O jednostavnosti kršćanskoga života - džepni uvez

VERBUM USKL ČNIK

!

...............................................................................................................

Girolamo Savonarola

O jednostavnosti krš}anskog života

Girolamo Savonarola O JEDNOSTAVNOSTI KR[]ANSKOG @IVOTA

Biblioteka:

26.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: mr. sc. Branko Jozić

Teolo{ka redaktura: Augustin Pavlović, O.P.

Lektura: prof. Katja Tresić-Pavičić

Za nakladnika: Miro Radalj

Girolamo Savonarola

O JEDNOSTAVNOSTI KR[]ANSKOG @IVOTA

VERBUM Split, 2014.

Naslov talijanskog izdanja: Fra Girolamo Savonarola,

La semplicità della vita cristiana, Edizioni Ares, Milano 1996.

Prijevod je uspoređen s latinskim izvornikom, De simplicitate christianae vitae, a cura di Pier Giorgio Ricci (u okviru Edizione nazionale delle OPERE di GIROLAMO SAVONAROLA), Roma, Angelo Belardetti editore, [1959]. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2003.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Slika na naslovnoj stranici: Francesco Hayez, Dva apostola Jakov i Filip Knjiga je objavljena potporom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 230.1 SAVONAROLA, Hieronymus O jednostavnosti kršćanskog života / Girolamo Savonarola ; <prijevod Branko Jozić>. - Split : Verbum, 2014. - (Biblioteka Uskličnik ; 26) Prevedeno prema: La semplicita della vita cristiana; izvornik na lat. jeziku. - Bibliografija.

ISBN 978-953-235-404-1 I. Dogmatska teologija -- Kršćanstvo II. Kršćanstvo -- Načela 150921077

5

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

O jednostavnosti kr{ćanskog života, {to ga naklada Verbum nudi hrvatskoj javnosti, djelo je fra Girolama Savonarole (1452.–1498.), glasovitoga propovjednika i reformatora, dominikanca, koji je, s dvojicom subraće, umro mučeničkom smrću u Firenci, gradu {to ga je i obilježio svojim vatrenim propovijedima i reformatorskim nastojanjem.

Neočekivani naslov spisa zapravo znači: dosljednost ili iskrenost kr{ćanskog života. U pet odjela (“knjiga”) autor raspravlja: o bîti kr{ćanskog života, koji se sastoji poglavito u daru milosti i ljubavi i koji se čuva i povećava molitvom i sakramentima (I. knj.); o tom kako kr{ćanski život treba da bude ukorijenjen u du{i i srcu (II. knj.), no i o tom da se on isto tako mora očitovati u vanjskom pona{anju i odijevanju (III. knj.); o odnosu kr{ćanina prema materijalnim dobrima, čiji vi{ak, koji se dosta točno određuje prema razboritim kriterijima, treba dijeliti s potrebnima (IV. knj.); naposljetku, o tom da je kr{ćanski život najbolji i najsretniji od svih drugih mogućih načina življenja na zemlji, te da, {to je kr{ćanin dosljedniji, to veće radosti i utjehe prima od Boga i Gospodina Isusa te iz Svetoga pisma (V. knj.).

Savonarola je to djelo napisao na prekretnici svojega života, naime, kad mu je bilo uskraćeno propovijedanje (16. listopada 1495.). Vrijeme {utnje iskoristio je kako bi u pisanu obliku izložio i obranio

6

O JEDNOSTAVNOSTI KRŠ]ANSKOG @IVOTA

ono o čemu je propovijedao, tj. program za obnovu kr{ćanskog života. Krajem te godine, 1495., spis je bio uglavnom gotov. Taj latinski autograf sada se nalazi u Muzeju Sv. Marka u Firenci. No, tu prvu redakciju jo{ je dorađivao, {to se vidi, primjerice, iz tiskanog izdanja koje je iza{lo u Firenci već 28. kolovoza 1496.

Izvori iz kojih je autor crpio jesu prije svega Sveto pismo i Suma teologije sv. Tome Akvinskoga. Kad i spominje druge autore, nisu to citati iz prve ruke, nego su preuzeti iz Sume teologije. Uvelike se koristi razumskim razlaganjima jer je to smatrao potrebnim “bilo poradi nevjernika, bilo poradi mudraca ovoga svijeta… koji smatraju da je kr{ćanski život neko praznovjerje”, kako pi{e u Posvetnoj poslanici.

Djelo O jednostavnosti kr{ćanskog života imalo je velikog odjeka u javnosti, {to potvrđuju mnogobrojna izdanja. Tako je, primjerice, u XVI. st. u Italiji tiskano pet izdanja latinskog originala, u Francuskoj također pet, a u Njemačkoj dva. U XVI. st. postoje i četiri izdanja na talijanskome jeziku, koja su tiskana prema prijevodu {to ga je već 1496. bio načinio i izdao Girolamo Benivieni, pjesnik i Savonarolin učenik.

Hrvatski je prijevod sačinjen prema suvremenom talijanskom prijevodu T. S. Centija, dominikanca i dobrog poznavatelja života i djela fra Girolama Savonarole.1 No, bio je od koristi i uvid u latinski original {to ga je izdao P. G. Ricci godine 1959.2 1

2

Girolamo Savonarola, La semplicità della vita cristiana, traduzione e note di p. Tito Sante Centi, Edizioni Ares, Milano, 1996.

Girolamo Savonarola, De simplicitate christianae vitae, a cura di Pier Giorgio Ricci (u okviru Edizione nazionale delle OPERE di GIROLAMO SAVONAROLA), Angelo Belardetti editore, Roma, [1959].

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

7

Hrvatskoj javnosti, starijoj i novijoj, nije Savonarola nepoznat. Njegova djela nalazimo u starijim knjižnicama, posebno u Dalmaciji. Zanimljivo je napomenuti da ga je, kad je fra Girolamo bio optužen zbog krivovjerja, branio i jedan na{ franjevac, fra Juraj Dragi{ić, poslije biskup.3 I u novije se doba o njemu kod nas pisalo.4 Prije pet godina u hrvatskome je prijevodu iza{ao veliki Savonarolin životopis,5 a prije četiri godine Kr{ćanska sada{njost je izdala njegovo razmi{ljanje Nad psalmom Smiluj mi se, Bože, {to ga je napisao u zatvoru, nekoliko tjedana prije svoje mučeničke smrti.6 3

4

5

Vidi Erna Bajni}-Pajni}, “Juraj Dragi{i}”, u: Franjo Zenko, Starija hrvatska filozofija, [kolska knjiga, Zagreb, 1997., str.

149-163. Onovremeni autori obi~no ga zovu Georgius Benignus de Salviatis, ili Georgio Benigno, i sl. Savonarolu je branio knjigom Propheticae solutiones, koju je napisao u Dubrovniku, a izdao u Firenci 1497., dakle jo{ za Savonarolina `ivota. Ondje, u II. dijelu, gl. 1, ~itamo {to sugovornik Ubertin izjavljuje fra Jurju: “Mo`emo li re}i da je brat Jeronim iz Ferrare… Reda propovjednika… kojega i sam poznaje{, ~ijim si propovijedima i sam prisustvovao i kojega si obi~avao braniti protiv nekih napada~a, poslan nama u ovo vrijeme od Boga kao neki posebni prorok i prosvjetitelj na{ih du{a” (preveo Stjepan Hosu, u: Franjo Zenko, nav. dj., str. 185–186). Dragi{i} pi{e i {to Dubrov~ani misle o Savonaroli: “U ovom dubrova~kom gradu… vode se svaki dan premnogi razgovori o Bo`jem ~ovjeku. I ovi najobrazovaniji i najodli~niji gra|ani najodlu~niji su branitelji njegova `ivota i nauke i protiv nekih koji ovamo dolaze...” ( nav. mj., str. 197).

Vidi ~lanak: A. Pavlovi}, “Savonarola u na{im krajevima.

Uz 500. obljetnicu njegove tragi~ne smrti”, u: Obnovljeni `ivot, 1999., br. 2, str. 261–267.

Pierre Antonetti, Savonarola, razoru`ani prorok, s francuskog preveo Antun Trinajsti}, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1997., str. 230.

8

O JEDNOSTAVNOSTI KRŠ]ANSKOG @IVOTA

Fra Jeronim Savonarola bio je osporavan i za života i poslije smrti. Mnogo ga je velikih i svetih ljudi {tovalo kao sveca. Papa Klement VIII. htio ga je proglasiti svecem, te je oko godine 1600. sve već bilo pripravno za njegovo progla{enje; na prikazima Savonarolina lika bio je utisnut natpis: Djevac, naučitelj i mučenik. No, zbog nekih pritisaka na Papu kanonizacija je bila odgođena; u međuvremenu Papa je umro (1605.), a da nije izvr{io {to je bio naumio.

U XX. st. opet je poraslo zanimanje za Savonarolu i njegovo progla{enje svetim. Opća skup{tina Dominikanskog reda je godine 1955. ustanovila povjerenstvo za proučavanje njegova života i djela, a 1983. je preporučila da se “promiče postupak za beatifikaciju Jeronima Savonarole i njegova dva druga”. Konačno je na temelju zaključka Opće skup{tine Reda 1995. generalni promicatelj kauze uputio molbu firentinskome nadbiskupu kardinalu Silvanu Piovanelliju da počne s istražnim postupkom kako propisuju crkveni zakoni. Treba se nadati da je do{lo vrijeme koje će u Savonaroli prepoznati ne pobunjenika, nego čovjeka koji je “u iznimnom vremenu najveće crkvene nužde” (J. Schnitzer) upotrijebio iznimne postupke u svrhu reforme u Crkvi i za Crkvu.

Savonarolin spis O jednostavnosti kr{ćanskog života i dana{njeg čitatelja može potaknuti na reformu života.

Augustin Pavlović, O.P. Zagreb 6

Jeronim Savonarola, Nad psalmom Smiluj mi se, Bo`e, priredili Augustin Pavlovi}, O.P. i Bonaventura Duda, O.F.M., Zagreb, Kr{}anska sada{njost, sv. 126. u nizu Metanoia, Zagreb, 1999.

9

PREDGOVOR

Godine 1996. bila je petstota obljetnica ovog djelca koje, unatoč skromnom obujmu, možemo smatrati jednim od najznačajnijih djela fra Girolama Savonarole. Naime, knjiga O jednostavnosti kr{ćanskog života izi{la je iz tiska u Firenci u kolovozu 1496., i to na latinskome jeziku. No već 31. listopada iste godine u prodaji se pojavio prvi talijanski prijevod, Girolama Benivienija (1453.–1542.), a djelo je doživjelo i brojna ponovljena izdanja, posebice u 16. stoljeću.

Smatrali smo ispravnim i opravdanim iskoristiti prigodu te obljetnice, to vi{e {to se već približila i obljetnica njegova glasovitog autora, i ponovno ponuditi javnosti veliko klasično djelo duhovnosti, pa smo načinili nov i vjeran prijevod. Razlog vi{e jest činjenica da je objavljivanje O jednostavnosti, koja je u posljednje vrijeme prevedena na sve veće europske jezike, veoma značajan događaj u Savonarolinu životu. To djelo naime zaključuje prvi veliki ciklus njegova propovijedanja i otvara drugi: ciklus velikih borba. ^itateljima dakle pružamo djelo nevelika opsega, no koje treba smatrati jednim od najvažnijih i zbog toga {to izvrsno predočuje program reforme koja je nadahnjivala budućeg mučenika firentinske renesanse. Njegov pothvat, odnosno njegov poku{aj moralne i vjerske obnove, prečesto je bio predmetom osporavanja i opreza: čitanje ovih njegovih stranica

10

O JEDNOSTAVNOSTI KRŠ]ANSKOG @IVOTA

moglo bi stoga biti najprikladnije za rasvjetljavanje tog pitanja. *** Za one čitatelje koji se prvi put susreću sa Savonarolom ovdje sažeto podsjećamo na glavne dionice njegova života: Rođen u Ferrari 21. rujna 1452., Girolamo je odgojen u obitelji duboko prožetoj kr{ćanskim duhom te je upućen da po uzoru na djeda postane liječnikom.

Tako je primio izvrsno humanističko obrazovanje.

Godine 1475., potajno napustiv{i obitelj, Girolamo je prispio u Bolognu kako bi obukao habit sv. Dominika. Za svećenika je zaređen 1479., a 1482. je prvi put raspoređen u Firencu, u samostan sv. Marka, gdje vr{i službu samostanskog lektora sve do 1487.

Nekoliko je godina proveo izvan Apeninskog poluotoka, poučavajući i propovijedajući, a u proljeće 1490. po drugi je put, i to konačno, bio raspoređen u Firencu. Sljedeće je godine bio izabran za priora zajednice u kojoj su nekoć bili sv. Antun i Beato Angelico, te u kojoj je poglavito među mlađom braćom probudio odu{evljenje i revnost za opsluživanje Pravila.

Istodobno je vr{io službu propovjednika te zaslužio naklonost vjernika i puno povjerenje starje{ina.

Godine 1493. od Svete je Stolice isposlovao izdvajanje svojega samostana iz Lombardijske kongregacije, u kojoj je opsluživanje Pravila bilo dosta oslabjelo.

Sljedeće godine, 1494., jo{ se nekoliko samostana pridružuje novom pokretu reforme, tako da se samostan sv. Marka tih godina preobražava u neku vrstu matice novog bratstva.

PREDGOVOR

11

Po dolasku francuskog kralja Karla VIII. u Italiju (u jesen 1494.), koji je fra Girolamo već dvije godine prije javno pretkazao, u Firenci je započeo progon obitelji Medici. U tim političkim previranjima Firentinci su Savonarolu doživljavali kao velikog mirotvorca, Božjeg čovjeka puna mudrosti, kojem se moglo obratiti za pouzdan i nepristran savjet. Vr{eći svoju svetu službu u punom suglasju s “nevidljivim” biskupom,1 veliki dominikanski propovjednik nije oklijevao zauzeti se za moralnu i građansku reformu na malenom firentinskom području.

No, reforma na tim razinama nije ostavila ravnodu{nom raskala{enu i ambicioznu mladež, koja je organizirala sustavan otpor. Radi svojih političkih interesa s tom su se buntovničkom i nasilnom manjinom ubrzo udružili i Ludovik Moro i papa Aleksandar VI. Borgia. Ta su se dvojica nakon povlačenja Karla VIII. svim silama trudili natjerati firentinsko plemstvo da pristupi Italskom savezu protiv Francuske. Bez ikakva obzira prema duhovnom dobru du{a odmah su započeli stegovne postupke protiv propovjednika kojeg su Firentinci najvi{e cijenili i slijedili, s ciljem da se mlada toskanska republika destabilizira.

Aleksandar VI. umije{ao se prvim himbenim pismom od 21. srpnja 1495. U njemu je, po{to je nahvalio propovjednika proroka, pozvao Savonaro1

Tada{nji nadbiskup Firence Rinaldo Orsini svih se tih godina nije pojavljivao u svojoj biskupiji, nego je upravljao preko svojih zamjenika. U montiranom i okrutnom procesu {to su ga protiv Savonarole vodili papinski povjerenici s tim u svezi stoji izjava: “Firentinski mu je nadbiskup, veli, vi{e puta pisao i dao mu sve ovlasti” (vidi Pasquale Villari, La storia di Girolamo Savonarola e de’ suoi tempi, vol. II, str.

CXCVII).

12

O JEDNOSTAVNOSTI KRŠ]ANSKOG @IVOTA

lu da dođe u Rim, jer ga je htio osobno slu{ati. Fra Girolamo je odgovorio isprikom da u tom trenutku zbog zdravlja i sigurnosti ne može poći na put, te je Papi obećao čim prije poslati svoje djelce Compendio delle rivelazioni (Priručnik objava), kako bi ga upoznao s najvi{e osporavanim dijelom svojega propovijedanja.

Posve drukčijeg tona bija{e breve od 8. rujna. Odbaciv{i krinku, Borgia je odlučio silom dokinuti onu istu samostansku reformu koju je 1493., odobriv{i samostanu sv. Marka autonomiju, bio osobno pokrenuo, te je Savonarolu i njemu najodanije fratre osudio kao opasne protivnike općeg dobra i same Crkve. Fratar je znao ponizno i mudro odbiti taj krajnje žestoki udarac, pokazujući Borgiji kako mu je breve zbog nepodno{ljivih pogrje{aka posve nedostojan papinskog dostojanstva.

Razorne su odredbe bile povučene breveom od 16. listopada, ali Aleksandar VI. želio je jo{ zadovoljiti svoje vrijedne saveznike (compagnacci [= opaki momci] i milanskog vojvodu) zabranjujući velikom propovjedniku službu propovijedanja i poučavanja.

“Fra Girolamo se posljednjih mjeseci te ključne godine (1495.) i prvih mjeseci sljedeće ponizno zatvorio u ti{inu. Na propovjedaonicu se ponovno popeo u korizmi, po{to je gradska vlast od Pape za nj dobila (premda samo usmeno) odobrenje za propovijedanje.”2 Dakako, Božji je čovjek iskoristio to prisilno uklanjanje iz službe i sastavio djelce {to ga predstavljamo u novom izdanju. Kao {to se čitajući tekst može 2

T. S. Centi, La scomunica di Girolamo Savonarola, Edizioni Ares, Milano, 1996., str. 93.

PREDGOVOR

13

vidjeti, 22. studenoga (blagdan sv. Cecilije) napisao je oko trećinu djela. Sljedeće je veljače mogao ferrarskom knezu Ercoleu d’Este poslati uglavnom već dovr{eno djelo, koje je trebalo samo pregledati i malo dotjerati.3 Savonarola je bolje od mnogih svojih suvremenika shvatio važnost velikoga Gutenbergova otkrića za kulturu, kojim se tih godina, počev{i od 1491., tj. od početka svojega priorata, već služio za {irenje kr{ćanske poruke. Postoji, dakle, čitav niz njegovih manjih duhovnih djela koja su prethodila objavljivanju O jednostavnosti kr{ćanskog života.4 No, nepravedno mu nametnuti zastoj u razvijanju misli između konca 1495. i 1496. omogućio je Savonaroli da svoja razmi{ljanja bolje ustroji te svoj program oda{alje u jasnoj i uvjerljivoj sintezi.

“Savonarola počinje pokazivanjem da se kr{ćanski život ostvaruje kao život jednostavnosti, tj. iskrenosti i istinitosti, na bitnom temelju milosti, koja se povećava i čuva prakticiranjem molitve i sakramenata (I. knj.). Zatim prelazi na tvrdnju da kr{ćanska jednostavnost mora biti ponajprije unutarnja, tj. ukorijenjena u srcu (II. knj.) te se očitovati u izvanjskim činima (III. knj.). Nadalje govori o ljubavi prema bogatstvu i o neurednoj uporabi dobara kao uzroku mlakosti kr{ćanskog života (IV. knj.). Na posljetku dolazi do zaključka da samo takav oblik jednostavnosti može dovesti do uživanja najvi{e jednostavnosti, koja je u Bogu, dakle samo ona može podariti 3

4

Usp. R. Ridolfi, Vita di Girolamo Savonarola, Sansoni, Firenze, 1974., str. 579, bilj. 15.

Usp. T. S. Centi, Itinerario spirituale di Girolamo Savonarola, ESD, Bologna, 1993., str. 14 sl.

14

O JEDNOSTAVNOSTI KRŠ]ANSKOG @IVOTA

istinsku sreću. Pravi kr{ćani zapravo žive uzdajući se u božansku providnost te nadajući se najvećem dobru u budućem životu (V. knj.).”5 Ferrarin sustavan sažetak ipak nije dostatan da bi se razumjelo duboke i osnovne razloge Savonaroline misli glede reforme koju je kanio potaknuti u Crkvi svojega doba. Pozorno i pronicljivo čitanje teksta pokazuje da svoj govor ukorjenjuje u otajstvu milosti i opravdanja, kao {to će u sljedećem nara{taju učiniti i Martin Luther da bi započeo svoj revolucionarni pothvat. Ipak, odmah se zamjećuje duboka razlika: dok Luther “otkriva”, ili umi{lja da otkriva, kako opravdanje koje se ostvaruje u čovjeku treba zahvaliti isključivo Bogu, niječući zaslugu stvorenja, Savonarola, koji također priznaje vrhovnu učinkovitost milosrdnoga Božjeg zahvata, ide dalje; kao vrstan katolički teolog vidi da se tako ostvaruje preporođenje, uzdignuće čovjeka, zbog čega on biva sposoban za zaslužna i sveta djela. Za dominikanskog reformatora, vjernog učenika sv. Tome, božanski zahvat u nadnaravnom redu treba shvatiti kao novo stvaranje, a kao odraz toga u vjerniku se stvara novi životni organizam. Ulijevanje milosti, koje se poistovjećuje s prvim činom oblikovane vjere, polučit će onu pravednost koja grje{nika posinovljenjem čini pravim sinom Božjim, sposobnim da zasluži život vječni.

Lutherovo je polazi{te, naprotiv, posve drukčije.

“Bog, koji prema katoličkom nauku u spasenjskom

5

Mario Ferrara, Savonarola, prediche e scritti commentati e collegati da un racconto biografico, Firenze, 1952., str. 275.

PREDGOVOR

15

procesu sve čini po svojoj milosti, za njega je postao Bog koji sve čini sam.”6 Savonarola je ni{ta manje od Luthera uvjeren da za rje{enje velikih problema opravdanja i predestinacije treba poći od ispravna poimanja božanstva. “Početak na{eg spasenja”, navije{ta upravo na početku djela, “jest spoznaja Boga i ispravan pojam o Bogu.” Odmah primijetimo da pojam Boga wittenber{kog reformatora, unatoč njegovu gotovo opsjednutom pozivanju samo na Bibliju, potječe od sporne, tj. okamističke teolo{ke {kole, koja je već u svoje vrijeme bila poprilično osporavana.7 Glede opravdanja čovjeka grje{nika Savonarola zacijelo nije bio manje energičan od Luthera u isticanju odlučujuće učinkovitosti vjere, i u konačnosti Krista; ali pri određivanju učinaka takva nadnaravnog zahvata u čovjekov život on se ne ograničava na vjeru i na neko izvanjsko udjeljivanje neizmjernih Spasiteljevih zasluga. Kao dobar tomist on u Božjem spasenjskom činu vidi nastanak novog stvorenja: živog bića koje na božanske poticaje čini zaslužna djela. Uostalom, koncem 15. stoljeća u Europi nije bilo teologa koji bi se usudio dovesti u pitanje Augustinovu izreku: “Deus qui creavit te sine te, non salvabit te sine te – Bog koji te bez tebe stvorio, neće te bez tebe i spasiti.”

S tim u svezi bolan razdor u kr{ćanstvu je, kako smo već natuknuli, izazvalo zastranjujuće teolo{ko mi{ljenje koje je, slabo promisliv{i augustinsko uče -nje iz protupelagijanske polemike, dovelo Luthera 6

7

Corrado Algermissen, La Chiesa cattolica e le altre Chiese cristiane, Edizioni Paoline, Roma, 1960., str. 607.

Usp. ondje, str. 602.

16

O JEDNOSTAVNOSTI KRŠ]ANSKOG @IVOTA

do prihvaćanja ekstremističkih teza koje su mirisale na okazionalizam. U stoljeću {to je nakon njega slijedilo taj način poimanja Boga kao univerzalni fac-totum bit će prihvaćen i na filozofskom polju: no i na teolo{kom je polju već izazvao veoma žalosne posljedice.

Lutheru bi iznimno koristilo da je razmi{ljao o onim tekstovima sv. Tome koji su, poput teksta {to ga ovdje donosimo, fra Girolamu Savonaroli pružali toliko duhovnog zadovoljstva. “Savr{enost učinka odražava savr{enost svoga uzroka: doista veća sila može uzrokovati savr{eniji učinak. Bog je posve savr{en stvaralački uzrok. Prema tome, nužno je da ono {to je on stvorio od njega postigne svoje savr{enstvo. Dakle, oduzeti savr{enstvo stvorenjima znači oduzeti savr{enstvo Božjoj sili... Prema tome, ta postavka puno oduzimlje Božjoj sili.”8 Kao i njegov veliki učitelj, Savonarola s velikim zanosom potvrđuje ideju da je Boga dostojnije stvoriteljsko i otkupiteljsko djelo koje stvorenju daje “dostojanstvo uzroka”. “Bog upravlja na način da neka bića čini uzrokom drugih bića; slično kao {to je bolji učitelj onaj koji svoje učenike ne samo učini obrazovanima, nego i sposobnima da i druge poučavaju.”9 Ta se teolo{ka impostacija odražava u čitavom životu vjernika, dakle i u traktatu O jednostavnosti kr{ćanskog života. Savonarola je potpuno svjestan čovjekova grje{nog stanja nakon istočnoga grijeha; no 8

9

Sv. Toma Akvinski, Summa contra gentes, knj. III, pogl. 69, 4 (Suma protiv pogana. Preveo Augustin Pavlovi}, Kr{}anska sada{njost, Zagreb, 1994., sv. II, str. 291).

Sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, I, q. 103, a. 6. O tome usp. E. Gilson, Le Thomisme, 1945., str. 252–262.

PREDGOVOR

17

posve odbacuje misao da je zbog grijeha čovjek izgubio poseban dar slobode, slobodnu volju, premda joj je učinkovitost okrnjena. On zaneseno drži pokorničke propovijedi uvjeren da čovjek po daru božanske milosti, koju nam je Krist ponovno vratio, stvarno može ustati iz svake moralne kaljuže. Ali valja prihvatiti tvrdo i uzvi{eno isposni{tvo {to ga traži Božanski Učitelj.

Luther je, naprotiv, podlegao napasti da dramatično stanje palog čovjeka, pozvanog na te{ku borbu protiv vlastitih strasti, rije{i stvaranjem ideologije koja će ga po{tedjeti tolikog napora. Postupkom paradoksa i dijalektičkih suprotnosti on s jedne strane smatra da je moralno stanje čovjeka – žrtve sile zla – beznadno, a s druge strane slijepim se pouzdanjem ufa u sigurnu učinkovitost Kristova spasenjskog djela po vjeri. Tako ideolo{ki čarobni {tapić čovjeka vjere preobražava u biće koje je istodobno i pravedno i stvarno grje{no.

Kao {to je poznato, tom je ideologijom reformator iz Wittenberga nametao ono {to je u biti bilo revolucija, matrica tolikih drugih revolucija koje su razdirale Europu modernog razdoblja. Zapravo, kad se napu{ta naporna staza osobnog obraćenja, posve je privlačna misao da se stanje krize i nevolje u kojima se čovjek u ovom životu koprca pripi{e navodnoj odgovornosti dru{tvene skupine, ili dru{tva općenito, ili pak ustanovama. Otuda obmana da će se sve rije{iti izmi{ljanjem neke nove formule za racionalnije i autentično uređenje života, bez suočavanja s te{koćama ozbiljnoga moralnog oboružanja.

U posljednjih pet stoljeća nije manjkalo pisaca crkvene ili svjetovne povijesti koji su držali da Savonarolu mogu svrstati među Lutherove preteče. Uglav-

18

O JEDNOSTAVNOSTI KRŠ]ANSKOG @IVOTA

nom se radilo o protestantskim piscima. No, dovoljno je ne izgubiti iz vida korjenite razlike koje smo spomenuli, da se uoči njihova apsolutna nespojivost.

Savonarola nikad nije ni sanjao nekakvu revoluciju u svetoj Crkvi, čije je svete predaje ljubio i po{tovao. Po njegovu sudu, nije Crkva kao takva trebala obnove, nego crkvene osobe,10 a isto tako i mno{tvo kr{ćanskog naroda, koje je, slijedeći primjer lo{ih pastira, zastranilo s pravog puta. Stoga je po njegovu sudu bio potreban snažan poziv na pokoru i obraćenje, {to ga je on svojim zanosnim i uvjerljivim propovijedima prije vi{e godina već bio započeo, te svojim primjernim svetačkim životom promicao. Taj je pothvat on namjeravao nastaviti djelom O jednostavnosti kr{ćanskog života. To je uglavnom sadržaj njegove knjige, zami{ljene i nastale kao nadomjestak svetom propovijedanju.

Redakcija i izvori djela Govoriti o tom vidu ovoga književnog pothvata nije te{ko: dovoljno je slijediti izvrsnu kritičku bilje{ku nacionalnog izdanja {to ga je priredio prof. Pier Giorgio Ricci.

Osobito je bila laka zadaća istraživanja izvora, dakle i citata. “Kad je Savonarola pisao O jednostavnosti, pred sobom je imao posebice dva djela: Sveto pismo i Teolo{ku sumu Tome Akvinskog. To potvrđuje činjenica da su gotovo svi izričiti citati iz samo ta 10

U djelcu on voli ponoviti plasti~an izraz, vi{e puta izre~en u propovijedima: “Sakramenti ne `ele zlato niti ga trebaju.

Zapravo, na{i su oci imali drvene kale`e. Ali onda su kale`i bili drveni, a sve}enici zlatni; sada, naprotiv, zlatni kale`i imaju drvene sve}enike” (dolje, IV. knj., 8).

19

PREDGOVOR

dva djela. Pa i kad Savonarola podsjeća na druge autore i druga djela (Aristotela, Augustina, Ambrozija, Bazilija, Jeronima, itd.), ne radi se o citatima iz prve ruke: on se uglavnom jednostavno služi autoritetima koje je već sv. Toma citirao u Teolo{koj sumi.”11 *** Glede njemu suvremenog prijevoda na talijanski iz pera Girolama Benivienija (1453.–1542.), platonističkog pjesnika i poslije gorljivoga Savonarolina učenika, čitatelje upućujemo na vjeran i znalački pretisak {to ga je također priredio Ricci u nacionalnom izdanju dominikančevih djela. Ipak, drago nam je podsjetiti da je taj prijevod u na{em stoljeću već bio ra{iren zahvaljujući neumornom o. Lodovicu Ferrettiju iz Libreria Editrice Fiorentina. Za jezične sladokusce priređivač se u tome modernom toskanskom izdanju ograničio na “tek male pravopisne ispravke, razrje{enje kratica i stavljanje interpunkcije na suvremeni način, ne mijenjajući karakter ni ’{tih’ starog teksta”.

No, pri ponovnom objavljivanju na talijanskom iz quattrocenta, o. Ferretti, koji će poslije postati biskupom u Colle Val d’Elsa, nije krio određenu nelagodu. “Moramo priznati da je latinski tekst tečniji: to je {kolski latinski (osim gdje se pero skolastičara pretvara u lavlju pandžu), točan i koncizan latinski, 11

12

Pier Giorgio Ricci, Nacionalno izdanje djelâ Girolama Savonarole, De simplicitate christianae vitae, Roma, 1959., str.

277.

Fra Girolamo Savonarola, Della semplicità della vita cristiana, Firenze, 1925., str. xiv.

20

O JEDNOSTAVNOSTI KRŠ]ANSKOG @IVOTA

ne odveć drukčiji od lucidnoga tomističkog govora, kojim je Savonarola zacijelo izvrsno vladao.”12 Tada je on izrazio želju da uskoro vidi ponovno objavljen i latinski izvornik; želju koja je, kao {to smo spomenuli, u potpunosti zadovoljena nacionalnim izdanjem. Ipak, {teta {to je broj njegovatelja klasičnih jezika drastično smanjen. Stoga je danas vi{e nego ikad bilo potrebno za nove nara{taje prirediti suvremeni prijevod, tečan i sukladan latinskom izvorniku.13 To je sva ambicija sada{njeg prevoditelja, koji se zacijelo ne može pohvaliti ni glasovito{ću ni pjesničkom žicom Girolama Benivienija. o. Tito S. Centi, O. P.

13

Ipak smatramo da nije primjereno ~itanje olak{ati na na~in kao {to je to koncem 19. stolje}a poku{ao zaslu`ni prou~avatelj Savonarole P. Em. Ceslao Bayonne, O. P. Dobro smo pazili da ne opona{amo njegov program: “U prijevodu {to ga sada objavljujemo, vjerno smo slijedili tekst po uzoru na R. P. Chahuta [francuski isusovac koji je pod tim pseudonimom bio prvi prevoditelj ovog djela na svoj materinji jezik]. No za razliku od tog prevoditelja mi smo smatrali da treba ukloniti kamenje kako bi se olak{alo hod neravnim putem. Tako nezadovoljni ubla`avanjem skolasti~kih formula i izraza, ~esto smo ih ispu{tali, {tovi{e, katkad smo posve ispustili neke ~isto metafizi~ke argumente i zaklju~ke. U~inili smo to te{ka srca, ali bez skrupula” (E. C. Bayonne, Œuvres spirituelles choisies de Jérome Savonarole, Paris 1879., sv. I, str. 214).

Ponavljamo, ~ini nam se da njegov primjer ne valja slijediti, pa i zbog promijenjena ukusa suvremenih ~itatelja.

21

POSVETNA POSLANICA fra Girolama iz Ferrare, iz Reda propovjednika, kao predgovor knjigama O jednostavnosti kr{ćanskog života

Fra Girolamo, beskorisni sluga Isusa Krista, izabranima u gradu Firenci i u svim ostalim mjestima.

Milost vam i “mir koji nadilazi svaki razum” (Fil 4,7).

Blagoslovljen Bog, Otac Gospodina na{ega Isusa Krista, koji je rasvijetlio tmine na{eg uma i pokazao nam put svoje istine, darujući nam uz to da za nju podnosimo uvrede i progonstva.

Premda je put istine, po kojem nas Bog vodi prema nebeskom blaženstvu, Duh Sveti u Svetom pismu divno opisao, a Krist i bezbrojni mučenici krvlju potvrdili, te također sveta Rimska crkva i njeni najizvrsniji naučitelji naučavanjem uspje{no navije{tali, u na{e vrijeme kao da je, bilo zbog nemara, bilo zbog prijezira, poznavanje tog puta ipak posve zamrlo, jer zaslijepljeni zloćom ili mlitavo{ću ljudi vi{e vole tamu negoli svjetlo. Eto za{to su se neki, dok mi propovijedamo Kristovu istinu i jednostavnost, takoreći probudili iz dubokog sna i uz nju čvrsto prionuli; drugi, naprotiv, ne želeći napustiti običaje svojih ceremonija i poput @idova zanemarujući unutarnje oči{ćenje srca, prezreli su Kristovu jednostavnost i, trajno nam se suprotstavljajući, obilaze kuće te svim silama nastoje izopačiti one priproste. Drugi opet,

22

O JEDNOSTAVNOSTI KRŠ]ANSKOG @IVOTA

odbijajući slu{ati istinu protivnu njihovim izopačenim, čitavom svijetu poznatim navadama, progone nas ne samo jezikom nego i mačem.

Iz tih razloga, budući da je mnogo zvanih, a malo odabranih, mnogo je dakle neprijatelja istine, a malo prijatelja, dobro znajući da posvuda ima mnogo klevetnika ove kr{ćanske jednostavnosti, a malo onih koji je brane, da se va{e du{e ne bi upu{tale u boj protiv tako žilavih protivnika, naumio sam vam ukratko, i to pisano, u ovom priručniku iznijeti ono {to sam vam javno propovijedao; jer snaga je istine tolika da se čak i njezini najveći neprijatelji srame otvoreno joj se suprotstaviti, pa zbog toga nastoje kako ovdje u Firenci, tako i posvuda iskriviti na{e riječi, dodavanjem ili ispu{tanjem stvoriti krive izričaje, ne bi li izgledalo da oni ne osporavaju istinu, nego laž i izopačena učenja.

Da bih dakle uzvratio njihovoj tvrdokornosti te da biste se vi mogli podsjetiti na onu istinu koju ste slu{ali od mene i od mojih slu{atelja i obraniti je, pobrinuo sam se za tiskanje ovog djelca, O jednostavnosti kr{ćanskog života. U njemu ću nastojati slijediti naravno svjetlo razuma vi{e negoli autoritet Svetog pisma: bilo poradi nevjernika, bilo poradi mudraca ovoga svijeta – odnosno filozofa, govornika, pjesnika i ostalih oholih intelektualaca – koji smatraju da je kr{ćanski život neko praznovjerje, da je njegova jednostavnost bezumnost; bilo pak zbog nesretnog stanja na{eg vremena, u kojem je vjera toliko opala i toliko je pomanjkanje nadnaravnog svjetla da se čini kao da se ugasilo, pa ne znam nisu li čak i oni koji danas izjavljuju da čvrsto vjeruju, na to nagnani stavom {to ga treba zahvaliti odgoju primljenom jo{ od

POSVETNA POSLANICA

23

djetinjstva, a ne nadnaravnom svjetlu, koje im jamči istinitost dogmâ kr{ćanske vjere.

Budući, dakle, da naravno svjetlo razuma ne može ugasnuti, držimo li se naravnog razuma, uspjet ćemo uvjeriti barem njihov um te će shvatiti da je kr{ćanski život istina i da jednostavnost nije ludost, nego Božja mudrost, pa će je možda prestati ocrnjivati.1 Uzdam se u Gospodina Isusa da u ovom djelcu nećete naći ni{ta protivno Svetom pismu ni učenju svetih naučitelja i svete Rimske crkve, nego onu punu istinu koja je s neba si{la na na{e oce, a oni su je potom posvuda propovijedali, čudesima potvrdili i svojim spisima nama prenijeli, na hvalu i slavu Gospodina na{ega Isusa Krista, koji je s Ocem i s Duhom Svetim jedini blagoslovljen u vijeke vjekova. Amen.

1

Cilj je jasno nazna~en: izlo`iti kr{}anski nauk apologetskim tonom, odnosno pred raskr{}anjenim dru{tvom obraniti mu istinitost i razumnost. Oholi racionalizam trajna je prijetnja vjeri; no tijekom stolje}a boje tog kameleona pokazivale su se prili~no razli~itima. Savonarola je kod svojih suvremenika uo~avao nastojanje da o~uvaju privid religioznosti; ali nije mu promaknulo ponovno bu|enje dubokog protivljenja onim neugodnim istinama kojih se kr{}anska vjera nikad ne}e mo}i odre}i.

153

SADRŽAJ

SADR@AJ

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU........................... 5 PREDGOVOR ......................................................................... 9 Redakcija i izvori djela ..................................................... 18 POSVETNA POSLANICA .................................................. 21 UVOD .................................................................................... 25 Knjiga I. U ^EMU SE SASTOJI DOBROTA KR[]ANSKOG @IVOTA .................................................... 35 1. Kr{ćanski je život onaj u kojem se slijede Kristov primjer i nauk ................................... 35 2. Kr{ćanski je život bolji od bilo kojega drugog života koji se može naći ili zamisliti .......... 36 3. Kr{ćanski se život ne može temeljiti ni na kakvoj čovjekovoj naravnoj ljubavi ......................... 38 4. Kr{ćanski se život ne može temeljiti na čovjekovu osjetilnom dijelu ...................................... 39 5. Kr{ćanski se život ne temelji samo na naravnom svjetlu razuma ......................................... 43 6. Kr{ćanski život ne može potjecati od utjecaja nebeskih tijela ili drugih prirodnih uzroka ........................................................ 47 7. Kr{ćanski život ne potječe ni od kakva duhovnog stvorenja........................................ 50 8. Korijen i temelj kr{ćanskog života jest milost Božja ................................................................. 53

154

SADRŽAJ

9. Kr{ćanski život svim svojim silama nastoji očuvati i trajno povećavati dar milosti .................................. 56 10. Molitva je od svih kreposnih djela najprikladnije sredstvo za povećanje i očuvanje dara milosti i ljubavi ............................... 59 11. Za povećanje i očuvanje milosti od svih obrednih čina najkorisnije je često i pobožno pristupanje sakramentima pokore i Euharistije .................................................... 62 Knjiga II. JEDNOSTAVNOST SRCA .................................................. 69 1. Preko materijalnih stvari možemo spoznati duhovne ...................................................... 69 2. Različita značenja izraza jednostavnost .................. 70 3. Među jednostavnim stvarima one jednostavnije su savr{enije ........................................ 71 4. I u moralnom i u duhovnom smislu o jednostavnosti se može govoriti na različite načine ....................................................... 72 5. Kr{ćanski život uključuje drugu i treću vrstu jednostavnosti ....................................... 74 6. Kr{ćanska jednostavnost ne isključuje razboritost, nego je, naprotiv, uključuje .................. 75 7. Svaki kr{ćanin mora nastojati postići savr{enu jednostavnost ............................................. 77 Knjiga III. IZVANJSKA JEDNOSTAVNOST ...................................... 79 1. Jednostavnima nazivamo one izvanjske stvari koje potječu od neke unutarnje forme ili moći ulivene od Boga ili od naravi, koje ne pokazuju nikakav umjetni zahvat ...................... 79 2. Svim se ljudima po naravi vi{e sviđaju jednostavna negoli umjetna djela............................. 81

SADRŽAJ

155

3. Pravi kr{ćanin ljubi i najvećom naklono{ću prigrljuje izvanjsku jednostavnost ........................... 82 4. Tko ne ljubi izvanjske jednostavnosti, ne može kr{ćanski živjeti........................................... 83 5. U izvanjskim stvarima ne dolikuje svima ista jednostavnost ....................................................... 85 6. Ovu izvanjsku jednostavnost ne treba prosuđivati prema zloporabama zemaljskih i tjelesnih ljudi, nego prema prosudbi duhovnih ljudi ............................................................ 86 7. U Svetom se pismu može naći mjera izvanjske jednostavnosti za svaki položaj i stalež ................... 88 Knjiga IV. ODRICANJE OD SUVI[KA U KORIST SIROMA[NIH................................................... 97 1. Tko teži za bogatstvom, te{ko će ući u kraljevstvo nebesko ................................................ 97 2. Makar i ne želio postati jo{ bogatiji, bogata{ će te{ko ući u nebesko kraljevstvo ........................... 99 3. Tko ne mrzi bogatstvo, te{ko će ući u kraljevstvo nebesko .............................................. 101 4. Kr{ćanin ne želi posjedovati ni{ta osim onoga {to je za tjelesni i duhovni život prijeko potrebno ....................................................... 103 5. Kr{ćanin može bez grijeha željeti i tražiti ono {to mu je potrebno za dostojanstvo njegova položaja, makar to ne bilo prijeko potrebno njegovu duhovnom i tjelesnom životu.................. 104 6. Ono {to prema{uje doličnost njegova položaja, kr{ćanin mora darovati siromasima ...................... 105 7. Potrebno i suvi{no s obzirom na vlastiti položaj ne smiju se računati kao nedjeljive količine ......... 114

156

SADRŽAJ

8. [to je potrebno za doličnost vlastita položaja, treba prosuditi imajući u vidu ono {to smo rekli o izvanjskoj jednostavnosti ............................ 115 Knjiga V. BLA@ENSTVO KR[]ANSKOG @IVOTA ...................... 123 1. Među svim živim bićima samo je čovjeku dano da djeluje radi određene svrhe ..................... 123 2. Ljudski život ima konačnu svrhu .......................... 123 3. ^ovjekova se sreća sastoji u postizanju konačne svrhe ........................................................... 124 4. ^ovjekova se sreća ne sastoji ni u kakvu izvanjskom dobru ..................................................... 124 5. ^ovjekova se sreća ne sastoji u tjelesnim dobrima ................................................. 126 6. Na{a se sreća ne sastoji u užitku ni u dobrima osjetilne du{e ..................................... 126 7. ^ovjekova se sreća sastoji u dobrima koja pripadaju umskoj du{i..................................... 127 8. ^ovjekova se sreća ne sastoji ni u kakvu stvorenom dobru .................................. 127 9. ^ovjekova se sreća sastoji samo u kontemplaciji i uživanju Boga ............................. 128 10. ^ovjekova sreća sastoji se bitno u umnom činu, ali njezino je dovr{enje u činu volje, tj. u uživanju ili nasladi ........................................... 129 11. Ljudska sreća ne može biti savr{ena u ovom smrtnom životu .......................................... 130 12. U ovom smrtnom životu moguća je neka početna sreća ................................................ 130 13. Početno blaženstvo savr{enije posjeduju kr{ćani negoli filozofi ............................ 131

SADRŽAJ

157

14. Radosti {to ih savr{eni kr{ćani uživaju kontemplirajući Boga nadma{uju sve radosti ovoga svijeta, i osjetilnog i intelektualnog reda ... 133 15. Najveće radosti kr{ćani uživaju u kontemplaciji Krista raspetoga ........................... 135 16. Sveto pismo na čudesan način uzdiže kr{ćanina do takva promatranja i radosti ............. 137 17. [to živi jednostavnije, kr{ćanin uživa to veće radosti od Boga, od Gospodina na{ega Isusa Krista i u razmatranju Svetog pisma ........... 140 18. Kr{ćanski je život blažen život ............................... 141 19. Uz Božju pomoć nije te{ko postići takav život i u njemu ustrajati ................................ 142

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o.

Tiskano u studenome 2014.

VERBUM USKLIČNIK

!

O jednostavnosti kršćanskog života djelo je poznatog dominikanskog propovjednika i reformatora Girolama Savonarole koji je živio u 15. stoljeću, a koji je svoje vrijeme obilježio vatrenim propovijedima i reformatorskim nastojanjima, među ostalim i oštrim govorima prožetim visokim moralnim zahtjevima i žestokim napadima na ponašanje dijela ondašnje Rimske kurije nespojivim s kršćanskim naukom zbog kojih je bio osuđen na smrt i spaljen na lomači u Firenzi.

O jednostavnosti kršćanskog života smatra se ključnim Savonarolinim djelom, koje na najbolji način predstavlja njegovo naučavanje.

Napisao ga je na prekretnici svojega životnog puta, a u njemu izlaže i brani program za obnovu kršćanskog života, raspravlja o odnosu čovjeka i Boga, o procesu obraćenja i duhovnoj preobrazbi čovjeka.

Ova njegova knjiga imala je velikog odjeka u javnosti, što potvrđuju mnogobrojna izdanja, a univerzalnost, aktualnost i snaga poruke ovoga duhovnog klasika ne jenjava ni danas, o čemu svjedoči i ovo već drugo Verbumovo izdanje, sada u biblioteci Uskličnik.

Tko želi kršćanski živjeti, nužno je da živi u jednostavnosti prema položaju što ga je konačno odabrao… Na taj će način, u najvećoj mogućoj mjeri, uvijek biti zauzet u Božjim stvarima: ili će gajiti ljubav prema Bogu putem molitve i svih ostalih čina koji se odnose na kršćansko bogoštovlje i sakramente, ili će gajiti ljubav prema bližnjemu putem tjelesnih, odnosno duhovnih djela milosrđa.

Girolamo Savonarola

ISBN 978-953-235-404-1

VERBUM

9 789532 354041

49 kn

www.verbum.hr