Streberko by OS Spinut Split

LIST OŠ SPINUT • Br. 9. / Svibanj 2009.

Pričigin  Horoskop  Filmofilija  Kamo za vikend  Kutak za roditelje  Zabavna matematika  Stop zlostavljanju djece 

sadržaj Ukratko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 Klub pijača vode. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7 Putovanje s Andersenom . . . . . . . . . . .8 Kad odrastem, bit ću... . . . . . . . . . . . . 10 Svjetla pozornice . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Stop zlostavljanju djece. . . . . . . . . . . 14 Intervju: Jasen Boko . . . . . . . . . . . . . . 16 Pričigin. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Pisac špijunskih romana . . . . . . . . . . 21

Riječ urednice D

ragi naši mačkoljupci! U rukama držite deveti broj Štreberka. Nadamo se da ćete uživati čitajući ga, baš kao što su i naši novinari uživali dok su pronalazili zanimljive teme, istraživali, pisali tekstove i družili se. Što vas očekuje u ovom broju? Vjerujemo da će svatko pronaći nešto za sebe... Dosta smo toga naučili, upoznali mnoštvo zanimljivih ljudi, i nakon napornog posla proslavili 'lansiranje' novog broja. Najveća nagrada će nam ipak biti ako vas ovaj broj Štreberka potakne da sljedeće godine i vi postanete njegovi suradnici. Vaša urednica Jelena Madunić, prof.

Izdavač: OŠ Spinut, Teslina 12, 21000 Split • Tel.: 021/384 933

Razredne stranice . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Kutak za roditelje . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Trema je tema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Facebook . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Gameland. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Kamo za vikend . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Mala škola šminkanja . . . . . . . . . . . . . 36 Horoskop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Strip . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Moda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

Učitelj urednik: Jelena Madunić Redakcija: Sara Markovina, Dora Pejković, Ivan Jamić, Anđela Paleka, Livija Jelinović, Ivana Šatara, Lara Ramić, Dora Knezović, Renata Orhanović, Doris Dvornik, Iva Kušeta, Jelena Jurić, Sara Karanušić, Nora Kurte, Željana Mudnić, Rea Budimir, Ana Merčep Lektorice: Filka Žilić i Branka Radetić Redakcijiski poslovi: Štreberko

Zabani psiho test . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

Graﬁčko oblikovanje: WOW WOTLK, Split

Zabavna matematika . . . . . . . . . . . . . 44

Tisak: Alfa Naklada: 600 primjeraka

Pagina Latina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Sport. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Eko patrola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

Sumrakomanija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Filmoﬁlija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

i c i n ž i j U kn Napisala: Sara

Bulić 3.c

Učenici 3. c razreda zajedno s učiteljicom Dijanom posjetili su preuređenu Gradsku knjižnicu Marka Marulića. U knjižnici ih je dočekala bivša knjižničarka OŠ Spinut prof. Ingrid Poljanić.

čenici su krenuli u obilazak. Vidjeli su dječji odjel, odjel za odrasle, računalnu učionicu i mnoge druge odjele. Na dječjem odjelu se nalazi mnogo knjiga za sve uzraste. Tu je i kutak za bebe te likovni kutak. Slavne osobe u knjižnici često čitaju djeci priče. Na odjelu za odrasle nalazi se također puno knjiga. U jednom dijelu su radni stolovi za kojima uče studenti. U knjižnici postoji lift kojim se prevoze knjige s jednog kata na drugi. Na odjelu multimedije nalazi se mnogo glazbenih CD-ova i DVD-ova. U računalnu učionicu i odjel zavičajne baštine učenici, nažalost, nisu mogli ući. U razgovoru s ljubaznim knjižničarkama učenici su saznali da najmlađi član knjižnice ima 3, a najstariji 90 godina. Prof.

Ingrid pokazala je učenicima dvoranu u kojoj se održavaju razna predavanja i promocije knjiga. Nakon razgledavanja knjižnice učenici su dobili zadatke po skupinama. Jedna skupina je trebala otkriti što su „otoci“ u knjižnici. Druga skupina je istraživala koja sve zanimanja postoje u knjižnici. Treća skupina saznala je sve o informatičkoj opremljenosti knjižnice, a četvrta skupina koje sve radionice knjižnica organizira za svoje članove. Nakon izvršenih zadataka učenike je čekalo iznenađenje. Učiteljica je izabrala knjižnicu da bi s učenicima započela projekt Moja čitateljska putovnica. Pravo mjesto za početak projekta čitanja!

Spinut Online Web časopis učenika dodatne nastave 5. i 7. razreda

Pristup preko web stranica škole http://www.os-spinut-st.skole.hr

Pripremila: Ivana Bokavšek, prof.

regršt ideja, čelična volja učenika i nastavnica i uporan rad – vječna je „čarobna formula“ koja vrijedi i za najnoviji projekt vrijednih učenika naše škole. Ideja se rodila jednog dana u prosincu 2008. kada su profesorica informatike Julijana Novaković i profesorica engleskog jezika Ivana Bokavšek razmislile i došle do zaključka da se kapacitet naših učenika može lijepo upotrijebiti za nešto novo i zanimljivo djeci. Odmah pri početku drugog polugodišta složio se tim od dvadesetak učenika petog i sedmog razreda i „bacili“ smo se na posao. Prvo nas je čekao veliki zadatak informatičke naobrazbe učenika, dakako i nastavnica. Od tada volja ne posustaje, radi se istim ritmom kao i kad smo počeli i to je dovoljan pokazatelj da su dječje mogućnosti neograničene, sve dok postoji zanimljiv cilj i svrha projekta. Zadovoljstvo mi je reći da se nakon drugog objavljenog broja našeg školskog online časopisa, materijali za treći broj već skupljaju. Zahvaljujući strpljivosti vrijednih „Engleza“ i našoj malenkosti, treći bi broj trebao ugledati svjetlo ekrana do kraja ove nastavne godine.

n a d i n d o r a n u d Me m o t e t i d i l a v n i s osoba

čenici 4.c na satu hrvatskog jezika kroz tekst „Upoznajte Adama“ Mirjane Mrkele saznali su koliki utjecaj imaju predrasude na ostvarivanje kontakta i druženje s osobama s invaliditetom. Osvijestili smo da samo malo naše dobre volje, nekome kome je to potrebno, može uvelike olakšati i uljepšati život. Na satu smo razredne zajednice osmislili vlastite igrokaze na ovu temu. Glumom i pozitivnim primjerima potakli smo jedni druge na humanost i nesebičnost. Na satu likovne kulture od plastičnih čaša izradili smo lutke koje nose poruke upućene djeci. Izradili smo i „Ajfelića“, lutku veću od razrednog Eiﬀelovog tornja, s najvažnijom porukom: „Pomozimo“! Naše riječi neće ostati „u zraku“, i pokazat ćemo to primjerom. Kad na školskom igralištu primijetimo neko osamljeno lice koje nas promatra sa strane, pozvat ćemo ga u igru.

Razredne slikovnice U

4.a razredu vrijedne su ruke stvorile seriju malih razrednih slikovnica s temama: Moje tijelo, Dani kruha, Pjesme o proljeću, Moj prijatelj i Svijet pod morem. Zavirili smo u jednu od slikovnica da vidimo što možemo saznati o naših četvrtaša. Kao mala enciklopedija, slikovnica nas upoznaje s bogatstvom životinjskog svijeta u Jadranu i zanimljivostima o molu, škampu, nanaru, gavunu, raži, škarpini, komarči, lignji,…

Kad se male (i velike) ruke slože

Pripremila : Gorana Stričević, 8.a

protekle su 3 godine učenici sadašnjeg 8.a razreda uspjeli sakupiti nešto sitno kuna. Uz pomoć 5.a razreda, dio tog prihoda odlučili smo iskoristiti za uljepšavanje

naše učionice. Zahvaljujući gospodinu Šerbi i gospođi Klein uspjeli smo od stare i neugledne učionice napraviti ugodnije mjesto za sve sadašnje, pa tako i buduće učenike. Radilo se pune tri subote, a vrijednim se majstorima za zasluženi trud osigurala čak i marenda. Uz puno smijeha, zabave (ali i uloženog truda i vremena) napravili smo odličan posao.

Maškare O

ve godine smo se odlučili potruditi za maškare. Zajedno s učiteljicom i roditeljima napravili smo predivne kostime. Svi smo bili ribice. Na školskoj priredbi svi su bili oduševljeni našim maskama. Dobili smo prvu nagradu. Svi smo bili presretni i radovali se zajedno sa svojom učiteljicom. Naš trud je bio nagrađen. Marijana Trogrlić, 2.b

ve je počelo 12. veljače kada se jedna mama dosjetila da za maškare budemo svi ribice. Jedno popodne je bila radionica gdje smo zajedno sa roditeljima rezali i lijepili. Izradili smo kostime ribica. Kad je došao dan za predstavljanje maski nestrpljivo smo čekali trenutak kada ćemo prošetati školskim dvorištem. Došao je taj čas! Imali smo malu tremu. Nakon nekog vremena u naš razred su došle dvije djevojčice i rekle da smo dobili nagradu. Bili smo veseli, plesali smo i pjevali. Alena Kalebić, 2.d

Novinarske bodlje Pripremile: Sara Markovina 6.a i Dora Pejković 6.b

Vještaci i majstori u poslu svom, učenici 3.d razreda pokrenuli su krajem travnja online časopis pod nazivom Ježurak. U suradnji s profesoricom informatike Julijanom Novaković, Ježići su dobro naoštrili svoje bodlje i krenuli u oblikovanje časopisa. Mi smo uspjeli uhvatiti najzaposlenijeg trećaša u gradu, glavnog urednika Matija Pervana da nam kaže nešto više o Ježurku. Štreberko: Tko je u razredu došao na ideju za web časopis? Matij: Svi zajedno smo došli na ideju za časopis. Dok smo provodili projekt Čitanje je fora, kroz istraživanje, palo nam je na pamet da bi mogli imati i razredne novine. Prvo smo mislili da bi trebale biti tiskane, a poslije smo shvatili da bi bilo bolje da novine budu online. Za tiskanje nismo imali pokrovitelja, tako da ih nismo mogli tiskati. Š: Jeste li odabrali glavnog urednika? M: Jesmo. To sam ja, Matij Pervan. Dogovorio sam se učiteljicom i za vrijeme zimskih praznika već počeo nešto raditi. Napravio sam par stranica. Uzeo sam tekstove prijateljice iz razreda, dodao fotograﬁje i ukrasio stranice raznim fontovima. Volim informatiku, tako da sam se usput i dobro zabavio.

Š: Koje rubrike imate u tom časopisu? M: Imamo rubrike: Roditelji u akciji, Mala čuda svijeta, Iza vrata 3.d, Kultura, Razredne medalje, Vješti ježići, Nova prijateljstva, Ježići oko svijeta, I mi možemo i Uhvaćeni u… U rubriku I mi možemo stavljamo naše pjesme i naše radove, Ježići oko svijeta su sva mjesta koja smo posjetili, Nova prijateljstva su oni koji nama dolaze u posjet ili mi idemo k njima, Vješti ježići su neki novi načini učenja koje smo otkrili, Kultura su knjige, ﬁlmovi i kazališne predstave koje preporučujemo, Razredne medalje su uspjesi učenika, Roditelji u akciji su svi roditelji koji su nam došli nešto prezentirati, Iza vrata 3.d su sve zanimljivosti iz učionice. Š: Tko pregledava i ispravlja tekstove? M: Tekstove pregledava Sara Simona Mojsović, naša lektorica, i ja. Kad prihvatim tekst, šaljem ga Sari na ispravljanje, ona ga vraća meni i zatim se objavljuje na internetu. Š: Ježurak jako zanimljivo izgleda, a vidjeli smo da profesorica Julijana ima i bedž Ježurka. Tko je osmislio izgled časopisa? M: Boje smo izabrali profesorica Julijana i ja, a moj tata Stjepko Pervan osmislio je zaštitni znak Ježurka. Inače, Ježurak nije bio prvo ime koje smo izabrali. Prije toga smo razmišljali o nazivima Svježe vijesti, Ježićev oglas i Je-pe-ži-pi-ći-pi. Pristup online časopisu Ježurak - preko web stranica škole http://www.os-spinut-st.skole.hr/.

Osmaši na kvizu znanja Naša škola natjecala se u prvenstvu škola u kvizu znanja u organizaciji lokalne TV postaje STV. Svojim sudjelovanjem potpomogli smo humanitarnu akciju prikupljanja sredstava za splitske domove za nezbrinutu djecu. Odabravši natjecatelje (Duje Šerić, 8.c, Paola De Marchi, 8.a, Marko Grahovac, 8.b) uzbuđeno smo se pripremali za navijanje. Nakon dolaska u novi studio smješten u zgradi SEM-a, iznenadili smo se vidjevši samo troje navijača suparničke škole Stobreč. Neki od nas su morali sjesti do protivničkih navijača jer nije bilo dovoljno mjesta u studiju. Počinje snimanje. Šerić, Grahovac i Paola s lakoćom su odgovarali na postavljena pitanja i odnijeli prvu pobjedu za Spi-

nut. Gubitnici su dobili utješne nagrade, a mi smo krenuli u sljedeći krug. Na redu je bila škola Ravne Njive. Isti postupak, samo što su oni imali dovoljno navijača. Naši natjecatelji nisu bili koncentrirani i možda previše uzbuđeni. Već u početku su počeli gubiti. Nažalost, loša sreća nas je pratila do kraja natjecanja. Dobivali smo teža pitanja i izgubili. Natjecatelji naše škole su za utješnu nagradu dobili enciklopediju i album hrvatskog pjevača Šajete. Poraz nam je olakšala podrška razrednice koja nas je bodrila cijelo vrijeme. Bilo je to lijepo iskustvo, ali, moramo priznati da bi bilo ljepše uz pobjedu. Naravno, nećemo kriviti naše natjecatelje, nego lošu sreću. Više sreće drugi put. Pripremili: učenici 8.c

Svaka kapljica je važna! - Klub pijača vode Ššššljap!!! Auto moto klub, košarkaški klub, disko klub… Ma kladimo se da niste nikad čuli za „Klub pijača vode“… I što mislite čime se bave članovi kluba? Tako je jednostavno – piju vodu! Vodu iz slavina, gustirni i čistih izvora. Vjerovali ili ne, Klub pijača vode jedini je takav na svijetu, a osnovala ga je profesorica likovne umjetnosti Jasenka Splivalo. Članarina u klubu stoji cijelu 1 kunu, stoga ako imate bokun munite, učlanite se! KPV ima više od 1300 članova, a malu kapljicu u slapu čine i Gibonni, Blanka Vlašić i predsjednik Stipe Mesić. Od ožujka je klub brojniji za još 24 člana – učenike 2. b razreda i učiteljice Branku Ilić i Katarinu Generalić. Sami smo osmislili

i izradili članske iskaznice, a svaki je član dobio od Jasenke staklenu kapljicu. Što čekate – pridružite nam se i napravimo svi zajedno jedan „Ššššljap“! Josip: Govorila nam je teta Jasenka Splivalo Truki da ćemo na kraju dobiti staklenu vodenu kap. Kroz igru smo učili o vodi …Slušali smo more, uzela je kamenčiće stavila u kesu i okretala kesu i izgledalo je kao da more šumi. Kajo: Naučila nas je kako se na talijanski piše voda: H2O. I pokazala nam je kako se ona potpisuje… Josip: Pokazala nam je specijalnu bocu koju koriste svi članovi Kluba pijača vode, a i mi smo postali članovi tog kluba 20. ožujka 2009. Zašto uopće postoji taj klub? Kajo: Da bi čuvali vodu, da ne bacamo otpad u rijeku ili more… Sebastijan: Klub pijača vode je 6 godina star, a naš Lucijan je već 4 godine član tog kluba!

Putovanje s

... Djevojčica upali preostale žigice iz svežnja kako bi što dulje zadržala bakicu uza se. Žigice su zasjale kao u pol' bijelog dana...

ednog je dana u knjižnicu na stol stigla jedna naizgled obična fascikla sa dječjim radovima… Kao prave znatiželjne novinarke bacile smo pogled i iznenadile se kad smo umjesto pjesmica o cvijeću i proljeću naišle na prave male bajke… Poznate, ali drukčije. Prisjetile smo se našeg 2. razreda (prije pune 4 godine!) kad nas je učiteljica Esmeralda povela na putovanje s Andersenom i otkrila nam svijet najpoznatijeg svjetskog pisca za djecu. Sada su nam lektire debele, teške i nemaju baš puno slika. Ali sa svakom otvorenom stranicom otvara se i novi svijet, i krećemo u novo putovanje…

Andersenom Priredile: Novinarke iz 6.a

gicu. upalila novu ži ... Djevojčica je ja olazila baka ko Pored nje je pr o ini. Bilo joj je ža je živjela u bliz m. bo so vela ju je sa djevojčice i po ila et je i utoplila. Posj Nahranila ju je ila da roditelje i zatraž njene nemarne či oj ci. se brine o djev joj dozvole da la sretna u svom Djevojčica je bi novom domu. Duje Sekul, 2.d

... Našla ju je dobra obitelj. Odveli su je u svoj dom. Popila je topli čaj i pojela kruha. Ugrijala se. Osjećala se sigurno i sretno. Obitelj je prihvatila djevojčicu kao svoje dijete. Napokon je zaspala u toplom krevetu. Ostala je živjeti sa tom dobrom obitelji.

... Baš kad je upalila sve žigice, djevojčici je prišao dobri čovjek ko ji se zvao Petar. Uzeo ju je u naručje. Sva promrzla i umorna zaspala je njemu na ruk ama. Probudila se nakon nekog vremena u toplom krevetu. Ugledala je oko sebe na smiješena lica. Petar i njegova supruga su pri hvatili djevojčicu i voljeli je kao da je njiho va.

Roko Tomaš, 2.d

Karla Srdanović, 2.d

... Djevojčica nije umrla nego se probudila u toplom krevetu. Zaključila je da je sve bio san. Mama ju je zvala da dođe doručkovati. Pet godina kasnije napunila je šesnaest godina. Pokušala je biti glumica, ali nije uspjela. Pokušala je biti i liječnica i balerina. Činilo joj se da ne uspijeva ni u čemu. Srećom lijepo je pjevala i postala je poznata pjevačica. Postala je slavna. Nina Sunko, 2.d

Djevojčica s baletnim papučicama Pitanja smislile i postavile: Ozana Franović i Klara Pehar, 3.b

aše buduće novinarke Ozana i Klara odlučile su za Štreberka saznati kako to izgleda kad se nakon napornog dana u školi udžbenici i bilježnice zamijene trikoima, suknjicama i baletnim papučicama. Antonia Donkov, učenica 3.b razreda jedna je od 62 plesača koji su nastupili u baletu „Bajadera“ Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, premijerno izvedenom u ožujku ove godine. Radnja baleta smještena je u staroj Indiji i temelji se na Kalidasinu dramskom remek-djelu „Prepoznavanje Sakuntale", priči o nesretnoj ljubavi dvorske plesačice Nikije i ratnika Solora. Štreberko: Koliko već dugo plešeš balet? Antonija Donkov: Balet plešem od svoje pete godine, u baletnom studiju koji vodi pedagoginja Albina Rahmatullina. Š: U kojim si baletnim predstavama sudjelovala? A: Ove sam godine sudjelovala sam u baletu Bajadera. Glumila sam i plesala jednog od crnčića koji se pojavljuju u 2. činu. Jako mi se svidio kostim – nosila sam crno-bijelu haljinicu, a na glavi sam imala

ljubičastu maramu. Lice mi je bilo prekriveno crnom šminkom, pa nas nitko nije mogao prepoznati! Š: Kako izgledaju pripreme za baletnu predstavu? A: Svaki put kad dođem na trening, prvo se rastežemo, zagrijavamo se i zatim vježbamo koreograﬁju. Za Bajaderu smo koreograﬁju počeli vježbati mjesecima prije premijere. Na probama koje su se održale u kazalištu nekoliko smo puta izveli ples bez kostima, a na generalnoj probi je sve bilo kao i na pravoj predstavi, samo što su u gledalištu sjedile mame, a ne publika. Š: Je li ti naporno vježbati svaki dan? A: Inače trening imam tri puta tjedno, a prije važne predstave svaki dan! Volim balet, pa mi ponekad treninzi i nisu toliko naporni. Š: Želiš li se baviti baletom kad odrasteš? A: Život velikih balerina je sasvim drukčiji od života, recimo moje mame… Mislim da ima još vremena da se odlučim, ali bi se htjela nastaviti baviti baletom.

san

Moj Moj veliki san veliki

san Moj veliki san K

Napisala: Dea Domljanović 3. c

ad odrastem, želim biti pjesnikinja. Inspiraciju mi daju Nada Iveljić, zbog svojih divnih ideja, Zvonimir Balog, zbog svoje mašte, i mnogi drugi pjesnici. Kada pišem, osjećam sreću i veselje. Uživam pišući pjesme. One me ispunjavaju ljubavlju. Volim ih pisati jer tada koristim svoju maštu. Uz pjesme mogu zamisliti da radim nešto što inače ne mogu raditi. Uz pjesme se zabavljam, dobro provodim, plešem, pjevam...Ono što najviše volim kod pjesama su slova. Ona iz moje glave izađu na papir pa po njemu plešu. Pjesme su divne, a najdivnije su kad ih pjesnik ili pjesnikinja napišu iz srca. Želim da moje pjesme jednoga dana obrađuju učenici u školi. Moja želja za pisanjem pjesama je velika i postaje svakim danom sve veća. Nadam se da ću uspjeti ispuniti svoj najveći san jer VOLIM PISATI PJESME!

Moj veliki san

Vrapcevo pismo rodi

Prelijepi prosinac

Fritule

Draga rodo, draga prijateljice, nedostaje nam tvoje dugo kljunasto lice.

Prišao prosinac, putem prosuo poklone.

Slasne, masne

Pale pahuljice, pjevale ponoćne pjesme.

Časne, strasne,

U naš kraj došla je zima, ali za nas ipak hrane ima. Dječaci i djevojčice napravili su nam male kućice, u njih nam stavljaju krušne mrvice. Zaleđene su rijeke, zaleđene su vode, nadamo se vašem povratku, drage rode.

Posadili pšenicu pa ponikla. Pečene patke, pite poslužene prizivaju proslavu. Pijemo pića.

kao basne. baš su rasne. Krasne dive u obliku šljive. Grožđica u njima velika količina. Fritule su prava milina.

Presretni pošli polnoćku poslušati. Poslije polnoćke papuče, pidžame pozaspale pod pokrivačem.

Svi vas puno pozdravljaju, i svi vas vole, pozdrav ti šalje tvoj vrabac Dole.

Lijepa i sretna

Kazališna predstava „Blizanke“ Dječjeg kazališta Dubrava u režiji Olivera Frljića gostovala je i u Splitu. Pročitajte kako se hvaljena predstava prema romanu Ericha Kästnera svidjela našim učenicima.

predstava

Fotograﬁje: Božidar Raos, Dječje kazalište Dubrava, Zagreb

ile jednom dvije sestre blizanke. Jedna je živjela kod mame u Münchenu, a druga kod tate u Beču. Ni jedna od njih nije znala da ima sestru blizanku. Jednog ljeta su se srele u ljetovalištu. U početku se nisu podnosile. Stalno su se svađale. Jednom su tako kroz priču i svađu jedna drugoj pokazale slike svojih mama. Shvatile su da je to jedna te ista mama i da su njih dvije sestre. Odlučile su se na povratku kući zamijeniti tako da ona koja je živjela s mamom ode živjeti kod tate, a ona koja je kod tate ode živjeti s mamom. Čim su došle svojim kućama, mama i tata su ih počeli ispitivati kako im je bilo, ali nisu primijetili da im se nije vratila ona kćer koju su poslali na ljetovanje. Kćer koja je živjela kod tate saznala je da se tata treba oženiti, pa je to javila sestri. Zajedno su odlučile spriječiti tu ženidbu. U međuvremenu je mama dobila slike s ljetovanja i otkrila je prijevaru. Kćer, koja je bila kod nje, je priznala prijevaru i zajedno su otišle u Beč po drugu sestru. Tata se iznenadio kad ih je vidio, a one su mu sve priznale. Blizanke su nagovorile tatu i mamu da opet budu zajedno, a oni su prihvatili. Jedino se nisu mogli tako brzo dogovoriti gdje će živjeti.

Predstava mi se svidjela jer je bila lijepa i sretna. Mama i tata su bili ponovo skupa jer su ih djeca uspjela nagovoriti. Marta Glibota 3.a Meni se predstava svidjela jer je Lotta oborila Lujzin rekord u jedenju palačinki. Bilo je smiješno i zabavno kada je Lotta naljutila i izbacila Irenu. Najviše mi se svidjelo što je cijela obitelj na kraju bila sretna i što su bili svi zajedno. Mislav Šarić 3.a Svidjelo mi se kad su se roditelji pomirili zato jer volim kad smo svi zajedno; ne samo roditelji i djeca, nego i prijatelji i prijateljice. Zorana Cerkvenik 3.a Predstava mi se svidjela zato što je u dijelu kada jedu palačinke bila glazba iz ﬁlma Rocky. Dino Hadžiabdić 3.a Predstava mi se jako svidjela i bila je jako zanimljiva, iako sam znao radnju. Glumci su bili dobri i zabavni. Pozornica je bila lijepo uređena. Najdraži lik u predstavi bio mi je blizankin tata jer je imao smiješnu i zabavnu ulogu. Tomislav Vulić 3.a

i j č e j d i n e j l i Om roman

na kazališnim daskama O PRESTAVI SU NAM REKLI: Ova predstava mi se svidjela jer je smiješna i zabavna, a glazba je odlična. Nije mi se svidjelo kad su oteli Koka i Zlatka. Mislim da je ova predstava dobra. Baš onakva kakve volim. Hana Malenica, 3.a Predstava mi se svidjela jer su Koko i Zlatko doživjeli avanturu života. Bila je smiješna i zabavna. Najsmješnije je bilo kad je jedan od lopova plesao na rap glazbu. Jan Ivčević, 3.a

ovoj predstavi se radi o dječaku Koku i njegovom prijatelju Zlatku koji su otišli u Pariz. U Parizu ih je dočekao Zlatkov ujak koji je naslikao lažnu Mona Lisu za slavnog redatelja koji snima ﬁlm Krađa Mona Lise. Koka i Zlatka su oteli otmičari jer su htjeli od Zlatkova ujaka dobiti tu sliku. U međuvremenu, bogataš, koji je obožavao slike, nazvao je svoj brod Mona Lisa. Njegov sin i njegova prijateljica pokušavaju otkriti tko je ukrao Mona Lisu. Na kraju se otkrije da je kod Zlatkovog ujaka original, a Koko i Zlatko uopće nisu bili u Parizu, nego je to bio samo Kokov san.

Predstava mi se svidjela jer je uzbudljiva, lijepa i ima detektivskih dijelova. Marta Glibota, 3.a Nije mi se svidjelo to što je cijela avantura bila samo Kokov san. Nije mi se svidjelo ni to što je na sceni bio postavljen ekran na kojem se odvijalo nešto što nisam razumjela. Petra Jajčević, 3.a Predstava mi se jako svidjela. Ima puno događaja, zabavna je, nije dosadna. Gluma je odlična, a najdraži mi je Koko. Najbolji dio je kad lopovi voze auto uz škripu guma. Predstava traje dugo, ali vrijeme brzo prođe. Mislav Čović, 3.a Svidjela mi se predstava zato jer je lik Koko bio jako smiješan i zabavan. Stalno je ponavljao: „Ja sam gladan, ja sam gladan.“ Čak mu je i njegov prijatelj Zlatko rekao: „Da si lud to sam znao, a da si toliko lud, to zbilja nisam znao.“ Njih dvojica su bili dobri prijatelji i spretno su pobjegli od lopova. Koko je imao prebujnu maštu kad je mogao sve to sanjati. Ivan Kušeta, 3.a

Svjetski dan prevencije

ZLOSTAVLJANJA DJECE

Pripremile: Sara Markovina 6.a, Iva Kušeta 6.a, i Dora Pejković 6.b Fotograﬁje: Rea Budimir 5.b

druga MiRTa se u partnerstvu s Gradom Splitom (u sklopu projekta Grad Split – prijatelj djece) šesti put pridružila međunarodnoj inicijativi za obilježavanjem 19. studenog – Svjetskog dana prevencije zlostavljanja djece. U sklopu Akcije otvorena je 6. tradicionalna izložba dječjih radova, pod nazivom „Dječja prava – poruke djece odraslima“. Program su vodili gradonačelnik Ivan Kuret, Vedrana Ždero iz udruge „MiRTa“ i Marina Brničević Stanić, ravnateljica OŠ „Dobri“. Izloženi su radovi učenika 14 splitskih osnovnih škola, na temu zaštite dječjih prava i prevencije zlostavljanja. Učenici 4.b, 7.a i 7.c razreda naše škole sudjelovali su na samom otvorenju, te su predstavili i pročitali svoje radove pred brojnom publikom. U sklopu izložbe su izloženi radovi učenika naše škole koji su zajedno sa svojim razrednicima i učiteljicama tijekom radionica u obliku stripova, crteža i plakata osmislili poruke upućene odraslima.

Vedrana Ždero Udruga za zaštitu žrtava obiteljskog nasilja „MiRTa“

VAŽNO JE DA SE ČUJE DJEČJI GLAS

Štreberko: Koji su vaši dojmovi o izložbi? Vedrana Ždero: Jako su mi se svidjeli pristigli radovi i drago mi je što mogu reći da se na ovaj poziv naše udruge Mirte i Grada Splita odazvalo čak četrnaest osnovnih škola. Mislim da je to jako velika stvar i važno je da se čuje dječji glas i kako sama djeca razmišljaju, i na koji način oni sami mogu doprinijeti poboljšanju svojih prava i sprječavanju nasilja odnosno

zlostavljanja i zanemarivanja djece. Š: Kako se mi djeca možemo bolje informirati o našim pravima? V: Postoji nešto što se zove Konvencija o dječjim pravima. U toj konvenciji su se gotovo sve zemlje na ovom svijetu suglasile da će poštivati prava djece, odnosno svih osoba mlađih od osamnaest godina. U toj su konvenciji navedena mnoga dječja prava: djeca imaju pravo na igru, na zdravu prehranu, na zaštitu od nasilja i zdrav rast i odgoj. Isto tako stoji da se odrasli moraju upoznati sa tim pravima i pomoći djeci da bolje upoznaju i razumiju svoja prava. Konvenciju možete pročitati na Internet stranicama Ureda pravobraniteljice za djecu. Š: Kome se djeca mogu obratiti ako imaju problem nasilja u obitelji? V: Djeca koja imaju problem mogu se javiti svojim učiteljima, psihologinji ili pedagoginji u školi, ili udruzi Mirta na broj telefona 360 076. Mogu se javiti i na Hrabri telefon: 0800 0800. Bitno je da se traži pomoć od odrasle osobe. Š: Imate li za kraj nekakvu posebnu poruku? V: Mislim da je najvažnije slušati što djeca govore i kako razmišljaju. To je ono što mi ovom izložbom želimo poručiti odraslima.

Ivan Kuret splitski gradonačelnik

NAJVAŽNIJE JE DRUŽENJE

Štreberko: Je li danas teže biti dijete nego što je to bilo prije? Ivan Kuret: Nije nikada bilo teško biti dijete. U svakom se vremenu djetinjstvo provodilo na drugačiji način. Ono što danas znači biti dijete možda znači imati više igračaka, imati

bolje igračke nego što su igračke bile kad su tvoji roditelji bili mali. Ali to ne znači da su djeca prije bila nesretna zato jer nije bilo mobitela, televizije, igrica i računala. Bilo je drugih stvari s kojima su se djeca zabavljala i provodila zajedno vrijeme. Uvijek je najvažnije druženje - među djecom, s roditeljima i prijateljima. Š: Kako vas se dojmila ova izložba i predstavljeni radovi? I: Izložba me jako veseli i drago mi je što se održava baš u prostoru gradske uprave. Veseli me što možemo vidjeti ovo šarenilo boja i kreativnost. Ovakve izložbe su sve češće, što znači da ste aktivni, kreativni i radite puno lijepih stvari. Š: Smatrate li da se premalo pažnje posvećuje problemu nasilja nad djecom? I: Kad su djeca u pitanju, nikad nije dovoljno pažnje i brige. Sve ove poruke koje ste vi uputili, a vezana su uz prava djece da budu sretna i imaju mirno, bezbrižno i sretno djetinjstvo, uvijek dobro dođu i nikad nisu dovoljne.

ŽELIM DA SVA DJECA BUDU SRETNA Moja mama uvijek kaže: „Djeco, vama je sada najljepše! Sve što imate raditi u životu je dobro učiti.“ I tako bi trebalo biti, jer je tužno kada vidim na televiziji da zbog rata ili gladi djeca plaču, da izgube svoje bližnje ili da ih ljudi, koji bi ih trebali voljeti i čuvati, zlostavljaju na bilo koji način. Želim da sva djeca budu sretna kao i ja. Da imaju obitelj koja će ih voljeti, rodbinu koja će ih čuvati i prijatelje u koje će imati povjerenja i s kojima će se igrati. Mislim da za tugu i probleme postoji neko drugo vrijeme u životu kada odrastemo. Dora Tomić - Zuanin, 4.b

Znam da na svijetu ima mnogo djece koja nisu sretna. Ima i onih koji plaču svaki dan. Želim da nestane tuga i da radost obriše svaku suzu sa njihovog lica. Ima djece koja su bolesna i zbog toga su jako nesretna. Želim im da ozdrave, da nestane boli i da je zamijeni sretan osmjeh. Ima djece koja su osamljena i nemaju prijatelje s kojima bi djelili i dobro i loše. Voljela bih da svatko ima dobrog i pravog prijatelja koji će biti uz njega i veseliti ga. Najviše od svega svakom djetetu želim dobru mamu i tatu, Da ga čuvaju, maze i paze, da mu pruže sretno i bezbrižno djetinjstvo. Želim da sva djeca budu sretna, da na licu svakog djeteta blista osmjeh, a veseli smijeh odzvanja svud oko nas. Vedrana Bulić 4.b

Intervju: Jasen Boko

Nepovratno zaražen putovanjima Početkom studenog našu je školu posjetio Jasen Boko, novinar, dramaturg, kazališni kritičar i putopisac. Tom je prilikom podijelio s nama svoje iskustvo s tromjesečnog putovanja od Azije do Europe, na kojem je pratio legendarni Put svile. Naravno, to je bila i prilika za novinare Štreberka da ga zamole za intervju. Spremno je odgovorio na sva naša pitanja i još nam više približio azijsku kulturu.

Pripremio: Ivan Jamić, 7.c Štreberko: Jeste li u djetinjstvu sanjali o velikim putovanjima i avanturama? Jasen Boko: Kao dijete uživao sam u pustolovnoj literaturi, onoj koja je govorila o putovanjima. Knjige Sienkiewicza, Twaina i Vernea govore o svim vrstama pustolovina u dalekim, egzotičnim krajevima. Rekao bih da su me upravo oni zarazili tim nepoznatim dijelovima svijeta i avanturom, a kad sam shvatio da su oni sve te pustolovine napisali iz svojih naslonjača, bez pravog iskustva dalekih zemalja, bilo je kasno, već sam bio nepovratno zaražen. Š: Jeste li išli s roditeljima na putovanja? J: Nisam. Roditelji su imali neke svoje, drugačije interese. Oni su skloniji nekim drugim stvarima, koje ne uključuju daleka putovanja. Ali je bitno da me od početka, kad sam krenuo putovati, nisu u tome sprječavali, uvijek su poštivali moj izbor, ma koliko sulud nekad on izgledao. Š: Zašto vas fascinira azijska kultura? J: Azija je kolijevka civilizacije, tamo su nastale prve kulture, ona je najveći rasadnik i izvoznik kultura, uostalom, začeci europske misli, stara

Vozač rikše i njegov sin u Peshawaru, Pakistan

Grčka, pod izravnim su utjecajem bliskoistočnih kultova, naroda i civilizacija. Osim toga, Azija je raznolika kao ni jedan kontinent, tamo postoje potpuno različite, neovisne kulture, prava je riznica ljudskih civilizacijskih dostignuća: Indija, Kina, Indokina, kulture Središnje Azije, Filipini, Indonezija… mogao bih nabrajati do sutra, nažalost, u našem eurocentričnom pogledu na svijet jako malo znamo o tome. Uostalom, sve velike i bitne migracije naroda došle su iz Azije. Uvijek učimo da su Slaveni došli „iza Karpata“, ma što to značilo. Došli su iz Azije, i to središnje, slavenski se narodi spominju u kineskim analima još od vremena Krista, puno prije nego smo stigli u Europu. Dakle, i ja sam, kao Slaven, Hrvat stigao iz Azije, zar je onda čudno da me privlači to mjesto? Š: Zašto ste izabrali baš Put svile? J: Svilena cesta fascinira me jako dugo, to je najpoznatija svjetska trgovačka i kulturna transverzala, koja je spojila civilizacije koje do tada nisu bile svjesne postojanja onih drugih – antički Rim i Kinu. Ona je izravno stimulirala razmje-

nu kulturnih dostignuća, i ta je njezina uloga sigurno puno važnija od one da je njome svila stigla u Europu. Civilizacije i umjetnička dostignuća koja sam susreo na Svilenoj cesti uvjerili su me da je riječ o fascinantnoj mreži putova i kulturnih utjecaja, kojoj se vrijedi posvetiti. I mada sam prošao cijelom Svilenom cestom, njezinim južnim krakom, imam dojam da sam njom tek počeo putovati i svakako se imam namjeru vratiti!

U pustinji Gobi deve su jedino prijevozno sredstvo

Djetinjstvo u dolini Hunze: osmijeh unatoč teškom životu

Š: Jesu li vaše lutkarske predstave povezane s vašim knjigama i putovanjima? J: Nisu izravno, ali se pokazuje da interesi koje imam u pisanju drama za djecu nose u sebi jednu bitnu odrednicu koja ipak potvrđuje da i kroz njih na neki način putujem, napisao sam nekoliko lutkarskih tekstova temeljenih na pričama dalekih naroda nastanjenih u Japanu, Južnoj Americi ili Africi. Mislim da je podsjećanje djece na činjenicu da je različitost - rasna, nacionalna, vjerska - pozitivna i stimulativna, a ne nešto čega se treba bojati ili to mrziti, bitan dio moga, ajmo reći, pedagoškog rada. Š: Kako vas prihvaćaju ljudi na drugim kontinentima? J: Mislim da vas ljudi posvuda prihvaćaju onako kako vi prihvaćate njih, dakle uđete li u sve otvorena srca, onda će vam i oni otvoriti srce, pa je prihvaćanje, kad ga ima, uvijek obostrano. Š: Kako se osjećate kao drugi Hrvat u povijesti koji je prešao Put svile? J: Nisam toliko pretenciozan i samoljubiv da ustvrdim nešto tako. Osim toga, takva izjava nipošto ne odgovara povijesnim činjenicama: prvo, Marko Polo nije Hrvat, čak i ako povjerujemo da je rođen u Korčuli, nesporno je da je on Mlečanin, dakle Talijan. Drugo, ne vjerujem da nikad prije mene ni jedan Hrvat nije prošao Svilenom cestom, tko zna, ljudi su uvijek putovali, vrlo je vjerojatno da je netko od njih bio i iz ovih krajeva. Ne bih dakle pokušao nekakvom brojkom okarakterizirati svoje putovanje…

Š: Imaju li sva vaša putovanja posebnu svrhu ili putujete iz gušta? J: Putujem prije svega iz gušta, da, ali obično pokušam onda tom putovanju dodati i neki drugi smisao, ili je u to uključen posao, održavao sam predavanja na više azijskih sveučilišta, ili neki dodatni motivi, kulturološki, poput putovanja Svilenom cestom, Tibetom, Indijom ili rijekom Mekong. Š: Nosite li opremu moderne tehnologije sa sobom na put? J: Nosim, moram, jednostavno fotoaparat je nužnost, a na Svilenoj cesti nosio sam i mali laptop kako bih pisao ono što mi se događa i što proživljavam. I mobitel je uvijek sa mnom, ali ga u pravilu ne koristim. Ma, može se bez svega, ne mijenja tehnologija bitno osjećaj putovanja u tom dijelu svijeta. Š: „Put svile danas ima još samo romantično, pustolovno značenje“ – slažete li se? J: Donekle. Naime, Svilena cesta danas sigurno nema više nikakvo trgovačko značenje, sva roba koja je danas iz Kine preplavila svijet sigurno više ne putuje tim putem. I kulture se danas razmjenjuju drugim putovima, živimo u globaliziranom svijetu. Međutim, Svilena cesta, ili neki njezini dijelovi, posebno oni u središnjoj Aziji ni danas nisu izgubili značenje lokalne žile kucavice kojom putuju ljudi i roba, jedino što se više ne putuje do Mediterana, već samo na kraće relacije. Nedjeljni sajam u Kašgaru, na zapadu Kine, i danas izgleda vrlo slično kao u vrijeme Marka Pola, jer ljudi već milenijima na tom mjestu prodaju istu robu i stoku i istim načinima iz okolnih mjesta ili zemalja putuju do Kašgara. Njima Svilena cesta nema ni romantično ni pustolovno značenje, ona im je život. Iz naše, europske perspektive značenje Svilene ceste ipak je romantično, iz moje i pustolovno, tako da ste ipak u pravu. Š: Jeste li ikad imali neugodnih situacija s lokalnim stanovništvom i kako se sporazumijevate na putovanjima? J: Ma ako je i bilo sitnih neugodnosti sklon sam ih zaboraviti. Dobri, kao i loši ljudi jednako su raspoređeni kuglom zemaljskom. Ono što volim kod ljudi u Aziji je što imaju vremena i beskrajno su radoznali i otvoreni, a to su stvari, koje u onom što nazivamo zapadnom civiliza-

cijom, najviše nedostaje. Nedostatak vremena, odgojem suspregnuta radoznalost i zatvorenost (opet nametnuta odgojem – čuvaj se, sine, nepoznatih) ono je što u našem dijelu svijeta gotovo pa eliminira komunikaciju. A kad postoji želja za komunikacijom onda je manje važno koje jezike govorimo. Ako ljudi s kojima pokušavam pričati ne poznaju engleski uvijek nam ostaje mahanje rukama i smijanje, a u tome su ljudi iz zemalja koje nazivamo „trećim svijetom“ jako dobri. Š: Što donosite s putova za sjećanje? J: Osim uspomena, adresa dragih ljudi koje sam sretao i fotograﬁja, vrlo malo, zapravo ništa. Ne volim suvenire, ne znam gdje bih ih držao i što bih s njima. Suveniri su nešto što pripada turističkoj industriji, a kako se ne smatram turistom, nemam ni potrebu za njima. Uspomene nikad nisu materijalne! Š: Vodite li članove obitelji na daleka putovanje? Vodio sam dvije starije kćeri sa sobom Luciju (16) i Martu (14) na neka europska putovanja, zapravo nisam ih „vodio“, nego smo putovanja zajedno osmislili i realizirali. Ali, to je bilo prije nego su postale tinejdžerice, njihova su putovanja sad uglavnom hormonalnog, unutarnjeg tipa, a ja se s pubertetima nekako teško snalazim. Čekam da ih prođe, u međuvremenu, počet ću putovati s trećom kćeri, Katarinom – ona je četverogodišnjakinja, i još ne gleda na oca kao „starog dosadnjakovića“. Nisam ih još vodio u Aziju, ali mislim da ćemo uskoro zajedno i tamo, možda u Indiju, za početak… Š: Koji su vaši sljedeći planovi? Pri kraju sam knjige o putovanju Svilenom cestom, a kad se ona početkom lipnja pojavi u knjižarama vidjet ću što dalje. Bio sam nedavno opet malo u Indiji i na Filipinima i to mi uvijek napuni baterije. Imam nekoliko velikih planova, putovanja tragovima velikih putnika, uglavnom onih imaginarnih, iz literature, ili onih na granici mita i stvarnosti. Trenutno razmišljam o praćenju tragova Odiseja, ili Phileasa Fogga, a kako sam sklon realizirati svoje snove i maštarije, vjerojatno ću se uputiti na dugo putovanje tragovima jednog ili drugog. A možda i obojice, ali bit će to sigurno dva odvojena putovanja.

Marco Polo, mletački trgovac i ratnik (1254.-1324.), prema nekim izvorima podrijetlom je s otoka Korčule. Poznat je po svojim putovanjima kroz srednju Aziju (Pamir, Gobi) i Kinu (1271. do 1275.). Tijekom sedamnaest godina službe kod mongolskog vladara Kublaj-kana, proputovao je Daleki istok. Kasnije se vraća u Mletke, gdje godine 1298. sudjeluje u sukobu genoveškim brodovljem kod Korčule. Pada u zatočeništvo i tamo prepričava doživljaje s putovanja prijatelju Rusticellu iz Pise, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u Knjizi svjetskih čuda (poznata pod imenom Milijun, izvorno Milione, prema Polovom obiteljskom imenu – Emilione).

Pričigin

Pripremile: Livija Jelinović 7.c, Ivana Šatara 5.c, Sara Markovina 6.a, Iva Kušeta 6.a, Dora Pejković 6.b

ana 28. ožujka novinari naše škole zaputili su se zajedno s knjižničarkom u Kazalište lutaka kako bi prisustvovali trećem festivalu pričanja priča pod nazivom Pričigin. Među mnogim prijavljenim pričama, tri „žirice“ morale su izabrati najbolje. U žiriju je bila i književnica Sanja Pilić. Među nagrađenima je bila i učenica naše škole Lara Ramić (mentorica Ljiljana Longin) koja je za sastav o svojoj noni dobila drugu nagradu. Prvu nagradu za osnovne škole dobila

je Iva Kavelj, koja je ispričala zanimljivu priču o svojoj baki pod naslovom Nije mi jasno. Osim za osnovne, dijelile su se i nagrade za srednje škole, pa je tako drugu nagradu dobila Anita Šekelja, a treću Iris Ivičević. Lara, Iva i Iris družile su se i zabavile pričajući priče sa Sanjom Pilić, a mi smo se „ogrebali“ i za intervju. Obavezno pročitajte Larinu i dvije kratke priče koje smo poslali na natječaj – možda dobijete inspiraciju za sljedeći Pričigin…

Velike i male ljubavi

Nona

Tog sam se vrućeg ljetnog dana konačno i ja rodila. Kažu da je u kući bila velika strka. Moj novi dom, nakon maminog trbuha u kojem sam provela čak 9 mjeseci, izgledao mi je poprilično velik. Prije svega bolnica – i nije mi baš u najbistrijim uspomenama. Sjećam se samo jedne stare medicinske sestre s iglom i jednog plavookog dječaka u krevetiću pokraj, koji je pratio svaki moj pokret. Ja i on. Plakali smo u duetu, mislim da smo bili srodne duše, ljubav na prvi pogled. Kada sam prohodala i svukla pelene sa sebe, strpali su me u ustanovu zvanu vrtić. Tamo sam upoznala tri do četiri vrlo simpatična dječaka. Jako su mi se svidjeli i to sam pokazivala odmjerenim udarcima na dvorištu. A kad sam krenula u 1. razred dogodio se pravi BUUMMMMM!!!! Nisam se mogla odlučiti ni za jednog od dječaka u razredu. Nakon nekog sam vremena bila vrlo zbunjena. Na Valentinovo su baš svi poklanjali čokoladna srca Martini, koja ima dugu plavu kosu i ravnije i bjelje zube od mene. Bila sam tako ljubomorna i spremna učiniti sve. Skovala sam plan i zaključila da je najbolji put do muškog srca – kroz tehniku. I tako danas pržim, snimam, downloadam, uploadam, prebacujem, spajam i mejlam. Učim nove stvari, o sebi i o ljubavi … i aktivno lovim jednog osmaša. Iva Kušeta, 6. a

Kako sam volila nonu. Umornu od teških brimena, lica opaljena suncem, grubih težačkih ruku od motike, a ipak najlipju, najnježniju i najbolju nonu. Sve nas je puno volila. U poju je bila pri sunca, a nas bi uvik čeka potić friškega mlika, bokun kozjega sira i feta kruva ispod peke. Prid noć bi sa ponistre zvala neka gremo doma, da će i sutra bit dana. Puno nan je govorila o životu, trudu i lavuru. Volili smo je slušat za kominom. Kroz škure bi misec virija, mi bi vadili krimpire iz luga, a nona bi pripovidala o jubavi, dici, o tome kako triba imat vire. To van je moja nona, srca velikoga ka gruda zemje iz koje je potekla.

Lara Ramić, 5.c

Intervju: Sanja Piliæ, književnica za djecu

Klinci, što da vam kažem - morate učiti, žao mi je Štreberko: Što vas je potaklo da postanete književnica? Sanja Pilić: Možda okruženje, ali sve se to razvijalo s vremenom. Prvo sam bila fotografkinja, pa trik snimateljica… Rasla sam s mamom - ona je bila također spisateljica, a zvala se Sunčana Škrinjarić - i bila sam uvijek okružena knjigama. U neko doba svog života, kad sam već imala djecu, počela sam sve više pisati. U biti je sve bilo spontano; kada sam bila vaših godina, nisam mislila da ću postati spisateljica. Štreberko: Primili ste mnogo književnih nagrada, poput nagrade „Grigor Vitez“, „Ivana Brlić Mažuranić“, „Mato Lovrak“. Mislite li da ste uzor ostalim mladim književnicima? S: Jesam, iako mladih književnika ima vrlo malo. Sve se manje ljudi bavi pisanjem, pogotovo za djecu. Najmlađi pisac za djecu ima oko četrdeset godina, što baš i nije neka mladost. Valjda misle da to ne donosi mnogo novaca ili slave. Ja moram reći da sam jako zadovoljna svojim zvanjem i da mi je donijelo veliku radost, i na kraju krajeva ni ﬁnancijski nisam loše prošla. Djeco, možete pisati, ili možete biti novinari, ali malo i pišite sa strane. Š: Za koju svoju knjigu smatrate da je postigla najveći uspjeh? S: Mogli bi se reći da je najuspješnija knjiga koja je nagrađena, ili se s njom nešto događalo, recimo, adaptirana je za kazalište. Knjiga „Sasvim sam popubertetio“ je dobila nagradu Grigor Vitez, i prema njoj ne napravljena predstava u kazalištu Žar ptica u Zagrebu. Prema istoj je knjizi postavljena kazališna predstava i u Karlovcu, tako da je knjiga doživjela dvije adaptacije i vidjet ćemo što će biti dalje. Š: Bavite li se još nečim osim pisanjem? S: Uglavnom ne, pisanje mi je glavna profesija, ali imam različite hobije. Volim putovati, družiti se s ljudima, baviti se sportom, ići u teretanu,… Jako puno vremena trošim na umjetnost, često idem u kazalište, na izložbe slika i na promocije knjiga. Pravi izvor prihoda mi je ipak pisanje i to mi je najvažnije. Š: Jeste li kao dijete voljeli čitati i pisati? S: Voljela sam i čitati i pisati. Uvijek sam imala dobre ocjene iz sastavaka i nekoliko sam puta bila nagrađena za svoje radove. Putovala sam na razna mjesta baš zahvaljujući svojim literarnim radovima i baš sam voljela čitati.

Š: Koja je vaša omiljena knjiga i pisac? S: To se mijenja kako rasteš, mijenjaš se i svake ti je godine druga knjiga omiljena. Kad sam bila vaših godina, omiljena mi je knjiga bila „Tonček i Točkica“ i dosta me formirala. I danas volim osobe koje su slične Točkici. Š: Imate li u planu napisati neku novu knjigu? S: Sad pišem jednu novu knjigu, a jedna knjiga treba izaći upravo ovaj mjesec. Zove se „Fora je biti faca, zar ne?“. Radi se o jednom dječaku koji je jako pristojan, pa zapravo nema uspjeha u životu. Za novu knjigu još nisam smislila naslov… Glavne junakinje su dvije prijateljice, jedna ima „princezaste“ navike i baš je kao princeza na zrnu graška. Još ne znam što će se događati s njima dvjema. Š: Je li ta „princezasta“ djevojčica utemeljena na nekoj osobi iz vašeg stvarnog života ili je plod vaše mašte? S: Prije nekoliko godina skoro su svi likovi u mojim knjigama bili su iz mog stvarnog života. Stavila sam svoju djecu u knjige i inspiracija mi je bio sin. Sada sve više i više izmišljam, jer su djeca odrasla i koristim neke informacije sa strane ili jednostavno izmislim sve. Š: Što mislite o Pričiginu? S: Vrlo sam sretna što sam došla na Pričigin. Nisam nikad puno razmišljala o pričanju kao načinu komunikacije, i Pričigin mi je dao ideju da bi možda trebalo uvesti pričanje i u školu, zato jer je potpuno drukčije od samog dijaloga. Pričigin mi je otvorio neke druge poglede, jer sam potpuno sam zaboravila što znači pričati priču - pišem ih ali sam zaboravila što znači pričati. Š: Imate li za kraj neku poruku za naše čitatelje? S: Što da vam kažem - morate učiti, žao mi je. Znam da bi htjeli nešto drugo, ali dobro je što više znati i baviti se sa što više stvari. Život je zapravo lijep, i učenje je lijepo i ja vam poručujem da imate što više obveza u školi, jer su razne aktivnosti baš zabavne. I upišite se svi na dramske, novinarske ili radionice pričanja priča, jer su dobre za razvijanje jezika a koristit će vam i u životu.

Napisala: Sara Markovina 6.a

Sudbina ili nešto drugo M

ožemo reći da postoje tri vrste života: onaj na rubu, prosječni i onaj iznad svega. Sebe bih mogla pronaći negdje u sredini. Prosječna sam osoba, cura s obitelji, prijateljima i svime što sam mogla zamisliti. No ipak sam osjećala da postoji jedna praznina u meni, i da mije potrebno ono nešto da mi život bude potpun. Sasvim neočekivano, jednog se dana dogodio preokret. Prvog sam se dana srednje škole zajedno s najboljom prijateljicom Lucijom uputila prema zgradi gimnazije. Kako sam velika paničarka, nije mi trebalo dugo vremena da počnem "šiziti" i da mi se dlanovi počnu znojiti od nervoze. Poznata kao moja spasiteljica, Luce me umirivala i govorila da se nemam zašto brinuti. Uskoro sam se našla u razredu, sjedeći u predzadnjoj klupi. Pogledom sam prelazila preko razrednih kolega. Iako znam da se ljude ne cijeni po izgledu, svi su mi izgledali kao „šminkeri na kvadrat“. Tada je ušla moja nova razrednica. Šokirala sam se kada sam je vidjela. Imala je barem 70 godina, sijedu kosu i nekoliko brojeva veći džemper. To je sigurna jedna od onih bakica sa 15 mačaka, promislila sam u sebi kada sam je ugledala. Bio je to sat upoznavanja i strašno sam se dosađivala. Kada bi se obarao rekord u najdosadnijem satu, ovaj bi sigurno ušao u Guinessovu knjigu rekorda. Odjednom je netko zakucao na vratima i ušao u učionicu. Dečko iz susjednog razreda je došao posuditi kredu. Bio je jedan od onih trenutaka kojeg pamtite do smrti, naravno, ako vjerujete u Kupide i njihove strelice. Dečko je bio presladak, s dužom kosom do ramena, plavim očima od kojih zastaje dah, a nosio je majicu mog najdražeg banda. Baš tada je raska prozvala moje ime (možda ipak nije toliko propali slučaj) i morala sam se dignuti. Tada su one nebesko plave oči pogledale u mene i na njegovom se licu pojavio lagani smiješak. Što li je to trebalo značiti? Nakon nekoliko minuta oglasilo se zvono. Prolazeći hodnikom sudarila sam se s nekom osobom. - Daj pazi kuda hodaš! - zaderala sam se. - Oprosti, neće se ponoviti. Kada je podigao glavu, jasno sam vidjela tko je bila ta osoba. Onaj preslatki dečko. Uf, ovo mi stvarno nije trebalo. - Ma nije tolika frka, uostalom - pokušavala sam se izvući. Započeli smo razgovor. Nikad nisam toliko uživala pričajući s nekim. Predstavio se kao Damir. Nikakvo drugo ime mu i ne bi pristajalo, pomislila sam. No, na moju veliku žalost, zazvonilo je zvono i prekinulo naš razgovor. Cijeli sam sat sam razmišljala o Damiru i njegovim tirkizno plavim očima. Jedva sam dočekala kraj sata. Jurila sam hodnikom u nadi da ću ponovno sresti njegov pogled, ali ništa. Vjerojatno mu je nastava završila, pomislila sam. Ostatak mi je dana prošao u nekakvoj izmaglici i razmišljanju o dosadnim i poznatim stvarima. Popodne sam išla u shopping. Već je prije nekoliko dana naglo zahladilo, a ja sam shvatila da sam toliko izrasla da mi je kompletna zimska odjeća premala, prekratka i pretijesna. U

autobusu sam slušala glazbu na svom blaženom iPod-u. Toliko su me zanijele pjesme da sam nesvjesno počela pjevati. - Baš imaš sluha - začula sam poznati glas. Okrenula sam se, a preda mnom je stajao Damir. Koji crnjak, promislila sam. - Hvala. Što ti radiš ovdje? - upitala sam ga. - Idem si kupiti traperice. A ti? - Ma evo idem kupit nekoliko majica - nasmiješila sam se. Zajedno smo se iskrcali iz busa i uputili se prema trgovačkom centru. Uživala sam razgovarajući s njim, smijala sam se njegovim šalama. Sati su prolazile, a mi smo i dalje pričali. Kada sam vidjela koliko je sati, morala sam se oprostiti s njim. Dani su prolazili, a ja i Damir smo se sve više družili. Svaki slobodni trenutak sam provodila s njim. Roditelji me nikad nisu vidjeli da se ovako ponašam. Mislili su da sam se najela ludih gljiva, ali ja nisam bila kriva. Morala sam jednostavno sama sebi priznati - bila sam preko ušiju zaljubljena u Damira. Jedne smo večeri zajedno šetali parkom. Bilo je zabavno, jer je padao snijeg, a park je bio pust. Damir je radio anđele u snijegu, pa sam mu se uz oklijevanje i ja pridružila. Smijali samo se i ljudi bi pomislili da nam je 2, a ne 15 godina. Tada se dogodilo nešto čarobno - poljubili smo se. Poželjela sam da taj trenutak potraje zauvijek. U tom je trenutku zazvonio mobitel, nazvao me tata i morala sam kući. Bila sam bijesna na njega, ali me Damirov osmijeh odmah smekšao. Sutradan sam u školi Luciji prepričavala što se dogodilo u parku. Pažljivo me slušala i govorila mi kako sam prava sretnica, jer su dečki poput Damira rijetki. Kada je zazvonilo, istrčala sam u hodnik kako bi ga vidjela. On je bio brži i stigao je do mene. Izraz na njegovom licu i nije bio baš presretan. - Moram ti nešto reći. - Je li sve u redu? Problemi doma? - Hm, pa mogao bih i tako to nazvati. Tata je dobio izvrstan posao u Italiji. Plaća bi mu bila puno veća, a i stan bi novi dobili. - rekao je. Osjećala sam kako mi koljena klecaju, jednostavno sam se počela tresti. - Ali, to znači da bi i ti morao tamo ići? - upitala sam ga već suznih očiju. - Pa, bojim se da je to istina. Ali i dalje bih te mogao viđati. Svaki mjesec bih dolazio u Hrvatsku kod bake i tada bi mogli biti zajedno - odgovorio mi je. Pomislila sam da sve to nije istina, pomislila sam da sanjam. Damir me samo zagrlio i rekao kako će sve biti u redu. Prošlo je šest mjeseci nakon Damirovog odlaska u Italiju. Još uvijek se družimo i „par“ smo. Iako je bilo teško u početku, morala sam se priviknuti. Internet čini stvari jednostavnijima. Damir dolazi u Hrvatsku svaki mjesec po nekoliko dana i tada sve vrijeme provodi sa mnom. Ubrzo dolazi ljeto, i pred nama je mjesec dana druženja. Jedva čekam, i nadam se da će sudbina još malo može umiješati svoje prste i pobrinuti se da nam ovo ljeto ostane u pamćenju.

Pisac

h i k s n u j i šp

bajki P

očetkom ožujka u našu je školu u službeni književni posjet došao Dubravko Jelačić Bužimski. U razgovoru s učenicima predstavio je dvije svoje knjige: Balkanska maﬁja i Martin protiv CIA-e i KGB-a, koje su već godinama dio školske lektire. Autor je nekoliko zbirki pripovjedaka, deset drama i trilogije o Martinu, a uz to je napisao i cijeli niz ﬁlmskih scenarija. Naša ekipa novinara iskoristila je priliku i postavila mu nekoliko pitanja. Štreberko: Za početak nam recite nešto više o sebi, gdje ste rođeni i u kojem gradu živite? Dubravko Jelačić Bužimski : Moj rodni grad je Zagreb, i tamo i živim. Š: Kako vam se sviđa Split? D: Volim Split, i za razliku od nekih koji dolaze ovdje navijati, ja ne navijam, već dolazim ovdje svojim prijateljima koji su vezani uz kazalište i uz književnost. U Splitu imam puno prijatelja. Posljednji sam put bio ovdje na lutkarskom festivalu, i uz to sam vezan. Napokon, u Split je uvijek lijepo doći. Š: Kako ste odlučili postati pisac, s obzirom da ste diplomirali na pravnom fakultetu? D: Pa vjerojatno onda nisam odlučio, nešto je odlučilo umjesto mene. Čovjek jednostavno u jednom određenom trenutku podlegne svojim željama i radi ono što misli da mu najviše leži. Ja sam završio pravo, diplomirao sam pravo, ali životu se uopće nisam bavio pravom, bavim se književnošću ili se bavim nečim što je blizu književnosti. Š: Jeste li puno čitali kada ste bili dječak? D: Pa dosta sam čitao, ja mislim da se u toj fazi života i najviše čita, poslije neke druge stvari preuzmu pažnju i čovjek se bavi kojekakvim drugim stvarima. Mislim da je ovaj period života u kojem ste vi sada, period u kojem se doista najviše čita. Š: Koje ste zbirke pripovjedaka objavili? D: To su tri zbirke pripovjedaka za odrasle, prva se zvala „Okus mesa“ i davno je napisana, još dok sam bio u studentskim danima, druga je „Surove kazališne priče“, napisana prije niz godina, i jedna koja je nastala prije dvije godine, a zapravo je zbirka priča koje sam napisao tijekom posljednjih dvadeset godina, a to je „Plava krvna zrnca“. Š: Od kada Vas i zašto zanima kazalište? D: Kazalište me zanima od mojih studentskih dana, kada je potpuno

preuzelo moju pažnju i ljubav, tako da sam družeći se s glumcima počeo i pisati drame, a i jedan sam od glavnih osnivača glumačke družine „Histrion“. Š: Gledate li rado svoje drame u kazalištu? D: U posljednje vrijeme i nisam tako puno pisao. Međutim, u razdoblju kad sam dosta pisao kazališne drame, a to je bio period 80-ih godina prošlog stoljeća, tada su i mnoge bile igrane i neke su me veselile više, a neke manje. Ovisilo je naravno o redatelju i o glumcima koji igraju. Š: Što više volite pisati: kazališne i televizijske drame ili televizijske serije? D: Ne mogu reći da imam puno iskustva s televizijskim serijama. Napisao sam scenarij za jednu dječju seriju i to dosta davno, ali sigurno je da mi je draže pisati kazališne drame. Š: Zbog čega? D: Naprosto zato što smatram da to traži veći angažman, više pažnje i puno više odgovornosti u samom pristupu. Š: Koji biste roman iz trilogije o Martinu izdvojili kao najdraži? D: Od romana za mladež nekako mi je najdraži treći, a to je Martin protiv CIA-e i KGB-a, ali to je zato što sam njega najduže pisao. Mislim da čovjek uvijek voli ono oko čega se najviše namuči. Š: Kada najradije pišete – ujutro ili kasno navečer? D: Ja sam noćna ptica i treba mi noćni mir, i po noći se bolje koncentriram. Š: Volite li pisati za djecu? D: Neću reći da pišem za djecu, ja pišem za mlade ljude i to je doista moj najdraži oblik literarnog stvaralaštva. Š: Napisali ste tri romana o Martinu, što vas je potaklo da ih napišete? D: Na početku nisam znao da će biti tri, imao sam želju napisati samo jedan i mislio sam da će biti zadnji, ali na kraju je ispala trilogija. Potakla me možda želja koju nosim od trenutka kad sam počeo pisati, da konačno napišem knjigu u kojoj će junak biti jedan tinejdžer. Pripremile: Ivana Šatara 5.c, Dora Pejković 6.b, i Dora Knezović 6.a Fotograﬁje: Renata Orhanović 6.a

1.a Meni su najdraži prijatelji, posebno Veronika, jer dobro crta. Sara

Najbolje mi je kad smo bili u parku! Mario Volim se igrati s Martom i super mi je gledati kad Leonarda i druge cure crtaju kredama. Kristina Ja se sićam kad smo igrali nogomet, pa smo se svađali. Moji prijatelji su dobri. Martin Ja se sjećam kad smo igrali graničara protiv cekavaca i kad smo ih pobijedili! Marija Mi kad igramo graničara, meni moje prijateljice pomažu. Moje prijateljice su super! Lijepo mi je u ovoj školi. Svi smo prijatelji! Mi smo SUPER RAZRED! Nina

Prijateljstvo je nešto najljepše na svijetu. Bez prijatelja bi bila tužna. Ja i moje prijateljice se svaki dan igramo. Sve su pune smijeha!!! Jako ih volim ... Veronika Moji prijatelji su najbolji, a to su Vjeran, Mislav, Martin, Antonio i Franko. Marino Meni je bilo najdraže kad su bili dani kruha. Lukrecija Ja se sjećam kad smo plesali ZVONČIĆE. Bilo je jako zabavno. Plesanje me podsjeća na slobodu i prijateljice. Svi su mi prijatelji dragi. Kad smo zajedno osjećam toplinu. Iva

Antonio: Neka cijela zemlja blista! Lara: Štedimo vodu! Josipa: Neka zablista planeta! Fani: Treba nam puno čistog zraka. Franko: Želim da se pronađe lijek za sve bolesne. Roko: Želim čistu i zdravu planetu.

1.b

Ivo: Sadimo cvijeće! Patricia: Neka cijela zemlja blista! Laura: Čuvajmo svoj grad! Gianna: Neka zablista cijela zemlja! Elena: Čista voda i čisti zrak! Ivana: Čuvajmo prirodna bogatstva! Ema M.: Djeco, čuvajte prirodu. Duje: Zemljice, volim te. Marta: Žednima treba voda. Karla: Neka na mom planetu vlada mir. Ema R.: Čistoća + zdravlje = ljepota. Ivan: Čuvaj i brani izvore života. Fani Paola: Za moju planetu najljepši cvijet. Bruno: Mojoj planeti darujem ljubav, dječje igre i smijeh.

1.c

Ljubav je kad me mama grli. Iva

Ja sam zaljubljen u Katu. Duje

Ja volim tatu i mamu. Mislim da je to ljubav. Sara

Ljubav je kada se ljubiš i grliš. Paulo

Ljubav je kad nekog voliš, zagrliš… Lucija Kad si sretan, izlaziš vani s nekim koga voliš. Nina Ljubav je kada se ljubimo, kada se grlimo i svaki dan šećemo po gradu. Katarina Ja sam se zaljubila u jednog dječaka. Ne mogu vam reći ime, jer on to još ne zna. Mislim da je to ljubav. Lori Ljubav je kada se momak i cura zaljube, puno vole i cura rodi bebu. Stipe

Ja sam se zaljubio u Mariju i puno je volim. Ivan Ljubav je kada voliš drugu osobu. Matija Ljubav je kada voliš drugu osobu. Matija Ljubav je osjećaj kada se zaljubiš. Andrijana Ljubav je kada nekoga voliš, nešto lijepo mu pokloniš. Vedran Ljubav je kad te netko zagrli, pokazuje ti da te voli. Kada ti nekom pokazuješ da ga voliš. Klara

8.a

Alen Šerbo

Antonija Pesenti

Bruno Mikulić

Davor Sikirica

Dea Saratlija

Dora Bradarić

Doria Gjurković

Dorotea Klein

Franka Burić

Gorana Stričević

Ivana Munitić

Ivona Abramović

Karlo Mileta

Krešimir Butić

Lovre Stanić

Marijana Ugrina

Marin Muslić

Nika Župa

Nikolina Bajamić

Paola de Marchi

Paola Majić

Petar Puškarić

Silvio Bjelić

Tomislav Merčep

8.b

Ana Gulić

Ana Luketin

Ante Mastelić

Asja Šperanda

Bruno Arapov

Bruno Marin

Damir Radas

Darija Tudor

Darko Rubić

Ivan Androja

Ivan Borojević

Ivana Bušić

Ivana Velojić

Josip Žanko

Katarina Brekalo

Luka Dodig

Marina Barišić

Mario Tanta

Marko Grahovac

Matea Grbeša

Mislav Pavić

Toni Mandušić

Vice Milin

Zrinka Komić

8.c

Ana Kokan

Ana Maglov

Anamarija Kosor

Ante Rubelj

Bartul Ljubanović

Bruno Mustić

Dora Bonacin

Doris Dvornik

Duje Šerić

Duje Šušak

Karlo Doroslovac

Lana Mucalo

Luka Bitunjac

Luka Kovać-Levantin

Maja Šimundža

Maša Milas

Mateo Bralić

Mirjana Baran

Nikola Najev

Nora Kurte

Pero Čubela

Sara Munitić

Stela Alﬁrević

Toni Kosanović

Toni Pavišić

Vinko Sunara

Željana Mudnić

Djeca i

Pripremila: Diana Nikolić, prof. psihologije

Internet • Potaknite dijete da bude pažljivo kad šalje poruke drugima i promisli može li ona uvrijediti nekoga ili mu nanijeti štetu. • Njegujte kod djeteta osjećaj za druge, empatiju i suosjećanje.

Nadzor • Pratite i kontrolirajte djetetove aktivnosti u korištenju računala, mobitela. • Ugradite programe koji ﬁltriraju web stranice za koje ne želite da budu dostupne vašem djetetu. • Nikada ne držite TV ili kompjutor u dječjoj spavaćoj sobi.

nternet, mobitel i druge suvremene tehnologije zauzimaju značajno mjesto u svakodnevnom životu, osobito djece i adolescenata. Djeca se tehničkim sredstvima služe već u ranoj dobi, vještije i slobodnije nego njihovi roditelji. Njihova je uloga i utjecaj u razvojnim procesima djeteta postala značajna i neizbježna, sa svim svojim dobrim i lošim stranama. Pitanje koje se postavlja jest kako dijete podučiti znanjima i vještinama potrebnim u korištenju modernih tehnologija. Neki mogući odgovori sadržavaju iste odgojne strategije kao i u drugim životnim situacijama za koje djecu pripremamo i podučavamo.

Dobre strane računalnih igara • Kroz igru djeca na zabavan i zanimljiv način uče o korištenju tehnologije. • Mogu razvijati pamćenje, metode učenja i vještine rješavanja problema. • Mogu razvijati osjećaj kompetencije i samopouzdanja. • Mogu biti poticaj za druženje s vršnjacima sličnih interesa. • Neke igre potiču razvoj koordinacije oko-ruka, ﬁnu motoriku i razumijevanje prostornih odnosa.

Postavljanje pravila i granica • Ograničite vrijeme pred računalom ili televizorom na jedan ili dva sata dnevno, ovisno o uzrastu djeteta. • Odredite pravila kada dijete smije koristiti internet ili gledati TV (npr. poslije obroka, nakon domaće zadaće i sl.). • Ograničite programe i sadržaje koje će dijete gledati ili koristiti.

Prednosti interneta • Brza dostupnost informacijama. • Mogućnost istraživanja. • Lako i brzo pregledavanje aktualnih vijesti. • Povezivanje i komunikacija s drugima. • Brzo i jednostavno dopisivanje s vršnjacima i ljudima u različitim dijelovima svijeta. • Potiče razvoj strategija za selekciju informacija. • Omogućuje razmjenu iskustava, mišljenja i informacija s vršnjacima sličnih interesa.

Razgovor i edukacija • Informirajte se i podučite djecu o svim prednostima, ali isto tako i rizicima. • Pronađite vremena za razgovor s djecom, nemojte koristiti računalo, TV ili Playstation umjesto dadilje. • Podučite dijete da ne daje osobne podatke ni fotograﬁje na internetu te da ne dogovara susrete s nepoznatim ljudima bez roditelja. • Potaknite dijete da vam se povjeri ako dobije neku neprimjerenu ili uznemirujuću poruku. • Upoznajte dijete da je bilo što objavljeno na internetu dostupno svakome, pa i ‘neželjenoj publici’.

Zdravstveni i socijalni problemi Prekomjerno izlaganje djece elektronskim medijima i tehnologiji može izazvati brojne zdravstvene i socijalne probleme: • smanjena tjelesna aktivnost • pretilost • nesanica • smanjen uspjeh u školi • smanjen interes za čitanje • smetnje pažnje i koncentracije • povećana agresivnost • smanjenje komunikacije u obitelji • želju za posjedovanjem i kupovanjem nepotrebnih stvari

Opasnosti na koje dijete može naići koristeći internet • Mogu doći do neprimjerenih informacija: pornograﬁja, krvavi i nasilni prizori, dezinformacije, stranice koje potiču mržnju… • Mogu postati mete raznih prijevara: davanje osobnih podataka, popunjavanje obrazaca ili online natjecanja. • Mogu ih maltretirati i proganjati vršnjaci ili drugi s neiskrenim namjerama – cyberbullying. Anonimnost Svim oblicima internetske komunikacije zajedničko je što omogućuju anonimnost. Mogu se koristiti nadimci tako da korisnici međusobno ne znaju tko je tko u stvarnom životu. Anonimnost je osobito privlačna mladima, oslobađa i potiče na drukčiju, intimniju komunikaciju nego što bi učinili u osobnim kontaktima. Isto tako, anonimnost pruža neograničene mogućnosti svima

koji žele zlouporabiti takav način komunikacije. Budući da nasilnik može ostati anoniman, velikom broju djece to služi kao poticaj da se nasilno ponašaju, iako u osobnim kontaktima vjerojatno ne bi bila nasilna. Dopušta im da govore i čine stvari koje ne bi mogli u izravnom kontaktu s osobom. Ne moraju vidjeti i čuti reakciju drugoga, imaju osjećaj da neće morati odgovarati za takva ponašanja što im daje prividni osjećaj sigurnosti i moći. Svatko se može predstavljati kako želi i biti što želi, brišu se društvene kočnice, nema straha od osude i kritike, udaljuje od osobne odgovornosti i stvarnih životnih odnosa.

Dobar glas daleko se čuje

Dajana Knežević, prof. logoped

Za ljudsku su komunikaciju vrlo važni kvaliteta glasa i govora, a osobito za osobe koje u radu dominantno upotrebljavaju svoj glas. Pri tome se misli na učitelje, glumce, pjevače, spikere, novinare, sportske trenere i dr. Slušanjem glasa možemo lako odrediti spol i dob pojedinca, njegovo emocionalno i zdravstveno stanje i sl. Ljudska je komunikacija proces u kojem ljudska bića šalju ili/i primaju poruke. Koliko god je važan sadržaj neke govorne poruke toliko je važan i način kako je ta poruka izrečena. Sjetite se samo koliko puta ste pomislili kako biste nekog glumca, pjevača, radijskog spikera mogli slušati satima, danima, jer ima tako dobar glas. Ako glas pojedinca skreće pažnju sugovornika s onog što se govori na to kako se govori, narušava se komunikacija, što je posljedica poremećaja glasa. Najuočljiviji i najčešći oblik poremećaja kod djece jest promuklost. Promuklost u djece obično nastaje kao rezultat pogrešne uporabe glasa kao što su: vikanje i dovikivanje, preglasan govor zbog buke, kričanje, oponašanje likova iz crtića ili glasova životinja, pjevanje iznad glasovnih mogućnosti, navijanje na sportskim natjecanjima. Osim toga, promuklost se može pojaviti i kao posljedica grlobolje uzrokovane prehladom,

gripom ili alergijom, ozljede grkljana, emocionalnih stresova, pušenja, tumora i dr.

U svrhu prevencije promuklosti ili njenog ublažavanja potrebno je pridržavati se sljedećih savjeta o higijeni glasa: - izbjegavati preglasno i prekomjerno govorenje - izbjegavati vikanje, kričanje, govorenje u buci - izbjegavati oponašanje glasova drugih osoba, likova iz crtića, glasova životinja - izbjegavati pjevanje iznad vlastitih glasovnih mogućnosti - izbjegavati boravak u zadimljenim, zagušljivim, prevrućim ili prehladnim prostorijama - vlažiti zrak u kući - izbjegavati pušenje ili izlaganje pasivnom pušenju - izbjegavati kašljanje i čišćenje grla iz navike - piti puno tekućine - paziti na ishranu – izbjegavati prezačinjena jela, veće količine slatkiša, alkoholna i gazirana pića, prehladna ili prevruća pića - kod jake promuklosti, štedjeti i odmarati glas potpunom šutnjom, nipošto šapćući. Promuklost je u djece česta pojava i većinom je kratkotrajna i prolazna. Međutim, ako se promuklost često pojavljuje ili traje duže od 2 do 3 tjedna te ako potpuni gubitak glasa traje duže od nekoliko dana potrebno je potražiti pomoć logopeda i liječnika specijalista-otorinolaringologa. Da bi se kod djece smanjio rizik za pojavu glasovnih poteškoća, potrebno je razviti svjesnost o primjerenoj uporabi glasa, eliminirati situacije u kojima dolazi do zlouporabe glasa te svojim načinom govora pružiti pozitivan primjer pravilne uporabe glasa. Veliku ulogu u tome imaju roditelji, ali i okolina u kojoj djeca svakodnevno borave.

Pripremila: Sara Markovina, 6.a

je tema Š

to je to trema? Trema je zapravo strah od javnog sramoćenja. To je normalan osjećaj koji se javlja u svima prije izlaska na neki javni nastup, natjecanje, ili sličnu situaciju u kojoj smo izloženi javnosti. Bojimo se kako ćemo napraviti nešto loše, spotaknuti se i pasti, sve u svemu osramotiti se i izgledati manji u tuđim očima. Vrlo je teško, pa gotovo i nemoguće riješiti se treme, ali je na neki način možemo ublažiti. Korisno je glumiti sigurnost (promatrati situaciju kao da ste pobijedili, a ne izgubili), duboko disati, a i nakon realne procjene osjećati ćemo se bolje (upitati se što nastupom možemo dobiti, ali i izgubiti). Ako se na nastupu i dogodi kakva pogreška, opet neće biti kraj svijeta. Ne možemo biti savršeni, niti sve poslove obavljati savršeno i zato ćemo jednostavno morati prijeći preko te pogreške. Pokušajte samo zamisliti kakav bi svijet bio ako bi svi ljudi odustajali samo zato jer imaju tremu. TV više ne bi postojao, jer se na njemu ne bi imalo što prikazivati, budući bi nedostajalo glumaca i voditelja. Osim straha kad je trema prisutna, vidljivi su i ﬁzički simptomi poput znojnih dlanova, ubrzanog kucanja srca, drhtanja, zaboravljanja i sličnog. Psihologinja Diana Nikolić pomogla nam je saznati nešto više o ovoj zanimljivoj temi i spremno je odgovorila na sva naša pitanja. Koji su ﬁzički simptomi treme? Kod različitih ljudi se mogu javiti različiti simptomi. Najčešći su osjećaji grč u trbušnim mišićima, snažno lupanje srca, znojenje, drhtanje ruku, drhtanje glasa, suhoća u grlu, otežano disanje…

Kada je ona u djece najprisutnija, u kojoj dobi i u kakvim situacijama? Nije mi poznato u kojoj dobi je kod djece trema najprisutnija, no iskustvom, ponavljanjem određenih situacija doživljavanjem uspjeha, trema je manja. Situacije u kojima se trema najčešće javlja kod djece školske dobi: prije javnih nastupa (koncerti u glazbenoj školi, sportska natjecanja…), prije kontrolnog i usmenog ispita, u prisutnosti profesora od kojih učenik osjeća strah, kada treba roditeljima reći lošu ocjenu i sl. Trema se može pojaviti u svim situacijama koje su nove, kada osjećamo strah da nismo dorasli nekom zadatku, da nećemo uspjeti, da ćemo doživjeti kritiku i negativne ocjene od drugih. Trema se često javlja i u situacijama kada dijete doživljava uspjeh. Npr. kod dodjeljivanja nagrada. Kako se možemo riješiti treme, postoje li neki načini? Trema je uzbuđenje koje je u određeno mjeri čak i poželjno, jer nam omogućava dodatnu količinu energije. Zato tremu treba prihvatiti kao normalnu pojavu, a u određenoj mjeri i potrebnu. Problem je kada nas to uzbuđenje toliko preplavi da gubimo kontrolu i osjećamo se nemoćno bilo što napraviti dobro. Važno je razmišljati na pozitivan način i ohrabrivati se. Ništa se strašno ne može dogoditi a da se to ne može ispraviti. Iskustvom i ukazivanjem na određene situacije smanjuje se trema. Mogu pomoći: vježbanje nekih tehnika, opuštanja i kontrole disanja, dobra primjena i naučenost za izvođenje određenog zadatka (naučeno gradivo, dobro uvježban nastup i sl.). U svim situacijama može pomoći razgovor s roditeljima, prijateljima, pa i samim nastavnicima. Psihologinja Diana je za Štreberka provela i mini-anketu među učenicima 5.c razreda – ovdje navodimo neke od njihovih odgovora. Što osjećaš kad imaš tremu? • Tresem se i znoje mi se ruke • Ukočim se • Nervoza u želucu, ruke mi se tresu, gubim koncentraciju • Bol u trbuhu, osjećaj hladnoće • Teško govorim i drhte mi usta • Drhte mi ruke i noge • Srce mi lupa brže, tresem se, teže dišem Kako se „boriš“ s tremom? • Pokušavam ne misliti na tremu i usredotočiti se na „izazov“ kako bih ga mogao što bolje odraditi. Pomirim se s tremom i razmišljam kako se ništa strašno ne može dogoditi. • Razmišljam pozitivno • Prepustim se, ne pokušavam je smanjiti ili otkloniti • Mislim na pobjedu i dobar ishod

NaSi usPJESI

• Moram se na nešto nasmijati • Pokušavam sebe uvjeriti da ja to mogu (ali ne uspijevam) • Meditiram • Uvježbavam i pričam s drugima • Držim 5 kn u džepu i stišćem ih u šaci (za sreću) • Stavim glasnu muziku i to me opušta • Stišćem zube, šake, i noktima grebem prste • Bacam loptu po sobi Ponekad mi se čini da neke moje kolegice mogu baš sve, i da nikad ne osjećaju tremu pred nastupe. Odlučila sam postaviti par pitanja Lari Ramić i Dori Knezović, učenicama kojima su nastupi pred publikom već postali normalna stvar. Lara se bavi atletikom, a Dora glumom u Gradskom kazalištu mladih. Što misliš o tremi i njenoj prisutnosti u našim životima? Kako se osjećaš kad imaš tremu? Dora: Trema je prisutna kod svakog čovjeka i mislim da je to normalno, jer svi se pomalo bojimo kako ćemo nešto odglumiti, otpjevati. Lara: Tresu mi se noge, ruke, sve… Drhtim, nemirna sam, pokušavam se smiriti, ali ne ide. Sve se više tresem što sam bliže, ili što je „izazov“ bliže. Kada je kod tebe trema najprisutnija? Dora: Prisutna mi je kada imam neke velike nastupe ili predstave. Uvijek se malo bojim kako ću izgledati na pozornici ili kako ću odglumiti određeni odlomak i hoću li nešto pogriješiti u tekstu. Lara: Prije nastupa u HNK, prije klavirskog nastupa, prije utrke (posebno ako se natječem sa starijima, i na duže staze), prije kontrolnih, tijekom kontrolnih, kad nam se dijele kontrolni, isto je i sa ispitivanjima, dodjelama nagrada… Kako se rješavaš treme? Što ti pomaže u tome? Dora: Budući već 4 godine idem na glumu, nemam više veliku tremu jer sam već upoznata sa svim pravilima i već sam mnogo puta nastupala u predstavama. Ako mi dođe mala trema zamislim da nisam na pravoj predstavi, te da su publika moji profesori i kolege i trema nestane. Lara: Pokušavam ne misliti na tremu i usredotočiti se na sadašnjost, i da taj izazov što je bolje moguće odradim. Pomirim se s time, razmišljam i „skužim“ da to i nije tako strašno.

ribližava se kraj školske godine i vrijeme je da se prisjetimo što smo sve ove godine postigli… Pored svih ispitivanja, ustajanja u rano jutro kako bi stigli na tjelesni i cijelog niza izvanškolskih aktivnosti, ovi su učenici postigli i nešto više, i zato ih Štreberko mora spomenuti. Pjesma učenika 7.a razreda Alde Barčota prošla je na županijsko natjecanje literarnog, novinarskog i dramsko-scenskog stvaralaštva LiDraNo. Pjesmu možete pročitati u našem literarnom dodatku. Tri učenice profesorice Jadranke Burazin sudjelovale su na županijskom natjecanju iz engleskog jezika: Marijana Ugrina 8.a, Gorana Stričević 8.a i Lana Mucalo 8.c. Na županijskom natjecanju iz matematike sudjelovali su: Domina Šušak 5.c, Ivan Šerić 5.b, Lara Ramić 5.c i Marin Glavčić 6.b. U ožujku se održalo i međunarodno matematičko natjecanje „Klokan bez granica“, a nagrađeni sudionici su: Luka Banić 2.a, Filip Carev 3.c, Karla Hraste 3.c i Petar Rako 3.c u skupini Leptirići; Domina Šušak 5.c, Ivana Šatara 5.c, Dario Čečuk 4.a, Ivan Šerić 5.b, Denis Milanović 5.c, Tea Turić 4.b, Sara Karanušić 5.c, Zvonimir Butić 4.b i Marina Lašić 4.b u skupini Ecolier; i Marko Grahovac 8.b u skupini Cadet. Čestitamo matematičarima! Ekipa u sastavu: Marko Grahovac 8.b, Mislav Pavić 8.b, Mirjana Baran 8.c i Ivan Baran 7.b, pod vodstvom vjeroučiteljice Ružice Maleš osvojila je 11. mjesto na Nadbiskupijskoj vjeronaučnoj olimpijadi. I na kraju, ali nikako manje važna su sportska natjecanja na kojima su učenici predstavljali školu. Učenice Marina Bulić 7.c, Mirta Tanasković 8.c, Dora Lončar 7.a, Nika Župa 8.a i Sara Munitić 8.c, voditeljica Anđela Čizmić, osvojile su 2. ekipno mjesto na Jesenskom krosu. Srebro na gradskom natjecanju iz rukometa za osnovne škole osvojila je ekipa osmih razreda, pod vodstvom profesora Ivana Gulina. „Spinutski Pakleni“ su došli do ﬁnala, u kojem su igrali protiv ekipe Osnovne škole „Pojišan“. Čestitamo momcima na ovom sjajnom uspjehu!

Pripremila: Sara Markovina 6.a

Opsesija mlađeg ( i starijeg ) naraštaj a

Knjigobraz, po naški Facebook je društvena mreža, odnosno besplatan online servis koji korisnicima omogućava dopisivanje s ljudima iz cijelog svijeta, postavljanje slikovnih i video datoteka i predstavljanje sebe izradom osobnog proﬁla. Sve je počelo kad je početkom 2004. student računarstva Mark Zuckerberg odlučio napraviti web-stranicu koja bi omogućila studentima američkog sveučilišta Harvard bolje povezivanje, postavljanje svojih fotograﬁja i video zapisa na web stranice, međusobno pomaganje u fakultetskim zadacima i slično. U tom trenutku sigurno nije mogao ni zamisliti kako će upravo taj društveni servis jednoga dana imati više od 120 milijuna korisnika diljem svijeta. Iako u samom početku namijenjen samo studentima i mladim ljudima, Fejs, kako ga od milja zovemo, uskoro je stekao ogromnu popularnost među tinejdžerima. Takav je razvoj događaja bio sasvim očekivan, jer su se i na MySpace-u (prvoj masovnoj virtualnoj društvenoj mreži) prijavljivali uglavnom korisnici između 13 i 20 godina starosti.

Za i protiv Fejsa Između Face-a i MySpace-a postoji dosta razlika: MySpace omogućava izmjenu dizajna pozadine na proﬁlu i postavljanje raznolikih, šarenih sličica; dok je Facebook po tom pitanju dosta ograničen. Čim se registrirate, morate ostaviti svoje pravo ime i prezime, datum rođenja, ali i još neke detalje o sebi. Jedan od najčešćih problema društvenih mreža su „virtualni“ prijatelji, odnosno ljudi koje ne poznajete u stvarnom životu, ali im otkrivate dio svoje privatnosti. Veliki broj korisnika Facebook-a u svoju skupinu prijatelja dodaju osobe koje

ne poznaju, pa čak ni iz viđenja. Ni oni sami ne mogu znati predstavlja li se ta osoba pod pravim imenom i jesu li njene namjere iskrene. Facebook ima mnoštvo pozitivnih strana, no najbolje je ipak to što nas potiče na druženje. Gotovo uvijek možete naći barem jednog prijatelja online, i krenuti s njim u „ćakule“. Nažalost, primjećujem i sve više negativnih strana na Face-u. Ljudi se preko fotografija, chata ili „zida“ vrijeđaju, šalju i objavljuju neprimjerene sadržaje. Skriveni iza zaslona računala, ljudi su često hrabriji i lakše naprave glupost ili nekog povrijede nego što bi to napravili u stvarnom životu. Sve se više spominje i fenomen Facebook ovisnika - nešto vas poput magneta privlači da uključite računalo i provjerite imate li neku novu poruku, obavijest ili „ćirnete“ tko je sve online. Ako se brinete je li i vas stigla ta pošast, odgovorite na pitanja koje slijede – ako na više od 6 pitanja odgovorite sa „da“, možda je vrijeme da se malo ostavite Fejsa i pozabavite stvarnim životom! 1. Snimaš fotografije samo s jednim ciljem – da ih staviš na Facebook 2. Prestaješ razgovarati s ljudima koji nemaju Facebook profil 3. Prekidaš s dečkom/ curom tako da mijenjaš status veze na profilu 4. Više pišeš na „zidovima“ svojih prijatelja nego u bilježnice 5. Tvoj kućni ljubimac ima profil 6. Budiš se usred noći i provjeravaš je li ti netko ostavio poruku na „zidu“ 7. Kad izađete zajedno, „pokaš“ simpatiju 8. Oko ručka stavljaš na status: „Mama, gladan sam…“ 9. Otvaraš profil najmanje 5 puta dnevno 10. Kad te netko „tagira“ na slici, osjećaš se strašno popularno I na kraju, mali savjeti za sigurno fejsanje… • Prije samog registriranja na Face, pitajte roditelje za dopuštenje da napravite profil • Svakako pročitajte pravila Face-a • Umjereno provodite vrijeme na profilu i iskoristite ga najbolje što možete • Javite se prijateljima koje ne viđate svaki dan ili koji žive u drugom gradu, i ne zaboravite čestitati rođendan i telefonom, ne samo porukom na „zidu“

Kako su ljudi komunicirali prije mobitela i interneta

GAMELAND u Azeroth

Piše: Luka Kovač-Levantin, 8.c

Dobrodošli World of Warcraft jedna je od najpopular-

nijih MMORPG igri na svijetu. MMORPG je kratica za Massively Multiplayer Online Role-Playing Game, odnosno u pitanju je online igra za više sudionika koja se odvija u virtualnom svijetu. Ni sve stranice Štreberka ne bi bile dovoljne da vam objasnimo od čega se sve igra sastoji, pa ćemo se držati samo nekih osnovnih stvari. Na samom početku igre od vas se očekuje da izaberete svoj lik. Možete birati između deset rasa i devet klasa likova. Alijansa se sastoji od ljudi (humans), patuljaka (dwarves), gnomova (gnomes) i noćnih vilenjaka (night elves), dok je Horda okupljena od nemrtvih (undead), orka (orcs), taurena (tauren), trolova (trolls) i krvavih vilenjaka (blood elves). Svaka rasa ima svoje početne prednosti i mane, a zanimljivo je to što svijet više nije tako crno-bijel i nema više „samo dobrih“ i „samo loših“ likova. Kao i u svakoj sličnoj igri, i u World of Warcraft vas čekaju zadaci ili „questovi“. Jedan od najzanimljivijih dijelova igre su upadi ili „raidovi“ u kojima organizirano sudjeluje skupina igrača i gdje svatko dobro zna svoju ulogu. Fenomenalna graﬁka i glazba samo nadopunjuju dobar koncept igre. Zato ne čudi da je WoW najprodavanija igra na svijetu. U Hrvatskoj dvomjesečna pretplata iznosi 180 kuna, a korisnički račun se plaća 500 kuna. Godine 2007. izašao je prvi dodatak za World of Warcraft pod nazivom World of Warcraft: The Burning Crusade, a 2008. izlazi i drugi dodatak World of Warcraft: Wrath of the Lich King. Milijuni igrača, brojni serveri i cijeli wiki portal posvećen igri govore dovoljno. Zarazno i obavezno! Mali WoW rječnik Instance: mjesto na kojem grupa od 5 ili više igrača obavlja zadatke koji im omogućuju bolju opremljenost lika Guild: skupina od više igrača koji se međusobno poznaju preko igre ili u stvarnosti Battleground: mjesto na kojem se međusobno bore igrači iz dvije različite frakcije (Horde i Alijanse). Raid: skupina od 10 ili više ljudi koji zajednički idu u instancu, za bolje nagrade WTB: eng. „want to buy“ - želim kupiti WTS: eng. „want to sell“ - želim prodati

WTT: eng. „want to trade“ - želim mijenjati LFG: eng. „looking for group“ - tražim grupu FP: eng. „ﬂight path“; pomaže igračima da brže putuju od mjesta do mjesta Auction house: Aukcijska kuća u kojoj igrači mogu kupiti ili prodati određenu opremu Orgrimmar: glavni grad Horda Stormwind: glavni grad Alijanse Mount: životinja koja omogućava brže kretanje igrača po svijetu Gold, Silver, Bronze: glavna sredstva plaćanja u igri

U prošlim su vremenima ljudi na daljinu komunicirali preko pisama. Svi stariji koje sam pitala o tome kažu da je to bio najljepši način komuniciranja, i otkada je interneta i mobitela, nema više one ljepote u pisanju, napetosti i znatiželje. Sada sve imamo u malom prstu, sve je u tren obavljeno uz pomoć mobitela i računala. Hitne poruke slale su se brzojavom. Brzojav bi stigao nekoliko sati poslije, a donio bi ga poštar. Obično ne bi značio ništa dobro. Davno prije telefona i telegrafa, poruke su prenosili glasnici prelazeći desetke i stotine kilometara na konjima. Pošta je putovala i diližansom, odnosno kočijom ili brodovima. U Antici poruke su prenosili glasnici trčeći, a u spomen na jednoga od njih danas se trči maraton. Sretni smo što živimo u modernom vremenu gdje je komunikacija brza i dostupna u svakom trenutku, iako moja baka još uvijek za Božić voli primiti čestitku, koju će ponosno staviti ispod bora. Piše: Iva Kušeta, 6.a

? d n e k i v

Napisala: Doris Dvornik, 8.c

Kuda za

Već sredinom radnog tjedna šuška se i šuška gdje, kako i s kime otići za vikend koji slijedi, a da pritom

iskoristimo vrijeme najbolje što možemo. Naravno, prilikom dogovaranja i smišljanja cijele „Operacije vikend“ nailazimo na glavnu prepreku – želimo naći nešto zanimljivo što do sada nismo radili i otići negdje drugdje za promjenu, a ne znamo kamo. To se događa većini mladih ljudi, koji u ovako velikom gradu kao što je Split, ne znaju odakle bi mogli dobiti informacije o raznim događajima tijekom vikenda. Dakako, postoje razne web stranice na kojima možemo saznati što se nudi, ali su po mom mišljenju više namijenjene starijima, nego nama, mladi buntovnicima iz osnovne. Želja je većine mladih ljudi izaći vani, upoznati ljude i zabaviti se na način koji njima odgovara. Jedna od njih sam i ja, te sam baš zbog toga željela pomoći i vama i sebi, kako bih otkrila što nam se nudi od zabave u ovom velikom gradu.

Upoznajte se s nekim aktualnim destinacijama:

Klub Masters jedna je od najpopularnijih destinacija splitske mladeži. Klub je od jeseni 2008. godine počeo s matinejama. Za one koji ne znaju, matineje su organizirane zabave namijenjene mlađem uzrastu. Matineju posjećuju uglavnom mladi ljudi od otprilike 13 – 16 godina. Klub je otvoren svake subote od 19.00 do 23.00, a nakon matineje slijedi zanimljiv sadržaj za nešto starije. Kruže priče da se u Masters-u puštaju samo „cajke“ i narodna glazba, što uopće nije istina. Sama matineja ima nekakav glazbeni plan koji uključuje strane hitove, techno dijelove, starije domaće hitove, i između ostalog i narodnjake. Da budemo realni, glazbeni sadržaj matineje nekima nije po volji, što je i razlog njihove nezainteresiranosti, ali moramo se pomiriti s činjenicom da je to jedini klub koji nudi program matineje za mlađe. Možda njima nije stalo zapravo do nas nego do zarade, ali ovo je nekako obostrana korist – nama zabava, njima zarada. Malo sam „pronjuškala“ okolo i saznala što ljudi zapravo misle o klubu: Prolaznik 1: „U Masters-a mi je drago izlaziti zbog društva i zbog toga što upoznajemo nove ljude i zabavljamo se. Meni glazba uopće ne igra važnu ulogu u svemu tome.“ Prolaznik 2: „Nije istina da se u Masters-a puštaju samo cajke. Tu se pušta sve od rocka, popa, domaćih, stranih, techno i narodnih.“

Prolaznik 3: „Ma meni je dobro u Masters-a, tj. kako-kad, što je manje cajki to bolje, i bolje je ako je manja gužva.“ Prolaznik 4: „Masters mi nije ništa posebno. Bio sam jednom tamo i malo je zagušljivo, ali idem radi društva.“ Prolaznik 5: „Ne izlazim baš kad sam u Splitu, ali uglavnom su to F-caffe, Dolce i ostalo po gradu, ali to baš ne smatram izlaskom nekim, tako da...“ Nadalje, postoje razni kafići koji su popularni među mladima, kao što su F-caffe i Dolce koji se nalaze pokraj Lučke kapetanije na splitskoj Rivi, i niz kafića na Bačvicama koji su možda posjećeniji ljeti zbog lijepog vremena. Još jedna destinacija za koju svi zapravo znaju je Joker, koji se nalazi na Brodarici. Taj prodajni centar nudi više mogućnosti: Broadway kina (koja se sastoje od šest dvorana), McDonalds, restoran-bar Sky... Svakako možete cijelo popodne provesti u Joker centru i zabaviti se na razne načine. Što se tiče ostalih aktualnosti, kao što su koncerti, kazališne predstave, sportska događanja te razne manifestacije po gradu, sve informacije možete saznati ako malo „prosurfate“ po stranicama kao što su: http://split.com.hr/ - Splitski portal http://click4you.com/split/ - shoping & lifestyle (Split) Kako saznajem u razgovoru s prijateljima, u posljednje je vrijeme mladim ljudima jako zanimljivo i volontiranje, kao sjajan način za upoznavanje novih ljudi, a usput možete i naučiti nešto korisno. U Splitu su dosta aktivni volonterski timovi srednjih škola, a ako vas sve ovo zanima najbolje je da se zaputite ravno u Info zonu (Jerina 1, iza Sv. Frane). I na samom kraju, ako vam nijedna od ovih solucija nije po volji, ako vam se ne sviđa glazba koju puštaju na tim mjestima ili pak društvo koje tamo izlazi, možete sami osmisliti izlazak, pa tako na nekom mjestu okupite ekipu, pustite mjuzu koja vam odgovara i zabavljajte se u najboljem društvu svojih prijatelja.

Napisala: Nora Kurte 8.c

MALA ŠKOLA

ŠMINKANJA

Kako bi vam barem malo pomogli i saznali korisne savjete o šminkanju, Doris i ja krenule smo u istraživanje svijeta ljepote. Za par dobrih make up trikova trebala nam je stručna osoba, te smo se za pomoć obratile kozmetičarki Silvani Radman (zaposlenica u Karlena parfumeriji). Simpatična gospođa pokazala nam je što njena struka zna. Nadam se da će zainteresiranim osobama ove informacije koristiti u budućnosti. • Prvo na lice kao temeljnu podlogu nanijeti kremu (kako biste zaštitili kožu), zatim pažljivo razmazati lagani hidratantni puder na lice. • Oko i ispod očiju, kako biste prekrili nedostatke i tamne podočnjake, nanesite korektor. • Tamnijim sjenilom ili olovkom povući blagu liniju (od početka oka tanju, na krajevima deblju). Tuš se preporučuje malo starijim osobama. • Svijetlu boju nanesemo na cijeli kapak. Tamnu boju na kraj oka nanosimo pomoću kista prema početku oka (prema nosu) da se ne bi previše isticao prijelaz iz tamnije boje prema svjetlijoj. U unutrašnjost donjeg kapka nanesemo bijelu olovku. • Za kraj na trepavice nanosimo tamnu maskaru (koja upotpunjuje cijeli dojam). Zbog današnjeg trenda isticanja očiju, preporučljivo je nanijeti samo blago rumenilo i sjajilo (nježne boje usnica). Rumenilo se nanosi u smjeru od nosa prema kraju oka. Olovkom koja najviše pristaje vašoj boji usana istaknite rubove, služeći se kistom. Ružem koji se treba podudarati s bojom olovke proći preko usana. Na samom kraju usne upotpunite blagim sjajilom koji izražava njihovu punoću. Ako želite zablistati na nekoj važnoj prigodi, a pribojavate se da će ruž za usne biti nepostojan, izvedite mali trik: „poljubite“ komad papira, pa će tako ruž ostati čvrsto ﬁksiran. Djevojkama tamnijeg tona kože pristaju sve boje ruža, dok onima svjetlije puti ljepše pristaju blaži tonovi. Svakodnevna šminka: olovka za oči, svjetlije sjenilo, maskara, sjajilo i ne zaboravite nabaciti osmijeh na lice!

Kada biste nekoga upitali koje su trenutno najcool tenisice, u trenu bi dobili odgovor – starke. Najčešće ih možete naći u ormarićima (ili pod krevetima) mladih, ali i starijima se sviđaju, baš zato jer su praktične i vječne. Upravo se 2009. godine obilježava prvo stoljeće starki. Godinama su ih nosili profesionalni košarkaši, pa čak i vrhunski rock n’ roll plesači. Danas je tvrtka All Star uključena u razne dobrotvorne kampanje, poput akcije Converse Red. Kupnjom takvih starki dio novca ide za pomoć oboljelima od AIDS-a u Africi. Postoje raznovrsni oblici tih patika: niske, visoke ili srednje. Od različitih su materijala poput platna, trapera, kože... Po cijelom prednjem dijelu postavljene su rupice kroz koje se provlače vezice. Upravo su po tome starke prepoznatljive. Ima ih u svim nijansama svih boja. Cure će sigurno izabrati šarenije modele, dok će muški dio uzeti one tamnije. Gdje ih možemo kupiti? Gotovo u svakom sportskom dućanu (poput Turbo Sporta), ali i u trgovinama Oﬃce shoes i Converse.

Sara Markovina 6.a

n va - 20.

, O jka dobro o u st se . ož aj ih rlo če 1 (2 Čuv a v i. p ov ja) vi, vn rogo u bog a r t su as tu sle d r i e j m

Lav 2. nja - 2

Bik- 21. sam ja ni

a vn tra e snaž . li 1 (2 Bik j n. ško u ) aža a a j v en, bn svi trašno atvor ren. z is tvo je seb kuće eje o id Kod nove a z

Djevica (23. va už - 22. rujna) Sp

p i, (23. sr slu i ljubav kolovoza o si p e a ruka, I zato U ij ) m a s z o o i ova je produžen v ih v nj o pa kr i ih j kolo N Mrvica na nažni, Što griva je a životna muka. s eć jv i na i to r je b im po hra žni. o, I zato nikada boje nisu la stolu bode im ok nikad ve manje se ! ko S kući ne mrvi, Ro duža, puža. i

Strijelac

. (22. studenog - 21 u k ije uv prosinca) Ciljaju , su i dr dobrom smjeru, Ve dobri i imaju vjeru.

Jarac

(22. prosin ca - 20. siječnja) Ro gato biće, u vijek se miče, Za advokata je spremno, g rlato viče.

i nc 21. a z Bli ja - bri,

do ibn s . sv tro su Dana 2 2 . ( i u r j o d U mo jedn ja) lipn ne su , A to nije od no še pop le jed tra vi s u i s m jih no. za n vrijed

Vaga (23. rujna - 22. listopada) Ne znaju nikad kamo da krenu, Lijevo ili desno, možda imaju mrenu? Važu i važu, Ali nikako da spuste kilažu.

Vo velj (21. si denja mu ače) Id ječnja k

e - 18 se v rte je raz . dalj , Uvijek ne u gl e od a v crte je korak i .

STIHOVI: Jelena Jurić 5.c ILUSTRACIJE: Sara Karanušić 5.c

oroskop .

(22

)

ja k Ra 2. srpnag dva, - 2 atr ta.

ja je ,n lipn prijed lina to ni r a v i, o ak n ali ivn Kor o idu, pozit tivni. i r a Spo eljiti u neg m s i e T n ad nik

Škorpion

(23. listopada - 21. studenog) Svi ih se boje i na njih pušu, Ali najgore je njima, jer nemaju dušu.

e Rib e - 20.

ljač mirne, . ve (19 ) Tihe i k bježe vije jka ožu lake, U lake. ait eim Plah d strah o

Pripremila i ilustrirala: Anđela Paleka, 6.a

ej, dragi čitatelji Štreberka i rubrike Moda. U ovom broju pisat ću o školskoj modi, pravilima i o poštivanju tih pravila. Voljela bih da ovom rubrikom riješimo modne misterije kad je u pitanju škola.

SLUČAJ:

Pravila su tu da se krše - čest je izgovor osoba koje krše pravila po pitanju svega, u ovom slučaju odjeće. Kada se odijevamo za školu, trebamo paziti da odjeća bude primjerena za takvu ustanovu, u skladu s pravilima, ali i da bude naš stil. Ni u kojem slučaju nije dopušteno odijevanje majica do pupka, prekratkih suknjica, kratkih hlača. A što se tiče obuće, naravno da nije primjereno obući štiklice ili japanke za plažu. Uvijek u našem ormaru trebamo imati nešto primjereno i uredno. Dakako, agresivni i pretjerani make up nije dozvoljen.

POROTA:

Roditelj: U moje vrijeme su se nosile „kecelje“, takozvane „kute“. Sud: Pa recite nam neke prednosti i mane takvog običaja. Roditelj: Pa kada bismo nosili „kute“ nije se moglo vidjeti tko je bio iz imućnije obitelji, a tko nije imao za kruh. I ako se mene pita, takav običaj nije imao mana. Sud: A što mislite o ovome danas: djeci je sve više važno da budu odjevena u poznate marke i imaju svaki dan novu odjeću, a djeca koji nemaju za to mogućnosti su ignorirana? Roditelj: Mislim da je to posljedica današnje situacije u svijetu. Djeca su sve više izložena lošem utjecaju televizije. Sud: Tko više krši pravila u odijevanju, dečki ili cure? Roditelj: Mislim da cure više žele bit poput nekih manekenki, te se tako i odijevaju. One više nastoje slijediti primjere iz časopisa, televizije, svijeta poznatih.

nje

a diz

ZAKLJUČAK:

Cure su više pod utjecaj slogana „Budi in“, dok dečki baš i ne mare za to. I nije problem uskladiti svoj vlastiti stil s pravilima odijevanja u školi, samo treba uložiti malo truda. Kako bi lakše „skužili“ kako se trebamo odijevati, potražite inspiraciju na ovim sličicama… a prije nego stanete pred ogledalo poslušajte nešto s moje top liste za dobro raspoloženje.

p To

t lis

o ap z a am enja utiful s e pj olož ’re Bea k Girl ou bac sp lad ra unt Y Holla mp im s d l i u

ka s B an nJ me Stef e Pla e lako ce a J 1. wen impl Sve j t Dan 2. G 3. S lište a Jus a g kaz y Ga o v d a a j rl 5. L 4. P

zabavni psihotest

Pripremila: Dora Pejković, 6.b

JESI LI ŠMINKER, ODRPANAC ILI SREDNJA ŽALOST? 1. Prije polaska u školu, biram odjeću tako da: a) Najmanje sat vremena smišljam što ću odjenuti, isprobavam 5-6 kombinacija i poharam mamin/ tatin/ sestrin/ bratov ormar b) Zatvorim oči i zgrabim prvo što mi padne pod ruku c) Iskopam nešto iz hrpe razbacane odjeće na podu sobe 2. Bi li ikada iz kuće izašao/izašla odjeven/a u nešto zaprljano i poderano? a) Ni pod prijetnjom smrti! I kad idem baciti smeće, uvijek pazim što imam na sebi… b) Kakvo je to pitanje? Pa naravno. c) Dopustit ću sebi jedino traperice s poderotinama. 3. Esprit, Vans, Paul Frank, DC, Mango i Benetton su… a) Vjerojatno neke vrste salame b) Moji ljubimci iz ormara c) Jesu li oni iz 7. b? 4. Kako tvoji roditelji komentiraju tvoj stil oblačenja? a) „Ideš li na modnu reviju?“ b) „Molim te, ako te netko pita čiji si sin/kći, ne spominji moje ime.“ c) Pohvale me kad „složim“ nešto dobro. 5. Koliko često ideš u shopping? a) Svaki tjedan barem četiri puta b) Svaki mjesec nekoliko puta c) Jednom godišnje, kad me natjeraju puškom. 6. Vraćaš se s treninga i užasno si oznojen/a. Putem sretneš prijatelje koji te pozovu van. Što ćeš učiniti: a) Idem se kući istuširati, presvući i namirisati b) Idem se samo osvježiti i odmah izlazim c) Samo ću produžiti s njima, ako nekom smeta neka stane dalje od mene. 7. Modni trendovi za proljeće/ljeto 2009. su: a) Geometrijski printovi, boje, povratak 80-ih b) Sve ono što imam u ormaru iz 2008. c) Ne znam koji su točno trendovi, nosim ono u čemu se ugodno osjećam.

8. Moraš se odjenuti za neku svečanu prigodu. Što ćeš učiniti: a) Svečano ću oprati majicu koju svaki dan nosim u školu. b) Roditeljima dajem do znanja da mi treba nova odjeća, nove cipele, nova torba, nove sunčane naočale, novi modni dodaci i nova frizura. c) Neću se posebno pripremati, ali ću se potruditi da odjeća bude prikladna prilici.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

a) 3 3 2 3 3 3 3 1

b) 2 1 3 1 2 2 1 3

c) 1 2 1 2 1 1 2 2

8 – 13 bodova:  Tvoj stil odijevanja može se opisati u tri riječi – nije te briga. Modni dodaci su za tebe ﬂeke na majici i rupe u čarapama, a u shopping ideš tek kad ti se traperice raspadnu u hodu. Netko mudar je jednom rekao da je način na koji se odijevamo iskaz poštovanja prema drugima – možda ne bi bilo loše da se ipak malo središ… 14 – 20 bodova:  Sasvim uredno – ne opterećuješ se previše odjećom i „markicama“, ali uvijek izgledaš pristojno. Paziš na to kako se treba odijevati u različitim prilikama i misliš i na druge ljude. Neki malo hrabriji modni detalj ne bi škodio! 21 – 24 boda:  Nakon što ti roditelji bankrotiraju ili te udaju u Indiju kako bi se riješili golemog ﬁnancijskog opterećenja koje im predstavlja tvoj ukus u odijevanju, vjerojatno ćeš se malo zamisliti. Toliko slijepo slijediš modu da povremeno zaboraviš da u životu ima i važnijih stvari – skini malo svoje dizajnerske naočale i uživaj u prijateljima, obitelji, prirodi…

Pripremile: Mia Mustafovski 7.a, Matea Radovan 7.c, Dorotea Gavranić 7.c, Sara Karanušić 5.c, Andrea Giljanović 5.c, Darija Tudor 8.b, uz pomoć profesorice Vlatke Matejić

PAGINA

LATINA

rimska moda Nacionalno odijelo Rimljana bila je toga, a najrasprostranjenija tunika.

Muška odjeća Iznad tunike rimski su građani nosili togu. Toga se nosila izvan kuće. Postojale su 2 osnovne vrste toga: toga praetexta - toga grimiznog obruba koju su nosili državni činovnici i dječaci do 17. godine. Toga pura - čista bijela toga koja se oblačila na 18. rođendan. Tunika je bila kućno odijelo običnog puka. Zimi su Rimljani oblačili različite vunene ogrtače - lacerna ili paenula.

Muška obuća U kući su se nosile sandale (soleae), soleae), a izvan kuće kratke kožnate čizmice (calcei). Vojnici su nosili posebne čizme - caligae.

Ženska odjeća Glavni odjevni predmet bila je tunika, nešto duža od muške. Iznad tunike majke iz uglednih obitelji nosile su haljinu zvanu stola. Pri izlasku iz kuće oblačile su neku vrstu plašta - palla.

Ženska obuća U kući su se nosile sandale (soleae), a izvan kuće čizmice šarenih boja ukrašene biserima i draguljima.

Jeste li znali?

Rimljani nisu nosili donje rublje, osim vojnika koji su oblačili neku vrstu kratkih hla ča kad bi išli u vojne pohode na sjever. Rimljanke su u ku palištima (thermae) oblačile ne ku vrstu modernog bikinija. Rimski car Kalig ula dobio je nadimak po vojnim čizmama (caligae) koje je oblač io kao dječak u taboru svog a oca.

Poznati igrači trče za balunom, vjerni navijači pjevaju pjesme voljenog kluba. Svi misle da samo muškarci gledaju nogomet i da jedino oni znaju igrati, ali nije istina. U početku nisam podnosila nogomet. Mislila sam da su to samo neki luđaci koji trče za balunom i prave budale od sebe. Danas ne mislim tako. Prošlog ljeta nisam imala što raditi, pa sam pogledala poneku utakmicu Hajduka. I prije sam znala gledati utakmice, ali samo kad je igrala reprezentacija. Uživala sam gledajući utakmice Hajduka, čak bi se ponekad znala iživcirati. Navijala sam sa tatom i bratom, a kad mi se pružila prilika išla sam ih gledati uživo. To je bilo još bolje. Odjednom sam zavoljela nogomet. Nisam propuštala niti jednu utakmicu, bolje rečeno, svaki dan san iščekivala novu utakmicu. Tada sam shvatila da nogomet nije ono što sam mislila da je. Sad mislim da je nogomet zabavan i uzbudljiv. Prijateljice mi se rugaju i kažu da nisam normalna zato što pratim nogomet. U početku nisam puno znala o nogometu, ali sad znam. Moj tata se još uvijek čudi kako to da sam ja uspjela zavoljeti nogomet. Ali eto, čuda se događaju. Naravno, kao i svake prava navijačica brzo sam se počela informirati o svom najdražem klubu, Hajduku. Bez obzira je li na prvom mjestu ili nije, meni je najbolji. Nadam se da će jednog dana ponovo vratiti sjaj iz 70-ih.

rukomet

Lara Ramić 5.c

Vrijeme je za

Ulazimo! Svi urliču, kriče, zvižde. Ludilo! Evo Paklenih! Izlaze! U pozadini se čuje himna… Idemo! Naši imaju prvi napad, i… Šut sa devet metara i goool! Evo Španjolaca! Skok, šut, i Alilović! Alilović brani! Kontra napad, Lacković, dodaje Voriu, on Zrniću, i Zrnić! U ušima mi odzvanja: Moja domovina, moja zemlja Hrvatska… Zahvaljujući pobjedi naših Paklenih u Portugalu 2003. godine, ovogodišnje svjetsko rukometno prvenstvo održalo se u Hrvatskoj. Utakmice su se igrale u sedam naših prelijepih gradova: Splitu, Zadru, Puli, Poreču, Zagrebu, Osijeku i Varaždinu. Sve je teklo fantastično! Kad bi igrali naši, Arena je gorjela. Bilo je valova, lupanja, malih razbijanja, trubljenja… Tako su naši u žaru navijanja i dobre igre stigli do ﬁnala! U ﬁnalu su nažalost pobijedili Francuzi uz „malu“ pomoć sudaca. Ništa zato! Srebro nam je kao zlato, dovoljno nam je bilo doživjeti tu atmosferu! Danima prije otvaranja, redovi za karte su se brojili kilometrima. Mi smo „jadnog“ tatu prvi dan prodaje u pet ujutro „otjerali“ po karte. A utakmica, to se ne može opisati! Svi kriče i vrište! Lako smo ih pobijedili (Španjolce, mislim). Bili smo super! Bili smo od glave do pete obučeni u „kockasto“! Tatino ustajanje u ranu zoru se isplatilo. Sa svakom utakmicom osjećala sam sve više uzbuđenja i pravog navijačkog ponosa. Kao da je morska vila, sve je moje snove ostvarila… I jest! Ostvarila je sve snove i ispunila sva očekivanja!

Novogodišnja regata Novogodišnje praznike provela sam u gradu Hvaru kod bake. Novinarski zadatak mi je bio saznati nešto više o tradicionalnoj regati u gradu Hvaru koja se održava svake godine od 28. do 31. prosinca. Zaputila sam se do press centra, gdje su mi novinari Slobodne Dalmacije i Večernjeg lista dali neke osnovne podatke o regati i ispričali nešto više o ovom uzbudljivom sportu. U regati sudjeluju jedrilice klase Optimist i Laser, a ove se godine prijavilo više od 300 natjecatelja iz čak 18 zemalja. Ideja o održavanju regate na otoku usred zime potekla je od Hvaranina Zdenka Roića. Regata se jedri od 1975. godine i tada je malo tko vjerovao da će ovaj zimski kup zaživjeti. U čast osnivača regate Zdenka Roića jedri se Navigacijska regata „Memorijal Zdenko Roić“.

Lara Ramić 5.c

Željana Mudnić, 8.c

Na što vas podsjeća riječ nogomet?

Pola kune čeka poštenog nalaznika!

Ovdje ulaze samo najhrabriji… Pripremile: Dora Pejković 6.b i Ivana Šatara 5.c

Super moderan i atraktivan dizajn zidova

Mali dućan, otok sunčan…

Ovdje prvaši vježbaju svoja prva slova

Ne trebate ići u trgovinu po novi prekrivač, samo pogledajte ispod grma ili susjedova balkona

Ugodna klupica za čavrljanje poslije škole

Fado, bicikl i matematika

Pripremio: Ivan Jamić, 7.c

„U toliko joj je mjeri glava brojeva puna, da ona i kada treba pjevati - računa.“ – to je naša nova profesorica matematike, Julijana Novaković. Ona je moderna i otkačena profesorica koja u slobodno vrijeme voli slušati fado i voziti bicikl. Informatika je još jedna od njenih ljubavi. Znatiželjni novinari školskog lista Štreberko intervjuirali su je za dobrodošlicu. Štreberko: Što Vas je potaklo da postanete profesorica matematike? Julijana: Imala sam sjajnog nastavnika u osnovnoj školi, jako mi se sviđao način na koji je predavao svoj predmet i vjerujem kako su to bili začetci moje ljubavi prema matematici. Kasnije kad sam krenula u srednju školu, rodila se prava želja u meni da postanem profesorica, da radim s djecom i družim se s njima učeći ih ono što ja najviše volim – matematiku. Š: Mnogi učenici smatraju da je matematika najteži predmet. Što Vi mislite? J: Meni nije. (Ha-ha) Ne bih rekla kako je teška, već kako je zahtjevna. Matematiku treba puno vježbati, ona traži puno rada i puno truda. Doživljavam je poput cvijeta koji traži puno pažnje i brige. Ali na kraju nas cvijet nagradi svojom ljepotom. Tako je i s matematikom. Treba se puno truditi oko nje, ali će se svaki uloženi trud na kraju vidjeti i nagraditi. Znate kako kažu, bez muke nema nauke.

Š: Kako bi za Vas izgledao idealan sat matematike? J: Idealan sat je, po meni, onaj nastavni sat na kojemu učenici aktivno sudjeluju i rade. Dakle, smatram kako je sat na kojem učenici ne sudjeluju dosadan, nezanimljiv, a kao takav ne može biti ni učinkovit. Nastavni sat na kojemu učitelj učenike potiče na samostalnu razradbu zadataka i pronalaženje zajedničkih rješenja i zaključaka, mora biti dobar sat jer će tijekom takvog sata sigurno veći broj učenika bez poteškoća savladati zadano gradivo. Š: Iz kojih bi knjiga učenici više naučili? Iz onih dok ste Vi pohađali školu ili sadašnjih? J: Knjige iz kojih sam ja učila nisu bile tako sadržajno raznovrsne ni zanimljive. Smatram kako su današnje knjige sadržajno bolje prilagođene učenicima, pa tako i primamljivije negoli su bile naše. Što se sadržaja tiče, svaki napredak u znanosti bilježi se u novim udžbenicima. Sasvim je sigurno da bi moje knjige iz informatike današnjim učenicima bile previše lagane, a pri tom i nezanimljive. Š: Kakvi su učenici prema Vama, a kakvi Vi prema njima? J: Nadam se i vjerujem kako s učenicima imam dobar odnos. Volim svoje učenike, volim raditi s njima. Mislim kako i oni to osjećaju pa su prema meni dobri, susretljivi i radišni. Svatko od nas može biti bolji u onome što radi i ja težim k tome. Š: Što Vam se svidjelo u ovoj školi, a što biste promijenili? J: I sami znate kako sam nova ovdje i ne mogu još govoriti o tome što bih htjela promijeniti jer ni sama još ne znam što bi to bilo. Škola mi se jako svidjela odmah na prvi dojam i svakim danom mi se sve više zavlači pod kožu. Radna atmosfera je iznimno pozitivna, a tomu pridonose i učenici i kolege nastavnici. Zadovoljna sam što sam i ja dio cijele ove naše zajedničke školske priče. Š: Kako se učenici ponašaju prema školskoj imovini u Vašoj učionici? J: Većina se učenika ponaša odgovorno. S obzirom da predajem i informatiku, tako vodim i brigu o informatičkom kabinetu i opremi te mogu sa zadovoljstvom kazati kako još nisam uočila kako je netko nešto oštetio ili se s nemarom odnosio prema opremi. To samo potvrđuje kako je razina kulturnog ponašanja učenika naše škole zbilja visoka. Š: Što radite izvan škole? Imate li hobi? J: Svaki svoj slobodni trenutak nastojim provesti družeći se s obitelji i prijateljima. Vesele me male stvari koje radim s njima, npr. šetnja, vožnja biciklom i sl. Vrijeme koje posvetim sama sebi obično provedem čitajući neku dobru knjigu uz opuštajuću glazbu. Š: Koji Vam je najdraži pisac? J: Upravo čitam djela Miljenka Jergovića pa njega izdvajam kao trenutno najdražeg. Teško mi je izabrati jednoga pisca. Svako životno doba nosi nova životna iskustva, a s njima i nove književnike i nova književna djela. Kad sam bila u osnovnoj školi rado sam čitala Ivanu Brlić Mažuranić. Š: Slušate li modernu glazbu? J: Naravno da slušam. U posljednje vrijeme najviše me opušta spoj modernih ritmova i etno motiva kakvih pronalazim u fadu koji odlično izvodi pjevačica Jelena Radan. Š: Koliko vremena dnevno provodite na internetu? J: Na internetu provodim dosta vremena, u prosjeku dva do tri sata dnevno. Ali taj moj internet ne čine igrice ni Facebook. Moj internet je uglavnom vezan za moj nastavnički posao kao što je pripremanje nastave, održavanje mrežnih stranica škole, učenje, i naravno dopisivanje s prijateljima. Š: Što mislite o svijetu Interneta danas i onome što nudi djeci i mladima? J: Internet zasigurno ima više svojih prednosti nego mana. No, važno se pravilno koristit njime. Potrebno je djecu i roditelje, ali i učitelje i odgaja-

Nastavi niz... Da nisam profesorica, bila bih odgajateljica u vrtiću. Osvojenih milijun kuna na lotu podijelila bih prijateljima i rodbini. Kad bi me pozvali da radim na Oxfordu pristala bih. Jedan dan bez računala i mobitela, dan odmora. Prva stvar koju napravim kad uđem u učionicu – pozdravim učenike.

Petar je dvostruko stariji od dobi u kojoj je Ivica bio kad je Petar bio star koliko je Ivica star sada. Zajedno Petar i Ivica imaju 56 godina. Koliko sada godina imaju Petar i Ivica? Ako u podne pada kiša, može li se očekivati da će kroz 84 sata biti sunčano vrijeme?

Sudoku

Cilj je popuniti prazna polja brojevima od 1 do 9. Svaki se broj smije ponoviti samo jednom u svakom retku, stupcu i odjeljku koje čine 3x3 polja.

Kako matematika može biti zanimljivija? Matematika je osnovni predmet koji moramo znati. Ne možemo reći da matematika za neke nije teška. Malo smo razmislili i odlučili pitati naše profesorice matematike i učiteljicu Vini Ballarin da nam daju odgovor na pitanje „Kako matematika može biti zanimljivija?“. I saznali smo kako: kroz igru. Asocijacije, pogađanja, tanagrami, izrada plakata, razne igre kockama i karticama, izrada likova i tijela, povezivanje s drugim premetima… Sve su to načini da vam matematika postane zabavna! Učenici petih razreda su na plakatima izradili zanimljive otiske i tako ilustrirali što je osna simetrija, a osmaši su obišli kontinente i pronašli sve zemlje koje imaju osnosimetrične zastave. A sada malo uključite mozak i pokušajte riješiti zadatke koje vam je pripremio Štreberko!

Pripremili: Toma Bareza 5.a i Štreberko

telje uputiti kako se pravilno koristiti internetom i pri tome djecu zaštititi od svih mogućih rizika. Ukazivanje na opasnosti koje vrebaju na Interneta, nipošto ne bi smjelo rezultirati zabranom i sprječavanjem pristupa internetu, nego povećanjem stalne brige odraslih za djecu.

Ljubavna matematička priča Spremalo se Valentinovo. Mate nije znao što kupiti Mirti. Otišao je u Keruma. Pitao je prodavačicu za savjet. Ona mu je preporučila Milka čokoladu i ruže. Kupio je 2 čokolade i 10 ruža, 5 crvenih, 3 žute i 2 bijele. Sreo je Juru koji je kupovao poklon za Ivanu. Jure je kupio 3 puta više čokolade, 4 puta više crvenih ruža, 2 puta više žutih ruža i 3 puta više bijelih ruža. U trgovinu je ušao i Stipe, ali ponestalo je zaliha, pa je otišao u Konzum. Tamo je kupio 3 puta više darova od Mate i Jure zajedno. Koliko je poklona kupio? Vedrana Bulić, Tea Turić, Slaven Knezović i Frane Mišetić 4.b

Napisala: Paola Majić, 8.a

Sumrakomanija

a je priča o zabranjenoj ljubavi savršen recept za publiku, zna se još od „Romea i Julije“, ali u fenomenu koji šije top ljestvice, stvari su još napetije. Mladim protagonistima u njihovoj ljubavi nisu prepreka ni roditelji, ni podrijetlo, već to što je dečko ni manje, ni više nego vampir. „Sumrak“ je filmska verzija megauspješnog romana književnice Stephanie Meyer, za kojim su ludi apsolutno svi! Valja razjasniti kako u Sumraku vampiri nisu nakaze koje se noću pretvaraju u šišmiše ili ih se može otjerati češnjakom - oni su trendi, igraju bejzbol, vole brza auta i na suncu ne gore, nego svjetlucaju! Radnja se odvija u Forksu, kišovitom gradiću u državi Washington, kamo se na početku romana doseljava 17-godišnja Bella Swan. U školi joj pažnju privuku braća i sestre Cullen, koji su čudni, ali nesnosno lijepi i pametni. Ubrzo se ispostavlja da su oni vampiri, a Edwardu, glavnom liku knjige uz Bellu, je 17 godina od 1918. godine. On može čitati misli, brzo trčati, ne diše i ne stari, ali se također odrekao ljudske krvi koju je zamijenio životinjskom, kao i njegova obitelj: majka Esme, otac Carlisle, braća Emmett i Jasper, te sestre Rosalie i Alice koji prihvaćaju Bellu kao da je njihova. Radnja se zahukta kada jedan bezbrižan dan obitelji Cullen i Belle prekine skupina nomada-vampira: Laurent, Victoria i James - sadistički vampir, čija je zabava lov ljudi i upravo tada Bella postaje lovina... Stephenie Meyer, kućanica iz SAD-a, koja je ideju za prvu knjigu dobila u snu, kaže da nastanak romana može zahvaliti svojoj djeci, jer bez njih ona ne bi sjela za računalo i zapisala svoj predivni san. Sve više i više su joj navirale ideje i zanimalo ju je kako će priča završiti, pa je tako počela pisati knjigu. Kada je vidjela koliku je popularnost stekao Sumrak, uhvatila se opet pera i iznjedrila tri nastavka koja prate Edwardovu i Bellinu ljubav: Mladi mjesec, Pomrčina i Praskozorje. Popularnost ovih knjiga lako se može objasniti jer u suhoparnom, informatiziranom svijetu u kojem ljudi kontaktiraju internetom, predstavljaju bijeg u romantični svijet pun emocija i ljubavi o kakvoj svi sanjamo. Logičan nastavak književnog uspjeha je i film, koji je već u prvom tjednu prikazivanja u SAD-u zaradio više od 70 milijuna dolara. Novostečenom slavom morala se pomiriti i odlična glumačka postava u kojoj su uglavnom manje poznati glumci, pa su tako glavne likove utjelovili Robert Pattinson kojeg znamo po ulozi Cedrica Diggoria iz Harry Pottera, i Kristen Stewart koja je glumila u filmu „Soba panike“. Obitelj Cullen su utjelovili Elisabeth

Reaser, Peter Facinelli, Nikki Reed, Kellan Lutz, Ashley Green i Jackson Rathbone, koje stvarno moram pohvaliti jer su ne samo glumom, već i izgledom doprinijeli filmu. Naravno, u film koji traje 120 minuta ne može se staviti svih 400 strana knjige, ali stručnjaci su se stvarno potrudili što vjernije prikazati događaje iz knjige. Ako vam pak „bodu oko“ neke preinake koje su napravili, nemojte se zamarati njima, film je baziran na knjizi a ne kopiran, što je ustvari i bolje, jer nitko ne bi želio gledati ono što je pročitao par puta. No dobre su vijesti da će se snimati i drugi nastavak - Mladi mjesec, koji je dobio svog novog režisera Chrisa Weitza, a prema slikama sa seta koje sam vidjela, film za sada izgleda obećavajuće. Što se tiče popularnosti filma, ljestvice su pokazale da je zainteresiranost za film Sumrak bila veća nego za novi nastavak filma o nekada popularnom čarobnjaku Potteru, a pale su čak i tužbe J. K. Rowling! Uvidjevši zaluđenost obožavatelja sagom i filmom, neki su se čak uvalili i u marketinške poslove, pa se tako osim odjeće koju nose glumci u filmu može kupiti i parfem, uz koji ćete mirisati edwartastično, a ako na plaži vidite neku curu (ili dečka, priznajmo, ima i nekih kojima je Edward idol) koja čudno svjetluca, nemojte misliti da ima rak kože ili da ste skrenuli s uma, ona se zasigurno namazala sjajem Twilight (da, da, ima i toga). Ako želite imati Edwarda samo za sebe, kupite lutku Edwarda (veličine je kao Ken), zasigurno nećete pogriješiti. Sumrak možda i jest pretjerano komercijaliziran, no očito s razlogom.

Top 5

FIlmova za djecu

Pripremila: Branka Radetić, dipl. učiteljica

1. Potraga za Nemom (Finding Nemo)

Računalno animirani ﬁlm iz 2003. godine, topla podmorska priča o tati i sinu koji upada u kojekakve nevolje.

2. Ledeno doba (Ice Age)

Digitalna animacija s inteligentnim i zabavnim dijalozima, ispunjena mnoštvom zanimljivih detalja. Radnja ﬁlma događa se prije dvadeset tisuća godina, na početku ledenog doba. Sva stvorenja na Zemlji sele prema jugu, tražeći topliju klimu, osim nekoliko nezaboravnih likova i jednog djeteta.

3. Snjeguljica i sedam patuljaka (Snow White and the Seven Dwarfs )

Prvi Disneyev dugometražni animirani ﬁlm iz 1937. godine, ekranizacija istoimene bajke braće Grimm. Patuljci nikad nisu bili ovako smiješni, a kraljica ovako zla.

4. Pinocchio

Drugi dugometražni crtić Walta Disneyja, Pinocchio, jedan je od najljepših crtića svih vremena. Na ﬁlmu je radilo preko 750 umjetnika, a animirano je više od 2 milijuna crteža, u preko 1500 nijansi boja. Pravi dječji klasik u kojem nas Cvrčak, Plava vila i naš omiljeni lutak vode u prekrasnu priču o roditeljskoj ljubavi, prijateljstvu i malim čudima.

5. Pobuna u kokošinjcu (Chicken Run)

Autori „Pobune“ poznati su po legendarnom serijalu glinene animacije „Wallace i Gromit“. Radnja ﬁlma smještena je u kokošinjcu na farmi okrutne gospođe Tweedy. Njen vjerni pomoćnik sumnja da su se kokoši organizirale, te da nešto spremaju. Glavna organizatorica nebrojenih pokušaja bijega je Ginger, prava buntovnica koja vjeruje da kokoši mogu letjeti.

(i ne samo djecu)

Medijska grupa na 46. Reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva djece Medijska grupa naše škole s voditeljicom Brankom Radetić sudjelovala je na 46. reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva djece održanoj u Čakovcu. S filmom Ulice našega grada od prijavljenih 196 radova ušli smo u uži izbor. Kroz četri revijske projekcije gledali smo filmove naših vršnjaka, ali i onih mlađih od nas. Uz dobar provod, druženje s vršnjacima, gledanje jutarnjih i popodnevnih revija, zabave u diskoteci te večere izdvojili smo zadnji dan za posjet Zagrebu. Bilo je filmova različitih žanrova od dokumentarnih preko reportaža do igranih filmova. Naučili smo mnogo toga, osvježili postojeće znanje, te ove godine idemo dalje i nastavljamo sa marljivim radom. Naš trud se ipak isplatio te smo za nagradu imali 4 dana provoda, gledanja filmova, plesanja, spavanja, učenja i zabavljanja. Pozdrav od ekipe 

Korica ALFA OGLAS