Biologija altruizma: Utjecaj dobrih djela na ljudsko tijelo

U evolucijskoj biologiji za organizam se kaže da se altruistički ponaša kada njegovo ponašanje koristi drugim organizmima, uz cijenu koja košta.

U posljednjih nekoliko godina, naučnici su proučavali činjenje dobrih djela i njihovih djelovanja na ljudsko tijelo. U brojnim istraživanjima je zaključeno da altruizam – želja da nesebično pomažemo drugima – utječe na naše zdravlje, pa čak i na dužinu života.

“Ljudska priroda” je tema lozofskih rasprava već hiljadama godina, a uz pomoć moderne tehnologije i nauke, napokon smo počeli otključavati ove misterije. U ranim fazama studija, naučnici su uspjeli zaključiti jednu činjenicu: naš mozak je zički podešen da pomaže drugima.

Skeniranjem mozga možemo lahko uočiti da razmišljanje o tuđim problemima aktivira iste dijelove mozga koji se aktiviraju kada razmišljamo i o svojim, dok saosjećanje aktivira dijelove odgovorne za osjećaje zadovoljstva.

Nauka sugeriše da je stara izreka: “Bolje je davati nego primati”, doslovno istinita, tvrdi Je rey Schloss, evolucijski biolog na Westmount Collegeu u Kaliforniji. “To nije samo moralni kliše.”

U svakodnevnom životu, bezbroj ljudi izabere da se odrekne svog slobodnog vremena kako bi pomogli drugima – bilo da se radi o pomaganju starijima, spašavanju napuštenih životinja, ljudskih života ili pomaganju nekome da riješi određeni problem – dobrim djelima svjedočimo svaki dan.

Ali šta je to u nama što nas tjera da nesebično pomažemo drugima, da činimo herojske poduhvate kako bi spasili nečiji život, ne razmišljajući o svom?

Istraživanja pokazuju da nam djelovanje u ime drugih ljudi pomaže da se i sami osjećamo ugodnije. Ali tu priča ne završava. Ovakvo ponašanje utječe na nas i zički – a sve veći broj naučnika vjeruje da činjenje dobrih djela pozitivno utječe na naše zdravlje, a neke studije su čak zaključile i da nam altruizam pomaže da živimo duže.

Veza altruizma i stresa je otkrivena sasvim slučajno 1956. godine, kada je tim istraživača sa sveučilišta Cornell proveo istraživanje sa 427 udatih žena s djecom. Oni su očekivali da će žene sa više djece biti pod većim stresom, te zbog toga i imati kraći životni vijek. Iznenađujuće, istraživači su otkrili da broj djece, obrazovanje, klasa, i radni status nisu utjecali na dugovječnost. U istoj studiji, koja je trajala 30 godina, sasvim slučajno je otkriveno da je 52% žena koje nisu nikada volontirale na kraju obolilo od neke teže bolesti, za razliku od 32% žena koje su redovno volontirale.

Ovo otkriće je zainteresovalo naučnike, pa su nakon toga proveli još nekoliko studija: Jedna je zaključila da redovno činjenje dobrih djela smanjuje rizik od prerane smrti za 44% – što je bolji učinak od redovnog vježbanja. Druga studija, provedena 1990-ih, ispitala