Ljetopis

neretvanskog kantona u ovom mandatu, doista je ulagala značajne napore u izgradnju i obnovu školskih objekata, s aspekta energetske e kasnosti. Imali smo određene kontakte sa potencijalnim investitorima dvorane i nadamo se da će to uskoro biti realizirano. S obzirom na budžetska sredstva, nismo u mogućnosti jednako postupiti prema svakoj školi. U tom smislu, neophodno je uključiti i druge nivoe vlasti, kako bi se učenicima i nastavnicima i profesorima osigurali najbolji uslovi, a samim tim kako mogli razvijati svoje talente i usavršavati se.

Emigracija mladih je u ubrzanom tempu, a razlozi i motivacije za odlazak uzimaju se ‘zdravo za gotovo’, a da se ne istražuju, niti se suprotstavljaju. Država progresivno stari, što negativno utječe na ukupnu populaciju. Koja bi bila vaša poruka maturantima Srednje medicinske škole Mostar, ali i onima koji planiraju da upišu ovu školu?

Svim maturantima poručujem da se vodeći svojim interesima i željama, a tragajući za novim znanjima i vještinama u budućem školovanju, pridržavaju svih odgojnih, duhovnih i moralnih vrijednosti koje su stekli tokom školovanja u Srednjoj medicinskoj školi Mostar. Takvi temelji sigurno će im biti najbolja vodilja u svim aspektima i privatnog i društvenog djelovanja. A budućim učenicima Srednje medicinske škole Mostar poručujem da će osim novih znanja koje steknu u ovoj školi, zahvaljujući odličnim kadrovskim resursima, dobiti nove odgojne i obrazovne vrijednosti koje im nikada niko neće moći otuđiti. Vrijeme je da mladi ljudi shvate da je Bosna i Hercegovina njihova jedina domovina i da su svakoj drugoj državi građani drugog reda. Mnoge ideje koje naši mladi ljudi imaju, npr. u pokretanju različitih biznis planova, mogu i trebaju implementirati u Bosni i Hercegovini.

1992/93.

Ljeto se laganim pokretima povlačilo u toplije krajeve,sunčeve zrake postajale slabije,a mi djeca strepili od granata koje su ostavile trajne ožiljke na našim mostarskim ulicama. Nastavu smo nastavili i usljed žestokih ratnih dejstava u podrumskim prostorima stambene zgrade ‘’Bejrut’’ – ulaz A. U samoj Mjesnoj zajednici ‘’Carina’’ nastava je organizovana i išao sam sa svojim najbojih prijateljem u iste prostorije,ali nismo pohađali istu školu. Tu su bile Gimnazija, Medicinska, Ekonomska, Trgovinska, Ugostiteljska, Elektrotehnička, Mašinsko-tehnička, Saobraćajna, Tekstilna i Građevinska. Jedinstvo, snaga i prijateljstvo su bili za nas temelj naših misli,snalazili smo se,nismo imali udžbenike i sve smo morali zapisivati. Grad je bio razrušen,bez vode i struje,a mi smo samo željeli igrati se žmure. Novembar i decembar su mjeseci kada nismo mogli nastaviti učiti i ići u školu sa drugarima zbog otvorene agresije vojske RS na jedinice Armije BiH. Sjećam se da svog prijatelja od tada više nisam vidio,rekli su mi da se nalazi na ljepšem mjestu gdje nema pušaka i ljudi koji su nam oduzeli djetinjstvo i mladost,i koji nam prekidaju igranje u našem sokaku.

1993/94.

21.3.1994 počinje nastava koja se odvijala u IV Osnovnoj školi u Brankovcu. U prvim razredima su bila 2 odjeljenja po 72 učenika. U mojoj generaciji je bilo 7 odjeljenja,učenika je bilo toliko da im se i ne zna broj. Ove godine ostadoše samo 2 odjeljenja.Mnoga pitanja su mi se vrzmala po glavi,a odgovore nisam dobijao. Gdje su svi ti učenici?Šta rade?Jesu li i oni na tom ljepšem mjestu kao moj prijatelj? Poznavao sam neke učenike i 3. i 4. razreda naše škole i mogu sa sigurnošću reći i da pored velikog broja medicinskih tehničara išlo je i 14 frizera. Već sljedeće školske godine imali smo novu

lokaciju i bili smo u Drugoj Osnovnoj školi na Šehovini,nastava je bila podijeljena u 3 smjene,a časovi trajali po 35 minuta. Tada,po prvi put od početka rata smo imali čitave časove,koje ne prekine bacanje granata.

1995/96.

95’ prelazimo na Tekiju,gdje se nastave odvija u 2 smjene u 4 učionice.Časovi su tada trajali 45 minuta. 262 učenika su tada pohađala školu.Podijelili su nam teke i olovke,ali nam je falio kabinet za praktičnu nastavu. Uz podršku prof. Elbise Kapić sastajali smo se van nastave,pisali i tako objavili prvi časopis ‘’Medicinar’’. Te godine je i prvo izdanje časopisa bilo promovisano. To je bila moja zadnja godina srednje škole i bio sam ponosan na sebe što sam ustrajao i što mi rat i granate nisu stale na put ka mom životnom snu.Konačno ću raditi ono što volim. Zaposlio sam se u ‘’Velmos’’ i viđao moje drugare i mnoga poznata lica koja su tada počeli ići na praksu. Bilo ih je sveukupno 252,a sa nastavom su krenuli 2.9.

1996/97.

Te godine bilo je 43 muškarca i 202 djevojčice. Školska zgrada je bila na Tekiji u skučenom prostoru. Prof. Vesna Milavić je oformila zabavnu sekciju i odaziv je bio velik. Učenici su pripremali plesne tačke i pjesme za određene prigode. Također,formirana je i literarno-recitatorska sekcija koju predvodi Kapić Elbisa. Prva poslijeratna priredba održana pod nazivom ‘’Mladi svome gradu.’’ Godinu kasnije,97’ za Dan državnosti BiH ,učenici medicinske škole su učestvovali na raznim manifestacijama na području Mostara. 98’ je održana petodnevna i prva poslijeratna ekskurzija u Mađarsku.

2001 godina

Organizovano takmičenje srednjoškolaca u HNK. Najbolji esejista Adla Velagić, a najuspješniji glumci njene kolege iz Medicinske škole. Također, bili su organizovani peti susreti medicinskh škola u Bihaću, a učenike su vodile profesorice Elbisa Kapić, Vesna Milavić, Aida Šteta i direktor Alija Muhibić. 2003. i 2004. godine učenici su još uvijek pohađali nastavu na Tekiji.

2007 godina

Od 19.-20. aprila Medicinska škola učestvuje na petom festivalu srednjoškolskog dramskog stvaralaštva BiH i izlaže svoju predstavu pod nazivom ‘’Ordinacija’’ i dobija zahvalnicu, također te iste godine je održano treće državno debatno takmičenje u Hotelu Sunce u Vogošći. Učenica Medicinske škole Jasmina Salčin je prisustvovala i učestvovala na takmičenju. 2006/07. godine učenicom generacije je proglašena Jasmina Tanović koja je danas profesorica Srednje Medicinske škole.

2009 godina

Sjedio sam sa jedinim svojim drugom na ka i reče mi da su školu prebacili na neko drugo mjesto. Kasnije saznajem da škola egzistira u novoj školskoj zgradi koja se nalazi na sjevernom dijelu grada Mostara, na adresi U.S.R.C ‘’Mithad Hujdur-Hujka bb’’ Opremljenost škole je bila oskudna, pogotovo informatička oprema i oprema za izvođenje nastave iz praktičnih predmeta.

2010 godina

30.09.2010 godine održana je svečanost otvaranja škole i završetka radova 1.faze školskog objekta. Prisustvovao sam toj manifestaciji i rado se prisjetio poznatih i dragih lica koja su mi ostala duboko urezana u srcu i lijepim sjećanjima. U periodu od septembra do novembra 2011 godine u potkrovlju školske zgrade izgrađena je jedna učionica na inicijativu direktora škole i time završena gradnja objekta.

I dan danas prošetam hodnicima škole, jer moje dijete je nastavilo mojim stopama i pohađa Srednju Medicinsku školu. Škola je godinama postajala sve ljepša i inovativnija. Iako su postojale 3 zgrade u našim srcima