Kruh anđeoski

Apolon se čedno nasmiješio. „Najbolje je da odem po liječnika.

Vašem će ocu trebati zašiti ranu.“ „Čekajte!“ poviče za njim Lidija. „Kako se zovete? Ne mogu vas stalno nazivati...“, zastala je usred rečenice jer je malo falilo da ga, licem u lice, nazove Apolonom. „Hoću reći, moram znati kako se zovete jer smo vaši veliki dužnici.“ „Jazon, zovem se Jazon.“ Nimalo čudno što mu je majka dala ime heroja, pomislila je Lidija. „Od srca vam zahvaljujem, Jazone. A sad požurite, molim vas.

Ne bih htjela da iskrvari do smrti.“ „To je samo ogrebotina“, rekao je njezin otac. „Da, a Nil je barica koju djevojčice preskaču bosih nogu. Nađite iskusna liječnika, molim vas“, rekla je preko ramena Lidija. „Samo da ne bude skup“, slabim je glasom rekao otac. „Dovest ću vam ne odveć skupa...,“ Jazon joj je potajice dobacio pogled, „ali iskusna liječnika.“ Lidija uze čistiti očeve rane toplom vodom. Protrnula je, a cijelo tijelo nekontrolirano joj se treslo. „Mogla sam te izgubiti“, rekla je vrteći glavom.

Eumen ju je potapšao po ruci. „Konj mi nije dorastao.“ Čisteći mu ranu na kojoj se skupila prljavština otkrila je duboke masnice koje su već bile ostavile grdne tragove na njegovoj koži; lijevo oko bilo mu je otečeno i zatvoreno, a desno je i dalje krvarilo iz posjekotine u kutu. Unatoč obilju krvi Lidiji se nije bilo teško složiti s njegovom tvrdnjom da rane nisu smrtonosne. Nije otkrila ni jednu slomljenu kost, premda će liječnik morati to potvrditi. Laknulo joj je, nakon čega se osjećala malko slabašnom.

Najdublja rana bila je na Eumenovu bedru i Lidija je pomislila da će na njoj biti velik broj šavova. Donijela je vino zaslađeno medom i pridržavala mu glavu dok je halapljivo otpijao. „Kako se osjećaš?“ „Zdrav sam kao gladijator.“ Lidija je zabrektala kroz nos. „Vidim da ti pad nije oduzeo sposobnost pretjerivanja.“ „Ne pretjerujem kad ti kažem da ćeš morati početi raditi na platnu bez moje pomoći. Dan ili dva ne ću moći raditi.“ Lidija je slegnula ramenima glumeći nonšalantnost, iako je bila daleko od toga da bi je osjećala. „Ne plašim se posla dok si ti uza me i vodiš me.“ 18