većina kršćana malo zna o najranijim opisima Božića (izuzev onih iz Biblije).

Pogledajte, na primjer, dokaze koje pronalazimo u spisima sv. Justina mučenika. On je rođen oko 100. godine u poganskoj obitelji u Flavia Neapolisu (gradu danas zvanome Nablus), nekih 65 kilometara sjeverno od Betlehema. Dosta je dobro poznavao ljude i područje, i znao je lokaciju „određene pećine“1 koju su mještani štovali kao mjesto Isusova rođenja, već u to vrijeme. Ne zadržava se na toj činjenici. Jednostavno usput spominje da su lokalni kršćani pazili da sačuvaju povijesni spomen na Isusovo rođenje.

U stoljeću poslije Justinova opisa veliki egipatski učenjak imenom Origen i sam je hodočastio u Betlehem te ga opisao u djelu koje je bilo reakcija na ruganje jednoga neprijateljski nastrojenoga skeptika. „U Betlehemu se može vidjeti špilju gdje se rodio i jasle u pećini, gdje je bio zamotan u povoje. O tome se naveliko priča u okolnim mje-

22

ŠTO SE DOGODI U BETLEHEMU…

stima, čak i među neprijateljima vjere. Oni kažu da je u toj špilji rođen Isus, kojega časte i štuju kršćani.“2 Nije to bilo koja špilja, nego „ta špilja“, određena pećina. Za Origena, kao i za evanđeliste prije njega i za Justina, prisutna je provjerljiva preciznost u činjenicama Isusova začeća, rođenja i djetinjstva. Ti se događaji nisu dogodili „jednom davno“, nego „u dane Heroda, kralja judejskoga“, kada „izađe naredba cara Augusta.“ (Lk 1,5; 2,1) Povijest kršćanstva počinje s pričom o Božiću. Radi se o povijesti, a ne mitu, basni ili folkloru. Kanonski opisi ne odgovaraju nijednome od tih književnih rodova.

Evanđelisti su bili vrlo ekonomični, vođeni Duhom Svetim, i sačuvali su nam samo bitno. Evanđelja nam malo toga kažu o Isusovu ranome životu osim nekoliko epizoda, no svaka od tih nekoliko pojedinosti bremenita je spasonosnom istinom. To su pojedinosti koje je Djevica brižljivo prebirala u svom srcu, a evanđelisti o njima pažljivo izvijestili.  Izvještaji o Isusovu začeću i rođenju zasigurno su neobični. Spominju nekoliko pojava anđela, jedinstvene astronomske fenomene i podosta čuda. Današnji čitatelji tako su podučeni da nisu sigurni što da rade sa svim tim. Mi živimo u svijetu čudesnih stvari, ali uči nas se da ih ostavimo postrani ako se ne uklapaju u najšire općenitosti što ih je potvrdila znanstvena metoda i odobrilo učiteljstvo skeptika.

23

RADOST SVIJETU

U trećemu svesku svojega remek-djela Isus iz Nazareta papa Benedikt XVI. promišlja o pripovijestima o Isusovu rođenju i postavlja neizbježno pitanje: „Imamo li posla s poviješću koja se doista dogodila, ili se radi samo o teološkome razmatranju, predstavljenom u ruhu pripovijesti?“3 Od 18. stoljeća jedna dominantna skupina stručnjaka – od kojih su neki kršćani, a neki nisu – postavili su isto pitanje i na njega odgovorili negativno. Oni tvrde da pripovijesti o Isusovu rođenju (i druge priče o čudima) čuvaju osim povijesnih podataka još nešto. Neki kažu da su pripovijesti o rođenju mitovi modelirani prema onima iz drugih svjetskih religija, ili pak alegorije koje slijede grčku književnost. Drugi kažu da je to „midraš hagada“, oblik ilustrativne priče, namjerno kićen, napisan kako bi dokazao neku doktrinu. Neki pak tvrde da su pripovijesti o rođenju jednostavno basne, s korisnom moralnom porukom, poput Ezopovih.

Papa Benedikt pažljivo je i pravedno preispitao te pristupe, no u konačnici ih je odbio kao interpretativne ključeve za biblijske izvještaje o Isusovu rođenju. Teologija i povijest, objašnjava on, nisu međusobno isključive (ili proturječne) kategorije. Ako Bog postoji, on je Gospodar povijesti, a povijest se ne može svesti na skupljanje političkih, gospodarskih i vojnih podataka. Ako Bog postoji, onda se njegove namjere mogu ispuniti u obiteljima, baš kao i u vojskama. Njegove namjere mogu se ispuniti kako ih vidimo ispunjenima u obiteljima Izraela u Starome zavjetu i u obitelji Crkve u Novome zavjetu.

24

ŠTO SE DOGODI U BETLEHEMU…

Papa Benedikt zaključuje: „Izvještaji o rođenju nisu razmatranje predstavljeno u ruhu pričâ, nego obratno: Matej prenosi stvarnu povijest, teološki promišljenu i protumačenu, i tako nam pomaže dublje razumjeti otajstvo Isusa.“4 Uz to, Sveti je Otac primijetio i da se znanstveno mišljenje posljednjih pola stoljeća polako kreće u tome smjeru.

U ovoj knjizi bavim se istim pretpostavkama kojima se bavio papa Benedikt, iako su točke kojima se ja bavim bitno drukčije od onih kojima se bavi on. Tekst o rođenju Mesije, to nije mit, legenda ili narodna priča, piše papa Benedikt: „Nakana Mateja i Luke, svaka na svoj način, nije bila da pričaju ‘priče’, nego da napišu povijest, stvarnu povijest koja se zaista dogodila, doduše koja je protumačena i shvaćena u kontekstu Božje riječi.“5 Iako su Evanđelja zasigurno bogata alegorijskim značenjem, ona su u prvome redu povijest. Ako je u pripovijestima o Isusovu rođenju prisutna alegorija, nju je oblikovao Bog, ali ne samo riječima, nego više samim stvaranjem – događajima i djelima svete povijesti. Bog piše svijet onako kako pisci pišu riječi. Duhovne istine nalaze se posvuda u događajima na početcima Evanđeljâ, ali događaji su bez obzira na to stvarni i važni. To što su iznimni ne čini ih ništa manje povijesnima. Da se opet pozovemo na papu Benedikta: „Ako Bog nema moć i nad materijom, onda on jednostavno nije Bog, ali on ima tu moć.“6 I zato on može – i jest – usmjeravao povijest i stvaranje, baš kao što je usmjeravao proroke, kako bi ispričao svoju priču.

Papa Franjo izložio je stvar sa sebi svojstvenom izravnošću: „Isusovo rođenje nije bajka! To je priča o stvar-

25

RADOST SVIJETU

nome događaju koji se dogodio u Betlehemu prije dvije tisuće godina.“7 To je povijest, naša obiteljska povijest, pažljivo čuvana i prenošena u obitelji koju nazivamo Crkvom kako bi donosila radost svakome naraštaju.

Događaji Božića nas izazivaju, baš kao što su izazivali i izvorne ličnosti – obitelj – čiju povijest pripovijedaju.

26

NOVI POSTANAK

 3. POGLAVLJE

NOVI POSTANAK Novi zavjet ne počinje raspravom, ni proročanstvom, ni teologijom, niti pravom, nego jednostavnim izlaganjem obiteljskih odnosa.

Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. (Mt 1,1)

Matej započinje svoje Evanđelje na jako odmjereni način, sažetom izjavom teme i svrhe. To čak nije ni potpuna rečenica. Ona je gotovo sigurno trebala biti naslov za retke koji slijede, a možda i za čitavo Evanđelje.

A kako li je to bremenit naslov! U tome kratkome, funkcionalnom fragmentu nalazi se smisao Božića i kršćanstva.

Biblos geneseos, počinje tekst na grčkome, a te dvije riječi u sebi imaju sugestivnu snagu. Geneseos može značiti ro-

27

RADOST SVIJETU

doslovlje, geneza, kako se to obično prevodi, ali može značiti i početak ili podrijetlo. Iz korijena geneseos dobili smo gene, koji nas čine onim što jesmo. Dobili smo genom, čija nam mapa govori o našim predcima i njihovim karakterističnim osobinama. Govorimo o generacijama naše obiteljske linije.

Prvi čitatelji sv. Mateja nisu znali ništa o genetici, ali ovaj naslov im je ipak još glasnije govorio. Tim prvim čitateljima evanđelist je sugerirao novu knjigu Postanka, opis novoga stvaranja što ga je započeo Isus Krist. U četvrtome Evanđelju sv. Ivan postiže nešto slično kada počinje odjekom prvih riječi Petoknjižja: „U početku...“ (Iv 1,1; Post 1,1) Sv. Matej počinje istom temom, iako na različit način. Poruka u objema knjigama je jasna: dolaskom Isusa Bog donosi novi početak, novo stvaranje, novo Petoknjižje, i Novi zavjet.

A forma koju ta poruka uzima je obiteljska. Matej prati povijest spasenja ne epskim bitkama i osvajanjima – i zasigurno ne utjecajnim idejama – nego kroz dinastiju jedne obitelji. On imenuje Izraelova dugoočekivanoga Pomazanika, Krista, i identificira ga kao „sina“, potomka jedne precizno određene obitelji. Isus je tako definiran svojim rodbinskim odnosima – s Davidom, s Abrahamom, a u konačnici i s Bogom.

Današnjim čitateljima evanđeoska se rodoslovlja čine napornima do točke apsurda. Naporno je kada dođe na njih red u misnim čitanjima, kada se svećenici moraju boriti s dugim popisima nepoznatih i teško izgovorljivih imena.

28

NOVI POSTANAK

Čini se nedokučivom tajnom zašto bi Crkva svoju svetu knjigu započela nečim tako dosadnim. Radi li se tu jednostavno o inatu? Izaziva li nas Matej da prođemo kroz čistilišnu močvaru pradavnih trivijalnih podataka prije nego što mognemo uživati u čarima Božića?

Odgovor je apsolutno ne. Matej je započeo svoje Evanđelje najizazovnijim, najuzbudljivijim i najbitnijim materijalom koji mu je bio pri ruci.

Matej je strukturirao svoj izvještaj tako da se svidi Židovima. Židovi su narod koji ima zajedničko podrijetlo.

To je naslijeđe počelo s Abrahamom, pa preko njegovoga sina Izaka i unuka Jakova (poznatoga i kao Izrael). Židovi su našli svoje mjesto u 12 plemena poteklih od Jakovljevih sinova. Većina se plemena raspršila ili izgubila, ali članovi Judina plemena uvijek su iznova pronalazili svoj put natrag do zemlje koju je Bog obećao Abrahamu. S osjećajem zajedničkoga podrijetla dolazio je osjećaj zajedničke baštine, domovine, prava po rođenju, osjećaj povijesti i sudbine.

A njihova povijest bila je ključ za razumijevanje njihove sudbine. Izrael je bio porobljen, pretrpio je osvajanje, izgnanstvo, raspršivanje i oskvrnuće, no Bog ih je uvijek oslobađao. Bili su odgajani da zapamte tu povijest, te čak i nakon mnogih stoljeća teških vremena izraelski narod znao je da je to njegova priča. Nije se radilo o nečemu na bilo koji način stranome ili čudnome. Oni sami bili su usred svega toga i tjeskobno su iščekivali presudno razrješenje svojih nevolja.

29

RADOST SVIJETU

Svako ime u Matejevu rodoslovlju sugeriralo je jednu dramatičnu epizodu – ili mnogo njih – u povijesti Izraela.

Bila je to priča koju su dobro znali.  Odmah, sa svojim prvim retkom, Matej stavlja Isusa u lozu najistaknutijih ljudi njegovoga naroda. Kao Sin Davidov i Sin Abrahamov bio je nasljednik prijestolja, kraljevstva izraelskoga.

Tko je bio David? Tko je bio Abraham?

Abraham je bio patrijarh Izraela. Oko dvije tisuće godina prije Krista Bog ga je pozvao da napusti svoju domovinu Mezopotamiju – da se udalji od idolopoklonstva – kako bi postao ocem naroda koji će se isticati među narodima svojim štovanjem jednoga pravoga Boga. Bog je obećao blagosloviti Abrahama u njegovome potomstvu: „Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.“ (Post 17,6–7) Taj savez obilježio je Izrael kao jedinstveni narod na cijelome svijetu. Samo je Izrael mogao tvrditi da dijeli rodbinsku vezu s Bogom. Savezi stvaraju rodbinske veze. Oni čine obiteljsku vezu, a Bog je očito stvorio takvu vezu s Abrahamovim potomcima.

Bog je Izraelu obećao i kraljeve, a David je bio nasljednik Abrahamov, pozvan da bude kralj nad Izraelom i da ustanovi dinastiju koja će zauvijek vladati. Zasjeo je na

30

NOVI POSTANAK

prijestolje Izraela oko 1000. prije Krista. Bog je obećao Davidu da njegov nasljednik ne će vladati samo Izraelom, nego i cijelim svijetom, i da će njegova vladavina biti vječna. „Zatraži samo, i dat ću ti pûke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske.“ (Ps 2,8) „On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.“ (2 Sam 7,13) Bog u Starome zavjetu daje mnogo obećanja, ali samo dvaput se svečano zaklinje da će blagosloviti sve narode, jednom Abrahamu, a jednom Davidu. Znakovito je da su se oba događaja dogodila na istome mjestu, u Abrahamovo vrijeme zvanome Morija, a kasnije, u Davidovo vrijeme, Jeruzalem (Post 22,1–2; 2 Ljet 3,1).

Oni koji su vjerovali u ta pradavna obećanja živjeli su u željnome iščekivanju. Vjerovali su da će Sin Davidov doći kao kralj nad svim kraljevima. On će uspostaviti mir na zemlji počinjući od Izraela. Poput svojega pretka Davida, on će također biti svećenik (vidi Ps 110,4). Poznato je da je David uzeo pravo da nosi svećeničke haljine (1 Sam 30,7), da prinosi žrtve (2 Sam 6,12–15) i da jede kruh koji je dopušteno jesti samo svećenicima iz Levijeva plemena (1 Sam 21,1–6).

Sin Davidov bit će pomazan za službu svećenika-kralja, baš kao što je bio pomazan i njegov davni predak, i bit će poznat kao „Pomazanik“ – na hebrejskome Mosijah ili Mesija, na grčkome Hristos, Krist. 

31

RADOST SVIJETU

No, izgledalo je kao da su grijesi Davida i njegovih nasljednika, počevši s njegovim sinom Salomonom, razbili obećanje zlatnoga doba na komadiće. David je počinio preljub i pretrpio ocoubilački gnjev jednoga od svojih sinova. Njegov izabrani nasljednik, Salomon, opterećivao je svoje podanike teškim porezima, odbijao je pokoravati se Božjim zapovijedima, i u konačnici je zapao u najteži od svih grijeha – idolopoklonstvo. U jednome se naraštaju Davidovo kraljevstvo raspalo na dva suparnička kraljevstva – sjeverno i južno. Podijeljeni i poniženi, i zemlja i narod, bili su tada ranjivi pred osvajanjima svojih susjeda. U 8. stoljeću pr. Kr. Sjeverno kraljevstvo palo je u ruke Asiraca. Manje od dvjesto godina kasnije jug su zauzeli Babilonci. Izraelska elita bila je izgnana, zemlja je ostavljena u ruševinama, Hram Božji bio je uništen, i činilo se da je Davidova loza zauvijek izbrisana. Sidkija, posljednji kralj iz Davidove loze, bio je prisiljen gledati kako kaldejski napadači pogubljuju sve njegove sinove, a zatim su mu iskopali oči, kako bi mu posljednji prizor koji je vidio bila mrtva tijela njegovih nasljednika (vidi 2 Kr 25,7).

To se činilo krajem doma Davidova. Što je tada raspršeni i pogaženi izraelski narod – Božji Izabrani narod – trebao misliti o Božjim obećanjima?

Proroci su održavali njihovu nadu. Iako su se sva ljudska sredstva činila iscrpljenima, prorok Izaija rekao je: „Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo.“ (Iz 59,1) Bog je usmjeravao svoj narod da čeka dan Mesijin.

32

SADRŽAJ

1. SVJETLO U BETLEHEMU I DALJE SVIJETLI . . . . . 9 2. ŠTO SE DOGODI U BETLEHEMU… . . . . . . . . . . . 19 3. NOVI POSTANAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 4. LAŽNO KRALJEVSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 5. MARIJA: UZROK NAŠE RADOSTI. . . . . . . . . . . . . 50 6. TIHI VITEZ, SVETI VITEZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 7. ANĐELI SE JAVILI, RAJSKU PJESMU PJEVALI . . 78 8. O, BETLEME, GRADE SLAVNI . . . . . . . . . . . . . . . . 90 9. VJERUJETE LI U MAGE? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 10. OJ, PASTIRI, ČUDO NOVO . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 11. SLAVA PUKA TVOGA: PRIKAZANJE U HRAMU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 12. ULETJETI U RADOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 13. PRESVETO TROJSTVO I SVETA OBITELJ . . . . . 132 14. RADOST SVIJETU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153

159

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u studenome 2017.

Ima li nešto poznatije i običnije od božićne priče – a ima li istodobno nešto čudesnije i neobičnije?

Likovi su čudni i egzotični: pastiri i magi, car i despot, anđeli i nemoćna beba koja je Svemogući Bog. Svaka neobičnost zahtijeva objašnjenje, posebice ako o njoj ovisi naš život, ako ona nosi istinsku radost svijetu.

U ovoj jedinstvenoj knjizi poznati bibličar i autor brojnih bestselera Gozba Jaganjčeva, Razlozi za vjerovanje i Znakovi života, Scott Hahn na uzbudljiv i zanimljiv način osvjetljava novim svjetlom događaj prvoga Božića i Kristova utjelovljenja. Oslanjajući se na duboke biblijske uvide on isprepliće povijest, vjeru i život, gradeći jedinstvenu priču o ocu, majci i djetetu, jednostavnoj obitelji što spaja nebo i zemlju.

U ovom djelu koje je i stručno utemeljeno i pristupačno za najširi krug čitatelja on tako odgovara na ključna pitanja o Isusovu rođenju i svetoj obitelji, analizira iznimno važne svetopisamske odlomke, a prije svega pomaže nam shvatiti zašto rođenje jednoga malog siromašnoga djeteta prije dvije tisuće godina ima moć i danas promijeniti naše živote.

Ovo je knjiga za sve one koji žele da im Božić bude više od tradicije, za sve one koji traže istinu i ljubav u svojim životima, za sve one koji žele otkriti tajnu radosti darovane svijetu. „Ova će vam knjiga pomoći nanovo otkriti radost Božića!“ Kardinal Timothy M. Dolan

ISBN 978-953-235-588-8

VERBUM 119 kn

www.verbum.hr