O molitvi i razmatranju - džepni uvez by VERBUM d.o.o.

..........................................................................................................................................................

VERBUM USKL Ä&#x152;NIK

Sveti Petar Alkantarski

O molitvi i razmatranju

Sveti Petar Alkantarski O MOLITVI I RAZMATRANJU

Biblioteka:

16. Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: Miro Radalj

Sveti Petar Alkantarski

O MOLITVI I RAZMATRANJU

VERBUM Split, 2013.

Naslov izvornika: R. R R Petri Alcantarae, De meditatione et oratione Preveo: o. Damjan Damjanović, OFM Tiskano dopuštenjem Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu br. 900/01 od 23. travnja 2001. i dopuštenjem Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda br. 10/2000. Ilustracija na naslovnoj stranici: Caravaggio, “Ecce Homo”, Palazzo Rosso, Genova

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 242 PETRUS de Alcantara, sanctus O molitvi i razmatranju / sveti Petar Alkantarski ; <preveo Damjan Damjanović>. - Split : Verbum, 2013. (Biblioteka Uskličnik ; 16) Prijevod djela: De meditatione et oratione. - Str. 5-17: Predgovor / Damjan Damjanović. - Bibliografske bilješke uz predgovor. ISBN 978-953-235-339-6 150417013

PREDGOVOR

Knjižica što je uzimate u ruke – da li slučajno ili sa željom da obogatite svoju duhovnu kulturu, ne znam – najnoviji je dokaz za istinitost one prastare latinske rečenice koja glasi: »Sua fata habent libeli!« (Knjižice imaju svoju sudbinu). Pa što se to dogodilo s ovim čuvenim djelcem sv. Petra Alkantarskoga što vam ga zajedno s dva niza njegovih razmatranja pružamo? Među nama Hrvatima ta je knjižica čekala preko 400 godina da bude prevedena na naš jezik. Kao usput napominjem da je jednaku sudbinu doživjelo još popularnije djelce drugoga velikog Španjolca, sv. Ignacija Lojolskoga, a to su njegove »Duhovne vježbe« (Ejercicios spirituales). Oba autora su suvremenici, ali je sv. Ignacije nešto malo stariji. Svoja su djela napisali nekako u isto vrijeme. No, i »Duhovne vježbe« su među Hrvatima doživjele jednaku sudbinu. Potpun prijevod smo dobili istom prije dvije godine, dakle, isto tako nakon nešto više od 400 godina.1 Da biste se što više duhovno okoristili ovom knjižicom, smatramo da će biti veoma prikladno da vas najprije upoznamo s piscem pa zato donosimo njegov kratak životopis. 1

Ivan Fuček, Osobno doživljeno kršćanstvo, Zagreb, 1972, str. 24.

PREDGOVOR

Sv. Petar Alkantarski je nepoznat po svom prezimenu Garavito. Nadimak Alkantarski dobio je po svom rodnom mjestu Alcantara, koje se nalazi u španjolskoj pokrajini Estremaduri. Kao usput napominjemo da je u onim vremenima redovničko odricanje išlo tako daleko da su redovnici, stupajući u redovničku zajednicu, promijenili i svoje krsno ime, pa čak i prezime. Umjesto prezimena bi, kad bi se npr. potpisivali, stavljali ime svoga rodnog mjesta. Tako je sv. Franjo po svome rodnom mjestu Assisu nazvan »Asiškim«, a sv. Ignacije Lojolski je tako nazvan po gradu Loyola, gdje je rođen. Sv. Petar Alkantarski je bio plemenitaškog podrijetla, a rodio se 1499. u Alkantari. Kad mu je bilo šesnaest godina, stupio je u franjevački red. Njegova pobožnost i razne druge vrline svratile su na nj pozornost njegove redovničke zajednice. Još nije bio ni svećenik, a k tomu je bio i najmlađi u zajednici, kada je već s dvadeset godina postao gvardijanom novoga samostana u Badajozu. Dvije godine je studirao na glasovitom sveučilištu u Salamanki, koje je osnovano 1243. Kad mu je bilo dvadeset i pet godina, zaređen je za svećenika. Nakon toga neko je vrijeme bio mjesni poglavar, gvardijan, a Franjevačkoj provinciji sv. Gabrijela bio je na čelu kao provincijal od 1533. do 1541. Kao provincijal započeo je veliku i značajnu obnoviteljsku aktivnost. Provodio je veoma strog i oštar pokornički život, a takav način života je promicao i među svojom redovničkom subraćom. Kad danas čitamo njegov životopis, koža nam se ježi i pitamo se kako je taj slabašni organizam mo-

PREDGOVOR

gao sve to svladati. Osim toga, moramo naglasiti da sveobuhvatna trapnja u njegovu redovničkom životu nije bila samo povremena, on nije bio sezonski pokornik. Naprotiv, pokornički život je s vremenom postao doživotno stanje, oštra tjelesna pokora je posebna značajka njegova svetačkoga lika. Da bismo što autentičnije upoznali nadnaravnu ﬁzionomiju ovoga sveca, donosimo evo doslovno njegov duhovni portret što ga je u svoju autobiograﬁju vještim svetačkim perom utkala sv. Terezija Avilska, prva žena koju je papa Pavao VI., zbog njezine nadahnute učenosti i njezinih duhovnih spisa, proglasio »naučiteljicom Crkve«. Vjerojatno ga ni svečeva redovnička subraća nisu tako i toliko poznavala kao što ga je upoznala ova velika i jedinstvena svetica. Ona svoga velikog duhovnog vođu, ispovjednika i savjetnika živo prikazuje ovim riječima: »Svemogući Bog nas je ovih dana lišio izvanredno uzorna čovjeka, kad je s ovoga svijeta uzeo o. Petra Alkantarskoga, čovjeka velike savršenosti. Čini se da svijet nije mogao duže podnositi toliko savršenstvo. Neki kažu da su snage ljudskoga tijela u ovim vremenima slabije i manje otporne te da se sada kod ljudi ne opaža onakva odvažnost i svetost kao nekoć. No, primjer ovoga čovjeka ove pobija jer on u ovim vremenima nije ništa manje cvao i obilovao svetošću i milošću niti je bio obdaren manjim smislom za prezir svijeta nego što su bili sveci prijašnjih vremena. Tim istim svijetom i mi hodimo, iako ne onako kao što je on hodio – bosonog. A ne činimo tako oštru pokoru kao što je on činio. I mi ga možemo nasljedovati u preziranju svijeta, naročito zato što ima-

PREDGOVOR

mo na raspolaganju mnoga sredstva da svijet podložimo svojim nogama jer ih Bog onima, koji su velikodušni, rado očituje. Takav je duh Gospodin dao i ovom svetom čovjeku o kojem govorim da je četrdeset i sedam godina, kao što je svima poznato, provodio najstroži život. O tom ću životu napisati nešto malo, što pouzdano znam da je istinito. Jednom prilikom je nekom, komu su najviše bile poznate njegove tajne i pred kim nije gotovo ništa skrivao, priznao, a i meni samoj je poradi ljubavi kojom me je obasipao – bilo je to po Božjoj volji što sam uživala njegovu ljubav u vrijeme svojih najvećih potreba u kojima me je, kako rekoh, i još ću kazati, zaštićivao i branio – povjerio da, kako mi se čini, četrdeset godina nije danju i obnoć prospavao više od sat i pol. Kazivao je da u svim svojim pokorama nije podnosio veći napor i teškoću kao u nadvladavanju sna. I zato je uvijek običavao ili klečati ili uspravno stajati. Običavao je spavati sjedeći, samo bi glavu naslonio na kratku daščicu. Naime, da je i htio spavati ležeći, to si nije mogao priuštiti zato što mu je ćelijica, kako je svima poznato, bila dugačka jedva četiri i pol stope. Kroz tih četrdeset godina nikada nije ničim pokrivao glavu pa ma kakva kiša padala i ma koliko bi sunce žeglo. Nikada na nogama nije nosio obuće. Njegova se odjeća sastojala iz jedne jedine tunike od najjednostavnije tkanine kakvu nose ljudi najnižega staleža. Ta tunika je bila tako uska da uža nije mogla biti. Osim nje, nije nikada više nosio nikakve druge odjeće osim posve kratka plaštića od istoga materijala.

PREDGOVOR

Kazivao je kako je u zimsko doba, kad bi pritisla oštra studen, običavao odložiti plaštić i otvoriti prozorčić i vrata svoje ćelijice, zatim bi se ogrnuo plaštem, a vrata i prozorčić bi zatvorio. Tako bi tijelo, ukočeno od studeni, na neki način odmarao i krijepio. Hranu bi uzimao svaki treći dan. Običavao je tvrditi da je to, što kod drugih pobuđuje toliko čuđenja, veoma lako kad se na to netko navikne. Jedan mi je od njegove subraće posvjedočio da je ponekad i cijelih osam dana izdržao bez hrane. To je bivalo napose onda kad se više prepuštao molitvi. Za vrijeme molitve je bivao uzdignut,2 padao u zanose i doživljavao žestinu božanske ljubavi, čemu sam i sama svjedokom. Dok je bio još posve mlad, obdržavao je najveće siromaštvo i silno se mrtvio. Štoviše, toliko se mrtvio, kako mi je povjerljivo priznao, da, nakon trogodišnjeg boravka u nekoj kući svoga Reda, nikoga od subraće nije poznavao drugačije nego samo po govoru, a to je bilo zato što nikada nije podizao očiju i što ih nije ni u koga upirao. Isto tako nije znao gdje se nalaze različita potrebita mjesta, nego je do njih običavao ići s ostalom braćom. Kazivao je da mu se to događalo i prigodom putovanja. Tijekom više godina nije pogledao žene. Mene je često uvjeravao kako mu je svejedno gleda li ih ili ne gleda. No, bio je već veoma star kad sam ga upoznala. Bio je tako iscrpljen i slabašan da bi ga čovjek smatrao sličnim korijenju iskrčenoga drveća i rekao bi da u 2

Radi se o mističnoj pojavi koju stručnjaci za mistiku zovu »levitacija« ili lebdenje tijela u zraku. Dok je mistik u tom stanju njegovo se tijelo ne pokorava zakonu sile teže, on se tada nalazi u nekom bestežinskom stanju pa poput pahuljice perja lebdi u zraku.

PREDGOVOR

njemu nema ništa drugo osim kože i kostiju. Uza sve to je u tolikoj svetosti života posjedovao divnu dobrotvornost i prijaznost. Premda je inače malo govorio, kad bi ga netko štogod zapitao, nije uskraćivao odgovora nego bi najuljudnije odgovorio jer je imao dobru i plemenitu dušu. I više bih mu pohvala iznijela kad se ne bih bojala da ćete mi predbaciti čemu to pišem. I ovo što sam napisala nisam napisala bez straha. Zato završavam i dodajem još ovo: smrt mu je bila veoma slična životu. Umro je, naime, klečeći na koljenima. Svoju braću je opominjao i poticao kad je izdisao, izgovarajući radosno ove psalmistove riječi: ‘Obradovah se, kad mi rekoše: Hajdemo u dom Gospodnji!’ (Ps 122,1). Božjoj se volji svidjelo da nakon njegove smrti primim od njega više pomoći i savjeta u svojim potrebama nego što sam primala dok je bio živ. Prije svega, kad mi se ukazao nakon smrti, rekao mi je: ‘O, sretne li i blažene li pokore koja je zavrijedila takvu nagradu!’ Rekao je još mnogo toga što je ovome slično. Cijelu godinu dana prije nego što je umro vidjela sam ga odsutna. Iz toga sam zaključila da će umrijeti pa sam ga o tom obavijestila. Kad je izdahnuo, objavio mi se i došao u susret te izjavio da odlazi na počinak. Premda to nisam vjerovala, ipak sam nekima priopćila. Kad je prošlo jedva osam dana, stigla nam je vijest o njegovoj smrti ili, da reknem ispravnije, o njegovu vječnom životu. Kad je, dakle, strogost njegova života nagrađena tako velikom slavom, imam dojam da mi pruža veću utjehu nakon smrti nego što mi je pružao za svog života. Jednom zgodom mi je naš Gospodin re-

PREDGOVOR

kao da nitko neće u njegovo ime ništa moliti što neće i primiti. I ja sam to zaista iskusila. U mnogim stvarima, kad sam mu ih preporučila, doživjela sam željeni uspjeh. Sve to čini naš Gospodin kojemu neka je hvala, čast i slava u vijeke vjekova. Amen.« Svetica nam je u istoj autobiograﬁji o svom duhovnom ocu i njegovu pokorničkom životu ostavila i ovo svjedočanstvo: »Bogu se svidjelo da mi u većini mojih nevolja pritekne u pomoć po o. Petru Alkantarskom, koga sam već prije spomenula u 27. poglavlju, kad sam govorila o strogosti njegova života. O njemu znam da je neprekidno kroz dvadeset godina na golu tijelu nosio pokornički pojas od željezna lima. Napisao je i nekoliko knjižica o molitvi našim pučkim jezikom (tj. španjolskim) koje se viđaju u rukama sviju. Kao izvrstan poznavalac molitve daje veoma korisne upute onima koji se žele posvetiti molitvenom životu. Osim toga, on je najpomnjivije opsluživao pravilo preblaženog oca Franje sa svom prvotnom strogošću.«3 Bio je on i čuven propovjednik. Propovijedao je veoma uvjerljivo, toplo i prodorno. Pobožno ga je slušao ne samo običan puk, nego i Bogu posvećene osobe – svećenici, redovnici, redovnice, pa i dvorski ljudi – te je tako veoma brzo izišao na površinu i uspješno provodio temeljitu obnovu redovničkog života među tzv. bosonogim franjevcima, a bio je desna ruka sv. Tereziji u njezinu provođenju obnove 3

S latinskog prevedeno i preuzeto iz djela: Antonius Dulcken R.P.F. Petri Alcantarae De meditatione et oratioene libellus aureus, Augustae Vindelicorum, 1843, str. XII-XIX.

PREDGOVOR

karmelskoga reda koju je ona po Božjem nadahnuću poduzela i uspješno provodila. Kad je svetac 1555. boravio u Rimu, dobio je od pape odobrenje za provođenje spomenute obnove. Taj svoj obnoviteljski posao započeo je u samostančiću Pedroso. Jedan suvremeni povjesnik franjevačkoga reda ovim riječima prikazuje njegovu obnoviteljsku djelatnost: »On je provinciji dao nove stroge statute i tako postao stvarnim osnivačem ovoga reformiranog ogranka (tj. bosonogih). Po njemu se diskalceati (bosonogi) zovu i alkantarini. – Statuti, između ostaloga, donose: ukida se uredba sindika, samostani ne pripadaju papi nego stvarnom vlasniku i njemu se svake godine vraćaju ključevi s molbom da i sljedeće godine mogu tu boraviti. Ako bi on odbio molbu, braća bi se bez oklijevanja morala povući. Crkve, samostani i sobe morali su biti vrlo maleni. Braća su morala hodati bosa, a bičevanje je bilo obvezno. Samo se bolesnicima dopuštalo jesti meso i mliječne proizvode. Nisu imali knjižnica osim nekoliko knjiga po sobama. Svaki je brat mogao svoj habit pokrpati starim poderanim krpama. Pokornički se život morao strogo provoditi. Alkatarinci su bili najstroži reformirani ogranak franjevačkoga reda« (K. Esser).4 Sv. Petar Alkantarski nije doživio visoku starost, nego tek 62 godine. Umro je nedaleko od Avile u mjestu Arenas 18. listopada 1562. Crkva ga je svečano proglasila blaženim 1622., a svetim 1669. Njegov se spomen-dan slavi 19. listopada. 4

Kajetan Esser, Pregled povijesti franjevačkog reda, Sarajevo, 1972, str. 160.

PREDGOVOR

Ovaj čas nas ovaj svetac zanima napose kao iskusan učitelj usmene molitve i razmatranja. Kako se i sam po mislenoj molitvi ili razmatranju sve više i više uzdizao u kršćanskoj savršenosti i sve više ostvarivao unutarnje jedinstvo s Bogom po ljubavi, smatrao je da će biti od velike duhovne koristi ako o molitvi i razmatranju nešto i napiše. Tako je došlo do knjižice u kojoj nam pruža veoma praktične upute za razmatranje, a izvorni je naslov toga djelca na španjolskom »Tratado de la oracion y meditacion« (Rasprava o molitvi i razmatranju). Ta je knjižica doživjela oko 200 izdanja, što na španjolskom, što na drugim jezicima. Svi priručnici duhovnoga života, pri navođenju različitih metoda koje se mogu primjenjivati u razmatranju, ne ispuštaju ni metodu ovoga sveca. Ta je njegova metoda napose primjenjivana u franjevačkom redu do danas. Naš suvremeni stručnjak za duhovno bogoslovlje tu metodu karakterizira ovim riječima: »Sv. Petar Alkantarski veliku važnost pridaje probuđivanju pobožnih čuvstava. On nabraja šest dijelova razmatranja, a to su: priprava, čitanje gradiva, umno i predodžbeno prerađivanje predmeta, zahvaljivanje, predanje samog sebe i Krista, prošnja« (A. Benigar).5 Kad smo prije napomenuli da se ova svečana metoda razmatranja primjenjuje napose u franjevačkom redu, time nije rečeno da se franjevci ne služe i drugim metodama, ali nije rečeno ni to da je ona ograničena isključivo na franjevački red. 5

Alexius Benigar, Compendium theologiae spiritualis, Romae, Siporo – Japan, 1959, str. 1149.

PREDGOVOR

Da bi ovaj kratak prikaz spomenutoga djelca bio cjelovitiji, napominjem da je novijim znanstvenim istraživanjem utvrđeno da je sveti Petar Alkantarski, pišući ovo djelo, slijedio Ludvika iz Granade, učena dominikanca, i poslužio se njegovim djelom koje nosi naslov ‘Libro de la oracion y meditation’ (Salamanca, 1554) – ‘Knjiga o molitvi i razmatranju’:6 Još je značajna jedna činjenica, naime, da je poznati auktor veoma cijenjena priručnika za franjevačku duhovnost p. Gaudencije Guggenbichler u svoj priručnik, namijenjen mladim franjevcima, koji nosi naslov ‘Introducito ad vitam seraphicam’ (Ad Claras Aquas, 1899), kao službeni latinski prijevod Alkantarina djela preuzeo prijevod što ga je izradio p. Antun Dulcken, kartuzijanac Kartuzije u Kölnu. Kad imamo u vidu molitveni život vjernika, prije svega moramo naglasiti da se dobar dio njih zadovoljava samo usmenom molitvom jer je to najjednostavniji, najuobičajeniji i najrašireniji oblik molitve koju nam Gospodin u Evanđelju toliko preporučuje. Međutim, oni napredniji se ne zadovoljavaju samo time da njihov molitveni život ostane tako jednostran i siromašan; oni neumorno tragaju za drugim, savršenijim oblicima molitve. Jedan od tih oblika nazivamo razmatranjem. Nisu rijetki vjernici koji su sami došli do toga oblika i načina molitve i oni ga u svom duhovnom životu često primjenjuju, a da toga nisu ni svjesni. Oni su sami sebi pronašli način kako će sa svojim Bogom na savršeniji i neposredniji način općiti i razgovarati. Oni, koji su sami sebi izgradili metodu razmatranja, 6

Isto.

PREDGOVOR

mogu je zadržati i mogu se njome i dalje služiti. Nema sumnje da ih je u to uputio i uveo sam Duh Sveti i da ih on u tom njihovu molitvenom životu vodi. Mnogima, koji nemaju te sreće, želimo u tom pogledu izići u susret i pružiti im pomagalo kojim će se moći plodonosno i korisno služiti i koje će im taj odlični duhovni posao olakšati i za nj ga još više oduševiti. Rečenom dodajem još nekoliko redaka da bih očitovao i jedan drugi motiv koji me je potakao da sam se dao na prevođenje ovoga toliko cijenjenoga djela Sveca iz Alkantare. Razmatranje i promatranje7 – meditacija i kontemplacija – pojmovi su s kojima se susrećemo i u ﬁlozofskim djelima, a možemo ih, štoviše, naći i u nekršćanskim religijama, napose istočnjačkim, kao što je npr. budizam. Ono što mi izražavamo dvjema riječima: meditacija i kontemplacija, iza kojih se kriju dva pojma s kojima se veoma često susrećemo u duhovnom bogoslovlju kao i u dnevnoj praksi duhovnoga života, to otprilike izražava i sadrži sanskrtska riječ »joga« (yoga). A što je to »joga«? To je sustav predbudističke indijske spekulacije ili sredstvo za ostvarivanje oslobođenja od zapletenosti i robovanja mnogobrojnim materijalnim dobrima, koja često veoma štetno utje7

I teološka i filozofijska literatura obrađuju pojmove: meditacija (lat. meditatio) i kontemplacija (lat. contemplatio), ali na različite načine (usp. npr. V. Filipović, Filozofijski rječnik, Zagreb, 1965, i Z. Bezić, Kršćansko savršenstvo, Split, 1973). – U duhovnoj literaturi lat. riječ »meditatio« prevodimo riječju »razmatranje«. Ta se riječ već dosta dugo općenito upotrebljava i jednodušno je prihvaćena. Naprotiv, za lat. riječ »contemplatio« nemamo prikladna izraza koji bi općenito bio prihvaćen i redovito upotrebljavan. Tu i tamo se pokušalo tu latinsku riječ prevesti riječju »zrenje«, koja se u običnom govornom jeziku nikada ne čuje, ali se ona do danas nije uspjela udomaćiti. Zato sam riječ »contemplatio« dosljedno prevodio riječju »promatranje«.

PREDGOVOR

ču na čovjekov viši, duhovni život. Jedni »jogu« primjenjuju samo za ostvarivanje naravnih ciljeva na području profanoga života, a drugima ona pomaže da se na području svoga religijskog doživljavanja domognu unutarnjega sjedinjenja s božanstvom. Radi se, u stvari, o detaljno izrađenom asketskom sustavu do kojega se došlo putem duboka i ozbiljna razmišljanja, putem životne prakse i stoljetnih, štoviše, milenijskih iskustava. Sav je taj sustav usmjeren i sasvim se oslanja na razmatranje (meditaciju), a to je ono što čovjeka uzdiže od zemaljštine i iznad nižega dijela vlastitog bića te ga duhovno oplemenjuje i usavršuje. »Joga« čovjeka napokon, prema budističkom uvjerenju, uzdiže do prevlasti duha nad materijom i do intimna sjedinjenja s božanstvom. »Joga« svoje ciljeve nastoji postići i ostvariti ih posve naravnim sredstvima: psihičkom koncentracijom, meditacijom i razmatranjem, određenim stavovima i držanjem tijela itd., dakle, svim onim što čovjeku pomaže da se duhovno uzdigne u više sfere i da ostvari naravnu kontemplaciju ili, kako to tu i tamo naši izražavaju, riječju zrenje. Budući da se za »jogu« u posljednje vrijeme i kod nas opaža velik interes, štoviše, za nju se zanimaju i mnogi katolički redovnici u zapadnim zemljama, a u novije vrijeme je taj interes počeo prodirati i u naše redovničke ustanove, to me je potaklo na prevođenje ovoga djela sv. Petra Alkantarskoga, koje za nas predstavlja siguran i stoljećima prokušan put do intimna sjedinjenja s našim Bogom te nismo prinuđeni utjecati se »jogi« da to ostvarimo. Alkantarin se sustav ne oslanja samo, poput »joge«, na naša naravna svojstva i spo-

PREDGOVOR

sobnosti, nego se prvenstveno oslanja na ono nadnaravno, s čim »joga« uopće ne računa, a to je milost. Onima koji se za »jogu« oduševljavaju i misle da će u njoj naći izlaz iz krize u koju je dospjela naša duhovnost, a napose smisao za razmatranje, neka ne zaborave pokršćaniti je i prodahnuti milošću, koja nam dolazi jedino od Duha Svetoga. Tu metodu nećemo samo onako s visoka omalovažiti i zabaciti je, ali ćemo joj ipak pretpostaviti ne samo metodu o kojoj je ovdje riječ, nego i ostale metode s kojima se susrećemo u priručnicima za provođenje sređena i sustavna duhovnog života. No, ipak se ne mogu suzdržati, a da ne postavim u vezi s tim sljedeće pitanje: nije li oduševljenje za »jogu« nešto što godi velikoj sklonosti današnjega čovjeka, ne isključujući i redovničke osobe, a to je najobičnije pomodarstvo? Jedno nikada ne smijemo zaboraviti, naime, da Duh Sveti ne priznaje pomodarstva, nego da on po milosti uspješno djeluje samo u jednostavnim i poniznim srcima, koja su željna ljubavi Božje i njezina čudesnog djelovanja. o. Damjan Damjanović, OFM

PRVI DIO RASPRAVA O MOLITVI I RAZMATRANJU

O MOLITVI I RAZMATRANJU

1. poglavlje Plodovi molitve i razmatranja

Ukratko i općenito ćemo u ovom poglavlju prikazati korist od molitve i razmatranja da bi ljudi, ukoliko bolje upoznaju veličinu i vrsnoću koristi koja se u njima nalazi, to spremnijom voljom molitvu i razmatranje prihvaćali i nastojali im se što češće prepuštati. Sasvim je sigurno da je zloća našega srca prvenstveni razlog koji nas priječi u osvajanju naše nebeske sreće i blaženstva. Ona nas čini neraspoloženima i lijenima za dobra djela i za vježbanje u krepostima, prigovara da je to spojeno s velikim teškoćama. Kad toga ne bi bilo, čovjek bi bez ikakve teškoće išao putem kreposti i napokon bi bez napora prispio na postavljeni mu cilj. To je ono što kaže Apostol: »Moj se unutarnji čovjek veseli Božjemu zakonu, ali vidim drugi zakon u svojim udovima, koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u zakon grijeha, koji je u mojim udovima« (Rim 7,22-23). To je, dakle, glavni korijen i uzrok sviju naših zala i nevolja, protiv toga nemamo ništa prikladnije i učinkovitije od pobožnosti koja, prema sv. Tomi, nije ništa drugo nego izvjesna spremnost duha i lakoća u izvršavanju dobra. Zato ona od našega duha otklanja sve ove teškoće i mrzovolju, a nas čini spremnima i sposobnima za svako kreposno djelo. Tako

O MOLITVI I RAZMATRANJU

je s pravom možemo nazivati duhovnom hranom, osvježenjem i nebeskom rosom, ugodnim poticajem Duha Svetoga i nadnaravnim djelovanjem; ona ljudska srca tako jača i mijenja da im daje novi tek i smisao za duhovne stvari, a naprotiv sjetilne stvari postaju im mrske i odvratne. To potvrđuje svagdašnje iskustvo. Vidimo, naime, kako su srca onih koji ustaju iz duboke i pobožne molitve prepuna lijepih odluka, novih milosti i darova, čvrstih odluka za provođenje boljega života i za izvršavanje dobrih djela. Također izgaraju od silne želje da tako dobrom i ljubeznom Gospodinu, kao što su Boga spoznali u molitvi, služe i da ga cijelim srcem ljube. Napokon žele poradi njega podnositi sve što im je teško i mrsko, pa bilo to što mu drago, štoviše, spremni su i krv proliti. Reći ću ukratko: pobožnost je kupka, prisoje i počivaljka na kojoj se duša odmara i osvježuje. Upitaš li me kojim se naročitim sredstvima može steći ova tako uzvišena i izvrsna krepost pobožnosti, odgovorit ću s istim naučiteljem (tj. sa sv. Tomom): Ona se stječe razmatranjem i promatranjem (kontemplacijom) božanskih i nebeskih stvari. Kad se, naime, ovo u duši pozornim i dubljim promatranjem preradi, u njoj se rađa ona spremnost koju mi ovdje nazivamo pobožnošću. Ona čovjeka učinkovito hrabri i potiče na svako dobro. Zato su oni najsvetiji ljudi veoma često molili i razmatrali i to im bijaše srcu priraslo jer su bili uvjereni da će po tome lako steći pobožnost; premda je ona samo jedna i jednostavna krepost, ipak nas čini prikladnima i spremnima da prihvatimo izvršavanje sviju čina

O MOLITVI I RAZMATRANJU

ostalih kreposti, ona nas upravo potiče da to provedemo u djelo. Pozivam pisca djela »Razmatranje života Kristova« da ovo posvjedoči. Ovo su njegove riječi: »Nemoguće je procijeniti koliko je snaga molitve učinkovita da izmolimo sve što nam je korisno i da od sebe otklonimo što je štetno. Ako hoćeš strpljivo podnositi protivštine, budi čovjek molitve. Hoćeš li nadvladati napasti i nevolje, budi čovjek molitve. Ako želiš potisnuti opake porive, budi čovjek molitve. Želiš li prozreti đavlove lukavštine i izbjeći njegovim lukavštinama, budi čovjek molitve. Ako hoćeš u službi Božjoj veselo živjeti i stupati putem napora i nevolja, budi čovjek molitve. Želiš li provoditi duhovan život i ne voditi brigu o tjelesnim željama, budi čovjek molitve. Želiš li rastjerati mušičavost, budi čovjek molitve. Ako svoju dušu hoćeš napuniti svetim i dobrim mislima, željama, žarom i pobožnošću, budi čovjek molitve. Želiš li svoje srce ustaliti u odlučnosti i postojanoj odluci da budeš u Božjoj naklonosti, budi čovjek molitve. I napokon, ako hoćeš iskorijeniti mane i steći kreposti, budi čovjek molitve. U njoj primamo nadahnuće Duha Svetoga koji čovjeka u sve upućuje. Isto tako, ako se hoćeš uzdići do promatranja (kontemplacije) i uživati u Zaručnikovim zagrljajima, budi čovjek molitve. Do tog promatranja i do uživanja nebeskih radosti dolazi se po molitvi. Vidiš li kako se velika snaga i moć nalazi u molitvi. Za potvrdu svega ovoga, a ispustit ćemo dokaze spisa, neka ti ovo bude snažan dokaz što u dnevnom doživljavanju vidimo i čujemo, kako od obrazovanih tako i od jednostavnih osoba, kako su gore

O MOLITVI I RAZMATRANJU

spomenuto i mnogo više od toga stekli po snazi molitve.« Ovo su riječi pisca »Razmatranja života Kristova«. Molim te, može li se naći vrjednije blago, plodnija njiva, može li se naći ili poželjeti? Da je zaista tako, čujte i drugoga naučitelja koji se ništa manje ne odlikuje bogoljubnošću i svetošću, a o istom predmetu kaže ovo: »Po molitvi se duša čisti od grijeha, napunja se ljubavlju, učvršćuje u vjeri, jača u pouzdanju, duhovno se osvježuje. Molitva učvršćuje nutrinu, umiruje srce, spoznaje istinu, nadvladava napasti, odgoni žalost, obnavlja osjećanje, razbuđuje oslabljenu snagu, razbija mlakost, hrđu mana odstranjuje. U molitvi iz ražarena ugljevlja božanske ljubavi neprestano izlaze iskre nebeskih želja; njezine su vlastitosti izvanredne, blagodati izvrsne. Molitva otvara nebesa, po njoj se objavljuju nebeske tajne, a pred njom se Božje uši nikada ne zatvaraju.« – Ništa više neću navoditi jer ono što je do sada rečeno posve je dovoljno da se upoznaju plodovi ove pobožne vježbe.

O MOLITVI I RAZMATRANJU

2. poglavlje Predmet molitve

Pošto smo vidjeli u čemu je korist od molitve i razmatranja, prikazat ćemo sada čime se ima baviti razmatranje. Budući da je njegova svrha da u srcu onoga koji razmatra razbudi strah i ljubav prema Bogu i da potiče na održavanje njegovih zapovijedi, gradivo razmatranja mora biti takvo da se što prije dođe do toga cilja. Premda nam to mogu pružiti sve stvorene stvari i cijelo Sveto pismo, ipak, općenito govoreći, sveta otajstva naše vjere, koja su sadržana u Apostolskom vjerovanju, za ostvarenje ovoga cilja korisnija su nam i učinkovitija nego sve drugo. Ona, naime, s jedne strane u sebi sadrže Božja dobročinstva, posljednji sud, paklene kazne i rajsku slavu. A sve to poput najšiljatijega ostana ljudska srca razbuđuje i potiče na strah i ljubav Božju. S druge opet strane, ono u sebi sadrži život i muku Gospodina i Spasitelja našega Isusa Krista, a to je izvor i vrelo svekolika dobra. Ovo dvoje, što je sadržano u Vjerovanju apostolskom, najviše pruža gradiva za razmatranje pa sam zato mišljenja da se razmatranje ili mislena molitva mora time najviše baviti, iako svatko može imati i neke posebne točke razmatranja koje će njegovo srce snažnije razbuditi i raspaliti za ljubav i strah Božji. Poradi toga uvjerenja, da bih početnike i novake vodio putem mislene molitve

O MOLITVI I RAZMATRANJU

ili razmatranja i da bih im pružio sasvim pripravljeno i prežvakano gradivo za razmatranje – kao što se to čini maloj djeci – odabrao sam dvije vrste razmatranja od kojih jedna može poslužiti za jutro, a druga za večer. Sve je uzeto iz otajstava da bi se i duša dnevno, kao što se tijelo krijepi dvokratnim blagovanjem, isto tako hranila i uzdržavala razmatranjem i promatranjem nebeskih stvari. Jednima od ovih razmatranja je predmet muka i uskrsnuće Gospodina našega Isusa Krista, a drugima ostala otajstva vjere, kao što smo malo prije spomenuli. Tko nema te mogućnosti i prilike da se dvaput dnevno posveti razmatranju, može se njima poslužiti ovim redom: neka najprije uzme za predmet razmatranja onu drugu skupinu ili neka prione samo uz ona razmatranja koja obrađuju život i muku našega Gospodina, jer su ona najpreča; neka nitko ne misli da ostala treba ispustiti, napose u početku obraćenja (promjene života), jer ona upravo tome najviše odgovaraju. Tada se, naime, najviše iziskuje strah Božji, žaljenje i strah zbog počinjenih grijeha.

O MOLITVI I RAZMATRANJU

3. poglavlje Šest stvari potrebnih za razmatranje

Upamti, da bi razmatranje bilo dobro, mora se sastojati iz šest dijelova; neki od tih dijelova trebaju mu prethoditi, a drugi trebaju slijediti nakon njega. Prije nego što se pristupi razmatranju, potrebno je da se srce i duh za ovaj sveti čin pomno priprave, slično kao žice na gitari jer, ako one ne budu ugođene i nategnute kako treba, nikada neće proizvesti ugodna suzvuka. Nakon priprave ima slijediti čitanje o onom otajstvu koje prema tjednoj raspodjeli toga dana treba razmatrati. Ovo je u početku najpotrebnije dokle god se neprestanom praksom i navikom duši samo od sebe ne nametne ono što treba razmatrati. Nakon čitanja slijedi razmatranje. S razmatranjem valja spojiti pobožno zahvaljivanje za primljena dobročinstva i općenito prikazanje cijeloga života Kristova i naših djela da to bude kao neka naknada za dobročinstva. Napokon slijedi prošnja, koja se naziva molitvom; njome molimo sve što je potrebno kako za naše dobro, tako za dobro naših bližnjih i cijele Crkve. Ovih šest dijelova treba imati molitva koja se zove razmatranje. Ti dijelovi, osim mnogih drugih prednosti, pružaju i ovu korist onomu koji razmatra; dok mu se nude raznovrsna jela, ako nema teka za jednu vrst, neka posegne za drugom; ako razma-

O MOLITVI I RAZMATRANJU

tranje ne uspije u jednom svom dijelu, naći će u drugom nešto čime će zaokupiti duh i raspaliti ga pobožnošću. Uostalom, ni svi ovi dijelovi, a ni isti red nije uvijek potreban u svakom razmatranju, premda je početnicima veoma potrebno da imaju određenu metodu prema kojoj će se u početku ravnati. Zato i ono, što još namjeravam reći, ne želim da se smatra vječnim zakonom ili općenitim pravilom koje nije dopušteno prestupiti. Nisam odlučio napisati nepromjenljive zakone nego želim novake i početnike uvesti na ovaj put razmatranja kojim će ih, kad pođu, o ostalom poučiti upotreba, iskustvo, a napose Duh Sveti.

1. Priprava koja je potrebna za molitvu Neće biti naodmet ako pojedine dijelove redom prikažemo i razložimo. Započnimo zato s pripravom koju smo postavili na prvo mjesto. Kad se onaj koji želi razmatrati nađe na mjestu molitve, pošto zauzme prikladan položaj tijela ili klečeći na koljenima, ili stojeći, ili raširivši ruke u obliku križa, ili ležeći ničice na tlu, ili, ako to iziskuje potreba i zdravlje, sjedeći; neka najprije načini znak križa, zatim neka sabere moći svoje duše, a napose uobrazilju (fantaziju), nju će odvojiti od sviju osjetilnih stvari i pamet će uzdići k Bogu; uživjet će se u Božju nazočnost, promatrat će je onakvim poštovanjem i pažnjom kao da je Bog na stvaran (osjetilan) način nazočan, kao što i jest. Bude li to jutarnja molitva, probudit će općenito pokajanje za grijehe i općenito se zbog njih optužiti. A ako se radi o večernjoj

O MOLITVI I RAZMATRANJU

molitvi, ispitat će savjest s obzirom na sve misli, riječi i djela onoga dana. Ispitat će se nije li zaboravljao na Boga i na božanske stvari i pokajat će se za sve krivice toga dana i cijeloga dotadašnjega života. Pred očima i licem Božjeg veličanstva, u čijoj se nazočnosti nalazi, najdublje će se poniziti služeći se riječima sv. Abrahama Patrijarhe: »Usuđujem se govoriti Gospodinu, ja, prah i pepeo« (Post 18,27). I govorit će ovaj redak psalma: »Oči svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš. – Evo kao što su uprte oči slugu u ruke gospodara svojih i oči sluškinje u ruke gospodarice, tako su naše oči uprte u Gospodina Boga našega, dok nam se ne smiluje. – Smiluj nam se, Gospodine, smiluj se nama« (Ps 23,1-3). Slava Ocu itd. A jer nismo »sposobni nešto pomisliti kao da bi dolazilo od nas; ne, naša sposobnost dolazi od Boga« (2 Kor 3,5) i jer nitko »ne može reći: Isus je Gospodin«, tj. zazvati njegovo ime, osim »po nadahnuću Duha Svetoga« (1 Kor 12,3), zato se obraćam k tebi, preslatki Duše, i plačući molim tvoju milost: »Dođi, Duše Presveti, Sa neba nas posjeti Zrakom svoje milosti. Dođi, Oče ubogih, Djelitelju dara svih, Dođi, srca svjetlosti. Tješitelju tako blag, Ti nebeski Goste drag, Pun miline, hlade tih.

O MOLITVI I RAZMATRANJU

Umornima odmore. U vrućini lahore, Razgovore žalosnih. Sjaju svjetla blaženog, Sjaj u srcu puka svog, Napuni nam dušu svu.« Nakon toga slijedi molitva: »Bože, koji si poučio srca svojih vjernih.« Kad to izgovorimo, molit ćemo Gospodina da nam udijeli milost koja će nam pomoći da s onakvom sabranošću, pažnjom, strahopočitanjem i poštovanjem mognemo boraviti pred njegovim veličanstvom kako to dolikuje i kako treba. Neka nam dade da vrijeme svete molitve tako provedemo da bismo se odatle s povećanom snagom i žarom povratili k svemu što spada na izvršenje božanske službe. Molitva, naime, koja ne urodi tim plodom, mlaka je i nesavršena i pred Bogom nema nikakva značenja.

2. Čitanje Nakon priprave slijedi čitanje onoga što ima biti predmet razmatranja. Treba se čuvati da to ne bude previše brzo, nego ozbiljno, pozorno i smireno. Nije dosta da u tome sudjeluje samo razum, da, naime, razumijemo što čitamo, nego treba da kod toga sudjeluje i volja jer je njezina glavna uloga u tome da se ono što je razum shvatio prožme osjećajima i da se kuša.

155

RAZMATRANJA

KAZALO

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Prvi dio RASPRAVA O MOLITVI I RAZMATRANJU Plodovi molitve i razmatranja . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Predmet molitve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Šest stvari potrebnih za razmatranje . . . . . . . . . . . 27 Priprava koja je potrebna za molitvu. . . . . . 28 Čitanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Razmatranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Zahvaljivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Predanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Prošnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Nekoliko pravila s obzirom na obavljanje razmatranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Drugi dio O POBOŽNOSTI I ONOME ŠTO SE NA NJU ODNOSI Što je pobožnost? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Devet sredstava ili pomagala pomoću kojih se krepost pobožnosti lakše stječe . . . . . . . . . . . . . 60

156

RAZMATRANJA

Devet zapreka pobožnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 Običnije napasti koje običaju mučiti one koji se bave razmatranjem i o lijekovima za njih . . . . . . . 65 Prva napast i lijekovi protiv nje . . . . . . . . . . 65 Lijekovi protiv druge napasti . . . . . . . . . . . . 67 Lijekovi protiv treće napasti . . . . . . . . . . . . . 68 Lijekovi protiv četvrte napasti . . . . . . . . . . . 69 Lijekovi protiv pete napasti. . . . . . . . . . . . . . 70 Lijekovi protiv šeste napasti . . . . . . . . . . . . . 70 Lijekovi protiv sedme napasti. . . . . . . . . . . . 71 Lijekovi protiv osme napasti. . . . . . . . . . . . . 72 Lijekovi protiv devete napasti . . . . . . . . . . . 72 Još nekoliko potrebnih upozorenja onima koji se bave molitvom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 RAZMATRANJA SV. PETRA ALKANTARSKOGA Sedam razmatranja o vječnim istinama. . . . . . . . 85 Ponedjeljak: grijeh i spoznanje samoga sebe. . . . . 85 Utorak: bijede ljudskoga života . . . . . . . . . . . . . . . 90 Srijeda: smrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Četvrtak: posljednji sud . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Petak: pakao . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Subota: vječno blaženstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108 Nedjelja: Božja dobročinstva . . . . . . . . . . . . . . . . 113 O vremenu i plodu ovih razmatranja . . . . . . . . . 117

RAZMATRANJA

157

Sedam razmatranja o muci Gospodinovoj . . . . 119 Kako treba razmatrati Gospodinovu muku . . . . 119 Ponedjeljak: pranje nogu, ustanovljenje presvete euharistije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 Utorak: Kristova molitva u vrtu, te što je pretrpio u kući Aninoj . . . . . . . . . . . . . . . 126 Srijeda: Isus pred Kajfom, Petrovo zatajenje . . . . 130 Četvrtak: krunjenje trnovom krunom, presuda, križni put . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 Petak: sedam Isusovih riječi na križu. . . . . . . . . . 140 Subota: Srce Isusovo kopljem probodeno, skidanje s križa, ukop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 Nedjelja: Isusov silazak u limb, slavno uskrsnuće, ukazivanja: majci Mariji, Magdaleni i učenicima . . . . . . . . . . 149

U ISTOJ BIBLIOTECI

416 str. Meki uvez.

232 str. Meki uvez.

208 str. Meki uvez.

200 str. Meki uvez.

184 str. Meki uvez.

352 str. Meki uvez.

464 str. Meki uvez.

592 str. Meki uvez.

248 str. Meki uvez.

348 str. Meki uvez.

368 str. Meki uvez.

296 str. Meki uvez.

224 str. Meki uvez.

296 str. Meki uvez.

224 str. Meki uvez.

192 str. Meki uvez.

136 str. Meki uvez.

120 str. Meki uvez.

192 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u listopadu 2013.

VERBUM USKLIČNIK

Sv. Petar Alkantarski (1499.–1562.) duhovni učitelj i jedan od obnovitelja franjevačkog reda, provodio je veoma strog i oštar pokornički život, te već za života došao na glas svetosti. Bio je poznati duhovni vođa mnogim osobama, među ostalim i sv. Tereziji Avilskoj, koja je u svojoj autobiograﬁji istakla da joj je bio od velike pomoći, te da je izvrstan poznavalac molitve koji daje veoma korisne upute onima koji se žele posvetiti molitvenom životu. Svoj nauk i iskustvo o molitvi i razmatranju iznio je u ovoj knjizi koja je postala omiljeno duhovno štivo i doživjela preko 200 izdanja na španjolskom i na drugim jezicima. Djelo O molitvi i razmatranju (sadrži i razmatranja sv. Petra Alkatranskog) koristit će svima koji žele napredovati u duhovnom životu. Danas, kada su u modi različiti (za kršćane počesto i neprihvatljivi) oblici duhovne prakse i tehnika kojima čovjek nastoji doživjeti duhovno iskustvo, ovo djelo predstavlja autentičnu školu kršćanske meditacije, te siguran i stoljećima prokušan put do duhovnog iskustva i bliskosti s Bogom.

ISBN 978-953-235-339-6

VERBUM

9 789 532 35 339 6

49 kn