MEDICINSKA PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA

Psihologija je kroz historiju bila dio lozo je baš zbog toga jer se psihologijom ne može baviti svaka osoba.

Za psihologiju je potrebno znanje, iskustvo i empatija.

Danas, psihologija predstavlja društvenu nauku koja se bavi moždanim procesima i njihovim izražavanjem u ponašanju.

Svaki posao, bila to arhitektura, slikarstvo ili bilo koja vrsta umjetnosti, posebno medicina zahtjeva psihološki pristup i znanje.

Kako psihologija utiče na medicinu?

Riječ »psihologija« potiče od riječi psiha (duša) i logos (nauka), što nam govori da je psihologija neizostavni element u medicini, kako zbog empatije, tako i zbog znanja koje nam pruža.

Sami naziv psihologija ne govori nam stvarni značaj tog predmeta.

Stvarni predmet psihologije je izučavanje čovjeka, njegovih aktivnosti i iskustva. Samim tim čovjek predstavlja i glavnu povezanost između medicine i psihologije .

Zaključivanje, analiza, sinteza, pamćenje,razumijevanje riječi, korištenje pojmova i simbola, apstraktno mišljenje, brzina mišljenja, prepoznavanje sličnosti, razumijevanje prostornih odnosa predstavljaju intelektualne sposobnosti koje nas psihologija i pedagogija uče a svakodnevno ih upotrebljavamo u medicini i životu.

Savremeni pristup zdravlju jednaku važnost pridaje i biološkim i psihološkim i socijalnim vidovima zdravlja.

Zbog toga je za pružanje kvalitetne zdravstvene zaštite, uz dobro poznavanje biomedicinskih znanja i vještina, nužno i dobro poznavanje teorija, metode i tehnika s područja psihologije i srodnih nauka.

Sva ta znanja mogu korisno poslužiti za unapređenje kvalitete preventivnih, dijagnostičkih, terapijskih i rehabilitacijskih postupaka.

Riječ pedagogija je grčkog porijekla i sastavljena je od riječi pais sto znaci dijete i ago što znači vodim. Pedagogija proučava odgoj, šta se odgojem želi postići ,kakva je moć odgoja,njegovu ulogu i značaj u životu pojedinca i društva.

Zadaci pedagogije: • Proučavanje i istraživanje pojava u odgojno obrazovno procesu. • Razvijanje i poboljšavanje odgojno obrazovnog rada. • Znanstveno vrjednovanje postignutih rezultata, normiranje i usmjeravanje prema poţeljnim oblicima. • Razvoj i unapređivanje pedagoške metodologije istraživanja.

Naš kućni odgoj nadograđuje medicinska pedagogija na način da proširuje naše vidike ponašanja prema nama samima i našoj okolini.

Dakle, u krugu porodice dijete spoznaje, razumijeva i prihvata ulogu porodice u odgoju za zajedništvo, drugarstvo, humanost. Taj proces se nastavlja u školi gdje se te vrijednosti proširuju i učvršćuju. Od kvaliteta te saradnje ovisit će kvalitet uključivanja djeteta u širu društvenu zajednicu i njegovo funkcioniranje u istoj, što je svakako od općeg društvenog interesa.

Dakle, uzajamno poštovanje, dijeljenje informacija i iskustava, dogovaranje i