Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije - otoci Vis i Bisevo by United Nations Development Programme in Croatia

Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije PodruÄ?je otoka Visa i BiĹĄeva

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mreža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se građanima omogućilo da izgrade bolji život. UNDP djeluje u 166 zemalja. Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao što su: lokalni razvoj i jačanje institucionalnih kapaciteta, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, podrška najranjivijim skupinama u društvu, uključivanje privatnog sektora u proces razvoja te jačanje hrvatskog pravosuđa i sigurnosti građana. Globalni fond za okoliš (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaštite okoliša.

Posebno zahvaljujemo Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji je doprinjeo realizaciji ove projektne aktivnosti.

OIKON – Institut za primjenjenu ekologiju

Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost

Ljubljanski urbanistični zavod

Voditelj konzorcija: Marija Bajica Autorski tim: dr.sc. Sonja Butula (stručni voditelj), Goran Adlar, mr.sc. Ines Hrdalo, Jelka Hudoklin, Tena Kušan, dr.sc. Vladimir Kušan, Berislav Marković, Višnja Šteko

Projekt COAST Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog područja

Inventarizacija, vrednovanje i planiranje obalnih krajobraza Dalmacije Područje otoka Visa i Biševa

Lipanj 2009. godine

Sadržaj

Sažetak.........................................................................................................................................xiii Executive summary ..................................................................................................................... xv 1. Uvod......................................................................................................................................... 1 1.1 Ciljevi................................................................................................................................ 1 1.2 Radni proces...................................................................................................................... 2 1.3 Tehnika rada...................................................................................................................... 2 1.4 Prikupljanje informacija, podataka i prostornih podataka ................................................ 2 2. Opis lokacije ........................................................................................................................... 4 2.1 Geografski smještaj........................................................................................................... 4 2.2 Prirodna obilježja prostora ................................................................................................ 5 2.3 Društvena obilježja prostora ........................................................................................... 20 3. Analiza donesenih prostornih planova ureÿenja gradova/opüina i pripadajuüih odredbi za provoÿenje namjene/korištenja površina u odnosu na postojeüu i planiranu zaštitu krajobraza .............................................................................................. 26 3.1 Metoda rada..................................................................................................................... 26 3.2 Sveobuhvatna analiza namjene i korištenja prostora/razvojnih prostornih pritisaka i njihovih posljedica ........................................................................................................ 26 3.3 Analiza mehanizama/alata za ostvarenje zaštite okoliša, krajobraza i prirode ............... 33 3.4 Sinteza prikupljenih znanja ............................................................................................. 38 4. Tipološka klasifikacija krajobraza..................................................................................... 39 4.1 Metoda rada..................................................................................................................... 39 4.2 Krajobrazni uzorci........................................................................................................... 40 4.3 Krajobrazni tipovi ........................................................................................................... 43 4.4 Krajobrazna podruþja ...................................................................................................... 45 5. Vrednovanje krajobraza ..................................................................................................... 70 5.1 Metoda rada..................................................................................................................... 70 5.2 Vrednovanje krajobraznih podruþja................................................................................ 74 6. Ranjivost krajobraza ........................................................................................................... 77 6.1 Metoda rada..................................................................................................................... 77 6.2 Identifikacija glavnih razvojnih zahtjeva i pritisaka na krajobraz .................................. 79 6.3 Model ranjivosti prostora - koncept ................................................................................ 79 6.4 Opis djelatnosti i njenih utjecaja na prostor obuhvata - podmodeli ranjivosti................ 82 6.5 Korišteni podaci i vrijednosne matrice ........................................................................... 92 6.6 Združeni model ranjivosti ............................................................................................... 93 6.7 Usporedba vrijednosne karte krajobraznih podruþja i modela ranjivosti kvaliteta krajobraza........................................................................................................................ 94 7. Pogodnost krajobraza za turistiþko-rekreacijske djelatnosti .......................................... 95 7.1 Metode rada..................................................................................................................... 95 7.2 Model privlaþnosti prostora za turistiþko-rekreacijsku djelatnost - koncept .................. 96 i

7.3 Matrice privlaþnosti prostora za turistiþko-rekreacijsku djelatnost ................................ 97 7.4 Rezultat - model privlaþnosti.......................................................................................... 98 7.5 Rezultat - model ranjivosti.............................................................................................. 99 7.6 Pogodnost krajobraza za razvoj turistiþko-rekreacijskih djelatnosti - koncept ............ 100 7.7 Rezultat - model pogodnosti (razvojni, zaštitni i kompromisni) .................................. 101 8. Mjere/smjernice za razvoj i provoÿenje politika zaštite, planiranja i upravljanja krajobrazom ....................................................................................................................... 103 8.1 Metode rada .................................................................................................................. 103 8.2 Pregled Konvencije o europskim krajobrazima (KEK) i pripadajuüih odredbi u odnosu na njihovu primjenu u politici prostornog planiranja u Hrvatskoj ................... 103 8.3 Analiza provedbenih odredbi prostornih planova županija, Nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u odnosu na krajobrazne politike ...................................................................................................... 106 8.4 Specifiþne mjere zaštite, upravljanja i planiranja krajobraza ....................................... 111 9. Prilog I................................................................................................................................. 116 9.1 Anketni upitnik za javnost ............................................................................................ 116 9.2 Anketni upitnik za struku.............................................................................................. 121 9.3 Rezultati vrednovanja ................................................................................................... 124 9.4 Modeliranje ranjivosti - korišteni podaci i vrijednosne matrice ................................... 124 9.5 Modeliranje privlaþnosti - korišteni podaci i vrijednosne matrice ............................... 142 10. Prilog II ............................................................................................................................... 145 10.1Anketni materijal .......................................................................................................... 145 10.2Primjer terenskog obrasca............................................................................................. 145

Popis grafiþkih priloga (grafiþki prilozi nalaze se u knjizi priloga) Karta 1. Litološka karta (M 1:100 000) Karta 2. Geomorfološka karta (M 1:100 000) Karta 3. Hipsometrijska karta (M 1:100 000) Karta 4. Karta nagiba (M 1:100 000) Karta 5. Hidrološka karta (M 1:100 000) Karta 6. Pedološka karta (M 1:100 000) Karta VII Pregledna karta površinskog pokrova (M 1:100 000) Karta 7. Karta površinskog pokrova (M 1:25 000) Karta 8. Karta naselja i prometnica (M 1:100 000) Karta 9. Karta kulturne baštine (M 1:100 000) Karta 10. Karta zaštiüenih podruþja (M 1:100 000) Karta 11. PPUG Komiža - Korištenje i namjena površina (M 1:25 000) Karta 12. PPUG Vis - Korištenje i namjena površina (M 1:25 000) Karta 13. PPUG Komiža - Uvjeti za korištenje, ureÿenje i zaštitu prostora (M 1:25 000) Karta XIV Pregledna karta parcelacije (M 1:100 000) Karta 14. Karta parcelacije (M 1:25 000) Karta XV Pregledna karta krajobraznih tipova (M 1:100 000) Karta 15. Karta krajobraznih tipova (M 1:25 000) Karta XVI Pregledna karta krajobraznih podruþja (M 1:100 000) Karta 16. Karta krajobraznih podruþja (M 1:25 000) Karta XVII Pregledna karta vrednovanja krajobraznih podruþja (M 1:100 000) Karta 17. Karta vrednovanja krajobraznih podruþja (M 1:25 000) Karta 18. Karta ranjivosti prirodnih kvaliteta krajobraza (M 1:100 000) Karta 19. Karta ranjivosti kulturnih kvaliteta krajobraza (M 1:100 000) Karta 20. Karta ranjivosti vizualnih kvaliteta krajobraza (M 1:100 000) Karta XXI Pregledna karta ranjivosti na razvojne pritiske (M 1:100 000) Karta 21. Karta ranjivosti na razvojne pritiske (M 1:25 000) Karta 22. Usporedba vrijednosne karte krajobraznih podruþja i združenog modela ranjivosti kvaliteta krajobraza (M 1:150 000) Karta 23. Karta privlaþnosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti (M 1:100 000) Karta 24. Karta ranjivosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti (M 1:100 000) Karta 25. Karta pogodnosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti – razvoj (M 1:100 000) Karta 26. Karta pogodnosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti – zaštita (M 1:100 000) Karta XXVII Pregledna karta pogodnosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti – kompromis (M 1:100 000) Karta 27. Karta pogodnosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti – kompromis (M 1:25 000)

iii

Popis tablica Tablica 1. Struktura površinskog pokrova podruþja obuhvata Tablica 2. Postojeüa odlagališta Tablica 3. Popis cestovne infrastrukture Tablica 4. Popis luka i luþke infrastrukture Tablica 5. Gospodarstvo - najvažniji zahvati, najizraženiji utjecaji i ugrožene komponente okoliša Tablica 6. Turizam - najvažniji zahvati, najizraženiji utjecaji i ugrožene komponente okoliša Tablica 7. Marina - najvažniji zahvati, najizraženiji utjecaji i ugrožene komponente okoliša Tablica 8. Raspodjela ocjena ukupnog modela ranjivosti Tablica 9. Raspodjela ocjena modela privlaþnosti za turistiþko-rekreacijsku djelatnost Tablica 10. Raspodjela ocjena modela ranjivosti za turistiþko-rekreacijsku djelatnost Tablica 11. Vrijednosne matrice modela pogodnosti Tablica 12. Raspodjela ocjena modela pogodnosti za turistiþko-rekreacijsku djelatnost – zaštitna varijanta Tablica 13. Raspodjela ocjena modela pogodnosti za turistiþko-rekreacijsku djelatnost – kompromisna varijanta Tablica 14. Raspodjela ocjena modela pogodnosti za turistiþko-rekreacijsku djelatnost – razvojna varijanta Tablica 15. Usporedba dokumenata NSAPa 1999. - 2008. za poglavlje krajobraz

Popis slika Slika 1. Geografski smještaj demo podruþja - otoka Visa i Biševa Slika 2. Struktura površinskog pokrova podruþja obuhvata Slika 3. Pogled na unutrašnjost otoka Biševa Slika 4. Pogled na obalu Biševa Slika 5. Pogled na klifastu obalu Biševa Slika 6. Pogled na naselje na zapadnoj obali Biševa Slika 7. Pogled na naselje i poljoprivredne površine u unutrašnjosti Biševa Slika 8. Pogled na Komiški zaljev i naselje Komiža s vrha Hum Slika 9. Pogled iz zraka na Komiški zaljev sa sjevera Slika 10. Pogled iz zraka na naselje Komiža sa zapada Slika 11. Pogled na naselje Komiža s juga Slika 12. Pogled iz zraka na zapadni dio sjeverne obale Slika 13. Pogled iz zraka na središnji dio sjeverne obale sa naseljem Okljuþna i okolnim krajobrazom Slika 14. Pogled iz naselja Okljuþna prema moru Slika 15. Pogled na unutrašnjost podruþja Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna – Rogaþiü Slika 16. Pogled iz zraka na Sjevernu udolinu Slika 17. Poljoprivredne površine podruþja Sjeverna Udolina Slika 18. Pogled na istoþni dio Sjeverne udoline Slika 19. Pogled sa istoþne na zapadnu stranu podruþja Slika 20. Pogled iz zraka na podruþje središnjeg hrpta Slika 21. Pogled na zapuštene terasirane površine središnjeg hrpta Slika 22. Pogled na raštrkana polja podruþja središnjeg hrpta Slika 23. Vinogradi na podruþju središnjeg hrpta Slika 24. Pogled na podruþje Južnog polja sa jugozapada Slika 25. Pogled na zapadni dio Južnog polja Slika 26. Pogled prema padinama na sjevernoj strani Južnog polja Slika 27. Vinogradi unutar polja Slika 28. Pogled prema istoþnom dijelu Južne obale Slika 29. Pogled prema zapadnom dijelu Južne obale Slika 30. Uvale sa naseljima Slika 31. Strme prirodne obale Slika 32. Pogled prema Viškom zaljevu sa vrha Sv. Andrija Slika 33. Pogled iz zraka prema Viškoj luci Slika 34. Pogled prema Viškom zaljevu sa sjeverozapada Slika 35. Pogled prema Viškom zaljevu sa istoka Slika 36. Pogled iz zraka na istoþni dio podruþja Slika 37. Vinogradi u neposrednoj blizini uvale Milna Slika 38. Pogled na naselje Podselje i Plisko polje Slika 39. Vinogradi u polju Slika 40. Pogled na podruþje Istoþna obala – Stonþica – Ženka sa sjevera Slika 41. Pogled na podruþje istoþne obale sa sjeveroistoka Slika 42. Pogled na kompleksan krajobraz polja Slika 43. Uvala Stonþica Slika 44. Pogled na terasirane padine podno vrha Velington Slika 45. Pogled na jugoistoþne otoþiüe sa sjevera Slika 46. Pogled na otok Ravnik (Veliki i Mali Budikovac u pozadini) Slika 47. Otok Budikovac Slika 48. Pogled na jugoistoþne otoþiüe sa kopna Slika 49. Hodogram postupka izrade modela ranjivosti Slika 50. Priprema matrica ranjivosti i povezivanje podmodela u konaþni model ranjivosti Slika 51. Hodogram postupka izrade modela pogodnosti v

Slika 52. Priprema matrica privlaþnosti i povezivanje podmodela u model privlaþnosti Slika 53. Povezivanje modela ranjivosti i privlaþnosti u konaþni model pogodnosti za djelatnost turizam i rekreacija Slika 54. Pristup web anketi za struþnu javnost preko portala Projekta COAST

Popis literature Struþni, znanstveni i ostali radovi Aljinoviü, B. (1981): Depths to the basement of sediments along the line Braþ-Palagruža, Geol. vjesnik, 34, Zagreb, str. 121-125. Andereck, K. L. (1993): The Impacts of Tourism on Natural Resources, Parks and Recreation, 28 (6), 2632. Baliü-Žuniü, T., Šüavniþar, S. & Molin, G. (1990): Mario crystal structure of prehnite from Komiža, Europ. J. Mineral., 2, str. 731-734. Beziü-Božaniü, N. (2001): Katastar otoka Visa þetrdesetih godina 19.st., Antoponimi i toponimi, ýakavska riþ, polugodišnjak za prouþavanje þakavske rijeþi, Književni krug Split, sv. 29/2001., Split, str. 5-20. Bogunoviü, M., Šmanjak, I. (1983): Osnovna pedološka karta u mjerilu 1:50 000, sekcija Vis 3 i 4. Projektni savjet za izradu pedološke karte SR Hrvatske. Boroviü, I., Marinþiü, S., Majcen, Ž. & Magaš, N. (1977): Osnovna geološka karta SFRJ, 1:100.000, Tumaþ za listove Vis K33-33, Jelsa K33-34, Biševo 33-45, Inst. geol. istraž. Zagreb (1968), Sav. geol. zavod, Beograd. Boroviü, I., Marinþiü, S., Majcen, Ž., Raffaelli, P. & Mamužiü, P. (1975): Osnovna geološka karta SFRJ, 1:100.000, list Vis (Jabuka, Svetac, Biševo), K33-33 (31, 32, 45), Inst. geol. istraž. Zagreb (1967-1968), Sav. geol. zavod, Beograd. Brdareviü, K. & Oluiü, M. (1979): Prilog poznavanju tektonske graÿe jadranskog podmorja, Zbor. rad. RGN fak., Zagreb, str. 318-332. Breznik, M. (1973): Nastanak zaslanjenih kraških izvirov in njihova sanacija, Geologija, 16, Ljubljana, str. 183-186. Breznik, M. (1976): Moguünost saniranja zaslanjenih kraških izvora sa injektiranjem, 1. jugosl. simp. konsol. tla, Zbornik referata, Zagreb, str. 293-296. Breznik, M. (1998): Storage reservoirs and deep wells in karst regions, A. A. Balkema, Rotterdam, Brookfield, str. 251. Buškariol, F. (2000): Prilozi poznavanju prošlosti otoka Visa od 5. do 15. stoljeüa, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Arheološki muzej, sv. 92, Split, str. 1-370. Butula, S. (2003): Planning for Sustainable Development: the Significance of Different Social Interests in Landscape, Društvena istraživanja, 12 (3-4); str. 427-441. Carella, R. (1962): Nuove osservazioni sull'Isola di Lissa (Vis) in Jugoslavia, Bol. Soc. Geol. Ital., 80/3 (1961), Roma. Državni hidrometeorološki Zavod: Mjerenja na meteorološkim postajama Komiža-Hum. Dumboviü, V. (1975): O eruptivnim stijenama dalmatinskih otoka (Brusnik, Jabuka, Komiža), Priroda, 64/5, Zagreb, str. 150. Edington, J. M., Edington, M. A. (1986): Ecology, Recreation and Tourism, Cambridge University Press, New York. FAO (1976): A framework for land evaluation, Soil Bull. No. 32. FAO, Rome and ILRI, Wageningen, Publ. No. 22. Gartner, William C. (1996): Tourism Development: Principles, Processes, and Policies, Van Nostrand Reinhold, New York. Goldman, Charles R. (1989): Lake Tahoe: Preserving a Fragile Ecosystem, Environment, 31 (7), 7-31. Golub, Lj. & Vragoviü, M. (1975): Eruptivne stijene dalmatinskih otoka (Vis, Jabuka i Brusnik), Acta Geologica 8/4, Prir. istraž. Jugosl. akad. znan. i umjetn. 41, Zagreb, str. 19-63. Graþanin, M., Ilijaniü, Lj., (1977): Uvod u ekologiju bilja. Školska knjiga, Zagreb. vii

Grandiü, S., Boromisa-Balaš, E. & Šušterþiü, M. (1997): Exploration concept and characteristic of the Dinarides stratigraphic and structural model in the Croatian offshore area, Part 1, Nafta, 4, Zagreb, str. 117-128. Grandiü, S., Boromisa-Balaš, E. & Šušterþiü, M. (1997): Exploration concept and characteristic of the Dinarides stratigraphic and structural model in the Croatian offshore area, Part II: Hydrocarbon Considerations, Nafta, 8-9, Zagreb, str. 249-266. Grandiü, S., Biancone, M. & Samaržija, J. (2001): Geophysical and stratigraphic evidence of the Triassic rift structuration in the Adriatic offshore area, Nafta, 12, Zagreb, str. 383-396. Grandiü, S., Veseli, V. & Kolbach, S. (2002): Hydrocarbon potential of Dugi Otok basin in offshore, Nafta, 6-7, Zagreb, str. 215-224. Grandiü, S., Kratkoviü, I., Kolbach, S. & Samaržija, J. (2004): Hydrocarbon potential of stratigraphic and structural traps of the Ravni Kotari area – Croatia, Nafta, 7-8, Zagreb, str. 311-327. Gušiü, I. & Jelaska, V. (1990): Stratigrafija gornjokrednih naslaga otoka Braþa u okviru geodinamske evolucije Jadranske karbonatne platforme, Jugosl. akad. znan. i umjet., Inst. za geol. istraž., OOUR za geologiju, Zagreb, str. 160. Haq, B. U., Hardenbol, J. & Vail, P. R. (1987): Chronology of fluctuating sea levels since the Triassic, Science, 235, 1156-1167. Hauer, F. (1867): Prehnit von Comisa auf der Insel Lissa und Eruptivgesteine aus Dalmatien, Verhandlungen d. geol. R. – A., Wien. Hauer, F. & Stache, G. (1862): Aufnahmreise in Dalmatien, Verhandlungen der Geol. Reichsanstalt, Jahrgang 1861 und 1862., Wien, str. 257. Herak, M. (1986): A new concept of geotectonics of Dinarides, Acta Geologica, Jugosl. akad. znan. i umjet., 16, Zagreb, str. 1-42. Horvatiü, S., (1963): Vegetacijska karta otoka Paga s opüim pregledom vegetacijskih jedinica hrvatskog primorja. Prirodoslovna istraživanja JAZU, serija Acta Biologica, 4 (33): 5-181. Husnjak, S. (2000): Procjena rizika erozije tla vodom metodom kartiranja u Hrvatskoj, doktorska disertacija, Agronomski fakultet Sveuþilišta u Zagrebu, Zagreb. Jamiþiü, D. (1995): The role of sinistral strike-slip faults in the formation of the structural fabric of the Slavonian Mts. (Eastern Croatia), Geol. Croat., 48/2, Zagreb, str. 155-160. Jeriniü, G. & Jelen, B. (1991): Palinostratigraphy, depositional environment and climate of the Upper Triassic in Vlatka-1 off shore well, west of Vis island (Adriatic sea), 2. Intern. Symp. on the Adriatic Carbonate Platform, Zadar, Zagreb, str. 103. Kapelj, J., Kapelj, S. & Terziü, J. (2001): Crpilišta pitke vode na otoku Visu – rezultati hidrogeoloških istražnih radova provedenih tijekom 1999 i 2000 godine – preliminarni izvještaj. Fond IGI br. 57/01. Kišpatiü, M. (1892): Eruptivno kamenje u Dalmaciji, Rad Jugoslav. akad. znan. umjetn., 111, (Matem. – prir. razr., 15, Zagreb), str. 158-190. Koch, G. & Belak, M. (2003): Evaporitic-carbonate deposits of Komiža diapiric structure (Island of Vis, Croatia): their palynostratigraphy and sedimentological features, 22nd IAS Meeting of Sedimentology, Opatija (2003), Abstracts Book, Zagreb, str. 96. Korbar, T. (2003): Stratigrafija, taksonomija i paleoekologija radiolitida gornje krede Jadranske karbonatne platforme, Doktorska disertacija, Sveuþilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematiþki fakultet, Zagreb, str. 242. Košþak Mioþiü-Stošiü V., Mlakar A., Marušiþ J. (1999): Environmental vulnerability study of the Riparian Landscape of the river Kupa/Kolpa, Meÿunarodna konferencija “Spatial Information Management in the New Millenium”, Krakow, Poland, 15-17 11 1999. str. 120-128. Košþak Mioþiü-Stošiü V. (2003): Razvoj poljoprivrede i seoskih podruþja u kontekstu zaštite krajobraza, Nacionalni program za poljoprivredu i seoska podruþja, Nacrt, Podsastavnica: Oþuvanje i razvitak seoskog prostora, Agronomski fakultet Sveuþilišta u Zagrebu, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva RH Koordinator: Žimbrek, T.

viii

Košþak Mioþiü-Stošiü, V., Butula, S. (2005): Environmental Vulnerability Analysis as a Tool for SEA of Spatial Plans. Knjiga sažetaka, International experience and perspectives in SEA, str. 26-30, Prague, Czech Republic, International Association for Impact Assessment (IAIA), str. 69-70. Kuglijevi putni vodiþi (1925): Srednja Dalmacija, Trogir – Spljet – Solin – Omiš – Makarska – Metkoviü i sva manja mjesta te otoci Sulet – Braþ – Hvar – Vis, Tisak i naklada knjižare St. Kugli, Zagreb. Marinþiü, S. & Matiþec, D. (1990): Kinematika neotektonskih deformacija na podruþju srednjeg toka rijeke Neretve, Geol. vjesnik, 43, Zagreb, str. 53-58. Markoviü-Marjanoviü, J. (1978): Kvartar na ostrvu Visu, Glasnik prir. muzeja (A), 32, 145-161 (1977), Beograd. Martelli, A. (1904): Osservatione geografico-fisiche e geologiche sull' isola di Lissa, Bolletino della societa geografica italiana, Roma. Martinoviü (ur.) (1998): Baza podataka o hrvatskim tlima, Državna uprava za zaštitu okoliša, Zagreb. Martinoviü, J. (2000): Tla u Hrvatskoj. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, str. 270. Martinoviü, J. (2003): Gospodarenje šumskim tlima u Hrvatskoj. Šumarski institut Jastrebarsko, Hrvatske šume Zagreb, Zagreb, str. 525. Marušiþ, J. (1987): Naþrtovalska analiza in vrednotenje krajine – skripta. Marušiü, J., et.al. (1998): Metodološke osnove (uvodni svezak), Regionalna razdelitev krajinskih tipov v Sloveniji, Ministarstvo za okolje in prostor RS, Urad RS za prostorsko planiranje, Ljubljana Marušiþ, J. (1999): Okoljevarstvene presoje v okviru prostorskega naþrtovanja na ravni obþine, I zvezek: Varstvo okolja v obþini: Zakonodaja. Problemi. Poti za njihovo razreševanje, ONIX, Ljubljana. Marušiþ, J. (1999): Okoljevarstvene presoje v okviru prostorskega naþrtovanja na ravni obþine, II zvezek: Modeli v naþrtovanju, Vrednotenje, Vrednost, ONIX, Ljubljana. Marušiþ, J. (1999): Okoljevarstvene presoje v okviru prostorskega naþrtovanja na ravni obþine, III zvezek: Kompleksni okoljevarstveni postopki v prostorskem naþrtovanju, Komplekni postopki okoljevarstvenega naþrtovanja, Izbor modelov ranljivosti, Priprava modelov, ONIX, Ljubljana. Marušiþ, J. (1999): Okoljevarstvene presoje v okviru prostorskega naþrtovanja na ravni obþine, IV zvezek: Presoja predloga za cestno povezavo v severnem delu Ljubljane, ONIX, Ljubljana. Mathieson, A., Wall, G. (1982): Tourism: Economic, Physical and Social Impacts, Longman House, New York. Matiþec, D. (1989): Strukturni sklop podruþja Rovinj–Poreþ (zapadna Istra), Magistarski rad, Sveuþilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematiþki fakultet, Zagreb, str. 50. Matiþec, D. (1998): Analiza strukturnog sklopa Uþke, Doktorska disertacija, Sveuþilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb, str. 135. Michel, H. (1916): Die Gesteine der Scoglien Mellisello (Brusnik) und Pomo, sowie das sudlich von Comisa auf Lissa auftretende Eruptivgestein, Denkschriften d. Akad. d. Wiss., mat. – natw. Kl. 92, Wien. Miliü, B. (1990): Razvoj grada kroz stoljeüa, Prapovijest – antika, Školska knjiga, Zagreb, str. 286. Milojeviü, Ž. B. (1927): Ostrvo Vis, Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 39, Sarajevo. Nadilo, B. (2000): Razvitak hrvatskih otoka, ýasopis Hrvatskog saveza graÿevinskih inženjera, 52/2000, 4, Zagreb. Nejašmiü, I., Mišetiü, R. (2006): Depopulacija otoka Visa, Geoadria, Geografski odsijek PMF i Institut za migracije i narodnost, br. 11/2, Zagreb, str. 283-309. Novak, G. (1952): Issa i issejska država, Vjesnik za arheologiju i histriju dalmatinsku, 55., Split, str. 5758.. Novak, G. (1954): Otok Vis u srednjem vijeku, Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 3, Zagreb, str. 105130. Novak, G. (1964a): Vis kroz stoljeüa, vlastito izdanje, Zadar. Novak, G. (1964b): Vis, 54, 61, Otok Vis u helenistiþko doba, 23.

Palenik, D. (2005): Strukturni sklop otoka Visa, Magistarski rad, Prirodoslovno-matematiþki fakultet Sveuþilišta u Zagrebu, Zagreb, str. 122. Pamiü, J. (1982): Trijaski magmatizam Dinarida, Jugoslav. komitet Svjet. kongresa za naftu, Nafta, Zagreb, str. 236. Penzar, B., Penzar, I., Orliü, M. (2001): Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana, Nakladna kuüa Dr. Feletar, Zagreb. Periþiü, Š. (1999): Razvitak gospodarstva otoka Visa u prošlosti, Rad zavoda povijesnih znanosti Hazu, sv. 41/1999, Zadar, str. 61-144. Poljak, J. (1953): Geološki i hidrogeološki izvještaj o otoku Visu, Zavod za geološka istraživanja, Zagreb. Prtoljan, B. (1989): Strukturni sklop otoka Braþa, Magistarski rad, Prirodoslovno-matematiþki fakultet Sveuþilišta u Zagrebu, Zagreb, str. 61. Prtoljan, B. (2003): Gornjokredne deformacije na Jadranskoj karbonatnoj platformi, Doktorska disertacija, Prirodoslovno-matematiþki fakultet Sveuþilište u Zagrebu, Zagreb, str. 147. Radiü, F. (1864): Starinske crkve i samostani hrvatskih Benediktinaca kod Komiže na otoku Visu i na susjednom otoþiüu Biševu, Starohrvatska prosvijeta, sv.II, Zagreb. Raškoviü, M. (1991): Geological presentation of Vis-Biševo-Palagruža area South Adriatic-basin, 2. Intern. Ssymp. on the Adriatic Carbonate Platform, Zadar, Abstracts, Zagreb, str. 78. Relph, E. (1976): Place and Placelessness, Pion Limited, London. Saboloviü, V. (2007): Poznavanje, zaštita i revitalizacija krajobraza otoka Biševa, Diplomski rad, Agronomski fakultet Sveuþilišta u Zagrebu, Zagreb. Salopek, M. (1926): O razvoju trijasa na otoku Visu, Geograf. vestnik, 2/2, Ljubljana, str. 101-110. Salopek, M. (1939): O tektonskom okviru trijasa u Komiškom zalivu, Rad Jugosl. akad. znan. umjetn., 263, Zagreb, str. 113-138. Schubert, R. (1909): Geologija Dalmacije, Matica Dalmatinska, Zadar, str. 1-181. Sokaþ, B. & Nikler, L. (1975): Two varieties of Triploporella marsicana Praturlon, and Triploporella issaensis n. sp. (Calcareous algae, Dasycladaceae) from the Lower Cretaceous of the island of Vis (Dalmatia, southern Croatia), Geol. vjesnik, 28, Zagreb, str.119-131. Šüavniþar, B., (1979): Sedimenti u evaporitskom kompleksu Komiže (otok Vis), Geol. vjesnik, 32, Zagreb, str. 213-227. Šüavniþar, S., Meÿimorec, S., & Šüavniþar, B. (1975): Pumpellyite in the magmatic rocks of Komiža, Bull. sci. cons. Acad. Yougosl. (A), 20/1-2, 3-1, Zagreb. Šušnjar, M. (1967): Stratigrafska i strukturna problematika otoka Visa, Geol. vjesnik, 20, Zagreb, str. 175-189. Šušnjara, A., Šüavniþar, B. & Ivanoviü, A. (1971): Kvarcni sedimenti sjeverozapadnog dijela otoka Visa, Geol. vjesnik, 24, Zagreb, str. 91-105. Terziü, J. (2003): Hidrogeološki odnosi otoka Visa, Magistarski rad, Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveuþilišta u Zagrebu, Zagreb, str. 106. Terziü, J. (2004): Hidrogeološki odnosi na krškim otocima, primjer otoka Visa, Rudarsko-geološko-naftni zbornik 16,str. 47-58. Tomaševiü, A. (1997): Povijest pošumljavanja na otoku Visu, Šumarski list, Hrvatsko šumasko društvo, br. 9-10, Zagreb, str. 515-526. Vetters, H. (1929): Ein Fossilfund in den triadischen Gipsmergeln von Komiža auf Vis (Lissa), Vijesti Geol. zavoda, 3, Zagreb, str. 86-97. Vranješ, M. & Bojaniü, D. (1998): Projekt vodomjerenja vodozahvata Dalmacije – vodovod Vis, Graÿevinski fakultet Sveuþilišta u Splitu, Split. Zaninoviü, M. (1997): Grþka podjela zemljišta na otoku Visu, Opvscla archaeologica, Filozofski fakultet Sveuþilišta u Zagrebu, radovi Arheološkog zavoda, 21(1997.), Zagreb, str. 77-84.

Prostorno planski dokumenti Prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije, Službeni glasnik Splitsko-dalmatinske županije, (1/03, 8/04). Prostorni plan ureÿenja Grada Komiže, Službeni glasnik Grada Komiže, (10/06). Prostorni plan ureÿenja Grada Visa - prijedlog plana, Urbos d.o.o., Split, 2007. Ostale internet stranice http://www.hrproizvod.biz.hr/web_ime_h/h_ribarstvo/index.html

(accessed: 17.9.2008.)

xii

Sažetak Najvažniji cilj pokretanja projekta COAST je da se istraže i preporuþe modeli razvitka hrvatskih obalnih podruþja koji neüe utjecati na smanjenje biološke i krajobrazne raznolikosti, ali niti na smanjenje prirodnog i kulturnog identiteta. Izrada krajobraznih osnova za odabrane primjerne lokacije (podruþja obuhvata)1 ima za cilj poveüanje svijesti o vrijednostima krajobraza, osobito u prostornom planiranju, ali i u drugim sektorskim planiranjima. S obzirom na prirodu problema i ciljeve, bilo je potrebno izvršiti inventarizaciju, tipološku klasifikaciju i vrednovanje krajobraza koji su zastupljeni na tim podruþjima. Osim toga, bilo je potrebno procijeniti glavne pritiske na utvrÿene tipove krajobraza, te sukladno glavnim razvojnim zahtjevima (turistiþko-rekreacijska djelatnost) utvrditi njihovu ranjivost i eventualnu pogodnost za navedenu djelatnost. Na kraju je trebalo propisati mjere specifiþne za svaki tip krajobraza, koje trebaju osigurati razvoj djelatnosti s jedne strane i zaštitu krajobraznih vrijednosti s druge strane. Osnovna tehnika rada korištena na ovom projektu je digitalna obrada prikupljenih podloga i podataka raþunalom uz pomoü GIS-a. Pomoüu GIS alata uspostavljena je GIS baza podataka, te je izvršena ekspertna vizualna i digitalna interpretacija georeferenciranih ortofoto, topografskih i tematskih karata. Na taj su naþin dobivene željene informacije o prostoru, koje su se mogle dalje obraÿivati (analizirati) i predoþavati. Dobiveni georeferencirani prostorni podaci, uz pomoü programa ProVal, korišteni su dalje u izradi modela ranjivosti, privlaþnosti i pogodnosti. Za postizanje postavljenih ciljeva prvo je obavljena tipološka klasifikacija krajobraza, odnosno njihova podjela na tipove/podruþja sa izraženim zajedniþkim karakteristikama i vidljivim prostorno-vizualnim obilježjima. Postupak tipološke klasifikacije se sastojao od prepoznavanja tipova na temelju topografskih, fotografskih i tematskih informacija o prostoru koji se vrednuje, što je projektni tim obavio u uredu. Ta je klasifikacija bila podloga za terensko istraživanje nakon kojega se obavila završna tipološka klasifikacija koja, uz kartografski prikaz u željenom mjerilu i opsežnu fotodokumentaciju, sadrži i detaljne opise svih utvrÿenih krajobraznih uzoraka, tipova i podruþja. Vrednovanje krajobraznih podruþja izraÿeno je uzimajuüi u obzir struþna mišljenja i mišljenja javnosti. Vrednovanje krajobraznih podruþja od strane struke imalo je za cilj, u prvom redu, odrediti doživljajnu vrijednost krajobraznih podruþja, dok je vrednovanje od strane javnosti imalo za cilj pokazati sustav vrijednosti anketiranih osoba (lokalno stanovništvo, turisti, sluþajni posjetitelji podruþja) i njihov odnos prema krajobrazu. Konaþne vrijednosne ocjene dobivene su kao rezultat ekspertne procjene svake vrednovane karakteristike uzimajuüi u obzir uvjete i rezultate anketiranja. One su, uz detaljan opis vrednovanih kvaliteta svih krajobraznih podruþja, prikazane na kartografskom prikazu u mjerilu 1:25 000. Modeliranje ranjivosti kvaliteta okoliša temeljilo se na simuliranju moguüih utjecaja pojedinih djelatnosti na njegove kvalitete. Ono omoguüuje procjenu prihvatljivosti ili neprihvatljivosti djelatnosti na osnovi logiþkog poimanja – tamo gdje je stupanj kvalitete veüi – tamo je stupanj prihvatljivosti zahvata u prostor manji. Model ranjivosti je vrijednosna i specifiþna prostorna slika zaštitnih zahtjeva. Analizirani zaštitni zahtjevi bili su definirani projektnim zadatkom i ukljuþivali su: vizualne, ekološke (prirodne) i kulturne kvalitete krajobraza. Rezultat modeliranja ranjivosti krajobraza su karte ranjivosti tih kvaliteta krajobraza, te združena karta ranjivosti na razvojne pritiske.

Podruþje (Lot)1: opüine Ston i Janjina s Malostonskim zaljevom, Podruþje (Lot)2: otoci Vis i Biševo, Podruþje (Lot)3: estuarij rijeke Krke, Podruþje (Lot)4: jugoistoþni dio otoka Paga xiii

Pri modeliranju pogodnosti krajobraza za prihvat turistiþko-rekreacijske djelatnosti primijenjena je metoda dvojne analize prostora, koja se temelji na modeliranju privlaþnosti i ranjivosti prostora. Upravo ovakav dvojni pristup simulaciji kvaliteta krajobraza (s aspekta razvoja i s aspekta zaštite) omoguüuje planerima analitiþko rašþlanjivanje sustava vrijednosti u prostoru, te služi kao alat za kasniju sintezu – odreÿivanje pogodnosti prostora za odreÿenu planiranu namjenu – u ovom sluþaju turistiþko-rekreacijsku. Pri spajanju modela privlaþnosti i ranjivosti u model pogodnosti korištene su dvodimenzionalne vrijednosne matrice, prateüi logiku: što veüa ocjena privlaþnosti i manja ocjena ranjivosti, to veüa pogodnost. Upotrijebljene su tri varijante vrijednosnih matrica – zaštitna varijanta, s najstrožim kriterijem ocjenjivanja pogodnosti s aspekta ranjivosti prostora; razvojna varijanta, s najmanje strogim kriterijima pri ocjenjivanju; te kompromisna varijanta, sa srednje strogim kriterijima pri ocjenjivanju. Rezultat modeliranja pogodnosti je kartografski prikaz podruþja pogodnih za razvoj turistiþko-rekreacijskih djelatnosti. Završna faza obuhvatila je prouþavanje postojeüeg zakonodavnog okvira prostornog ureÿenja i planiranja u odnosu na smjernice proizašle iz Konvencije o europskim krajobrazima, te provedbenih odredbi prostornih planova županija, Nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u odnosu na krajobrazne politike, s ciljem predlaganja metodoloških smjernica za poboljšanje razvoja politika krajobraza. Uz to su definirane mjere zaštite krajobraza i njegova održivog razvoja/korištenja, koristeüi se dobivenim rezultatima iz prethodnih faza projekta. Predložene mjere prostorno su specifiþne za predmetno podruþje i formulirane na naþin koji je predviÿen prostorno-planskim dokumentima lokalne razine (PPUG/O), ukljuþujuüi i 2-3 turistiþke zone predviÿene istim planovima u podruþju obuhvata. Rezultati projekta dokumentirani su u Završnom izvješüu posebno za svako podruþje obuhvata, na naþin da prate tijek izvoÿenja projekta i opisuju naþin rada. Uvodno se opisuje tematika kartiranja i analize krajobraza, zadani ciljevi, metode, tehnike rada, te sam radni proces primijenjen u ostvarivanju zadanih ciljeva. Nakon uvodnih poglavlja, za svako od 4 podruþja obuhvata detaljno se opisuje lokacija, analizira prikupljena prostorno-planska dokumentacija, te navodi metodologija izrade i rezultati tipološke klasifikacije krajobraza, vrednovanja krajobraznih podruþja, analize ranjivosti krajobraza na razvojne pritiske i analize pogodnosti krajobraza za turistiþko-rekreacijske djelatnosti. Izvješüe završava predlaganjem adekvatnih mjera/smjernica za razvoj i provoÿenje politika zaštite, planiranja i upravljanja krajobrazom. Rezultat projekta je, meÿu ostalim, i metodologija koja je dovoljno objektivna i fleksibilna da može objediniti interese lokalnog stanovništva i javnosti, te potrebe zaštite krajobraza. Rezultati koji se mogu dobiti korištenjem ove metode mogu služiti kao jedna od podloga za izradu prostorno-planske dokumentacije (PPŽ, PPO/G i sl.). Nedvojbeno je, takoÿer, da primijenjena metodologija i cjelokupni postupak može doprinijeti objektivizaciji u postupku donošenja planskih odluka. Ipak, želimo naglasiti da postoje kljuþni faktori uspjeha primjene ove metodologije, a to su ažurni podaci/podloge i njihova dostupnost, upotreba jedinstvenog sustava vrednovanja i kriterija odluþivanja, participativni pristup svih zainteresiranih strana, integriranje svih utjecanih sektora i sastavnica okoliša, te multidisciplinarni ekspertni tim.

xiv

Executive summary In comparison to other Mediterranean regions the Dalmatian Coast has reasonably preserved biological and landscape diversity that is being threatened by the recent increase in the main economic activities in the area. Conservation and Sustainable Use of Biodiversity in the Dalmatian Coast through Greening Coastal Development project (COAST) has been developed in an effort to promote sustainable development principles. The Project is executed by the Ministry of Environmental Protection, Physical Planning and Construction (MEPPPC), with the support of UNDP CO Croatia and Global Environment Facility (GEF) and in cooperation with other line ministries, four Dalmatian counties and a number of local NGOs, firms and individuals. During 2008 (April 2008 â&#x20AC;&#x201C; November 2008) as part of this project the landscape inventorisation and assessment methodology was developed and tested on four selected demo-sites2. In addition, a number of area specific practical sustainable policies and measures for local physical plans, development control and environmental assessments were proposed. The methodology comprised of a number of activities starting with data gathering, collation and analysis, GIS database creation on thematic and metadata level. Landscape typological classification was concerned with the subdivision of the landscape into areas. Main criteria for identification of landscape areas (types) were derived from landform, water, land cover, and landscape patterns that were subsequently checked in the field, consolidated and described. The evaluation of landscape was carried out by ranking the landscape units on the basis of diversity, spatial order and harmony. The evaluation included reference values from the phase of landscape characterisation and values identified from public perception survey. During the phase of landscape sensitivity analysis the identified and evaluated landscape character types were analyzed from the point of specific developmental aspects, based on criteria of how much vulnerable certain area is due to three main development pressures. Conceptualisation of landscape suitability was done for tourism development and recreation areas and specifically for tourist zones designated in physical planning documents. Landscape suitability modelling included the assessment of attractiveness and vulnerability to produce suitability model. Spatial modeling as well as analysis of landscape suitability was performed using GIS GRID spatial analysis tools (ArcGIS/ArcInfo, ProVal, IDL). Policy measures proposition phase was the most important part of the project and used the synthetic knowledge obtained from previous phases in order to suggest adequate policy response in development plans for the area concerned (spatial or sectoral). Proposed policy measures ranging from the encouragement of certain types of development to total preservation and conservation of the particular landscape, were area/site specific and in accordance with the general statutory, national and international policy and best-practice framework. This methodology, the first of its kind in Croatia, has a potential to form the basis for the sustainable management and protection of landscape diversity in future. The key success factors of the implementation are availability of data, the use of unique assessment and evaluation criteria, participative and integrated approach coordinated by a multidisciplinary expert team. 2

South east part of PeljeĹĄac peninsula (Municipalities of Ston and Janjina with Malostonski Bay), the islands Vis and BiĹĄevo, Krka river estuary and south east part of island Pag xv

xvi

1. Uvod Vis je otok sa vrlo vrijednom prirodnom i kulturnom baštinom koja je nastajala tijekom dugog povijesnog razvoja. Tijekom 20. st. došlo je do iseljavanja stanovništva sa otoka, pa je to uzrokovalo napuštanje poljoprivrednih površina koje su danas u razliþitim fazama sukcesije. Iznimno zanimljive strukture terasa su najþešüe zapuštene, te se poljoprivredna djelatnost veže najviše uz polja. Meÿutim, i dijelovi polja su zapušteni, pa su prostorni rubovi nejasni, a prostor gubi identitet. Tako je danas smanjena prostorna kompleksnost, a samim time su i vizure jednoliþnije. Vizualni identitet otoka se mijenja, te sve više postaje prostor sa dominantnim prirodnim elementima površinskog pokrova. Fond kulturne baštine je osiromašen, a raznolike strukture poljoprivrednih površina su pod makijom. Iseljavanje je dovelo i do napuštanja tradicionalnih sela i zaselaka na sjevernom dijelu otoka, gdje se prostor odlikuje jedinstvenim sklopovima kulturnih i prirodnih elemenata. To je prostor koji je uslijed nedostatka asfaltiranih komunikacija u visokom stupnju sukcesije. Ostala naselja na otoku su vitalna zahvaljujuüi dobroj prometnoj povezanosti. Poljoprivredna djelatnost je vezana za polja. Novija izgradnja je vezana uz obalu, gdje je posebno istaknuta na prostoru Rogaþiüa, Milne, Rukavca i Brguljca. Ova gradnja narušava harmoniþan prostor iznimno vrijedne obalne linije i nekadašnjih ribarskih sela, te ometa vizure i smanjuje ambijentalne vrijednosti. Odlikuje se gradnjom tipiþnih neplanskih vikend naselja. Unatoþ poþetnoj fazi degradacije, ove zone su koncentrirane na manje obalne poteze, pa su ostali obalni dijelovi još uvijek netaknuti, vjerojatno zahvaljujuüi geografskoj i politiþkoj izolaciji otoka. Novija izgradnja u gradovima Visu i Komiži najþešüe je usklaÿena sa tradicionalnom strukturom grada i ne narušava cjeline naselja. Kao toþkasti elementi, problem su i neplanirana odlagališta otpada koja bitno djeluju na vizualne karakteristike mikrolokacija.

1.1 Ciljevi x

Identificirati strukturna obilježja krajobraza, zakonitosti njihova oblikovanja, te njihovo trenutno stanje.

Izvršiti identifikaciju i klasifikaciju krajobraznih tipova i podruþja.

Izvršiti kategorizaciju krajobraznih podruþja prema njihovim vizualnim kvalitetama, od strane javnosti (anketiranje javnosti) i od strane struke – krajobraznih arhitekata.

Identificirati glavne razvojne zahtjeve i pritiske na krajobraz.

Procijeniti ranjivost prethodno kategoriziranih krajobraznih podruþja na identificirane razvojne pritiske.

Procijeniti pogodnost krajobraza za razvoj turistiþko-rekreacijskih djelatnosti.

Definirati mjere za održivi razvoj i zaštitu krajobraza.

1.2 Radni proces Radni proces je, s obzirom na prirodu problema i ciljeve, bio veoma složen i sastojao se iz nekoliko radnih faza: x

prikupljanja informacija, podataka i prostornih podataka

analize prikupljenih podataka

tipološke klasifikacije krajobraza

vrednovanja krajobraznih kvaliteta

modeliranja ranjivosti krajobraza na razvojne pritiske

modeliranja pogodnosti krajobraza za turistiþko-rekreacijske djelatnosti

predlaganja mjera/smjernica za razvoj i provoÿenje politika zaštite, planiranja i upravljanja krajobrazom.

Metode rada za svaku radnu fazu detaljno su opisane u pripadajuüim poglavljima.

1.3 Tehnika rada Osnovna tehnika rada koja je korištena na ovom projektu je digitalna obrada podataka raþunalom uz pomoü GIS-a (Geographical Information System, tj. Geografski informacijski sustav), kojega þini skup opreme, programa i prostorno odreÿenih podataka koji omoguüuju brzo i kvalitetno rukovanje, upravljanje, obradu i stvaranje novih informacija potrebnih za donošenje odluka u svim þovjekovim djelatnostima. Pomoüu ArcView 3 i ArcGis 9 programskog paketa izvršena je digitalna interpretacija georeferenciranih ortofoto, topografskih i tematskih karata. Na taj naþin su dobivene željene informacije o prostoru koje su se mogle dalje obraÿivati (analizirati) i predoþavati. Dobiveni georeferencirani prostorni podaci, uz pomoü kompjutorskog programa ProVal, korišteni su dalje u izradi modela ranjivosti, privlaþnosti i pogodnosti.

1.4 Prikupljanje informacija, podataka i prostornih podataka Nakon izvršene identifikacije svih potrebnih podataka za krajobraznu inventarizaciju i analizu, odreÿivanja njihove preciznosti, sukladno s mjerilom kartiranja (1: 25000, 1: 5000), te provjere njihove dostupnosti, uslijedilo je njihovo prikupljanje. Prikupljani su svi potrebni prostorni podaci, karte, relevantna literatura, prostorno-planska dokumentacija, te razvojni planovi koji su bili potrebni za inventarizaciju, tipološku klasifikaciju, vrednovanje i izradu modela ranjivosti i pogodnosti krajobraza podruþja obuhvata. Od velike važnosti za sam projekt bilo je prikupljanje prostornih planova županija i prostornih planova ureÿenja opüina/gradova, te topografskih i ortofoto karata. Pregledom prikupljene literature obuhvaüena su dostupna i publicirana istraživanja, te struþni radovi u podruþju razvoja krajobraza i obilježja krajobraza (prirodna, društvena, ekonomska) predmetnog podruþja. Nakon prikupljanja razliþitih tematskih kartografskih podataka, topografskih i ortofoto karata, pristupilo se pripremi za njihovu daljnju analizu u GIS-u, u obliku standardiziranih tematskih karata. Nažalost, veliki broj tematskih podataka nije bio dostupan u analognom, a kamoli u 2

digitalnom obliku (vegetacijske karte, geomorfološke karte, karte površinskog pokrova, parcelacijske karte) ili je, pak, bio dostupan, ali u drugom mjerilu kartiranja (geološke i pedološke karte). To je znatno otežalo i usporilo samu pripremu tematskih karata potrebnih za daljnju krajobraznu analizu. Znatan broj tematskih karata nastao je interpretacijom topografskih i ortofoto karata, kao: hidrološka karta, karta površinskog pokrova, parcelacijska karta, karta naselja i prometnica. Za izradu hipsometrijske karte, karte nagiba i dijelom geomorfološke karte korišten je digitalni model reljefa (DMR) veliþine piksela 10 x10 m. Geomorfološka karta za podruþje otoka Visa uopüe nije postojala, a buduüi da je reljef bio jedan od glavnih kriterija kod tipološke klasifikacije krajobraza, naruþena je izrada geomorfološke karte od strane odgovarajuüih struþnjaka posebno za potrebe ovoga projekta. Litološka i pedološka karta bile su dostupne u vektorskom obliku, ali u mjerilu 1:100 000, što je procijenjeno kao dovoljna razina kartiranja za daljnju krajobraznu analizu. Karte zaštiüenih prirodnih podruþja i kulturne baštine nastale su vektorizacijom prostornih entiteta (toþaka, ploha) iz grafiþkih priloga Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije samo za podruþje obuhvata. Od izrade vegetacijske karte se odustalo, jer su dostupne bile jedino karte u analognom obliku, starosti preko 50 godina. Vektorizirati ih je procijenjeno kao veliki posao, a dobiveni podaci bili bi nerelevantni. Iz tog razloga odluþeno je osvrt na vegetaciju dati kroz kartu površinskog pokrova koja je nastala vizualnom interpretacijom dobivenih ortofoto karata, korištenjem karte staništa u M 1: 100 000 i konzultacijama s kolegama koji su radili na projektu COAST staništa.

2. Opis lokacije 2.1 Geografski smještaj Otok Vis je najistureniji otok srednjodalmatinske otoþne skupine, te sa svojim najvišim vrhom Humom (587 m) dominira cijelim Jadranom. Svojim zemljopisnim položajem nalazi se izmeÿu 43º0' i 43º5' sjeverne geografske širine. Dok je od hrvatskog kopna udaljen oko 45 km, od Hvara ga dijeli široki viški kanal, najmanje širine 18 km. Od otoka Biševa na jugozapadu ga odvaja Biševski kanal. Ukupna površina otoka je 91.6 km2. Dužina mu iznosi 16 km, a prosjeþna širina je 8 km. Dužina razvedene obale je 76.6 km (Tomaševiü, 1997.). Uz otok Vis smješteni su i manji otoþiüi: Ravnik, Budkovac, Kambur i greben Barjaci, te otok Biševo. Biševo je smješteno jugozapadno od otoka Visa. Udaljeno je oko 9 km od grada Komiže Biševskim kanalom. Brežuljkastim reljefnim odlikama dominira vrh Stražbenica, koji se na jugoistoþnom kraju uzdiže do 239 m visine (Nadilo, 2000.). Ukupna dužina pretežno strme obale je 14.9 m (Saboloviü, 2007.), a površina otoka je 5.31 km2 (Nadilo, 2000.).

Slika 1. Geografski smještaj demo podruþja - otoka Visa i Biševa

2.2 Prirodna obilježja prostora 2.2.1

Klimatološka obilježja

Predmetno podruþje otoka Visa se, prema najopüenitijim klimatskim podjelama, može svrstati u podruþje formule Csax" prema Köppenu, što oznaþava toplu-umjereno kišnu klimu. Obilježena je blagom zimom i suhim ljetom, s barem tri puta toliko oborine u najkišnijem mjesecu zime u odnosu na najsušniji mjesec ljeta, uz sekundarni maksimum oborine u proljeüe (od ožujka do lipnja). Koliþina oborine u najsušnijem mjesecu je ispod 40 mm. Ljeta su vruüa, suha i vedra. Prema Thornthwaitovoj podjeli, koja je bazirana na vodnoj bilanci, podruþje spada u granicu subhumidne i semiaridne klime, pri þemu je otok Vis bliži subhumidnoj klimi, a Biševo semiaridnoj. Vis je najudaljeniji veliki hrvatski otok, smješten gotovo na puþini, što bitno utjeþe na klimu koja na njemu vlada. Vjetrovi na otoku su sliþni onima na puþini, dakle prevladavaju smjerovi duž osi Jadrana. Oborine je na otvorenom moru manje nego na kopnu, pa je stoga primjetan manjak oborine u odnosu na kopno, što je oþito iz smještaja podruþja na granici semiaridne klime. Temperatura Prosjeþna godišnja temperatura, prema podacima s postaje Komiža (Hum), iznosi 16,8 °C. Prosjek temperature u najtoplijem mjesecu, srpnju, iznosi 25,5 °C, a mjeseþni prosjek maksimalnih dnevnih temperatura u istom mjesecu je 29,1 °C. Najhladniji mjesec, sijeþanj, ima prosjeþnu temperaturu 9,5 °C, a prosjek mjeseþnih minimalnih temperatura u istom mjesecu je 6,5 °C. Ovi podaci ukazuju na klimu pod izrazitim utjecajem mora, blagu klimu sa umjereno toplim ljetima i blagim zimama. Oborine Na otocima u prosjeku padne (prema postaji Komiža–Hum) prosjeþno 629 mm oborine godišnje, što je relativno mala koliþina, koja objašnjava smještaj u Thornthwaitovoj podjeli. Najmanje oborine padne tijekom ljetnih mjeseci, u najsušnijem mjesecu u prosjeku više nego þetverostruko manje nego u najkišnijem. Maksimalne mjeseþne oborine tijekom 24 sata u prosjeku nisu izuzetno velike, u prosjeku najviše 27 mm u listopadu. Zabilježeno je 95 mm oborine tijekom 24 sata u rujnu. Osunþanost i naoblaka Podruþje odlikuje velika osunþanost, odnosno veliki broj sati sa sijanjem sunca, više od 2700, što posebno dolazi do izražaja u toplom dijelu godine. U skladu s tim, naoblaka je mala, pa je u srpnju i kolovozu prosjeþno 1,8 i 1,5 desetina neba prekriveno oblacima. Godišnji prosjek je 3,6 desetina neba prekrivenih oblacima. Potencijalna evapotranspiracija Evapotranspiracija je pojam koji oznaþava prenošenje vode iz tla i biljaka isparavanjem u atmosferu. Mjeri se u milimetrima isparene vode. Potencijalna evapotranspiracija je teorijska veliþina koja pokazuje koliko bi se vode isparilo iz tla ako bi zalihe vode bile dovoljne, te ne bi došlo do isušivanja tla i biljaka. Ona za navedeno podruþje u mjeseþnom prosjeku iznosi 69,3 mm vode, a ljetni maksimum je 149,9 mm.

Magla Broj dana s maglom zabilježen na postaji je vrlo mali – prosjeþno jedan dan godišnje, što je posljedica smještaja postaje na vrhu brda, gdje je pojava magle bitno rjeÿa. Drugi razlog rijetke pojave magle je smještaj otoka na otvorenome moru, gdje su vjetrovi, koji spreþavaju pojavu magle, þešüi i jaþi nego na obalnom podruþju. Vjetar Vjetrovi koji pušu na podruþju otoka Visa i Biševa su sliþni vjetrovima puþine Jadranskog mora. Prevladavaju vjetrovi u smjeru pružanja Jadranskog mora. Iz tih smjerova ujedno pušu i vjetrovi najveüih brzina. Za oba se otoka može reüi da su vjetrovita podruþja. Prosjeþna godišnja brzina puhanja vjetra je 5,4 m/s, što ove otoke svrstava meÿu najvjetrovitija podruþja u Republici Hrvatskoj. Godišnji prosjek za postaju Komiža (Hum), koja se nalazi na vrhu brda, pa su vjetrovi jaþi nego u niskim dijelovima otoka, iznosi 214 dana s jakim vjetrom – jaþine 6 i više Bofora.

2.2.2 Geološka obilježja Strukturni sklop U strukturnom smislu, otok Vis predstavlja simetriþnu antiklinalu pružanja približno istok-zapad, þiju jezgru izgraÿuju trijaske naslage na kojima slijede cenomansko-turonske naslage. Jezgru antiklinale u zapadnome dijelu, kod Komiže, izgraÿuje evaporitno-sedimentni kompleks s efuzivima i piroklastitima. Os antiklinale ima azimut približno 80° i blago tone pod kutom od 10° prema istoku, a uzduž krila presjeþena je s nekoliko rasjeda koji imaju pružanje zapad(jugozapad)–istok(-sjeveroistok). Velika antiklinalna struktura koja izgraÿuje otok þini jedinstvenu strukturno-tektonsku cjelinu, a presjeþena je s tri markantna rasjeda pružanja istok-sjeveroistok-zapad-jugozapad, te jednim, dijelom i pretpostavljenim rasjedom, pružanja sjeveroistok-jugozapad na istoþnom dijelu otoka. Ti su rasjedi markirani širokim rasjednim zonama subvertikalnog do vertikalnog kuta nagiba. U rasjednim zonama nalazimo i poluvezane i nevezane breþe ili kršje matiþnih stijena, nastalo uslijed kretanja stijenskih blokova i meÿusobnog drobljenja. Osim ovih, javljaju se i rasjedi nižeg reda, koji su uglavnom lokalnog znaþaja. Osim rasjeda, prisutni su i brojni sustavi prateüih pukotina, a ta velika raspucanost naslaga jedan je od preduvjeta za nastanak dolomita, jer omoguüuje dobru cirkulaciju meteorske vode kroz pukotine i moguüu kationsku zamjenu Ca sa Mg. Tijekom formiranja struktura otoka Visa postojale su razliþitosti u smjeru i intenzitetu tektonskih pokreta. Današnji izgled i strukturni sklop otoka Visa formiran je od gornje krede u nekoliko faza, prolazeüi nekoliko tektonskih ciklusa. Na prostoru otoka razlikujemo efekte djelovanja tri velika tektonska ciklusa u stvaranju i oblikovanju današnjega strukturnog sklopa. To su: kredni, tercijarni i neotektonski ciklus (pliocen-kvartar). Tijekom krede (turon-konijak) postojala je tektonska aktivnost koja je možda bila samo lokalnog karaktera, kao i lokalno promjenljivog intenziteta. Dokaz tome su pokazatelji sinsedimentacijske tektonike zabilježeni u naslagama turon-konijaþke starosti, te nekoliko emerzijskih faza, odnosno izronjavanja taloga.

Krajem krede zapoþinju i laramijski tektonski pokreti. Smjer djelovanja stresa bio je istokjugoistok–zapad-sjeverozapad (IJI-ZSZ). Tijekom toga tektonskog ciklusa nastaje najstariji rasjed na otoku (na njegovom južnom dijelu), pružanja istok-zapad. Nešto kasnije, ali u istom tektonskom ciklusu, nastaju rasjedi pružanja sjever-sjeveroistok–jug-jugozapad (SSI-JJZ) na istoþnoj strani otoka. Ti tektonski pokreti krajem krede najvjerojatnije predstavljaju i poþetak dezintegracije Jadranske karbonatne platforme. Na podruþju Jadranske karbonatne platforme tercijarni tektonski ciklus zapoþinje prvim naznakama promjene smjera djelovanja regionalnog stresa u smjer sjeveroistok-jugozapad (SIJZ). Zbog kompresije na pravcu SI-JZ, dolazi do kontrakcije podruþja, a cijeli ciklus je praüen ubrzanim podvlaþenjem tada veü dezintegrirane Jadranske karbonatne platforme (Matiþec, 1998.), odnosno podvlaþenjem današnjeg podruþja Jadrana pod današnje podruþje Dinarida. Rezultati tercijarne tektonske aktivnosti su strukture tzv. „dinaridskog“ pružanja sjeverozapadjugoistok (SZ-JI). Krajem miocena zapoþinje neotektonski ciklus tijekom kojega se uspostavlja pravac najveüeg regionalnog stresa smjera sjever-jug (S-J), a traje i danas. Dolazi do preboravanja postojeüih struktura i formiranja novih, te transpresivnog reaktiviranja postojeüih strmo položenih diskontinuiteta (rasjeda i pukotina) u rasjede s horizontalnim kretanjem, te takoÿer do moguüih rotacija. Dokaz da je otok i recentno aktivno tektonsko podruþje su kvartarni pijesci u poljima na istoþnom dijelu otoka, þiji hipsometrijski položaj ukazuje na izdizanje, a dosta strmi kut nagiba njihovih slojeva prema sjeveru može biti pokazatelj i eventualne tektonike s potiskom iz smjera juga prema sjeveru. Azimut recentnog stresa na Visu iznosi 349°. Jedno od strukturnih obilježja otoka Visa je i odstupanje pružanja struktura od tzv. „dinaridskog pravca pružanja“, tj. smjera sjeverozapad-jugoistok, u pružanje približno istok-zapad (prisutno i na još nekim srednjodalmatinskim otocima, npr. Braþu). Pojave takvog pružanja u podruþju Jadranske karbonatne platforme þesto se pokušava tumaþiti rotacijom tijekom neotektonske faze, no u strukturnom smislu, otok Vis, s odstupanjem u pružanju struktura od „dinaridskog“ pružanja, u tom je položaju i „doþekao“ neotektonski stres tijekom pliocena i kvartara. Novonastali režim stresa je iskoristio postojeüe rupture, nastale tijekom ranijih faza, te ih reaktivirao dajuüi im novi, lijevi smjer kretanja. Bitnu ulogu u nastanku strukturnog sklopa otoka Visa ima i evaporitno-eruptivni dijapirski prodor u Komiškom zaljevu i okolici Komiže na zapadu otoka. To je trijasko tijelo jezgra „Viške antiklinale“, koje svojim prodorom izdiže i ustrmljava krovinske kredne naslage, te utjeþe na recentni izgled i strukturni sklop otoka Visa. Njegovo je rasprostiranje vjerojatno veüe nego što je to vidljivo na površini (potvrÿeno seizmiþkim profilima), a nekada je imalo i puno veüe površinsko prostiranje, no tijekom vremena se sol (halit, anhidrit i gips) pod utjecajem vode otopila. Oštar tektonski (rasjedni) kontakt s okolnim naslagama upuüuje na tektonsku predispoziciju dijapirizma, a bitno je naglasiti da je dijapirizam na Visu još uvijek aktivan, þemu su dokaz i prodori u kvartarne breþe.

Lito-stratigrafski slijed naslaga Na podruþju otoka Visa moguüe je izdvojiti tri stijenska kompleksa: a) trijaski evaporitno-sedimentni kompleks s efuzivima i piroklastitima b) kredni karbonatni kompleks c) kvartarne naslage, unutar kojih su izdvojene tri jedinice: 1) breþe i breþokonglomerati 2) crvenica (terra rossa) 3) pijesci. A). Evaporitno-sedimentni kompleks s efuzivima i piroklastitima (gornji ladinik – norik) Stijene evaporitno-sedimentnog kompleksa s efuzivima i piroklastitima nalazimo u podruþju Komiškog zaljeva, a mogu se izdvojiti u tri cjeline: 1) klastiþne naslage s gipsom; 2) spilite i dijabaze; te 3) piroklastite. Veüe pojave soli (halita i anhidrita) unutar ovog kompleksa rezultat su prodora dijapira na površinu u okolici Komiže. Vulkanske stijene (uglavnom andeziti) Komiške dijapirske strukture vjerojatno su istodobnog postanka s tufovima i tufitima starosti gornji ladinik. Kontakt izmeÿu evaporitno-sedimentnog kompleksa s efuzivima i piroklastitima te donjokrednih naslaga koje ga okružuju je rasjedni. B). Karbonati krede Taložene u plitkom marinskom okolišu u uvjetima karbonatne platforme kredne naslage veüim dijelom izgraÿuju otok Vis. Naslage vapnenaca i dolomita debljine preko 1500 m taložile su se u razdoblju neokom – turon-konijak. Ove su naslage u rasjednom kontaktu s trijaskim vulkanogeno-sedimentno-evaporitnim kompleksom. Tijekom neokoma - donjeg barema (donja kreda) poþinje taloženje debeloslojevitih sivkastih do sivih dolomita. Debljine više od 415 m, dolomiti donje krede su uglavnom krupnokristaliniþni i kasnodijagenetskog podrijetla. Ove stijene na površini nalazimo na zapadnom dijelu otoka Visa, na rtovima Knez i Mliki rt, u podruþju Komiškog zaljeva, te u širem podruþju grada Komiže. Na dolomitne se naslage tijekom gornjeg barema kontinuirano talože vapnenci ukupne debljine oko 90 m. Laminirana tekstura ovih naslaga posljedica je þestih izmjena zrnastih i mikritnih strukturnih litotipova, a þesti su i horizonti stromatolitnih vapnenaca. Unutar ovih naslaga ima i nekoliko emerzijskih horizonata (debljine nekoliko desetaka cm) obilježenih sivkastozelenkastim laporovitim prevlakama i emerzijskim breþama laporovito-glinovitog veziva. Emerzijski horizonti ukazuju na kratkotrajna izronjavanja sedimenata i prekide marinske sedimentacije. Na površini terena ove stijene nalazimo na zapadnom dijelu otoka, u pojasu od sjevernog dijela uvale Parna na sjevernom dijelu Komiškog zaljeva, preko brda u istoþnom zaleÿu grada Komiže, do lokaliteta Hrastiüev dolac južno-jugoistoþno od Komiže, te duž strmih klifova na južnoj strani Komiškog zaljeva. Tijekom donjeg apta kontinuirano se na vapnence gornjeg barema talože ploþasti do masivni vapnenci. Debljine oko 75 m, ove su naslage izrazito bogate fosilnim sadržajem. U nekoliko horizonata unutar tih vapnenaca nalaze se i rožnjaþke nodule, dok je završetak jedinice obilježen 8

debelim emerzijskim horizontom s emerzijskim breþama. Emerzijske breþe sadrže crne intraklaste, a povezane su zelenkastim laporovitim vezivom. Na površini terena ove stijene nalazimo u uskom pojasu u širem prostoru Komiškog zaljeva. Od srednjeg do gornjeg alba talože se vapnenaþke i dolomite naslage debljine preko 320 m. Vapnenci su bogati fosilnim sadržajem, te se izmjenjuju mikritni i zrnasti proslojci i slojevi. ýesti su dolomitizirani vapnenci, te kasnodijagenetski dolomiti u obliku proslojaka i slojeva u nepravilnim izmjenama s vapnencima, a þesto izgraÿuju i deblje dolomitne pakete. Ove stijene na površini nalazimo na zapadnom i središnjem dijelu otoka - od rta Barjak na sjevernoj strani Komiškog zaljeva, preko brda (Mali Hum, Orlovica i Hum), unutrašnjosti otoka, do južne strane Komiškog zaljeva i uvale Klaþina. Na prijelazu alb – cenoman dolazi do emerzije, þiji su rezultat emerzijske breþe s glinovitolaporovitim vezivom debljine oko 1 m. Nakon emerzijskih breþa, tijekom donjeg cenomana (gornja kreda) zapoþinje taloženje zrnastih i mikritnih vapnenaca u centimetarsko-decimetarskim izmjenama. Debljina naslaga je 60-100 m, a površinski se prostiru u uskom pojasu od rta Barjak, preko brda (Mali Hum, Orlovica i Hum), unutrašnjosti otoka, do južne strane Komiškog zaljeva i uvale Klaþina. Tijekom srednjeg cenomana talože se dolomitne naslage. Unutar ovih sivkastih debeloslojevitih kasnodijagenetskih dolomita krupnokristaliniþne strukture, þesti su i ranodijagenetski laminiranim dolomiti, te se mjestimice nalaze i lateritni horizonti. Debljina ovih naslaga iznosi do 200 m, a površinski se prostiru na zapadnom dijelu otoka Visa, u pojasu od hridi Kamik na sjevernoj strani i rta Stupišüe na južnoj strani Komiškog zaljeva, pa prema istoku, a prekrivaju i veliki dio središnjeg, te istoþnog dijela otoka. Na dolomitne naslage srednjeg cenomana kontinuirano se talože vapnenci gornjeg cenomana. Ovi su vapnenci dobrouslojeni s decimetarskim izmjenama zrnastih i mikritnih strukturnih litotipova (prevladavaju zrnasti varijeteti). Unutar slijeda javlja se nekoliko emerzijskih horizonata, a sami su vapnenci þesto dolomitizirani i kasnodijagenetski izmijenjeni. Ukupna debljina ovih naslaga iznosi oko 120 m, a površinski se prostiru na zapadnom i središnjem dijelu, te manje na istoþnom dijelu otoka. Od gornjeg cenomana do donjeg turona talože se svijetlosivi do svijetlosmeÿi vapnenci nodularnog i masivnog habitusa. Debljina ovih naslaga je oko 35 m, u uskim pojasevima sjeverozapadnog i sjevernog, te jugozapadnog i južnog dijela otoka Visa. U razdoblju od turona do konijaka dolazi do taloženja vapnenaþkih naslaga. Ovi dobrouslojeni vapnenci svijetlosmeÿe boje bogati su fosilnim sadržajem. Debljina ovih naslaga je više od 200 m, a površinski se prostiru na veüem dijelu otoka, pogotovo na njegovom sjevernom i južnom dijelu. C). Kvartarni pokrov Kvartarne sedimente otoka Visa moguüe je izdvojiti u tri jedinice: breþe i breþokonglomerati, crvenica (terra rossa) i pijesci. 1. Breþe i breþokonglomerati U jedinicu breþa i breþokonglomerata spadaju vezane okamenjene breþe i breþokonglomerati, te siparišne breþe i nevezani sipari. Ove naslage sadrže poluuglaste i uglaste fragmente okolnih stijena þvrsto vezane zemljom crvenicom, a nastali su vjerojatno bujiþnim tokom. Breþe su vrlo þesto i tektonskog postanka, te þesto markiraju rasjedne zone. Debljine i preko 10 m, breþe i 9

breþokonglomerati su široko rasprostranjeni u okolici grada Komiže i samom Komiškom zaljevu, dok su sipari prisutni i u drugim dijelovima otoka, posebno uz rubove nekih polja. 2. Crvenica (terra rossa) Pomiješana s kršjem stijena podloge, pojava crvenice ili terra rosse vezana je za krška polja u središnjem dijelu otoka Visa. Nalazimo je u okolici sela Podhumlja i Podšpilja, te u Draþevom, Pliskom, Velom, ýajnom, Vino polju i Malom Zlo polju. Prosjeþna debljina ove kvartarne jedinice je tek nekoliko metara. 3. Pijesci Sitnozrnasti kvarcni pijesci razmjerno male debljine prekrivaju znaþajne površine krških polja i uvala istoþnog dijela otoka. Pijesci se javljaju na istoþnom dijelu otoka Visa, u poljima i uvalama: Velo Zlo polje (površinski kop), Veliko i Malo Vošþica polje, Velo i Malo Ljubišüe polje, u uskom pojasu koji se proteže od sela Podstražje preko Milne do uvale Milna, u uvali Zaglav, Tihobraüe polju i pojasu do uvale Stonþica, Smokovom polju i uvali V. Smokova. Važno je uoþiti i naglasiti da zapadno od linije rasjeda pružanja SI-JZ (od uvale Stenjalo na sjeveru do uvale Ruda na jugu otoka) nema pojave takvih pijesaka.

2.2.2.1 Grafiþki prilozi Karta 1. Litološka karta (M 1:100 000)

2.2.3 Geomorfološka obilježja Oblikovanje i intenzitet pojave pojedinih reljefnih oblika, kao i njihova veliþina, posljedica je meÿuovisnosti geoloških, pedoloških i klimatskih osobina. Takoÿer, treba naglasiti da je na odabranom podruþju na konaþni izgled reljefa utjecao i þovjek svojim dugotrajnim aktivnostima. Važnost geoloških osobina dolazi do izražaja tektonskim pokretima, strukturnim, litološkim i hidrogeološkim znaþajkama, odnosno predispoziciji pri oblikovanju reljefa. Kod strukturne predispozicije u prvom se redu misli na osnovne forme nastale prilikom potiskivanja Jadranske pod Dinarsku mikroploþu. Pri tim pokretima došlo je do formiranja osnovnih struktura (bora) koje su veüim dijelom sukladne s reljefom. Naime, antiklinale predstavljaju uzvišene, a sinklinale depresijske dijelove reljefa. Dalje, do izražaja dolazi i nagib slojeva, koji je u kombinaciji s vanjskim faktorima uvjetovao oblikovanje reljefa. U tektonskom smislu, došlo je do nastanka brojnih rasjeda (normalnih, reversnih i horizontalnih) koji su utjecali, a u znatnoj mjeri još uvijek utjeþu na oblikovanje reljefa. Tektonskim pokretima nastale su veüe (paraklaze i dijaklaze) i osobito brojne, manje (brahiklaze i leptoklaze) sekundarne pukotine, koje su znaþajne za poniranje vode s površine u podzemlje. S obzirom da je obraÿivano podruþje najveüim dijelom tektonski aktivno, obilježava ga relativno slaba pojava vode na površini. Takoÿer je jedno od osnovnih obilježja reljefnih formi (nastalih duž sekundarnih pukotina) izduženost u pravcu pružanja pukotina. Kod litoloških osobina stijenskog kompleksa (s obzirom da na odabranom podruþju dominiraju karbonatne stijene) pri oblikovanju reljefa u prvom se redu misli na udio þistog CaCO3 u sastavu stijena, što je, uz sekundarno nastale pukotine, pogodovalo oblikovanju krškog reljefa 10

kao najdominantnijeg. Manje pojave nekarbonatnih stijena imaju veliko znaþenje s obzirom na njihovu vodonepropusnost, a u kombinaciji s nagibima važne su zbog usmjeravanja podzemne cirkulacije vode. Takoÿer, na mjestima gdje su ove naslage izbile na površinu, do izražaja dolazi njihova jaþa podložnost mehaniþkom trošenju. Meÿu vanjskim faktorima pri oblikovanju reljefa veliko znaþenje imaju klimatske i paleoklimatske znaþajke. Ponajprije se to odnosi na pluviotermiþke znaþajke. Najveüim dijelom odabrano podruþje prima od 700 do 1000 mm oborina godišnje, no njihov godišnji raspored je neravnomjeran. Maksimum oborina je tijekom hladnijeg dijela godine, a takoÿer je znaþajno da se radi ponajprije o kratkotrajnim i obilnim oborinama, koje imaju znaþenje pri oblikovanju reljefa spiranjem i jaruženjem, što osobito dolazi do izražaja na golim i vodonepropusnijim dijelovima terena. S obzirom da odabrana lokacija pripada mediteranskom klimatskom podruþju, s prosjeþnom godišnjom temperaturom zraka izmeÿu 14 i 15 ºC, za gole stijenske dijelove, osobito južno eksponirane, karakteristiþno je jako zagrijavanje stijenskog kompleksa tijekom toplijeg dijela godine. Naime, to zagrijavanje pogoduje mehaniþkom (iako znatno slabije nego mrazno) trošenju stijena. Paleoklimatske znaþajke došle su do izražaja ponajprije tijekom hladnijih razdoblja geološke prošlosti. Tada je, u uvjetima hladnijih klima, razina mora bila oko 100 m niža od današnje. Temperatura zraka, koja je bila oko 12 ºC niža, pogodovala je jakom mraznom trošenju i zatrpavanju reljefnih udubljenja. Takoÿer, takve klimatske prilike zasigurno su utjecale i na bitno drugaþiju bilancu vode, odnosno isparavanje je bilo znatno slabije, što je pogodovalo znaþajnijem površinskom otjecanju, odnosno oblikovanju reljefa vodom na površini (fluvijalnom erozijom i padinskim procesima). Današnja obala nastala je ingresijom i zapravo je vrlo mlada. Formiranje današnje obale poþelo je prije približno 10 000 godina. Kao posljedica takvih klimatskih i paleoklimatskih odnosa, utjecaj abrazije ponajprije dolazi do izražaja u oblikovanju onih dijelova obale koji su izgraÿeni od mekših stijena (fliš, deluvij, proluvij i aluvij). Kao zadnji, ali isto tako bitan faktor u oblikovanju reljefa, znaþajan je i ljudski utjecaj. Obraÿivano podruþje naseljeno je još od pretpovijesti. Utjecaj þovjeka oþituje se na dva naþina: destruktivno i konstruktivno. Destruktivno ponajprije sustavnim i dugotrajnim uništavanjem šumskih površina, što je pogodovalo eroziji tala s nagnutih dijelova. Konstruktivno djelovanje oþituje se ponajviše u podnožjima padina i na dnima depresija, gdje su izgraÿena brojna terasasta polja, te su iz akumulativnih formi (ponajprije deluvija), odstranjivanjem veüih fragmenata kamena, stvorene velike obradive površine. U strukturnom smislu otok Vis predstavlja antiklinalu. Jezgra antiklinale izgraÿena je od naslaga klastita s gipsom, eruptivnih stijena, spilita i dijabaza, te piroklastita jurske starosti. Na površini su ove naslage otkrivene na podruþju Komiškog zaljeva. Krila antiklinale su izgraÿena od karbonatnih naslaga donjokredne i gornjokredne starosti. Donjokredne naslage predstavljene su sivim dolomitima, te smeÿesivim vapnencima. Na njih se kontinuirano nadovezuju uslojeni dolomiti s proslojcima i leüama vapnenaca, te uslojeni vapnenci gornjokredne starosti. Od dolomitnih naslaga izgraÿen je najveüi, središnji dio otoka, dok je od vapnenaca izgraÿeno sjeverno i južno obalno podruþje. Na zapadnom dijelu, odnosno podruþju Komiškog zaljeva, antiklinala je do jezgre razlomljena brojnim rasjedima. Od Komiškog zaljeva pružaju se u smjeru istoka dva najznaþajnija rasjeda, koja su razlomila sjeverno i južno krilo antiklinale. Duž ovih rasjeda došlo je do oblikovanja udolina, dok središnji dio i krila antiklinale predstavljaju 3 paralelna hrpta izdužena u pravcu istok-zapad. Središnji hrbat, osobito njegov zapadni dio, odnosno podruþje gdje se nalazi jezgra antiklinale, predstavlja najviši dio otoka (Hum 587 m), dok prema istoku visina postupno opada.

Sliþno je i sa sjevernim i južnim hrptom, odnosno, njihovi su najviši dijelovi na zapadu, dok prema istoku visina postupno opada. Udolina koja je oblikovana duž rasjeda Brajkovica – uvala Stonca (koji je razlomio sjeverno krilo antiklinale), zapravo predstavlja suhu dolinu. Njen izvorišni dio se nalazi na podruþju oko Sv. Mihovila. Takoÿer, kao posljedica postojanja brojnih manjih rasjeda, došlo je do usijecanja manjih boþnih (suhih) dolina, od kojih su najznaþajnije doline što poþinju pod Magarom (401 m) i Velikom glavom (353 m). Udolina koja je oblikovana duž rasjeda Šüeda – Plisko, koji je razlomio južno krilo antiklinale, sastoji se iz niza manjih krških polja. Oblikovanju suhih dolina i krških polja pogodovala je dominacija djelomiþno vodonepropusnih dolomita na površini. Naime, tijekom humidnijih razdoblja geomorfološke prošlosti3 zasigurno je površinsko otjecanje bilo intenzivnije. Takoÿer, treba naglasiti i þinjenicu da je zbog potiskivanja Jadranske ploþe došlo do izdizanja, odnosno da su ove reljefne forme bile oblikovane u razdobljima kada je i s tog aspekta voda temeljnica bila bliže površini. Dna suhih dolina i krških polja u znatnoj su mjeri ispunjena pijescima, dok su boþni rubni dijelovi ispunjeni i deluvijem. O porijeklu naslaga pijesaka postoje dva mišljenja: prvo - da je eolskog porijekla, odnosno da je nanesen s kopna, te drugo - da je njegovo porijeklo s otoka. Naime, duž rasjeda Brajkovica – uvala Stonca u karbonatima je þesta pojava kvarcnog pijeska (sloj prosjeþne debljine oko 2 m), koji potjeþe od raspadanja magmatskih stijena. Takoÿer, duž manjih popreþnih rasjeda sloj s pijeskom je izbio na površinu, gdje je došlo do njegovog trošenja. Veüi dio pijesaka akumuliran na dnu krških polja, kao i suhih dolina na južnom i istoþnom dijelu otoka, potjeþe od trošenja dolomita, a na to ukazuje mala koliþina (10 – 12 %) SiO2. Deluvijalne naslage najveüim dijelom potjeþu od okolnog materijala nastalog trošenjem boþnih padina. Naime, poveüani nagibi (veüi od 12º) pogoduju gravitacijskom kretanju materijala nastalog trošenjem stijena na površini. Osnovna znaþajka ovih akumulacija je izmiješanost manjih fragmenata stijena sa zemljom. Naknadno je ispiranjem znatan dio sitnijeg materijala prenesen u niže dijelove suhih dolina i krških polja. U agrarnom pogledu ova podruþja danas predstavljaju najvrednije površine na otoku. Osim toga, prema razgovoru s domaüim stanovništvom, u zapadnom dijelu otoka prisutno je povremeno plavljenje dna polja. Boþni rasjedi su takoÿer pogodovali oblikovanju manjih rubnih, suhih dolina na podruþju ovih udolina, ali i drugim, obalnim dijelovima otoka. Suhe doline (nastale erozijom) i jaruge (nastale bujiþenjem) u obalnom podruþju kasnijom su ingresijom (izdizanjem) mora pretvorene u morske zaljeve i uvale. Najvjerojatnije i Viški zaljev predstavlja potopljeni dio suhe doline (nastavak sjeverne udoline – suhe doline). Komiška uvala, koja je ujedno i najveüa, tektonski je predisponirana, odnosno na njenom se podruþju nalazi sjecište rasjeda koje je razdrobilo stijenski kompleks. Naknadno, kombiniranim djelovanjem vanjskih procesa (ponajprije padinskih procesa i abrazije), došlo je do odnošenja stijenske mase i oblikovanja zaljeva. Kao posljedica jaþe podložnosti trošenju magmatskih stijena u jezgri antiklinale, došlo je do oblikovanja strmijeg dijela zaljeva. Znatan, ponajprije niži dio Komiškog zaljeva, ali i brojnih drugih, manjih uvala, ispunjen je akumulacijama deluvijalnog, a na strmijim dijelovima (nagiba veüeg od 32º) i koluvijalnog materijala koji potjeþe od karbonatnih stijena u krovini. Naime, zbog bržeg trošenja magmatskih stijena u podlozi, došlo je do urušavanja karbonatnih stijena u krovini. Naknadno, u obalnom podruþju, taj materijal je abrazijskim djelovanjem zaobljen i od njega su formirana šljunþana žala. Sliþno je i u brojnim drugim uvalama na otoku. Za uvale krajnjeg istoþnog i jugoistoþnog dijela otoka karakteristiþna je pojava pijesaka u obalnoj zoni. Ovi pijesci su u 3

za trajanja leÿenja, odnosno u njegovoj sredini koliþina oborina je bila veüa za oko 20 %, a temperature niža za oko 4 – 5 C. to je pogodovalo bitno povoljnijoj bilanci vode, odnosno njenom otjecanju na površini. nego danas

najveüoj mjeri pretaloženi iz viših podruþja krških polja i suhih dolina povremenim bujiþnim tokovima. Ostali “izboþeniji” dijelovi obale su stjenoviti i najveüim dijelom su sukladni s nagibom pada slojeva, odnosno nagib obale je identiþan nagibu i smjeru pada slojeva. Manje pojave obalnih strmaca (podruþja nagiba veüeg od 55º) ponajprije su posljedica tektonskih pokreta, odnosno predstavljaju rasjede, dok prave abrazijski oblikovane strmce – klifove predstavljaju samo oni oblikovani u mekšim magmatskim stijenama na podruþju Komiškog zaljeva. Iako je otok Vis izgraÿen od karbonatnih stijena, tipiþni krški reljef na njemu nije oblikovan. Ponajviše je to posljedica velikog udjela slabije vodopropusnih, ali mehaniþkom trošenju podložnijih dolomita u graÿi otoka. Kao tipiþni primjeri krškog reljefa istiþu se podruþja golog krša na kojima je mjestimiþno došlo do oblikovanja škrapa, odnosno ljutog krša. Ove površine obuhvaüaju ponajprije više dijelove središnjeg hrpta. Pri njihovom oblikovanju veliko je znaþenje imao i þovjek tijekom povijesti, jer su zapravo u najveüoj mjeri ove površine korištene kao pašnjaci nastali sustavnim uništavanjem šumskih zajednica. Antropogeni utjecaji uoþljivi su i na drugim dijelovima otoka, ponajprije na boþnim stranama udolina i uvala, gdje je došlo do akumuliranja deluvija. Relativno velika rasprostranjenost deluvija na podruþju otoka posljedica je veü spomenute prevlasti dolomita. Takoÿer, treba naglasiti da je veüa pojava deluvijalnih plavina akumulirana u podnožjima strana krških polja i stranama suhih dolina, kao i na dijelovima s blažim nagibima. Naknadno je taj materijal iskorišten za gradnju terasastih polja. Krupniji fragmenti su korišteni za izradu podzida i suhozida, dok je sitniji materijal iskorišten kao obradivo tlo. Nažalost, terasasta polja danas su u znatnoj mjeri zapuštena, odnosno dolazi do njihovog raspadanja.

2.2.3.1 Grafiþki prilozi Karta 2. Geomorfološka karta (M 1:100 000) Karta 3. Hipsometrijska karta (M 1:100 000) Karta 4. Karta nagiba (M 1:100 000)

2.2.4

Hidrološka obilježja

Vis je otok kojega karakteriziraju razliþite zone u odnosu na hidrologiju. Tako je Komiški zaljev prostor s brojnim hidrološkim pojavama, kakvih u Viškom zaljevu nema. Dok je istoþna i južna obala karakterizirana brojnim manjim izvorima, sjeverni dio Visa nema gotovo nikakvih hidroloških pojava. Kako reljefno Vis ima tri brdovita pravca izmeÿu kojih se protežu udoline, potrebno je spomenuti da je hidrološki jako bitna sjeverna udolina u kojoj se nalazi vodocrpilište „Korita“ (Terziü, 2004.). To vodocrpilište i izvor Pizdica glavni su hidrogeološki objekti na otoku Visu. Od ostalih pojava bitni su brojni manji izvori, jedna znaþajnija vrulja, lokva i ponor, te brojni kopani zdenci i cisterne (Terziü, 2003.). Kako je Komiški zaljev prekriven vrlo propusnim kvartarnim siparišnim breþama i konglomeratima kojima se u podlozi nalaze nepropusne i magmatske stijene, stvorili su se brojni izvori. Tako svaka uvala Komiškog zaljeva ima mali izvor ili propušta vodu kroz šljunak na plaži þineüi rastresito izvorište. Sve te vode, osim Pizdice, vezane su uz oborine koje se relativno brzo procjeÿuju kroz kvartarne siparišne breþe. Iako su ovi izvori ljeti znatno manje izdašnosti, 13

gotovo nikada ne presušuju. Pizdica je izvor za koji se smatra da je povezan sa podzemnim vodama iz karbonatnog masiva u neposrednom zaleÿu, tj. Humom, podruþjem Podhumlja i Draþevog polja (Terziü, 2003.). Viški zaljev sa širim podruþjem nema znaþajnijih izvora vode. Podruþje je definirano karbonatnim stijenama, dolomitima s nešto vapnenaca. Podruþje Kuta nalazi se na siparišnom materijalu koji je vezan crvenicom, ali malog stupnja litifikacije i male þvrstoüe. U tom dijelu viškog zaljeva ima nekoliko kopanih zdenaca. U njima se javlja visoki salinitet vode, što upuüuje na miješanje s morem (Poljak, 1953.). U ovom podruþju je zabilježeno vrelo Podgorica koje je periodiþkog karaktera, te dva povremena podmorska izvora – vrulje. Istoþna obala je karakterizirana veüim brojem malih izvora plitkih potpovršinskih voda. Ti se izvori nalaze u uvali Zaglav, Milna, Vela Smokova, Mala Smokova, Dobra i dr. Sliþnih pojava ima i duž južne obale (Terziü, 2003.). Naselja i polja oko Visa imaju brojne kopane zdence i cisterne koji se dijelom napajaju plitkim potpovršinskim vodama. Pokrivaþ (crvenica) je ovdje nešto propusniji, pa zdenci vrlo brzo reagiraju na oborinske vode (Terziü, 2003.). Unutrašnjost otoka, tzv. Viški plato, karakteriziran je potpunim nedostatkom hidrografske mreže i hidrogeoloških fenomena. Tako na tom prostoru nema niti jednog izvora, a nema niti povremenih ili bujiþnih tokova. Rijetka hidrološka pojava je lokva u Velom polju, smještena na þvorištu cesta na najnižoj koti polja (108 m n.v.), te ponor udaljen 40 m od lokve. U unutrašnjosti otoka se nalaze brojni zdenci. Zdenci zahvaüaju plitke potpovršinske vode i nemaju veze s dubokim vodonosnikom. To su uglavnom vode koje struje kroz plitku epikršku zonu, koja je jaþe razlomljena i okršena. Tu se vode zadržavaju dok ne prodru u dublje slojeve. Uz rubove polja se nalaze cisterne za sakupljanje oborinske vode. Šteta je što su zdence i cisterne žitelji u velikoj mjeri zapustili nakon poþetka vodoopskrbe iz crpilišta „Korita“, jer bi mogli doprinijeti štednji vode u doba ljetnih redukcija. Inaþe 90% potrošnje vode otpada na gradove Vis i Komižu s njihovim poljoprivrednim površinama, a oko 10% na ostala naselja i njihove poljoprivredne površine. Do 1992. godine potrošnja vode bila je dvostruko veüa, radi potreba vojske (Terziü, 2003.).

2.2.4.1 Grafiþki prilozi Karta 5. Hidrološka karta (M 1:100 000)

2.2.5 Pedološka obilježja Odluþujuüi þimbenik koji utjeþe na tvorbu tala na podruþju otoka Visa i Biševa je dolomit, i to u prvom redu iz gornje krede (cenoman i turon), a samo manjim dijelom, u okolici Komiže, dolomit donje krede (neokom). Podruþje oko Komiže istiþe se s obzirom da su na ovom podruþju prisutne razliþite litološke podloge (matiþni supstrati) koje, gledajuüi ukupnu površinu otoka, zauzimaju relativno male površine. Na ovom su podruþju prisutne ultrabaziþne i baziþne stijene iz gornje jure, deluvijalne naslage šljunaka i pijesaka, te pješþenjaci iz gornje jure. Znaþajne površine zauzimaju i vapnenci koji grade obalne stijene ponajprije na sjevernoj i južnoj strani otoka Visa. Rijeþ je uglavnom o senonskim vapnencima, dok su samo manjim dijelom prisutni 14

vapnenci donje krede (neokom). S obzirom na litološku situaciju, na podruþju Visa razvijeno je 5 zemljišnih kombinacija (Bogunoviü, 1983.): 1.) crvenica plitka i srednje duboka: smeÿe tlo na vapnencu, vapnenaþko dolomitna crnica, antropogena tla (50:30:15:5) 2.) antropogena tla na kršu: smeÿe tlo na vapnencu i dolomitu, crvenice, vapnenaþko dolomitna crnica, koluvij (50:25:10:10:5) 3.) kamenjar: vapnenaþko dolomitna crnica, rendzina, smeÿe tlo na vapnencu, crvenica (50:25:10:10:5) 4.) crvenica lesivirana i tipiþna, duboka: smeÿe tlo na vapnencu, vapnenaþko dolomitna crnica (80: 15:5) 5.) rigolano tlo na praporu: sirozem silikatno karbonatni, eutriþno smeÿe tlo na praporu (60:20:20). Navedeni dominantni tipovi pripadaju automorfnim tlima, za koje je karakteristiþno vlaženje samo oborinama, a pripadaju trima klasama: nerazvijenim tlima (kamenjar), kambiþnim tlima (crvenica) i antropogenim tlima. Nerazvijena tla imaju inicijalni humusni horizont (A), a razvijaju se na razliþitim supstratima (osim recentnih). Karakterizira ih slabo kemijsko trošenje i mali izvori, odnosno proizvodnja organske tvari. Na otoku Visu ova su tla prisutna uglavnom na sjeverozapadnom i sjeveroistoþnom dijelu otoka. Kamenjar (litosol) se formira na stijenama koje u mehaniþkom raspadanju daju kameniti detritus i nalazimo ga u pretplaninskom i gorskom podruþju. Dominantan faktor nastanka tla su klimatski uvjeti (smrzavanje i zagrijavanje stijena), a akumilacija humusa je vrlo slaba. Njegovo temeljno fizikalno obilježje je dominacija kamena i krupnog šljunka u tlu. Litosole slijedi osebujna vegetacija kamenjara i toþila, a zbog minimalne plodnosti nemaju gospodarsku važnost, nego su važna u zaštiti prirode (vezivanje siparišta). Od nižih pedotaksonomnih jedinica nerazvijenim tlima pripadaju sirozem i koluvijalno tlo, razvijeni ponajprije uz atropogena tla. Sirozem (regosol) se formira na stijenama koje raspadanjem daju regolit finijeg mehaniþkog sastava. Na tvorbu bitno utjeþe vegetacija, jer svojim korijenjem pospješuje mehaniþko raspadanje stijena, a akumulacijom humusa postupno i prevodi u viši razvojni stadij. Klima posredno utjeþe na nastanak tih tala u našim uvjetima, uzrokujuüi eroziju. Koluvijalno tlo (koluvium) nastaje u podnožju padina, gdje se nakupljaju þestice tla i stijena nanesene iz gornjih dijelova padine. ýimbenici koji utjeþu na njegovu tvorbu su uništavanje prirodne vegetacije, erozijski uþinak kiše i neodgovarajuüe gospodarenje. Kambiþna tla karakteriziraju intenzivniji pedogenetski procesi (povoljni hidrotermiþki uvjeti), kao što su kemijsko i biološko trošenje, oslobaÿanje oksida željeza (žuükasta do crvenkasta boja), te argilosinteza. Crvenice (terra rossa) se, kao i kalcikambisoli, formira iz nerastvorenog ostatka þistih vapnenaca, pri þemu se ne može iskljuþiti pritjecanje silikatnog materijala eolskim putem u dugotrajnoj genezi tih tala. Osnovni pedogenetski proces u crvenici je rubifikacija (dehidratacija i kristalizacija oksida željeza – hematita). Crvenica ima gospodarsku važnost za šumarstvo u zoni eumediterana i submediterana, a ovisno o reljefu, i za poljodjelstvo. Podtipovi crvenice su: tipiþna, lesivirana, braunizirana i koluvijalna. Crvenica je na analiziranom podruþju rasprostranjena u središnjem i jugozapadnom dijelu otoka Visa, te na veüem dijelu otoka Biševa. Od nižih pedotaksonomnih jedinica kambiþnim tlima pripadaju smeÿe tlo na vapnencu i dolomitu, te eutriþno smeÿe tlo, koja svojim rasprostranjenjem prate crvenicu i antropogeno tlo. Smeÿe tlo na vapnencu i dolomitu (kalcikambisol) se formira iskljuþivo na tvrdim i þistim 15

vapnencima ili dolomitima koji imaju manje od 1% nerastvorenog ostatka. Kao izvor mineralnog dijela tla lokalno se javlja i praškasti materijal eolskog podrijetla. U podruþju rasprostranjenja kalcikambisola znaþajna je stjenovitost (30-50%). Eutriþno smeÿe tlo (eutriþni kambisol) ima najveüu rasprostranjenost u semihumidnom podruþju (godišnja koliþina oborina 600-700 mm, srednja godišnja temperatura 10-12ºC). Matiþni supstrat je izuzetno važan za nastanak eutriþnog kambisloa. Najbolje mu odgovaraju prapor, ilovasti jezerski i rijeþni sedimenti, te neutralni i baziþni eruptivi. To su dominantno poljodjelska tla, koja najveüu produktivnost imaju na praporu, a najnižu na peridotitsko-serpentinskim supstratima. Antropogena tla predstavljaju potpuno izmijenjena tla koja je þovjek stvorio intenzivnom obradom i gnojidbom (podtipovi: tla vinograda, intenzivnih voünjaka, njiva). Svojstva ovih tala su vrlo varijabilna, zahvaljujuüi ponajprije heterogenom materijalu iz kojega su nastala. Rigolano tlo (rigosol) je tip antropogenog tla u kojemu su rigolanjem pomiješana dva ili više horizonata ili slojeva do dubine najmanje 60 cm i tako je, uz unošenje i dodatnih materija, stvoren antropogeni P-horizont. Ova su tla razvijena na prostorima obradivih polja i terasa (nekada i danas), te na dijelu otoka Biševa. Automorfnim tlima pripadaju i humusno akumulativna tla, koja su na promatranom podruþju zastupljena nižim pedotaksonomskim jedinicama. To su mlada tla koja imaju A-horizont bogat humusom, a karakterizira ih specifiþna kombinacija pedogenetskih þimbenika i procesa transformacije i migracije. Na otoku Visu ova su tla prisutna uglavnom na sjeverozapadnom i sjeveroistoþnom dijelu otoka. Vapnenaþko dolomitna crnica (kalcimelanosol) se formira na tvrdim vapnencima i dolomitnim koji imaju više od 98% CaCO3. Crnica je primarni razvojni stadij na vapnencu: javlja se u razliþitim klimatskim uvjetima, najþešüe na strmim gorskim i pretplaninskim predjelima. Tipski pedogenetski procesi u njenom razvoju su akumulacija humusa i gline. Rendzine se formiraju u razliþitim bioklimatskim uvjetima, na supstratima koji sadrže više od 10% CaCO3 i koji mehaniþkim raspadanjem daju karbonatni regolit. Ovaj tip tla ima veliki broj nižih pedosistemskih jedinica. Najzastupljenije su na flišnim serijama i saharoidnim dolomitima (potonje su gospodarski najvažnije).

2.2.5.1 Grafiþki prilozi Karta 6. Pedološka karta (M 1:100 000)

2.2.6 Površinski pokrov Kartiranje strukture površinskog pokrova izraÿeno je na temelju interpretacije digitalnog ortofota izraÿenog iz crno-bijelih aerosnimaka, snimljenih 2000. godine. Pritom su korišteni kodovi Nacionalne klasifikacije staništa (NKS). Za kartiranje je, ovisno o pokrovu, upotrijebljeno svih pet razina kartiranja. Tako je vegetacija veüinom kartirana na 3. razini, a antropogena staništa ponekad i na 5. razini. To je bilo potrebno da bi se u najkraüem moguüem roku iz ortofota dobili dovoljno detaljni i relativno kvalitetni podaci za daljnje korištenje. Najmanja površina kartiranja iznosila je 1 ha. Ta površina je nekada bila nešto manja kod kartiranja površina za koje je procijenjeno da su znaþajne za krajobraznu raznolikost (poput obale, malih naselja i sl.), a nekada veüa, posebno kod kartiranja vegetacije, jer bi detaljnija obrada u tom sluþaju zahtijevala intenzivniju terensku provjeru.

S obzirom da se Nacionalna klasifikacija staništa temelji na fitocenološkoj podjeli vegetacije, a pritom ne uzima u obzir strukturne razlike površina, vrijedni podaci za krajobrazne analize o visini vegetacije, sukcesiji i sl. su zanemareni. Taj se problem pokušao riješiti na dva naþina: - uvoÿenjem podjele pojedinih kodova da bi se odreÿeni stanišni tip razdijelio prema visini vegetacije: kod E82 "Stenomediteranske þiste vazdazelene šume i makija crnike" podijeljen je na kod E82a "Stenomediteranska þista vazdazelena makija crnike" i E82b "Stenomediteranske þiste vazdazelene šume crnike," - korištenjem dva koda istovremeno kada su na istoj površini bili prisutni elementi dva stanišna tipa. Na taj naþin se dobio podatak o sukcesiji vegetacije (na primjer D34/E81 – "Bušici/ Mješovite, rjeÿe þiste vazdazelene šume i makija crnike ili oštrike"). Kao prilagodba klasifikacije za potrebe opisivanja krajobraza promijenjen je naziv koda I1 "Površine obrasle korovnom i ruderalnom vegetacijom" u "Zapuštena poljoprivreda". Zbog vremenske udaljenosti od 2000. godine, kada su izvršena zraþna snimanja na temelju kojih je izraÿeno kartiranje površinskog pokrova, došlo je do odstupanja od trenutnog stanja na terenu, posebno kod prometnica (napravljeno je mnogo vatrogasnih makadamskih putova), ali i kod drugih površina (na primjer, u površinskom pokrovu nije zabilježen veliki požar 2003. godine na Biševu koji je zahvatio gotovo ¾ otoka). Površinski pokrov na podruþju otoka Visa rezultat je razvoja razliþitih djelatnosti (poljodjelstva, šumarstva, graÿevinarstva), a njihov je razvoj, pak, proizišao iz meÿuodnosa prirodnih (tlo, reljef, voda, klima), kulturnih i tehnoloških spoznaja, te društveno-socijalnih odnosa na tom podruþju tijekom povijesti. Tako su danas velike površine terasa pod vinogradima zapuštene i zarasle u prirodnu vegetaciju, a nekoü vrlo rasprostranjena poljoprivredna proizvodnja rasprostranjena je uglavnom samo u udolinama. U ovom poglavlju, osim strukture površinskog pokrova, detaljnije üe se opisati vegetacija obuhvata korištenjem rezultata projekta COAST – Kartiranje terestriþke bioraznolikosti, te vegetacijske karte i opisa vegetacijskih jedinica (Horvatiü, 1963.). U strukturi površinskog pokrova na Visu i Biševu dominiraju travnjaci, grmolika vegetacija, podruþja s oskudnom vegetacijom i ostala prirodna podruþja (66% promatrane površine), što je vidljivo u Tablici 1. i na Slici 2. Tablica 1. Struktura površinskog pokrova podruþja obuhvata Površinski pokrov

Izgraÿena podruþja i ostale površine pod antropogenim utjecajem

283.83

2.94

Poljoprivredne površine

2123.85

21.979

Šume i šumska zemljišta Travnjaci, grmolika vegetacija, površine s oskudnom vegetacijom i ostala prirodna podruþja Vode i obalna podruþja vodenih površina

640.38

6.627

6418.26

66.42

196.74

2.04

Ukupno

9663.06

100

VODE I OBALNA PODRUýJA VODENIH POVRŠINA; 196.737 ha; 2%

TRAVNJACI, GRMOLIKA VEGETACIJA, POVRŠINE S OSKUDNOM VEGETACIJOM I OSTALA PRIRODNA PODRUýJA; 6418.261 ha; 66%

IZGRAĈENA PODRUýJA I OSTALE POVRŠINE POD ANTROPOGENIM UTJECAJEM; 283.827 ha; 3%

POLJOPRIVREDNE POVRŠINE; 2123.848 ha; 22%

ŠUME I ŠUMSKA ZEMLJIŠTA; 640.384 ha; 7%

Slika 2. Struktura površinskog pokrova podruþja obuhvata

U ovoj kategoriji najzastupljeniji su "bušici" – D34 (69%), a potom "bušici" u kombinaciji sa "mješovitom, rjeÿe þistom vazdazelenom šumom i makijom crnike ili oštrike" - D34/E81 (31%). Meÿu bušicima posebno se istiþu „zapadnomediteranski bušici ružmarina“ (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931), koji su po prvi puta opisani upravo u Hrvatskom primorju, a kasnije su otkriveni i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za ovu je zajednicu u prvom redu znaþajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji dosežu istoþnu granicu svoga areala. Bušik ružmarina rasprostranjen je u svome tipiþnom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat s otoka Braþa i Lastova. „Zapadnomediteranski bušici ružmarina“ dominiraju veüim dijelom otoka (ponajprije južno od Podhumlja, zapadno od Okljuþne, južno od Visa, u okolici Rukavca, Podrstražja i Milne), a þesto dolaze u kombinaciji s drugim tipovima staništa. Velike površine bušika na otoku Visu nalaze se na prijelazu u sljedeüi sukcesijski stupanj (makija crnike) ili obrastaju alepskim borom (ponajprije na širem podruþju Okljuþne, sjeverozapadno od Komiže (Dragodir, Vela strana), okolica Huma). Vrlo þesto na zapuštenim poljoprivrednim površinama, najþešüe bivšim vinogradima, bušici dolaze u kombinaciji s daljnjim degradacijskim stadijem, a to su „kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eumediterana i stenomediterana“ (Red CYMBOPOGOBRACHYPODIETALIA H-iü. (1956) 1958). To je skup zajednica koje se razvijaju kao posljednji stadiji degradacije vazdazelenih šuma crnike u sklopu eumediteranske (= mezomediteranske) i stenomediteranske (= termomediteranske) vegetacijske zone mediteranskolitoralnog vegetacijskog pojasa. Mjestimiþno, naroþito na površinama napuštenih vinograda ili kultura lavande (npr. otok Hvar), zauzimaju i velike površine. Veüina površina na kojima su razvijene zajednice travnjaka nekad su se koristile kao pašnjaci, a danas su uglavnom prepuštene progresivnoj sukcesiji, te ih obrašüuju elementi šumske vegetacije. Unutar ovoga reda mogu se izdvojiti „eumediteranski i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašþice“ (Sveza CymbopogoBrachypodion retusi H-iü. (1956) 1958), koji su ponajprije vezani uz napuštene poljoprivredne površine, te „jadranski travnjaci brþka“ (Sveza Vulpio-Lotion H-iü. 1960), koji su zastupljeniji u istoþnom dijelu otoka, na napuštenim poljima (okolica Smokova). Navedeno stanje, tj. prevlast grmolike vegetacije u razliþitim degradacijskim stadijima, posljedica je meÿudjelovanja škrtih prirodnih uvjeta i antropogenog utjecaja.

Kategorija poljoprivrednih površina druga je po zastupljenosti u površinskom pokrovu Visa i Biševa, sa 22% udjela (Tablica 1., Slika 2.). U strukturi ove kategorije prevladavaju "zapuštene poljoprivredne površine" – I1 (56%). One su raštrkane po cijelom podruþju obuhvata, ali prevladavaju na podruþju Okljuþne i Rogaþiüa, na zapadnom dijelu južnog polja oko Komiže, na površinama udaljenijim od naselja, te na Biševu. Te površine, nekoü pod vinogradima, nalaze se uglavnom na terasama, na veüim nagibima. Obraÿivane poljoprivredne površine prostiru se uglavnom u unutrašnjosti otoka, veüinom u udolinama u blizini naselja. Veüe "mozaiþne poljoprivredne površine" – I211 nalaze se na prostoru južnog i Pliskog polja, na manjim poljima od Marine Zemlje do Stonþice, te oko Komiže. To su mozaici razliþitih poljoprivrednih kultura, meÿu kojima prevladavaju trajni nasadi vinograda kao prevladavajuüa kultura na podruþju obuhvata. Na poljima se mjestimiþno vinogradi sade na vrlo velikim površinama kao monokultura, a te su površine oznaþene kao "intenzivni vinogradi" – I532. Ipak, mnogo je veüa zastupljenost kategorije "mozaici poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije" – I2122 (23%), što uz veliku rasprostranjenost zapuštenih površina, ukazuje na trend napuštanja poljoprivredne proizvodnje. Treba spomenuti i znaþajnu promjenu trenutnog stanja površinskog pokrova u odnosu na stanje iz 2000. godine, koja nije zabilježena na karti. Odnosi se to na veliki voünjak na padinama prema uvali Mala Smokova, na krajnjem istoþnom dijelu Visa. Treüa kategorija po zastupljenosti su šume i šumska zemljišta, koja zauzima oko 7% površine otoka (Tablica 1., Slika 2.). Strukturu ove kategorije þine "stenomediteranske þiste vazdazelene šume crnike" – E82b. Rijeþ je o skupu þistih vazdazelenih šuma crnike i šuma alepskog bora razvijenih u najtoplijem i najsušem dijelu istoþnojadranskog primorja, a karakterizira ih znatan udio kserotermnih, endozookornih elemenata. Ove su šume ponajprije razvijene na podruþju izmeÿu Sv. Mihovila i Orlovaca, sjeverno i južno od Draþevog polja, južno od Kostirne, te na podruþju Dragodira. Od šuma alepskog bora prisutna je „mješovita šuma alepskog bora i crnike” (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971), koja prevladava u središnjem i sjevernom dijelu otoka, dok su „šuma alepskog bora sa sominom” (As. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajstiü 1988) i „šuma alepskog bora s tršljom” (As. Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984) razvijene ponajprije u njegovom južnom dijelu. Na podruþju vrha Hum, na sjeverno eksponiranim padinama, prisutni su vegetacijski tipovi s listopadnim elementima. Na samom vrhu dolazi „mješovita šuma i makija crnike s crnim grabom” (As. Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstiü (1965) 1977), koja se razvija u vlažnijim i hladnijim podruþjima. Na nešto nižim nadmorskim visinama, a još uvijek na sjeverno eksponiranim padinama, nalazimo veüe površine „mješovite šume i makije crnike sa crnim jasenom” (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-iü. (1956) 1958). Obje ove šumske zajednice razvijene su u obliku više ili niže makije. U ostalim dijelovima otoka najþešüa je šumska zajednica (razvijena takoÿer u obliku makije) „þista, vazdazelena šuma i makija crnike s mirtom“ (As. MyrtoQuercetum ilicis (H-iü.) Trinajstiü 1985), dok je samo na južnom dijelu, u blizini morske obale, prisutna i „makija tršlje i somine“ (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstiü 1987). Kategorija izgraÿenih podruþja i ostalih površina pod antropogenim utjecajem zauzima oko 3% površine obuhvata (Tablica 1., Slika 2.). Najveüi udio u ovoj kategoriji þine "gradske stambene površine" – J22 (46%), koje obuhvaüaju gradove Vis i Komižu. Potom slijede "aktivna seoska podruþja" – J11 (26%), raštrkana po cijelom podruþju obuhvata, na povišenim terenima uz polja. Od ostalih izgraÿenih podruþja i površina pod antropogenim utjecajem treba izdvojiti veüa "vikend-naselja" na podruþju oko uvale Milne i Rukavca, koja se po tipologiji, strukturi i veliþini naselja, te izgledu objekata znatno razlikuju od ostalih naselja na Visu i Biševu. Kartirano je i veüe "neureÿeno (divlje) odlagalište krutog otpada" – J422 na istoku otoka, iznad grada Visa.

U površinskom pokrovu otoka Visa i Biševa najmanje je zastupljena kategorija vode i obale vodenih površina, koja zauzima oko 2% površine otoka (Tablica 1., Slika 2.). S obzirom da su vodotoci na Visu povremeni, u ovoj kategoriji kartirana je samo obala. Na podruþju obuhvata s 98% prevladava kategorija "stjenovita morska obala" – F4. Prostorni raspored i veliþine opisanih kategorija prikazani su u kartografskom prilogu Karta 7.

2.2.6.1 Grafiþki prilozi Karta VII Pregledna karta površinskog pokrova (M 1:100 000) Karta 7. Karta površinskog pokrova (M 1:25 000)

2.3 Društvena obilježja prostora 2.3.1 Povijesno-gospodarski razvoj Povijesni razvoj Otok Vis je prostor þiji arheološki nalazi svjedoþe o tome da je bio nastanjen veü u neolitu. U treüem tisuüljeüu p.n.e. na njemu žive Mediteranci, a u drugom tisuüljeüu ga naseljavaju Iliri (Novak, 1964.). Za vrijeme Dionizija Starijeg (397. g. p.n.e.) Grci sa Sicilije - Siracuse koloniziraju Vis, te grade središnje naselje Issu (Periþiü, 1999.). Novak kaže da je tada Issa bio naziv i za cijeli otok (Novak, 1964.). U to vrijeme, zahvaljujuüi svome geostrateškom položaju, Issa kontrolira cijeli Jadran. Ustav Isse je demokratski i narod odluþuje o društvenim pitanjima (Novak, 1964.). To je doba gospodarskog procvata. Stanovništvo se bavi poljoprivredom - vinogradarstvom, stoþarstvom i ribolovom, zanatstvom, te kao posrednici izmeÿu istoþne i zapadne Jadranske obale razvijaju trgovinu (Zaninoviü, 1997.). Tako temelji današnje slike Visa potjeþu još iz toga razdoblja. Uslijed rata Isse s ilirskim kraljem Agronom, Issa traži zaštitu Rima, koji poslije preuzima otok. Za vrijeme rimske vladavine Vis ima 7000 stanovnika i tada je naš najnaseljeniji otok (Periþiü, 1999.). Stanovništvo Isse kasnije naseljava Trogir (Trogurium) i Stobreþ (Epetion). U rimsko doba Issa gubi na važnosti, jer Salona preuzima ulogu najvažnijeg središta našeg podruþja (Buškariol, 2000.). Nakon doseljenja Hrvata na otok, dolazi do procesa asimilacije sa grþko-rimskim puþanstvom, koji traje stoljeüima. Tako je tek u 10. st. Issa posve hrvatski grad (Periþiü, 1999.), a Mleþani Vis 997. g. smatraju hrvatskim otokom. U 10. st. Mleþani napadaju otok, odvode stanovništvo u roblje i razaraju grad (Novak, 1964.). Malo preostalog stanovništva nastavilo se baviti zemljoradnjom i stoþarstvom, a živi u zaseocima na brdima i oko polja, dalje od mora, radi straha od gusara (Novak, 1964.). Komiža se prvi puta spominje u 12. st. (Periþiü, 1999.). Nešto kasnije se na sjevernoj strani otoka javljaju naselja Kut i Luka (u neposrednoj blizini stare Isse), koja se s vremenom spajaju u jedno – Vis (Periþiü, 1999.).

Napad Katalonaca na otok 1483. g. odnio je veliki broj stanovnika, posebno žena i djece. Smatra se da su upravo tada uništena sela u unutrašnjosti, te prebjeglo stanovništvo doseljava u Vis i Komižu (Periþiü, 1999.). U 15. i 16. st. Vis i Komiža postaju najpoznatija ribolovna središta na Jadranu (Novak, 1964.), ali poþetkom 16. st. na otoku obitava mali broj stanovnika, od 1000 do 1500 (Periþiü, 1999.). Za vrijeme mletaþke vlasti, Venecija 1647. g. na otok naseljava ljude iz makarskog primorja radi manjka domicilinog puþanstva (Novak, 1964.; Periþiü, 1999.). Tako u 17. st. broj stanovnika doseže i 4000. Godine 1797. mirom u Campoformiju Vis pripada Austriji, a 1805. g. dolazi pod francusku vlast (Novak, 1964.). Godine 1809. engleska uprava na otok je privukla veliki broj avanturista i poslovnih ljudi, pa Vis u to vrijeme doživljava nagli gospodarski rast (Periþiü, 1999.). Tada se broj stanovnika kretao oko 12 000. Ponovni dolazak Visa pod austrijsku vlast 1815. g. obilježen je gospodarskom stagnacijom, pa se broj stanovnika kretao od 5000 do 7000. U 19. st. je dalmatinske otoke, pa tako i Vis, zahvatila opüa oskudica hrane i pojava kužnih bolesti, te bolesti vinove loze - peronospore i luga, što je uzrokovalo veliku nezaposlenost i bijedu na otoku (Periþiü, 1999.). Stoga je to razdoblje prvih iseljavanja puþanstva u Ameriku. Poþetak 20. st. je razdoblje kada dolazi do ponovnog razvoja otoka. Do Prvog svjetskog rata Vis je bio najbogatiji dalmatinski otok, sa 9000 stanovnika. Kako izmeÿu dva svjetska rata dolazi do sve intenzivnijeg migriranja stanovništva, najþešüe u inozemstvo, sve je manje stanovnika na otoku. Nakon Drugog svjetskoga rata otok je zatvoren za strane turiste i pretvoren u vojnostratešku bazu. To je bitno utjecalo na društveno-gospodarsko zaostajanje i na nepovoljne demografske procese. Tako odljev stanovništva kulminira 1961. g. (Nejamšiü, Mišetiü, 2006.). Uspostavljanjem nezavisne Republike Hrvatske, Vis prestaje biti vojno-strateška baza, te se danas nalazi u procesu tržišnog otvaranja, što je uzrok poþetku procesa mijenjanja slike krajobraza. Iako je otok Biševo dijelio sudbinu s otokom Visom, nema podataka o njegovoj naseljenosti za vrijeme grþke kolonizacije i pod rimskim carstvom. Prvi podaci o naseljavanju otoka Biševa datiraju iz 1050. g. osnivanjem benediktinskog samostana s crkvicom Sv. Silvestra. Ovaj benediktinski samostan je djelovao na mjestu današnjeg naselja Poje do 13. st., kada se radi opasnosti od gusara seli u Komižu (Radiü, 1864.; Saboloviü, 2007.). Kasniji razvoj otoka vezan je iskljuþivo uz Komižu, o þemu svjedoþi þinjenica da na Biševu nikada nije postojalo groblje, veü su se svi umrli pokapali u Komiži. Tako Biševo možemo promatrati kao svojevrstan zaselak Komiže. U prvoj polovini 20. st dolazi do gospodarskog razvoja. To je razdoblje kad je Biševo imalo i školu koja je otvorena 1938. g., a djelovala je do 1957. g. (Nadilo, 2000.). Tijekom druge polovice 20. st. dolazi do intenzivnog migriranja stanovnika sa otoka. Danas na Biševu živi samo nekoliko starijih ljudi. Gospodarski razvoj Gotovo je sigurno da su se u poþecima naseljavanja otoka Visa stanovnici bavili stoþarstvom i lovom jelena i košuta, o þemu svjedoþi novac iz Isse, na kojemu je ucrtan lik košute, jelena i koze (Novak, 1964.). Stoþarstvo je tako postalo bitna gospodarska djelatnost Višana, od koje su imali višestruku korist – meso, mlijeko i sir, te vunu i kožu. Poljodjelstvo otoka Visa u poþetku njegove kolonizacije od strane Sirakužana (Siracusa – Sicilija) nije bilo razvijeno. Ono se poþelo razvijati kada je stanovništvo upoznalo osobine raspoloživog tla. U antici je zemljoradnja 21

sporedna gospodarska grana otoka. Ono malo obradivih površina koristilo se za uzgoj žita i povrüa, þiji urod nije zadovoljavao potrebe stanovništva. Tako je temeljna grana gospodarstva od antiþkog vremena bila vinogradarstvo (Novak, 1952.). Zaninoviü kaže da je donedavno postojao grþki natpis iz Zlopolja, na kojemu je pisalo da je posaÿeni vinograd u polju posveüen Jupiteru (Zaninoviü, 1997.). Grþki filozof Agatarhial još u 3. st. prije Krista bilježi da se na Issi (Visu), otoku na Jadranu, proizvodi vino koje se usporeÿuje sa svim ostalim tada poznatim vinima. Štoviše, Agatarhial kaže da se ono pokazalo najboljim (Novak, 1952.). Zaninoviü kaže da su postojeüe parcelacije možda i ostaci grþkih limitacija na otoku (Zaninoviü, 1997.), što svjedoþi o tome da osnova današnjeg identiteta otoka potjeþe još iz antiþkih vremena. Od ostalih mediteranskih kultura uzgajalo se voüe, ali maslinarstvo se nikada nije razvilo u oþekivanoj mjeri. Tako je Vis jedan od rijetkih otoka koji je uvozio maslinovo ulje. Jedna od glavnih gospodarskih grana u antiþko doba bilo je ribarstvo, koje je ostalo bitna djelatnost tijekom gotovo cijele prošlosti otoka. Organizirani ribolov je poznat iz 15. st., kada dolazi do organiziranog lova male plave ribe. Od ostalih djelatnosti bitno je spomenuti brodogradnju, jer se smatra se da je otoþka brodogradnja stara koliko i naseljenost otoka. Od samih poþetaka razvoja gospodarstva otoka bitna djelatnost je i trgovina (Periþiü, 1999.). Za srednji vijek je karakteristiþno da se stanovništvo nastavilo baviti djelatnostima kojima se bavilo i u antiþkom razdoblju. Razlike su u tome što se plodna zemlja podijelila izmeÿu seljaka, imuünih, plemiükih obitelji i crkvenih ustanova. Za to razdoblje je znaþajno da više nema kmetskih odnosa, nego samo težaštine – kolonata. Kolonati su zemlju morali unajmljivati pod razliþitim uvjetima. Ovakvi posjedovni odnosi zadržali su se sve do meÿuraüa u 20. st. (Periþiü, 1999.; Novak. 1954.). U 18. st. vinogradarstvo postaje djelatnost više vezana uz Vis, dok je Komiža orijentirana pretežno na ribolov. Izmeÿu loze se mjestimiþno uzgajao rogaþ. Kako je austrijska vlast zagovarala razvoj pþelarstva, dolazi do veüeg razvoja i ove gospodarske djelatnosti (koja je postojala na otoku od davnina) (Periþiü, 1999.). Krajem 18. st. poljodjelstvo otoka bilo je u jako teškom položaju, pa je najveüi dio njegovoga puþanstva bio siromašan. Tada se obraÿuju samo 3/10 ukupne površine otoka, koje su bile uglavnom pod vinogradima. Za ratarstvo je preostala neznatna površina zemlje, koja je davala žita za jedva tri mjeseca prehrane tamošnjeg puþanstva. Od ostalih voüaka uzgajaju se rogaþi, limuni, naranþe, kruške (Periþiü, 1999.). U prvoj polovini 19. st. vinogradi zauzimaju 20% ukupne površine otoka, dok je ostatak otoka uglavnom neplodan. Krajem stoljeüa došlo je do najveüe ekspanzije vinogradarstva u povijesti ovoga otoka na raþun drugih poljoprivrednih kultura. Za vrijeme austro-ugarske vlasti manje površine su zasaÿene pšenicom, jeþmom i leüom, te se u vrtovima oko kuüa uzgajalo povrüe, rogaþi, smokve i agrumi. Za potrebe stoþarstva postojali su pašnjaci (Periþiü, 1999.; Beziü Božaniü, 2001.). Kraj stoljeüa obilježen je pojavom filoksere koja je uništavala vinograde, ali se otoþko vinogradarstvo ubrzo oporavilo. U drugoj polovici 19. st. poþinje se intenzivnije brati samonikli ružmarin i lovorov list u svrhu proizvodnje ulja, za potrebe pet komiških tvornica za izradu eteriþnog ulja. Dvadesetih godina dvadesetoga stoljeüa poþinje se uzgajati maslina. Razvoj ove kulture nikada nije bio znaþajan za gospodarstvo otoka. Od ostalih voüaka uzgajaju se rogaþi, smokve, trešnje, kruške, bademi i dr. Krajem 19. st. otvorene su prve tvornice za preradu ribe, a 1923. g. na otoku ih je þak sedam (Periþiü, 1999.; Kuglijevi putni vodiþi, 1925.).

U 20. st. stanovništvo se i dalje bavi najrazvijenijim gospodarskim granama – vinogradarstvom i ribarstvom. Za vrijeme Prvog svjetskog rata filoksera je gotovo zatrla otoþke vinograde, ali izmeÿu dva rata vinogradi se opet obnavljaju, te 1938. g. otoþka proizvodnja doseže vrhunac proizvodnje u povijesti (Periþiü, 1999.). Nakon toga razdoblja, uslijed iseljavanja, dolazi do napuštanja poljoprivrede, što je zasigurno uzrokovalo nestajanje vizualne kompleksnosti otoka. Prekrivanjem prostornih uzoraka na terasama i u poljima makijom i šumom, dolazi do mijenjanja identiteta Visa. Razvoj turizma je vezan za 20. st., iako su prvi izletnici 1885. g. parobrodom posjetili Biševo. Turistiþku djelatnost je omeo Prvi i Drugi svjetski rat, ali i zatvorenost Visa za vrijeme Jugoslavije. Tek od 90-ih godina 20. st. dolazi do intenziviranja ove gospodarske grane na otoku. Otok Biševo je prostor na kojemu je stanovništvo uvijek bilo usmjereno na ribarstvo, obradu poljoprivrednih površina (pretežno vinograda), te stoþarstvo (Saboloviü, 2007.). Podaci o broju stanovnika s poþetka 20. st. (300 stanovnika) govore o vrhuncu gospodarskog razvoja (Kuglijevi putni vodiþi, 1925.). Masovna iseljavanja koja su pogodila Biševo u 20. st. su uzrokovala depopulaciju otoka, a time i zapuštanje poljoprivrednih površina.

2.3.2

Naselja

Dok je prirodna osnova otoka Visa pogodovala nastanku dvaju najznaþajnijih naselja koja su se smjestila u uvalama uvuþenim u otoþni trapez, društveni þimbenici su naseljima Visu i Komiži dali njihov konaþan oblik. Tako otokom Visom dominiraju ova dva naselja u kojima živi 93% ukupnog stanovništva otoka, što uzrokuje izrazitu bipolarnu funkcionalnu organizaciju prostora (Nejašmiü, Mišetiü, 2006.). Ostala manja naselja su pretežno smještena u unutrašnjosti otoka, koncentrirana na južnoj otoþkoj strani oko plodnih poljoprivrednih površina. Naselje Vis je po svome nastanku vezano za grþki grad Issu, koja je bila centar grþke kolonije istoimenog naziva. Naselje se smjestilo na istoþnoj strani otoka, u zaštiüenom zaljevu, þija su reljefna obilježja omoguüavala zaštitu od vjetrova brdskim pojasom oko uvale. Sudeüi po þinjenici da je zbog geostrateškog položaja otok Issa bio najveüi grþki centar na našem prostoru, možemo pretpostaviti da se naselje Issa odlikovalo svim urbanim znaþajkama grþkih gradova toga doba. Dosadašnja arheološka istraživanja identificirala su da je naselje bilo opasano zidinama, sa izgraÿenim nizovima duž ulica koje su se spuštale smjerom sjever-jug prema moru. Javni gradski prostori i društveni objekti nalazili su se na najnižoj koti grada uz morsku obalu i poluotok Prirovo, na kojemu su pronaÿeni tragovi teatra (Miliü, 1990.). Kasnije pod rimskom vlašüu Issa gubi na važnosti. Zahvaljujuüi dolasku Hrvata na otok, naselje Issa mijenja ime u Vis. Prema Novaku, Mleþani razaraju Vis u 10. st. i odvode stanovništvo u roblje (Novak, 1964.). Vjerojatno je tada došlo do privremenog gašenja urbanog centra na istoþnoj strani otoka, jer se kasnije spominje razvoj dva naselja na tom podruþju (Kut i Luka), koja su preteþa današnjeg naselja Visa. Dva naselja su stoga i zaslužna za morfološku formu grada koji se proteže u užem potezu uz more, nižuüi društvene sadržaje duž cijele linije obuhvata. Grad Vis je prema popisu stanovništva iz 2001. g. imao 1776 stanovnika, što predstavlja smanjenje broja stanovnika za 58.1 % u zadnjih stotinjak godina (Nejašmiü, Mišetiü, 2006.). Komiža je naselje koji se prvi puta spominje u 12. st. (Periþiü, 1999.). Smjestila se na zapadnoj strani otoka, u širem zaljevu koji gleda prema otvorenome moru, ali je ujedno i zatvoren od vjetrova reljefnim nizom od više uzvisina u zaleÿu. Zbog nedostatka plodnog zemljišta oko naselja, razvoj je bio vezan uz ribarsku djelatnost. U 15. st., uslijed napada Katalonaca, dolazi do veüe devastacije otoþkih naselja, posebno naselja u unutrašnjosti otoka, þije se stanovništvo seli 23

u Vis i Komižu (Periþiü, 1999.). To je zasigurno doprinijelo demografskom oporavku Komiže. Tako veü u 15. i 16. st., zajedno s gradom Visom, Komiža postaje ribolovno središte Jadrana (Novak, 1964.). Razvoj ribarstva je doveo do otvaranja 7 tvornica za preradu ribe krajem 19. i poþetkom 20. st., kada se naselje odlikovalo izuzetnom vitalnošüu u odnosu na naše druge otoke. No, Brijunska konvencija 1923. g. ograniþila je ribarenje u vodama Palagruže, koja je pripala Italiji. Nedostatak poljoprivrednih površina zasigurno je tada doprinio iseljavanju stanovnika iz Komiže i daljnjoj stagnaciji razvoja naselja. Prema popisu stanovništva iz 2001. g., Komiža broji 1523 stanovnika, što þini za 58.1% smanjen broj stanovnika u odnosu na poþetak 20. st. (Nejašmiü, Mišetiü, 2006.). Na obali se nalaze još samo tri mala naselja – Rogaþiü (8 stanovnika) na sjevernoj strani otoka, te Rukavac (47 stanovnika) i Milna (19) na južnoj strani otoka. Ostalih jedanaest naselja nalazi se u unutrašnjosti otoka, od kojih je samo Okljuþna (5 stanovnika) na sjevernoj strani Visa. Ostala naselja na južnoj strani otoka þine skupinu koja je nastajala u uvjetima gdje je determinirajuüa uloga za njihov smještaj i veliþinu bila vrijednost poljoprivredne površine. Tako su se naselja Borovik (15 stanovnika), Podhumlje (40), Duboka (6), Podšpilje (14), Žena Glava (54), Draþevo Polje (8), Marinje Zemlje (35), Plisko Polje (21), Podselje (23), Podstražje (23) razvila oko manjih polja u kršu, pa su najþešüe smještena na padinama uz terase. Naselja u unutrašnjosti otoka bilježe 86% manji broja stanovnika u odnosu na broj ljudi koji je tamo živio na poþetku 20. st. (Nejašmiü, Mišetiü, 2006.). Kako su masovne migracije stanovništva najizraženiji proces na Visu u 20. st., to se odrazilo i na stanje u gospodarstvu, koje je bazirano na poljoprivredi. Tako napuštanje naselja i poljoprivrednih površina uzrokuje drastiþne promjene vizualnih karakteristika prostora i gubljenje njegovog identiteta. Na otoku Biševu se nalazi 8 manjih zaselaka, od kojih su tri uz obalu – Porat, Mezoporat i Salbunara, a u unutrašnjosti otoka su Poje, Gornja Salbunara, Potok, Vela Gora i Nevaja. Ona na obali su naselja ribarskog karaktera, dok su tradicionalna sela u unutrašnjosti orijentirana na poljoprivredne površine oko kojih su nastala. Masovna iseljavanja koja su pogodila Biševo u 20. st. uzrokovala su da je ovo otok koji üe vjerojatno uskoro uüi u skupinu nenaseljenih otoka, jer na njemu živi 14 stanovnika u visokoj životnoj dobi (Saboloviü, 2007.). Preostali stanovnici još uvijek se bave ribarstvom, obradom manjih površina obradivog tla (pretežno vinograda), te stoþarstvom.

2.3.2.1 Grafiþki prilozi Karta 8. Karta naselja i prometnica (M 1:100 000)

2.3.3 Prometna infrastruktura Otok Vis povezuje glavna prometnica Vis – Hum – Komiža, koja je najdominantniji prometni pravac otoka i spada u državne ceste (D 117). Ova komunikacija þini južnu popreþnu vezu otoka i bitna je za manja naselja kroz koja prolazi – Podselje, Plisko Polje, Podšpilje, Podhumlje, Ravno. Vis i Komižu spaja još jedna cesta koja spada u županijske ceste Vis – Komiža Ž6212, a þini sjevernu popreþnu vezu otoka. Na njenom pravcu od Visa do Komiže nalazi se samo jedno manje naselje – Kostirna. 24

Osim jedne županijske ceste, na otoku se još nalaze i lokalne prometne veze Uvala Povoja – Vis (67210), Plisko polje – Marine Zemlje – D117 (67211). Ostale lokalne ceste na otoku Visu su Vis – Rogaþiü (67110), Vis – ýunkovica (67212), Kut – Zlopolje (67212), ýunkovica – Stonþica (67213), Zlopolje – Tihobraüe polje (Milna) (67213), L 67215 – Milna (67214), D117 – Podstražje (67214), D117 – Rukavac (67215), D117 – Žena Glava (67216). Na državnu cestu D 117, županijske i lokalne ceste spaja se mreža nerazvrstanih cesta, u koje spadaju i brojni poljski putovi. Iako poljski putovi nisu planski razvijani, oni i danas služe stanovnicima kao veza sa najzabaþenijim poljoprivrednim površinama. Postoje brojni putovi koji su raÿeni za potrebe vojske, te su danas samo djelomiþno održavani. Biševo je otok koji nema prometnu infrastrukturu za vozila. Putovi koji se tamo nalaze su komunikacijske veze nastale uslijed potreba za povezivanjem naselja i poljoprivrednih površina tijekom prošlosti.

3. Analiza donesenih prostornih planova ureÿenja gradova/opüina i pripadajuüih odredbi za provoÿenje namjene/korištenja površina u odnosu na postojeüu i planiranu zaštitu krajobraza 3.1 Metoda rada Na prikupljenim prostornim planovima izvršena je analiza donesenih odluka o namjeni i korištenju površina na prostoru obuhvata te provedbenih odredbi i mehanizama/alata predviÿenih za zaštitu krajobraza. Na taj naþin spoznat je zakonom predviÿen scenarij na relaciji zaštitarazvoj krajobraza za podruþje obuhvata. Ponajprije je izvršena analiza grafiþkih priloga namjene i korištenja površina i provedbenih odredbi na regionalnoj razini (Prostorni plan Splitskodalmatinske županije), s fokusom na prostor obuhvata. Potom je analizirana lokalna razina donesene prostorno-planske dokumentacije koju su þinili Prostorni plan ureÿenja grada Visa i Prostorni plan ureÿenja grada Komiže.

3.2 Sveobuhvatna analiza namjene i korištenja prostora/razvojnih prostornih pritisaka i njihovih posljedica Na osnovi provedbenih odluka Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije, za podruþje obuhvata Planom predviÿen razvoj ukljuþuje: Graÿevine od važnosti za Državu: Cestovne graÿevine - državne ceste - 117 Komiža – Podhum – Vis, 9,68 km, 7,00 m širine Pomorske graÿevine: luka Vis Ribarske luke: Komiža Vodoopskrbni sustav: vodoopskrbni sustav Omiš-Braþ-Hvar-Vis-Šolta. Regionalni vodovod Omiš-Braþ-Hvar-Šolta planira se razvijati u nekoliko faza. - I. faza dogradnje vodoopskrbnog sustava planira se napraviti do koliþine od 630 l/s, koja je sadašnji izgraÿeni kapacitet naselja za proþišüavanje Zagrad. U toj je fazi razraÿena moguünost spajanja otoka Visa na sustav. - U II. se fazi planira dogradnja ureÿaja za proþišüavanje do kapaciteta 840 l/s. - U konaþnoj se fazi planira poveüanje kapaciteta sustava i ureÿaja do koliþine od 1050 l/s. Graÿevine i kompleksi za potrebe obrane: Otok Vis: Vojarna Smokovo; Smokovo polje (skladište); MG - 409, Hum; Objekt UP-P, Parja, O. Hos, Rt Stupište. Graÿevine od važnosti za Županiju: Županijska cesta: - 6212 Komiža (D117) - D117, 9.93 km, 6.00 m Sportsko-rekreacijske luke: - Komiža - Vis: - Rukavac 26

- Mala Grška - Križna luka Helidromi: - Vis (2) Male zraþne luke: - Vis - lokacija Poljica - 2c kategorije (alternativna lokacija je Vele Peca) Izgradnja helidroma planira se u : Komiži,Visu, Biševu. Lokacije luka nautiþkog turizma - marine - Vis, Parja-Rogaþica, kapacitet vezova 250 - Komiža, Komiža, kapacitet vezova 190 Kanalizacijski sustav grada Visa je izgraÿen: radovi su u tijeku samo na sekundarnoj mreži i perifernim kolektorima. Izgraÿen je kanalizacijski sustav (koji þine dva odvojena podsustava “Luka” i “Kut”, sa zasebnim ureÿajem za proþišüavanje i podmorskim ispustom), kojim se putem kanalizacijskih kolektora, odnosno tlaþenjem preko crpnih stanica, otpadne vode dovode na ureÿaj za proþišüavanje, te dalje tlaþnim cjevovodom i podmorskim ispustima odvode u more na dubinu od 40 m. Postojeüi kanalizacijski sustav grada Komiže potrebno je dograditi tako da bi se u konaþnici sastojao od postojeüeg gravitacijskog kolektora s pripadajuüim sekundarnim kolektorima, tlaþnog cjevovoda od postojeüe crpne stanice do planiranog ureÿaja za proþišüavanje na konaþnom lokalitetu kod tvornice “Neptun”, crpne stanice kod hotela “Biševo”, kojom bi se sve otpadne vode od hotela te dijela okolnih objekata upuštale u gravitacijski kolektor, te planiranog konaþnog podmorskog ispusta duljine 982 m i difuzorom duljine 58,3 m. U tijeku je rekonstrukcija kritiþnih toþaka sustava, a u pripremi je projektna dokumentacija za izgradnju ureÿaja za proþišüavanje odgovarajuüeg stupnja i proširenje kolektorske mreže, te rekonstrukcije postojeüe crpne stanice. Za potrebe razvoja, kao i kvalitetnog infrastrukturnog i eko-zaštitnog opremanja prostora sustavima odvodnje, nužna je izgradnja dva dodatna sustava odvodnje otpadnih voda, i to: jugoistoþni sustav koji povezuje naselja Ženka-Milna-Zaglav-Podstražje-Bargujac-Rukavac, te sustav odvodnje za naselja Rogaþiü-Parja (ukljuþujuüi i planiranu marinu). Podruþja pogodna za uzgoj i razvoj riba i školjkaša odreÿena su definiranjem zona pogodnih za marikulturu i potencijalnih lokacija za kavezni uzgoj ribe, i to: - Otok Vis - istoþna obala i podruþje otoþiüa Ravnik, Budikovac veliki, Budikovac mali, Pržan mali i Greben, Luka Rogaþiü, uvala Gradac i uvala Okljoþan, te uvala Sopaj. Postupanje s otpadom Tablica 2. Postojeüa odlagališta Oznaka na karti (13) (14)

Naziv odlagališta

Površina (ha)

Poþetak korištenja

VIS KOMIŽA

0,15 0,20

oko 1960. oko 1960.

Prikljuþna naselja Vis, Podstražje Marine zemlje, Plisko polje, Komiža

Broj stanovnika koji koristi odlagalište 3.850

Tehniþka opremljenost (postojeüi pravilnik RH)

Dozvola za rad

Loša

Nema

Moguünost daljnjeg korištenja Sva odlagališta na otoku moraju se zatvoriti.

Planira se jedinstveni sanitarni deponij za cijeli otok, ili ukupni otpad, osim graÿevinskog, odvoziti na kopno u zajedniþki sustav zbrinjavanja (lokacija pretovarne stanice za CZGO u gradu Visu).

Temeljem odredbi za provoÿenje sadržanih u Prostornom planu ureÿenja grada Visa (prijedlog), te Prostornom planu ureÿenja grada Komiže (donesen) i analize grafiþkih priloga Korištenje i namjena površina, planirani razvoj krajobraza koncipiran je kao: Graÿevinska podruþja naselja: U okviru izgraÿenog dijela naselja Komiže planira se rekonstrukcija postojeüih graÿevina, prenamjena graÿevina i dijela graÿevina, te interpolacija stambenih, višestambenih, stambenoposlovne i poslovne graÿevine kao interpolacije uz moguünost smještaja prateüih sadržaja koji prate stanovanje. U okviru izgraÿenog dijela naselja Visa planira se rekonstrukcija postojeüih graÿevina, prenamjena graÿevina i dijela graÿevina, te interpolacija stambenih, višestambenih graÿevina, graÿevina javne i društvene, poslovne, uslužne namjene kao interpolacije uz moguünost smještaja prateüih sadržaja stanovanja (javni i društveni sadržaji, šport i rekreacija i drugo), te prometne i infrastrukturne graÿevine i instalacije. Neizgraÿeni dio naselja, površina za razvoj i ureÿenje naselja Visa þine rubni prostori na jugoistoku i istoku naselja, te predjel iznad zaobilaznice Visa ukupne površine 14,76 ha. Unutar neizgraÿenog dijela naselja Visa planira se gradnja novih stambenih graÿevina, prateüih graÿevina stanovanja, poslovnih graÿevina, prometne i komunalne infrastrukture i drugih sadržaja naselja. U neizgraÿenom dijelu naselja Komiže planira se rekonstrukcija postojeüih graÿevina, prenamjena graÿevina i dijela graÿevina, te gradnja stambenih, višestambenih, stambenoposlovne i poslovne graÿevine kao interpolacije uz moguünost smještaja sadržaja koji prate stanovanje. Izdvojene namjene unutar naselja Komiže: Turistiþka zona Rogaþi (T1), predviÿena je nova izgradnja hotelskih sadržaja, obuhvat zone – 3,15 ha. Turistiþka zona hotela Biševo (T1) – izgraÿena, obuhvat zone – 1,25 ha Turistiþka zona Neptun-Kamenica (T2) – predviÿena je nova izgradnja turistiþkog naselja, obuhvat zone – 6,2 ha. Turistiþka zona Neptun (T2 ) – predviÿena je nova izgradnja turistiþkog naselja, obuhvat zone – 3,1 ha. Javna i društvena namjena (D7) – postojeüa zona crkve, obuhvat zone 0,61 ha. Planom se predviÿa zadržavanje postojeüe namjene. Rekreacija (R3) – kupalište, obuhvat zone 1,6 ha, ureÿuje se kao kupalište. Izdvojene namjene unutar naselja Visa: 1.Turistiþko-ugostiteljska namjena „ISSA“ (T1) – izgraÿena, postojeüa zona, obuhvat zone 0,93 ha U ovoj zoni, u kojoj se nalazi postojeüi hotel „Issa“, predviÿena je kvalitativna obnova postojeüih sadržaja. 2. Turistiþko-ugostiteljska namjena ýeška vila (T1) – izgraÿena. U ovoj zoni je predviÿena obnova i rekonstrukcija postojeüih graÿevina, te izgradnja novih hotelskih sadržaja, obuhvat zone – 3,71 ha. 3. Turistiþko-ugostiteljska namjena Stonca (T1) – neizgraÿena, obuhvat zone – 11,35 ha. U ovoj zoni planira sa izgradnja novih hotelskih sadržaja. 4. Gospodarska namjena – poslovna (K) – postojeüa (djelomiþno izgraÿena), obuhvat zone je 7,84 ha (5,16 izgraÿeno, 2,68 neizgraÿeno). 5. Javna i društvena namjena (D7) – postojeüa, obuhvat zone 5,74 ha.

Pretežno izgraÿena zona u kojoj se nalazi osnovna škola, crkva, muzej sa postojeüim stambenim graÿevinama. Planom se dopušta rekonstrukcija i zamjena, kvalitativno poboljšanje postojeüih sadržaja, te interpolacija do maksimalno 10% površine. 6. Arheološka zona „Issa“, obuhvata 24,11 ha, nalazi se u naselju Vis. Oiom Planom arheološka zona se štiti od svake gradnje. 7. Groblje - na poluotoku Prilovo, u obuhvatu arheološke zone „Issa“ i kao takovo se zadržava. Širenje graÿevinskog podruþja ostalih naselja: Podhumlje - sjever, Podhumlje - jug, Okljuþna i Podšpilje. Ovo su podruþja u kojima se veü nalazi ili se planira gradnja objekata stalnog ili povremenog stanovanja, te objekti i sadržaji koji prate stanovanje, tj. organizaciju života u stambenom naselju, kao što su objekti društvenog standarda (predškolske i školske ustanove, zdravstveni sadržaji i sl.), te gradnja sadržaja fiziþke kulture, ugostiteljstva, uslužnog zanatstva, trgovine i sl., objekata komunalne infrastrukture i ureÿaja, mreža pješaþkih putova, lokalnih kolnih prometnica, parkirališta, javnih prostora, zelenih površina i dr. U okviru graÿevinskih podruþja naselja omoguüuje se gradnja manjih poslovnih sadržaja, proizvodnog zanatstva, manjih smještajnih turistiþko-ugostiteljskih sadržaja, komunalnih i servisnih objekata, uz uvjet da ne zagaÿuju zrak, ne prouzroþuju buku veüu od normi utvrÿenih za stambeno naselje, ne privlaþe pretjerani promet teretnih vozila i/ili ne zahtijevaju velike površine zemljišta. Izdvojene namjene unutar naselja Postražje: Turistiþko-ugostiteljska namjena „Odmaralište Milna“ (T1) – izgraÿena, postojeüa zona, obuhvat zone – 1,26 ha U ovoj zoni, u kojoj se nalazi postojeüe odmaralište, predviÿena je kvalitativna obnova postojeüih sadržaja. Razvoj površina izvan naselja Komiže: Turistiþko naselje Barjaška (T 2), neizgraÿeno podruþje, obuhvat zone – 19,5 ha. Proizvodne – industrijsko-zanatska Ravno (I1, I2), zona obuhvata 4,6 ha, te ureÿenje punkta za prihvat otpada, baliranje i pripremu za odvoz na županijsko odlagalište. Površine uzgajališta - H uzgajališta - marikultura, akvatorij Dragodir. Zona društvene i javne namjene – D, D7 vjerska, crkva sa grobljem (Muster - postojeüe), obuhvat 0,4 ha i izgradnja novog groblja uz crkvu u Podšpilju. Luka posebne namjene – L R ribarska luka - na obalnom podruþju i akvatoriju predviÿena je izgradnja ribarske luke. Posebna namjena – N, zona posebne namjene obuhvaüa podruþje vrha Hum i rat Stupište, ukupne površine 36,5 ha. Razvoj površina izvan naselja Visa: Površine za razvoj gospodarstva 1. Ugostiteljsko-turistiþka namjena - T Ugostiteljsko-turistiþka zona Zaravniüe (T 1), neizgraÿeno podruþje,obuhvat zone – 6 ha Ugostiteljsko-turistiþka zona Parja (T1), neizgraÿeno podruþje, obuhvat zone – 3,5 ha Ugostiteljsko- turistiþka zona Samogor (T1, T 2), neizgraÿeno podruþje, obuhvat zone – 21 ha Luka nautiþkog turizma Rogaþiü - marina (L3), neizgraÿeno podruþje, obuhvat zone – 9,1 ha 2. Poslovna namjena – K Poslovna namjena – Zlopolje (K), bivša vojna zona, izgraÿeno podruþje, obuhvat zone – 4,87ha Poslovna namjena – Dol (K), neizgraÿeno podruþje, obuhvat zone – 2,5 ha 3. Društvena i javna namjena D Društvena i javna namjena (D) – postojeüa vojna utvrda 4. Posebna namjena Vojarna Smokova i Smokovo polje, Potkop Jastog, Potkop Luþice. 29

Turizam - orijentacija na nove oblike turizma: Nautiþki turizam razvijat üe se osiguranjem nužne infrastrukture na moru i obali za pristan i sidrenje plovila, te osiguranjem nužnih komunalnih instalacija za opskrbu plovila vodom, elektriþnom energijom i drugim potrebnim sadržajima. Uz ove infrastrukturne pretpostavke poticat üe se razvoj ugostiteljskih sadržaja kao nužnih prateüih sadržaja nautiþkog turizma. Sidrišta se mogu predvidjeti u uvalama Slatina, Vis i akvatoriju Ravnik i Budikovac, koje su naznaþene u pomorskim publikacijama kao sidrišta. Prostornim planom je odreÿena luka nautiþkog turizma Parja – Rogaþiü veliþine 9,17 ha kopnenog dijela i ureÿenje manje luke nautiþkog turizma u Komiškoj luci (marina), uz sportsku luþicu. Poljoprivreda Intenzivniji razvitak poljoprivrede - revitalizacija maslinika, intenzivniji uzgoj vinove loze, te tradicionalnih voünih stabala, razvitak stoþarstva podizanjem mini farmi, proizvodnja zdrave hrane, intenzivniji razvitak marikulture, veüi udjel ribarstva kroz ulov, preradu i uzgoj ribe i razvitak obiteljskih gospodarstava odvijat üe uz provoÿenje poticaja. Navodnjavanje poljoprivrednih površina mora se riješiti mimo javnog vodoopskrbnog sustava. Razvrstavanje poljoprivrednog zemljišta: 1. osobito vrijedna obradiva tla (središnji dijelovi Draþeva polja, Pliskog polja, Zlo polja, Malog Polja, Veluke i Male Vošüice i Ljubišüa), odnosno zemljište najveüe bonitetne klase na Visu, ukupno površina 374 ha 2. vrijedna obradiva tla (Draþevo polje, tla zauzimaju 222,6 ha) i rubni dijelovi veüih polja (Draþeva polja, Pliskog polja, Zlopolja, Malog Polja, Velike i Male Vošüice i Ljubišüa, Borovo polje, Tihobraüe polje, ýajno polje, Vino polje, Gornja i Donja poljica i Gorica – Osredak), površine 532 ha ; ukupno 754 ha 3. ostala obradiva tla - manje vrijedna tla sa maslinicima i danas zapuštenim poljoprivrednim površinama na padinama, ukupno 1991 ha. Na ovim površinama üe se u buduünosti stimulirati revitalizacija poljoprivredne proizvodnje. U tu svrhu üe se omoguüiti gradnja graÿevina izvan graÿevinskih podruþja (izvan obalnog pojasa) u funkciji obnove obiteljskih gospodarstava i za potrebe seoskog turizma, a sve u funkciji poljoprivredne proizvodnje. Planom se stimulira razvoj obiteljskih gospodarstava u funkciji revitalizacije poljoprivredne proizvodnje i turizma na naþin da se izvan graÿevinskog podruþja omoguüuje gradnja obiteljskih gospodarstava - gospodarskih i stambenih graÿevina za vlastite potrebe i potrebe seoskog turizma, u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti (minimalna veliþina zemljišta 5000 m2). Šumske površine Na podruþju otoka Visa nema gospodarskih šuma. - zaštitne šume, zauzimaju 2445 ha i 2494,17 ha; ukupno 4939 ha - šumu posebne namjene, za rekreaciju zauzimaju 428 ha i 62,26 ha; ukupno 490 ha. Ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište sa pašnjacima, kamenjarima, neobraÿenim tlom, te neobraslo i sl. tlo zauzima 922,1 ha i 292,1 ha; ukupno 1014 ha. Prometna infrastruktura Cestovna prometna mreža: planira se izgradnja i rekonstrukcija cestovne prometne mreže, s ciljem osiguranja funkcioniranja predviÿene namjene prostora. Predviÿena je rekonstrukcija državne, gradnja novih i rekonstrukcija postojeüih županijskih i lokalnih cesta, te ureÿenje njihovih kritiþnih dionica, kao i ostalih javnih nerazvrstanih cesta (gospodarskih i protupožarnih putova). Potrebno je izgraditi nove dijelove ceste prema turistiþkoj zoni Parja – Barjaška i Knežica. Posebno se naglašava važnost izgradnje obilazne ceste Vis – Rogaþiü i Vis (Kut) – ýeška vila. 30

Na mrežu cestovnih prometnica, a u odnosu na ostale vidove prometa, planira se i mreža objekata cestovnog prometa: benzinske postaje, manja autobusna stajališta, parkirališta, servis za održavanje vozila i dr. Cestovna infrastruktura Tablica 3. Popis cestovne infrastrukture Kategorija ceste

Broj

državna

117

Vis – Podhum - Komiža

19.68

županijska

6212

Vis - Komiža

9.93

67210 Uvala Povoja - Vis (D117)

3.31

5.5

67211 D117 - Marine Zemlje - D117

2.51

5.5

67212 Vis (D117) - ýunkovica (D117)

4.47

5.5

67213 ýunkovica (D117) - Stonþica

5.24

5.5

67214 L 67215 - Milna

2.08

5.5

67125 D117 - Rukavac

3.86

5.5

lokalna

Opis ceste

Duljina km Širina m

Zraþni promet: Vrednovanje zrakoplovno-navigacijskih, geoloških, hidroloških, topografskih, graÿevinskih, ekoloških i ostalih þimbenika svelo se na odluku izbora izmeÿu lokacija: Plisko polje i Vele Pece, te Poljice. Helidromi su oznaþeni kod poslovne zone Ravno, te dvije lokacije uz državnu cestu. Razvoj luka i luþke infrastrukture: planira se trajektno pristanište u Komiži. S obzirom na namjenu mora i morske obale, utvrÿene su luke s pripadajuüim akvatorijem u skladu s njihovim rangom (županijske i lokalne luke), luke posebne namjene u skladu s njihovim znaþenjem (luke nautiþkog turizma, športske luke i luþice), te plovni putovi. Razvoj luka i luþke infrastrukture za grad Vis: Tablica 4. Popis luka i luþke infrastrukture Vrsta luka

kapacitet

Postojeüe/planirano

Luka otvorena za javni promet (županijski znaþaj) Vis

postojeüe

Luke posebne namjene županijskog znaþaja Luka tijela državne uprave Vis Sportska luka Vis (Kut)

postojeüe 30 PDS

Sportska luka Rukavac Sportska luka Vis-Prirovo

postojeüe planirano

30 PTN

planirano

30 PTN/15 PDS

postojeüe

Privezišta Vis - Kut

Vis-luka ýeška vila

80 PTN/50 PDS

postojeüe

15 PTN

planirano

10-15 PTN

planirano

Sidrišta Brgujac Ravnik Budikovac

planirano 10-15 PTN

planirano

Ruda

10 PTN

planirano

Stonþica

10 PTN

planirano

Okljuþna-Gradac

6 PTN

planirano

Elektroopskrbni sustav otoka Visa Unaprijediti sustav elektroopskrbe otoka Visa izgradnjom spojne toþke temeljnog elektroenergetskog sustava (TS 110/x kV) i grada Komiže kroz izgradnju nove TS 35/10 kV, te rekonstrukciju postojeüe srednjenaponske i niskonaponske mreže. Planira se i trasa kabela: • KB 110 kV KK Dobra luka– TS 110/x kV Vis. Vodoopskrba otoka Visa Kapacitet izvora kritiþan je u ljetnom razdoblju i nikako nije dovoljan za potrebe intenzivnije poljoprivrede (koja bi takoÿer najveüe zahtjeve postavljala upravo u ljetnom razdoblju), a temelji se na korištenju vlastitih vodnih resursa. Cjelokupna vodoopskrba Visa zasniva se na eksploataciji slatkovodne leüe na lokaciji Korita, a u ljetnom razdoblju, zbog poveüane potrošnje, koristi se i izvor Pizdica. Rekonstrukcija i dogradnja sustava predviÿena je u dvije faze. U prvoj fazi bi se izvršila rekonstrukcija crpilišta "Korita", þime bi se koliþina crpljenja s dosadašnjih 26 l/s poveüala na 40 l/s. Takoÿer bi se izvršila i rekonstrukcija dionica s malom propusnom moüi i izgradnja novih objekata sustava, uz istovremeno saniranje dionica sa znaþajnijim gubicima vode. U drugoj fazi je potrebno osigurati potrebne koliþine vode za kraj planskog razdoblja. Ponuÿene su tri varijante rješenja: • Varijanta "A" (Opskrba iz vlastitih vodnih resursa) • Varijanta "B" (Desalinizator "Pizdica") • Varijanta "C" (Dovod vode s kopna). Odvodnja Za podruþje Rukavac, turistiþka zona „Zaravniþe“ i Brgujac i podruþje Milna Ženka planira se izgradnja zasebnih sustava s odvodnim kolektorima, ureÿajima za proþišüavanje i podmorskim ispustima. • Prioritet predstavlja i dovršenje sustava odvodnje u komiškoj luci, tj. njeno prikupljanje, proþišüavanje i dispozicija na naþin da ne ugrožava ekosustav, a posebno more. • Potrebno je izgraditi nove dijelove vodovoda prema Okljuþnoj, te prema turistiþkoj zoni Parja Barjaška i Knežica.

Gospodarenje otpadom

Planira se gradnja transfer-stanice i reciklažnih dvorišta. Transfer-stanica – pretovarna stanica planira se na širem podruþju današnjeg odlagališta, lokacija „Welington“, a reciklažna dvorišta i u drugim dijelovima grada Visa. Planira se realizacija Centra za gospodarenje otpadom na razini Županije na podruþju otoka, izvan granica grada Komiže. Planira se organizirati reciklažno dvorište i transfer-stanicu za odvoženje otpada s otoka na kopno, koja üe se locirati u okviru postojeüih ili planiranih gospodarskih zona (Ravno).

3.3 Analiza mehanizama/alata za ostvarenje zaštite okoliša, krajobraza i prirode Temeljem odredbi za provoÿenje sadržanih u Prostornom planu ureÿenja grada Visa (prijedlog), te Prostornom planu ureÿenja grada Komiže (donesen) i analize grafiþkog priloga Uvjeti korištenja, ureÿenja i zaštite prostora (samo PPUG Komiže, 2006.), planirana zaštita krajobraza koncipirana je kao: 1. U smislu odredbi Zakona o zaštiti prirode na podruþju gradova Komiža i Vis zaštiüeni su dijelovi prirode: - Medvidina špilja (Biševo) – spomenik prirode (geomorfološki) - Modra špilja – spomenik prirode (geomorfološki) - Otok Ravnik – znaþajni krajolik - Zelena špilja na otoku Ravnik – spomenik prirode (geomorfološki) - Uvala Stiniva – spomenik prirode (geomorfološki) U smislu odredbi Zakona o zaštiti prirode na podruþju gradova i odredbi Prostornog plana Splitsko dalmatinske županije, planom se predlažu za zaštitu sljedeüi dijelovi prirode: - otok Biševo – zaštiüeni krajolik - ihtiološki rezervati, tj. akvatorij otoka Biševo - otoþni arhipelag Greben – znaþajni krajolik. 2. Zaštita graditeljske baštine Razgraniþenje površina zaštiüenih kulturnih dobara Splitsko-dalmatinske županije izvršeno je temeljem Konzervatorske podloge PPSDŽ, koja zaštiüena kulturna dobra razvrstava na: Kultivirani krajobraz Zone posebne namjene Povijesne graditeljske cjeline: Urbane cjeline Urbano-ruralne i ruralne cjeline Arheološka baština Pojedinaþna kulturna dobra: memorijalna baština, povijesni sklopovi i graÿevine. U Provedbenim odredbama Prostornog plana Splitsko-dalmatinske županije navode se Zaštiüene cjeline kulturnih dobara Splitsko-dalmatinske županije i Ruralne cjeline predviÿene za zaštitu prema Zakonu, od lokalnog znaþaja. Kulturna dobra od lokalnog znaþaja trebaju se štititi odredbama prostornih planova nižeg reda ili se predviÿa njihova zaštita u smislu Zakona o zaštiti i oþuvanju kulturnih dobara.

Zaštiüene cjeline kulturnih dobara SDŽ na podruþju obuhvata prema PPSDŽ su: Urbane cjeline: Komiža, Vis Podvodna arheološka zona: Otoci Vis, Brusnik i Biševo. Ruralne cjeline na podruþju obuhvata predviÿene za zaštitu prema Zakonu, od lokalnog znaþaja: Napoje (Biševo) Podhumlje Ruralna cjelina uz kulu Giaconi (Podšpilje) Okljuþna Brgujac Marinje zemlje. Prostornim planovima gradova Komiže i Visa evidentirana je kulturna i graditeljske baština u formi arheološke baštine, povijesnih graditeljskih cjelina, povijesnih sklopova i graÿevina. a. Urbana cjeline Komiže zaštiüena je prema rješenjima o registraciji RST 1406 i RST 1407. b. URBANE CJELINE Naselje Vis, RST - 1406 Ovoj zoni odgovara režim potpune konzervatorske zaštite povijesne urbane strukture, pejsažnih obilježja, te pojedinaþnih graÿevina, unutar koje je potrebno oþuvati sva bitna obilježja prostorne i graÿevne strukture odreÿene topografijom, povijesnom graÿevnom supstancom, te raznolikošüu namjena i sadržaja. b. Ruralne cjeline 1. Ruralna cjelina Duboka 2. Ruralna cjelina Podhumlje 3. Ruralna cjelina Podšpilje 4. Ruralna cjelina Kostirna 5. Ruralna cjelina Borovik 6. Ruralna cjelina Žena Glava 7. Ruralna cjelina Poje na Biševu Preventivno su zaštiüene ruralne cjeline: 1. Ruralna cjelina Tihobraüe, preventivna zaštita 2. Ruralna cjelina Milna, preventivna zaštita 3. Ruralna cjelina Burgujac, preventivna zaštita 4. Ruralna cjelina Podstražje, preventivna zaštita 5. Ruralna cjelina uvala Rukavac, preventivna zaštita 6. Ruralna cjelina Donji Rukavac, preventivna zaštita 6. Ruralna cjelina Gornji Rukavac, preventivna zaštita 7. Ruralna cjelina Plisko Poje, preventivna zaštita 8. Ruralna cjelina Marinje Zemlje, preventivna zaštita 9. Ruralna cjelina Stiniva, preventivna zaštita 10. Ruralna cjelina Donja Žužeca, preventivna zaštita 11. Ruralna cjelina Gornja Žužeca, preventivna zaštita 12. Ruralna cjelina Kunjanove – Serenjok, preventivna zaštita 13. Ruralna cjelina Poselje, preventivna zaštita ARHEOLOŠKE I HIDROARHEOLOŠKE CJELINE I NALAZIŠTA: Arheološka zona antiþke Isse Otok Biševo

3. Zaštiüeno obalno podruþje (ZOP) 4. Podruþja posebnih ograniþenja u prostoru - krajobraz, odnose se na sljedeüe površine i zone: - osobito vrijedan predjel – prirodni krajobraz - obalni pojas u dubinu 300 m od obale s morem i otoke Biševo, otoþki arhipelag Ravnik – Greben; Uvala Srebrena - osobito vrijedan predjel – kultivirani krajobraz, ponajprije je vezan uz povijesni proces bonifikacije krša i ureÿivanja polja, 3 zone su vidljive na karti - Draþko polje, oko Okljuþne i pozadina grada Komiže - oblikovno vrijedno podruþje poluurbanih i ruralnih cjelina, takoÿer na karti - podruþje uz vrijedne i osjetljive ruralne cjeline - evidentirane vizure: 3 toþke - na karti. 5. Podruþja posebnih ograniþenja u prostoru - tlo, odnose se na sljedeüe površine i zone: Zaštita od potresa, ima povremenih bujiþnih tokova, ali bujiþna djelovanja nisu izražena, erozija zemljišta javlja se na padinama, ali nije toliko izražena. 6. Podruþja posebnih ograniþenja u prostoru - vode, odnose se na sljedeüe površine i zone: Planom su naznaþene samo orijentacijske hidrogeološke granice slivnih podruþja izvorišta vodozaštitno podruþje I-Korita i Pizdica. Na ovim podruþjima ne mogu se dozvoliti zahvati i djelatnosti koje mogu ugroziti podzemne tokove izvorišta. Zona II vodozaštite. 7. Podruþja posebnih ograniþenja u prostoru - morska obala, obalno more i podmorje, a odnose se na sljedeüe površine i zone: Obalni pojas utvrÿen je na naþin da obuhvaüa autohtoni (izvorni) pejzaž u dubini od oko 500 od morske obale, tj. obalni pojas do trase planiranih ili postojeüih otoþkih prometnica, odnosno planiranih ili postojeüih graÿevinskih podruþja. U okviru obalnog pojasa potrebno je saþuvati autohtoni pejzaž kako se ne bi narušile vizure otoka, jer obalni pojas predstavlja njegov najvredniji dio. U okviru obalnog pojasa nije dozvoljena nikakva gradnja, veü je potrebno u pojasu udaljenom 15 m od morske obale formirati prolaz uz obalu i primjenjivati za gradnju režim odreÿen za vodno i pomorsko dobro propisan posebnim Zakonom. Ukoliko se na nekom podruþju ukaže potreba za ureÿenjem obale, a to nije predviÿeno ovim Prostornim planom, moguüe je postavljanje pontona koji se mogu ukloniti, na temelju DPU-a. Zaštita obalnog mora regulirana je režimima korištenja i ureÿenja prostora koji se odnose na obalni i kopneni dio otoka za one oblike korištenja koji su od izravnog utjecaja na korištenje i zaštitu obalnog mora. Obalno more luka Komiža i Vis ovim Planom se tretira kao luþko podruþje, uvale Barjaška i Okljuþna kao podruþje privezišta, podruþje uvale Parja – Rogaþiü namijenjeno je za luku nautiþkog turizma, a uvale Mezuporat, Biševska luka i Okljuþna kao sidrišta. Na taj su naþin utvrÿena ograniþenja korištenja akvatorija navedenih luka i uvala, koja se sastoje u tome da se funkciji pomorskog prometa i sidrenja imaju podrediti ostale aktivnosti koje su nespojive s ovim funkcijama. Korištenje obalnog mora grada Komiže i Visa ograniþava se u smislu da planirani zahvati i aktivnosti moraju udovoljiti zahtjevu za oþuvanjem kvalitete mora II kategorije, a na cijelom preostalom podruþju oþuvanju kvalitete mora I kategorije. 8. Ostala podruþja posebnih ograniþenja u korištenju Ograniþenja korištenja prostora u zoni utjecaja zraþne luke “Vele Pece” i u zoni utjecaja zraþne luke “Poljica” na kojima ne smije biti prepreka viših od dozvoljenih posebnim propisima.

Ograniþenja u korištenju prostora utvrÿena su i za zone posebne namjene na podruþju Smokova, brda Hum i za lokaciju Stupišüa. Oko tih zona utvrÿeno je podruþje zabranjene gradnje u pojasu od 150 m i podruþje kontrolirane gradnje u pojasu od 650 m. Sanacija postojeüe deponije eksponirane s morske strane koja predstavlja trajni izvor zagaÿenja. Sanacija prostora napuštene eksploatacije granita pored kompleksa Mustera. 9. Podruþja primjene posebnih mjera ureÿenja i zaštite 9.1. Ureÿenje zemljišta - preparcelacija s ciljem okrupnjavanja parcela u podruþju Draþeva polja - za sanaciju degradiranih i devastiranih površina, a s ciljem oþuvanja i unapreÿenja krajobraznih vrijednosti prostora, preporuþuje se: - Pošumljivati autohtonim vrstama zelenila dijelove prirodnog krajobraza koji su pod šumskim nasadima ili se radi o denudiranim terenima opustošenim požarima. Pošumljavanje provoditi na prostorima rekreacijskih šuma radi stvaranja šumskih cjelina, a u istim šumama provoditi šumske radove radi regeneracije šume i oþuvanja njene biološke vitalnosti. Posebno se ova mjera istiþe na podruþju izgorjelog otoka Biševa. - Ozelenjivati podruþja planiranih ureÿenih zelenih površina, kultiviranog krajobraza, obradivih poljoprivrednih površina. Pod ozelenjivanjem se podrazumijeva sadnja poljoprivrednih kultura (maslina, vinove loze, agruma, južnog voüa, vrtnih kultura cvijeüa i sl.), te parkovnog zelenila u planiranim ureÿenim zelenim površinama. - Neophodna sanacija, rekultivacija ili ozelenjivanje zemljišta uz infrastrukturne koridore, ovisno o terenu kojim se trase protežu. 9.2. Ostale mjere ureÿenja i zaštite: Rekultivacija opožarenog podruþja uklanjanjem izgorenih biljaka, te sadnja novih šumskih sastojina. Sanacija ugroženog morskog okoliša u Komiži uslijed nedovršenog sustava odvodnje prioritetnom izgradnjom sustava odvodnje. Zaštitom podzemnih voda kroz sanaciju površinskih zagaÿivaþa. Sanacija «divljih» odlagališta. 10. Mjere zaštite podruþja i dijelova ugroženog okoliša: Sanacija poljoprivrednog zemljišta od zagaÿenja pesticidima moguüa je kontroliranom i struþnom upotrebnom samo neophodnih sredstava u poljoprivredi. Šume i šumsko zemljište, te ostalo poljoprivredno zemljište, ugroženo je uslijed opožarenosti. Sanaciju otoka Biševa provesti pošumljavanjem autohtonim vrstama vegetacije. Zagaÿenje tla je u manjoj mjeri prisutno uz prometnice. Od ulja, istaloženih produkata izgaranja i trošenja automobilskih guma (kadmij i drugi teški metali) naroþito su ugrožene poljoprivredne površine uz prometnicu (manja polja i okuünice). Radi adekvatne zaštite potrebno je održavanje iviþnjaka uz cestu i cestovne drenaže. Obalno more je ugroženo od oneþišüavanja, stoga je neophodna sanacija radi zaustavljanja daljnjeg oneþišüavanja. Sanaciju provesti dovršenjem izgradnje sustava kanalizacije sa preþišüavanjem. Problem krutog otpada djelomiþno je riješen organizacijom sakupljanja i odvoÿenja otpada na odlagalište “put Stupišüa” na podruþja grada. Reciklaže otpada u primarnom izvoru nema. Prisutni su neorganizirani, ilegalni i “divlji” deponiji na širem prostoru. Lokacija «Podgomolica». Postojeüe odlagalište treba sanirati. Ostali prostor vratiti u prvobitno stanje nasipanjem zemlje i ozelenjivanjem. Uz osiguranje sanitarno-tehniþki prihvatljivog naþina sakupljanja otpada uz reciklažu u primarnom izvoru, potrebno je osigurati sanitarni deponij koji je potrebno riješiti na razini otoka Visa. 36

Zaštitu kvalitete zraka provoditi preventivno, kako se zbog graÿenja i razvitka podruþja ne bi prekoraþile preporuþene vrijednosti kakvoüe zraka (PV). Redovito praüenje emisija, voÿenje registra izvora emisija s podacima o prostornom smještaju, kapacitetu te vrsti i koliþini emisija, na temelju kojih se vodi Katastar emisija na gradskoj i županijskoj razini. Zaštita biljnog i životinjskog svijeta obuhvaüa zabranu branja biljaka i njihovih dijelova prema Crvenom popisu biljnih i životinjskih svojti Republike Hrvatske, te druge mjere zaštite u skladu s posebnim propisima. Prilikom planiranja gradnje na zakonski nezaštiüenim zelenim površinama u obalnom podruþju, potrebno je prethodno napraviti analizu postojeüeg stanja vrijednog zelenila, evidentirati ga i vrednovati, te na temelju takove analize prostora planirati buduüu gradnju. 11. Podruþja i dijelovi primjene planskih mjera zaštite: UPU naselja Komiža; UPU ugostiteljsko turistiþke zone Rogaþi UPU ugostiteljsko turistiþke zone Neptun – T2 UPU ugostiteljsko turistiþke zone Kamenice – T2 UPU ribarske luke – LR UPU ugostiteljsko turistiþke zone Barjoška – T2 UPU radne (slobodne carinske) zone Ravno UPU zaštiüenog ruralnog naselja podruþje Podhumlje –sjever UPU zaštiüenog ruralnog naselja Podhumlje – jug UPU zaštiüenog ruralnog naselja podruþja Podšpilja UPU zaštiüenog ruralnog naselja Okljuþna Te Urbanistiþki plan ureÿenja naselja Vis Urbanistiþki plan ureÿenja poslovne zone Vis Urbanistiþki plan ureÿenja za turistiþku zonu Stonca Urbanistiþki plan ureÿenja za turistiþku zonu ýeška vile Urbanistiþki plan ureÿenja za turistiþko rekreacijsku zonu Samogor Urbanistiþki plan ureÿenja nautiþke luke i turistiþke zone Parja Urbanistiþki plan ureÿenja naselja Rogaþiü Urbanistiþki plan ureÿenja za poslovnu zonu Zlopoje Urbanistiþki plan ureÿenja za turistiþku zonu Zaravnišüe Urbanistiþki plan ureÿenja turistiþke zone Milna Urbanistiþki plan ureÿenja dio naselja Ženka Urbanistiþki plan ureÿenja ruralnog naselja Brgujac Urbanistiþki plan ureÿenja ruralnog naselja Rukavac Urbanistiþkog plana ureÿenja ruralnog naselja Podselje Urbanistiþkog plana ureÿenja ruralnog naselja Plisko polje Urbanistiþkog plana ureÿenja ruralnog naselja Marina zemlje Urbanistiþkog plana ureÿenja ruralnog naselja Draþevo polje Urbanistiþkog plana ureÿenja poslovne zone Dol 12. Izraÿeni i planirani zahvati u prostoru za koje je potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš (PUO): Ribarska luka turizma Planirane zahvate na pomorskom dobru Ureÿaje za proþišüavanje otpadnih voda sa podmorskim ispustima Lokaciju uzgajališta riba Luku nautiþkog turizma (marina, privezište). 37

3.4 Sinteza prikupljenih znanja Sinteza prikupljenih znanja (usporedba razvojnih i zaštitnih zahtjeva) grafiþki je prikazana na kartama korištenja i namjene površina i kartama uvjeta za korištenje, ureÿenje i zaštitu prostora.

3.4.1 Grafiþki prilozi Karta 9. Karta kulturne baštine (M 1:100 000) Karta 10. Karta zaštiüenih podruþja (M 1:100 000) Karta 11. PPUG Komiža - Korištenje i namjena površina (M 1:25 000) Karta 12. PPUG Vis - Korištenje i namjena površina (M 1:25 000) Karta 13. PPUG Komiža - Uvjeti za korištenje, ureÿenje i zaštitu prostora (M 1:25 000)

4. Tipološka klasifikacija krajobraza 4.1 Metoda rada Tipološka klasifikacija krajobraza bazirana je na podijeli krajobraza u tipove/podruþja sa izraženim zajedniþkim karakteristikama. Kriteriji koji su korišteni pri klasifikaciji su, na ovoj razini obrade (1: 25 000), u prvom redu reljef, te na podruþjima gdje reljef nije izražena prostorna komponenta, a postoje vrlo izražene razlike u površinskom pokrovu, bitan kriterij bio je površinski pokrov. Krajobrazni tipovi/podruþja su morfološke jedinice sa vidljivim prostornovizualnim obilježjima koja mogu biti specifiþni ili vrlo uþestali prostorni elementi. Oni þine prostorne slike koje su rašþlanjene uzorcima. Krajobrazni uzorci djeluju na kompleksnost i doprinose prostornoj dinamici podruþja. Tako þak i najmanja i najjednostavnija podruþja imaju više krajobraznih uzoraka koji svojom artikulacijom utjeþu na vizualni doživljaj prostora. Stoga je izvršena identifikacija krajobraznih uzoraka koji su nositelji detaljnijih informacija o krajobraznim tipovima/podruþjima. Kao glavni kriterij njihove identifikacije korišten je površinski pokrov i njegova kombinacija s mikroreljefom. Svako krajobrazno podruþje stoga ima raznolike krajobrazne uzorke koji se dijele na prirodne (npr. šuma, makija, more, obala) i kulturne (npr. naselja, poljodjelski uzorci). Za odreÿivanje krajobraznih uzoraka kao sitnijih prostornih jedinica trebala se izvršiti detaljnija analiza prostora, koja je raÿena u mjerilu 1:5000. Prilikom kabinetske identifikacije krajobraznih tipova i podruþja, od velike pomoüi bile su prethodno napravljene tematske karte (karta površinskog pokrova, hillshade), ortofoto karte, te fotografije snimljene iz zraka, naruþene samo za potrebe ovoga projekta. Sve potrebne podloge obraÿene su u mjerilu 1:25000, te je i sama tipološka klasifikacija raÿena na istoj razini. Tako je rezultat kabinetskog rada bila radna verzija karte krajobraznih podruþja, koju je trebalo provjeriti i modificirati terenskim istraživanjem. Bitno je napomenuti da su krajobrazna podruþja zemljopisno odreÿena, dakle jedinstvena, tako da su i nazivi pojedinih krajobraznih podruþja vezani uz geografske nazive prostora koje obuhvaüaju. Krajobrazni tipovi su, pak, opüeniti i teorijski odreÿeni. Buduüi da je tipološka klasifikacija raÿena na razini obrade 1:25000, gdje je glavni kriterij tipološke klasifikacije bio reljef, nazivi krajobraznih tipova uglavnom su vezani uz razliþite tipove reljefa. Nakon identifikacije i klasifikacije krajobraznih tipova i podruþja, izvršena je njihova provjera ili modifikacija istraživanjem na terenu. Cilj terenskog rada je bio obilazak podruþja obuhvata i, po moguünosti, svih identificiranih krajobraznih podruþja. Za što uþinkovitiji terenski rad izvršeno je njegovo pažljivo planiranje i izraÿeni su terenski obrasci u kojima su se bilježila sva zapažanja o krajobraznim obilježjima, o estetskim i percepcijskim aspektima prostora, dominantnim krajobraznim elementima, kao i zapažanja o stanju krajobraza, te o osjetljivosti prostora na promjene. Obilaskom terena dobivene su spoznaje o prostornim degradacijama, kao i podruþjima koja bi, zbog svoje ljepote i kvalitete, mogla uüi u kategoriju iznimnih krajobraza. Konaþni rezultat terenskog istraživanja bilo je prikupljanje opsežne fotodokumentacije, kartografski i GPS zapis toþaka fotografiranja, te prikupljanje informacija o krajobraznim podruþjima dobivenih ispunjavanjem terenskih obrazaca. Primjer terenskog obrasca nalazi se u Prilogu II. Nakon obilaska terena, svi podaci su obraÿeni, te je izvršena potvrda ili korekcija identificiranih krajobraznih tipova i podruþja, a potom je napravljena završna tipološka klasifikacija krajobraza. Završna tipološka klasifikacija, uz kartografski prikaz krajobraznih tipova i podruþja u mjerilu 1:25 000, sadrži i detaljan opis svih krajobraznih uzoraka, tipova i podruþja, upotpunjen ilustracijama. 39

4.2 Krajobrazni uzorci Prirodni krajobraz: 1. More More je jedinstvena pojava, koja se odlikuje vrlo vrijednim vizualnim kvalitetama. To je prostor sa izuzetno visokim stupnjem prirodnosti, jer je na njemu antropogeno djelovanje periodiþkog karaktera i ne stvara vizualne promjene. Kako je morska površina oko Visa otvorenog karaktera, predstavlja prometno rastereüen prostor. Stoga nema intenzivnih prometnih koridora kod kojih bi se pomorska prijevozna sredstva trebala uzeti u obzir u vizualnim odlikama uzorka. Oko otoka Visa nema uzgajališta za ribe i školjke, pa niti taj element ne narušava jednostavnost uzorka. 2. Obala Obala je tip reljefa koji može imati širu ili užu kontaktnu zonu obale i mora. Obalni reljef je definiran i intenzitetom ljudskog utjecaja, pa ga nalazimo kao potpuno oþuvani prirodni krajobraz, te kao djelomiþno ili potpuno izgraÿene površine na kojima su smještena naselja. A. Niska Niski tip obale, nagiba do 32º, javlja se na svim dijelovima otoka, zauzimajuüi veüe ili manje površine obalnog pojasa, u kombinaciji s drugim tipovima obalnog krajobraza. Ipak, najduži pojas þini na sjeveroistoku, istoku (Viški zaljev, podruþje Stonþice) i jugozapadu (istoþna obala i dio južne obale). Niska obala djelomiþno zahvaüa prostor obalne linije i na zapadu, u podruþju Komiškog zaljeva, te na zapadnom dijelu Sjeverne obale. Na sjevernoj strani otoka je rjeÿa. Biševska zapadna strana takoÿer spada u nisku obalu. Ovaj tip obale je prostor koji je vrlo razveden, te se na njemu nalaze plaže, a kako je najpogodniji za izgradnju, to je prostor na kojemu su se razvila naselja. B. Strma Strma obala predstavlja obalni pojas koji ima nagib od 32º do 55º. Nalazi se na sjevernoj strani otoka, þineüi sastavni dio podruþja Sjeverna obala. Nalazimo je i u južnom dijelu Komiškog zaljeva, te kao sastavni dio obalnog pojasa Južne obale (na zapadnoj strani). Ovaj tip obale þesto se kombinira sa onom strmijeg karaktera (na sjeveru otoka) ili sa manje strmom obalnom linijom (na južnom dijelu otoka). C. Klifovi Klifove þini obala nagiba 55º do 90º. Nalaze se na sjevernoj strani otoka, gdje mjestimice þine kraüu strmu obalnu liniju ili se javljaju u fragmentima. U nešto dužoj liniji nalazimo ih u južnom dijelu Komiškog zaljeva. Klifovi imaju izražen kontrast sa plohom mora, te doprinose vizualnoj kvaliteti prostora. U kombinaciji s drugim tipovima obale doprinose raznolikosti obalnog pojasa i moguünosti njegova korištenja. 3. Šume i makije/bušici A. Prirodna šuma (eumediteranska) Prirodna šuma na otoku Visu nalazi se na prostorima koji nisu bili pogodni za poljoprivrednu djelatnost. Tako umjesto cjelovitih ploha þini mjestimiþne poteze koji ne þine prostorne cjeline, veü prostorne elemente koji rašþlanjuju prostor. Podruþja pod šumom smještena su na sjevernim ekspozicijama brda (Brdo Hum), te na padinama oko krških polja u unutrašnjosti otoka, ali se mjestimice javljaju, razdvajajuüi terase, i na sjevernoj strani otoka. Ti prostori upotpunjuju prostornu sliku, dajuüi joj volumene koji doprinose stvaranju prostorne kompleksnosti, nadopunjujuüi tradicionalne „mozaiþne“ krajobraze.

B. Makija/bušik Makija i bušici su tip krajobraza koji je vrlo þest na otoku Visu. Izmjenjuju se s poljoprivrednim krajobrazima, naseljima i šumskim površinama, te se nalaze na svim ekspozicijama i nadmorskim visinama, dolazeüi do same obalne linije. Najveüim dijelom su isprepleteni s terasiranim obraÿenim ili neobraÿenim padinama, koje se javljaju na razliþitim strminama. U kombinaciji s drugim tipovima površinskog pokrova djeluju na prostornu kompleksnost. Antropogeni (kulturni) krajobraz: 4. Poljodjeljski uzorci Poljoprivreda je djelatnost koja je na istraživanom prostoru stvorila strukturne elemente koji su znaþajni za identitet prostora, dajuüi mu svojevrstan peþat. Spomenuti strukturni elementi javljaju se u poljima na ravnijem terenu, te na nagibima koje obilježavaju terase razliþitih uzoraka. A. Tradicionalne poljoprivredne površine u polju Tradicionalne poljoprivredne površine u polju obilježene su samim morfološkim odlikama polja, koja þine pretežno izdužene strukture u kojima se nakupilo plodno tlo. Tipovi parcelacije unutar polja mogu se podijeliti na simetriþne, izdužene parcele, asimetriþne kvadratne i pravokutne parcele, koje mogu biti odijeljene suhozidima. ýesto þine mozaiþnu parcelaciju na kojoj se uzgajaju razliþite kulture koje prostoru daju odreÿeni vizualni karakter. Napuštanjem poljoprivredne djelatnosti došlo je do zapuštanja obradivih površina u poljima. Zapuštene poljoprivredne površine predstavljaju snažan prirodni potencijal, ali istovremeno oznaþavaju gubitak kulturnog krajobraza koji þini identitet otoka. B. Tradicionalna poljoprivreda na terasiranim površinama Tradicionalna poljoprivreda na terasiranim površinama javlja se na gotovo cijelom otoku, osim južne obale na kojoj je rijetko prisutna. Za ovaj tip parcelacije je karakteristiþno da joj je nagib vezan uz oblik, pa su tako na strmijim terenima najþešüe uže terase, dok se šire nalaze na manje strmim površinama. Tako ih, s obzirom na formalna obilježja, možemo podijeliti na izdužene, izrazito uske, uske i široke, koje su mjestimiþno omeÿene suhozidima ili se u sklopu njih nalaze mocire. Velike površine nekad obraÿivanih terasa danas su u razliþitim stupnjevima zapuštenosti. Njih ima na gotovo svim padinama i dio su svih krajobraznih podruþja. Današnje obraÿene površine zauzimaju oko 225 ha, dok zapuštene zauzimaju oko 2918 ha. C. Tradicionalni vinogradi (u polju) Podruþja pod vinogradima na Visu je najviše u njegovoj unutrašnjosti na jugoistoþnoj strani otoka. Tako su sastavni dio Tihoblaüe polja, Zlopolja, Ljubišüa, Velike i Male Vošüice. Vinogradi þine uzorak koji rašþlanjuje polja ili padine uz polja, te svojom artikulacijom doprinose kompleksnosti prostorne slike otoka. Negdje se nalaze u kombinaciji s drugim tipovima poljoprivrednih kultura, stvarajuüi tradicionalni mozaiþni izgled poljoprivrednih površina koje su obrubljene prirodnom vegetacijom i izgraÿenim površinama. Vinograde kao vrlo male površine nalazimo na cijelom otoku, bilo unutar polja ili na terasama razliþitih širina, na razliþitim nagibima. D. Intenzivni vinogradi (u polju) Intenzivni vinogradi su nešto veüe površine sa vinovom lozom koje se nalaze na južnoj strani otoka. Sastavni su dio Pliskog polja, Draþevog polja i Vinopolja. Iako su to veüe površine, one se uvijek kombiniraju s drugim uzgojnim kulturama ili su, pak, okružene zapuštenim poljoprivrednim površinama. Doprinose prostornoj kompleksnosti jer ne zauzimaju cjelovite jedinice, a radi svoga dugog postojanja, dio su identiteta prostora. E. Maslinici (na terasama) 41

Maslinici su rjeÿi element površinskog pokrova Visa. Povremeno se javljaju na manjim površinama, i to þešüe na sjevernoj strani otoka. Ondje gdje se nalaze stvaraju kompleksnu sliku u kombinaciji s drugim tipovima površinskog pokrova, te tako doprinose rašþlanjivanju prostora. F. Tradicionalna poljoprivreda u bujiþnjacima Tradicionalna poljoprivreda u bujiþnjacima obiþno se javlja u usjeþenim prostorima, te nije vidljiva iz širokog okolnog prostora. ýesto su to terasirane površine koje stvaraju pravilne uzorke u prostoru, paralelne sa slojnicama terena. Obraÿene površine u bujiþnjacima nalaze se u uvali Stonþica, izmeÿu naselja Podstražje i Milna, te na polju Gorica koje se pruža do samoga grada Visa. Zapuštene površine nalaze se iznad uvale Smokvina, uvale Ruda, zatim ispod Podhumlja, na podruþju Prisjuga i Sokolica, gdje bujiþnjaci završavaju u uvali Vini bok i uvali Pritišþina. 5. Uzorak naselja A. Gradska naselja Na otoku Visu nalaze se dva gradska središta, Vis i Komiža. Odlikuju se organskim morfološkim osobinama koje ih karakteriziraju kao urbano tkivo maksimalno prilagoÿeno reljefu. Oba naselja su smještena u zaljevu þiju pozadinu þine padine brda djelomiþno prekrivene prirodnom vegetacijom. Upravo ta vegetacija u oba primjera þini drugi prostorni plan koji je u harmoniþnom odnosu sa prvim planom (izgraÿenim prostorom), þineüi zanimljivu prostornu cjelinu. Gradovi su takoÿer determinirani i morem, koje je, uz reljef, odredilo i oblik gradskih struktura. Objekti su orijentirani prema moru, stvarajuüi zajedniþku fasadu koja þini prvo lice grada na njegovoj ulaznoj toþki, morskom prilazu. Unutar izgraÿenih površina postoje svojevrsne cenzure, gdje se otvara izgraÿeno tkivo, þineüi manje trgove ili park. Glavna gradska ulica, na primjeru Visa i Komiže, ima ulogu glavne gradske šetnice - rive, na kojoj se nalaze javne funkcije. Ona je najþešüe u izravnom kontaktu s morem, ali mjestimiþno se uz nju, na morskoj strani, nalaze plaže i objekti, što je uvlaþi i u izgraÿeno tkivo, dajuüi joj doživljajnu kompleksnost. Uzorak izgraÿenog gradskog tkiva je organskog karaktera, karakteristiþnog za srednjevjekovni urbanizam. Kako je Vis nastao iz dva naselja, stvorio je izgraÿeni linearni pojas uz zaljev s izraženim dvama veüim aglomeracijama objekata koji þine svojevrsne jezgre s pripadajuüim središnjim otvorenim plohama. Ove linije objekata prate slojnice i organski se prilagoÿavaju nagibu. Kako se na rubu izgraÿenog prostora nagib poveüava, oko grada se nije razvio jaþi pojas poljoprivrednih površina. Komiža je razvila nešto širi pojas naselja koji se uvlaþi dublje u unutrašnjost. Ovakav oblik naselja nastao je zahvaljujuüi morfologiji terena. Izgradnja uz obalu karakterizirana je veüom gustoüom izgraÿenih jedinica. Udaljavajuüi se od linije mora, izgraÿeni prostor se sve više prorahljuje, te kombinira s poljoprivrednim površinama koje na nagibu postaju terasirani suhozidi. Tako je cijelo naselje uokvireno pojasom poljoprivrednih površina koje postaju sve zapuštenije i prelaze u prirodni površinski pokrov. Nad izgraÿenim površinama dominiraju vertikale koje þine tvrÿava unutar gradskog tkiva i crkva Sv. Nikole iznad grada (na brežuljku). B. Ruralna naselja Ruralna naselja otoka Visa smještena su pretežno u unutrašnjosti otoka. Njihova veüa koncentracija nalazi se na južnoj strani Visa. Upravo na tom dijelu Visa razvoj naselja je vezan uz poljoprivredne površine, koje se razvijaju oko polja, najþešüe na padinama uz njih. Za naselja je karakteristiþno da su to sela s oþuvanim tradicionalnim objektima koji su saþuvali povijesne uzorke u prostoru. Mogu biti veüe ili manje aglomeracije objekata, najþešüe smještene na blažim padinama uz krška polja ili krške doline. ýesto su graÿena od starih kuüa u nizu koje s poljoprivrednim površinama þine organsku cjelinu, pa se þesto odlikuju neizraženim prostornim 42

rubovima ova dva prostorna elementa. Zacijelo zahvaljujuüi smještaju uz državnu cestu, još uvijek su sva naseljena. Na sjevernoj strani otoka nalazi se dominirajuüe selo Okljuþna, þija je osnovna karakteristika raspršenost objekata (više kuüa u nizu) na veüoj površini, koji tako þine disperzni tip naselja bez definiranog prostornog ruba. Uvuþenost naselja u unutrašnjost obalne zone, ali i neposredna blizina mora, stvorili su prostorne uzorke izgraÿenih površina za koje je karakteristiþno da se uvlaþe u poljoprivredne parcele i prirodni površinski pokrov, a istovremeno imaju otvorene vizualne komunikacije s morem. Tako je naselje usko vezano uz terasaste suhozide s kojima þini skladnu cjelinu. Nepostojanje asfaltiranih prometnih komunikacija zasigurno je utjecalo na djelomiþnu napuštenost naselja. Na sjeverozapadnoj strani otoka nalazi se Dragodid, naselje smješteno na najvišoj nadmorskoj visini na Visu. Netipiþnost izgradnje (kamene ploþe na krovu) þini ga drugaþijim od ostalih naselja, a položaj na strmim obroncima iznad mora (na kojima se nalaze terasirane površine s vinogradima) daje mu iznimne vizure. Zajedno s okolnim površinskim pokrovom stvara kompleksan prostor sa visoko vrijednim prostornim uzorcima. Naselja uz obalu najþešüe su se razvila iz ribarskih sela. Danas je tradicionalni izgled naselja ugrožen novijom izgradnjom, koja najþešüe ne poštuje prostorne uzorke, formu i materijale tradicionalnih naselja otoka. U obalna naselja spadaju Rukavac, Brguljac i Milna na južnoj strani, te Rogaþiü na sjeveroistoþnoj strani otoka. Na otoku Biševu naselja su karakterizirana visokim stupnjem oþuvanosti tradicionalnog uzorka i strukturno-morfoloških obilježja. Gotovo sva ova naselja su veüim dijelom godine nenaseljena. Na obali se nalaze tipiþna ribarska sela, Mezuporat na istoþnoj, te Porat i Salbunara na zapadnoj obalnoj strani. U kopnenom dijelu otoka nalaze se sela Poje, Potok, Vela Gora, Nevaja i Gornja Salbunara, koja su strukturno i funkcionalno vezana uz poljoprivredne površine polja i terase. Ta su naselja prostorni orijentiri, a karakterizirana su koncentriranom aglomeracijom objekata usmjerenih prema obradivim prostorima.

4.2.1

Grafiþki prilozi

Karta XIV Pregledna karta parcelacije (M 1:100 000) Karta 14. Karta parcelacije (M 1:25 000)

4.3 Krajobrazni tipovi Krško polje Krško polje je geomorfološka tvorevina za koju su karakteristiþne sljedeüe osobine: a) ravno dno, minimalne širine 400 m, dužine 1000 m, a može biti ispunjeno rastresitim materijalom b) padine se strmo uzdižu najmanje na jednoj strani c) krška drenaža vode (postojanje vrela na jednoj, a ponora na drugoj strani).

Do nastanka polja u kršu došlo je duž rasjeda ili na mjestima gdje se oni presijecaju, a na površini se, uz propusne vapnenaþke stijene, pojavljuju i nepropusne stijene. Nastanak krških polja vezan je uz boþno korozijsko djelovanje vode koja dotjeþe s nepropusnih (vrela) prema propusnim stijenama (vapnenci), gdje nestaje u ponorima. Dna polja u znatnoj su mjeri ispunjena mlaÿim nanosima (npr. padinski, fluvijalni, jezerski, fluvioglacijalni i glacijalni), a predstavljaju i najznaþajnije agrarne površine u ovom, tlom siromašnom podruþju. Na podruþju Visa krška polja su karakteristiþna za južni dio otoka. U njih spada najveüe južno polje, te manja polja na podruþju Marine zemlje, Podselja i Podstražja. Oko ovih polja došlo je do razvoja naselja, pa su ona kompleksan prostorni element i þimbenik. Od krških polja kao tip reljefa treba razlikovati polja u gospodarskom smislu (dio polja na otoku Visu i osobito na Biševu), od kojih potjeþu i nazivi. Tako npr. na Biševu nema krških polja. Suha dolina Suha dolina je tipiþni oblik fluviokrškog reljefa, odnosno pseudokrša. Formirana je rijeþnom erozijom, ali je nakon oblikovanja, uslijed promjena (klima ili izdizanje uvjetovano tektonikom), došlo do nestanka rijeþnog toka. Karakteristiþna je za prostor sjeverne udoline, gdje tvori veüu geomorfološku jedinicu. U obliku manjih jedinica javlja se na prostoru sjeverne i istoþne obale. U suhoj dolini se þesto nalaze poljoprivredne površine, jer je prekrivena plodnim poljoprivrednim tlom. Ovi se prostori i danas þesto koriste za poljoprivrednu proizvodnju. Hrbat Hrbat je izdužena uzvisina s izraženim nagibom padina. Vršni dio þini jedan ili više vrhova. Ove vrhove treba razlikovati od grebena, koji predstavlja liniju koja spaja najviše toþke (vrh zapravo predstavlja toþku). Na otoku Visu hrbat se nalazi u središnjem dijelu istraživanog prostora, gdje dijeli sjevernu udolinu (suhu dolinu) od južnog polja (krškog polja). Kako se na ovom prostoru nalazi više vrhova, tu se ponegdje javljaju još uvijek korištene poljoprivredne površine, i to pretežno na južnim ekspozicijama. Hrbat tako þini zanimljivu i kompleksnu jedinicu. Obalna strana Obalna strana je obala koja predstavlja graniþni pojas kopna i mora. Kod Visa (sjeverna i južna) obala pripada konkordantnom, uzdužnom ili longitudinalnom tipu obale. Za ovaj tip obale je znaþajno da se pruža paralelno s priobalnim hrptovima. Takoÿer je za obalu Visa znaþajno da pripada i razvedenim obalama. Dok su južna i sjeverna obala rjeÿe “prekinute” uvalama – suhim dolinama i jarugama, istoþna obala je karakterizirana veüom razvedenošüu, koja je povezana sa þestom pojavom suhih dolina. Suhe doline i jaruge su geomorfološki elementi koji rašþlanjuju prostor i þine ga kompleksnim. Nerijetko se na obalnim stranama nalaze i terase, koje su danas gotovo posvuda zapuštene. Zaljev Zaljev je pliüi dio mora okružen sa tri strane kopnom, a u plovnoj je vezi s morem. Viški i Komiški zaljev razlikuju se prema postanku. Tako Viški predstavlja dio potopljene suhe doline koja je tektonski predisponirana i potopljena ingresijom – preplavljivanjem mora, dok je Komiški nastao na mjestu jake tektonike - sjecište rasjeda i mekših stijena koje su izbile na površinu iz jezgre antiklinale (magmatske stijene klastiti pretpostavljene jurske starosti), pa su mekše od okolnih karbonata i podložnije abraziji. Otok Otok je geomorfološka jedinica izdvojena na principu dužine obale koja doseže 1,5 do 10 km. U ovaj tip krajobraza pripada Biševo. 44

Otoþje Otoþje þine otoci, otoþiüi, grebeni i hridi sa malom meÿusobnom udaljenošüu, a odlikuju se sliþnim postankom i geološkim sastavom – graÿom. Ovo podruþje nalazi se jugoistoþno od samog otoka Visa.

4.3.1

Grafiþki prilozi

Karta XV Pregledna karta krajobraznih tipova (M 1:100 000) Karta 15. Karta krajobraznih tipova (M 1:25 000)

4.4 Krajobrazna podruþja 1. Krajobrazno podruþje: Biševo Položaj podruþja: Biševo je smješteno jugozapadno od otoka Visa, na udaljenosti od 9 km od naselja Komiže. Kako otok predstavlja jedno krajobrazno podruþje, granica je definirana okolnim morem s kojim þini jedinstvenu krajobraznu jedinicu. Najbliže mu je krajobrazno podruþje Južna obala. Glavne karakteristike podruþja su: - reljefna razvedenost podruþja, sa slikovitim uvalama - povezanost poljoprivrednih površina sa središnjim naseljem - zaselci u uvalama - otvaranje dugih vizura na more, ali skraüena vidljivost izmeÿu podjedinica (kopnenih) podruþja. Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Cjelovitost ovog otoka i povezanost sa morem koje ga okružuje, unatoþ raznolikim uzorcima, stvara jedinstveno krajobrazno podruþje. Opüi prostorni odnosi Reljef otoka je odredio druge elemente prostora, pa su tako obala i more u izravnoj vezi sa reljefom otoka. Biševo je izloženo dugim pogledima sa otoka Visa, pa ga to s jedne strane karakterizira kao otvoreni tip krajobraza, ali razgibanost reljefnih uzvisina smanjuje transparentnost podruþja, skraüujuüi vizure u unutrašnjosti samog otoka. Iako ima raznolike uzorke nepravilnih oblika (šuma, bušici, naselja, poljodjelski uzorci - polja, obraÿivane i zapuštene terase), odlikuje se uravnoteženom slikom u kojoj prevladavaju zagasite boje, sa zakrivljenim linijama. Krajobrazne osobitosti Uravnoteženost svih prostornih elemenata je najizraženija krajobrazna osobitost.

Opis krajobraznih elemenata Razvedenost reljefa je bio bitan þimbenik za razvoj ostalih elemenata u prostoru. Razvedena obala sa sjeverozapadne i sjeveroistoþne strane, te manje razvedena obala na jugozapadnoj, južnoj i jugoistoþnoj strani, pridonosi raznolikost doživljaja prostora. Od površinskog pokrova dominiraju površine pod bušicima. Šumske površine su razasute u središnjem dijelu otoka i protežu se do njegovoga sjevernog dijela. U središnjem dijelu otoka se nalazi veüe polje asimetriþne parcelacije, kvadratnih i pravokutnih parcela sa suhozidima, uz koje su se razvila manja naselja Poje, Velika Gora i Nevaja. Uz naselja se nalaze napuštene terase koje se kao pojas spajaju sa naseljem na središnjem dijelu istoþne obale, Mezuportom. Terasirane padine uz Mezuporat se još uvijek obraÿuju, iako su izdužene i izrazito uske. Obraÿivane padine se javljaju i u zaleÿu obalnih naselja Porat i Salbunara na sjeverozapadnoj strani otoka, a karakterizira ih simetriþna, izdužena parcelacija izrazito uskih i uskih terasa. Zapuštene terase se javljaju na krajnjem sjeveru otoka, te se spuštaju do uvale i naselja Salbunara.

Slika 3. Pogled na unutrašnjost otoka Biševa

Slika 4. Pogled na obalu Biševa

Slika 5. Pogled na klifastu obalu Biševa

Slika 6. Pogled na naselje na zapadnoj obali Biševa

Slika 7. Pogled na naselje i poljoprivredne površine u unutrašnjosti Biševa

2. Krajobrazno podruþje: Komiški zaljev Položaj podruþja – granica podruþja Komiškog zaljeva odreÿena je reljefnim vrhovima oko zaljeva i morem. Vrhovi Stupišüe (96 m) i Dragomi komik (295.7 m) nalaze se na južnom dijelu, Hum (585 m), Orlovica (567 m), Stalina staza (464 m), Mali Hum (514.8 m) na istoku, a Široko brdo (457 m), Peüina (424 m), Njaša (397m), te podruþje Bonovo (158 m) na sjevernoj strani. Podruþje je okruženo krajobraznim podruþjima Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna – Rogaþiü sa sjeverne strane, Podruþjem sjeverne udoline i Podruþjem središnjeg hrpta sa istoþne strane, te Podruþjem južnog polja i Južnom obalom sa južne strane. Glavne karakteristike podruþja su: - zaljev - oþuvan izgled tradicionalnog ribarskog naselja - naselje koje je povezano sa terasiranom poljoprivrednom pozadinom - harmoniþne vizure. Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Prema geomorfološkoj podijeli – ovo podruþje predstavlja zaljev, što je jedinstvena jedinica prostora koja je bila osnovni kriterij za definiranje granice obuhvata. Opüi prostorni odnosi Prostorna struktura se može opisati kao zaljev sa dubokim prodorom mora u kopno, te nagnutim padinama þiji vrhovi zatvaraju podruþje. Taj brdski lanac ograniþava transparentnost prostora, te þini podruþje vizualno zaštiüenim iz unutrašnjosti otoka. Samo naselje Komiža je najdominantnija pojava na ovom podruþju. Krajobrazno mjerilo za veliþinu odreÿuje ovo podruþje kao veliki, ali kompleksan prostor sa kombiniranom teksturom. Nepravilni uzorci (naselje, bušici, makija, prirodna šuma, poljodjelski uzorci - terase, more, obala) su u meÿusobnom harmoniþnom odnosu, þineüi prostor jako aktivnim. Linije koje prevladavaju u krajobraznom podruþju su zakrivljene ili pod kutom. Krajobrazne osobitosti Najprepoznatljiviji prostorni element krajobraznog podruþja je naselje Komiža sa brdovitim lancem u pozadini. 47

Opis krajobraznih elemenata Reljef ovoga podruþja je prostorni element koji je determinirao razvoj ostalih elemenata. Dramatiþni prijelaz iz zaravnjene obale u strme padine brda koje þine okvir zaljeva, te uvlaþenje morske površine u otok, odreÿuje reljefne karakteristike podruþja. More kao vodeni element podruþja obuhvaüa veliki dio prostora, jer se duboko i široko uvuklo u kopno. Šumske površine su zastupljene u manjoj mjeri, a sastoje se od kompaktnih struktura crnogoriþnih sastojina koje su smještene na veüim nadmorskim visinama na padinama najvišeg vrha Huma. Makija i bušici su þest površinski pokrov na padinama brda, gdje su mjestimiþno prekrili kamenjarsku pedološku podlogu. Poljoprivredna podruþja su vezana za manje ili veüe nagibe oko samog naselja, þineüi terasirane površine. Napuštene poljoprivredne površine na ovom su podruþju još uvijek prepoznatljive, jer su terasirane padine, njihova prostorna odrednica, još uvijek vidljive. Zarastanje još uvijek nije potpuno pretvorilo ove prostore u prirodni krajobraz. Poljoprivredne površine kao krajobrazni element u harmoniþnom su odnosu sa naseljem. Širenje naselja je organskog karaktera. Struktura mu je odreÿena gustim sklopom izgraÿenih površina uz more do sve rasutije morfologije koju karakterizira kombinacija izgraÿenih i poljoprivrednih površina. Ova dva elementa prostora još su uvijek u ravnoteži. Na prostoru se nalazi još jedan uzorak toþkastog karaktera, odlagalište otpada. Smješteno je na južnoj strani podruþja u blizini obalne linije.

Slika 8. Pogled na Komiški zaljev i naselje Komiža s vrha Hum

Slika 9. Pogled iz zraka na Komiški zaljev sa sjevera

Slika 10. Pogled iz zraka na naselje Komiža sa zapada

Slika 11. Pogled na naselje Komiža s juga

3. Krajobrazno podruþje: Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna – Rogaþiü Položaj podruþja: Podruþje se nalazi na sjevernom dijelu otoka. Granica je odreÿena morem na sjeveru, istoku i zapadu, te vrhovima brda na južnoj strani. Liniju granice na jugu þine vrhovi Njaša (397.4 m), Peüina (424 m), Široko brdo (457 m), Mali Hum (514.8 m), vrh iznad podruþja Kusnjak (477 m), Bršþan (413.6 m), Gominiaca (255.8 m), Radino brdo (179.5 m), Kupinovica (161.7 m) i Terjum (78.3 m). Podruþje Sjeverne obale graniþi s Komiškim zaljevom, Podruþjem sjeverne udoline, te Viškim zaljevom, koji se nalaze južno od ovog podruþja. Glavne karakteristike podruþja su: - brežuljkasto razvedena reljefna formacija koja u kontaktu s morem þini zanimljivu obalnu liniju - zapuštene poljoprivredne površine izmjenjuju se s makijom i bušicima - otvaranje vizura sa veüih nadmorskih visina, a sa manjih otvaranje kraüih vizura s iznimnim ambijentalnim vrijednostima.

Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Podruþje je definirano kao široki obalni pojas kojega karakteriziraju geomorfološke pojave suhih dolina i veüih jaruga. Opüi prostorni odnosi Prostor Sjeverne obale je definiran razvedenim reljefnim formama koje u širokom pojasu dolaze do morske površine, stvarajuüi oštre i dinamiþne rubove. Zbog velike prostorne transparentnosti, odnosno otvaranja dubokih vizura, prostor predstavlja veliku do umjereno veliku površinu. Kako reljef definiraju uzvišene i udubljene forme, smjenjuju se prostorni odnosi, þineüi ga negdje otvorenim, a negdje ograniþenim površinama. Najzastupljeniji prostorni uzorci na Sjevernoj obali su samo more, pojas uz more – makija, te pojas bušika smješten dublje u unutrašnjosti, na veüoj nadmorskoj visini. Ostali uzorci (naselja, šuma, poljodjelski uzorci – polja, te zapuštene terase) stvaraju nepravilne strukture u prostoru. Prostorni elementi su uravnoteženi do harmoniþni, ali njihova kompleksnost i raznolikost, zajedno s reljefom, stvara vrlo dinamiþne površine. Linije koje dominiraju su zakrivljenog karaktera, rijetko ravne ili pod kutom. Krajobrazne osobitosti Osobitost ovog podruþja je iznimno zanimljiva obala sa tradicionalnim zaselcima koji su organski povezani s poljoprivrednim terasiranim prostorom. Opis krajobraznih elemenata Svi krajobrazni elementi su nastali zbog reljefnih formi. Tako je prirodna vegetacija prisutna duž cijelog pojasa. Uz samo more prevladava pojas bušika, dok makija prekriva podruþja u unutrašnjosti, i to þešüe na zapadnoj strani podruþja, te u središnjoj zoni na jugu. Šumske površine su kao prirodni element prostora rijetke i nalaze se toþkasto na istoþnoj strani podruþja. Terase su nekada bile dominantan oblik kulturnog krajobraza, ali danas su veüinom zapuštene. Malo obraÿivanih terasa nalazi se uz samo naselje Okljuþna, i to variraju vezano za nagib, od širokih do izrazito uskih dimenzija. Terase izrazito uske strukture sa mocirama još se uvijek obraÿuju i na krajnjem istoku podruþja, u blizini naselja Rogaþiü. Tradicionalna poljoprivreda u polju postoji samo na lokalitetu Donja i Gornja Poljica, a karakterizira je asimetriþna parcelacija kvadratnih i pravokutnih parcela. Unutar granice podruþja nalaze se dva naselja, Okljuþna i Rogaþiü. Dok je za Rogaþiü karakteristiþna novija gradnja uz more, Okljuþna je tradicionalno disperzno naselje koje nije u izravnom kontaktu s morem, ali je karakterizira uravnoteženost s okolnim prostorom. Dok se Okljuþna nalazi u središnjem dijelu podruþja, Rogaþiü je naselje smješteno na krajnjem istoku. Kako do Okljuþne nema asfaltiranog prometnog pravca, ona je djelomiþno napušteno naselje, s najveüim udjelom stanovništva koje periodiþki boravi na tom prostoru.

Slika 12. Pogled iz zraka na zapadni dio sjeverne obale

Slika 13. Pogled iz zraka na srediĹĄnji dio sjeverne obale sa naseljem OkljuĂžna i okolnim krajobrazom

Slika 14. Pogled iz naselja OkljuĂžna prema moru

Slika 15. Pogled na unutrašnjost podruþja Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna – Rogaþiü

4. Krajobrazno podruþje: Podruþje sjeverne udoline Položaj podruþja: Granicu definira reljefno udubljen prostor – suha dolina okružena vrhovima – Mali Hum (514.6 m), vrh iznad podruþja Kusnjak (477 m), Bršþan (413.6 m), Gominiaca (255.8 m), Radino brdo (179.5 m), Kupinovica (161.7 m) na sjeveru, Banderice (115 m), Veliki Vrh (294 m) na istoku, Goletovo brdo (257m, 295 m), Gracište (213.8 m), brdo iznad naselja Kostirna (295 m), Stalna staza (464m) na jugu, te vrh iznad podruþja M. Pece (425 m). Sa sjeverne strane podruþje graniþi sa podruþjem Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna – Rogaþiü, sa istoþne strane sa Viškim zaljevom, sa južne strane sa Podruþjem središnjeg hrpta, a na zapadu sa Komiškim zaljevom. Glavne karakteristike podruþja su: - reljefno izražena udolina - otvoreni prostor sa dubokim vizurama - dominirajuüe zapuštene terase, makija i bušici. Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Podruþje sjeverne udoline je definirano geomorfološkom odreÿenošüu, koju predstavlja prostor suhe doline. Opüi prostorni odnosi Glavna struktura koja dominira prostorom je sinklinala, tj. udolina izdužena u smjeru istokzapad. Ovo je prostor velikog mjerila, koji je otvorenog do ograniþenog karaktera, jer ga okolni brdski lanac zatvara. Transparentnost prostora je vrlo visoka i omoguüuje laku prostornu orijentaciju. Tako su najduže vizure smjera istok-zapad. Iako su najdominantniji prostorni uzorci makija i zapuštene terase, oni se isprepliüu stvarajuüi kompleksne i raznolike prostorne strukture koje u kombinaciji sa razvedenim reljefnim formacijama (posebno prema rubovima granica podruþja) þine ovu površinu aktivnom. Postoje i drugi krajobrazni uzorci (naselje, poljodjelski uzorci - izrazito uske terase, tradicionalno polje asimetriþne parcelacije, kvadratnih i pravokutnih parcela) nepravilnih i pravilnih prostornih rubova. Svi prostorni elementi su uravnoteženi, pa je i boja zagasita. Na podruþju prevladavaju zakrivljene linije, ali su prisutne i linije pod kutom. Krajobrazne osobitosti Brežuljkasti prostorni rub prema granici podruþja najzanimljiviji je prostorni element. Opis krajobraznih elemenata 52

Reljefno je ovo prostor koji þini udolina obrubljena brežuljkastim lancem. Kroz ovo podruþje prolazi vodotok koji nema bitan utjecaj na definiranje prostora. Makija je najdominantniji prostorni element koji je najviše prisutan na zapadnom dijelu podruþja. Od prirodnih elemenata prostora potrebno je izdvojiti još bušike koji se kombiniraju sa zapuštenim terasama na padinama na istoþnom dijelu podruþja, te šumu koja je prisutna samo kao pojas na padini brda Stalna staza. Poljoprivredne površine koje se obraÿuju su polje, te rjeÿe terase. Polje je karakterizirano asimetriþnom parcelacijom, kvadratnih i pravokutnih parcela, smješteno na zaravnjenom istoþnom dijelu podruþja. Terase su rasprostranjene po cijelom podruþju na padinama brda, a nalaze se u razliþitim fazama zapuštenosti. Rijetke obraÿivane površine nalaze se uz polje na istoþnom dijelu podruþja, a obilježene su uzgojem tradicionalnih mješovitih kultura na simetriþnim, izduženim, izrazito uskim terasama. Naselja koja se nalaze na podruþju (Kostirna s obližnjim zaselkom Korita) još su uvijek u harmoniþnom odnosu s okolnim prostornim elementima. Na istoþnom dijelu podruþja, uz sam grad Vis, nalaze se skladišne površine koje narušavaju prostorne vizure.

Slika 16. Pogled iz zraka na Sjevernu udolinu

Slika 17. Poljoprivredne površine podruþja Sjeverna Udolina

Slika 18. Pogled na istoþni dio Sjeverne udoline

Slika 19. Pogled sa istoþne na zapadnu stranu podruþja

5. Krajobrazno podruþje: Podruþje središnjeg hrpta Položaj podruþja - Granica podruþja se proteže po vrhovima koji oznaþavaju rub uzdignutog prostora. Tako se sa zapadne strane linija granice proteže od vrhova Hum (585.8 m), Orlovica (567 m), Stalna staza (464 m), na sjevernoj strani se nastavlja preko vrhova Manjigor (400 m), Gracište (213 m), Golatovo brdo (295 m), do Velikog vrha (294 m). Sa istoþne strane granicu þine vrhovi Bratosavac (275 m), vrhovi iznad Viškog zaljeva (232 m, 239 m), te dolazi do vrha ýunkoviüi (181m). Na južnoj strani granica je formirana linijom koja veže vrhove Mažurana (265 m), Velika gomila (296 m), ýajno brdo (301 m), vrh iznad naselja Žena glava (312 m), te Glavica (304 m). Podruþje je meÿeno krajobraznim podruþjima – Komiškim zaljevom na zapadu, Podruþjem sjeverne udoline na sjeveru, Viškim zaljevom na istoku, te podruþjima Marine Zemlje - Podselje - Podstražje i Podruþjem južnog polja na jugu.

Glavne karakteristike podruþja su: - prostor brdskog hrpta - izražene prirodne površine - mjestimiþne poljoprivredne površine toþkastog karaktera - duboke vizure sa vrhova brda, kratke vizure u usjecima Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Krajobrazno podruþje središnjeg hrpta odreÿeno je prostorom više nadmorske visine sa ujednaþenim krajobraznim karakterom. Opüi prostorni odnosi Prostorna struktura podruþja odreÿena je uzvišenim brdskim predjelom koji ima dominantan smjer pružanja istok-zapad. Kako je prostor definiran brdskim reljefom, vizure su ograniþene, osim sa najveüih vrhova, odakle se pružaju duboki panoramski pogledi. Krajobrazno mjerilo je varijabilnog karaktera, ovisno o nadmorskoj visini toþke gledanja. ýeste su manje cjeline sa raznolikim elementima koji stvaraju kombiniranu ili grublju površinsku teksturu. Prostorne uzorke pravilnog i nepravilnog karaktera þine šumske površine, bušici, makija, poljodjelski uzorci (zapuštene i nezapuštene uske terase, polja asimetriþne parcelacije). Pokretljivost oznaþava ovo podruþje kao aktivan prostor u kojemu su pojedini elementi harmoniþni, sa pretežno zagasitim bojama. Linije koje se javljaju u prostoru su ravne ili pod kutom (dolaze od dominantnih uzoraka), koje se nalaze na najþešüe valovitoj formi reljefa. Krajobrazne osobitosti Najprepoznatljiviji prostorni element ovoga gotovo nenaseljenog podruþja je oþuvani prirodni pokrov koji je prekrio i nekadašnje poljoprivredne površine. Opis krajobraznih elemenata Reljef podruþja þini hrbat brežuljkastog karaktera sa mjestimiþno akumuliranom zemljom koja je djelomiþno još uvijek obraÿena. Od vodenih površina može se spomenuti vodotok povremenog karaktera koji se nalazi na sjevernoj strani podruþja. Šuma je prostorni element koji se nalazi na sjeverozapadnoj strani podruþja, a ostale prirodne površine þini makija koja se nalazi na zapadnom dijelu podruþja, prekrivajuüi padine, dok su bušici þest element na istoþnoj strani. Kako je veüina terasiranih površina zapuštena, možemo reüi da prirodni površinski pokrov pokriva veüe površine središnjeg hrpta. Rijetke poljoprivredne površine koje se još uvijek obraÿuju su izrazito uske terase na južnoj strani podruþja, te tradicionalna poljoprivreda u polju asimetriþne parcelacije, kvadratnih i pravokutnih parcela, mjestimice þak sa intenzivnim uzgojem vinove loze na istoþnoj strani podruþja. Postoje samo dva naselja koja ulaze u granicu obuhvata, Borovik na južnoj strani i manji zaselak Korita (pokraj Kostirne) na sjeveru.

Slika 20. Pogled iz zraka na podruþje središnjeg hrpta

Slika 21. Pogled na zapuštene terasirane površine središnjeg hrpta

Slika 22. Pogled na raštrkana polja podruþja središnjeg hrpta

Slika 23. Vinogradi na podruþju središnjeg hrpta

6. Krajobrazno podruþje: Podruþje južnog polja Položaj podruþja – Granica podruþja proteže se po vrhovima oko udoline. Najviši vrh je Hum (585.8 m), uz kojega se na sjevernoj strani podruþja nalaze vrhovi Glavica (304 m), vrh iznad naselja Žena Glava (312 m), vrh ýajno brdo (301 m), te Velika gomila (296 m). Na istoku granica prolazi preko vrha Zlatne str. (197.2 m), a na jugu preko vrhova iznad naselja Marine Zemlje (155 m, 193 m), vrha Žužeca (176 m), Taleža (245 m), Kruševice (279 m), vrha iznad naselja Podhumlja (231 m), te na zapadu preko vrha pokraj sela Ravnog (290 m). Ovo krajobrazno podruþje okruženo je Podruþjem središnjeg hrpta sa sjeverne strane, podruþjem Marine Zemlje – Podselje – Podstražje sa istoþne strane, Južnom obalom sa južne strane i Komiškim zaljevom sa zapadne strane. Glavne karakteristike podruþja su: - krško polje u udolini - poljoprivredni prostor u organskoj vezi sa selima na padinama ili u udolini - tradicionalna sela s visokim vizualnim i ambijentalnim vrijednostima - uz granice podruþja prirodna vegetacija - duboke vizure (istok-zapad) Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Prostor južnog polja spada u krška polja prema geomorfološkoj odreÿenosti. Polje sa okolnim padinama þini vizualno jedinstvenu udolinu koja se sagledava kao jedinstvena jedinica podruþja. Opüi prostorni odnosi Prostorna struktura podruþja koju je odredio sam reljef je krško polje. Izražen je smjer pružanja od istoka prema zapadu, koji þini ovo krajobrazno podruþje izduženom jedinicom. Brdski lanac koji je okružuje þini prostor vizualno zaštiüenim iz ostalih krajobraznih podruþja. Unutar polja, na zaravnjenom dijelu, vidljivost je visoka, jer se otvaraju duboke vizure istok-zapad, dok su vizure sjever-jug kraüe i þine prostor vizualno ograniþenim. Seoska naselja su svojevrsni orijentiri i prostorni atrakti, a nalaze se na padinama oko polja ili su u njegovom sklopu. Krajobrazno mjerilo za veliþinu odreÿuje ovaj prostor kao veliki, ali istovremeno raznolik prostor sa kombiniranom teksturom. Izmjenjuju se nepravilni, pravilni, negdje i geometrijski uzorci, þineüi prostor aktivnim, ali istovremeno uravnoteženim. Uzorci koji se nalaze u krajobraznom prostoru su naselja, poljodjelski uzorci polja i terasa, prirodna šuma, makija i manje površine bušika. Kako su ti uzorci usitnjeniji i mozaiþnog karaktera, stvaraju i mozaik razliþitih boja u prostoru. Prevladavajuüe linije su zakrivljene ili ravne, ovisno o toþki gledanja. Krajobrazne osobitosti Najprepoznatljiviji prostorni element je samo polje artikulirano tradicionalnim selima. Opis krajobraznih elemenata Reljef podruþja je krška dolina s poljem. Prijelaz iz polja prema brdu je oznaþen blagim do mjestimice naglim prijelazom iz polja u brdo. Šumske površine su smještene na sjeveroistoþnom dijelu podruþja na padinama ýajnog brda, þineüi kontinuirani pojas, te na krajnjem jugoistoþnom dijelu na padinama brda iznad naselja Marine Zemlje. Bušici su manje zastupljeni, mjestimiþno se javljajuüi uz granice podruþja sa sjeverne i jugozapadne strane, dok je makija uþestaliji element koji dominira na padinama brda Hum na sjeverozapadnoj strani. Poljoprivredne površine su vezane za polje koje þini veüi dio podruþja. Dominirajuüa poljoprivredna površina na crvenici se još uvijek pretežno obraÿuje na zaravnjenom dijelu, dok su terase uz polje pretežno zapuštene. Parcelacija na polju je tradicionalnog karaktera. Djelomiþno je asimetriþna, 57

kvadratnih i pravokutnih parcela, sa ili bez suhozida koji odjeljuju poljoprivredne parcele, a na nekim mjestima se javlja u obliku simetriþnih i izduženih parcela. Dio polja þine intenzivni vinogradi, manje površine sa maslinicima, te dijelovi koji se ne obraÿuju. Gotovo sve površine oko polja su terasirane, ali se terase samo mjestimice obraÿuju i najþešüe su simetriþne, izdužene, uske parcelacije sa mocirama. Karakteristika agrarnog krajobraza je da je mozaiþne strukture, pa se prirodne površine i naselja uklapaju u «mozaiþni» izgled prostora. Uzorak naselja u prostoru je odreÿen kao disperziran sustav do ili u sklopu obradivih površina tradicionalnog sklopa i karaktera. Naselja su povezana glavnom prometnicom i mrežom lokalnih putova.

Slika 24. Pogled na podruþje Južnog polja sa jugozapada

Slika 25. Pogled na zapadni dio Južnog polja

Slika 26. Pogled prema padinama na sjevernoj strani Južnog polja

Slika 27. Vinogradi unutar polja

7. Krajobrazno podruþje: Južna obala Položaj podruþja: Granica podruþja je definirana vrhovima brežuljaka na sjeveru, a sa južne strane je definira more. Sa sjeverne strane liniju granice definiraju sljedeüi vrhovi – vrh iznad naselja Podstražje (84 m), vrh izmeÿu naselja Rukavac i Gornji Rukavac (74 m), vrh Humac (163.7 m), ýarnica (149 m), vrh izmeÿu Draþevog polja i Žužeca (176 m), Talež (245 m), Kruševica (279 m), vrh iznad naselja Podhumlja (231 m), Dragomi Komik (295 m), Ravno (24 1m), vrhovi iznad polja Stupišüe (164 m, 96 m). Ostatak granice podruþja definiran je linijom koja se proteže preko mora. Podruþje Južne obale graniþi s Podruþjem Južnog polja na sjeveru, Marine Zemlje – Podselje – Podstražje na istoku, te Komiškim zaljevom na zapadu. Glavne karakteristike podruþja su: - pretežno oþuvan obalni krajobraz sa prevladavajuüim prirodnim površinskim pokrovom - mjestimiþna pojava naselja uz more, koja ne poštuju postojeüi tradicionalni, ribarski karakter zaselaka oko kojih se razvijaju Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Obalni prostor južnog dijela otoka definiran je kao zasebno podruþje jer predstavlja širi pojas uz more kojega na sjeveru definiraju vrhovi brežuljaka kojima je obala odvojena od krškog polja. Opüi prostorni odnosi Prostorna struktura podruþja definirana je obalnom zonom i pripadajuüim morem. Prostor je naglašeno izdužen u smjeru istok-zapad. Cijeli je prostor izložen i transparentan, te se u smjeru istok-zapad pružaju duboke vizure ako nisu ometene visokom obalnom razvedenošüu. Naselja su rijedak element u prostoru, a u ovom sluþaju predstavljaju vizualne smetnje. Prostorni rub koji 59

dominira podruþjem je obalna linija koja predstavlja granicu dva uzorka, obale i mora. Krajobrazno mjerilo varira od velikog do umjerenog. Tekstura je pretežno gruba, mjestimice oštra i kombinirana. Prostorni uzorci koji prekrivaju ovaj prostor su more, bušici, makija i šuma, uski pojas obale, naselja, zapuštene terase i vododerine. Uzorci su nepravilni do nasumiþni, te doprinose (sa reljefnom podlogom) prostornoj raznolikosti i kompleksnosti. Istovremeno, radi veüih površina koje zauzimaju, odnosi su im uravnoteženi, te ne stvaraju nejasan prostor. Reljef je djelovao na prostornu razigranost, ali boje smiruju prostor jer su od zagasite do mjestimiþno monokromne. Dominantne linije u prostoru dolaze iz reljefnih formi, jer rubovi prirodnog površinskog pokrova ne dominiraju. Tako su pretežno zakrivljene, a forma je nagnuta. Krajobrazne osobitosti Najistaknutiji prostorni element je vrlo zanimljiva obalna linija. Opis krajobraznih elemenata Reljefna forma ovog podruþja definirana je kao obalni pojas sa niskom i strmom obalom. Najdominantniji površinski pokrov su bušici koji prekrivaju najveüi dio podruþja, mjestimice se smjenjujuüi s makijom (na zapadnom i središnjem dijelu) i šumom (središnji i istoþni dio). Poljoprivredne površine su manji predjeli, koje þine zapuštene terasirane padine toþkasto rasporeÿene po podruþju. Javljaju se na istoþnoj strani podruþja, gdje se nadovezuju na jedino polje koje se još obraÿuje (asimetriþne parcelacije, kvadratnih i pravokutnih parcela). Naselja kao prostorni element þešüe su vizualna smetnja nego atrakt. Milna, Brguljac i Rukavac su manje naseljene površine nastale širenjem iz skladnih ribarskih naselja tradicionalnog karaktera. Novi dijelovi ne oplemenjuju prostor, veü njihovo širenje predstavlja prijetnju vizualnoj uravnoteženosti prostora.

Slika 28. Pogled prema istoþnom dijelu Južne obale

Slika 29. Pogled prema zapadnom dijelu Južne obale

Slika 30. Uvale sa naseljima

Slika 31. Strme prirodne obale

8. Krajobrazno podruþje: Viški zaljev Položaj podruþja: Granica podruþja Viškog zaljeva odreÿena je reljefnim vrhovima i morem. Vrhovi preko kojih ide granica obuhvata su Terjum (78.3 m) i Vinogradišüe (161.7 m) na sjeveru, Banderica (115 m), Veliki vrh (294 m) na zapadu, Bratosavac (275 m), Sv. Andrija (260 m), vrh iznad naselja Podselje (239.5 m), ýunkoviüi (181 m) na jugu, te Vitroprah (226 m), Paklenica (195.8 m), Selca (176 m) na istoku. Okruženo je podruþjem Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna – Rogaþiü na sjeveru, Podruþjem sjeverne udoline, Podruþjem središnjeg hrpta na zapadu, podruþjem Marine Zemlje – Podselje – Podstražje na jugu, te podruþjem Istoþna obala – Stonþica – Ženka na istoku. Glavne karakteristike podruþja su: - zaljev - oþuvan izgled otoþkog naselja - harmoniþne vizure. 61

Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Geomorfološka podjela je definirala ovaj prostor kao jedinstvenu cjelinu, zaljev. To je bio osnovni kriterij za definiranje krajobraznog podruþja. Opüi prostorni odnosi Prostorna struktura je definirana zaljevom sa dubokim i uskim prodorom mora u kopno, te nagnutim padinama þiji vrhovi zatvaraju podruþje. Brdski lanac smanjuje transparentnost prostora, te þini podruþje vizualno zaštiüenim iz unutrašnjosti otoka. Naselje Vis je prostorni element koji dominira podruþjem i koji ima izražene prostorne rubove prema moru, ali i prema zaleÿu. Krajobrazno mjerilo za veliþinu odreÿuje ovo podruþje kao veliki, ali kompleksan prostor. Izmjenjivanje nepravilnih i pravilnih uzoraka (naselje, bušici, makija, prirodna šuma, poljodjelski uzorci - terase, more, obala) utjecalo je na stvaranje teksture kombiniranog karaktera i šarenih boja. Reljefni oblici i uzorci djelovali su na stvaranje razigranog prostora sa uravnoteženim, mjestimice i harmoniþnim prostornim odnosima. Linije koje prevladavaju u krajobraznom podruþju su najþešüe zakrivljene. Krajobrazne osobitosti Najprepoznatljiviji prostorni element krajobraznog podruþja je naselje Vis sa brdovitom pozadinom. Opis krajobraznih elemenata Razvedeni reljef podruþja uzrokovao je nastanak i razvoj ostalih prostornih elemenata. Prijelaz iz zaravnjene obale u strme padine brda koje þine okvir zaljeva, te duboko i usko uvlaþenje morske površine u otok, odredilo je i ostale prostorne pojave. More je uzorak izduženog karaktera, jer se duboko uvuklo u kopnu. Ono þini najveüi prostorni element podruþja. Šumske površine su zastupljene na manjim površinama, toþkastog karaktera, smještene pri samim vrhovima Bratosavac i Sv. Andrija. Bušici su þest površinski pokrov na padinama brda, dok je makija nešto rjeÿa, smještena pretežno na zapadnoj strani zaljeva. Gotovo sva poljoprivredna podruþja su terase koje su zapuštene i više se ne obraÿuju, te su tako bitan þimbenik u promjenama tradicionalnog krajobraza naselja. Naselje je organskog karaktera, a struktura mu je odreÿena gustim sklopom izgraÿenih površina uz more i, isto tako, jasno definiranom granicom naselja prema zaleÿu (brdu). Izgraÿeni prostori i reljef brdovitog zaleÿa su u ravnoteži, ali je prostorna cjelina sigurno izgubila na kvaliteti gubitkom poljoprivrednog pojasa na padinama brda (gdje je danas prirodna vegetacija).

Slika 32. Pogled prema Viškom zaljevu sa vrha Sv. Andrija

Slika 33. Pogled iz zraka prema Viškoj luci

Slika 34. Pogled prema Viškom zaljevu sa sjeverozapada

Slika 35. Pogled prema Viškom zaljevu sa istoka

9. Krajobrazno podruþje: Marine Zemlje – Podselje - Podstražje Položaj podruþja: Podruþje se nalazi na jugoistoþnom dijelu otoka. Granica je odreÿena vrhovima brda koja ga okružuju. Liniju granice na jugu þine sljedeüi vrhovi - vrh iznad naselja Podstražje (84 m), vrh izmeÿu naselja Rukavac i Gornji Rukavac (74 m), vrh Humac (163.7 m), ýarnica (149 m), vrh izmeÿu Draþevog polja i Žužeca (176 m). Zapadnu stranu definiraju vrhovi iznad naselja Marine Zemlje (193 m, 155 m), vrh Zlatne str. (197.2 m), te vrhovi Velika gomila (296 m) i Mažurana (265 m), dok vrh iznad naselja Poselje (169 m) i vrh ýunkoviüi (181 m) oznaþavaju sjevernu granicu. Istoþna granica je obilježena vrhovima iznad polja Veliko Ljubišüe (185m, 201 m,), te vrhom Vaganj (133 m). Glavne karakteristike podruþja su: - reljefne formacije obilježene su manjim krškim poljima - þesta izmjena srednje dubokih i kraüih vizura - naselja koja su nastala uz poljoprivredne površine. Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Krajobrazno podruþje je definirano pojavnom specifiþnih geomorfoloških pojava – manjih krških polja. Opüi prostorni odnosi Prostorna struktura se sastoji od više manjih krških polja. Transparentnost i orijentacija je ometena artikulacijom više manjih jedinica odvojenih reljefnim uzvišenjima, koja zatvaraju prostorne podjedinice. Ovisno o veliþini krškog polja, mijenja se krajobrazno mjerilo od malog, preko umjerenog, do velikog. Prostorni uzorci koji su prisutni na podruþju su bušici i makija, manje šumske površine, poljodjelski uzorci (polja koja su djelomiþno odlikuju intenzivnim uzgojem vinove loze, terase koje se mjestimice obraÿuju, ali su pretežno zapuštene), te naselja. Oni su þešüe pravilnog nego nepravilnog karaktera i þesto stvaraju dominantne linije zakrivljenog ili pravilnog karaktera. Uzorci na razvedenom reljefu þine prostor raznolikim, ali istovremeno uravnoteženim. Takva artikulacija uzoraka daje aktivan karakter prostoru. Krajobrazne osobitosti Prepoznatljivost ovog podruþja þini upravo mozaiþna usitnjenost uzoraka koja je artikulirana reljefom. Opis krajobraznih elemenata Razvedeni reljef na kojemu se izmjenjuju brda sa zaravnjenim poljima definirao je razvoj prostora. Od prirodnog pokrova su najprisutniji bušici koji se kombiniraju sa makijom na južnoj strani podruþja. Šumske površine su jako rijetke i mjestimice ulaze u prostor sa zapadne strane podruþja. Prostorom dominiraju poljoprivredne površine u poljima koje se odlikuju simetriþnim, izduženim parcelacijama ili one s asimetriþnom parcelacijom, kvadratnih i pravokutnih parcela. Unutar polja se u središnjem dijelu podruþja nalaze i intenzivni vinogradi, a mjestimice su polja okružena obraÿenim širokim terasama. Ipak, najveüi dio nekad terasiranih površina je danas zapušten. Naselja koja su smještena unutar granice podruþja su tradicionalnog karaktera i uklapaju se u kompoziciju uzoraka þineüi skladnu prostornu sliku. Odlikuju se ambijentalnošüu, bilo da su smještena na padinama okružena danas zapuštenim terasama, ili da se nalaze uz rub polja. Podstražje i Gornji rukavac se nalaze na južnoj strani podruþja, dok se na zapadnoj strani nalazi naselje Marine Zemlje koje se sastoji od više manjih zaselaka, te Podselje na sjevernoj strani. Na sjevernoj strani podruþja, na padini uz polje, nalazi se groblje sa crkvom. Ono ima ulogu prostornog orijentira. 64

Slika 36. Pogled iz zraka na istoĂžni dio podruĂžja

Slika 37. Vinogradi u neposrednoj blizini uvale Milna

Slika 38. Pogled na naselje Podselje i Plisko polje

Slika 39. Vinogradi u polju

10. Krajobrazno podruþje: Istoþna obala: Stonþica – Ženka Položaj podruþja: Podruþje se nalazi na krajnjem istoku otoka Visa. Granica je odreÿena vrhovima brda koja okružuju geomorfološku cjelinu, te morem. Na zapadnoj strani granicu su odredili vrhovi Selca (176 m), Paklenica (196.8 m), Vitroprah (226 m), dok je južna strana definirana vrhovima iznad Velikog Zlopolja do Tihobraüe polja (186 m, 201.4 m), te vrhom Vaganj (133 m). Granica na istoþnoj i sjevernoj strani definirana je obalom i pripadajuüim morem. Podruþje je okruženo Podruþjem Marine Zemlje – Podselje – Podstražje na jugu, te Viškim zaljevom na zapadu. Glavne karakteristike podruþja su: - reljefna raznolikost (brežuljci, bujiþnjaci, razvedena obala sa plažama) - prostor se sastoji od više manjih podjedinica, te nema jako dugih vizura. Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Osnovni kriterij za definiranje ovog podruþja bila je pojava bujiþnjaka kao geomorfoloških prostornih elemenata koji þine posebnost ove cjeline. Opüi prostorni odnosi Bujiþnjaci koji se spajaju s obalom i morem predstavljaju prostornu strukturu koja se može opisati kao sekvenca elemenata koji objedinjuju, ali istovremeno i razdvajaju prostor. Upravo to razdvajanje reljefnim uzvišenjima ograniþava vizure i mjestimice ih skraüuje, a sam prostor je sastavljen od više manjih ili umjereno velikih jedinica. Krajobrazni su uzorci najþešüe nepravilni, mjestimice nasumiþni, ali negdje i pravilnih mozaiþnih struktura. Raznolikost uzoraka (obala, more, bušici, makija, naselja, poljodjelski uzorci - polja, vinogradi, terase), zajedno sa reljefnom podlogom, þini ovaj prostor aktivnim, a njihovi meÿuodnosi su uravnoteženi. Za svaku podjedinicu je karakteristiþno da se javlja i drugaþiji karakter linija koje su dominantne, tako da su one ravne, zakrivljene, pa þak i sinusoidne. Krajobrazne osobitosti Pojava više podjedinica koje su odvojene reljefnim uzvišenjima najizraženija je prostorna osobitostovoga podruþja. Opis krajobraznih elemenata Oblik i ulogu površinskog pokrova ovog podruþja definirao je reljef. Od prirodnog površinskog otoka istaknuti su bušici na kamenjaru pretežno smješteni na istoþnoj polovici podruþja, te makija koja se nalazi na središnjem i mjestimice na sjevernom dijelu podruþja. More je kao prostorni element zasigurno definirajuüi faktor za razvoj drugih tipova uzoraka u njegovoj kontaktnoj zoni. Tako je ono generiralo pitoresknu, razvedenu obalu na sjeveru i sjeveroistoku, te obalu nešto manje razvedenog tipa na jugu. Kontaktna zona je privlaþna za razvoj naselja, te se naselje Milna razvilo na južnom dijelu podruþja. Za to naselje je karakteristiþno da je novijeg nastanka, okrenuto ka turistiþkoj djelatnosti. Naselje Stonþica se smjestilo izmeÿu Velikog i Malog Zlopolja, te je karakteristiþno tradicionalno naselje þiji je nastanak i razvoj generirala blizina obradivih površina. Zajedno s poljoprivrednim površinama þini jedinstvenu cjelinu, gdje se ova dva uzorka meÿusobno nadopunjuju. Poljoprivredne površine su najþešüe poljskog karaktera, sa razliþitim parcelacijama koje þine zanimljive prostorne uzorke (simetriþna, izdužena parcelacija, asimetriþna parcelacija, s kvadratnim i pravokutnim parcelama, geometrijske parcele, velikih dimenzija sa intenzivnim vinogradima). Terase su najveüim dijelom zapuštene, a one koje se obraÿuju su simetriþne, izdužene, uske ili izrazito uske

parcelacije. Kako se poljoprivredne površine nalaze u zaštiüenim bujiþnjacima, u vizualnom smislu predstavljaju faktor iznenaÿenja. Na podruþju se nalazi odlagalište otpada.

Slika 40. Pogled na podruþje Istoþna obala – Stonþica – Ženka sa sjevera

Slika 41. Pogled na podruþje istoþne obale sa sjeveroistoka

Slika 42. Pogled na kompleksan krajobraz polja

Slika 43. Uvala Stonþica

Slika 44. Pogled na terasirane padine podno vrha Velington

11. Krajobrazno podruþje: Jugoistoþni otoþiüi Položaj podruþja: Jugoistoþni otoþiüi su smješteni jugoistoþno od otoka Visa. Granica je odreÿena podruþjem u kojemu se nalazi šest otoþiüa i nekoliko grebena, sa pripadajuüim morem. Graniþe sa podruþjem Istoþna obala: Stonþica – Ženka na sjeveru, te s Južnom obalom sa zapadne strane. Glavne karakteristike podruþja su: - usitnjeni uzorak nenaseljenih otoþiüa - duge panoramske vizure - prirodna oþuvanost. Definirajuüi kriteriji za krajobrazno podruþje Osnovni kriterij za definiranje ovog podruþja je pripadnost otoþnoj skupni jugoistoþno od otoka Visa. Opüi prostorni odnosi Reljef otoþiüa je u sluþaju otoka Ravnik i Veliki Budikovac razvedena reljefna formacija, dok su Mali Budikovac, Mali i Veliki Paržanj i Greben manje razvedeni dijelovi otoþne skupine. Ovi otoþiüi upotpunjuju vizure s kopna, s istoþne i južne viške obale, gdje su ove vizure iznimno duge. Oni predstavljaju rijetka podruþja vidljiva iz drugih podruþja. Prostorni elementi koji þine ovo podruþje su uravnoteženi, þineüi ugodnu, ali jednostavnu sliku u prostoru. Uzorci koji se javljaju su more, obala, makija i bušici. Na razvedenom reljefu imaju nasumiþan karakter, a kolorita su zagasitih tonova. Izražene su valovite linije koje proizlaze iz prostornih rubova, odnosno kontakata razliþitih uzoraka i reljefnih formi. Krajobrazne osobitosti Netaknutost prirodne osnove otoka i njihova prostorna formacija. Opis krajobraznih elemenata Reljefna razvedenost je bitno odredila obalni reljef koji se odlikuje mjestimiþno iznimno zanimljivim strukturama, stvarajuüi više ili manje duboke uvale. More je element koji dominira ovim podruþjem, jer okružuje ostale uzorke. Otoþiüi su prekriveni bušicima na kamenjarskoj

podlozi, koji su se mjestimice razvili u makiju. Nekada je na ovom prostoru bilo pašnjaka, koji su danas zarasli u prirodni površinski pokrov.

Slika 45. Pogled na jugoistoþne otoþiüe sa sjevera

Slika 46. Pogled na otok Ravnik (Veliki i Mali Budikovac u pozadini)

Slika 47. Otok Budikovac

Slika 48. Pogled na jugoistoþne otoþiüe sa kopna

4.4.1

Grafiþki prilozi

Karta XVI Pregledna karta krajobraznih podruþja (M 1:100 000) Karta 16. Karta krajobraznih podruþja (M 1:25 000)

5. Vrednovanje krajobraza Nakon obavljene tipološke klasifikacije bilo je potrebno obaviti vrednovanje krajobraznih kvaliteta odabranih krajobraznih podruþja.

5.1 Metoda rada Vrednovanje krajobraznih podruþja izraÿeno je uzimajuüi u obzir struþna mišljenja (mišljenja projektnog tima i struþne javnosti) i mišljenja javnosti. Postupak vrednovanja sastojao se od nekoliko faza. Na terenu je obavljeno inicijalno vrednovanje dijela projektnog tima na toþkama na kojima su ispunjeni terenski obrasci za pojedina krajobrazna podruþja. Drugo vrednovanje je provedeno na temelju fotografija krajobraznih podruþja u okviru radionice na kojoj je sudjelovao cijeli projektni tim. Prema istom principu struþna javnost vrednovala je krajobrazna podruþja preko Internet ankete. Metoda vrednovanja struke detaljnije je opisana u poglavlju 5.1.1. Vrednovanje krajobraznih podruþja od strane struke. Osim struke, vrednovanje je putem ankete izvršeno i od strane javnosti. Provoÿenje ankete za javnost opisano je u poglavlju 5.1.2. Vrednovanje krajobraznih podruþja od strane javnosti. Rezultati vrednovanja projektnog tima, struþne javnosti i javnosti (lokalnog stanovništva) prikazani su u Prilogu I, poglavlju 9.3. Nakon sakupljanja i analize podataka o vrednovanju razliþitih interesnih skupina (dijela projektnog tima koji je bio na terenskom obilasku, predstavnika struþne javnosti, anketiranog lokalnog stanovništva), uoþena su znaþajna odstupanja meÿu ocjenama razliþitih skupina,. Stoga je tim koji je proveo terensko utvrÿivanje još jednom prošao kroz postupak vrednovanja, uzimajuüi u obzir sve ocjene, ali i saznanja steþena detaljnim prouþavanjem prostornih podataka, podloga, literature i informacija vezanih uz podruþje obuhvata. Pritom su prikupljena znanja o pojedinim podruþjima dala neke specifiþne informacije koje nisu bile uoþljive na terenu, dok su rezultati anketa javnosti dali informaciju o karakteristiþnim vezama koje su se razvile izmeÿu stanovništva i prostora, a koje takoÿer nisu registrirane terenskim istraživanjem. Tako su dobivene "konaþne ocjene" prikazane u poglavlju 5.2. Vrednovanje krajobraznih podruþja. Te ocjene su potom poslužile kao okvirna smjernica za usporedbu s ranjivošüu pojedinih podruþja i pri osmišljavanje mjera za održivo korištenje krajobrazne raznolikosti podruþja. Završna kategorizacija krajobraznih podruþja, uz kartografski prikaz u mjerilu 1:25 000, sadrži i detaljan opis vrednovanih kvaliteta svih krajobraznih podruþja. Valorizacija ovakvog postupka vrednovanja i prijedlozi za vrednovanje krajobraza nalaze se u poglavlju 5.1.3.

5.1.1 Vrednovanje krajobraznih podruþja od strane struke Vrednovanje krajobraznih podruþja od strane struke imalo je za cilj, u prvom redu, odrediti doživljajnu vrijednost krajobraznih podruþja, a potom njihovu vitalnost (prirodnu i ekonomsku) i stabilnost. Vrednovanje je obavljeno od strane krajobraznih arhitekata þlanova tima, te predstavnika struke iz odgovarajuüih tijela državne uprave s ingerencijama vezanim uz prostorno ureÿenje na predmetnom podruþju (arhitekti, urbanisti, prostorni planeri ili krajobrazni arhitekti koji sudjeluju u procesu krajobraznog planiranja na razinama županija, opüina i gradova ili javnih ustanova za upravljanje zaštiüenim prirodnim vrijednostima županije).

Za osnovne kriterije vrednovanja izabrani su: prirodna oþuvanost raznolikost prostorni red harmoniþnost. Kod prirodne oþuvanosti ocjenjivala se oþuvanost prirodnih elemenata, odnosno, koliko se prostor percipira kao izvorno prirodni. No, prirodni takoÿer mogu biti i prostori sekundarnog porijekla, tj. ekosustavi naknadno uvedeni u prostor i prepušteni sukcesiji. Pod kriterijem raznolikosti ocjenjivala se raznolikost oblika, tj. diverzitet elemenata, npr. razliþitost oblika pojavljivanja šuma, razvedenost reljefa, kombinacije šume, reljefa i vode, kombinacije poljskih uzoraka i naselja, razni oblici vode. Prostorni red je u mnogome vezan uz korištenje zemljišta i kulturne elemente krajobraza. Kod njega se ocjenjivala visina stupnja prostornog reda, odnosno prisutnost elemenata prostornog reda kao što su ponavljanje, ritam, smjer, stupnjevanje. S visokim stupnjem prostornog reda su tako npr. ocijenjeni terasirani krajobrazi sa prepoznatljivim ponavljajuüim uzorkom. Harmoniþnost je oznaþena kao najvažniji kriterij kod vrednovanja doživljajne vrijednosti krajobraznih podruþja. Ona u biti objedinjuje sve prethodne kriterije, posebice raznolikost i prostorni red. Kod harmoniþnosti se ocjenjivala kvaliteta slike krajobraza kao rezultat dobre/loše transformacije prirodnih uvjeta, tj. ocjenjivao se stupanj prilagodbe postojeüim prirodnim uvjetima, te transparentnost i prepoznatljivost uzorka, npr. uzorci visoke raznolikosti, formalne ili stroge strukture predstavljali su visoku vrijednost, dok su se poveüavanjem raznolikosti i smanjivanjem prostornog reda vrijednosti smanjivale. Dodana su i dva kriterija simboliþnog znaþenja prirodnih (npr. šumska podruþja, geomorfološki fenomeni, planinska podruþja, otoþni arhipelag) i kulturnih (npr. terasirana podruþja, podruþje s bogatom graditeljskom baštinom i spomenicima kulture) elemenata krajobraza, na temelju kojih se odluþivalo u kojoj mjeri je neko krajobrazno podruþje prepoznato na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Ova dva kriterija simboliþnog znaþenja nisu iskazana brojþano, veü samo opisno i odvojeno od ostala þetiri kriterija. Krajobrazna podruþja su ocijenjena skalom vrijednosti od 1 do 5 (od najmanje vrijednih podruþja – do visokovrijednih podruþja), pri þemu je kod statistiþke obrade dodatna težina stavljena na kriterij harmoniþnosti, koji je presudan kriterij kod vrednovanja doživljajne vrijednosti krajobraznih podruþja.

5.1.2

Vrednovanje krajobraznih podruþja od strane javnosti

Vrednovanje krajobraznih podruþja od strane javnosti imalo je za cilj pokazati sustav vrijednosti anketiranih osoba (lokalno stanovništvo, turisti, sluþajni posjetitelji podruþja) i njihov odnos prema krajobrazu, što može biti važna informacija kod ukljuþivanja javnosti u procese prostornog planiranja i zaštite krajobraza. Za ispitivanje se koristila metoda ispitivanja licem u lice (face-to-face interview), kao najþešüe upotrebljavana kvantitativna metoda koja se koristi u razliþitim društvenim istraživanjima, a služi za prikupljanje brojþanih podataka, odnosno kvantifikaciji odreÿene pojave, u ovom sluþaju odnosa lokalnog stanovništva prema vrijednostima krajobraza podruþja u kojemu žive (ili u 71

kojem su se nalazili u vrijeme provedbe anketa), kao i njihovog mišljenja o njegovom korištenju i/ili zaštiti. Anketiranje je obavljeno na minimalnom sluþajnom uzorku od 121 ispitanika. Anketni upitnik je sadržavao 10 pitanja podijeljenih u 3 tematske cjeline: Subjektivna procjena krajobraznih podruþja – estetski aspekti (pitanje 1.), ocijenjeno binarnim izborom privlaþno - neprivlaþno Vrednovanje krajobraznih podruþja (pitanja 2. – 9.), biranjem 2-3 ponuÿena krajobrazna podruþja (pitanje 3., 5., 6., 7., ), biranjem ponuÿenih specifiþnih krajobraza (pitanje 2.), razvojnih djelatnosti (pitanje 9.) ili biranjem samo jedne vrste utjecaja (pitanje 8.) Pitanja demografske i statistiþke naravi (pitanje 10.). Pored samog formulara za unos odgovora anketiranih pripremljen je dodatni materijal (opis Projekta COAST, fotografije krajobraznih podruþja za Lot2 – otoci Vis i Biševo, fotografije specifiþnih krajobraza za Lot2 – otoci Vis i Biševo, fotografije s primjerima razvojnih djelatnosti, te upute za provoÿenje ankete), koji je omoguüio lakše i ujednaþenije provoÿenje anketa na terenu. Pitanja su bila zatvorenog, otvorenog ili mješovitog tipa; u nekima od njih se od ispitanika tražio samo jedan odgovor, u nekima najviše dva ili, pak, tri, a na nekoliko pitanja ispitanici su mogli odabrati sve ponuÿene odgovore. Ispitanicima je bilo omoguüeno dati i slobodan komentar, te iznositi vlastite prijedloge. Ovi komentari i prijedlozi u izvornom su obliku preneseni u izvješüe o rezultatima ankete (Prilog I). Primjeri anketnog materijala nalaze se u prilogu (Prilog II), a rezultati ankete prikazani su u Prilogu I.

5.1.3 Valorizacija upotrijebljene metode vrednovanja i prijedlog poboljšanja U opisu metode vrednovanja navedeno je da su uoþena odstupanja izmeÿu vrijednosnih ocjena razliþitih skupina, a to je vidljivo i u tablici s rezultatima vrednovanja u Prilogu I, poglavlje 9.3. Iskustvo na ovom projektu pokazalo je da vrednovanje ovako velikih krajobraznih podruþja pomoüu fotografija najþešüe ne daje realne rezultate. Naime, iako je svako podruþje bilo prikazano na fotografijama iz zraka i detaljima s terena, to nije dovoljno da osoba koja ne poznaje podruþje donese realnu ocjenu o vrijednosti toga podruþja, s obzirom da se fotografijama ne može zamijeniti iskustveni doživljaj prostora. Ovo vrijedi neovisno od toga ispituje li se stanovništvo/javnost ili osobe vezane uz struku. Zbog toga je kao relevantna ocjena struþnog projektnog tima uzeta inicijalna ocjena vrijednosti krajobraznih podruþja s terena. Pritom se pokazalo nedostatnim to što je, kako je terminskim planom bilo definirano, provedeno samo jedno terensko istraživanje na kojemu se i vrednovalo. Naime, inicijalno vrednovanje na terenu provedeno je prije no što su sakupljena sva saznanja i podaci o prostoru (od þega je jedan dio sakupljen i/ili potvrÿen upravo na terenu), na toþkama za koje je procijenjeno da su karakteristiþne za krajobrazno podruþje. S obzirom da su nakon terenskog istraživanja granice krajobraznih podruþja korigirane prema saznanjima s terena, odabrane toþke u nekim podruþjima nisu više bile najreprezentativnije. Stoga je provedena korekcija vrijednosnih ocjena, iz þega su proizašle "konaþne ocjene" navedene u poglavlju 5.2. Za objektivniju primjenu ove metode potrebno je, nakon obrade podataka, izvršiti još jedno terensko istraživanje sa unaprijed odreÿenim toþkama za koje se utvrdilo da su karakteristiþne toþke podruþja. Vrednovanje na takvim toþkama može u tom sluþaju dati relevantnije i objektivnije ocjene podruþja. Drugi izlazak na teren mogao bi pomoüi i kod definiranja iznimnih toþaka. Stoga se savjetuje, pri

buduüim korištenjima metode koja je rezultat projekta, planirati dovoljno vremena za dva izlaska na teren. Vrednovanje krajobraznih podruþja od strane javnosti Pri provoÿenju ankete anketari su bilježili svoja zapažanja koja su prenesena u Prilogu I, poglavlju 9.1.3. Osim toga, zamijeüeno je da se u sluþaju nepoznavanja odreÿenog podruþja anketirano stanovništvo þesto opredjeljivalo za višu ocjenu. To pokazuje kako je kod anketiranih prisutna jaka doza subjektivnosti. Prilikom anketiranja, uoþeno je da lokalno stanovništvo teško iz naziva podruþja (i fotografija) sveobuhvatno percipira granice krajobraznih podruþja, što naroþito dolazi do izražaja na podruþjima velikih površina. Valja spomenuti i þinjenicu da stanovništvo teško percipira vizualne i ambijentalne vrijednosti, odnosno teško ih odjeljuje od ekonomskog i gospodarskog aspekta, pa je tako anketiranima najþešüe vrijedno ono što je ekonomski isplativo. Ova spoznaja nam govori da je potrebno poveüati informiranost lokalnog stanovništva o vrijednostima u prostoru i uopüe o pojmu "krajobraz", za što bi se mogle koristiti razne metode i alate (mediji, radionice, publikacije, izložbe…). Uoþeno je da je najmanje razumijevanja izraženo kod podruþja s istaknutim agrikulturnim krajobrazima, vjerojatno stoga što za druge sastavnice krajobraza (posebno prirodne) veü postoji odreÿena razina informiranosti. Vrednovanje krajobraznih podruþja od strane struke Na poþetku treba spomenuti da anketu struþne javnosti od moguüih 25, nije ispunio niti jedan ispitanik. To pokazuje poteškoüu da se kratki (projektom ograniþeni) rok za obavljanje ankete uskladi sa svakodnevnim i/ili planiranim aktivnostima predstavnika struþne javnosti u uredima lokalne uprave i samouprave. Osim toga, sam postupak izrade tipologije i vrednovanje krajobraza je nova aktivnost u dosadašnjoj praksi planiranja, upravljanja ili zaštite pojedinih podruþja. Ukoliko se želi poveüati zainteresiranost struþnjaka bilo bi neophodno osigurati adekvatno upoznavanje s metodologijom, postupkom korištenja i moguüim doprinosom za prostorno planiranje ili zaštitu prostora. Osim toga, za buduüe projekte krajobrazne osnove, bilo bi korisno u fazi inicijalizacije ukljuþiti prostorne planere u planiranje optimalnih termina za njihovo ukljuþivanje u vrednovanje. Analizom rezultata anketa, primijeüeno je da predloženi i korišteni obrazac vrednovanja prema navedenim kriterijima nije dao nedvojbenu vrijednosnu ocjenu. Kriterij prirodnosti (prirodne oþuvanosti) ne daje uvijek informaciju o vizualnom doživljaju prostora. Ako je za neko podruþje procijenjeno da je vrlo prirodno, to ne mora nužno znaþiti da je i vizualno atraktivno. Stoga se preporuþuje da se ocjenjuje samo "oþuvanost", bilo da se radi o prirodnom ili kulturnom krajobrazu. Osim toga, pojedini kriteriji nisu kompatibilni s drugim kriterijima, pa se njihovim zbrajanjem ne dobiva željeni rezultat. Nekompatibilan u tom smislu je opet kriterij prirodnosti. Npr. kada su ocjene harmoniþnosti, raznolikosti i prostornog reda pokazale da neki kulturni krajobraz sadrži visoku vizualnu vrijednost, ukupna vrijednost tog podruþja bila bi spuštena niskom ocjenom prirodnosti. Stoga ukupna ocjena za takva podruþja nije realna, jer kriterij prirodnosti nije znaþajan kod vrednovanja kulturnih krajobraza (koji su antropogenog porijekla, pa više nisu prirodni). Moguüe rješenje ovog problema moglo bi biti prethodno definiranje tipa krajobraza (prirodni, kulturni ili kombinacija) i prema tome korištenje prikladnog obrasca. Pritom bi obrazac za prirodne krajobraze sadržavao kriterije oþuvanost, raznolikost (kompleksnost) i harmoniþnost, a za kulturne krajobraze još i prostorni red. U sluþaju da se vrednuje neko podruþje s kombinacijom razliþitih tipova krajobraza, trebala bi se ispuniti oba obrasca.

Na kraju treba spomenuti da bi ukupna/konaþna vrijednost nekog podruþja trebala, osim vizualnih kvaliteta, ukljuþiti i simboliþku važnost kulturnih i prirodnih elemenata (koja se ocjenjivala pri vrednovanju struke i koja je ukljuþena u konaþnu ocjenu). Iz toga proizlazi da bi prirodnost, ili toþnije prirodna iznimnost, mogla biti procijenjena kroz kriterij "simboliþka važnost prirodnih elemenata", dok bi se kroz kriterij "simboliþka važnost kulturnih elemenata" ukljuþio i taj aspekt krajobraza.

5.2 Vrednovanje krajobraznih podruþja Konaþno vrednovanje krajobraznih podruþja dobiveno je struþnom prosudbom projektnog tima temeljenom na rezultatima vrednovanja struke i javnosti (Prilog I, poglavlje 9.3.). 1. Krajobrazno podruþje: Biševo

Kombinacija kulturnih sa prirodnima krajobrazima, te zanimljiva i raznolika obala, þine vrlo vrijedan prostor. Artikulirani rubovi izmeÿu naselja, poljoprivrednih površina, te prirodnog površinskog pokrova, stvaraju dinamiþne, ali istovremeno i harmoniþne prostorne podjedinice. Unatoþ tome što su poljoprivredne površine dosta zapuštene, što je posljedica depopulacije i deagrarizacije, velika kompleksnost otoka na maloj površini rezultirala je visokom konaþnom ocjenom. Simboliþka vrijednost prirodnih i kulturnih elemenata je od regionalnog znaþaja. 2. Krajobrazno podruþje: Komiški zaljev

U ovome zaljevu dolazi do vrlo zanimljive artikulacije naselja sa okolnim poljoprivrednim površinama, te terasa sa prirodnim površinskim pokrovom. Prilagoÿenost kulturnog krajobraza reljefu þini prostor vrlo harmoniþnim. Naselje i terasirano zaleÿe odlikuju se visokim stupnjem prostornog reda. Simboliþka vrijednost prirodnih elemenata je od lokalnog, a kulturnih elemenata od nacionalnog znaþaja. Konaþna ocjena je uveüana u odnosu na ocjenu javnosti jer se na osnovi prouþene literature, tematskih podloga i prostornih planova došlo do spoznaja da je to prostor koji ne samo da ima vrlo vrijedan sklop prirodnih i kulturnih elemenata, veü ima i bogatu kulturnu baštinu. Stoga se kao konaþna zadržala ocjena projektnog tima. 3. Krajobrazno podruþje: Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna – Rogaþiü

Za ovo podruþje je karakteristiþan vrlo zanimljiv reljef na kojemu se nalaze terasirane poljoprivredne površine sa tradicionalnim zaselcima koji su vrlo vrijedni prostorni elementi. Oþuvane prostorne strukture, koje unatoþ zapuštanju imaju visoku razinu harmoniþnosti, te sa razigranim reljefnim formama þine zanimljive prostorne vizure. Simboliþka vrijednost prirodnih i kulturnih elemenata je od regionalnog znaþaja. Zbog nepristupaþnosti prostora (nepostojanja asfaltiranih komunikacija) pretpostavlja se da javnosti nije u potpunosti upoznata sa podruþjem. Struþni tim je dao visoku konaþnu ocjenu

podruþju jer su ovdje zabilježene iznimne toþke sa vrlo vrijednim kulturnim i prirodnim krajobrazima. 4. Krajobrazno podruþje: Podruþje sjeverne udoline

3-4

Kombinacija poljoprivrednih površina i prirodnog površinskog pokrova stvara zanimljive mikrolokacije. Upravo su te mikrolokacije rezultirale višom inicijalnom ocjenom projektnog tima od konaþne ocjene. Prostor je devastiran skladišnim prostorima na istoþnom dijelu podruþja. 5. Krajobrazno podruþje: Podruþje središnjeg hrpta

Vrlo zanimljive strukture terasa þesto su prekrivene prirodnim površinskim pokrovom. One koje se obraÿuju imaju dinamiþan odnos sa malim poljima koja na razigranom reljefu þine vrlo artikuliran prostor sa zanimljivim vizurama. Simboliþka vrijednost prirodnih elemenata je od lokalnog znaþaja. Zbog nepristupaþnosti terena podruþje je slabo poznato javnosti, pa se pretpostavlja da anketirani nisu mogli procijeniti prostor preko fotografija. Tako je konaþna ocjena bazirana na saznanjima tima koji je izvršio terensko istraživanje prostora. 6. Krajobrazno podruþje: Podruþje južnog polja

Kombinacija poljoprivrednih površina unutar polja s pretežno zapuštenim terasama uz koje se nalaze zanimljivi seoski sklopovi þini vrijednu prostornu sliku. Zapuštene terase još uvijek imaju vidljivu parcelaciju, ali sukcesija smanjuje prostornu raznolikost. Simboliþka vrijednost kulturnih elemenata je od lokalnog znaþaja. 7. Krajobrazno podruþje: Južna obala

4-5

Jako zanimljiva obala sa artikuliranom obalnom linijom þini prostor dinamiþnim. Raznolikost razliþitih tipova obale koji se nižu duž obalnog pojasa stvara prostornu vrijednost podruþja. Uvala Stiniva je zaštiüena u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode. Izgraÿeni objekti duž obale su element degradacije prostora. Simboliþka vrijednost prirodnih elemenata je od regionalnog znaþaja. 8. Krajobrazno podruþje: Viški zaljev

Dominantan prostorni element je naselje koje je potpuno prilagoÿeno reljefu, te artikulira sa obalnom linijom. Ono se odlikuje visokom razinom prostornog reda, s harmoniþnim odnosom prema prirodnoj osnovi podruþja. Simboliþka vrijednost prirodnih elemenata je od lokalnog znaþaja, dok je vrijednost kulturnih elemenata od nacionalnog znaþaja. Visoka ocjena ovog podruþja proizašla je iz uvažavanja simboliþke vrijednosti kulturnog krajobraza (naselja kao povijesne baštine), te sklopa razliþitih povijesnih slojeva koji su formirali današnje naselje Vis kao vrijednu hrvatsku kulturnu baštinu.

9. Krajobrazno podruþje: Marine Zemlje – Podselje – Podstražje

4-5

Izmjena manjih polja obrubljenih pretežno zapuštenim terasama, te tradicionalnih naselja na padinama, doprinijela je visokoj kompleksnosti prostora. Prisutni su vrijedni zaseoci koji þine zanimljive uzorke koji se nadopunjuju sa poljoprivrednim krajobrazima. Prostorne strukture su prilagoÿene terenu i doprinose harmoniþnim vizurama u prostoru, mjestimice sa visokim stupnjem prostornog reda. Simboliþka vrijednost kulturnih elemenata je od regionalnog znaþaja. Niža ocjena javnosti nije utjecala na konaþnu ocjenu zbog toga što je podruþje vrlo dinamiþno u reljefnom pogledu i ne može se sagledati u cjelini, što rezultira time da javnost ocjenjuje pojedine mikrolokacije i dijelove podruþja, a ne podruþje u cjelini. 10. Krajobrazno podruþje: Istoþna obala: Stonþica – Ženka

4-5

Razigrani reljef i tradicionalne poljoprivredne površine – polja i naselja uz njih, stvaraju harmoniþne vizure. Pretežno oþuvana razvedena obala doprinosi visokoj vrijednosti ovoga podruþja. Simboliþka vrijednost prirodnih elemenata je lokalnog, a kulturnih elemenata od regionalnog znaþaja. 11. Krajobrazno podruþje: Jugoistoþni otoþiüi

4-5

Prirodna oþuvanost otoþiüa i mora, te stvaranje zanimljivih vizura, stvara harmoniþan prostor. Otok Ravnik spada u zaštiüeni krajolik sa geomorfološkim spomenikom prirode. Simboliþka vrijednost prirodnih elemenata je od regionalnog znaþaja.

5.2.1 Grafiþki prilozi Karta XVII Pregledna karta vrednovanja krajobraznih podruþja (M 1:100 000) Karta 17. Karta vrednovanja krajobraznih podruþja (M 1:25 000)

6. Ranjivost krajobraza 6.1 Metoda rada Preventivna zaštita okoliša u prostorno-planskom kontekstu znaþi spreþavanje šteta ili degradacija kvaliteta krajobraza (postojeüih i potencijalnih) koje bi mogle nastati u okolišu ako bi se ostvarila odreÿena djelatnost u prostoru, tj. izveo odreÿeni zahvat u prostor. Metodološko ishodište zaštitnog planiranja je stoga potencijalni utjecaj na kvalitete okoliša koji bi mogao nastati s obzirom na planirani razvoj odreÿene ljudske aktivnosti ili djelatnosti. Utjecaj na okoliš nastaje kada se predviÿa promjena krajobraza u fiziþkom smislu, te ne manje važno, kada se takvoj promjeni pripiše znaþenje ili vrijednost. Moguünost za smanjenje negativnog utjecaja na kvalitete okoliša koja stoji na raspolaganju je traženje optimalne lokacije za odreÿenu djelatnost ili traženje prostornih alternativa pojedinaþnog zahvata. Razvoj metoda zaštitnog planiranja rezultirao je tzv. dvojnom analizom prostora koja ima ishodište u sustavnom pristupu rješavanja zaštitno-okolišnih problema u prostornom planiranju i modeliranju. Model je zapravo prikaz sustava kvaliteta okoliša i alat za suoþavanje s kompleksnim sustavom kao što je krajobraz i þovjekove aspiracije prema njemu, i sve to u kontekstu planiranja, s obzirom da se relacije odnose na buduünost realnog svijeta, koje u sadašnjoj realnosti nije moguüe znanstveno utvrditi. Traženje moguünosti ili modeliranje ranjivosti kvaliteta okoliša znaþi simuliranje moguüih utjecaja djelatnosti koje se u prostoru planiraju na njegove kvalitete. Ono daje moguünost procjene prihvatljivosti ili neprihvatljivosti djelatnosti na osnovi logiþkog poimanja – tamo gdje je stupanj kvalitete veüi – tamo je stupanj prihvatljivosti zahvata u prostor manji. Model ranjivosti je vrijednosna i specifiþna prostorna slika zaštitnih zahtjeva. Zaštitni zahtjevi koji su analizirani definirani su projektnim zadatkom i ukljuþuju: vizualne kvalitete krajobraza, ekološke (prirodne) kvalitete krajobraza i kulturne kvalitete krajobraza.

Koraci u procesu modeliranja ranjivosti kvaliteta krajobraza bili su: identifikacija glavnih razvojnih zahtjeva i pritisaka na krajobraz konceptualno opredjeljenje triju podmodela ranjivosti kvaliteta krajobraza koje bi mogle biti degradirane kada bi odreÿeni razvoj bio implementiran u prostor analiza odnosa izmeÿu utjecaja pojedinog razvojnog pritiska ili djelatnosti na sastavnice okoliša i njihove kvalitete kalibracija vrijednosti - promjena okoliša vs. utjecaj na okoliš priprema baze prostornih podataka pripremljenih u obliku tematskih karata kojima su se modelirale tri specifiþne kvalitete krajobraza modeliranje vrijednosti u GIS okruženju, gdje je homogena prostorna jedinica bila veliþine 10x10 m, služeüi se vrijednosnom skalom ocjena (1-5), gdje 1 predstavlja najmanju vrijednost ili traženu kvalitetu, a 5 najvišu.

prostorno-planska dokumentacija

analiza djelatnosti

prostorni podaci

priprema modela MODELI RANJIVOSTI Djelatnost I Djelatnost II

Ukupni MODEL RANJIVOSTI za lot

Djelatnost III

Slika 49. Hodogram postupka izrade modela ranjivosti

Kao što je prikazano na dijagramu (Slika 49.), nakon obrade prostornih podataka i postavljanja osnovnih postavki modela (dimenzije osnovne podatkovne jedinice, granice obuhvata, strukture, itd.), pristupilo se izradi modela ranjivosti za tri odabrane djelatnosti (pritiska) na prostoru obuhvata, te njihovom udruživanju u ukupni (združeni, konaþni) model ranjivosti. Naþin udruživanja matrica u podmodele ranjivosti, te podmodela ranjivosti u konaþni model ranjivosti (Slika 50.), definiran je tipom korištenih podataka i logikom podmodela. Može biti temeljen na aritmetiþkom postupku - pomoüu funkcija zbrajanja (SUM) ili množenja (PRODUCT) i ponovnom reklasifikacijom tako dobivenih vrijednosti u klase 0-5, preuzimanjem maksimalne ili minimalne vrijednosti iz matrica, ili ruþnim ocjenjivanjem kod spajanja dvije matrice novom dvodimenzionalnom matricom. Konaþan rezultat udruživanja u model ranjivosti je vrijednosna karta s ocijenjenim prostorima ukupne ranjivosti u matrici skale ocjena od 0-5. Rezultat modeliranja ranjivosti krajobraza su karte ranjivosti vizualnih, kulturnih i prirodnih kvaliteta krajobraza, te združena karta ranjivosti na razvojne pritiske. Na združenoj karti je vidljivo koja su krajobrazna podruþja najranjivija s obzirom na identificirane pritiske. Na kraju je izvršena usporedba vrijednosne karte krajobraznih podruþja i modela ranjivosti kvaliteta krajobraza. Rezultati svih analiziranih, tj. simuliranih kvaliteta krajobraza (prirodne, vizualne, kulturne) dobivenih na osnovi definiranih koncepata mogu biti podloga za daljnje "usavršavanje". Modeliranje upravo omoguüuje povratak u simulirano stanje na naþin da se u njega ukljuþe razliþiti dionici sa svojim vrijednosnim preferencijama i/ili struþnim znanjima.

Matrice ranjivosti s kalibracijom vrijednosti

Podmodeli ranjivosti

prirodne kvalitete krajobraza kulturne kvalitete krajobraza 0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-500 m

500-700 m

700+ m

model ranjivosti za DJELATNOST I

vizualni potencijal prostora

vidljivost podruþja

vizualne kvalitete krajobraza

PRIMJER Udaljenost od: Gradske stambene povrsine

model ranjivosti za DJELATNOST II

model ranjivosti za DJELATNOST III

KONAýNI MODEL RANJIVOSTI

Slika 50. Priprema matrica ranjivosti i povezivanje podmodela u konaþni model ranjivosti

6.2 Identifikacija glavnih razvojnih zahtjeva i pritisaka na krajobraz Identifikacija razvojnih pritisaka proizašla je iz analize tekstualnih i prostornih/grafiþkih odluka sadržanih u prostornim planovima ureÿenja gradova/opüina. Temeljila se na kriteriju najveüe važnosti ili najveüega stupnja potencijalnog negativnog utjecaja. Odabir je razmatran i verificiran unutar radne grupe postupkom "brain storminga", odnosno temeljio se na razgovoru izmeÿu þlanova tima. Glavni razvojni zahtjevi i pritisci na krajobraz promatranog podruþja su: 1. Izgradnja marine (kopneni dio) 2. Izgradnja turistiþkih naselja 3. Izgradnja gospodarske zone

6.3 Model ranjivosti prostora - koncept Za konceptualizaciju ranjivosti unaprijed su odabrani podmodeli vizualne, prirodne i kulturne kvalitete krajobraza. Stoga su analizirane prostorne karakteristike s obzirom na kvalitete okoliša koje zahvati identificiranih djelatnosti umanjuju negativnim utjecajima. Kvalitete okoliša su predstavljene prostornim karakteristikama s obzirom na raspoloživu bazu prostornih podataka i izvedene podatke. Prilikom izrade modela dostupna je bila sljedeüa baza podataka: 79

GEOLOGIJA -

K-vapnenci Mz-dolomiti Pg-vapnenci Pijesci Piroklastiti Šljunci i pijesci Ultrabaziþne i baziþne magmatske stijene Vapnenci i dolomiti vs. Vapnenci i pješþenjaci

GEOMORFOLOGIJA -

Zaobljeni vrh – veüi Zaobljeni vrh – manji Kupasti vrh - manji Krš - goli (opüenito) Krš (pokriveni i polupokriveni) Rasjed - znaþajniji (opüenito) Antiklinala – sukladna s hrptom Greben - uski nerašþlanjeni Strmac

Jaruga Derazijska dolina Suha dolina Obala - stjenovita Obala - šljunci Obalni strmci - klifovi Krško polje Uvala - krška Deluvij Pijesci (akumulati)

HIPSOMETRIJA -

0 - 10m 10 - 30m 30 - 50m 50 - 100m 100 - 150m 150 - 200m 200 - 250m 250 - 300m 300 - 350m 350 - 500m 500 - 1000m

NAGIBI -

0 - 2° 2 - 5° 5 - 12° 12 - 20° 20 - 32° 32 - 55° 55 - 90°

NAGIBI-obala - 0 - 32° niska - 32 - 55° strma - 55 - 90° klifovi

HIDROLOGIJA -

cisterna u kojoj povremeno ima vode cisterna u kojoj stalno ima vode izvor lokva rijeka, potok, kanal ili jaz povremeno bez vode vodotoranj

HIDROGEOLOGIJA - propusnost - dobra - osrednja - slaba

POVRŠINSKI POKROV - erodirane površine - kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eumediterana i stenomediterana - bušici - bušici/mješovite, rjeÿe þiste vazdazelene šume i makija crnike ili oštrike - stenomediteranske þiste vazdazelene šume crnike - pjeskovita morska obala - šljunkovita morska obala - stjenovita morska obala - turistiþke plaže - izgraÿene i konstruirane obale - zapuštene poljoprivredne površine - mozaiþne poljoprivredne površine - mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije

tradicionalni maslinici tradicionalni vinogradi intenzivni vinogradi aktivna seoska podruþja vikend-naselja gradske stambene površine ostale urbane površine vojni objekti seoska groblja neureÿena (divlja) odlagališta krutog otpada - površine za cestovni promet

PEDOLOGIJA - Antropogeno na kršu: Smeÿa tla na vapnencu i dolomitu, Crvenice, Crnica vapnenaþko dolomitna, Koluvij - Crvenica lesivirana i tipiþna, duboka: Smeÿe tlo na vapnencu, Crnica vapnenaþko dolomitna - Crvenica plitka i srednje duboka: Smeÿe na vapnencu, Vapneno dolomitna crnica, Antropogena - Kamenjar: Crnica vapnenaþko dolomitna, Rendzina, Smeÿe na vapnencu, Crvenica - Naselja - Rigolano na praporu: Sirozem silikatno karbonatni, Eutriþno smeÿe na praporu

NASELJA

CESTE - kategorije -

KULTURNA BAŠTINA -

arheološki lokalitet civilna graÿevina fortifikacija industrijska graÿevina memorijalno podruþje sakralni spomenik

CESTE - tip - asfaltirana - makadam

državna županijska lokalna ostale

ZAŠTIûENA PODRUýJA - spomenik prirode - geomorfološki - zaštiüeni krajolik - znaþajni krajobraz (planirana zaštita)

PARCELACIJA -

asimetriþne, široke terase asimetriþne, široke terase s mocirama polja asimetriþne parcelacije, kvadratnih i pravokutnih parcela polja asimetriþne parcelacije, kvadratnih i pravokutnih parcela sa suhozidima polja s geometrijskim parcelama,velikih dimenzija polja simetriþne, izdužene parcelacije simetriþne, izdužene, izrazito uske terase simetriþne, izdužene, izrazito uske terase s mocirama simetriþne, izdužene, uske terase simetriþne, izdužene, uske terase s mocirama simetriþne, izrazito uske terase omeÿene suhozidima simetriþne, izrazito uske terase omeÿene suhozidima s mocirama suhozidi organskog, izrazito izduženog oblika

6.3.1

Podmodel prirodnih kvaliteta krajobraza

Ranjivost prirodnog okoliša proporcionalna je poveüanju udaljenosti prirodnih znaþajki od raznih antropogenih formi. Pojavom ljudskom rukom stvorenih struktura u prostoru smanjuje se prirodnost, samoodrživost, vizualna vrijednost i druge prirodne kvalitete. Odmicanjem od antropogenog izvora kvaliteta raste kvaliteta okoliša, te se ranjivost poveüava. Vrednovanjem atributa prostornih znaþajki, npr. podatka o površinskom pokrovu reklasifikacijom u ocjene 0-5, ovisno o ranjivosti pojedinog tipa pokrova za neku djelatnost, te udaljenosti istih od antropogenog utjecaja ocjenama od 0-5, dobivamo matrice ranjivosti prostora. Na ovaj naþin modelirane su i ostale kvalitete krajobraza.

Modelirana kvaliteta u podmodelu prirodnih kvaliteta krajobraza bila je prirodnost okoliša (hidrosfere, biosfere, pedosfere), a glavna analizirana prostorna znaþajka bila je oþuvanost i kompleksnost biotopa. Korišteni su podaci o tipu površinskog pokrova; površinskim vodama i udaljenosti od voda; bonitetu, tipu i propusnosti tla i nepoželjne blizine pojava u prostoru koje umanjuju prirodnost (negativni ljudski utjecaji). Podmodel ranjivosti prirodnih kvaliteta raÿen je posebno za svaku djelatnost.

6.3.2

Podmodel kulturnih kvaliteta krajobraza

Modelirana kvaliteta bila je izvornost kulturnog izriþaja u prostoru. Analizirane prostorne znaþajke bile su tradicionalni naþin poljoprivrednog korištenja tla (parcelacija, polja, suhozidi...), lokaliteti kulturne baštine (objekti tradicionalne arhitekture, arheološki lokaliteti i drugi specifiþni lokaliteti za podruþje obuhvata) i blizina autohtonog površinskog pokrova. Podmodel kulturnih kvaliteta modeliran je za cijelo podruþje obuhvata i ugraÿivan je kao zajedniþka komponenta unutar modela ranjivosti za sve tri djelatnosti. Podmodel vizualnih kvaliteta modeliran je za cijelo podruþje obuhvata i ugraÿivan je kao zajedniþka komponenta unutar modela ranjivosti za sve tri djelatnosti

6.3.3

Podmodel vizualnih kvaliteta krajobraza

Provedena je analiza vidljivosti podruþja obuhvata s najvažnijih prometnica i panoramskih toþaka definiranih u prostorno-planskoj dokumentaciji opüina i gradova na podruþju obuhvata. Na vidljivom dijelu podruþja se zatim pristupilo vrednovanju površinskog pokrova s obzirom na þitljivost i snagu vizualnih kvaliteta: oblika, forme, boje, teksture i strukture. Takoÿer je vrednovan vizualni potencijal podruþja cijelog podruþja, bez obzira na njegovu vidljivost. Ulazni podaci su bili dinamika reljefa (veüa razvedenost terena na jedinici površine je znaþila veüu dinamiku), te podatak o površinskom pokrovu. Vizualni potencijal se vrednovao kao srednja ocjena bliskog, srednjeg i dalekog plana promatranja pojedinog elementa površinskog pokrova na terenu razliþite dinamike. Rezultati tih dvaju analiza su zatim spojeni, þime je uz prikaz potencijala prostora dodatno naglašen i najvidljiviji prostor.

6.4 Opis djelatnosti i njenih utjecaja na prostor obuhvata - podmodeli ranjivosti 6.4.1

Izgradnja gospodarske zone

6.4.1.1 Pojavni oblici djelatnosti Gospodarski razvoj Grada Visa zasniva se na temeljnim djelatnostima poljoprivrede, turizma i ugostiteljstva, te ribarstva i usluga (proizvodne i neproizvodne). U ovom dijelu rada glavna üe okosnica biti razvoj poslovnih i proizvodnih gospodarskih zona na otoku Visu. 82

Djelatnosti gospodarstva za koje je planirano da se razvijaju na ovome podruþju su: - prerada, skladištenje i degustacija vina sa prateüim ugostiteljsko-turistiþkim sadržajima trgovaþke i uslužne djelatnosti - rekonstrukcija i zamjena postojeüih sadržaja, te prenamjena u druge poslovne sadržaje u okolici grada Visa - prerada ribe i poljoprivrednih proizvoda - slobodna carinska zona u koju se smještaju proizvodne djelatnosti, servisi i skladišta u okolici grada Komiže. 6.4.1.2 Analiza djelatnosti Tablica 5. Gospodarstvo - najvažniji zahvati, najizraženiji utjecaji i ugrožene komponente okoliša UGROŽENE KOMPONENTE

ZAHVAT Dovoz i odvoz sredstava za izgradnju infrastrukture

ýišüenje parcela

dovoz materijala

- BIOSFERA - HIDROSFERA

dovoz mehanizacije odvoz mehanizacije odvoz materijala

- BIOSFERA - VIZUALNE KVALITETE

micanje postojeüih struktura

- BIOSFERA - GEOSFERA - KRAJOBRAZNA RAZNOLIKOST - BIOSFERA - GEOSFERA - ATMOSFERA - KRAJOBRAZNA RAZNOLIKOST - VIZUALNE KVALITETE - BIOSFERA - GEOSFERA - KRAJOBRAZNA RAZNOLIKOST - VIZUALNE KVALITETE

sjeüa postojeüih stabala

sjeüa grmlja

Zemljani radovi

Konstrukcijski radovi Spajanje na postojeüu infrastrukturu

odvoz biljnog materijala iskopavanje zemljišta

- BIOSFERA - BIOSFERA - GEOSFERA

- BIOSFERA - ATMOSFERA - GEOSFERA - BIOSFERA

nasipavanje zemljišta podizanje temelja nadogradnja graÿenje krovišta gradnja pristupnih casta

- GEOSFERA - VIZUALNE KVALITETE

kopanje kanala za prikljuþke prikljuþivanje na dalekovode

- BIOSFERA - GEOSFERA

- GEOSFERA - VIZUALNE KVALITETE - VIZUALNE KVALITETE - BIOSFERA - GEOSFERA - ATMOSFERA

- VIZUALNE KVALITETE - TRADICIONALNE POLJOPRIVREDNE POVRŠINE

PROCESI I UTJECAJI - gubitak staništa - taloženje sitnih þestica koje zagaÿuju vodu za opskrbu organizama - poveüanje buke - smanjene vizualne kvalitete okoliša - uništavanje staništa - gubitak staništa - promjena strukture tla - promjena migratornih linija - promjena strukture tla - promjena pokrivaþa tla i namjene prostora - gubitak staništa - promjena strukture tla - manja proizvodnja kisika - promjena pokrivaþa tla - smanjene vizualne kvalitete - gubitak staništa - promjena strukture tla - manja proizvodnja kisika - promjena pokrivaþa tla - smanjene vizualne kvalitete - gubitak staništa i prirodnog humusa - manja proizvodnja kisika - promjena reljefa i strukture tla - poveüanje opasnosti od erozije - gubitak staništa u pedosferi - promjena reljefa i strukture tla - moguüe smanjenje vizualne kvalitete - promjena strukture tla - moguüe smanjenje vizualne kvalitete - moguüe smanjenje vizualne kvalitete - promjena migratornih linija - promjena strukture tla - veüa zagaÿenost zraka zbog prometovanja - promjena migratornih linija - promjena strukture tla - moguünost smanjenja vizualnih kvaliteta - nestanak tradicionalnih poljoprivrednih površina Æ promjena slike kraja

Korištenje prostora za gospodarstvo

bacanje otpada

- HIDROSFERA - BIOSFERA - VIZUALNE KVALITETE

potrošnja energije

- ATMOSFERA

potrošnja vode

kanalizacija

zraþenje emisija štetnih plinova Korištenje prometne infrastrukture

Popravci zgrada

HIDROSFERA BIOSFERA GEOSFERA TRADICIONALNE POLJOPRIVREDNE POVRŠINE - GEOSFERA - HIDROSFERA

- HIDROSFERA - ATMOSFERA - BIOSFERA

potrošnja nafte

- ATMOSFERA - GEOSFERA - HIDROSFERA

emisija štetnih plinova

- ATMOSFERA - GEOSFERA - HIDROSFERA

prometovanje

asfaltiranje održavanje prometnica bojanje nadogradnja

- GEOSFERA

popravci krovišta

ATMOSFERA GEOSFERA HIDROSFERA BIOSFERA TRADICIONALNE POLJOPRIVREDNE POVRŠINE - VIZUALNE KVALITETE

- GEOSFERA - ATMOSFERA - BIOSFERA -

VIZUALNE KVALITETE BIOSFERA VIZUALNE KVALITETE BIOSFERA

- zagaÿenje površinskih i podzemnih voda - uništavanje staništa - smanjene vizualne kvalitete - ovisno o vrsti goriva može doüi do zagaÿenja zraka - uništavanje staništa - promjena staništa kopnenih životinja - manji pritok u podzemne vode - nedostatak vode za prirodno napajanje tradicionalnih kultura - promjena strukture tla (bušenje, poveüanje temperature) - u sluþaju puknuüa dolazi do zagaÿenja podzemnih voda - taloženje štetnih þestica u površinske vode - zagaÿenje zraka - izumiranje životinja i biljaka - zagaÿenje zraka - taloženje olova - zagaÿenje zraka - izumiranje životinja i biljaka - taloženje štetnih þestica u površinske vode - zagaÿenje zraka - unošenja olova suhom i mokrom depozicijom iz zraka i oneþišüenim poplavnim vodama - buka - nestanak tradicionalnih poljoprivrednih površina - smanjene vizualne kvalitete - smanjena propusnost tla - promjena strukture tla - zagaÿenje zraka - otrovanje organizama - moguüe smanjenje vizualne kvalitete - moguüe smanjenje vizualne kvalitete - buka

6.4.1.3 Utjecaj na okoliš HIDROSFERA Izgradnja i samo korištenje gospodarskih zona poveüava rizik od ispuštanja ulja, nafte i proizvodnog otpada u okolne vode. Izgradnja gospodarskih zona ne odnosi se samo na gospodarske zgrade, veü i na potrebnu prateüu infrastrukturu, od koje je cestovna najvažnija za razvoj, ali ima i najveüi negativni utjecaj na vode zbog sakupljanja olova suhom i vlažnom depozicijom iz zraka. Velik negativni utjecaj mogu imati i ostale prateüe zgrade u djelatnosti prerade ribe i poljoprivrednih proizvoda. Nekretnine društva za preradu ribe i poljoprivrednih proizvoda mogu se lokacijski podijeliti na: - tvorniþki kompleks - novu hladnjaþu - staru hladnjaþu - brodogradilište. 84

Gospodarska izgradnja može negativno utjecati na kvalitetu vode zbog poveüanog pritiska otpadnih voda na malom podruþju oko zone, pogotovo u okolini hladnjaþa, gdje dolazi do þišüenja ribe i poljoprivrednih proizvoda prije zamrzavanja. U sluþaju brodogradilišta, pod najveüim je pritiskom obalna zona, najviše zbog teških kovina i moguüeg izlijevanja ulja. GEOSFERA Ovisno o tipu gradnje, vrsti tla i nagibu, postoji velika moguünost poveüanja erozije, te se samim time uništavaju staništa pedosfere i mijenjaju biološki uvjeti na površini. U tla koja su najviše ugrožena kada je rijeþ o eroziji pripadaju regosoli, rendzine na flišu i pijescima, te organogena crnica na blokovima vapnenca. U procesima izgradnje, pogotovo ako je rijeþ o stjenovitom obalnom podruþju, može doüi do velike fiziþke promjene u strukturi stijena, te ako se ne provede adekvatna sanacija, s vremenom može doüi do propadanja stijene i promjene obalnog reljefa. Nasipavanje i iskopavanje zemljišta, te podizanje temelja, istovremeno utjeþe i na tlo i na reljef, te se u svakom sluþaju mora uzeti u obzir da se tlo koje se iskopa iskoristi i za nasip. Za vrijeme funkcioniranja djelatnosti gospodarstva tlo je pod najveüim pritiskom, ponajviše zbog deponiranja otpada na privremena odlagališta kod kojih þesto, zbog loše izvedbe, dolazi do procjeÿivanja, te se zagaÿuje tlo i uništava kvaliteta tla u okolici. Cestovna infrastruktura, kao i u sluþaju hidrosfere, negativno utjeþe na pedosferu zbog unošenja olova suhom i mokrom depozicijom iz zraka, te oneþišüenim poplavnim vodama. ATMOSFERA Utjecaj gospodarske izgradnje na temperaturu, vlagu, tlak i udio elemenata u zraku u fazi izgradnje nije velik, ali se može oþitovati na makrorazini ako bi zbog potrebe za prostorom za izgradnju došlo do krþenja šuma, te se tako smanjila proizvodnja kisika. U fazi funkcioniranja moguüe je poveüanje emisije štetnih plinova i od strane prometa i od strane proizvodnih pogona koji koriste razne tipove iskorištavanja energije. BIOSFERA Izgradnja gospodarskih zona primarno utjeþe na vegetaciju nekog podruþja zbog krþenja, a samim time utjeþe i na životinjski svijet, odnosno biotope i zajednice na tome podruþju. Najveüi lokalni negativni pritisak ima industrijski pogon. Tijekom faze izgradnje, prilikom þišüenja parcela za sam proces izgradnje, biotopi se u potpunosti mijenjaju zbog krþenja vegetacije i mijenjanja postojeüih struktura. Gospodarski objekti bilo kojeg oblika vrlo üe vjerojatno poveüati potrošnju vode koja opskrbljuje i životinje i biljke u okolnim podruþjima, te je vrlo vjerojatno da üe doüi do nestajanja staništa mnogih lokalnih organizama. Prometnice koje se grade za potrebe gospodarske zone presjeüi üe migratorne putove mnogih životinja, ali üe ih, osim toga, otjerati i buka i rasvjeta stambenog naselja.

6.4.1.4 Utjecaj na kulturnu baštinu TRADICIONALNE POLJOPRIVREDNE POVRŠINE Tradicionalne poljoprivreda bazira se na tradicionalnim maslinicima i vinogradima, te raznim oblicima polja, terasa, suhozida i mocira, i bilo kakvo krþenje za potrebe izgradnje predstavlja najizravniji i najjaþi negativni pritisak. Negativni utjecaj može se oþitovati i kroz izgradnju brzih prometnica za potrebe prijevoza gospodarskih preraÿevina u neposrednoj blizini poljoprivrednih površina, što üe zbog otrovnih plinova i teških kovina utjecati na prirod i kvalitetu poljoprivrednih proizvoda na tim podruþjima. Tako üe se smanjiti želja i trud proizvoÿaþa da nastave sa uzgojem istih kultura na tome podruþju, što üe s vremenom zasigurno promijeniti tradicionalnu sliku kraja. KULTURNO-POVIJESNI OBJEKTI Kulturno-povijesni objekti najveüi pritisak imaju kada se nalaze u neposrednoj blizini gospodarskog pogona, pa zbog poveüanog prometa i velike prašine može doüi do uništavanja njihovoga površinskog sloja, pogotovo u sluþaju arheoloških nalazišta. KRAJOBRAZNA RAZNOLIKOST Mozaiþne poljoprivredne površine, te mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije, mogu se uništiti izgradnjom gospodarske zone na nekom podruþju, ali i sve þešüom prenamjenom tih površina u intenzivne poljoprivredne površine. Tada se, osim same slike kraja i krajobrazne raznolikosti, smanjuje i bioraznolikost, dolazi do degradacije pedosfere i hidrosfere u sluþajevima pretjerane hranidbe tla, te intenzivnim melioracijskim zahvatima.

6.4.1.5 Utjecaj na vizualne kvalitete Vizualne kvalitete nekog podruþja þine prirodni, kulturni i tradicionalni elementi. Izgradnja bilo kakvog gospodarskog objekta koji nije u skladu sa prostorom koji ga okružuje smanjuje vizualnu kvalitetu. Bilo da se radi o prirodnom okruženju ili veü izgraÿenom, pristup izgradnji mora biti takav da se ili prilagodi postojeüim oblikovnim ili prirodnim strukturama, ili pronaÿe lokacija koja nema „uvjeta gradnje“ ili je na vizualno nepristupaþnom podruþju.

6.4.2 Izgradnja turistiþkih naselja 6.4.2.1 Pojavni oblici djelatnosti Prostornim planovima opüina i gradova na prostoru obuhvata planira se izgradnja novih turistiþkih naselja. Turizam se definira kao „privremeno kretanje ljudi na odredišta izvan njihovih normalnih lokacija rada i boravka, aktivnosti kojima se bave za vrijeme boravka na tim odredištima, te ustanovama koje udovoljavaju njihovim potrebama“ (Mathieson & Wall, 1982.) Stupanj utjecaja na okoliš ovisi o tipu turista i intenzitetu korištenja lokacije (Gartner, 1996.). Dnevni turisti, koji borave na lokaciji jedan dan, ljetni (sezonski) turisti, turisti bus-tura (tranzitni), koji na lokaciji borave od nekoliko minuta do nekoliko dana.

Dnevni turisti utjeþu na okoliš putem transportnih sredstava i svojim aktivnostima. Sezonski turisti imaju sliþan uþinak koji ima i kumulativnu komponentu, buduüi da borave na jednom mjestu duže vrijeme, no istovremeno oni þesto imaju i pozitivan uþinak u održavanju okoliša. Utjecaji ovise i o tipu aktivnosti - pasivne aktivnosti kao fotografija generiraju drugaþije utjecaje od vožnje gliserom. 6.4.2.2 Analiza djelatnosti Tablica 6. Turizam - najvažniji zahvati, najizraženiji utjecaji i ugrožene komponente okoliša ZAHVAT - raskrþivanje vegetacije - zemljani radovi - izgradnja nove komunalne infrastrukture / prikljuþivanje - izgradnja boravišnih objekata - izgradnja gospodarskih i servisnih objekata - izgradnja cestovnih prometnica - izgradnja garaža / parkirališta - izgradnja pješaþkih putova i površina

- izgradnja i rad marina, luka i ostalih struktura na kontaktu voda/kopno

- servisne djelatnosti, ugostiteljstvo, trgovaþka djelatnost

- boravak ljudi - kretanje, rekreacija i odmor (pješaþenje i plovila)

UGROŽENE KOMPONENTE (-) Pedosfera (-) Biosfera

(-) Hidrosfera

PROCESI I UTJECAJI - izmjena strukture tla - poveüanje nepropusnih površina - gubitak staništa (ptice, sisavci, gmazovi) - izmjena pokrivaþa tla - promjena migratornih linija i fragmentacija staništa - površinske otpadne vode Æ vodena tijela

(+/-) Prirodna baština (+/-) Kulturna baština (-) Karakteristiþna slika krajobraza (-) Vizualne kvalitete krajobraza

- (+) moguüa stabilizacija procesa degradacije prirodnih i kulturnih kvaliteta - smanjenje vizualne vrijednosti okoliša - nestanak tradicionalnog naþina života i vrijednosti

(-) Biosfera (-) Voda

- izmjene vodnog režima - izmjene koncentracije hranjivih tvari - uništenje staništa - poveüanje erozije na nizvodnoj strani litoralnog toka - izmjene linije obale

(-) Geosfera (-) Karakteristiþna slika krajobraza (-) Vizualne kvalitete krajobraza (+/-) Karakteristiþna slika krajobraza (+/-) Prirodna baština (+/-) Kulturna baština (-) Biosfera (-) Prirodna baština

(-) Tlo (-) Hidrosfera

- smanjenje vizualne vrijednosti okoliša - (+) moguüa stabilizacija procesa degradacije prirodnih i kulturnih kvaliteta - smanjenje vizualne vrijednosti okoliša - (+) poveüanje standarda okolnih naselja - nestanak tradicionalnog naþina života i vrijednosti - pritisak na sustave odvodnje Æ podzemne vode Æ površinske vode - porast broja algi - izmjena ekosustava (kopnenih, vodenih) - unos novih vrsta - promjena ponašanja faune - ošteüenja podmorske i kopnene flore i faune - ugrožavanje staništa ptica, malih sisavaca, gmazova - nestanak rijetkih biljki - šumski požari - degradacija boravišne kvalitete voda (cvjetanje) - izlijevanje nafte, ulja i kemikalija

- prometovanje ljudi i dobara po javnim površinama i prometnicama

(-) Biosfera (-) Hidrosfera

- izgradnja i održavanje rekreacijskih površina i objekata i ozelenjivanje boravišnog okoliša - izgradnja i održavanje parkovnih površina i sportskih terena i igrališta - odvodnja otpadnih voda

(-) Biosfera (-) Hidrosfera

(+/-) Prirodna baština (+/-) Kulturna baština (-) Hidrosfera

- površinske otpadne vode Æ podzemne vode Æ vodena tijela - porast broja algi - izmjena ekosustava - degradacija boravišne kvalitete voda - pesticidi, herbicidi Æpodzemne vode Æ vodena tijela - porast broja algi - izmjena ekosustava - degradacija boravišne kvalitete voda - (+) moguüa stabilizacija procesa degradacije prirodnih i kulturnih kvaliteta - ubrzavanje eutrofikacije vodnih sustava u neposrednoj blizini

6.4.2.3 Utjecaj na okoliš POTROŠNJA RESURSA Turizam izravno poveüava pritisak na postojeüe energetske resurse: poveüava se potrošnja goriva, pitke vode, struje, a zbog poveüanog rizika od požara, smanjuju se i šumski resursi. Svi ti pritisci utjeþu na lokalnoj razini, te se dalje propagiraju na regionalnu i državnu razinu, ovisno o veliþini pritiska. ZRAK Najveüi negativni utjecaj na zrak u turizmu proizlazi iz poveüanja automobilskog prometa, što se oþituje uz prometnice i veüe turistiþke zone. TLA I VODE Utjecaji na okoliš nastali uslijed izgradnje objekata turistiþke industrije istovremeno su trenutni i postupni. Razvoj turizma ukljuþuje izgradnju i razvoj boravišnih objekata, cestovne infrastrukture, trgovina, restorana, turistiþkih atrakcija i interesnih objekata, apartmana neposredno uz obalu, vodoopskrbnih objekata, ureÿaja za proþišüavanje i odvodnju otpadnih voda. Pri tome su bitni i kumulativni, postupno rastuüi utjecaji koji þesto nisu predviÿeni u razvoju prije nego što postanu oþiti u okolišu (Gartner, 1996.), kao što je na primjer procjeÿivanje hranjivih tvari iz septiþkih jama u vodna tijela tijekom dugog niza godina, što ubrzava eutrofikaciju. Turistiþka infrastruktura može negativno utjecati na kvalitetu vode zbog poveüanog pritiska otpadnih voda na malom podruþju turistiþkih zona. Poveüani pritisak na sustave odvodnje i tretiranja može uzrokovati i izravni izljev netretiranih otpadnih voda u okoliš. Takvi rizici su þesto sezonske naravi, pogotovo za vrhunca turistiþke sezone. Poveüan broj vodonepropusnih površina (asfalt, beton, poploþenja) poveüava postotak suvišne površinske vode koja dolazi do vodenih tijela. Ta suvišna voda sadrži hranjive tvari, suspenzije, ulja i razne otopljene plinove. Navedene tvari takoÿer doprinose eutrofikaciji, utjeþu na rast algi i na izmjene u ekosustavu (smanjenje broja riba, ošteüenja koraljnog sustava). Poveüan broj algi (cvjetanje mora) negativno utjeþe na turizam (izgled i miris vode može biti odbojan) (Edington & Edington, 1986.). Taj se problem dalje može poveüati uništenjem moþvarnih podruþja koja su, osim što su bogata staništa, i prirodni þistaþi takvih podruþja (Goldman, 1989.).

Izgradnja u obalnim podruþjima može imati negativan utjecaj kao što je poveüanje erozije na nizvodnoj strani litoralnog toka kao posljedica izgradnja umjetnih luka. Nadalje, ove strukture mogu umanjiti vizualnu vrijednost okoliša. Izgradnja marina može izmijeniti vodni režim, koncentraciju hranjivih tvari ili uništiti staništa (Mathieson & Wall, 1982.). Turistiþki razvoj može i pozitivno utjecati na obalnu zonu. Porast politiþke i ekonomske vrijednosti podruþja pomaže njihovom oþuvanju i zaštiti. Turisti žele oþuvati podruþje na kojemu borave, što izravno utjeþe na politiþke odluke. (Gartner, 1996.). Ostale ekonomski koristi proizlaze iz raznih naknada za korištenje, trgovanja i otvaranja radnih mjesta. IZMJENE I FRAGMENTACIJA STANIŠTA Negativan utjecaj i/ili ošteüenja ekosustava i staništa može uzrokovati turistiþka infrastruktura, aktivnosti, rekreacijska plovila i krstareüa plovila. Plovila mogu propelerima ili izvlaþenjem na kopno izravno oštetiti vodenu vegetaciju. Izgradnja infrastruktura (marine, ceste, objekti) može uništiti staništa (pogotovo osjetljiva moþvarna staništa). Ronjenjem i planinarenjem turisti mogu ošteüivati ili ugrožavati ekosustave ostavljanjem otpada, gaženjem vodene i kopnene vegetacije, nezakonitim iskorištavanjem vodnih resursa ili otkidanjem dijelova podmorja (školjkaša i ostale faune i/ili flore). Takvi utjecaji su maleni, ali su kumulativni – tisuüe turista kontinuirano tijekom vremena može uzrokovati znatnu štetu na velikom podruþju. Utjecaj se poveüava ukoliko se lokalno stanovništvo ukljuþi u eksploataciju podmorja u svrhu prodaje suvenira. Utjecaj na kopnene ekosustave je takoÿer izražen – ostavljanjem otpada i uništavanjem flore. Najveüi je i najjaþi utjecaj prilikom prvoga turistiþkog kontakta s podruþjem, kada u potpunosti nestaju najosjetljivije biljke ili se smanjuje njihov broj. Posljedica takvog kumulativnog uþinka je da opstaju samo najizdržljivije biljke. Konstantni pritisak takoÿer uništava skrovišta malih sisavaca, reptila i ptica (Edington & Edington, 1986.). Upotreba drveta kao materijala za potpalu ili u druge svrhe mijenja dobnu strukturu šumskih zajednica, a paljenje vatre može uzrokovati i požare. Ostavljanje otpada doprinosi mijenjanju lokalnog sastava tla, ometa fotosintezu pokrivajuüi biljke, te može uzrokovati oportunistiþko navikavanje faune na biološke otpatke kao hranu, kao i na navikavanje faune na ljudsku prisutnost. Izgradnja i održavanje turistiþke infrastrukture, kao i aktivnosti turista, mogu imati raznovrsne negativne utjecaje na divlje životinje. Utjecaji turistiþke infrastrukture mogu biti izravni, npr. presijecanjem migratornih linija, ili neizravni, npr. zbog javne rasvjete ili buke. Turisti ometaju divlje životinje izmjenom njihovih prehrambenih navika (izravno hranjenjem ili neizravno ostavljanjem biološkog otpada), te izmjenom staništa hodanjem/boravkom ili vožnjom po njemu.

6.4.2.4 Utjecaj na kulturnu baštinu Turizam ima utjecaj i na karakter naselja koja se nalaze uz znaþajna turistiþka odredišta. Daljnji razvoj tih zajednica može imati negativne posljedice sa društveno-kulturološko-estetskog aspekta (indiskriminarajuüi, individualni, raspršeni pristup razvoja turistiþki privlaþnog sadržaja i gubitak tradicionalnog naþina života). Prilazna podruþja turistiþkim zonama þesto bivaju popunjena raznim sadržajima (restorani, noüni klubovi, rekreacijski objekti, kiosci brze prehrane, moteli,

suvenirnice). Takav scenarij je posebno izražen ukoliko važi zabrana izgradnje u samoj turistiþkoj zoni, npr. ako je rijeþ o nacionalnom parku. Još manje vidljiv utjecaj je postupna, ali stalna transformacija podruþja iz prirodnoga u izgraÿeni okoliš. Rastom broja turista, raste i potreba za servisima i uslugama, te raste i njihov broj. S vremenom ta izgradnja zasjeni prirodne kvalitete, te se fokus turistiþke privlaþnosti pomiþe na umjetne atrakcije. Relph opisuje ovaj proces kao „uništenje lokalnog i regionalnog krajobraza zapoþeto turizmom, te zamjenom prirodnog krajobraza konvencionalnom turistiþkom arhitekturom, sintetskim krajobrazom i pseudo-mjestima“ (Relph, 1976.). POZITIVNI UTJECAJI Turizam þesto generira prihode izravno iz kvaliteta prirodnih ili kulturnih okruženja. Buduüi da su izvor prihoda, ulaganje sredstava u rekonstrukciju, održavanje ili poboljšanje tih kvaliteta može imati pozitivan utjecaj. Turistiþka infrastruktura takoÿer ima potrebu za brojnom radnom snagom, što može imati pozitivan utjecaj (zaposlenje, demografska slika, standard, prometna i komunalna infrastruktura) na okolno stanovništvo i naselja. Turistiþki razvoj može i pozitivno utjecati na obalnu zonu. Porast politiþke i ekonomske vrijednosti podruþja pomaže njegovom oþuvanju i zaštiti. Turisti žele oþuvati podruþje na kojemu borave, što izravno utjeþe na politiþke odluke (Gartner, 1996.). Ostale ekonomske koristi proizlaze iz raznih naknada za korištenje, trgovanja i otvaranja radnih mjesta.

6.4.2.5 Utjecaj na vizualne kvalitete Turizam smanjuje estetske vrijednosti odredišta izgradnjom objekata koji su u sukobu s njihovim okruženjem, bilo ono prirodno ili kulturno, stvarajuüi „vizualno“ zagaÿenje (Andereck, 1993.; Mathieson & Wall, 1982.).

6.4.3 Izgradnja marine 6.4.3.1 Pojavni oblici djelatnosti Prostornim planovima opüina i gradova na podruþju obuhvata planira se izgradnja marine - luke nautiþkog turizma na lokalitetu Rogaþiü. 6.4.3.2 Analiza djelatnosti

Tablica 7. Marina - najvažniji zahvati, najizraženiji utjecaji i ugrožene komponente okoliša ZAHVAT - raskrþivanje vegetacije - zemljani radovi - izgradnja nove komunalne infrastrukture / prikljuþivanje - izgradnja gospodarskih i servisnih objekata - izgradnja cestovnih i pješaþkih putova i površina

- izgradnja i rad marina, luka i ostalih struktura na kontaktu voda/kopno

- servisne djelatnosti, ugostiteljstvo, trgovaþka djelatnost

- odvodnja otpadnih voda

UGROŽENE KOMPONENTE (-) Pedosfera (-) Biosfera

(-) Hidrosfera

PROCESI I UTJECAJI - izmjena strukture tla - poveüanje nepropusnih površina - gubitak staništa i isušivanje moþvara (ptice, sisavci, gmazovi) - izmjena pokrivaþa tla - promjena migratornih linija i fragmentacija staništa - površinske otpadne vode Æ vodena tijela

(+/-) Prirodna baština (+/-) Kulturna baština (-) Karakteristiþna slika krajobraza (-) Vizualne kvalitete krajobraza

- smanjenje vizualne vrijednosti okoliša - nestanak tradicionalnog naþina života i vrijednosti

(-) Biosfera (-) Voda

- izmjene vodnog režima - izmjene koncentracije hranjivih tvari - uništenje staništa - poveüanje erozije na nizvodnoj strani litoralnog toka - izmjene linije obale

(-) Geosfera (-) Karakteristiþna slika krajobraza (-) Vizualne kvalitete krajobraza (+/-) Karakteristiþna slika krajobraza (+/-) Prirodna baština (+/-) Kulturna baština (-) Hidrosfera

6.4.3.3 Utjecaj na okoliš Poveüan broj vodonepropusnih površina (asfalt, beton, poploþenja) neposredno uz obalu poveüava postotak suvišne površinske vode koja dolazi do vodenih tijela. Ta suvišna voda sadrži hranjive tvari, suspenzije, ulja i razne otopljene plinove. Navedene tvari takoÿer doprinose eutrofikaciji, utjeþu na rast algi, te na izmjene u ekosustavu (smanjenje broja riba, ošteüenja koraljnog sustava). Poveüan broj algi (cvjetanje mora) negativno utjeþe na turizam (izgled i miris vode može biti odbojan) (Edington & Edington, 1986.). Taj se problem dalje može poveüati uništenjem moþvarnih podruþja koja su, osim što su bogata staništa, i prirodni þistaþi takvih podruþja (Goldman, 1989.). Izgradnja u obalnim podruþjima može imati negativan utjecaj u vidu poveüanja erozije na nizvodnoj strani litoralnog toka kao posljedice izgradnje umjetnih luka. Nadalje, ove strukture mogu umanjiti vizualnu vrijednost okoliša. Izgradnja marina može izmijeniti vodni režim, koncentraciju hranjivih tvari ili uništiti staništa (Mathieson & Wall, 1982.).

Negativan utjecaj i/ili ošteüenja ekosustava i staništa može uzrokovati turistiþka infrastruktura, aktivnosti, rekreacijska plovila i krstareüa plovila. Plovila mogu propelerima ili izvlaþenjem na kopno izravno oštetiti vodenu vegetaciju. Izgradnja infrastrukture (marine, ceste, objekti) može uništiti staništa (pogotovo osjetljiva moþvarna staništa). Ronjenjem i planinarenjem turisti mogu ošteüivati ili ugrožavati ekosustave ostavljanjem otpada, gaženjem vodene i kopnene vegetacije, nezakonitim iskorištavanjem vodnih resursa ili otkidanjem dijelova podmorja (školjkaša i ostale faune i/ili flore). Takvi utjecaji su maleni, ali su kumulativni – tisuüe turista kontinuirano tijekom vremena može uzrokovati znatnu štetu na velikom podruþju. Utjecaj se poveüava ukoliko se lokalno stanovništvo ukljuþi u eksploataciju podmorja u svrhu prodaje suvenira. 6.4.3.4 Utjecaj na kulturnu baštinu Marina mijenja karakter prostora u kojemu se nalazi i predstavlja znaþajan utjecaj na kulturnu baštinu.

6.4.3.5 Utjecaj na vizualne kvalitete Marina kao servisni turistiþki objekt smanjuje estetske vrijednosti okoliša, te dolazi u sukob s okruženjem, bilo ono prirodnno ili kulturno, stvarajuüi „vizualno“ zagaÿenje (Andereck, 1993.; Mathieson & Wall, 1982.).

6.5 Korišteni podaci i vrijednosne matrice Vrijednosne matrice su korištene za izravno vrednovanje poligonalnih prostornih podataka (npr. površinskog pokrova) i vrednovanje pojaseva udaljenosti od prostornog podatka. Pojedine matrice su udruživane u logiþne cjeline ili korištenjem aritmetiþkih funkcija koje zbrajaju (SUM) ili množe (PRODUCT) vrijednosti preklapajuüe prostorne jedinice ili putem dvodimenzionalnih interakcijskih matrica koje omoguüuju ruþnu dodjelu vrijednosti kod preklapanja dvije matrice. Prilikom korištenja aritmetiþkih funkcija kod udruživanje dvije ili više matrica prema potrebi su korišteni ponderi. Dodjeljivanjem pondera matrici sve vrijednosti se umnožavaju za vrijednost pondera, þime se poveüava ili održava njihova ocjena u daljnjem postupku udruživanja. Sve matrice korištene pri modeliranju nalaze se u prilogu I, poglavlje 9.4.

6.5.1 Model ranjivosti prirodnih kvaliteta krajobraza Najranjiviji prostor je onaj þiji su prirodni elementi najviše diferencirani, što znaþi da ima najveüu raznolikost biocenoza, fitocenoza i ekosustava. To su npr. podruþja uz potoke, pritoke, razne šumske površine, bušici, moþvarna podruþja itd., odnosno sva podruþja gdje se na priliþno malom podruþju izmjenjuju razliþiti tipovi fitocenoza, što nužno vodi do bogatstva jedinki i vrsta biosfere (flora i fauna). Zbog suprotnih þimbenika, najmanje su ranjivi prostori u blizini naselja, industrijskih zona i infrastrukture.

6.5.1.1 Grafiþki prilozi Karta 18. Karta ranjivosti prirodnih kvaliteta krajobraza (M 1:100 000)

6.5.2

Model ranjivosti kulturnih kvaliteta krajobraza

Najranjiviji prostori su površine koje pokazuju uzorak tradicionalne poljoprivredne parcelacije, prostori oko tradicionalnih naselja, kao i svi elementi kulturne baštine. Dodatno je veüa ranjivost takvih podruþja ukoliko se nalaze blizu tradicionalnog agrikulturnog površinskog pokrova ili naþina korištenja tla (mozaiþni poljoprivredni krajobraz, vinogradi...), a manja ukoliko je podruþje blizu antropogenog elementa koji umanjuje kulturne kvalitete (npr. blizina odlagališta otpada). 6.5.2.1 Grafiþki prilozi Karta 19. Karta ranjivosti kulturnih kvaliteta krajobraza (M 1:100 000)

6.5.3

Model ranjivosti vizualnih kvaliteta krajobraza

Buduüi da je ranjivost vizualnih kvaliteta krajobraza rezultat kombiniranog vrednovanja reljefne dinamike prostora i površinskog pokrova (vizualnog potencijala prostora), te dodatno vrednovanih površina (na temelju vizualne zanimljivosti, odnosno meÿusobnih interakcija površinskog pokrova) vidljivih s najvažnijih prometnica i panoramskih toþki definiranih u prostornim planovima, najranjiviji prostor je onaj koji istovremeno ima visok vizualni potencijal, a uz to je i vizualno izložen. 6.5.3.1 Grafiþki prilozi Karta 20. Karta ranjivosti vizualnih kvaliteta krajobraza (M 1:100 000)

6.6 Združeni model ranjivosti Združeni model ranjivosti dobiven je spajanjem modela ranjivosti prirodnih, kulturnih i vizualnih kvaliteta krajobraza svih triju djelatnosti (izgradnja marine, izgradnja turistiþkih naselja i izgradnja gospodarske zone). Raspodjela ocjena je vidljiva u Tablici 8. Od ukupne površine obuhvata, 12.66% je procijenjeno izuzetno ranjivim (ocjena 5), a preko 33% površine visoko ranjivim (ocjena 4). Tablica 8. Raspodjela ocjena ukupnog modela ranjivosti Ocjene ranjivosti

Broj piksela

% od ukupne površine

1653

0.17

263466

27.11

235158

24.19

329640

33.91

5 – najranjiviji prostor

123080

12.66

1 – najmanje ranjiv prostor

Ukupna površina obuhvata: 971986 piksela

6.6.1 Grafiþki prilozi Karta XXI Pregledna karta ranjivosti na razvojne pritiske (M 1:100 000) Karta 21. Karta ranjivosti na razvojne pritiske (M 1:25 000)

6.7 Usporedba vrijednosne karte krajobraznih podruþja i modela ranjivosti kvaliteta krajobraza Vrijednosna karta krajobraznih podruþja (dobivena prikupljanjem mišljenja javnosti i mišljenja struþnjaka) prikazana je usporedno s vrijednosnom kartom dobivenom pomoüu modela ranjivosti kvaliteta krajobraza. Dobiveni podaci su pogodni i za statistiþku obradu i utvrÿivanje relacija izmeÿu prosjeþne ranjivosti pojedinog krajobraznog podruþja i ocjene samog krajobraznog podruþja. Preklapanjem slojeva s obje vrijednosne karte dodatno se mogu naglasiti najranjivija podruþja u najviše ocijenjenim krajobraznim podruþjima.

6.7.1 Grafiþki prilozi Karta 22. Usporedba vrijednosne karte krajobraznih podruþja i združenog modela ranjivosti kvaliteta krajobraza (M 1:150 000)

7. Pogodnost krajobraza za turistiþko-rekreacijske djelatnosti 7.1 Metode rada Pogodnost krajobraza (engl. landscape suitability) za prihvat odreÿene djelatnosti koja se planira u prostoru znaþi pripisivanje vrijednosti krajobrazu ili traženje moguünosti da je prostor istovremeno nositelj dviju kvaliteta: da je nositelj najviših vrijednosti za razvoj, tj. prostor je privlaþan za razvoj djelatnosti, te da je ujedno stupanj ranjivosti kvaliteta krajobraza koje bi mogle biti degradirane s obzirom na planiranu djelatnost najmanja. Metoda dvojne analize prostora (analiza razvojnih moguünosti i analiza ostvarivanja zaštitnih ciljeva) temelji se, kako je reþeno, na sustavnom pristupu rješavanju zaštitno-okolišnih problema u prostornom planiranju. Zasebno modeliranje privlaþnosti prostora i ranjivosti prostora temeljeno je na opreþnim vrijednosnim sustavima i pripadajuüim kriterijima vrednovanja. Kod privlaþnosti prostora uzima se u obzir iskljuþivo razvojni aspekt – ekonomska korist ili interes. Kod ranjivosti kvaliteta krajobraza kriterij vrednovanja þini društveni javni interes za zaštitom prostora. One su ovdje bile zastupljene kao vizualne, ekološke (prirodne) i kulturne kvalitete krajobraza. Upravo ovakav dvojni pristup simulaciji kvaliteta krajobraza (s aspekta razvoja i s aspekta zaštite) omoguüuje planerima analitiþko rasþlanjivanje sustava vrijednosti u prostoru, te služi kao alat za kasniju sintezu – odreÿivanje pogodnosti prostora za odreÿenu planiranu namjenu – u ovom sluþaju turistiþko-rekreacijsku. U vrednovanju kombinacija korištene su vrijednosne matrice, a skala ocjena je bila od 1 najmanje pogodno, do 5 - najpogodnije. Radni postupak procjene pogodnosti krajobraza za razvoj turistiþko-rekreacijske djelatnosti ukljuþivao je: analizu djelatnosti s aspekta postojeüih i potencijalnih kvaliteta prostora koje su nositelji turizma i rekreacije – tj. konceptualizaciju modela privlaþnosti za razvoj turistiþko-rekreacijske djelatnosti u podruþju obuhvata pripremu baze prostornih podataka pripremljenih u obliku tematskih karata modeliranje privlaþnosti prostora za razliþite vrste turistiþko-rekreacijske namjene koje su sadržane u PPUG/O, koje je izvedeno u istoj veliþini homogene prostorne jedinice kao i kod modeliranja ranjivosti - 10x10 m modeliranje pogodnosti – združivanjem karte privlaþnosti i karte ranjivosti preuzete iz rezultata prethodne faze – ranjivost krajobraza (Slika 51.).

prostorno-planska dokumentacija

analiza djelatnosti

prostorni podaci

priprema modela MODELI RANJIVOSTI Djelatnost I Djelatnost II

MODEL PRIVLAýNOSTI Model privlaþnosti: turizam i rekreacija

Ukupni MODEL RANJIVOSTI za lot

Djelatnost III (turizam i rekreacija)

MODEL POGODNOSTI turizam i rekreacija

Slika 51. Hodogram postupka izrade modela pogodnosti

Prilikom odreÿivanja pogodnosti krajobraza, i to kao vrijednosne kategorije, uzimali su se razliþiti naglasci ili aspekti takvog vrednovanja. Naime, odreÿivanje pogodnosti izvedeno je u 3 moguüe varijante: naglasak na više zaštitnom aspektu prilikom ocjenjivanja pogodnosti (zaštitni model pogodnosti); naglasak na više razvojnom aspektu prilikom ocjenjivanja pogodnosti (razvojni model), te kompromisno ocjenjivanje (istoimeni model). Metodološki, rezultati analitiþke faze ispitivanja pogodnosti krajobraza unutar procesa prostornog planiranja (u kojemu je ugraÿen zahtjev za zaštitom prostora, krajobraza i okoliša) obraÿenih u ovom prostoru ne predstavljaju osnovu za donošenje struþne odluke o optimalnom prostornom smještaju turistiþko-rekreacijske djelatnosti. Za takvu odluku trebalo bi suoþiti i vrednovati pogodnost krajobraza za druge razvojne aspiracije za i prema prostoru. S obzirom na projektni zadatak i cilj – razvoj i implementacija metoda zaštite krajobraza u procesu donošenja odluka sadržanih u planu namjene i korištenja površina – dvojna analiza prostora predlaže se kao alat.

7.2 Model privlaþnosti prostora za turistiþko-rekreacijsku djelatnost koncept Osnovni kriteriji definirani za konceptualizaciju privlaþnosti prostora za turizam i rekreaciju bili su: o udaljenost od morske obale: što bliže to privlaþnije Morska obala je okosnica turistiþkog razvoja, stoga je blizina obale vrlo važan faktor u generiranju privlaþnosti prostora za razvoj turizma i jedan od odluþujuüih kriterija. 96

o povoljan nagib terena za izgradnju Odabirom što ravnijeg terena za izgradnju smanjuje se kompleksnost, odnosno troškovi izgradnje turistiþkih objekata, kako smještajnih, tako i uslužnih, a isto vrijedi i za potrebnu infrastrukturu. Ravan teren je nužan za smještaj auto-kampova (iskljuþuje se potreba za terasiranjem), a ima i manja ograniþenja u vezi s rekreacijskim potencijalom – kao što je izgradnja sportskih terena, golf igrališta i sl. o udaljenost od postojeüe infrastrukture: što bliže to privlaþnije Postojeüa infrastruktura uvelike smanjuje troškove izgradnje. o povoljna postojeüa namjena prostora iz površinskog pokrova Tip površinskog pokrova izravno utjeþe na troškove izgradnje – npr. moþvarna podruþja poskupljuju izgradnju zbog potrebe za isušivanjem podruþja, podruþja pod gustim sklopom šume zahtijevaju uklanjanje površinskog pokrova, dok je kod izgradnje na postojeüim pašnjacima ili travnjacima takav trošak minimalan. o udaljenost od ugoÿajnih / sadržajnih elemenata: što bliže to privlaþnije Osim blizine obale, privlaþna je i što veüa blizina ugoÿajnih, turistiþki zanimljivih elemenata površinskog pokrova (za šetnju, planinarenje, rekreaciju) kao što su šume, vode, itd. Kriteriji su postavljeni tako da obuhvaüaju širok raspon potencijalnih tipova turizma i njegovih manifestacija u prostoru (individualni objekti, kampovi, turistiþke zone, hotelski kompleksi, marine, rekrecijski i sportski tereni itd.). Modeliranje na ovakav naþin omoguüuje povratak u simulirano stanje na naþin da se u njega ukljuþe razliþiti dionici sa svojim vrijednosnim preferencijama i/ili struþnim znanjima. Tako se u proces modeliranja mogu ukljuþiti i drugi kriteriji ili atributi prostora kao nositelji atraktivnosti prostora za neku djelatnost, u ovom sluþaju razvoj turizma.

7.3 Matrice privlaþnosti prostora za turistiþko-rekreacijsku djelatnost Odabrani kriteriji privlaþnosti (koji su navedeni u prethodnom poglavlju) su u prostoru vrijednosno ocijenjeni pomoüu matrica (podmodela privlaþnosti), a sve su matrice udružene u zajedniþki, završni model privlaþnosti. Matricama privlaþnosti vrijednosno se opredjeljujemo prema prije odreÿenim karakteristikama prostora privlaþnih za turistiþku izgradnju. Na primjer, pri vrednovanju udaljenosti od pojedinih kriterija za privlaþnost, pojedini pojasi udaljenosti ocjenjuju se ocjenama 0-5, pri þemu je 0 apsolutno neprivlaþno, a 5 vrlo privlaþno, dok se, primjerice, podatak o površinskom pokrovu vrednuje reklasifikacijom površinskog pokrova u ocjene 0-5, ovisno o privlaþnosti pojedinog tipa pokrova za turistiþku djelatnost. Dobivene matrice se zatim udružuju i ugraÿuju u podmodele privlaþnosti (Slika 52.). Naþin udruživanja matrica ovisi o tipu korištenih podataka i logike podmodela. Može biti temeljen na aritmetiþkom postupku - pomoüu funkcija zbrajanja (SUM) ili množenja (PRODUCT) i ponovnom reklasifikacijom tako dobivenih vrijednosti u klase 0-5, preuzimanjem maksimalne ili minimalne vrijednosti iz matrica, ili ruþnim ocjenjivanjem kod spajanja dvije matrice novom dvodimenzionalnom matricom. U primjeru podmodela privlaþnosti za djelatnost turizma 97

korištene su SUM i PRODUCT funkcije, te dvodimenzionalne matrice. Konaþan rezultat udruživanja u model privlaþnosti je vrijednosna karta s ocijenjenim prostorima ukupne privlaþnosti u matrici skale ocjena od 0-5. Pritom podruþja ocijenjena visokim ocjenama znaþe i veüu privlaþnost toga prostora za turistiþko-rekreacijsku djelatnost. Matrice privlaþnosti s kalibracijom vrijednosti

Podmodeli privlaþnosti

morska obala

nagib terena Kriteriji privlaþnosti

infrastruktura

MODEL PRIVLAýNOSTI ZA DJELATNOST TURIZMA i REKREACIJE

površinski pokrov i namjena

ugoÿajni / sadržajni elementi 0-400 m

400-1000 m

1000-2000 m

2000-3000 m

3000-5000 m

500+ m

PRIMJER

Udaljenost od: Pjeskovita morska obala

Slika 52. Priprema matrica privlaþnosti i povezivanje podmodela u model privlaþnosti

Sve matrice korištene pri modeliranju nalaze se u Prilogu I, poglavlje 9.5.

7.4 Rezultat - model privlaþnosti Združeni model privlaþnosti dobiven je spajanjem svih podmodela privlaþnosti prostora za turistiþko-rekreacijsku djelatnost. Raspodjela ocjena privlaþnosti je vidljiva u Tablici 9. Od ukupne površine obuhvata, oko 3% je procijenjeno najprivlaþnijim (ocjena 5), 31% površine visoko privlaþnim (ocjena 4), a 52% privlaþnim za razvoj turizma.

Tablica 9. Raspodjela ocjena modela privlaþnosti za turistiþko-rekreacijsku djelatnost Ocjene privlaþnosti

Broj piksela

% od ukupne površine

1 – najmanje privlaþan prostor

2997

0.31

14121

1.45

504911

51.95

296730

30.53

5 – najprivlaþniji prostor

27004

2.78

Ukupna površina obuhvata: 971986 piksela

7.4.1

Grafiþki prilozi

Karta 23. Karta privlaþnosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti (M 1:100 000)

7.5 Rezultat - model ranjivosti Združeni model ranjivosti za djelatnosti turizma i rekreacije dobiven je spajanjem prirodnog, kulturnog i vizualnog podmodela ranjivosti prostora, koji su preuzeti iz rezultata prethodne faze. Izuzetno ranjivim je procijenjeno 2,7% ukupne površine (ocjena 5), 28,62% površine visoko ranjivim (ocjena 4), a 2,33% površine obuhvata vrlo malo ranjivim u odnosu na turistiþkorekreacijsku djelatnost. Tablica 10. Raspodjela ocjena modela ranjivosti za turistiþko-rekreacijsku djelatnost Ocjene ranjivosti

Broj piksela

% od ukupne površine

1 – najmanje ranjiv prostor

22643

2.33

263918

27.15

382320

39.33

278200

28.62

5 – najranjiviji prostor

26286

2.7

Ukupna površina obuhvata: 971986 piksela

7.5.1

Grafiþki prilozi

Karta 24. Karta ranjivosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti (M 1:100 000)

7.6 Pogodnost krajobraza za razvoj turistiþko-rekreacijskih djelatnosti koncept Pogodnost se, u kontekstu smještaja odreÿene djelatnosti na nekom podruþju, može opisati kao moguünost prostora za prihvaüanje razvoja djelatnosti (i svega što ta djelatnost podrazumijeva) þija je optimizacija nastala analiziranjem zadanog podruþja, izradom modela privlaþnost i ranjivosti, te pronalaskom kompromisa izmeÿu ta dva opreþna modela Spajanjem gotovog modela privlaþnosti i ranjivosti za odreÿenu djelatnost preko vrijednosne matrice dobivamo model pogodnosti.

Slika 53. Povezivanje modela ranjivosti i privlaþnosti u konaþni model pogodnosti za djelatnost turizam i rekreacija

Dvodimenzionalnom matricom interakcije (Slika 53.) dovode se u odnos (preklapaju) vrijednosti modela privlaþnosti i ranjivosti, prateüi logiku: što veüa ocjena privlaþnosti i manja ocjena ranjivosti, to veüa pogodnost. Strogost kriterija kojim se pridodjeljuju ocjene pogodnosti unutar matrice neposredno utjeþe i na površinu dobivenog prostora. Stoga je poželjno stvaranje nekoliko podvarijanti, þime se omoguüuje odabir odgovarajuüeg modela u ovisnosti od dobivenih rezultata, u ovom primjeru kompromisne, zaštitne i razvojne varijante. Tablica 11. Vrijednosne matrice modela pogodnosti

privlaþnost

Kompromisna varijanta

ranjivost

Zaštitna varijanta

100

privlaþnost

ranjivost

privlaþnost

Razvojna varijanta

Strogost kriterija kojim se pridodjeljuju ocjene pogodnosti unutar matrice neposredno utjeþe i na distribuciju pogodnog prostora. Stvaranjem nekoliko podvarijanti omoguüuje se odabir odgovarajuüeg modela u ovisnosti od dobivenih rezultata. Prikazane su 3 varijante vrijednosnih matrica – zaštitna varijanta, s najstrožim kriterijem ocjenjivanja pogodnosti s aspekta ranjivosti prostora; razvojna varijanta, s najmanje strogim kriterijima pri ocjenjivanju; te kompromisna varijanta.

7.7 Rezultat - model pogodnosti (razvojni, zaštitni i kompromisni) Kod sve tri varijante (razvojna, zaštitna i kompromisna) najveüom ocjena pogodnosti prostora za razvoj turistiþko-rekreacijske djelatnosti nije vrednovano više od 1.52% ukupne površine prostora. Grafiþki su prikazane i postojeüe i planirane turistiþke zone definirane prostornim planovima opüina i gradova. Tablica 12. Raspodjela ocjena modela pogodnosti za turistiþko-rekreacijsku djelatnost – zaštitna varijanta Ocjene pogodnosti

Broj piksela

% od ukupne površine

1 – najmanje pogodan prostor

193099

19.87

2 – slabo pogodan prostor

326127

33.55

3 – pogodan prostor

273628

28.15

4 – vrlo pogodan prostor

103767

10.68

5 – najpogodniji prostor

668

0.07

Ukupna površina obuhvata: 971986 piksela Tablica 13. Raspodjela ocjena modela pogodnosti za turistiþko-rekreacijsku djelatnost – kompromisna varijanta Ocjene pogodnosti

Broj piksela

% od ukupne površine

1 – najmanje pogodan prostor

136980

14.09

2 – slabo pogodan prostor

455590

46.87

3 – pogodan prostor

253251

26.06

4 – vrlo pogodan prostor

116388

11.97

5 – najpogodniji prostor

10668

1.1

Ukupna površina obuhvata: 971986 piksela

101

Tablica 14. Raspodjela ocjena modela pogodnosti za turistiþko-rekreacijsku djelatnost – razvojna varijanta Ocjene pogodnosti

Broj piksela

% od ukupne površine

1 – najmanje pogodan prostor

65284

6.72

2 – slabo pogodan prostor

87008

8.95

3 – pogodan prostor

497439

51.18

4 – vrlo pogodan prostor

308387

31.73

5 – najpogodniji prostor

14759

1.52

Ukupna površina obuhvata: 971986 piksela

7.7.1 Grafiþki prilozi Karta 25. Karta pogodnosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti – razvoj (M 1:100 000) Karta 26. Karta pogodnosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti – zaštita (M 1:100 000) Karta XXVII Pregledna karta pogodnosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti – kompromis (M 1:100 000) Karta 27. Karta pogodnosti za turistiþko-rekreacijske djelatnosti – kompromis (M 1:25 000)

102

8. Mjere/smjernice za razvoj i provoÿenje politika zaštite, planiranja i upravljanja krajobrazom 8.1 Metode rada Mjere/smjernice za razvoj i zaštitu krajobraza proizašle su iz nekoliko faza. Prva faza obuhvatila je pregled Konvencije o europskim krajobrazima (KEK) i pripadajuüih odredbi u odnosu na njihovu primjenu u politici prostornog planiranja u Hrvatskoj. Na taj naþin je izvršena analiza postojeüeg zakonodavnog okvira prostornog ureÿenja i planiranja u odnosu na smjernice proizašle iz KEK-a. Pregledom je obuhvaüen Zakon o prostornom ureÿenju i gradnji, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti prirode i pripadajuüi podzakonski akti koji se odnose na pitanja implementacije odredbi proizašlih iz Konvencije. U drugoj fazi analizirane su provedbene odredbe prostornih planova županija, Nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u odnosu na krajobrazne politike. Navedeni dokumenti su analitiþki pregledani, s ciljem predlaganja metodoloških smjernica za poboljšanje razvoja politika krajobraza. Treüa faza obuhvatila je definiranje mjera zaštite krajobraza i njegovog održivog razvoja/korištenja, koristeüi se dobivenim rezultatima iz prethodnih faza projekta. Pristup definiranju takovih mjera ukljuþivao je, kako metodološki, tako i provedbeni aspekt poboljšanja sadašnjega stanja poimanja, analiza, vrijednosnih analiza i odluka vezanih uz krajobraz za lokalnu razinu odluþivanja u procesu prostornog planiranja. Predložene mjere zaštite krajobraza i njegova održivog razvoja/korištenja prostorno su specifiþne za predmetno podruþje i formulirane na naþin koji je predviÿen prostorno-planskim dokumentima lokalne razine (PPUG/O), ukljuþujuüi i 2-3 turistiþke zone predviÿene istim planovima u u podruþju obuhvata.

8.2 Pregled Konvencije o europskim krajobrazima (KEK) i pripadajuüih odredbi u odnosu na njihovu primjenu u politici prostornog planiranja u Hrvatskoj Zakonom o prostornom ureÿenju i gradnji (Narodne novine 76/07), te Pravilnikom o obveznom sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (Narodne novine 106/98, 39/04, 45/04, 163/04), kroz osnovne dijelove planova: polazišta, ciljeve, plan i provedbene odredbe obraÿuje se krajobraz kao jedan od prostornih resursa, te je zaštita krajobraznih i prirodnih vrijednosti i posebnosti i kulturnopovijesnih cjelina kao tema prisutna u prostornim planovima svih razina. Krajobraz se, meÿutim, obraÿuje sektorski, te su nerijetko propisane mjere zaštite krajobraza i prirodnih vrijednosti u koliziji s planiranim razvojem. Mehanizmi zaštite koji su definirani Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07) i Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05), kao što su procjena utjecaja na okoliš, strateška procjena utjecaja, kategorije zaštite prema Zakonu o zaštiti prirode, te glavna ocjena utjecaja na prirodu, za sada ne osiguravaju adekvatnu zaštitu krajobraza. Prethodnim raspravama o nacrtu plana u procesu izrade plana, te instrumentom javne rasprave u fazi prijedloga plana, formalno je dana moguünost ukljuþivanja javnosti u proces izrade 103

prostornih planova. Pitanje je, meÿutim, koliko je ta moguünost iskorištena za ukljuþivanje krajobrazne politike u prostorno planiranje. Konvencijom o europskim krajobrazima zemlje potpisnice se obvezuju na provoÿenje mjera na nacionalnoj razini kroz opüe i posebne mjere, te se u odnosu na postojeüu politiku prostornog planiranja u Hrvatskoj predlažu sljedeüe mjere/smjernice za razvoj i provoÿenje politika zaštite, planiranja i upravljanja krajobrazom u Hrvatskoj:

a) OPûE MJERE (þl. 5 KEK) Obveza iz KEK-a: 1. uspostava i provoÿenje krajobraznih politika koje imaju za cilj zaštitu krajobraza, upravljanje i planiranje. Prijedlog mjera/smjernica: -

integrirati politiku upravljanja krajobrazom u postojeüu politiku prostornog planiranja, te u planiranje i korištenje prirodnih dobara, tj. sektorske politike vodnog gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, zaštite prirode

integrirati politiku planiranja krajobraza u postojeüu politiku prostornog planiranja

odrediti strateške ciljeve upravljanja krajobrazom i planiranja krajobraza na eksplicitan naþin.

Obveza iz KEK-a: 2. uspostava postupaka sudjelovanja javnosti, lokalnih i regionalnih vlasti, te drugih strana koje su zainteresirane za odreÿivanje i provedbu krajobraznih politika. Prijedlog mjera/smjernica: -

uvesti mehanizme sudjelovanja šire javnosti u poþetnoj fazi procesa odreÿivanja, tj. odluþivanja o tome što je u krajobrazu vrijedno, tj. što se želi zaštititi, i to na lokalnoj razini.

Obveza iz KEK-a: 3. ugraÿivanje krajobraza u politike regionalnog i urbanistiþkog planiranja, te u politike u vezi s kulturom, zaštitom okoliša, poljoprivredom, socijalnom i gospodarskom politikom, kao i u sve druge politike koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati na krajobraz. Prijedlog mjera/smjernica: -

instrumentalizirati naþela prostorne održivosti razvitka i horizontalne integracije u zaštiti prostora u regionalnom i urbanistiþkom planiranju na naþin da se osjetljivost prostora uvaži kao metoda uvoÿenja zahtjeva za zaštitom krajobraza

analizirati dosadašnju uspješnost provedbe naþela prostorne održivosti razvitka i vertikalne integracije (državna-regionalna razina) u zaštiti prostora.

104

a) POSEBNE MJERE (þl. 6 KEK) Obveza iz KEK-a: Identifikacija i procjena: 1. izraditi Krajobraznu osnovu na državnoj razini a. identificirati vlastite krajobraze diljem državnog podruþja; analizirati njihove znaþajke, te snage i pritiske uslijed kojih se krajobrazi mijenjaju; primiti na znanje promjene b. procijeniti tako identificirane krajobraze, vodeüi raþuna o osobitim vrijednostima koje im pridaju zainteresirane strane i stanovništvo 2. Postupci takve identifikacije i procjene vodit üe se razmjenom iskustava i metodologije, organiziranom izmeÿu stranaka na europskoj razini. Prijedlog mjera/smjernica Ad 1. a) -

analizirati ulogu i svrhu Krajobrazne osnove na državnoj razini u odnosu na druge alate provedbe Konvencije (strateška procjena utjecaja na okoliš, procjena utjecaja zahvata na okoliš i modeli za razumijevanje scenarija promjena krajobraza) s obzirom na kronologiju novih znanja o pogodnim alatima, mjerilima i znanstvenim modelima za implementaciju Konvencije

analizirati postojeüe uzroke i zapreke koji stoje na putu ostvarivanja ciljeva Konvencije koncentrirati se na realno i praktiþki ostvarivo u granicama profesionalne tolerancije

Ad 2. - sudjelovanje nacionalnih predstavnika na radionicama, seminarima i sastancima Vijeüa Europe i diseminacija informacija domaüoj struþnoj i znanstvenoj zajednici koja se bavi zaštitom, upravljanjem i planiranjem krajobraza.

Obveza iz KEK-a: Ciljevi kakvoüe krajobraza: Svaka se stranka obvezuje odrediti ciljeve kvalitete krajobraza za identifikaciju i procjenu krajobraza, i to nakon postupka sudjelovanja javnosti. Prijedlog mjera/smjernica: -

odrediti ciljeve kvaliteta krajobraza uz sudjelovanje javnosti na regionalnoj ili lokalnoj razini i uz obavezno suþeljavanje sa potrebama koje proizlaze iz prostornog ureÿenja (dakle politika ruralnog razvoja, poljoprivrede, vodnog gospodarstva, šumarstva, prometa, energetike) za odreÿeni karakter ili tip krajobraza.

Obveza iz KEK-a: Provedba: Svaka se stranka obvezuje da üe u svrhu uþinkovitosti krajobraznih politika uspostaviti instrumente s ciljem zaštite, upravljanja i/ili planiranja krajobraza. 105

Prijedlog mjera/smjernica: -

identificirati uþinkovitost postojeüih mehanizma koji usmjeravaju regionalne vlasti po pitanjima krajobraza u «svojim» koncepcijama prostornog ureÿenja i sektora primarnih djelatnosti: procjena utjecaja zahvata na okoliš

analizirati provedbu ciljeva Konvencije u odnosu na obvezujuüe politike EU; nacionalne strategije i programe (razvoj ruralnih podruþja – stupovi 2. i 3.; ESPON 2013 program), a u perspektivi korištenja sredstava Europskog regionalnog razvojnog fonda

analizirati domete zakonom predviÿenih mehanizama zaštite, upravljanja i planiranja krajobraza za prostorno specifiþne cjeline (zaštiüene prirodne vrijednosti, ekološki znaþajna podruþja, osobito vrijedne krajobraze), koji se temelje ili üe se temeljiti na provedbi planova upravljanja zaštiüenim podruþjem, planova gospodarenja prirodnim dobrima, ocjenu prihvatljivosti zahvata u na zaštiüenom podruþju, a sve u odnosu na tipologiju krajobraza (razvrstavanje krajobraza prema svojim znaþajnim i karakteristiþnim obilježjima)

uspostaviti naþin kako se vrši monitoring uspješnosti provedbe, tj. buduüih rezultata akcija zaštite, upravljanja i planiranja krajobraza.

8.3 Analiza provedbenih odredbi prostornih planova županija, Nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti u odnosu na krajobrazne politike Analizom provedbenih odluka u prostornim planovima županija - mjera oþuvanja krajobraznih vrijednosti, uoþena je neujednaþenost u definiranju i ukljuþivanju krajobraznih politika u prostorno planiranje, od utvrÿivanja potrebe za izradom krajobrazinih osnova kao prostornoplanerske podloge i sinteze ekoloških, kulturno-povijesnih, estetskih i gospodarskih vrijednosti prostora, odnosno podloge za integralnu zaštitu raznolikosti i identiteta krajolika, prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti prostora, pa do nabrajanja konkretnih mjera i smjernica za uvažavanje, vrednovanje i oþuvanje krajobraza. Temeljni dokument zaštite prirode kojim se na nacionalnoj razini odreÿuje strategija i planiraju akcijski planovi zaštite krajobraza (NSAP zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti 1999. i Konaþni nacrt revizije Nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti 2008.), identificiraju razlozi ugroženosti krajobraza, te predlažu sljedeüi ciljevi i mjere/smjernice za poboljšavanje razvoja politika krajobraza:

106

Tablica 15. Usporedba dokumenata NSAPa 1999. - 2008. za poglavlje krajobraz

NSAP 1999. Krajobrazi

Konaþni nacrt revizije NSAP 2008. Krajobrazi

Temeljna metoda oþuvanja zaštita podruþja

intencija je vrednovanje i oþuvanje krajobraza na þitavom teritoriju Hrvatske - pomak od normativnog

Površine pod statusom zaštite oko 8,2% površine kopna zaštiüena podruþja prema ZZPe

9.01% kopna 0.07% mora zaštiüena podruþja prema ZZPe

43.6% kopna 69.8% mora Nacionalna ekološka mreža

Razlozi ugroženosti krajobraza neravnomjerna, jednoliþna, ambijentalno neusklaÿena urbanizacija

- prekomjerno iskorištavanje prirodnih dobara (izlov, krivolov, sjeþa, sakupljanje, uznemiravanje) - izgradnja infrastrukture, što dovodi do gubitka staništa (prometnice, energetski objekti vodnogospodarske graÿevine) - poljoprivredne djelatnosti (melioracije, okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta ili zapuštanje travnjaþkih površina) - unos stranih (alohtonih) vrsta u ekološke sustave - oneþišüenje okoliša (tla, vode, zraka), - urbanizacija prostora, globalne klimatske promjene.

Ostali razlozi ugroženosti Nedostatna je integriranost mjera zaštite u postupak prostornog planiranja i ureÿenja prostora; neki ambiciozni razvojni planovi, þiji utjecaj i posljedice po prirodu i okoliš nisu dovoljno sagledani; turizam je još uvijek takav da ugrožava ekološku ravnotežu prostora; odlazak seoskoga stanovništva u gradove i društvenogospodarske promjene na selu Opüi strateški ciljevi: 1. provesti cjelovitu inventarizaciju dijelova biološke i krajobrazne raznolikosti 2. kartirati rasprostranjenost dijelova biološke i krajobrazne raznolikosti 3. procijeniti stanje ugroženosti dijelova biološke i krajobrazne raznolikosti 4. izraditi akcijske planove zaštite ugroženih dijelova biološke i krajobrazne raznolikosti

107

5. provesti akcijske planove zaštite ugroženih dijelova biološke i krajobrazne raznolikosti 6. nadgledati promjene tijekom vremena i mjeriti uþinke provedbe akcijskih planova (monitoring) 7. razviti mehanizme provedbe (ukljuþujuüi zakonodavne i institucionalne okvire, obrazovanje, razvoj znanstvenih resursa, obavješüivanje, mehanizme financiranja i dr.) Strateški cilj – oþuvanje krajobraza

- svim prikladnim metodama osigurati oþuvanje postojeüe krajobrazne raznolikosti, koja oslikava bogatstvo sveukupne prirodne i kulturne baštine Hrvatske

- osigurati oþuvanje krajobraza kroz instrumente za njegovu zaštitu, upravljanje i planiranje, koji su utemeljeni na identifikaciji i stanju njegovih obilježja, te provedenoj inventarizaciji i kategorizaciji

Strateške smjernice

- naþiniti detaljnu valorizaciju bioloških, geoloških i kulturnih svojstava pojedinih tipova krajobraza, te estetskih znaþajki koje proizlaze iz njihova meÿudjelovanja, sukladno nadležnosti pojedinih tijela državne uprave. Ovi elementi krajobraza su podaci i dokumenti za izradu plana krajobraza i þine sastavni dio prostornog plana. Ministarstvo prostornog ureÿenja, graditeljstva i stanovanja, sukladno Zakonu o prostornom ureÿenju, skrbi putem dokumenata prostornog ureÿenja o prostoru Države - na temelju krajobrazne valorizacije Republike Hrvatske razraditi mehanizme oþuvanja postojeüe krajobrazne raznolikosti i kljuþnih znaþajki pojedinih tipova krajobraza, a osobito kroz prostorno planiranje - u postojeüim propisima o zaštiti prirode i zaštiti okoliša naglašenije i odreÿenije regulirati zaštitu krajobraza - utjecati na javnost i vlast, te na vlasnike i korisnike zemljišta, kako bi ih se potaknulo na održavanje regionalnog i lokalnog identiteta krajobraza kroz sagledavanje i zaštitu njihovih prirodnih i kulturnih znaþajki - poticati programe sanacije i revitalizacije objekata tradicijske arhitekture, a tijekom planiranja novih gradnji uvažavati i

108

- sustavno pristupiti oþuvanju krajobraza - spoznati vrijednosti krajobraza Hrvatske kroz identifikaciju, klasifikaciju i karakterizaciju krajobraza - osigurati implementaciju KEKa te krajobrazne osnove

Smjernice za naredno razdoblje kako su navedene u Izvješüu o stanju prirode 2000-2006. - sustavno pristupiti izradi klasifikacije krajobraznih tipova Hrvatske - inventarizirani krajobrazne tipove RH - razviti standardnu metodologiju za valorizaciju krajobraza i zaštititi najvrednija podruþja - raditi na koordinaciji i edukaciji struþnjaka za inventarizaciju i valorizaciju krajobraza - ojaþati zakonske mehanizme za zaštitu krajobraza pri prostornom planiranju

ukljuþivati elemente tradicijske arhitekture Akcijski planovi

- izrada Krajobrazne osnove Hrvatske kao prostorno-planske podloge za utvrÿivanje temeljnih vrijednosti krajobraza. Podloga za izradu Krajobrazne osnove sa stajališta biološke raznolikosti je podatak i dokument za izradu prostornih planova.

A) sustavno pristupiti oþuvanju krajobraza

- donošenje propisa za uspostavu Krajobrazne osnove Hrvatske, kao obveze na razinama prostorno-planskih dokumenata županija, gradova i opüina.

B)spoznati vrijednosti krajobraza Hrvatske kroz identifikaciju, klasifikaciju i karakterizaciju krajobraza

- ugraÿivanje odredbi o zaštiti krajobraza u propise iz djelokruga prostornog ureÿenja, prometa, te zaštite prirode i zaštite okoliša - inventarizacija i izrada programa zaštite geološke baštine Republike Hrvatske - inventarizacija i izrada programa zaštite dijelova kulturne baštine važnih za oþuvanje identiteta pojedinih tipova krajobraza Ili prioritetna tema: zašita krajobraza

1. osnovati nacionalno povjerenstvo za krajobraz 2. donijeti nacionalni program za implementaciju KEK

1. izraditi i implementirati Krajobraznu osnovu Hrvatske u suradnji relevantnih sektora (prostorno planiranje, zaštita prirode, zaštita okoliša, kultura, promet, šumarstvo, poljoprivreda, vodno gospodarstvo, energetika, prosvjeta, znanost) 2. poticati projekte s ciljem jaþanja svijesti javnosti o krajobraznim vrijednostima C) osigurati implementaciju KEKa i Krajobrazne osnove 1. poticati aktivnosti struþnjaka na oþuvanju krajobraza

problem: nepovratni gubitak kulturnih krajobraza zaštitni cilj: zaštititi i poboljšati kulturne i vizualne kvalitete krajobraza mjera zaštite: inventarizacija i karakterizacija krajobraza Hrvatske, te vrednovanje iznimnih krajobraza i njihovo kartiranje.

Temeljem provedene analize predlažu se metodološke smjernice za poboljšavanje razvoja politika krajobraza. Za poboljšavanje razvoja politika krajobraza u odnosu na prostorno planiranje predlažu se sljedeüe smjernice: - razviti i uspostaviti zajedniþki jezik, zajedniþko razumijevanje krajobraza, koji je Konvencijom poiman holistiþki, te definirati zajedniþku terminologiju - definirati ciljeve kvaliteta krajobraza izmeÿu sektora (horizontalna integracija) - akceptirati razliku izmeÿu dva osnovna pristupa u zaštiti krajobraza: izravna (neposredna zaštita – prostorni rezervati/zaštiüena podruþja) i neizravna (posredna zaštita). Potonji pristup (analize ranjivosti kvaliteta krajobraza) uvesti kao alat u proces prostornog planiranja koji ima zadaüu odrediti optimalnu namjenu i korištenje prostora/površina

109

u prostorno planiranje kao interdisciplinarnu djelatnost, te institucionalni i tehniþki oblik za upravljanje prostornom dimenzijom održivosti, ukljuþiti i struþnjake koji imaju eksplicitna metodološka znanja o krajobraznim analizama i vrednovanju krajobraza na razini informacija o krajobraznim vrijednostima poimati razliku izmeÿu vrijednosnih opredjeljenja (što bi trebalo zaštititi?) i opisa/deskripcija fiziþkog stanja krajobraza (ono što jest?) vizualne kvalitete krajobraza tretirati kroz funkciju frekvencije promatraþa i kvalitete promatranog, što treba dodatno objektivizirati ukljuþivanjem šire javnosti, i to u poþetku procesa planiranja koncept zaštiüene vizure ili zaštite od vizualnog zagaÿenja zamijeniti konceptom traženja najpogodnijih lokacija za smještaj odreÿenih djelatnosti, tj. kao alat koristiti stratešku procjenu utjecaja na okoliš u upravljanju s ciljem oþuvanja i/ili poboljšanja kulturnog krajobraza (rekonstrukcija i revitalizacija) uzeti u obzir i financijski aspekt/subvencioniranje održavanja površina na tradicijski naþin integrirati zaštitu kvaliteta krajobraza, njihovo upravljanje i planiranje sa sektorima (vodoprivreda, energetika, šumarstvo, poljoprivreda) pošumljavanje nekvalitetnog poljoprivrednog zemljišta prvo preispitati kao mjeru zaštite, na naþin simulacije moguüih krajobraznih scenarija potrebitost Krajobrazne osnove, u smislu donošenja preporuka i mjera režima korištenja odreÿenog ozemlja, proširiti i na plansku kategoriju namjene površina u vrednovanju krajobraza, odluci o stupnju njegove pogodnosti za lociranje nove djelatnosti, tj. zahvata u prostor, ne pristupati iskljuþivo na naþin faktora izluþivanja (tj. izbjegavati puko korištenje izraza poput: duž cesta, po istaknutim reljefnim uzvisinama, po obrisima uzvišenja i vrhovima, raspršena izgradnja uz morsku obalu ili rijeke, veü optimizacijom utvrditi i argumentirati je li odreÿeno podruþje pogodno ili ne.

Prijedlog metodoloških smjernica za koncipiranje Krajobrazne osnove je kako slijedi: - treba razluþiti da se radi o vrsti predplanske podloge koja govori o tipologiji krajobraza, koji se svrstavaju u vrijednosne klase - treba razluþiti o kojem mjerilu ili za koju razinu prostorno-planskih dokumenata (državna, županijska, gradska ili opüinska) bi se ona pripremala - prilikom valorizacije (vrednovanja) razliþitih tipova krajobraza, osim struþne javnosti, ukljuþiti i širu javnost, sukladno prethodnoj toþki, kao i odreÿenje tehnike prikupljanja vrijednosnih preferencija javnosti (anketna istraživanja, radionice, intervjue) - prilikom odluþivanja o tomu koja su to najvrednija podruþja koje treba zaštiti voditi raþuna o upravljanju podruþjima s obzirom da se upravljanje odnosi na regulaciju možebitnih promjena u željenom smjeru - osigurati mehanizme provedbe i subjekte kontrole ili nadzora Za definiranje sustavnog pristupa oþuvanju, upravljanju i planiranju krajobraza predlažu se sljedeüe smjernice: - provesti struþnu javnu raspravu o pitanjima definiranja i uspostave uþinkovitog sustava i pripadajuüih mehanizama ili alata u odnosu na strateške smjernice i zacrtane akcije, 110

pogotovo u zajedniþkim pitanjima prostornog planiranja i zaštite prirode; zaštite biološke raznolikosti – zaštiüena podruþja, kao i u sektorima turizam, vodno gospodarstvo, šumarstvo, poljoprivreda ojaþati naþelo zaštite krajobrazne raznolikosti u postupku procjene utjecaja na okoliš na naþin propisivanja metodološkog okvira izrade studija procjene utjecaja na okoliš i strateške procjene utjecaja na okoliš u provedbi vrednovanja prostora (na razini županija i Grada Zagreba) sa stajališta zaštite prirode kao integralnom dijelu procesa donošenja planova, definirati analizu ranjivosti kvaliteta krajobraza kao instrument za vrednovanje krajobraza i taj podatak ukljuþiti u daljnji tijek donošenja prostorno-planskih odluka, što doprinosi moguünosti za dobivanje varijantnih rješenja.

8.4 Specifiþne mjere zaštite, upravljanja i planiranja krajobraza Mjere zaštite krajobraza i njegovog održivog razvoja/korištenja proizašle su iz analize prikupljenih podataka o podruþju, procijenjene vrijednosti pojedinih krajobraznih podruþja, ranjivosti tih prostora na razvojne pritiske i pogodnosti za lociranje turistiþko-rekreacijskih djelatnosti. Kroz analize vrijednosti i ranjivosti dobivaju se saznanja o najvrjednijim i najranjivijim dijelovima podruþja obuhvata i karakteristikama koje je potrebno zaštititi, a one su ujedno i podloga za oblikovanje smjernica za razvoj nekog podruþja. Uz to, analiza pogodnosti prostora za odreÿene djelatnosti služi kao alat za pronalaženje njihovog optimalnog smještaja u prostor, a da se pritom zadovolje i razvojni i zaštitni aspekti. Ovakva analiza svih djelatnosti koje se žele smjestiti u neki prostor omoguüuje stvaranje razliþitih alternativa za plansko korištenje zemljišta (plan namjene površina) koje se temelji na paradigmi održivosti, a ona je i preduvjet za stratešku procjenu kojom se vrednuju te alternative. Strateška procjena utjecaja na okoliš može biti instrument kontrole racionalnosti zoniranja prostora. Za kvalitetno zoniranje prostora sa aspekta krajobraza potrebno je izvršiti integralno vrednovanje krajobraza na državnoj, a potom i na nižim razinama. Uz to je potrebno, na tim razinama, definirati krajobrazne cjeline koje je potrebno integralno sagledavati kod buduüih intervencija, te utvrditi uvjete održivog korištenja i odnosa prema krajobraznim vrijednostima. Ugraÿivanjem tih saznanja u prostorne planove županija (a zatim i u niže razine prostorno-planske dokumentacije) ostvario bi se preduvjet za oþuvanje i održivo korištenje krajobrazne raznolikosti. Isto tako je važno ukljuþivati elemente vrednovanja, odnosno ranjivosti krajobraza u natjeþajne programe i propisivati natjeþaje kao sredstvo dobivanja najkvalitetnijih rješenja, posebno za osjetljive lokacije. Instrument kontrole kvalitete prostornih rješenja (urbanistiþkih planova i projekata) za pojedinaþne zone može biti povjerenstvo za ocjenu arhitektonske uspješnosti, ali je, meÿu ostalim, pitanje kako se ovo povjerenstvo ekipira da bi ispunilo zadatak kontrole prepoznavanja i oþuvanja krajobraznih vrijednosti. Vrednovanje krajobraza kao struþni zadatak unutar planerskog procesa smisleno je izvoditi jedino onda kada se oþekuje promjena krajobraza u fiziþkom smislu. Ta faza prikupljanja sustava vrijednosti na poþetku planerskog procesa pomaže u odabiru i odreÿivanju težina pojedinih kriterija za modele privlaþnosti i ranjivosti (koji ovise o planerskoj razini za koju se upotrebljavaju). Ukljuþivanje javnosti u ovu ranu fazu omoguüuje dobivanje saznanja o njezinim vrijednosnim stavovima, ali pretpostavlja usklaÿivanje, tj. promjenu postojeüe legislative participatornog planiranja. Ovdje treba spomenuti veliko nepoznavanje problematike krajobraza opüenito od strane javnosti, ali i vrijednostima u njemu (što je uoþeno u ovom projektu), a 111

razumijevanje ove problematike je preduvjet ukljuþivanja javnosti u planerski proces. Takoÿer je vrlo važno da svi koji donose odluke ili sudjeluju u participatornom planskom procesu imaju pristup logici modela i planerskog postupka, a na kraju i rezultatima, što podrazumijeva nužnost edukacije struþnjaka i javnosti o ovoj problematici. Korištene i predložene metode pridonose objektivizaciji, sistematiþnosti i transparentnosti u postupku donošenja lokacijskih odluka (za namjenu površina, posebno za izdvojene zone). Upotreba GIS baze podataka i aplikacija za prostorno modeliranje pomaže da se objektivno opišu pojedina obilježja prostora, a ujedno omoguüuje razmjerno brzo variranje kriterija koji ulaze u pojedini model, kao i mijenjanje njihovih težina. Time se omoguüuje unošenje povratnih informacija, te se racionalizira proces donošenja odluka i olakšava njihovo argumentiranje.

U skladu s definiranim zadatkom za formuliranje mjera za zaštitu i održivo korištenje krajobraza iz Ugovora, prema kojemu se oþekuju mjere s naglaskom na: A. zaštitu najvrjednijih krajobraznih podruþja i najranjivijih prostora B. rehabilitaciju/poboljšanje degradiranih krajobraza s naglaskom na podruþja nekontroliranog razvoja C. zaštitu karaktera i identiteta vrijednih tradicionalnih naselja D. revitalizaciju vrijednih agrikulturnih (ruralnih) krajobraza i napuštenih poljoprivrednih površina E. zaštitu vrijednosti krajobraza 2-3 planirane turistiþke zone predložene su specifiþne mjere za podruþje obuhvata.

A. Mjere zaštite najvrjednijih krajobraznih podruþja i najranjivijih prostora obuhvata Mjere zaštite odnose se na specifiþne lokalitete krajobraznih podruþja unutar podruþja obuhvata ocijenjene ocjenom 4-5 i 5 prema kriteriju doživljajnih vrijednosti koje su þinili kriteriji kvaliteta: što veüi stupanj prirodne oþuvanosti i raznolikosti, te prostorni red i harmoniþnost. Krajobrazna podruþja ocijenjena ocjenom 4-5 i 5: Biševo Komiški zaljev Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna – Rogaþiü Viški zaljev Južna obala Marine Zemlje – Podselje – Podstražje Istoþna obala: Stonþica – Ženka Jugoistoþni otoþiüi Mjere zaštite kroz prostorno-planske instrumente: 1. za najvrednija krajobrazna podruþja treba napraviti krajobraznu osnovu iz koje üe proizaüi naþin optimalnog korištenja, zaštite i unapreÿenja ovih podruþja 2. prostorne planove ureÿenja opüina i gradova provjeriti kroz stratešku procjenu utjecaja na okoliš u odnosu na planiranu izgradnju turistiþkih zona i graÿevina u funkciji turizma (luke nautiþkog turizma, privezišta i sl.), te utvrditi opravdanost njihovog lociranja na krajobrazno osjetljivim mjestima, odnosno predložiti optimalne lokacije 112

3. kroz studije utjecaja na okoliš na podruþju najvrjednijih krajobraza za zahvate koji su u obvezi procjene utjecaja na okoliš provjeriti varijantna rješenja koja su optimalna za ova podruþja, te propisati mjere zaštite krajobraza specifiþne za konkretnu lokaciju. 4. raspisivanjem javnih natjaþaja za vrijedne ili osjetljive lokacije osigurati odabir najkvalitetnijih rješenja za te prostore

Opüenite mjere: - sprijeþiti nepotrebnu sjeþu vegetacije i promjene reljefa - oþuvati i sprijeþiti uništavanje antropogenih elemenata u krajobrazu (suhozida, struktura parcelacije, arhitektonsko i ambijentalno vrijednih graÿevina i njihov okoliš) - dimenzije i tipologija novih graÿevina i kompleksa, naroþito na vizualno izloženim lokacijama, ne smiju stvoriti novi prostorni red, mjerilo ili ambijent koji nije u skladu s karakterom i krajobraznim vrijednostima prostora - izbjegavati velike infrastrukturne graÿevine (dalekovode, široke ceste i sl.) koje bi umanjile vrijednosti krajobraza i stvorile znaþajnije promjene u reljefu (nasipi, usjeci) - stupove GSM mreže locirati racionalno i na naþin da se ne narušavaju krajobrazne vrijednosti - sprijeþiti unos alohtone vegetacije, osim u naseljima i turistiþkim zonama gdje se može koristiti, ali u ograniþenoj mjeri

B. Mjere poboljšanja degradiranih krajobraza Na podruþju obuhvata nije prisutan visoki stupanj degradacije prostora uzrokovan betonizacijom obalnog podruþja. Meÿutim, izdvojeni su lokaliteti za koje se smatra da je opravdano predložiti mjere prevencije od daljnjeg stupnja degradacije, kao i kurativne mjere kako bi se postojeüi stupanj degradacije smanjio na najmanji moguüi. Mjere za krajobrazno podruþje istoþna obala Stonþica-Ženka, uvala Milna: - ostaviti obalu nedirnutom (ne dozvoliti betoniranje obale i gradnju molova) - zadržati postojeüu visoku vegetaciju - u okviru izrade UPU-a turistiþke zone Milna izraditi krajobraznu studiju - struþni elaborat, koji üe definirati oblikovanje graÿevina i otvorenih površina na naþin da se poštuje tradicijsko graditeljstvo otoka Visa - sprijeþiti procjeÿivanje otpadnih voda u more izgradnjom nepropusnih septiþkih jama - zadržati nisku gustoüu izgraÿenosti i što manji koeficijent izgraÿenosti parcela Mjere za krajobrazno podruþje jugoistoþne obale, uvala Rukavac: - kod formiranja novog graÿevinskog podruþja na lokaciji uvale Rukavac zadržati tradicionalni disperzni sustav naselja izmeÿu gornjeg i donjeg Rukavca Mjere za krajobrazno podruþje južna obala: - u uvalama u kojima postoje 2-3 pojedinaþna objekta (ribarske kuüe) - ne dopustiti novu izgradnju

113

Mjere za krajobrazno podruþje otok Biševo (degradacija uzrokovana požarom): - planski pristupiti pošumljavanju - zadržati gabarite postojeüeg graÿevinskog podruþja - zadržati postojeüu tradicionalnu strukturu, tipologiju, gustoüu gradnje i elemente tradicijskog graditeljstva

C. Mjere zaštite karaktera i identiteta vrijednih tradicionalnih naselja Za podruþja Marine Zemlje – Podselje – Podstražje, južno polje, gradove Komiža i Vis, kao i podruþje sjeverne obale, predlažu se sljedeüe mjere: - zadržati postojeüu tradicionalnu strukturu, tipologiju, gustoüu gradnje i pripadajuüe elemente tradicijskog graditeljstva - zadržati postojeüu mrežu makadamskih putova (ne asfaltirati)

D. Mjere revitalizacije vrijednog agrikulturnog krajobraza (posebno napuštenog poljoprivrednog zemljišta) Napušteno poljoprivredno zemljište, tj. vrijedni agrikulturni krajobraz terasa u zaleÿu Komiže, uske terase na sjevernoj obali – Okljuþna i Rudine i suhe doline, bujiþnjaci u zaleÿu Stonþice, terase na Biševu: - bonitirati sve zapuštene agrikulturne površine - zadržati sadašnju strukturu parcelacije (dimenzije, oblik, mreža putova i sliþno) - definirati turistiþki najatraktivnije prostore (npr. podruþja zanimljive reljefne konfiguracije, specifiþno smještena podruþja, specifiþne strukture suhozida, povijesno znaþajne strukture), i valorizirati prostor s obzirom na turizam - prouþiti moguünosti zaštite iznimnih agrikulturnih krajobraza u okviru postojeüih nacionalnih i meÿunarodnih zakona kao izvor za dodatno financiranje revitalizacije - savjetovanje s lokalnim poljoprivrednicima i poljoprivrednom savjetodavnom službom u vezi opredjeljenja za najisplativije poljoprivredne djelatnosti - izraditi model pogodnosti agrikulturnog krajobraza za definirane poljoprivredne djelatnosti, koji üe poslužiti kao zoning - voditi raþuna o slici krajobraza na naþin da se izbjegavaju monokulture (ako model pogodnosti dozvoljava, kombinirati više poljoprivrednih djelatnosti), te da se, koliko god je to moguüe, zadrži postojeüa tradicionalna parcelacija - integracija poljoprivredne proizvodnje i turizma, što obuhvaüa moguünost boravka u obližnjim selima, uvoÿenje dodatnih sadržaja kao što su vinske ceste, sudjelovanje u berbi ili preradi proizvoda, organizirana prodaja poljoprivrednih proizvoda (izravni plasman proizvoda)

E. Mjere zaštite prirodnih, kulturnih i vizualnih vrijednosti krajobraza planiranih turistiþkih zona Mjere zaštite prirodnih, kulturnih i vizualnih vrijednosti krajobraza planiranih turistiþkih zona odnose se, prije svega, na prostore koji su se pokazali najranjivijima za planiranu djelatnost. 114

Razmatrane su dvije planirane turistiþke zone: TZ Parja (Grad Vis), te turistiþko naselje Barjaška (Grad Komiža) Ugostiteljsko–turistiþka zona Parja (T1- hoteli) - maksimalno oþuvati simetriþne, izdužene, izuzetno uske terase - objekt strukturom i materijalima uklopiti u postojeüi krajobrazni uzorak terasa Turistiþko naselje Barjaška (T2-turistiþko naselje): - maksimalno oþuvati obalu u prirodnom stanju - maksimalno se prilagoditi konfiguraciji terena (izbjegavati usijecanje u teren) - maksimalno oþuvati šumsku vegetaciju

115

9. Prilog I 9.1 Anketni upitnik za javnost 9.1.1 Upute za provoÿenje ankete Suradnici koji su provodili ankete, dobili su sljedeüe upute: x

Potrebno je anketirati 100-110 ispitanika do 15.10.2008.

Anketa se izvodi tako da se za svakog ispitanika popuni jedan priloženi upitnik. Pored zaokruženih odgovora i opüih statistiþkih podataka, potrebno je na upitniku zapisati mjesto i vrijeme obavljanja ankete. Detaljnije upute navedene su uz pojedino anketno pitanje u samom upitniku.

Anketni materijal sadrži i 3 primjerka fotografija krajobraznih podruþja koja ispitanici vrednuju, specifiþnih krajobraznih tipova, te razvojnih djelatnosti koje mogu biti prijetnja navedenim krajobraznim podruþjima. Fotografije treba pokazati ispitanicima prije no što odgovore na pojedino pitanje, prema uputama iz upitnika.

Uzorak za ispitivanje potrebno je odabrati tako da dobna zastupljenost bude slijedeüa: Dobna struktura: Planirani % ispitanika: do 30 godina 31 - 45 46 - 60 iznad 60 godina

20% 30% 30% 20%

Anketiranje treba izvoditi na barem 5 razliþitih lokacija, koje koincidiraju s odabranim krajobraznim podruþjima.

Ukoliko anketirani odbiju sudjelovati u anketi, potrebno je saznati razlog (nemaju vremena, ne znaju dovoljno o temi, ne žele se izjašnjavati i sl.), zapisati gdje i kada je anketiranje odbijeno, uz popunjavanje opüih podataka iz pitanja 10.

Ukoliko anketirani žele saznati nešto više o projektu, koristite informaciju s priloženog opisa projekta ili s unutrašnje strane korica fascikla COAST projekta.

Za dodatna pojašnjenja, obratite se koordinatorici aktivnosti (kontakt podaci na kartici s unutrašnje strane fascikla anketnog materijala).

116

9.1.2

Rezultati ankete za javnost

1. Koja od navedenih krajobraznih podruþja na otocima Visu i Biševu smatrate privlaþnima, vizualno atraktivnima? Broj odgovora

Broj ispitanika

% odgovora

Biševo

102

121

Viški zaljev

102

121

Istoþna obala: Stonþica - Ženka

100

121

Jugoistoþni otoþiüi

121

Komiški zaljev

121

Južna obala

121

Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna - Rogaþiü

121

Podruþje južnog polja

121

Marine Zemlje - Podselje - Podstražje

121

Podruþje sjeverne udoline

121

Podruþje središnjeg hrpta

121

Krajobrazno podruþje

2. Razmišljajuüi o krajobrazima otoka Visa i Biševa, mislite li da je nešto za njih specifiþno, odnosno da pridonosi oþuvanju identiteta i karakteristiþnih vizura poluotoka? Broj odgovora

Broj ispitanika

Vinogradi u polju

121

Obala

121

Povijesne znamenitosti

121

Seoska i gradska naselja (gradovi Vis i Komiža)

121

Šumske površine (šuma i makija)

121

Brda

121

Terase (pristave)

121

Udoline/suhe doline

121

Specifiþnost

3. Koja bi od navedenih podruþja na otocima Visu i Biševu voljeli vidjeti oþuvana (u prirodnom, izvornom stanju) u buduünosti, jer su vam izuzetno vrijedna? Broj odgovora

Broj ispitanika

Biševo

121

Viški zaljev

121

Komiški zaljev

121

Jugoistoþni otoþiüi

121

Istoþna obala: Stonþica - Ženka

121

Marine Zemlje - Podselje - Podstražje

121

Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna - Rogaþiü

121

Krajobrazno podruþje

117

Broj odgovora

Broj ispitanika

Južna obala

121

Podruþje južnog polja

121

Podruþje sjeverne udoline

121

Podruþje središnjeg hrpta

121

Ništa od navedenog

121

Krajobrazno podruþje

5. Koja od navedenih podruþja na otocima Visu i Biševu smatrate pogodnima za gospodarski razvoj (turistiþki razvoj, razvoj naselja, marikultura itd.)? Broj odgovora

Broj ispitanika

Viški zaljev

121

Komiški zaljev

121

Biševo

121

Ništa od navedenog

121

Marine Zemlje - Podselje - Podstražje

121

Istoþna obala: Stonþica - Ženka

121

Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna - Rogaþiü

121

Podruþje južnog polja

121

Jugoistoþni otoþiüi

121

Podruþje sjeverne udoline

121

Podruþje središnjeg hrpta

121

Južna obala

121

Krajobrazno podruþje

6. Na kojima od navedenih podruþja na otocima Visu i Biševu su vizualne (ambijentalne) vrijednosti (privlaþnosti) oþuvane ili unaprijeÿene u posljednjih 20 godina? Broj odgovora

Broj ispitanika

Ništa od navedenog

121

Viški zaljev

121

Komiški zaljev

121

Biševo

121

Istoþna obala: Stonþica - Ženka

121

Jugoistoþni otoþiüi

121

Marine Zemlje - Podselje - Podstražje

121

Južna obala

121

Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna - Rogaþiü

121

Podruþje južnog polja

121

Podruþje sjeverne udoline

121

Podruþje središnjeg hrpta

121

Krajobrazno podruþje

118

7. Koja su od navedenih podruþja na otocima Visu i Biševu izgubila vizualne (ambijentalne) vrijednosti (privlaþnosti) u posljednjih 20 godina? Broj odgovora

Broj ispitanika

Ništa od navedenog

121

Istoþna obala: Stonþica - Ženka

121

Marine Zemlje - Podselje - Podstražje

121

Viški zaljev

121

Biševo

121

Podruþje sjeverne udoline

121

Južna obala

121

Komiški zaljev

121

Podruþje središnjeg hrpta

121

Sjeverna obala: Rudine – Okljuþna - Rogaþiü

121

Jugoistoþni otoþiüi

121

Podruþje južnog polja

121

Krajobrazno podruþje

Što mislite, kakav je utjecaj imao turizam na krajobrazna podruþja otoka Visa i Biševa? Broj odgovora

Broj ispitanika

Pozitivan

121

Nije imao utjecaja

121

Nema odgovora

121

Negativan

121

Ne znam

121

9. Koje od niže nabrojanih razvojnih djelatnosti procjenjujete kao prijetnje na krajobrazna podruþja otoka Visa i Biševa? Broj odgovora

Broj ispitanika

Razvoj marikulture (uzgoj školjkaša i bijele ribe)

121

Turistiþki razvoj (turistiþke zone, športsko rekreacijski centri, seoski turizam, golf igrališta)

121

Izgradnja morskih luka i privezišta

121

Izgradnja zrakoplovne infrastrukture (heliodrom)

121

Razvoj gospodarskih zona (proizvodne, zanatske i skladišne, poslovne, trgovaþke, uslužne i komunalno-servisne djelatnosti)

121

Izgradnja cestovne infrastrukture

121

Premalo mladih

121

119

10. Opüi podaci 10.1 Spol m ž

46 71

10.2 Dobna struktura Broj ispitanika do 30 godina 31 – 45 46 – 60 iznad 61

40 31 31 19

10.3 Naobrazba Broj ispitanika osnovna škola obrtniþka škola srednja škola viša i visoka škola

20 6 31 42

10.4 Podruþje stanovanja (županija) Županija

Broj ispitanika

Dubrovaþko-neretvanska županija Splitsko-dalmatinska županija Šibensko-kninska županija Zadarska županija ostale županije izvan Hrvatske

1 93 0 1 7 2

10.5 Podruþje stanovanja (grad) Zadar Rijeka Vis Hvar, Stari grad Korþula Solin Kaštela

1 5 57 1 1 1 2

Komiža Bjelovar Portorož Podstrana Ljubljana Novi Vinodolski Split

21 1 1 1 1 1 10

9.1.3 Komentari anketara Tijekom anketiranja, ispitanicima je bilo omoguüeno dati i slobodan komentar, te iznositi vlastite prijedloge. Ovdje se prenose zapažanja anketara o ispitanicima i njihovim reakcijama na anketu. Mlaÿi Višani ponavljali da ne vole Komižu, pa su je iz tog razloga ocjenjivali lošijim ocjenama iako su bili upuüeni da obrate pažnju na vizualne ljepote Komiže, a ne to što im je drago ili ne. Neki Višani, mladi i stari, smatraju da je ljepota Biševa narušena izgradnjom ceste i više im nije lijepo kao prije. Priliþan broj starijih Višana smatra da se u zadnjih 20 godina nije ništa promijenilo na otoku ni na pozitivno ni na negativno jedino da su Stonþica, Ženka i Marine zemlje išle na gore. 120

Puno Višana i Komižana smatraju ama baš sve dijelove Visa vizualno privlaþnima. Buduüi da je 17. i 18. 10 u Visu bila Viška regata, bilo je dosta jedriliþara iz raznih krajeva Hrvatske pa i Slovenije; oni su izvrsno znali sve nabrojene dijelove Visa, þak bolje on nekih mještana, a kako su višegodišnji sudionici viške regate uzeli smo u obzir i njih kao mjerodavne za ovu anketu što üete vidjeti u zadnjem odgovoru na anketu gdje piše odakle je ispitanik.

9.2 Anketni upitnik za struku 9.2.1

Upute za popunjavanje anketnog upitnika

Sva polja su obavezna. Svaki korisnik može popuniti jedan lot samo jednom. Pitanje 1a Slike krajobraznih podruþja ocijenite tako da u svakom redu izaberete broj koji najviše odgovara vašem mišljenju o slici. Pitanje 1b Kakva simboliþna znaþenja na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, prema vašem mišljenju, imaju prethodno navedena krajobrazna podruþja? Kriteriji vrednovanja: Prirodnost – ocjenjuje se oþuvanost prirodnih elemenata, koliko se odabrano krajobrazno podruþje prostorno percipira kao izvorno prirodno. Prirodnim se takoÿer mogu ocijeniti i prostori sekundarnog porijekla, tj. ekosistemi naknadno uvedeni u prostor i prepušteni sukcesiji. vrlo velika (5) velika (4) srednja (3) niska (2) zanemariva (1) Raznolikost – ocjenjuje se raznolikost oblika tj. diverzitet elemenata, npr. razliþitost oblika pojavljivanja šuma, razvedenost reljefa, kombinacije šume, reljefa i vode, kombinacije poljskih uzoraka i naselja, razni oblici vode. vrlo velika (5) velika (4) srednja (3) niska (2) zanemariva (1) Prostorni red – ocjenjuje se visina stupnja prostornog reda, ocjenjuje se prisutnost elemenata prostornog reda kao što su ponavljanje, ritam, smjer, stupnjevanje. Visoko vrijedni bili bi npr. terasirani krajobrazi sa prepoznatljivim ponavljajuüim uzorkom. vrlo velika (5) velika (4) srednja (3) niska (2) zanemariva (1) Harmoniþnost – oznaþava kombinaciju diverziteta i reda, vrednuje se kvaliteta slike krajobraza kao rezultata dobre/loše transformacije prirodnih uvjeta, tj. vrednuje se stupanj prilagodbe postojeüim prirodnim uvjetima. Takoÿer se vrednuje transparentnost i prepoznatljivost uzorka, npr. uzorci visoke raznolikosti i formalne ili stroge strukture predstavljaju visoku vrijednost, dok se poveüavanjem diverziteta i smanjivanjem prostornog reda vrijednosti smanjuju. vrlo velika (5) velika (4) srednja (3) niska (2) zanemariva (1) Simboliþno znaþenje prirodnih elemenata Na temelju prirodnih krajobraznih obilježja (npr. šumska podruþja, geomorfološki fenomeni, planinska podruþja, otoþni arhipelag) odluþuje se u kojoj mjeri je neko krajobrazno podruþje prepoznato na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. 121

nacionalno

regionalno

lokalno

ništa od navedenog

Simboliþko znaþenje kulturnih elemenata Na temelju krajobraznih obilježja kulturnih elemenata (npr. terasirana podruþja, solane, podruþje s bogatom graditeljskom baštinom i spomenicima kulture) odluþuje se u kojoj mjeri je neko krajobrazno podruþje prepoznato na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. nacionalno

regionalno

lokalno

ništa od navedenog

PRIMJER 1.

Pitanje 1a)

prirodno

neprirodno

raznoliko

jednoliþno

visok stupanj prostornog reda

nizak stupanj prostornog reda

harmoniþno

kaotiþno ZNAýAJ

Pitanje 1b) državni

regionalni

lokalni

ništa od navedenog

simboliþno znaþenje prirodnih elemenata simboliþno znaþenje kulturnih elemenata

PRIMJER 2.

Pitanje 1a) prirodno raznoliko visok stupanj prostornog reda harmoniþno

1 neprirodno jednoliþno nizak stupanj prostornog reda kaotiþno ZNAýAJ

Pitanje 1b) državni simboliþno znaþenje prirodnih elemenata simboliþno znaþenje kulturnih elemenata

122

regionalni

lokalni

ništa od navedenog

PRIMJER 3.

Pitanje 1a)

prirodno

neprirodno

raznoliko

jednoliþno

visok stupanj prostornog reda

nizak stupanj prostornog reda

harmoniþnost

kaotiþno ZNAýAJ

Pitanje 1b) državni

regionalni

lokalni

ništa od navedenog

simboliþno znaþenje prirodnih elemenata simboliþno znaþenje kulturnih elemenata

Slika 54. Pristup web anketi za struþnu javnost preko portala Projekta COAST

123

9.3 Rezultati vrednovanja Ocjena struke (projektnog tima)

javnosti (Pitanje 4.)

Konaþna ocjena

Biševo

4,375

4,76923

Komiški zaljev

4,95

4,572815

Sjeverna obala: Rudine - Okljuþna - Rogaþiü

4,75

4,028846

Podruþje sjeverne udoline

4,28125

3,76923

3-4

Podruþje središnjeg hrpta

3,94

3,471153

3,628571

3,971153

Južna obala

4,75

4,326923

4-5

Viški zaljev

4,95

4,442307

Marine Zemlje - Podselje - Podstražje

4,6

3,759615

4-5

4,6875

4,413461

4-5

4,5

4,509615

4-5

Podruþje

Podruþje južnog polja

Istoþna obala: Stonþica - Ženka Jugoistoþni otoþiüi

Pitanje 4. Rangirajte navedena karakteristiþna krajobrazna podruþja na otocima Visu i Biševu po vrijednosti od visoko vrijednog krajobraza (5) do najmanje vrijednog (1).

9.4 Modeliranje ranjivosti - korišteni podaci i vrijednosne matrice 9.4.1 Podmodel prirodnih kvaliteta krajobraza 9.4.1.1 Izgradnja gospodarske zone Dijagram modela Dijagram 1. Podmodel prirodnih kvaliteta krajobraza - Izgradnja gospodarske zone Udaljenost od:

rijeka, potok, kanal ili jaz povremeno bez vode izvor

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-200 m

200-400 m

400-600 m

600-800 m

800-1000 m

1000+ m

124

Udaljenost od:

lokva

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-200 m

200-300 m

300-450 m

450-600 m

600-750 m

750+ m

Udaljenost od:

morska obala

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-70 m

70-200 m

200-400 m

400-600 m

600-800 m

800+ m

Površinski pokrov Atribut podatka

Ocjena ranjivosti

Seoska groblja

Busici

Busici/Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

zapustene poljoprivredne povrsine

Mozaicne poljoprivredne povrsine

Mozaik poljoprivrednih povrsina i prirodne vegetacije

Turisticke plaze

Izgradjene i konstruirane obale

Stjenovita morska obala

Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

Sljunkovita morska obala

Tradicionalni maslinici

Tradicionalni vinogradi

Kamenjarski pasnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana

Intenzivni vinogradi

Pjeskovita morska obala

125

Udaljenost od:

Busici/Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500+ m

Bonitet tla Atribut podatka

Ocjena ranjivosti

Ostalo

Propusnost tla Atribut podatka

Ocjena ranjivosti

DOBRA

SLABA

NEMA VODONOSNIKA

Udaljenost od:

Gradske stambene povrsine Ostale urbane povrsine

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-500 m

500-700 m

700+ m

Udaljenost od:

Aktivna seoska podrucja Vikend-naselja

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-50 m

50-100 m

100-150 m

150-200 m

200-250 m

250 + m

126

Udaljenost od:

izgraÿene i konstruirane obale Neuredjena (divlja) odlagalista krutog otpada

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500+ m

Udaljenost od:

ceste – makadam

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-20 m

20-40 m

40-70 m

70-100 m

100-200 m

200+ m

Udaljenost od:

ceste – asfalt

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-30 m

30-70 m

70-120 m

120-200 m

200-400 m

400+ m Udaljenost od:

5 Spomenik prirode-geomorfološki

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500 + m

127

9.4.1.2 Izgradnja turistiĂžkih naselja Dijagram modela Dijagram 2. Podmodel prirodnih kvaliteta krajobraza - Izgradnja turistiĂžkih naselja Udaljenost od:

rijeka, potok, kanal ili jaz povremeno bez vode

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-400 m

400-600 m

600-800 m

800+ m

Udaljenost od:

izvor lokva

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500-600 m

600+ m

Udaljenost od:

morska obala

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-70 m

70-200 m

200-400 m

400-600 m

600-800 m

800+ m

128

Površinski pokrov Atribut podatka

Ocjena ranjivosti

Seoska groblja

Aktivna seoska podrucja

Busici

Busici/Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

zapustene poljoprivredne povrsine

Mozaicne poljoprivredne povrsine

Mozaik poljoprivrednih povrsina i prirodne vegetacije

Turisticke plaze

Izgradjene i konstruirane obale

Stjenovita morska obala

Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

Sljunkovita morska obala

Tradicionalni maslinici

Tradicionalni vinogradi

Kamenjarski pasnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana

Intenzivni vinogradi

Pjeskovita morska obala

Udaljenost od:

Busici/Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500+ m

Bonitet tla Atribut podatka

Ocjena ranjivosti

Ostalo

129

Propusnost tla Atribut podatka

Ocjena ranjivosti

DOBRA

SLABA

NEMA VODONOSNIKA

Udaljenost od:

Gradske stambene povrsine Ostale urbane povrsine

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-500 m

500-700 m

700+ m

Udaljenost od:

Aktivna seoska podrucja Vikend-naselja

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-50 m

50-100 m

100-150 m

150-200 m

200-250 m

250 + m

Udaljenost od:

izgra每ene i konstruirane obale Neuredjena (divlja) odlagalista krutog otpada

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500+ m

130

Udaljenost od:

ceste – makadam

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-20 m

20-40 m

40-70 m

70-100 m

100-200 m

200+ m

Udaljenost od:

ceste – asfalt

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-30 m

30-70 m

70-120 m

120-200 m

200-400 m

400+ m

Udaljenost od:

Spomenik prirode-geomorfološki

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500 + m

9.4.1.3 Izgradnja marine Dijagram modela Dijagram 3. Podmodel prirodnih kvaliteta krajobraza - Izgradnja marine Udaljenost od:

rijeka, potok, kanal ili jaz povremeno bez vode

Udaljenost Ocjena ranjivosti 0-100 m

100-200 m

200-400 m

400-600 m

600-800 m

800+ m

131

Udaljenost od:

lokva izvor

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500-660 m

600+ m

Udaljenost od: morska obala Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-200 m

20-500 m

500-800 m

800-1000 m

1000-1500 m

1500+ m

Površinski pokrov Atribut podatka

Ocjena ranjivosti

Seoska groblja

Aktivna seoska podrucja

Busici

Busici/Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

zapustene poljoprivredne povrsine

Mozaicne poljoprivredne povrsine

Mozaik poljoprivrednih povrsina i prirodne vegetacije

Turisticke plaze

Izgradjene i konstruirane obale

Stjenovita morska obala

Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

Sljunkovita morska obala

Tradicionalni maslinici

Tradicionalni vinogradi

Kamenjarski pasnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana

Intenzivni vinogradi

132

Udaljenost od:

Busici/Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500+ m

Bonitet tla Atribut podatka

Ocjena ranjivosti

Ostalo

Propusnost tla Atribut podatka

Ocjena ranjivosti

DOBRA

SLABA

NEMA VODONOSNIKA

Udaljenost od:

Gradske stambene povrsine Ostale urbane povrsine

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-500 m

500-700 m

700+ m

Udaljenost od:

Aktivna seoska podrucja Vikend-naselja

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-50 m

50-100 m

100-150 m

150-200 m

200-250 m

250 + m

133

Udaljenost od:

izgraÿene i konstruirane obale Neuredjena (divlja) odlagalista krutog otpada

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500+ m

Udaljenost od:

ceste – makadam

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-20 m

20-40 m

40-70 m

70-100 m

100-200 m

200+ m

Udaljenost od:

ceste – asfalt

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-30 m

30-70 m

70-120 m

120-200 m

200-400 m

400+ m

Udaljenost od:

Spomenik prirode-geomorfološki

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-200 m

200-400 m

400-600 m

600-800 m

800-1000 m

1000 + m

134

Udaljenost od:

Zaštiüeni krajolik

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-400 m

400-5000 m

500 + m

9.4.2

Podmodel kulturnih kvaliteta krajobraza

Dijagram modela Dijagram 4. Podmodel kulturnih kvaliteta krajobraza Parcelacija i poligonski elementi kulturne baštine Atribut podatka

Ocjena ranjivosti

polja asim. parc., kvadratnih i pravokutnih parcela sa suhozidima

polja asim. parc., kvadratnih i pravokutnih parcela

polja simetricne, izduzene parcelacije

polja s geometrijskim parcelama, velikih dimenzija

Simetricne, izduzene, izrazito uske terase

Simetricne, izduzene, izrazito uske terase s mocirama

Simetricne, izduzene, uske terase

Simetricne, izduzene, uske terase s mocirama

Simetricne, izrazito uske terase omedjene suhozidima

Simetricne, izrazito uske terase omedjene suhozidima s mocirama

Suhozidi organskog, izrazito izduzenog oblika

Asimetricne, siroke terase

Asimetricne, siroke terase s mocirama

Udaljenost od:

elementi kulturne baštine

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-150 m

150-200 m

200-250 m

250-300 m

300+ m

Udaljenost od:

Seoska groblja Aktivna seoska podrucja Gradske stambene povrsine

135

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-150 m

150-200 m

200-300 m

300-400 m

400+ m

Udaljenost od:

morska obala

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-70 m

70-200 m

200-500 m

500-1000 m

1000-1500 m

1500+ m

Udaljenost od:

zaštiüena podruþja

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-200 m

200-300 m

300-500 m

500-700 m

700-900 m

900+ m

Udaljenost od:

Tradicionalni maslinici Tradicionalni vinogradi

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-200 m

200-300 m

300-400 m

400-500 m

500-600 m

600+ m

136

Udaljenost od:

Vikend-naselja Vojni objekti Intenzivni vinogradi Neuredjena (divlja) odlagalista krutog otpada Ostale urbane povrsine

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-200 m

200-300 m

300-500 m

500-1000 m

1000-2000 m

2000+ m

Udaljenost od:

ceste â&#x20AC;&#x201C; asfalt

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

10-200 m

200-400 m

400-600 m

600-1000 m

1000+ m

9.4.3

Podmodel vizualnih kvaliteta krajobraza

Dijagram modela Dijagram 5. Podmodel vizualnih kvaliteta krajobraza â&#x20AC;&#x201C; Vizualni potencijal

137

Površinski pokrov + dinamika reljefa Atribut podatka

Ocjena ranjivosti (RAVAN TEREN)

Ocjena ranjivosti (RAZVEDEN TEREN)

Seoska groblja

Aktivna seoska podrucja

Gradske stambene povrsine

Busici

Vikend-naselja

Busici/Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

zapustene poljoprivredne povrsine

Mozaicne poljoprivredne povrsine

Mozaik poljoprivrednih povrsina i prirodne vegetacije

Turisticke plaze

Izgradjene i konstruirane obale

Stjenovita morska obala

Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

Sljunkovita morska obala

Tradicionalni maslinici

Tradicionalni vinogradi

Kamenjarski pasnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana

Intenzivni vinogradi

Pjeskovita morska obala

Ostale urbane povrsine

Matrica: Nagib + tipovi obale Ocjene ranjivosti Nagib

Stjenovita Sljunkovita Pjeskovita morska morska morska obala obala obala

Turisticke plaze

Izgradjene i konstruirane obale

0-2

2-5

5-12

12-20

20-32

32-55

55-90

138

Dijagram modela Dijagram 6. Podmodel vizualnih kvaliteta krajobraza – Vidljivost Vidljivo sa državne, županijske ceste i panoramskih toþaka: Mozaiþni reljef Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-30 m

30-150 m

150-300 m

300-400 m

400-500 m

500+ m

Vidljivo sa državne, županijske ceste i panoramskih toþaka: Busici/Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-150 m

150-200 m

200-300 m

300-500 m

500+ m

Vidljivo sa državne, županijske ceste i panoramskih toþaka: Tradicionalni maslinici Tradicionalni vinogradi Intenzivni vinogradi Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-200 m

200-500 m

500-800 m

800-1000 m

1000-1500 m

1500+ m

139

Vidljivo sa državne, županijske ceste i panoramskih toþaka: zaštiüena podruþja rijeka, potok, kanal ili jaz povremeno bez vode lokva Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-100 m

100-200 m

200-300 m

300-400 m

300-500 m

500+ m

Vidljivo sa državne, županijske ceste i panoramskih toþaka: sakralni spomenici Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-30 m

30-150 m

150-300 m

300-500 m

500-1000 m

1000+ m

Udaljenost od:

morska obala

Udaljenost

Ocjena ranjivosti

0-70 m

70-150 m

150-250 m

250-500 m

500-750 m

750+ m

140

Asimetricne, siroke terase

Suhozidi organskog, izrazito izduzenog oblika

Simetricne, izrazito uske terase omedjene suhozidima s mocirama

Simetricne, izrazito uske terase omedjene suhozidima

Simetricne, izduzene, uske terase s mocirama

Simetricne, izduzene, uske terase

Simetricne, izduzene, izrazito uske terase s mocirama

Simetricne, izduzene, izrazito uske terase

polja s geometrijskim parcelama, velikih dimenzija

polja simetricne, izduzene parcelacije

polja asim. parc., kvadratnih i pravokutnih parcela

Asimetricne, siroke terase s mocirama

Vidljivo sa državne, županijske ceste i panoramskih toþaka: Matrica: Parcelacija + udaljenost od županijske i državne ceste

0-100m

100-500m

500-1000m

1000-2000m

2000+m

naselja

Ocjena ranjivosti

samostalni graÿ. objekti

Ocjena ranjivosti

Udaljenost od:

Udaljenost

0-200 m

200-400 m

400-600 m

600-800 m

800-1000 m

1000+ m

Udaljenost od:

Udaljenost

0-100 m

100-150 m

150-200 m

200-300 m

300-500 m

500+ m

141

polja asim. parc., kvadratnih i pravokutnih parcela sa suhozidima

9.5 Modeliranje privlaþnosti - korišteni podaci i vrijednosne matrice Dijagram modela Dijagram 7. Model privlaþnosti Površinski pokrov Atribut podatka

Ocjena privlaþnosti

Aktivna seoska podrucja

Gradske stambene povrsine

Busici

Vikend-naselja

Busici/Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

zapustene poljoprivredne povrsine

Mozaicne poljoprivredne povrsine

Mozaik poljoprivrednih povrsina i prirodne vegetacije

Vojni objekti

Izgradjene i konstruirane obale

Stjenovita morska obala

Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

Sljunkovita morska obala

Tradicionalni maslinici

Tradicionalni vinogradi

Kamenjarski pasnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana

Erodirane povrsine

Intenzivni vinogradi

Pjeskovita morska obala

Ostale urbane povrsine

Udaljenost od:

Busici/Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike Stenomediteranske ciste vazdazelene sume i makija crnike

Udaljenost

Ocjena privlaþnosti

0-10 m

10-100 m

100-200 m

200-400 m

300-600 m

600-800

800+ m

142

Udaljenost od:

turistiþke plaže

Udaljenost

Ocjena privlaþnosti

0-400 m

400-1000 m

1000-2000 m

2000-3000 m

3000-5000 m

500+ m

Udaljenost od:

Pjeskovita morska obala Sljunkovita morska obala Stjenovita morska obala

Udaljenost

Ocjena privlaþnosti

0-500 m

500-1500 m

1500-3000 m

3000-5000 m

5000-7500 m

7500+ m

Nagib Udaljenost

Ocjena privlaþnosti

0-2

2-5

5-12

12-20

20-32

32-55

55-90

Udaljenost od:

vode linijski elementi

Udaljenost

Ocjena privlaþnosti

0-100 m

100-200 m

200-400 m

400-600 m

600-800 m

800+ m

143

Udaljenost od:

morska obala

Udaljenost

Ocjena privlaþnosti

0-400 m

70-800 m

200-1500 m

400-3000 m

600-5000 m

5000+ m

Udaljenost od:

ceste – asfalt

Udaljenost

Ocjena privlaþnosti

0-10 m

10-100 m

100-200 m

150-300 m

300-1000 m

1000+ m

Udaljenost od:

ceste – makadam

Udaljenost

Ocjena privlaþnosti

0-10 m

10-100 m

100-200 m

150-300 m

300-1000 m

1000+ m

144

10. Prilog II 10.1 Anketni materijal 1. Opis Projekta COAST 2. Anketni upitnik za Lot2 – otoci Vis i Biševo 3. Fotografije krajobraznih podruþja za Lot2 – otoci Vis i Biševo 4. Fotografije specifiþnih krajobraza za Lot2 – otoci Vis i Biševo 5. Fotografije s primjerima razvojnih djelatnosti

10.2 Primjer terenskog obrasca

145

146

Projekt COAST razvijen je uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva te drugim nadležnim ministarstvima, 4 dalmatinske županije te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima, a provodi se uz financijsku potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF). Planirano trajanje projekta je 7 godina. Lokalni ured za provedbu Projekta smješten je u Splitu. Projekt obuhvaća obalno područje četiri dalmatinske županije: Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske. Unutar tog područja prepoznata su i odabrana 4 demonstracijska područja zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti. To su (1) Pelješac, Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; (2) Vis i viški akvatorij; (3) šire područje ušća rijeke Krke; te (4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj županiji), područje uz Novigradsko i Karinsko more. Osnovni cilj projekta COAST je učinkovito utjecati na poduzetničke aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi, izravno i kroz bankarski sektor, kako bi isti u svoje prakse uključili održivo korištenje i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. Očuvanje biološke raznolikosti dalmatinske obale, kroz promicanje održivog razvoja, moguće je jedino kroz suradnju svih partnera na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini, kao i svih zainteresiranih strana, prvenstveno na području Dalmacije. Svoje prijedloge i pitanja možete uputiti projektnom timu na sljedeću adresu:

Kraj Sv. Ivana 11 HR-21000 Split Tel: +385 21 340480 Fax: +385 21 340484 e-mail: coast@undp.hr http://www.undp.hr/coast