Emléket hagyni - Ostaviti uspomenu

školu, sprijateljili su se. Ipak je nezadugo došlo do kraja ove suradnje. Vozni red vlakova se promijenio i tako se raspalo ovo školsko okruženje na dva dijela, kao što je to bilo i prije.

1966. godine škola je imala samo dvadeset i pet učenika. Prije godinu dana ova brojka je još bila trideset i jedan, kako sam to doznala iz onogodišnjeg dnevnika.

Imala sam priliku poučavati dnevnik iz 1965/1966. nastavne godine. U tom dnevniku su bili zapisani svi učenici od petog do osmog razreda.

Na početku je bilo zabilježeno mjesto svih učenika u prostoru razreda.

Kod imena, podataka i ocjena učenika bilo je zanimljivo vidjeti, kako se promijenio broj učenika po narodnosti.

Dok je 1941. godine (kad se zaposlio Matušek) učitelj je procijenio, kako ima selo oko tristo duše, na salašima otprilike još šezdeset. Prema postotku narodnosti, od toga sedamdeset i pet posto čine Bošnjaci Hrvati, a ostalih dvadeset i pet posto čine Nijemci.

Prema tomu u nastavi dvadeset i pet godina kasnije od trideset i jedne osobe ukupno je samo četiri osoba navedeno u dnevniku kao „sokac“. Ova činjenica je sama po sebi zanimljiva, kako učitelj u svojim zapisima, izdanjima nigdje ne piše o Bošnjacima Hrvatima, da su Šokci.

U dnevniku osim njih četvorica su samo Mađari.

Prema popisu o nastavnim satima lijepo se vidi preciznost i dugogodišnje iskustvo učitelja. Cijela dokumentacija je zabilježena na mađarskome jeziku.

Kako se to prije spomenulo, u to doba se uči hrvatski jezik tri sata na tjedan. Iz dnevnika se doznaje kako je tada bilo samo dva sata hrvatskoga jezika u tjednu. Ali ovdje se treba spomenuti kako to ipak nije hrvatski jezik (više narodnosni) u rasporedu piše „délszláv nyelv”. Pogledala sam i naslove ovih sati. Ima gdje se stvarno radi o hrvatskim temama kao na primjer u slučaju „Plitvička jezera”. Ali ima tu i drugih naslova kao što je „Ciril írás, olvasás gyakorlása”. U zadnja dva mjeseca pod nastavnom jedinicom „délszláv nyelv” do kraja školske godine svaki drugi sat je nosio ovaj naslov. Osim toga su još navedene i narodne pjesme.

Treba još spomenuti da ova nastavna jedinica nema određeni uzrast, kojem uzrastu pripadaju koji sati. U dnevniku je zabilježeno, kako sva četiri razreda imaju taj jedini zajednički sat (kod drugih nastavnih jedinica toga nema).

1971. godine Matušek je dobio zamolbu, da bi trebali primiti u Ati odnosno u Udvaru nastavnika mađarske književnosti i povijesti. Ovi sati bi zamijenili sate narodnosnog jezika. Stigla je nova nastavnica koja je predavala prije spomenute nastavne predmete do 1973. godine. Čestih provjeravanja je bilo sa javne strane. Razni ravnatelji su provjerili stanje u Ati što se tiče školovanja.

1974. godine posjetio je školu predsjednik partijske komisije. Bio je 142