Katedrala

I na kraju apside, posve gore, još se nalazila Marija Pobjednica koja vlada nad ovom posvećenom šumom, a uz nju likovi iz Staroga zavjeta i sveti Petar. Nalazila se i na kraju južnoga transepta, sjedeći nasuprot svetoj Ani, sada odrasla, postala je Majkom, okružena četirima golemim kipovima koji nose, kao u igri jahanja na leđima, četiri mala lika na svojim ramenima: četiri velika proroka koji su navijestili Spasiteljev dolazak, Izaiju, Jeremiju, Daniela i Ezekiela; oni podižu četiri evanđelista, koji tako prostodušno izražavaju paralelizam dvaju Zavjeta, oslonac što ga Stari daje Novomu zavjetu.

No kao da njezina prisutnost nije bila dovoljno učestala, dovoljno određena; kao da je željela da je njezini vjernici, okrećući se u bilo kojem smjeru, gledaju, Gospa se spuštala, umanjena, na nevažnija mjesta, sjedila je na prijestolju u sjeni štitova, posred velikih rozeta, napokon se odlučila da više ne ostane samo kao slika, da postane tijelo, da se materijalizira u kip od crna drveta, da se pokaže na stupu odjevena u široku haljinu, poput srebrna zvona.

Mlačna šuma nestajala je zajedno s noći; debla stabala su odolijevala, ali su izbijala neizmjerno visoka iz tla, zalijetala se bez prekida u nebo, dostizala neizmjerne visine pod rebrastim svodom; šuma je postala golema bazilika, rascvjetana vatrenim ružama, izbušena blistavim oslikanim prozorima, s obiljem Gospâ i apostola, patrijarha i svetaca.

Genij srednjega vijeka spojio je vještinu i pobožnu svjetlost ove crkve, uredio je na neki način uzlazni hod zore u njezine vitraje. Vrlo mračna u trijemu i prilazima crkvenog broda, svjetlost je tajanstveno i stalno prigušena tekla uzduž toga puta. Gasila se u vitrajima, zaustavljena mračnim biskupima, nejasnim svetcima koji su posve ispunjavali prozore s pocrnjenim rubovima, s prigušenim bojama perzijskih sagova; sva ta prozorska stakla upijala su sunčevo svjetlucanje ne prelamajući ga, zadržavala su zlatni prah zraka u zagasitoj ljubičastoj boji patlidžana, u smeđoj boji bukove gube i trijesla, u zelenoj boji suviše ispunjenoj plavom, u crvenoj boji vina pomiješanoj s čađom, poput gustog soka od murvi.

26