Streberko by OS Spinut Split

LIST OŠ SPINUT • Br. 7. / Lipanj 2005. • godina III.

• SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO • NEKAD BILO,,, • HNOS • LIDRANO • PSIHOTEST • STRIP • JEANS

SADRŽAJ

Dragi naši! Vrijeme doista brzo prolazi i kao što vidite dogurali smo do sedmog broja Štreberka. U protekle tri godine našeg druženja mnogo toga se promijenilo, Štreberko je rastao, debljao se i postajao sve ljepši i bolji. Kao rezultat truda i rada vrijedne ekipe došla su konačno i zaslužena priznanja - naš je list proglašen jednim od najboljih listova u državi, pa smo ga s ponosom predstavili na ovogodišnjem državnom LIDRANU u Zadru. Moramo pohvaliti rad glavnog urednika lista Jure Jerića, bez čijeg rada i upornosti Štreberko ne bi izgledao ovako dobro. Ne smijemo zaboraviti ni ekipu vrijednih novinara – sportskog urednika Antu Dubravčića, pa neumorne Loredanu Musap, Luciju Curavić, Nelu Maričević, Enu Klarin, Miju Kokić, Ivanu Bonacin i Darju Ikicu …Svi oni su nesebično poklanjali svoje slobodno vrijeme stvarajući Štreberka, a sada napuštaju našu školu. Već sljedeći broj stvarat će nova novinarska ekipa, koja će imati priliku pokazati što zna i može. Pozivamo stoga sve zainteresirane koji se žele pridružiti našoj maloj, ali hrabroj ekipi, da se jave i okušaju u časnom novinarskom zanatu. Dragi moji, Napokon sam dobio priliku da vam se obratim s par riječi. Kako prenijeti sve misli, želje i unutarnja htijenja u samo nekoliko redaka, što i kako napisati jer ovo je prvi i zadnji put da se kao urednik na ovaj način obraćam vama, čitateljima. Kažu mi piši ono što ti prvo padne na pamet, pa ne zamjerite na eventualnim lapsusima. • Sjećam se dana kada sam došao u knjižnicu pitati tetu Ingrid, neponovljivu i jedinstvenu, mogu li se priključiti novinarskoj skupini. Vjerojatno nisam bio pretjerano nadaren za pisanje, ali sam ipak pokušao. Moj prvi radni zadatak, intervju s braćom Skelin je, prema mom današnjem gledištu, bio čista katastrofa. Prve mačiće smo u vodu bacili i krenuli dalje. Zadatak za zadatkom, tekst po tekst i evo, napisah zavidnu gomilu. • Na svom kratkom, ali slatkom putovanju novinarskim, radijskim i ﬁlmskim vodama upoznao sam mnoge izuzetne ljude koji će vječno imati djelić moga srca samo za sebe. Sada bih valjda trebao sročiti riječ, dvije o novom broju Štreberka. Mislim da je dovoljno napisati da je ful cool i svakako ga se dočepajte. Nove radne pobjede su preda mnom i pred vama, pokrenite se, učinite nešto značajno i budite svoji. Vaš unaprijed nostalgični Jure! Izdavač: OŠ Spinut, Teslina 12, 21000 Split • Tel.: 021/384 933 Učenik urednik: Jure Jerić Učitelj urednik: Ingrid Poljanić Redakcija: Darja Ikica, Ivana Skočibušić, Ante Dubravčić, Loredana Musap, Lucija Curavić, Ena Klarin, Nela Maričević, Ivana Bonacin, Katarina Majlat, Mia Kokić, Ivana Jarebica, Karmela Tvrdić, Zrinka Vidović, Angela Batić, Vana Vrhar, Toni Vidović, Andrea Šimunković, Mia Reić, Dubravka Jurić, Tea Bratić, Matea Bogdanić, Laura Bezić, Danijela Drlje, Tina Dolić, Marita Katunarić, Petar Puškarić, Mirjana Baran, Bruno Mustić, Doris Dvornik, Maja Šimundža Lektorice: Branka Radetić i Danijela Guć Redakcijiski poslovi: Štreberko Graﬁčko oblikovanje: EASP, Split Tisak: Školska knjiga Naklada: 500 primjeraka

Na krilima hnosa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 HNOS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Vuk i kozlići i spinutski prvašići . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Humanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Intervju s Tamarom Visković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Nikola Tesla. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11 Sida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Moje putovanje u London . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Engleska stranica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Što je muškarac bez brkova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Psiho test . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Godišnjak osmaša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Štreberko na Lidranu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Strip . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Jeans . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Nogomet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Intervju s barba Željkom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Intervju s Borisom Pavlovićem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Gameland . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Pozdrav iz Splita. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Nekad bilo sad se spominjalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Igre spli`ske mularije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Ajme, ča se lipo igrat u dvoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Kada su dica bila dica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Pagina latina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Snjeg u Splitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Miljenko i Dobrila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Sveti Duje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

U Modroj lasti br. 8 izašao je osvrt na Štreberka. Prenosimo vam u cijelosti tekst u kojem nam uredništvo Modre laste odaje priznanje za naš rad. Sve savjete rado prihvaćamo, a pohvalama se ponosimo! ŠTREBERKO - OŠ Spinut, Split (br.6) Simpatičan mačak s naočalama u smiješnim pozama domaćin mnogih rubrika. Vrijedan i kratak prikaz svih knjiga o Harryju Potteru na zadnjoj stranici. Primjeran intervju s novim ravnateljem (odličan naslov Radoznali inovator, privlačan i jezgrovit podnaslov, dobra fotografija, jasna pitanja). Grafički dizajn vrlo dinamičan, ponegdje i pretjeran (savjet: izbjegavati nametljivu podlogu stranica i suvišne grafičke detalje koji odvlače pozornost). Vrlo zanimljiv intervju s Gibonnijem. Koristan članak o HNOS - u, praćen anketom učenika i učitelja. Dobro uređene modne i glazbene stranice. Poseban podlistak s dječjim radovima (prijedlog: objaviti više radova učenika viših razreda). Atraktivan prilog o najvećim europskim stadionima. Vrhunski strip DARJE i IVANE. Odlični psihotestovi po kojima je Štreberko već nadaleko poznat (jedan ćemo objaviti u Modroj lasti). ODLIČAN, ZABAVAN, EDUKATIVAN I SADRŽAJNO VRLO BOGAT LIST - SVE POHVALE TALENTIRANOJ REDAKCIJI!

Lektira na krilima HNOS-a Napisala: Dubravka Jurić 6.c

Ajme meni, sutra je lektira! Aaaa, još je nisam pročitao! Jesi li ti? - Ovakvi usklici mogli su se čuti u razredu dan ili dva prije nego što profesorica hrvatskog jezika najavi lektiru. U 6.c više se ne čuju! Jeste li znali da su satovi lektire u našem razredu totalno cool ?! Naša profesorica Zulin dosjetila se kako satove lektire učiniti zabavnijima. Kako? - Lako, uz pomoć malo mašte. te. Potaknuta HNOS-om našaa profesorica povjerila je grupi učenika zadatak da naprave kviz s pitanjima iz lektire po uzoru na kvizove Milijunaša, Ona ili on ili neki drugi. To se svima jako svidjelo pa se uskoro i

cijeli razred uključio u novi način rada. Cure su se odmah uhvatile posla, dok su dečki samo kolutali očima. Ali za sve vrijede ista pravila pa je i muški dio razreda uskoro počeo surađivati i to jako dobro. Danas je sasvim normalno da na satu lektire imamo kvizove, križaljke i kontrolne koje sastavljaju same uučenice i učenici našeg razreda. Učenje kroz igru naš je novi moto. Na krilima HNOS-a svi se zabavljamo i čitamo lektiru. Nadam se da će vaše profesore i profesorice ovaj članak potaknuti daosmisle slične satove te da će i vaš moto uskoro postati Učenje kroz igru! Sretno!

Hnosovska bajka U

čenici 2.b razreda sigurno će zapamtiti priču češkog književnika Karela Čapeka Poštarska bajka. Umjesto da djecu udavi već uobičajenim ajenim i pomalo dosadnim pitanjima o likovima i događajima, knjižničarka Ingrid dosjetila se kako će obradu lektire učiniti zanimljivom. Učenice enice su najprije odglumile mali igrokaz o poštanskom sandučiću i pismima, pa je knjižničarka arka pričala pri o tome kako su nekad davno izgledala pisma. A onda je uslijedilo ono najbolje, pisanje pisama mami, baki, tati, prijateljima….Nakon toga krenuli smo u poštu, tu, gdje je nastala prava gužva va jer je trebalo kupiti marke, a nakon toga ubaciti pisma u sandučić. Svi smo se dobro zabavili i veselo krenuli prema školi. Ipak, najsretnija je bila knjižničarka, koja je nakon nekoliko dana dobila pismo u kojem joj je 2. b razred poručio da je puno voli. Bio je to sretan kraj hnosovske bajke.

HNOS, HNOS, Piše: Pi Piš e: Jure Jerićć 8.a

Hnos je ovo, Hnos je ono! Ma naslušali smo se svakojakih riječi o HNOS-u. Teoriju već znamo kao papige, a kada stvar treba primijeniti u praksi, tada smo već slabiji i riječi kao da su odjednom presušile. U ovom kritički obojenom članku pokušat ćemo iznijeti što više primjera uspješnog ili pak malo manje uspješnog rada po HNOS-u.

kolska godina je započela ela bezbrojnim seminarima. Profesora svako malo nije bilo (ne žalim alim se), ali čini se da sto baba porađa kilavo dite. Očekivali ekivali smo velike novosti, promijenili smo raspored stolica, okrenuli stolove, obojili pokoju učionicu, ionicu, stavili neki novi pano i-bili spremni za HNOS. Ali čini se da to ne ide baš tako lako. Treba učiniti initi mnogo više da se ostvare ciljevi tog kompleksnog načina poučavanja. avanja. Recimo da je HNOS teoretski dobro zamišljen, ljen, ali kako teoriju primijeniti u praksi? To se pitanje motalo glavama većine profesora i učenika. enika. Stizali su razni naputci od Ministarstva, ali zbunjenost kao da je neprestano rasla. Koliko god gornje riječi zvučale ale okrutno, mi smo ipak uspjeli nešto napraviti, učinili inili smo korak na bolje. Krenimo kronološkim slijedom… Na početku školske kolske godine obasipalo nas se sladunjavim i lažnim riječima, ima, a onda smo svi blejali u prazno. HNOS amo, HNOS tamo, a od famoznog Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda ama baš ništa. ta. Pokoji profesor ga je primjenjivao, ali samo na svom predmetu. Gdje možemo tražiti uzroke tako slabog početnog odaziva HNOS-u veoma je delikatno i upitno. Možda je tome doprinijela nezainteresiranost pojedinaca i zbunjenost većine, te nekoordiniran rad. Jedini pozitivniji primjer u predmetnoj nastavi je bio put šestaša u Zagreb u suradnji s Osnovnom školom Marjan. Što se tiče razredne nastave, treba priznati da su se učiteljice u svemu ovome mnogo brže snašle, jer su u svom radu oduvijek primjenjivale mnoge elemente HNOS-a. Čini se da su nam u drugom polugodištu stvari krenule na bolje. Predmetna nastava uspješno je započela s međupredmetnim koreliranjem, odabrane su korelacijske teme tj. kroz jedan dulji period određena tema

se obrađivala kroz veći ve broj predmeta. Tako se znanja nadopunjuju i učenik dobiva jasniju i širu sliku o nekoj temi. U školskoj godini koja se polako približava pribli svom koncu, imali smo dva korelacijska ciklusa, odnosno dvije korelacijske teme za pojedini razred predmetne nastave, međutim svi profesori nisu uspjeli niti htjeli napraviti korelaciju. Zabilježili Zabilje smo još jedan primjer terenske nastave - odlazak u cementaru Cemex, Biblijski vrt i posjet staroj ka kaštelanskoj maslini. Na ovoj terenskoj nastavi (po HNOS-u) ili izletu (stari naziv za istu stvar) opet smo teoretski dobro isplanirali korelacije, no nismo dobili informacije o tome koliko su one stvarno uspješno uspje izvedene. Ne bih volio da itko dobije krivu predodžbu predod o HNOS-u iz gore pročitanog. pro Vrijeme je da pohvalim i istaknem pozitivne strane ovog preokreta u školi. Na satovima se sve više i prilično uspješno uspje koristi multimedija i didaktička pomagala. Budući da se najbolje uči u vizualno, sve češće se izvode pokusi, prikazuju preparati, pripremaju posebne folije ili računalni programi koji dodatno olakšavaju nastavu. Treba spomenuti i izrade plakata, referata, istraživanja te nastavu u prirodi. Na kraju bih spomenuo jedan primjer koji me uistinu razočarao. U zgradi naše škole tijekom cijelog tjedna održan je čitav ciklus zanimljivih predavanja iz niza predmeta, a samo jedna naša profesorica iskoristila je izlaganja ponajboljih domaćih znanstvenika i profesora za korelaciju sa svojim predmetom. S druge strane treba pohvaliti predavanje o ljepoti ﬁzike održano u prvom polugodištu, koje je privuklo mnoge učenike i vratilo nam nadu da ćemo imati još mnoštvo vrhunskih znanstvenika.

dugacak mu nos Najsjajnije zvijezde OŠ Spinut

Ovu duhovitu pjesmicu o HNOS-u napisala je neka nama nepoznata profesorica (slutimo da je iz južnih krajeva), a kružila je od ruke do ruke na LIDRANU i svugdje izazivala spontani smijeh. Nadamo se da će zabaviti i vas, a koliko istine ima u njoj procijenite sami.

NAPUTAK ZA UPORABU HNOS-a Zaludu ti sve sa faksa, Ne ide ti dobra praksa.

Jure Bogunović 7.a 3. mjesto na državnom natjecanju iz matematike

Tomi Matas 11.aa Recitator - Lidrano

Štreberko Lidrano

Što se tiče razredne nastave, na njihovu adresu stižu same pohvale. Učiteljice su pokrenule bezbroj projekata, mnogo toga je već učinjeno, a nove zamisli samo naviru. Prema HNOS-u, žarište znanja i srce svake škole trebala bi biti školska knjižnica i informatička učionica. Istaknimo samo obrade lektira na drukčiji način, referate i izradu plakata i panoa u našoj knjižnici, a da ne govorimo o radu novinarsko-radijsko-ﬁlmske skupine koja tamo uspješno djeluje. Mnogo toga smo napravili, trudili se, ali naš uspjeh ovisi o svima, a nisu svi sposobni za sve. Ove godine nastavnici su imali potpunu slobodu pri kreiranju plana i programa, odnosno nisu bili kontrolirani od strane Zavoda za školstvo. Ukoliko vam se čini da neki profesori manjkavo rade svoj posao, znajte da će ubrzo njihov rad biti valoriziran i na osnovi toga će biti zapošljavani. Pred nama je novo doba školstva, koje se mijenja sporo, ali zrno po zrno - pogača, kamen po kamenpalača. Uspjeh nam se smiješi, no do tog cilja čeka nas trnovit i dug put. Kada profesori uspiju svoje predmete učiniti zanimljivima i životnima, znanje će doći samo. Baš onako kako smo čitali s plakata - Znanjem kroz igru. MOGU VIŠE, MOGU BOLJE Svi već znate o čemu je riječ - akcija Mogu više - mogu bolje provedena je u našoj školi tijekom svibnja. Svrha ovog natjecanja viših razreda u učenju, ponašanju i zalaganju bila je poticanje pozitivnog natjecateljskog duha i želja da se učenici ujedine u zajedničkom cilju - pobjedi i osvajanju nagradnog izleta. Ova akcija provedena je po ugledu na sličnu, koja se prije tridesetak godina odvijala u našoj školi i koja bi svake školske godine pokretala razrede u žestoku borbu. Pobjednicima akcije Mogu više - mogu bolje 5.b razredu čestitamo, a drugima želimo više uspjeha dogodine.

Moraš imat cilj i dara, Pa ćeš uspit i bez para. Crtaj, printaj, riži brate, To prilipi na plakate. Sve što radiš poslikavaj, Power Point izučavaj. Ne možeš ti samo pričat, Tribaš sve to prezentirat. Sve šta radiš koreliraj, Promišljaj i integriraj. To podili na skupine, Pa nek misle šta će s time. Satove sve stavi duplo, Manje će se knjiga vući. Kad je vanka lipo vrime, U prirodi dicu uči. Teške stvari sve izbaci, Ne tribaju nama đaci Šta bubaju čudne riči. A raspored - minjaj stalno, Dosadu to svaku liči. Čekaj, stani! Ovo više ne vridi! Iz faxa novi naputak slidi!

no Strašno ozbi l j a n književni susret O zanimljivom književnom susretu s piscem Zlatkom Krilićem izvještavaju učenice 4. b razreda Dorotea Gavranić i Mia Mustafovski

ada nam je knjižničarka najavila književni susret sa Zlatkom Krilićem svi smo počeli s nestrpljenjem brojiti dane do njegovog dolaska u našu školu. Cijeli razred je bio uzbuđen, pa smo jedva dočekali da ga konačno ugledamo. Svi smo poznatog pisca zamišljali kao starog, sijedog, naboranog i pogrbljenog, pa smo se ugodno iznenadili kada se pred nama pojavio visok, bradat i uspravan čovjek. Ali pravo iznenađenje nastalo je tek onda kada je počeo pričati o sebi i predstavljati svoje knjige. Odmah smo otkrili da je vedar, zabavan, duhovit i optimističan. Na svako naše pitanje odgovarao je tako da smo umirali od smijeha, a uspio je nasmijati čak i učiteljice. Od svake knjige pročitao nam je samo po jednu rečenicu, ali na tako zanimljiv način da bi nas smjesta zainteresirao, a onda bi brzo zalupio knjigu i rekao: »Hop! I tako dalje…«, a mi se nismo prestajali smijati. Nakon jednako duhovitih i zabavnih priča o svom djetinjstvu i životu, Zlatko Krilić nam je za rastanak odrecitirao svoju prvu ljubavnu pjesmu zatraživši potpunu tišinu i najavivši, smrtno ozbiljnim glasom, da će je prekinuti svaki put kada se netko nasmije. Možete samo zamisliti koliko puta je bezuspješno započinjao svoju strašno ozbiljnu ljubavnu pjesmu! Kada je došao kraj našeg susreta, svima nam je bilo žao rastati se od ovog interesantnog i zabavnog pisca. Svima nam je bilo drago što smo upoznali tog čovjeka bujne mašte i velikog iskustva.

Carevo novo ruho Napisala: Tena Sladoljev 8.a

čenici šestih i osmih razreda naše škole nedavno su u GKM (Gradskom kazalištu mladih ) imali priliku uživati u još jednoj izvrsnoj predstavi. Riječ je o adaptaciji Carevog novog ruha koju je priredila AnaTonković-Dolenčić, rež a režirao Ivan Leo Lemo. Carevo novo ruho jedna je od kraćih bajki Hansa Christiana Andersena, danskog književnika širom svijeta poznatog kao kralj bajki. Ova duhovita bajka govori o ljudskoj naivnosti, ispraznom pomodarstvu i nepotrebnoj želji da se uvijek iskazujemo u najboljem na naučili kako taština i svjetlu. Svi smo na zabavan način lakovjernost u životu predstavljaju samo prepreke i koliko dana svijet okrutan. Naši učenici posebno su uživali je današnji ma u raznobojnim, maštovitim i očaravajućim kostimima koje Popovi Svima su je kreirala kostimografkinja Ivana Popović. se osobito svidjele careve haljine, kojih je bilo doista mnogo. Ne smijemo zaboraviti skladatelja Zvonimira Duspera, čiji veseli i motivirajući songovi i melodije izvrsno upotpunjuju radnju. Scenografkinja Vesna Režić uspješno je osmislila scenu. Treba pohvaliti i glumce, među kojima se naročito istaknuo Tonći Banov u ulozi cara. U ostalim ulogama našim učenicima su se predstavili već dobro poznati Filip Radoš, Vinko Mihanović, Jolanda Tudor, Nada Prodan, Jasmina Žiljak i Franko Strmotić. Sve u svemu, bila je ovo predstava koja će nam ostati u dugom sjećanju.

i ć i l z o k , k u V Napisala: Mirjana Baran 5.a

i spinutski prvašići šć P

o dobrom, starom običaju prvašići se u školsku knjižnicu nicu primaju u drugom polugodištu. U čast ast njihovog ulaska u svijet priča knjižničarka svake godine u knjižnici nici organizira gostovanje lutkara. Ovogodišnji prvašii gledali su predstavu Vuk i kozlići uvijek zanimljivog kazališta Licem u lice, u kojoj su se predstavili prvak splitskog HNK Ratko Glavina i mlada glumica Ana Jelić. ć. Štreberkovi novinari pozorno su odgledali ovu zabavnu predstavu, a nakon nje porazgovarali s glumcem Glavinom i mladim gledateljima. Evo nekih izjava učenika 1.a razreda: Jelena Knezović: Moj najdraži lik bila je mama koza. Svidjela mi se jer je poučavala avala djecu i djeca su je slušala. Marko Žunić: Predstava mi se svidjela zbog toga što je bila šaljiva aljiva i moderna. Bila je sto puta bolja od knjige. Petra Sučić: Koza mi se najviše svidjela jer je bila hrabra. Svima bih preporučila da pogledaju ovu predstavu. Učenici 1.b razreda bili su također raspoloženi za razgovor. Petar Musap: Poslušni kozlići bili su mi najdraži, a ovu bih predstavu volio ponovno gledati da je što bolje zapamtim. Dora Dodig: Najljepši su mi kozlići, jer su šaljivi. aljivi. Predstava je za deset. Marin Rogošić: Vuk je bio smiješan an i lakovjeran, zato mi je najdraži lik. Na redu su izjave učenika 1.c razreda. Ivor Gradinski: Vuk je moj najdražii lik, jer je bio domišljat. Predstava mi se svidjela jer su glumci super glumili. Sara Bušić: Predstava je zanimljiva. Puno mi je bolja nego knjiga koju sam pročitala. Dragica Marinov: Posebno su mi se svidjeli kozlići zato što nikome nisu otvarali vrata, a to znači da su poslušali majku kozu. Kao što vidite o predstavi Vuk i kozlići svi učenici su imali pozitivno mišljenje. Pogledajte je i vi!

O predstavi i o sebi - Ratko Glavina Štreberko: Kada ste počeli glumiti i kako je to izgledalo u Vaše vrijeme? Gosp. Glavina: Bilo je to prije pune pedeset i tri godine u današnjem Gradskom kazalištu mladih koje se tada zvalo Kazalište Titovi mornari. Tamo su karijeru počele i mnoge moje poznate kolege: Josip Genda, Ivica Vidović, Boris Dvornik, Mani Gotovac i pokojni Vasja Kovačić. Bila je to jedna velika plejada glumaca koja je, eto, potekla iz Titovih mornara. Onda su djeca glumila za djecu. A sada, pogledajte kako je to čudno - ja se danas, kao odrastao čovjek, ponovno vraćam ovoj najzahtjevnijoj i najodgovornijoj publici, djeci. Štreberko: Koja vam je publika najdraža? Gosp. Glavina: Možda će vam to biti malo smiješno, ali što više starim, to mi je draže igrati repertoar za djecu. Vraćam se publici koja je čista i koju se ne može prevariti. Kad se glumi za djecu, treba ih uvjeriti da i ja vjerujem u ono što glumim. Njima se jednostavno ne može markirati, što još jednom dokazuje da su upravo djeca najzahtjevnija publika. Štreberko: Kako ste došli na ideju o osnivanju mobilnog kazališta? Gosp. Glavina: Imao sam saznanja o veličini naše Splitsko-dalmatinske županije koja obuhvaća dvanaestak gradova, 36 općina, a iz toga se može lako zaključiti da na tolikom prostoru postoji veliki dječji potencijal. Ta djeca su malo zapostavljena jer često ne mogu dolaziti u grad na predstave. Upravo zbog njih i za njih je nastalo ovo naše malo kazalište. Preko 70% naših izvedbi je bilo na otocima i u Zagori. Isto tako smo nastupili i na mnogim inozemnim festivalima. Bili smo u Španjolskoj i u Sloveniji. Evo, uskoro putujemo u Šangaj, a u kolovozu u Peking. Mislim da sva djeca imaju pravo odgledati nekoliko predstava godišnje, a Kazalište Licem u lice im upravo to omogućuje.

Humanosti nikad dosta

Napisao: Jure Jerić 8.a

Humanost

edavno smo dobili priliku dobro se zabaviti u klubu Tribu Tribu. Ako prijekorno vrtite glavom i pitate se što su to šestaši radili u ovom poznatom sastajalištu splitske elite, ne morate se bojati da smo opasno zabrijali zabrijali.. Naime, naša draga i, na žalost, bivšaa razrednica, prof. Edita Mareti Maretić,, koja je postala ravnateljica dječjeg jeg doma Maestral, pozvala nas je da prisustvujemo modnoj reviji koju su nosili njezini štićenici. Ovaj poziv smo s oduševljenjem evljenjem prihvatili i iskoristili za ludi provod. Tamo smo susreli i brojne novinare koji su se raspitivali o organizaciji i povodu ove zanimljive revije, ali smo mi ipak dobili prave informacije iz prve ruke. Izvje Izvještaj taj o ovom događaju dala nam je sama profesorica Mareti Maretić,, a nekako smo se uspjele progurati i do big face - Matka iz Big Brothera,, s kojim smo

ini se da nam stvari s HNOS - om i ne idu baš najbolje. Pognutih glava promatramo kako nas svojim mnogobrojnim aktivnostima prelaze ostale hnosovske škole i na kraju nam ostaju samo njihove mrvice. Ali ovo nije samo još jedno kritičko mišljenje o famoznom HNOS-u. Ono u čemu se svakako ističemo su humanitarne akcije naših učenika (kad bismo barem takvi bili i u školi, no to je druga priča). Ove godine smo pojačali svoje aktivnosti i postigli impresivne rezultate. Tradicija posjeta Staračkom domu Lovret se i dalje nastavlja, a započeta je uspješna i, nadamo se, dugotrajna suradnja s Centrom za autizam. Senzibilitet naših dragih đaka su probudili i štićenici Doma za nezbrinutu djecu Maestral i naša dražesna prof. Maretić, koja je trenutno njegova ravnateljica. Mnogo toga smo učinili, a sve u svrhu bolje i ljepše sutrašnjice. Treba spomenuti i važnu ulogu naših najhumanijih profesorica, gospođe Anđe Krstanović, dugogodišnje uspješne predstavnice Crvenog križa pri našoj školi, naše vrijedne i poduzetne vjeroučiteljice, gospođe Ružice Maleš te gospođe Ljilje Longin, profesorice hrvatskog i voditeljice izbornog predmeta humane vrednote. Naše tri gracije nas neprestano potiču na humanitarni rad koji ispunjava srce i dušu.

se fotograﬁrale i od kojeg smo dobile autogram. Ova revija imala je humanitaran karakter, a budući da se Matko rado odaziva pozivima na takve priredbe, bilo nam je jasno zašto je pristao doći u Split. Voditeljice cijelog događanja bile su popularne Marijana i Petra iz otkačene emisije Po ure torture, koje na žalost nismo uspjele zaskočiti za razgovor. Pod budnim okom našeg glavnog urednika Jure morale smo ozbiljno odraditi novinarski zadatak, pa nije bilo vremena za gluposti. Samom događaju prisustvovala je i naša nova profesorica biologije Anita Armanda, koja je sa sobom povela nekoliko sedmaša. U nastavku pročitajte što o ovom događaju govore sami modeli i što je, samo za Štreberka, izjavila profesorica Maretić. Štreberko: Profesorice Maretić, koji je vaš prvi dojam nakon ove revije? Prof. Maretić: Još ne mogu govoriti o dojmovima. Osjećam se predivno, a nadam se da je i vama tako. Uvijek volim kada se spoje ugodno i korisno, a baš to se dogodilo na ovoj

na pisti

Napisale i razgovarale: D. Jurić, E. Sirišćević i J. Šimundić-Bendić, 6.c

Savršeni svijet Napisao: Jure Jerić 8.a

reviji. I na kraju moram rećii da se unaprijed veselim novim humanitarnim akcijama. Štreberko: treberko: Kako ste se osje osjećali ali tijekom revije? Prof. Maretić: Bila sam uzbu uzbuđena, ena, baš kao i djeca koja su je nosila. Nisam mogla ne primijetiti kako su moji mali manekeni šetali po pisti bez treme. Jako su me razveselila njihova razdragana i nasmiješena ena lica. Matko Okmažić iz Big Brothera nije bio rječit, rje jer se oko njega za čas stvorila silna gužva va za autograme. Evo što nam je na brzinu kazao: “Ova akcija je za čistu istu peticu. Uvijek se odazivam sličnim sli pozivima i mislim da su takva doga događanja anja uvijek dobrodošla”. Razgovarali smo i s Franom, petnaestogodišnjakom petnaestogodi iz doma Maestral, koji je uspješno prošetao etao pistom. Iako vidno uzbuđen, uzbu uspio nam je kazati da mu je bilo drago nositi modele poznatih modnih marki kao što su npr. Donna Karan i Burberry. Na pitanje Štreberka kako je bilo hodati pistom, Frane je spremno izjavio da mu je “bilo lipo i bez treme, isto ka i drugima”.”. Na kraju dodajmo i to da će ovaj doga događaj aj mnogima ostati u sjeć sjećanju po dobroj zabavi i novim prijateljstvima.

igurno ste svi čuli nešto o Centru za autizam, samo je pitanje jeste znali što je ta ustanova koja se nalazi u našem najbližem susjedstvu i čime se bavi. Vjerojatno ste se pitala što se zapravo događa iza vrata Centra. Za vrijeme njihovog Tjedna otvorenih vrata, imali smo priliku saznati odgovore na sva naša pitanja o autizmu i detalje o djelovanju Centra. Prva stepenica u rješavanju zagonetke zvane Centar za autizam jest deﬁnicija pojma autizam. To je u stvari bolesna zauzetost samim sobom. Naime autisti se povlače u svoj irealni, unutarnji savršeni svijet u kojem im je predobro da bi imali potrebu vratiti se u normalni život. A kada bi se i vratili u našu svakodnevicu, tu bi ih dočekalo iznenađenje zvano hladni i okrutni svijet koji ne preže ni pred čim, nego kao bujica nosi sve pred sobom.. Ekipa stručnjaka Centra pomaže autistima uspostaviti afektivni odnos s okolinom. Novi radni prostor, opremljen ponajboljim pomagalima, dodatno omogućava ostvarivanje njihovih visokih i teških ciljeva. U Centru se odmah osjeti neko posebno zajedništvo stručnog osoblja i njihovih štićenika. Spontani rad, u kojem smo i mi sudjelovali, ispunjen je rijetko viđenom toplinom, suradnjom, razumijevanjem i ljubavlju. Takvu povezanost, gotovo simbiozu, uistinu sam rijetko kada zapazio. Savršeni unutarnji svijet štićenika i, usudio bih se reći, savršeni svijet Centra, najbolja su kombinacija za rješavanje ozbiljnih i katkad nerješivih problema autista. Možda je čak i previše savršenstva u toj njihovoj malenoj oazi mira.

Znanje Razgovarao: Jure Jerić 8.a

je moć

U stalnoj potrazi za bivšim učenicima naše škole koji su izgradili uspješnu karijeru, Štreberko se prisjetio Tamare Visković, članice splitskog Poglavarstva zadužene za kulturu. Ona je glavna šeﬁca svih kulturnih institucija i događanja u našem gradu. Njeni suradnici kažu da je vrijedna, uporna i pouzdana. Za nas mlade je važna zbog toga što se svim silama trudi konačno završiti nesretni Dom mladih koji se gradi više od dvadeset godina. Zanimalo nas je kakve je uspomene iz naše škole ponijela gospođica Tamara.

Š: Jesu li Vam predavali profesori koji još i danas rade u školi (prof.Kapović, Poljak, Burazin, Longin, Kraljević...)? T: Eh, premladi su vam oni za mene, nažalost. Š: Pri odabiru svog današnjeg, dana vrlo odgovornog zanimanja, je li Vam koji profesor pomogao u odabiru, potaknuo u Vama želju baš za tom djelatnošću? T: Čini mi se da sam već ve izborom profesora kojih se s najviše radosti prisjećam na neki način odgovorila i na ovo pitanje. Riječ je mahom o prisjeć ljudima koji su učili u nas klince da učimo i čitamo knjige stalno, ne samo za kontrolni, da postavljamo pitanja i ne prihvaćamo prihva odgovore zdravo za gotovo. To su stvari koje su va važne, sasvim neovisno o tome koliko vam je godina, a postaju to važnije va što je odgovorniji posao kojim se bavite.

ŠTREBERKO: Koliko bismo se godina trebali vratiti unatrag da Vas pronađemo u školskoj klupi Osnovne škole Spinut? T. VISKOVIĆ: Puno. Tada se još zvala Ruđer Bošković. Š: Koja tri pojma Vas najviše prisjećaju na školske dane? T: Triko - nepraktični odjevni predmet od sto postotne sintetike kojeg smo morale odjenuti za satove tjelesnog i kojeg, Bogu hvala, nikad poslije osnovne škole nisam bila prisiljena navući. Osim što nije bio ugodan, predstavljao je ozbiljan problem ako biste poželjeli ići u wc. Ne bih ulazila u detalje. Melodika - koju bih redovito zaboravila ponijeti, pa bih trčala doma prije sata glazbenog. Kraj osnovnog školovanja je bio ujedno i kraj mog druženja s puhačkim in strumentima. Pernica - e koji je to gušt bio kupit svake godine novu pernicu sa zašiljenim olovkama, ﬂomasterima u 32 boje, ravnalom, šestarom, 3 gumice, i 2 oštrila. Š: Ljudi su ti koji čine nešto posebnim i lijepim ili pak manje lijepim i neprivlačnim. Kako ste Vi doživjeli školu i tko Vam je pomogao pri oblikovanju takvog mišljenja? T: Moja učiteljica Franka Beroš, energična žena koja nas je odmalena poticala da mislimo svojom glavom. Profesorica hrvatskog, gospođa Dvornik, koja je vodila literarnu grupu. Nje se uvijek sjećam sa posebnom zahvalnošću, jer je bila od onih rijetkih ljudi koji svoju ljubav prema književnosti prenose na druge s lakoćom i radošću. Profesorica francuskog Rasena Zorić, s kojom sam, osim ljubavi prema tom lijepom jeziku, dijelila i ljubav prema životinjama. I dan danas sa mnom živi mačka koju je gospođa Rasena spasila kad je bila maleno mače i povjerila je meni na čuvanje. Eto, sad joj je 15 godina (mački, ne gospođi Raseni, ona je ipak malo starija) i često pomislim kako nas je lijepo spojila.

Š: Mladi ste i uspješni. uspje Kako ste to postigli? Postoji li kakva formula za naše ččitatelje? T: Ako ve već kao dijete naučite da vam svako znanje daje moć koja se ni na koji drugi način na ne da kupiti niti nadoknaditi, onda vas kasnije u životu neće moći mo zbuniti autoriteti bazirani na novcu, položaju ili vikanju. Ako vas ipak zbune, zamislite ih kako sjede na tuti u donjem rublju na cvjetiće, i više vam neće izgledati tako strašno.

Š: Jeste li ikada zbog toga što ste žena bili drugačije gledani za razliku od muških kolega? T: Vjerojatno da. Uobičajeno je, nažalost, da se autoritet smatra neženstvenim, pa se muškarca koji je odlučan (bahat) smatra kompetentnim i pametnim čak i ako griješi, dok se žena u istoj situaciji okarakterizira kao koza (da ne kažem nešto ružnije). Od žene se generalno očekuje popustljivost. Također, ženi se kompetencija lakše priznaje u tradicionalno ženskim poslovima - brige za djecu (školstvo), brige za bolesne (zdravstvo) socijalni rad i uslužne djelatnosti. U drugim poslovima, vezanim za rukovođenje, mehaniku, kompjutore i slično, ona je suočena s predrasudama. Ja ne dopuštam da me to pogađa, jer to nije moj problem, nego problem onoga koji razmišlja na takav način. Š: Postoji li kakva anegdota, zgodan trenutak iz školskih dana kojeg se i danas rado sjetite? T: Preko puta ulaza u školu bio je gusti, neuređeni šumarak, na mjestu današnjeg platoa gdje su neki kaﬁći. Bila je prava avantura zalaziti u njega. Još i danas mi je žao što tu nije ostao park. A što se anegdote tiče, sjećam se kako sam jednom, pišući kontrolni iz povijesti, primijetila da kolegica koja sjedi sa mnom u klupi prepisuje sve odgovore od mene. Sad, nije meni smetalo što ona prepisuje, ali nismo imale isti kontrolni. Ja sam bila grupa A, a ona B. I kažem ja njoj - “Nemoj prepisivat, drugačija su nam pitanja”. A ona će meni - “Šta ima veze, ionako ne znam”.

Pozdravi svima u staroj školi!

G E N I J A L N I

VIZIONAR

Ova godina proglašena je Teslinom godinom pa smo zamolili našu profesoricu ﬁzike Ljilju Kodrić da nam malo približi život i rad tog svjetski poznatog čovjeka.

Nikola Tesla, rođen je u Smiljanu u Hrvatskoj 10. srpnja 1856. godine, a umro je 7. siječnja 1943. u New Yorku. Genijalni vizionarski um, istraživač i znanstvenik svjetskoga glasa u području elektrotehnike, čovjek koji je za prirodne znanosti u 20. stoljeću (pogotovo za njihovu praktičnu primjenu) učinio kao rijetko tko.

Teslina otkrića još uvijek nedovoljno istražena Nikola Tesla svjetski je poznat po svojim izumima i patentima, usavršavanju elektromotora, generatora i transformatora te po primjeni izmjenične električne struje. Vizionarskim se ocjenjuju njegova istraživanja na polju prijenosa energije, elektromagnetskih zračenja i elektrovodiča iz kojih su, tvrde znanstvenici, danas nastali moderni sustavi radiokomunikacija, televizije, robotike, daljinskoga upravljanja. Mnogi suvremeni, a vjerojatno i budući pronalasci nalaze ishodište upravo u Teslinim otkrićima. Pisana ostavština Nikole Tesle, 70 - 100 tisuća stranica dokumenata, iznimno sistematiziranih njegovom vlastitom rukom, danas je pohranjena u njegovom Muzeju u Beogradu, Morganovoj banci u New Yorku te u središtu FBI-a. Mnogi od tih dokumenta strogo su čuvana tajna i nisu dostupni ni znanstvenicima. Tesla, taj genijalni istraživač i osebujna ličnost, bio je čovjek ispred svoga vremena i slobodno se može reći da svijet još nije do kraja istražio i spoznao pravu vrijednost svih njegovih ideja i pronalazaka. Nagađa se da je u Teslinoj ostavštini riješeno pitanje bežičnoga prijenosa energije te da ona obiluje misterijima poput mogućnosti umjetnoga izazivanja potresa, kontroliranoga projiciranja misli, nadmašivanja brzine svjetlosti, komunikacije s vanzemaljcima itd. Zanimljiva je činjenica da je bista Nikole Tesle postavljena u Svjetskome centru telekomunikacija u Ženevi. Njemu u čast, 1956. godine, jedinica za magnetsko polje prozvana je tesla (T), a njegovo ime astronauti su dali i jednom brdu na Mjesecu. Amerika, zemlja kakva je trebala njegovu umu Nikola Tesla rođen je 10. srpnja 1856. u selu Smiljanu kraj Gospića u svećeničkoj obitelji koja je znala prepoznati njegove prednosti i podržati ga. Iako relativno siromašni poslali su ga na studij u Zagreb i Graz. Zbog ﬁnancijskih teškoća ipak nije uspio završiti fakultet pa se ubrzo zapošljava u Budimpešti, a zatim u Parizu. Godine 1884. odlazi u Ameriku, zemlju kakva je upravo trebala njegovu umu. Krajem 19. stoljeća, nakon prestanka građanskoga rata, Amerika je u procvatu. Nužan joj je

čelik zbog izgradnje željezničkih pruga, industrije, brodova, oružja i sl. Međutim, industriji čelika nedostaju motori, a za njegovu proizvodnju koristi se isključivo ljudska snaga. U tom kontekstu pojavljuje se odjednom Nikola Tesla sa svojim otkrićem elektromotora, što je spas za industriju. Tesla postaje jedan od najslavnijih ljudi Amerike. Na samom početku 20. stoljeća na vlast dolazi američki predsjednik Roosevelt čiji prvi potez je otvaranje Amerike prema svijetu. Tu je opet Teslina šansa da ostvari svoj krajnji cilj - povezati svijet i osigurati mu energiju. Baca se na istraživanje područja prijenosa električne energije i telekomunikacija. Primjena Teslinih ideja Nikola Tesla je otac polifaznog električnog sustava za proizvodnju i prijenos električne energije. Prema njegovoj zamisli izgrađeno je nekoliko vrsta generatora, transformatora i motora. Usavršio je također sustav električnoga izvora svjetla. Elektromagnetski valovi posebno su područje interesa Nikole Tesle. Bavio se visokim frekvencijama i naponima te telekomunikacijama. Udario je temelje prijenosu energije uključujući glas i sliku. Njegova teleautomatika realizirana je kroz teledirigirano upravljanje. Stoga se može reći da današnji dometi američkoga programa svemirskog naoružanja, poznatoga kao Rat zvijezda, imaju ishodište u Teslinoj ideji. Pred kraj svoga istraživačkog rada Nikola Tesla bavio se i područjem termodinamike i hidraulike. Teslina otkrića pripisana drugim autorima Poznato je da su otkrića Nikole Tesle često pripisivana drugim autorima. Postoji mnoštvo patenata pod tuđim imenom iako je njihovo ishodište u Teslinoj ideji. To se posebno odnosi na područje suvremenih telekomunikacija. Talijanski znanstvenik Marconi sebi je pripisao otkriće radiotelegrafske veze, a smatra se da je i otkriće X zraka nepravedno pripisano Röentgenu. Marconi i Röentgen dobitnici su Nobelove nagrade koju Tesla nikada nije dobio. Poznata je Teslina izjava koja ga najbolje opisuje kao osobu: “Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje, ali žalim što nemaju svoje.” Nikola Tesla, taj renesansni tip intelektualca, cijeli je svoj život posvetio samo radu. Nije imao ni obitelj ni prijatelje, nisu ga zanimale materijalne vrijednosti, priznanja i titule. Opterećenost tim stvarima samo bi ga odbila od njegove osnovne želje - Raditi za dobrobit čovječanstva. Do kraja života ostao je vjeran svome porijeklu, a poznate su njegove riječi: “Ponosim se jednako i svojom srpskom majkom i svojom hrvatskom domovinom”.

HIV Piše: Loredana Musap, 8.c

Naša novopečena književna kritičarka Jelena Šimundić - Bendić pronašla je u knjižnici zanimljivu knjigu spisateljice Jane Frey Strmoglavi pad i odlučila vam je najtoplije preporučiti.

ikad nisam mogla pomisliti da bi mi se takvo što moglo dogoditi. Nisam baš toliko glupa. S trinaest godina sam čitala Mi djeca sa kolodvora ZOO. Naposljetku, svatko zna da je droga zadnje smeće. Pa ipak dogodilo se. Još uvijek točno znam kako je bilo kad sam progutala prvu tabletu. Pisalo je na njoj slon, bila je nježno zelene boje, a na glatkoj površini bio je naslikan mali okruglasti slon. Progutala sam je bez razmišljanja i osjećala se prekrasno. Bilo je to tako reći na sam Božić…« Ovo što ste sada pročitali, uvod je u priču temeljenu na istinitom događaju. Ovaj ispovjedni roman je potresna priča o djevojčici Marie. Ona je sasvim obična 13-godišnjakinja, na koju je iznenada pao cijeli svijet. Sreću je potražila u tabletama Ecstasya i drugim party drogama. Zapravo je bilo jako čudno to što se počela drogirati. Živjela je u idiličnoj obitelji, roditelji su joj bili obrazovani ljudi; otac profesor ﬁzike, a majka je podučavala sviranje harfe u glazbenoj školi. Uostalom i sama je bila uzorna i odlična učenica. Razlog zbog kojeg se počela drogirati bilo je stvarno čudno i loše društvo. Često bi znali pušiti joint za vrijeme velikog odmora, ili u kolovozu slaviti Božić i u to ime organizirati božićni tulum na kojeg je bila pozvana i Marie. Znala je da društvo u koje odlazi nije baš kako treba. Bila je svjesna rizika, ali tko misli o takvim stvarima kad si u debelom pubertetu. Glava ti puca i samo misliš o tome kako ćeš izaći iz kuće i pobjeći od onih čudovišta koje si nekad zvao roditeljima, za koje je malo reći da su dosadni. Trebalo je barem nakratko nestati i dobro se istulumariti. Marie se više nego dobro ispuhala na spomenutoj zabavi, a kao bonus uzela je svoju prvu, ali ne i zadnju, tabletu Ecstasya. S drogom su dolazile i druge stvari, poput drastične promjene izgleda. Svakim danom živjela je sve gore i gore, padala sve dublje i dublje. Jedina pozitivna stvar u cijeloj priči je to što je pronašla dobru prijateljicu koja ju je razumjela u svemu, pa i u drogi. Zbog lošeg LSD-a zamalo je umrla. U bolnici je bila tjedan dana, ali oporavak je trajao mnogo duže. Zbog silnog acid tripa i nakon raznoraznih terapija doživljavala je iznenadne ﬂashbackove baš kao kad bi uzela LSD. Promijenila je školu i odlazila je na terapije govora i ponašanja. Unatoč svemu strahovi i vizije nisu iščezli. Važno je spomenuti da su u knjizi promijenjena imena likova i događaja. Ovaj istiniti roman autorice Jane Frey je naša preporuka. Pročitajte ga, jer ako vam se knjiga i ne svidi, sigurno ćete nešto naučiti.

ovodom 20. godišnjice otkriča AIDS-a pripremili smo vam nešto o toj smrtonosnoj bolesti koja se sve više širi po svijetu, a o njoj se vrlo malo zna. HIV je virus koji uzrokuje smrtonosnu bolest imunološkog sustava, AIDS, smrtnu, neizlječivu, spolno prenosivu bolest. Najmanje 28 milijuna osoba u svijetu umrlo je od AIDS-a. Ali ni 20 godina nakon što je HIV otkriven, ne postoji cjepivo protiv njega i lijek za AIDS, iako su novi lijekovi povećali životni vijek zaraženih HIV-om. HIV (virus humane imunodeﬁcijencije) napada imunološki sustav, sustav koji bi obično branio tijelo protiv infekcija. Napada posebne vrste bijelih krvnih stanica. Otima stanicu, u njen DNA utiskuje svoje gene i koristi ga za proizvodnju novih dijelova virusa koji se zatim šire na druge stanice. Stanice-domaćini odumiru, iako se ne zna točno kako. Sposobnost tijela da se bori protiv bolesti pada. Zdravi imunološki sustav ima oko 600 do 1200 stanica po kubičnom milimetru krvi, a ako se njihov broj smanji na 200, smatra se da pacijent ima AIDS. Neki ljudi mogu s HIV-om živjeti nekoliko godina prije no što obole od AIDS-a, osjećajući se zdravo i bez ikakvih vanjskih simptoma. Otprilike polovina ljudi koji se zaraze HIV-om pate od simptoma sličnih gripi u prva dva do četiri tjedna od infekcije. Oni uključuju vrućicu, umor i svrab, ukočene zglobove, glavobolju i natečene limfne žlijezde. HIV je posebna vrsta virusa – retrovirus. Iako su jednostavniji od ostalih virusa, retroviruse je teže savladati. Oni utiskuju svoje gene u DNA stanice koju napadaju tako da svaka nova stanica koju stanica-domaćin proizvede također sadrži gene virusa. HIV je prisutan u krvi, tekućinama pri seksualnom odnosu i majčinom mlijeku osobe zaražene virusom. Širi se kada te zaražene tekućine uđu u sustav druge osobe. Ključna metoda za prevenciju prijenosa HIV-a je korištenje kondoma, iako niti jedna metoda nije 100% sigurna. HIV-om se može zaraziti seksualnim odnosom bez zaštite s osobom koja je zaražena, korištenjem igala ili opreme za body-piercing, transfuzijom zaražene krvi, dopuštanjem da zaražene tekućine dopru do posjekotine ili otvorene rane, djeca, koju su rodile HIV pozitivne žene, mogu biti zaražena tijekom trudnoće ili porođaja ili putem dojenja. Ne možete se zaraziti zrakom ili kašljanjem i kihanjem, ljubljenjem, dodirom ili rukovanjem, korištenjem istog posuđa ili pribora za jelo, kontaktom s daskom na WC-u, ugrizima insekata ili životinja, u bazenima, jedenjem hrane koju je pripremila osoba zaražena HIV-om. Budući da je imunološki sustav

SIDA

Pušenje i njegov učinak Napisala: Tina Dolić 6.c

ašto se puši u našoj školi? To pitanje već mjesecima odzvanja našim hodnicima. Studenti, bez obzira na istaknute znakove zabrane, neprestano puše na ulazu u školu. Bacaju opuške na pod ili u cvijeće, ponašaju se neodgovorno i nezrelo, uništavajući ionako siromašan školski okoliš. Kako to spriječiti? Upozorite ih i vi da ne postupaju ispravno. Možda tako i oni jednog dana prihvate naš stav o pušenju. Računa se da svaka popušena cigareta skraćuje pušačev život za 14 minuta. Pušenje šteti i nepušačima kada borave u zadimljenom prostoru. Dvije najotrovnije tvari u cigaretama su nikotin i katran. Katran u duhanskom dimu nadražuje dišne putove, sužava ih te povećava lučenje sluzi i ometa rad plućnih dlačica. Nikotin pruža užitak pušačima, ali loše djeluje na mozak i živčani sustav uopće. Povezanost između pušenja i raka pluća te kroničnih plućnih bolesti već je odavno poznata. Većina ljudi još uvijek povezuje pu jo pušenje s dišnim problemima. Zato poslušajte moj savjet i recite NE pušenju.

U pušenju ima zlobne neučtivosti i drske asocijalnosti. Pušači kuže zrak nadaleko i naširoko i guše svakog časnog čovjeka koji nije u stanju da u svoju obranu i sam puši. Johan Wolfgang Goethe oštećen, on gubi sposobnost za borbu protiv bolesti i infekcije mogu postati opasne po život. HIV pozitivni ljudi podložniji su bolestima poput tuberkuloze, malarije, upale pluća i herpesa i infekcijama koje izazivaju obične bakterije, gljivice i paraziti protiv kojih se zdravo tijelo može boriti. Najčešće infekcije od kojih obolijevaju HIV pacijenti su: upala sluznice i herpes, tuberkuloza, rak imunološkog sistema, maligna lezija, upala pluća, upala mozga, infekcija crijeva ili utrobe. Razgovarali smo s doktoricom Zoranom Klišmanić koja nam je rekla da je na području Splitskodalmatinske županije od 1986. do 2004. registrirano 69 osoba zaraženih HIV-om, odnosno AIDS-om. Od toga je njih 30 bolesno (18 je do sada umrlo), a 39 HIV pozitivno. Najveći broj oboljelih u dobi je od 30 do 39 godina, a odnos muškaraca prema ženama je 75% : 25%.

ć , 6. c Ena S iriščev i

U zrakoplovnoj luci Resnik moji roditelji, brat i ja nestrpljivo smo čekali zrakoplov koji je kasnio čitav sat. Vrijeme mi je užasno sporo prolazilo, a minute su mi se činile duge kao sati. Napokon se s razglasa začuo glas: “Molimo putnike za London neka se upute prema zrakoplovu.” Obitelj mi je veselo mahala, a ja sam sretna i uzbuđena ušla u avion i krenula na put koji sam tako dugo iščekivala. Nakon dva sata ugodnog leta sletjela sam u londonsku zračnu luku gdje me čekao moj rođak koji živi tamo. Ne gubeći dragocjeno vrijeme već sutradan sam krenula u razgledavanje. Najprije sam se ukrcala u “divovski vrtuljak” (London′s Eye) iz kojeg se može vidjeti centar Londona. Pogled mi se pružao na rijeku Temzu s njenim mostovima, od kojih je sigurno najpoznatiji Tower Bridge, ceste na kojima se posebno ističu crveni autobusi na dva kata (double decker bus), raskošne dvorce, čuveni zvonik Big Ben i ostale brojne znamenitosti Londona. Upitala sam se koliko li ću toga uopće moći vidjeti i posjetiti, jer London je uistinu velik i prekrasan grad. Nešto kasnije ukrcala sam se na turistički obilazak brodom po Temzi i uživala u razgledavanju grada. Iznenadio me i oduševio stari trgovački brod Cutty Sark, koji je usidren u luci, a poznat je po tome što je u davna vremena prevozio čaj iz daleke Kine. Razgledala sam brojne muzeje i galerije, a najviše me dojmio muzej u kojem se čuvaju egipatske mumije. 14

Posjetila sam i Tower of London (londonsku kulu) u kojoj se čuva kraljičino blago, zatim Kensingtonsku palaču u kojoj je živjela Lady Di te vidjela Buckinghamsku palaču, kraljičin dom. Kraljica Elizabeta II. koja je tih dana slavila osamdeseti rođendan, nije me mogla na žalost primiti, jer je bila prezaposlena organizacijom proslave. :-) Mogu vam se pohvaliti i time da sam prešla preko nultog meridijana koji se nalazi na Greenwichu. Osim brojnih kulturnih znamenitosti naročito me oduševila živost ovog milijunskog grada. I još nešto - ljudi različitih boja kože i vjere! Nikada nisam vidjela toliko različitih ljudi

na jednom mjestu! Posebno me zadivio veliki broj urednih parkova punih raznobojnog cvijeća i bujne vegetacije koja uspijeva zahvaljujući promjenama kiše i sunca po kojima je London poznat. U tim parkovima djecu naročito vesele i pitome vjeverice, koje slobodno možete hraniti. Sve što je lijepo brzo završi pa je tako došlo kraju i moje putovanje u London. Mnogo toga nisam uspjela vidjeti, ali neka to bude razlog više mom ponovnom posjetu.

EAGER CAT’S e g a p

Odds and Ends

It was cold that December night, very cold. The moon was full, glowing an eerie light. I was out camping. On my own. Thankfully. The dark woods were teeming with life, every single nocturnal animal was out hunting. Suddenly, I heard a sound. It was getting louder and louder and all the while the thoughts of an 800 pound fully grown male bear never left my mind..... and there he stood, the giant bear on his hind legs. He could clearly see me in the moonlight, yet he seemed uninterested. He walked over to my food supply and took everything I had. He then turned to me, walked over and....... patted me on the head. Darja Ikica 8.a It was break. I had a big fight with Jape about I can’t remember what. I was shouting at her but she just turned the corner for the cellar. I was still swearing loudly and pointing a finger when, instead of Jape, teacher Kapovic came. I ran for the door as fast as I could and slammed right into it. But I was lucky. He didn’t see me as he was too busy eating his banana (thank God for the fruit). I never forgot that and every time I see a banana, I eat it with great joy. Mmmm ... banana. Nela Maričević 8.c One evening while I was taking a walk, I saw strange lights in the sky. I continued walking when I heard a strange sound...... of something landing .I turned around and I saw.... well, aliens. I was so shocked I just stared at them silently. They looked humanoid, had grey skin and big buglike eyes. The leader was stroking a weird thing that looked like a weasel without limbs. It opened its mouth and revealed a lot of deadly teeth.’’Stephen King, I hate you’’, I thought. The leader approached me. He looked like Godfather. I thought he was going to kill me. But he just said: ‘’Where’s the nearest restroom?’’ ‘’Ask at the petrol station’’, I simply answered .Then he grabbed his stomach and said: ‘’Darn those enchiladas. Let’s move, men.’’ Men? They didn’t look like men or women. Maybe they were both? And enchiladas? When I blinked, they were gone. I was terrified but only thought: ‘’Either I ate something bad or we’re about to be invaded by aliens that act as if they walked out of Scary movie.’’ Neither option was good, so I just shrugged my shoulders and went home thinking about dinner. Rea Kovačić 8.c

I was going to a party with four of my friends. We were talking about aliens, trying to guess if they existed or not. Stupid, I know. We were really getting into it when, out of nowhere, a banana-shaped spaceship landed near us. I covered my eyes because I was very scared. Then somebody started talking in a language I didn’t understand at all. An alien began to tickle me. I was shocked. Suddenly they switched to Croatian and I heard them asking if we would go with them. We said we wouldn’t because we were going to a party, so they joined us. Believe me, that was the greatest party ever. Neira Šakić 8.b

Naši osmaši gledali su razvikani ﬁlm “Što je muškarac bez brkova”. Razmišljanja o ﬁlmu su podijeljena...

što je muškarac s brkovima? Film proglašen jednim od najboljih uradaka hrvatske kinematografije, poslastica za gledatelje, dva sata čistog humora. Na adresu ostvarenja su pristizale samo dobre, štoviše, odlične kritike, mediji su preplavljeni pozivnicama za dolazak u kino. A cijela halabuka se stvorila zbog ovakvog filma?!? Zašto je jedan tako ofrlje napravljen, niti malo poučan i više dosadan negoli zabavan uradak sve ostavio bez daha? U kojem grmu leži zeko? Da bi uopće ovo što govorimo bilo relevantno, moramo imati na pameti nekoliko bitnih činjenica. Prva je da hrvatska kinematografija u posljednjih petnaestak godina i nije napravila mnogo dobrih ostvarenja. Publika je željna novina. Domaće je uvijek privlačnije i zanimljivije. Ne treba zaboraviti i kritičare s riječima hvale i marketinške stručnjake. Pomama za odlaskom u kina je na samom vrhuncu. Druga činjenica o našoj kinematografiji ( i to je diskutabilno) je da u spomenutom vremenskom razdoblju skoro ni jedan film nije bio komercijalan. Spoznaja da je nešto stvarano isključivo za nas je dodatna pozivnica u kina. I treći, vjerojatno najvažniji, činitelj je kritika. Naši kritičari su nahvalili ovaj film, razbacivali se nepotrebnim riječima, zaškiljili na jedno oko i što sve ne. Ljudi, navalite! Sam naslov filma odmah generalizira i određuje vrijednost nekoga ili nečega samo prema tome ima li neku tjelesnu oznaku ili ne. U ovom slučaju na redateljev žulj smo stali mi muškarci (jao nama!). Prvi minus. Ali ne bi meni taj satirični naslov uopće toliko smetao da on nije nositelj cijelog filma, ona nit koja prožima sve dijelove i spaja ih u jednu skladnu cjelinu, ako je to uopće sklad. Kakve veze imaju brkovi i što se njima želi istaknuti? Sad napokon, dođoh na svoje. Kruha i igara! Još su stari Rimljani organizirali borbe gladijatora da bi se gradska sirotinja imala čemu veseliti i osjećati moćnom i uspješnijom. To je, naravno, bila farsa, baš kao što je i cijeli ovaj film. Čini se da se od naših davnih predaka nismo ni malo promijenili. Želimo se osjećati jačima, boljima i višima od drugih. Ismijava se primitivizam i način življenja ljudi kojima su do prije sto godina pripadali i naši djedovi. Ako mislite da smo se od tih vremena znatnije pomakli, ljudi, varate se. Danas nas druga pitanja vraćaju u prošlost, otkrivaju našu primitivnost. Ravnopravnost među spolovima, utjecaj vjere, prava posebnih skupina, pobačaji, izvanbračne zajednice i još mnogo, mnogo toga. A tu su uvijek aktualna pitanja ljubavi i ljubovanje, iskrenosti i požude, tijela i duše, erosa i agapea. Na humorističan način se prikazuju tjelesna potreba i istinska neobjašnjiva ljubav. O dvama tako delikatnim životnim potrebama se razglaba površno i bez potrebne doze odstojanja. U ovom filmu ljubav se bezrazložno ismijava i omalovažava, a ona je jedna od osnovnih ljudskih potreba. Volio bih da me vole, kaže pjesnik Andre Ady. S druge strane požuda i trudnoća su razlozi ženidbe, svetog sakramenta spajanja dviju srodnih duša u jedno. Ljudi, probudimo se, ismijavamo primitivizam brđana, a mi smo još gori. Trebali bi se sramiti. Priprosti film za priprostu publiku! Bilo kako bilo, ovdje je riječ o osrednjem filmu dobre glume, ali lošeg scenarija i glazbene pozadine. Novac pokreće svijet, a 14 000 prodanih karata je dovoljan razlog da se snimi ovakvo što. Snimalo se i gore. Čovjeku su igre prirođene, a mi smo ih upravo dobili. Stižu i nove! Kada se napunimo ponosom, ostaje nam samo još da nahranimo želudac. Možda vam karamela iz pripjeva filma bude dovoljna. Ako sam vas na bilo koji način povrijedio, iskreno mi je žao i znajte da nisam čudak koji ne zna za šalu i ambicije, već četrnaestogodišnjak željan promjena. Jure Jerić 8.a

ilm redatelja Hrvoja Hribara Što je muškarac bez brkova? adaptacija je istoimene knjige Ante Tomića. Film je romantična komedija smještena u zaseoku u zaleđu Zadra. Mlada udovica Tatjana nakon muževe smrti priznaje župniku, netom izlječenom alkoholičaru, da je zaljubljena u njega, što njega stavlja na kušnju. Bogataš Marinko vraća se s kćeri u domovinu nakon zatvranja autopraonice u Berlinu i neuspješno se pokušava oženiti Tatjanom, dok je njegova kćerka u vezi sa seoskim haiku pjesnkom. Tipična seoska sredina koja se još uvijek bori s predrasudama i realističnost radnje približava film hrvatskim gledateljima. Jedina je zamjerka to što bi film stranom gledatelju mogao biti nerazumljiv, zato što je redatelj duboko zašao u hrvatsko selo i sredinu te mentalitet ljudi i nacionalne osjećaje. Ipak, film ocjenjujem odličnim, stranci neka sude sami. Glazba u filmu je primjerena i srasla uz događaje. Iako se određeni stihovi puno ponavljaju i forsiraju, mislim da nije pretjerano jer su ubačeni u pravim trenutcima. Gluma je izvrsna! Moram priznti da me ugodno iznenadila i da među hrvatskim glumcima ima još puno potencijala. Humor je odličan, a psovke nisu neukusne, kako bi se moglo očekivati, već su primjerene i potrebne radi realizacije radnje. Kad sagledam sve aspekte filma, konačna ocjena je odličan, pogotovo kad u obzir uzmemo da je to hrvatski film. Oni su do sada bitno zaostajali za stranima, dok nas ovaj film po kvaliteti uvelike približava stranoj sceni. Drago mi je vidjeti da se hrvatska filmska scena pokreće. Loredana Musap 8.c

s i c j l tu

Piše: Mia Reić 6.c

velikim

torbama

treberko: Kako se učemici mogu boriti protiv teških školskih torba? Jasmina: Mogu im pomoći roditelji koji će djeci morati nositi torbe ili se pokušati izboriti za ostavljanje knjiga u školi (ormarići?!) Osim toga treba za svu djecu pažljivo razraditi zdravstveni plan i to tako da se učenike uključuje u program vježbi za kralješnicu,gdje bi profesor tjelesnog odgoja provodio kvalitetnu korektivnu gimnastiku (jer se njome služimo da tijelo ojača kako bi moglo podnjeti težinu knjiga). Dobro bi bilo nositi anatomske ruksake i uvesti sjedenje na gimnastičkim (pilates) loptama za vrijeme nastave.

Sve više djece ima problema s kralješnicom. Kako i neće kad nosimo užasno teške torbe! Je li nam HNOS uistinu rasteretio školski program? Nisam baš sigurna, ali organizacija nastave u blok- satovima moglo bi biti jedno od rješenja ovog problema. O tome smo ragovorali s ﬁzioterapeuticom Jasminom Ivanišević.

Štreberko: Što činiti kad osjetite bolove u kralješnici? Jasmina: Vježbati uz stručni nadzo Štreberko: Koje sportove preporučujete u slučaju deformacije kralješnice? Jasmina: Plivanje i borilačke sportove. Štreberko: Jesu li neki sportovi štetni za kralješnicu? Jasmina: Jesu-biciklizam i tenis. Štreberko: Kako ispravno nositi torbe? Jasmina: Preporučljivo je nositi anatomske torbe i nije pametno nositi torbu samo na jednom ramenu. Štreberko: Pati li danas više ljudi od bolova u kralješnici nego prije? Jasmina: U današnje vrijeme sigurno više ljudi pati od bolova u kralješnici. Razlog tomu je manjak ﬁzičke aktivnosti i sjedilački način života. Štreberko: Možete li nam preporučiti neke vježbe za održavanje naše kralješnice zdravom? Jasmina: Za zdravu i pravilnu kralješnicu najvažnije je ojačati trbušne mišiće. Oni služe kao korzet ili učvrščivač središnjeg dijela tijela tj. kralješnice koji najviše pati zbog težine koja se nošenjem torbe koncentrira u tom području. Zatim su važni i leđni mišići koje razvijamo plivanjem.

Dobro došli PREDŠKOLCI !

12 18

edavno su našu školu posjetili predškolci iz dječjih vrtića Gajeta, Grdelin i Kekec. Radoznali mališani na čelu s njihovim strpljivim tetama obilazili su i razgledavali učionice u koje će uskoro i sami sjesti. U obilasku škole pronašli su knjižnicu. Naši budući školarci bili su vidno iznenađeni velikim brojem knjiga i simpatičnim šarenilom koje su tu ugledali. Odmah im je bilo jasno da je knjižnica neko veselo mjesto, tim više što su zatekli radijsku ekipu pri snimanju nove emisije i novinare koji su se nešto dogovarali. Našim budućim učenicima zaželjeli smo dobrodošlicu s nadom da će se i sami brzo uključiti u aktivnosti svojih starijih kolega.

P S I H O T E S T

Marija Krželj, Sandra Bukovac-Šerić 7.c i Laura Bezić 6.a

1. Saznala si za blamažu o prijateljici iz razreda koju još nitko nije čuo. Što ćeš učiniti? a) Toliko je smiješno, da ne mogu izdržati a da sve ne izbrbljam. b) Ispričat ću samo nekima, ali ću zatajiti o kome se radi. c) Neću nikome ništa govoriti jer znam kako bih se osjećala na njenom mjestu. 2. Tvoja školska prijateljica poznata je po tome što ne vraća posuđene stvari. Kad te zamoli da joj posudiš svoje novo ravnalo, kažeš joj: a) Ma slobodno uzmi! b) Sorry, nisam ga ponijela. c) Nema šanse da ti ga posudim! 3. Prijateljica je izgubila tvoju najdražu knjigu koju si dobila na poklon od tebi drage osobe. Kako ćeš reagirati? a) Ma nema veze, ionako sam je pročitala. b) Dobro, ali kupi mi novu! c) Nema veze, ali da si bila pažljivija to ti se ne bi dogodilo. 4. Tvoja najbolja prijateljica se odjednom sprijateljila s curom koju ne podnosiš. Kako ćeš postupiti? a) Prekinut ću druženje s njom, ne mogu podnijeti tako nešto. b) Bit ću ljuta, ali ću držati jezik za zubima. c) Reći ću joj neka se odluči: ona ili ja. 5. Tvoja prijateljica probava novu minicu koja joj ne stoji baš dobro. Što ćeš učiniti? a) Lagat ću da joj super stoji jer je ne želim uvrijediti. b) Reći ću joj da bi joj bolje pristajao drugačiji model. c) Ništa, neka sama odluči. 6. Tvoja kolegica iz razreda se na tulumu izvrne sa sjedalice i svi joj se počnu smijati. Kako ćeš ti postupiti? a) Valjat ću se od smijeha! b) Pomoći ću joj da ustane i bezazleno se nasmijati. c) ″Mora da si previše popila!″- dobacit ću joj. 7. Tvoja prijateljica ima mnogo bolje ocjene od tebe i ponekad te to čini ljubomornom. Usred važnog ispita koji odlučuje o njenom prosjeku zastala je na jednom pitanju na koje ti znaš odgovor. Što ćeš učiniti? a) Brzo ću izblebetati odgovor tako da me ne može razumjeti. b) Bez puno razmišljanja reći ću joj odgovor. c) Reći ću joj krivi odgovor. 8. Tvoja prijateljica ima super minicu koju bi ti vrlo rado posudila za večerašnji izlazak. Što ćeš poduzeti? a) Dat ću joj doznanja da mi izvrsno pristaje. b) Zamolit ću je da mi je posudi. c) Ne ponudi li mi je sama, morat ću razmišljati o drugoj minici.

9. Kako ćeš reagirati ako ti prijatelji nakon rođendanske zabave, na koju ti nisi bila pozvana, ne kažu ni riječi. a) Bit ću ljuta! b) ″Zašto šutite kao kreteni?″- drsko ću im dobaciti c) Sama ću im prići i započeti razgovor. 10. Što misliš općenito o svojim školskim prijateljima? a) Skoro su svi ljepši i pametniji od mene. b) Sami kreteni! c) Super se slažemo! emo! Oni su zakon!

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10.

A 1 2 3 2 1 1 2 1 1 2

B 2 1 2 3 3 3 3 2 2 1

C 3 3 1 1 2 2 1 3 3 3

21-30 bodova: Čestitam, ti si prijateljica kakvu može poželjeti svaka osoba. Čovjek točno zna što od tebe može očekivati. Ipak, nastojiš ne povrijediti druge govoreći im istinu. Pokušavaš i odbijanje pretvoriti u lijepe riječi. Mnoge ti djevojke zavide zbog lakog održavanja prijateljstva. Tebi se ne može dogoditi da živiš povučeno od drugih. 15-20 bodova: Iako imaš prijatelja, vjerojatno nisi od onih djevojaka oko kojih se sve okreće. Imaš svoje društvo, ali nalaziš se tu i tamo i s drugima u kinu ili u gradu. Katkad i sama imaš osjećaj kako nije sve savršeno. Možda je to zato što tuđe greške uzimaš u obzir, a svoje zanemaruješ. Malo više razumijevanja prema drugima sigurno bi bilo dobro za održavanje prijateljstva. Stavi se malo i u položaj drugih. 10-14 bodova: Vjerojatno je tebe netko veoma povrijedio jer između sebe i prijatelja postavljaš pregradu. Zašto se toliko bojiš upustiti u prijateljstvo? Zar se bojiš da će te ljudi iskoristiti, ismijati ili povrijediti? Vrijeme da napokon smogneš hrabrosti i prestaneš odbijati prave prijatelje. Dovoljan je smješak ili lijepa riječ pa da započne razgovor. Ne boj se, uspjeh ti je zajamčen!

19 13

Ivana Skočibušić

Jure Jerić

Tea Beka

Mirko Tadinac

Ada Tanasković

Anja Mitrović

Darja Ikica

Iva Sladoljev

Jakov Martinac

Antonela Boko

Dujam Klein

Maja Bajamić

Ela Butorac

Bože Zemunik

Razrednica: Ljiljana Longin

8.a

Dubravka Komić

Ante Dubravčić

Rina Mustafić

Blanka Dunatov

Roko Gudić

Ivana Čeprnić

Tina Katunarić

Tina Božiković

Ante Ivanović

Neira Šakić

Petar Radelić

Mia Mimica

Marko Mustić

Doris Praprotnik

Luka Roso

Magdalena Majlat

Marin Bulatović

Marija Ninčević

Josipa Glaurdić

Vedran Rimac

Lucija Lozo

Luka Androja

Durdica Pojer

Razrednica: Ljiljana Kodrić

8.b

Rea Kovačić

Alma Šrkljević

Mia Kokić

Ivan Bonacin

Marina Britvić

Branimir Božić-Štulić

Hrvoje Jakšić

Loredana Musap

Josipa Kožul

Jelena Andelić

Ivan Žure

Katarina Majlat

Petra Marasović

Boran Katunarić

Razrednik: Zoran Ljubić

Ankica Jokić

Ana-Marija Dugonjić

8.c

Krešimir Dželalija Katarina Meštanek

Nela Maričević

Vrabac 8. c Jelena: Na povijesti ona vješto šapće, uvijek se smije, baš nikad ne plače. Ivana: Među pametnije u razredu spada, naša nova matematička nada. Brane: Postat će jednom nogometaš slavni, on je u razredu ¨doktor¨ glavni. Marina: Na satu ona uvijek mobitel ima: zove, šalje i poruke prima. Lucija: Svaki dan joj se u glavi nova ideja rodi, jednom joj je palo na pamet da nas i u šumu vodi. Tonći: Šaljivac pravi od glave do pete, njegove misli u oblacima lete. Ana-Marija: Ženska prava uvijek brani, pjevajuć joj prolaze dani. Krešo: Marljiv i staložen nikad prestao biti nije, a na svaku dobru šalu rado se nasmije. Duje: O eksplozivima on zna sve i svašta al kad dođe do sastava tu prestaje mašta. Hrvoje: U razredu s njim je uvijek neka drama, a kad povijest počne, njemu nema ravna. Ankica: Tiha i povučena, ali tu joj kraj nije, sigurni smo da se u njoj velika hrabrost krije. Boran: Šaljiv i zanimljiv, kao Čoky poznat, neće se ošišat vama za inat. Ena: Sve informacije o glazbi ona će vam dati, S hororima joj često prolaze sati. Mia: Plavuša prirodna, istina je prava, ali vjerujte nam, nije prazna ta glava. Rea: IQ joj ima ogromnu vrijednost brzina i šaljivost njena su prednost.

Josipa: Him je njena omiljena grupa, a kad se spotakne i padne smijemo se skupa. Nina: Vaterpolo najbolje igra ona, svako mjesto osim prvo-za nju zabranjena zona. Petra: Matematika, biologija, sve to njoj leži, savršenstvu u svemu ona uvijek teži. Nela: Maštovitost i ludost jača su joj strana, uvijek nas obraduje novom bazom dana. Katarina Melvan: Ako želiš nešto znati, uvijek pitaj nju Na svako pitanje odgovor, tu je, na raspolaganju. Katarina Meštanek: Svojim stilom odskače i baš uvijek će ti pomoći da riješiš svoje nedaće. Vini: Samo je zamolite i svirat će vam na gitari vaše omiljene glazbene stvari. Loredana: Pokazati znanje trema ju nije, ali pokaži joj puža i odmah se skrije. Bruno: Dobar je glumac, Pegula ga zovu, na kladionici uvijek dobije lovu. Alma: Osjećaj za modu falio joj nije. I još jedna stvar: baš uvijek se smije. Ante: Košarku igra vješto sto na sat profesorima novim objavio je rat. Ivan: Kad ga pitaš pomoć će ti on bez problema, a na sitne uvrede već odgovor sprema. Prof.Ljubić: Najbolji maslinar postati njegov je san, o povijesti i zemljopisu razmišlja svaki dan. Od nas ste napravili 27 izvrsnih đaka. Hvala vam, jer bez vas ne bi bilo ZVJERINJAKA!!!

Š t r e b e r k o

n a

Piše: Jure Jerić 8.a

u P t do

L I D R A N U

Tek su nam tri godine, a već

osvajamo najprestižnije nagrade za novinarski izraz. Naš glavni urednik Jure Jerić odabran je da kao jedan od predstavnika naše županije zajedno s tristo učenika svih hrvatskih škola sudjeluje u radu Novigradskog proljeća, škole za talentirane učenike. Ubrzo nakon poziva u Novigrad našoj redakciji stigla je još jedna vesela vijest - Štreberko je u konkurenciji 500 listova iz cijele Hrvatske ušao u visoko društvo dvadeset najboljih. (Oh, happy day!) Naša knjižničarka Ingrid, profesorica urednica Štreberka i glavni urednik Jure Jerić odvažili su se i odlučili broditi uzburkanim morem LIDRANA, a to je vjerujte mi veoma kompleksan i zahtjevan, ali ujedno lud i nezaboravan poduhvat (od ovih epiteta sigurno vam se vrti u glavi, ali što možemo kad je stvarno bilo tako).

Bube su u glavi…

Ala brale, cili tjedan me nema u školi, opet negdi idem. Nakon produženog vikenda samo se utorak trebalo vratiti u školske klupe, a onda četiri dana u Zadru i apartmanskom naselju Zaton (11km udaljenom od Zadra). Šta ćeš bolje? Pun očekivanja i planova još jednom sam se uvjerio da je nabolje ne planirati i pustiti da sve teče prirodnim tijekom. Ali šta mogu kad san nepopravljiv ! Dakle, sjeli smo u poluprazni (ili polupuni) autobus, raskomodili se, digli nogu na sjedalo (barem ja) i odmah uočili stare, dobre prijatelje iz Novigrada. Upoznali smo i neke nove novinarske kolege iz naše lijene županije, čiji glavni moto je Lascia mi stare (iliti Pusti me stat ). Čini se da nas fjaka drži već malo duže! Na Novigradu nas se moglo nabrojit na prste jedne ruke, ovdje na dvije, a pogotovo nas Splićane. Ma ljudi, život je pokret, pokrenite se, ajmo. Pitam se kad ćemo više izbacit bube iz glave i učinit nešto…

Strpljenja, molim!

U autobusu smo čekali one koji nisu mogli svoje dragocjene glavice natjerati da dođu na vrijeme, već su kasnili, a ja sam to jutro bio i na treningu i onako usput skoknuo do škole po laptop…(a `ko mi je kriv kad sam hiperaktivac). U devet manje kvarat smo odlučili krenut, a onda je trebalo na trajekt po otočane… Ali pravi mirakul je bio kad smo se do Zadra, točnije Zatona, drndali tri i po sata jer organizatori nisu htjeli platit autoput, već smo se divili ljepotama dobre stare Jadranske magistrale. Vozač se usto nije niti pripremio za put, tako da smo još malo lunjali, dok napokon nismo

pronašli Zaton. Pravo ludilo je tek uslijedilo kad smo morali čekati više od uru vremena da bismo napokon dobili ključe i konačno ušli u bungalove, koji su bili više nego dobri. Trebalo je nekako prenijeti prtljagu do bungalova, pa smo uzeli tricikl.

Daleko je savršenstvo…

Prvi dan smo plandovali, šetuckali se Zatonom i Zadrom gdje smo snimili zvuk famoznih morskih orgulja, prisustvovali svečanom otvorenju LIDRANA koje je više nalikovalo seoskoj priredbi učenika koji bi nešto htjeli, ali im baš i ne ide. Raspoloženje su podigle simpatične i zanimljive voditeljice - dvije male sestre blizanke (čini mi se da su prvašice) koje su vodile program zajedno s nekim tipusom koji je mislio da je dovoljno znati čitati i pozornica je njegova. Nakon napornih obveza očekivali smo dobru papicu, koju u Zatonu uz sve napore ni jednog dana nismo pronašli. Miris užeglog ulja osjećao se nadaleko i naširoko i u restoranu se jednostavno nije moglo disati, a hrana je bila više loša negoli dobra. Termini predavanja su se preklapali, tako da je mogućnost sudjelovanja na različitim aktivnostima bila ograničena ili nemoguća. Dok je naš nagrađeni recitator, prvaš Tomi nastupao u Zadru, mi smo imali smotru listova, tako da ga uopće nismo vidjeli na djelu. Šteta!

Sajam taštine…

A sada nešto skroz ozbiljno. Slijedi moj sud o smotri najboljih školskih listova. Možda o ovome ne bih smio pisati, ali posao svakog umjetnika jest da upozorava na pogrješke i poziva na otpor, a novinarstvo je ipak neka vrsta umjetnosti. Prema tome, svejedno ću napisati koju riječ

zvijezdA o nadmetanju školskih listova, od kojih su neki više še tiskovine, spremne za prodaju u trafikama, nego školski kolski listovi. U gotovo svim školama kolama izdaje se samo jedan list godišnje u čiju grafičku pripremu i tiskanje se utučee gomila love. Učenici napišu članke koje opet netko poslije do savršenstva enstva ispravlja i potpuno mijenja. Znam da bi nam to jako otežalo posao, ali trebalo bi zabraniti da školkolski list radi itko drugi osim profesora i učenika. enika. Tu se javlja novi problem, a to je nezainteresiranost profesora informatičke struke da pomognu u radu na školskim listovima. Koliko ja znam, nitko nam se nije ponudio da pripomogne oko grafičkog ili likovnog dijela. Kako onda dalje? Grafičari ari profitirajte! Voditelji novinarskih skupina šepurite se svojim uspjesima, lažite i mažite ite kako sve rade djeca, a vi učenici kitite se tuđim perjem! Ne bih htio da netko shvati kako se na listu ne radi, dapače, e, to je mukotrpan posao koji iziskuje golem rad, ali smatram da bi se sve trebalo raditi u školi. koli. Još k tomu morate znati da škola kola ne izdvaja ni kune za školski list jer se grafička priprema plaćaa od novca zarađenog prodajom lista, a sam tisak je donacija Školske knjige. Sjećam se članka iz jednog informatičkog časopisa o školskim listovima. U njemu piše da školski list trebaju izrađivati profesor hrvatskog jezika, likovne kulture i profesor informatike uz rad učenika. Ukoliko bi se školski listovi radili po ovom principu, tada bi to doista

bili školski listovi koje rade učenici za učenike. Ovako je to običan sajam taštine. Upravo je nevjerovatno da se list koji predstavlja rad više plaćenih profesionalaca (graﬁčara i fotografa) daje kao primjer svima drugima.

Ljudi čine uspomene

Usprkos svemu na LIDRANU je bilo ludo i nezaboravno u pravom smislu riječi. Iako sam morao otići prije drugih, jer sam imao veslačku regatu, bilo je dovoljno vremena da mi ovogodišnja smotra ostane u lijepom sjećanju. Mjesta pamtimo po ljudima pa ću tako ovaj boravak u Zadru pamtiti po novim prijateljima iz OŠ Kaštela, starim poznanicima iz OŠ Brda i kolegama iz naše škole. Nakon zanimljivog posjeta samostanu benediktinki, u kojem smo pogledali izložbu Zlato i srebro Zadra, u želji da se izvučemo od užasne hotelske večere, otišli smo na pizzu. U stalnoj borbi s vremenom imali smo manje od sata da večeramo i stignemo na autobus. Nije to prvi put da je vremena malo, a želja gomilu. Profesorica Poljanić, inače poznata šopingholičarka, prekršila je obećanje da neće potrošiti ni kune na kupnju. U ubojitoj kombinaciji s kolegicom iz Kaštela zapela je u prodavaonici suvenira, pa smo vjerojatno oborili svjetski rekord u brzom jelu i unatoč tome zamalo zakasnili na autobus.

Novinarska i radijska skupina Polako se bližimo kraju školske godine, a još nitko ni riječi nije napisao o učenicima koji cijelu godinu naporno rade na Štreberku (koji je na Lidranu bio medu najboljim školskim listovima) te o članovima radijske skupine koji nam uljepšavaju dane provedene u školskim klupama, a velike odmore i satove razrednika ispunjavaju glazbom i najnovijim zanimljivostima. Ove godine osmaši su se posebno potrudili kako bi ostavili svoj prepoznatljiv trag te kako bi još ovo malo vremena što će ga provesti u našoj školi učinili nezaboravnim. Cijelu ovu godinu naši su novinari bili veoma zaposleni. Na Danu škole, 2. 6. proslavit će se i 1000. minuta emitiranja, a za satove razrednika priređeno je više od 10 emisija u kojima smo slušali o mladenačkim, te prije svega aktualnim i zanimljivim temama. Novinari su se okušali i u ﬁlmskim vodama snimivši ﬁlm Budi dobar kao Stella o djevojčici s Downovim sindromom Stelli, koja je učenica posebne skupine pod vodstvom defektologinja gđe. Helene Piplović. Moramo spomenuti i našu knjižničarku, prof. Ingrid Poljanić koja je naše mlade novinare “podučila struci’’ i sve ove godine ih uporno vodila te neumornog glavnog urednika Štreberka, Juru Jerića. Sigurna sam da se osmaši na kraju ove godine svi sa radošću mogu osvrnuti na vrijeme provedeno u školi Spinut, a za to su uvelike zaslužni i naši novinari. Dragog Štreberka i radijsku emisiju ostavljamo novim nadama s povjerenjem i sigurnošću da će nastaviti našim stopama. Tena Sladoljev 8.a

•

posjet... opet! Pišu i crtaju: Darja Ikica i Ivana Skočibušić 8. a

strip

Traperice, jeans, rebatinke - različiti su nazivi za kultni odjevni predmet koji desetljećima žari i pali modnim scenama širom svijeta. Kada i kako se pojavio i kako je postao modni i statusni simbol pročitajte u našem modnom prilogu koji je pripremila Jelena Šimundić-Bendić 6.c

JEANS!

Najprije nešto o tome kako je nastao jeans. Sredinom 19. stoljeća, za vrijeme zlatne groznice, u Kaliforniju je stigao njemački proizvođač brodskih jedara Levi Strauss, koji je sa sobom je donio goleme količine smeđeg platna za njihovu izradu i popravke. Nije, međutim, naišao na veliku potražnju svoje robe, ali je otkrio da kopači zlata trebaju izdržljivije i čvrste hlače za svoj težak posao. Tako je došao na ideju da od zaliha platna za jedra počne izrađivati hlače, koje je zatim davao sedlarima da im zakovicama učvrste šavove. Levisice su vrlo brzo prihvatili radnici cijele Amerike. One su obvezan dio odjeće western imagea američkih kauboja. Sredinom 20. stoljeća osvajaju cijeli svijet i postaju karakterističan dio odjeće mladih i onih koji se osjećaju mladima. 1940. Sredinom 40-ih godina, nakon završetka Drugog svjetskog rata, plavi jeans se koristio isključivo kao radna odjeća koja je dobivala novi status u SAD i Europi. Sirov, ali ugodan, zastupao je slobodu i svjetliju budućnost. Nosili su ga i muškarci i žene, koji su u njemu izgledali snažno i na neki način slobodno. U Europi su višak levisica ostavile za sobom američke vojne snage i bile su dostupne samo u ograničenim zalihama. 1950. Europa preuzima glavnu riječ na području glazbe i ﬁlma - jeans dobiva etiketu seksa i buntovništva. Američki rock ‘n’ roll i jeans doveli su do prkosa mladih. Jeans je razbio konvencionalnost i neku vrstu izdvojenosti mladih u društvu. Kada je Elvis Presley pjevao u Jailhouse rock-u, njegov kostim zatvorenika bio je slika muževnog muškarca. Djevojke su bile očarane, a svi su dečki pokušavali kopirati Elvisa. Odrasli nisu podnosili muškarce u jeans hlačama i T-shirt majici. Filmovi Divljak i Buntovnik bez razloga stvorili su kultne ﬁgure od Marlona Branda i Jamesa Deana, koji su, naravno, bili odjeveni u jeans hlače i majice.

Teenageri, čak i oni koji nisu htjeli izgledati kao buntovnici, spremno su prihvatili jeans. 1960. Na početku ‘60-ih sve više teenagera se furalo na jeans. To ih je oslobodilo i počeli su se mnogo više zabavljati u odnosu na prijašnju generaciju. Polovinom ‘60-ih dolazi do velikih promjena u društvu, izgledu i ponašanju mladih. Jeans je savršen komad odjeće koji može poslužiti za gotovo sve prigode i ne čini razliku među klasama ljudi, a to je zapravo bio konačni cilj hippie revolucije. Jednostavno niste mogli vidjeti hippija, a da nije bio u trapericama. Oni su se isticali u borbi za ljudska prava i u antiratnim prosvjedima na ulicama boreći se za mir i ljubav u moru plave tkanine, jeansu. 1970. Dno traperica je i dalje ostalo na zvono, ali dizajneri su postali sve kreativniji kod ukrašavanja dna hlača. Kako se moda mijenjala, jeans više nije bio simbol alternative i buntovnika. Počeo je dobivati glamurozniji štih i sve više ljudi ga je počelo nositi. Jeans su nosili samo mladi ljudi, ali i stariji koji su htjeli izgledati mlađe. Početkom disco groznice jeans se drukčije ukrašavao, a krojevi su se izmijenili. 1980. Dizajneri iz Europe odlučili su mijenjati modu pa tako i jeans. Bilo im je dosta utopijskih ideja i krenuli su u novom pravcu. Hlače od jeansa više nisu bile na zvono. Pojavili su se drugačiji krojevi i stilovi ukrašavanja. U toj cijeloj zbrci Levis je započeo novu kampanju. Kao prvi proizvođač legendarne tkanine i začetnik jeansa tvrtka je iskoristila šminkere s dubljim džepom i tako je Levi’s od obične marke postao kultni brand. Američki kreator Calvin Klein 1980. prvi dovodi traperice na modnu pozornicu i od tada svi živimo u eri jeansa.

Evo nekoliko savjeta o tome kako ćete uništavati vaše nove traperice (u daljnjem tekstu rebe)- a sve pod parolom Što nas više maltretirate, mi bolje izgledamo. 1. Nikada ne bacaj stare rebe - riješi se starog para samo ako si se udebljala više od deset kila. 2. Bezvezne nove rebe najbolje ćeš pretvoriti u par savršeno iskidanih uz pomoć skalpela - škare nisu baš pogodne za ovakve kreacije. 3. Ako želiš postići žućkastu boju, skuhaj ih s nekoliko vrećica čaja. 4. Ukoliko želiš svijetlo plave rebe, operi ih u mašini s izbjeljivačem (i pripazi da u mašini ne bude druge robe jer će te mater ubit). 5. I na kraju možda najvažnije pravilo koje svi moraju znati - rebe se NIKADA ne peglaju. Čim se osuše uskoči u njih - neka se oblikuju prema tvom tijelu. Savršeno, zar ne?

Odakle ime jeans? Puno prije nego je Levi Strauss izradio prve levisice od smeđeg platna za jedra, pojavile su se radničke hlače koje su se uvozile iz talijanskog grada Genove. Naziv jeans nastao je prema starom engleskom sleng izgovoru Genova: đinoa. A sada jedna ludost! Od 1. siječnja 2007. godine srednjoškolcima zapadne Australije bit će zabranjeno nositi jeans na nastavi. Ta se odjeća povezuje s vikendima, odmorom i rekreacijom. Ona nije prihvatljiva kao odjevni predmet u školama . »Pokušat ćemo izmijeniti standarde«-objašnjenje je tamošnjeg ministarstava obrazovanja.

Kultne marke, modeli za mršavice ili modeli visoke mode koje nose mnoge zvijezde; to znači samo jednu stvar: dolazi nova jeans generacija. Zapamtite ove dvije ključne riječi: skinny i slim, tj. usko i uz kožu. Ove godine zaboravite traperice širokoga kroja ili na zvono. Za ovu sezonu ultramoderne su traperice koje su uske, savršeno prijanjaju uz tijelo i mogu se lako uvući u čizme. Ovakve traperice savršene su i za proljeće i za ljeto jer uz njih odlično pristaju balerinke i sandale. Naravno, savjeti modnih stručnjaka, ali i zvijezda, vjerojatno će obeshrabriti one punije. Smirite se, za vas su tu neočekivane prednosti: 1) Jeans o kojem govorimo danas svi nose. 2) Jeans čini obline privlačnijima, oduvijek, čak i u slučajevima umjerenih modela.

Koliko pari jeansa imaš u ormaru?

Sigurno mnogo, ali, nikad dovoljno. Kombinirajući različite krojeve, linije, duljine, izbjeljivanje ili čipku, jeans pruža skoro beskonačan izbor različitih modela. Prava novost dolazi iz Levi’s-a. To je jeans izrađen po mjeri. Zahvaljujući metodi Intelliﬁt, dovoljno je ući u jednu vrstu skenera koji odredi naše tjelesne mjere i za nekoliko sekundi izbaci baš onaj model jeansa najprikladniji našoj ﬁguri. U Italiji je ova metoda dostupna u Levi’sovim dućanima u Milanu i Rimu. Nadajmo se da će se ta čudesna stvar uskoro pojaviti i kod nas.

Pripremila: Ena Klarin VIII c

The Clash je jedna od najboljih britanskih punk grupa, ali i jedna

od najispolitiziranijih. Oni su se bavili politikom više od svih punk bendova te su predstavljali odraz sve većeg nezadovoljstva koje je obilježilo kasne sedamdesete. No, krenimo od početka. Prije nego što su se okupili, svi članovi, osim Joea Strummera, su svirali u grupi The London SS. The Clash se okupio 1976. godine, a činili su je Joe Strummer (vokal, gitara), Mick Jones (gitara), Paul Simmonon (bas) i Tony Crimes (bubnjevi). Grupa nastupa na skandaloznoj turneji Anarchy In The UK sa Sex Pistolsima. 1977. godine za samo tri tjedna snimaju svoj prvi album The Clash, nakon što su potpisali ugovor s uglednom kompanijom CBS, što je izazvalo veliko iznenađenje, ali su sve sumnje nestale s ovim albumom. Oni su u svoje pjesme uklopili antikapitalističku retoriku, a omotnicom ovog albuma htjeli su prikazati ugođaj raspadajućeg Londona nezadovoljnoj mladeži Britanije, ali i cijelog svijeta. S novim bubnjarom Nickyem Topper Headonom snimaju drugi album Give ‘Em Enough Rope, u kojem uspješno spajaju reggae i punk, zbog čega su ih i počeli nazivati Stonesima punk pokreta. Ovaj album je donio veliko razočaranje njihovih fanova, koji su očekivali agresivni zvuk kao na prvom albumu. Nakon objavljivanja njihovog albuma, 1979. godine odrađuju dvije uspješne turneje po Americi. Krajem iste godine snimaju dvostruki album London Calling koji se danas smatra presudnim albumom ove grupe jer ih je vratio u top formu. Iako je album kombinacija različitih stilova i žanrova, još se uvijek temelji na sirovoj energiji punka, upečatljivim refrenima te jedinstvenim melodijama. Osamdesetih godina više su se usmjerili na američko tržište. Trostruki album Sandinista (1980.) nije baš impresionirao europsku kritiku, ali zato se svidio američkoj. Album je bio slabiji od prethodnika, a posljedica američkih kritika su uspješno održane turneje. Album Combat Rock izlazi 1982.godine. Iako je singl Rock The Casbah bio svjetski hit, a singl Should I Stay Or Should I Go također megauspješan, (ali i korak prema novom žanru-plesnom popu, što je bilo razočaravajuće za mnoge), ovo je samo označilo njihov pad. Iz grupe odlaze bubnjar Topper zbog svojih ovisničkih problema, a godinu kasnije i Mick Jones koji osniva grupu Big Audio Dynamite. Usprkos tome 1985. godine Strummer i Simmonon snimaju novi album Cut The Crap sa novim bubnjarom (Pete Howard) i dva nova gitarista (Vince White i Nick Sheppard). Ni ovaj album nije dobro prošao zato su se i godinu kasnije službeno razišli. Strummer započinje solo karijeru, a poslije se priključuje grupi Pogues. Priče o ujedinjenju Clasha su zauvijek pale u vodu zbog smrti Strummera u prosincu 2002. Bez obzira na uspone i padove, mislim da će grupa Clash mnogima ostati u dobrom sjećanju jer je, zahvaljujući njima, punk, nakratko, omogućio da se djelić stvarnog svijeta pojavi u rock glazbi. 29

SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA

Pripremio: Ante Dubravčić 8.b

Prvo svjetsko nogometno prvenstvo odigralo se 1930. god. u Urugvaju. Najviše titula svjetskih prvaka osvojio je Brazil čak 5. Zatim slijede reprezentacije Njemačke i Italije (po tri puta), a reprezentacije Urugvaja i Argentine po 2 puta. • Svjetsko nogometno prvenstvo najvažnije je natjecanje u međunarodnom nogometu. Najreprezentativniji je događaj u timskom sportu. Organizira ga FIFA kao natjecanje nacionalnih nogometnih timova zemalja koje su njene članice. • Naša nogometna reprezentacija, pod vodstvom Miroslava Blaževića zvanog Ćiro, u Francuskoj je osvojila 3. mjesto. Na tom prvenstvu Davor Šuker je bio najbolji strijelac. Hrvatska će u prvom krugu igrati na tri stadiona. 13. lipnja u Berlinu na OLYMPIASTADIONU protiv Brazila, 18. lipnja u Nurnbergu na FRANKEN STADIONU protiv Japana te 22. lipnja u Stuttgartu na GOTTLIEB-DAIMLER STADIONU protiv Australije. Ako skupinu prođe na prvome mjestu, igrat će 27. lipnja protiv drugoga iz skupina E, no završi li na drugome mjestu igrat će 26. lipnja protiv pobjednika skupine E. Ako dođe do ﬁnala utakmicu će odigrati na stadionu na kojem je i započela pohod Njemačkom. Nadam se što boljem plasmanu Hrvatske na Mundialu i držim joj ﬁge, baš kao i cijela naša redakcija. A vi, koji idete u Njemačku, bodrite Hrvatsku kao da vas ima na milijune. I naravno, dobro se provedite. A ni vi, koji ostajete ispred malih ekrana uz dobru ekipu nećete puno izgubiti.

HRVATSKA PLUS Sjajna obrana, ujednačenost kolektiva koji diše zajednički. Momčad bez zvijezda i vodonoša, vrlo ozbiljna i profesionalna, svjesna svojih mogućnosti, gotovo u cijelosti sastavljena od igrača iz inozemstva, prekaljenih u najtežim utakmicama, ali i beskrajno privrženih domovini. Iskustvo je nedvojbeno, kvaliteta također. Kadgod je važno, najvažnije, Hrvati znaju odigrati na rezultat, a u Njemačkoj će biti kao doma.

HRVATSKA MINUS Nedeﬁniran vezni red koji čine dvojica defenzivaca, dvojica klasičnih bočnih te jedan playmaker koji se nedovoljno kreće. U takvoj konstelaciji igre nema prave, protočne igre i dalje se većina akcija svodi na pojedinačnu inspiraciju, slobodne udarce te skok u prekidima. Izbornik razmišlja o promjeni sustava 3-4-1-2 u 4-2-3-1 što može biti i dobro i loše. Problemi se množe mogućim izostankom standardnih, naročito R. Kovača, Srne i Prše.

Pripremio: Petar Puškarić 5.a Sve je počelo daleke 1930. godine u Montevideu u Urugvaju i od tada, svake četiri godine održava se najprestižnije natjecanje u nogometu: Svjetsko prvenstvo. Tako će biti i ovoga ljeta (9. lipnja – 9. srpnja). Nakon dalekog istoka, prvenstvo se seli u srce Europe, u Njemačku. Tijekom mjesec dana 32 nacionalne vrste sa svih šest kontinenata borit će se za veliko finale u Berlinu. Daleko najviše šanse za osvajanje svjetskog prvenstva ima Brazil koji ga je osvajao već pet puta, a 18 puta je sudjelovao na njemu. Hrvatsku stručni analitičari vide u četvrt finalu. Može se kazati da je za nas, koji smo u svom kvalifikacijskom ciklusu neporaženi, to vrlo dobra prognoza. Ždrijeb nas je smjestio u naizgled laku, ali i tešku skupinu koju uz nas čine Brazil, Australija i Japan. Izbornik Zlatko Cico Kranjčar, naše vatrene će na travnjake Mundiala poslati najvjerojatnije u formaciji 3-4-1-2, a ovo je idealnih jedanaest: Butina; Šimić – R. Kovač – Šimunić; Srna – Tudor – N. Kovač – Babić; N. Kranjčar; Pršo A sada nešto više o domaćinima i pobjednicima svjetskih nogometnih prvenstava: god. 1930. 1934. 1938. 1950. 1954. 1958. 1962. 1966. 1970. 1974. 1978. 1982. 1986. 1990. 1994. 1998. 2002.

DOMAĆIN Urugvaj Italija Francuska Brazil Švicarska Švedska Čile Engleska Mexico Njemačka Argentina Španjolska Mexico Italija SAD Francuska Japan i Korea

POBJEDNIK Urugvaj Italija Italija Urugvaj Njemačka Brazil Brazil Engleska Brazil Njemačka Argentina Italija Argentina Njemačka Brazil Francuska Brazil

Nešto o nagradama: ZLATNA KOPAČKA: za najboljeg strijelca. Prvi put dodijeljena 1930. god. ZLATNA LOPTA: za najboljeg igrača, prvi put dodijeljena 1982. god. YASHINOVA NAGRADA: za najboljeg vratara. Prvi put dodijeljena 1994. god. FIFINA FAIR PLAY NAGRADA: za ekipu koja je najpoštenije igrala, prvi put dodijeljena 1978. god. Dodjeljivala se još i nagrada za najzabavniji tim. Kada je u pitanju najvažnija sporedna stvar na svijetu, mogli bismo napisati još mnogo toga, no izabrali smo samo ono najvažnije.

Na Svjetskom nogometnom prvenstvu policija će imati pune ruke posla. Po nekim najavama najviše problema stvarat će engleski huligani kojih će biti oko 15.000, zatim agresivni navijači iz Poljske, njih 10.000, a očekuje se i velik broj Srba, Nizozemaca i Ukrajinaca. Suparničke grupe navijača putem interneta dogovaraju sukobe na SP-u. Hrvatski navijači, kojih će biti oko 10.000 nisu toliko agresivni kao prethodno spomenuti, ali su od incidenta na Malti pod posebnim nadzorom.

vjetar u

JEDRA Z Znatiželjni Štreberko još je jednom dokazao svoju nepredvidljivu novinarsku ćud. Poslao je svoju suradnicu Maritu Katunarić da istraži sve o jedrenju, lijepom sportu o kojem se ne piše dovoljno. Barba Željko, iskusni morski vuk, pomogao joj je da sazna sve što ju je zanimalo i Štreberko je veoma zadovoljan njenim uratkom. Pa naučite i vi nešto više…

Marita: Koliko dugo jedrite? Željko: Od 1978. godine, punih 28 godina... M: Što je tako čarobno u tom sportu da Vas je privuklo? Ž: Moj tata mi je govorio “Ma, kakav je to sport u kojem se sjedi...“ Naravno da se šalio, znao je on dobro kakve uužitke more i jedra mogu pružiti. Krotiti prirodne sile je jako veliki izazov za svakoga, ali rezultat može biti fantastičan fantasti jer jedrenje je jednostavno poezija kretanja. M: Imam osjećaj da je jedrenje više od sporta. Ž: To je način života. Kažu za jedriličare da su malo ćuk, ćuk... a kako i ne bi... npr. kad puše jugo većina ljudi je depresivna osim, naravno, jedriličara koji se vesele dobrom jugu kao mala djeca, jer je tada najljepše jedriti. Za razliku od bure koja je zimi na moru iznimno hladna i jedriličari je baš i ne vole. M: Promatrajući jedriličare primjetila sam da moraju svladati prvo teoriju pa onda praksu. Možete li nam objasniti što je teorija, a što praksa? Ž: Da bi ušli u jedrilicu početnici prethodno moraju upoznati dijelove jedrilice, iz kojeg smjera puše pojedini vjetar, čvorove, kako jedriti prema a kako niz vjetar... S obzirom da polaznici škole jedrenja dobivaju jako puno informacija s kojima se do tada nisu susretali, teško im je iz same teorije stvoriti sliku o tome što je jedrenje. Stoga već nakon nekoliko sati teorije sjednu u jedrilicu i tako puno lakše upijaju nova znanja. M: Kada je najbolje započeti sa jedrenjem? Ž: Između 8. i 10. godine. M: Koje su predispozicije da bi netko bio/la dobar jedriličar? Ž: Imati sve petice u školi, ha, ha...

M: Kako je bilo jedriti dok ste Vi bili mladi, a kako je danas? Ž: Razlika je velika. Danas je jedrenje puno organiziraniji sport nego što je to bilo nekad. Današnji najmlađi jedriličari sudjeluju na puno više regata, tako da nakon samo dvije godine jedrenja godišnje odjedre preko 30 regata od kojih je barem pola izvan područja Splita, a i opremljeni su zaštitnom odjećom puno bolje nego što smo mi to bili. Imaju tzv. suha odijela koja ih štite od hladnoće i po najvećoj zimi. Mogli smo samo sanjati o odijelu ispod kojega možeš obući rebatinke i majicu, upasti u more nekoliko puta i ostati suh... M: Je li jedrenje skup sport? Ž: Jako je skup, ali najveći dio troškova pokriva klub. M: Zašto nema više o jedrenju u medijima? Ž: Nitko pametan to ne zna. Mi smo kao pomorska zemlja a o moru i morskim sportovima velika većina ljudi u Hrvatskoj ne zna ništa. Evo, koliko vas zna da je u posljednjih 10 godina na svjetskim prvenstvima u klasi Optimist svjetski prvak pet puta bio Hrvat. M: Možete li nam objasniti neke pojmove? Ž: OPTIMIST je tip jedrilice u kojoj jedre najmlađi i u njoj se može jedriti do navršene petnaeste godine. ORCA je jedrenje uz vjetar. ŠPINAKER je jedno od jedara na jedrilici, napravljeno od lakog materijala i koristi se za jedrenje niz vjetar. REGATA je naziv za jedriličarsko arsko natjecanje. M: Ukoliko netko želi jedriti, što to mu je činiti? Ž: Odvezati konope i isploviti. M: Imate li što reći našim učeenicima, a posebno mladim sportašima i sportašicama? Ž: Budite uporni u onome što radite. Nemojte dozvoliti da zbog nekakve igrice na kompjuteru sutra žalite za propuštenim.

Razgovarao: Ante Dubravčić 8.b

splitski Tijekom školskih praznika odlučio sam uhvatiti jednog splitskog žapca i hrvatskog vaterpolskog reprezentativca Borisa Pavlovića, s privremenim prebivalištem u Zagrebu, da nam kaže nešto o sportu kojim se bavi i o raznim drugim stvarima koje su nas zanimale. Štreberko: Kada si počeo trenirati vaterpolo i u kojem klubu ? Pavlović: Želio sam se baviti košarkom, ali zbog problema s leđima počeo sam trenirati plivanje i onda sam se s 10 godina prebacio na vaterpolo u Jadrana. Štreberko: Na kojoj poziciju igraš i da li ti je tu poziciju nametnuo trener? Pavlović: Igram na poziciji centra (sidraš), a trener ti odredi poziciju na temelju građe i predispozicija. Štreberko: S koliko si godina ušao među seniore Jadrana? Pavlović: S njima sam počeo trenirati sa 16 godina, a u prvoj ekipi sam zaigrao sa 17. Štreberko: U kojim si klubovima igrao i imaš li inozemnih iskustava? Pavlović: Nakon Jadrana, otišao sam u Italiju i četiri godine igrao za Cataniu sa Sicilije, a ovu sezonu sam u zagrebačkoj Mladosti. Štreberko: Koja su ti najveća postignuća u karijeri? Pavlović: Osvojio sam s juniorskom reprezentacijom prvenstvo Europe, a bilo je srebrenih i brončanih medalja te prošle godine Kup Hrvatske s Mladosti. Štreberko: Koja ti je godina u karijeri ostala u pamćenju kao najvažnija? Pavlović: Svaka je va važna, na, ali izdvojit ću godinu kad sam iz Jadrana otišao u Italiju. Štreberko: Kad si prvi put zaigrao za reprezentaciju i kakav je to bio osjećaj? Pavlović: Sa 17 godina počeo sam se priključivati seniorskoj reprezentaciji i bila mi je velika čast i zadovoljstvo zaigrati za Barakude. Štreberko: Imaš li nešto reći za kraj ovoga razgovora i preporučiti našim učenicima? Pavlović: Svakako. Vaterpolo je jedan zdrav i za tjelesni razvoj posebno dobar sport. Svima bih preporučio da se maknu s ulice. Dođite na bazene i zaigrajte! Nadam se da sam ti rekao sve što te je zanimalo i samo nastavite s izdavanjem Štreberka.

Mnogi učenici često se tuže na dosadu. Kažu da jednostavno ne znaju što bi radili, a najjednostavnije im je uključiti televiziju i ubaciti se u prvu sapunicu koja se pojavi na ekranu. Angela Batić iz 7.b daje vam nekoliko korisnih savjeta kako ubiti vrijeme.

ŠTO RADITI

U SLOBODNO VRIJEME? Školski

Ako vam se ikada dogodi da imate vremena na pretek, a ne znate što bi s njim poslušajte naš savjet. Vrijeme možete provoditi izrađujući pumpune, trakice i narukvice od perlica, a kako se to radi pokazali smo vam u prošlom broju Štreberka. • Ako vas sve to ne privlači, tu su časopisi OK, Teen, Chica, Bravo, Modra lasta ili čak Drvo znanja. U časopisima možete pronaći najnovije tračeve, tajne, priče i bisere o poznatima i slavnima. • Ako ste usamljeni pokušajte uzgajati cvijeće-ono vam može postati prijatelj. • Ako želite ugoditi sebi ili drugima, pokušajte s kuhanjem (sjetite se da recepte možete pronaći u Štreberku). • Pokušajte sa sakupljanjem čepova, bedževa, maramica, sličica, stripova i ljubavnih poruka(SMS ili na papirićima, svejedno). • Ukoliko želite povećati džeparac za čitavih 50 lipa, sakupljajte boce. Boca po boca i eto ti pristojne sumice. • Ako ste ljubitelji knjiga, svoje slobodno vrijeme možete provoditi u knjižnici gdje su vam na raspolaganju naslovi poput Harryja Pottera (svih 6 knjiga), Kronika iz Narnije ili horori R. L. Stinea. Dobre ﬁlmove pogledajte u kinu, a program i sadržaj pronađite u dnevnim novinama. Ako ste pravi štreberko, okušajte se na natjecanjima kao što je npr. Lidrano. • I na kraju, još uvijek se možete prijaviti u novinarsku ili radijsku grupu. Pa onda kažite da vam je dosadno!

biseri

 Učenik: Mogu li ići u wc? Profesorica: Možeš, ali kad bude malih pet minuta odmora.  Profesorica: Ako bude nastava u jednoj smjeni škola će vam biti od 15h do 14h (umjesto od 14h do 15h).  Zašto se jedinka ženke i mužjaka razlikuje po boji? - Da ne bi bilo gaya. - Da mladi ne bi dojili tatu.  Krava je travožder.  Profesor: I …kakva je voda? Učenik: Pa…slana, vlažna …  Učenik traži Europu (na karti Europe). Nakon nekog vremena kaže: “Profesore, samo tren. Čekajte da je nađem”.  Profesor opominje učenicu: Tea! Tea: Molim?! Profesor: Dobro, moliš. Onda te neću ometat!  Zašto poskok ima šuplje zube? - Jer nije bio kod zubara.  Profesorica: Imali dobrovoljaca za ići ……. Učenik: Da, ja bi iša’ kući.  Profesorica: Čime je okruženo kopno ? Učenik: Pa isto kopnom.  Profesore, profesore, profesore (doziva učenik profesora). Nakon nekoliko minuta. Profesor: Ajde, reci! Učenik: Iz Bajkonura se lansiraju letjelice. Profesor: Ma lansirat ću ja tebe iz učionice.

 Profesorica: Kako bi preveli fast food restoran? 1. učenik: Restoran brze hrane. 2. učenik: Brzogriz  Profesorica: Prepišite bilježnicu u tablicu.  Profesor: Tvoje znanje je jadno, tanko …Ali ova jedinica neće biti ni jadna ni tanka.  Tijekom malog odmora učenik na ploču napiše: Niko kao Hajduk iz Splita… Profesor uđe u razred i vidi natpis na ploči. Nadoveže se i napiše: ...nije pao na niže grane.  Profesor: Znate li da su prije u Brazilu proizvodili Bube (vrsta automobila) na alkohol? Učenik: Ajmo ljudi, idemo se vozit u pijanim Bubama.  Profesor na satu zemljopisa popravlja vrata (na glas razmišlja): Ovo drži ko’ pas ježa.  Profesorica: Djeco naša obala je razvedena….. Učenik: …ali nema veze, ne brinite se, ponovno će se oženiti!  Učenik: Smijem li ići u wc? Profesor: Ne. Učenik: A u toalet? Profesor: Ne. Učenik: A onda smijem li u nužnik? Profesor: Ne, ni u wc, ni u toalet, ni u nužnik!  Vaše radno vrijeme brbljanja je cijelo vrijeme od 06 do 24. (Umjesto: od 00 do 24).

Prikupile: Dubravka Jurić i Tina Dolić 6.c

Nacrtala: Dubravka Jurić 6.c

RJEŠENJE: Ljeto nam se vratilo

GAMELAND Pripremila: Darja Ikica 8.a

Svoju uspješnu rubriku po posljednji put ispisuje naša Darja Ikica. Opet je samo za vas odigrala i ocijenila jednu novu igricu.

Enemy Teritory: Quake Wars Activison i Splash Damage nam donose naslov čiji je zadatak u potpunosti redeﬁnirati multiplayer u FPS-ovima. Pročitajte ovu malu najavu i shvatite kako su na dobrom putu da ostvare sve naše snove. Pošto je moj ljubljeni glavni urednik Jure u svom već poznatom stilu izdvojio malo vremena da mi izlaje sve svoje nove naredbe i primjedbe (i ne samo meni !), spomenuo je kako Gameland baš i nije previše interesantan. Stoga sam vas odlučila potpuno šokirati novostima. Usputno sam i šokirala samu sebe al’ dobro. Krenimo na stvar. Na ovom svijetu postoji pun kufer gamera, a svaki gamer/ica, kojem/joj je iole stalo do statusa, je sigurno čuo/la za Return to Castle Wolfenstain - Wolfenstain: Enemy Territory. Kada bismo rekli da je Wolf: Et najpopularniji FPS mod u povijesti, ne bismo pogriješili. Kreatori najopasnijih virusa su pozavidjeli Wolf-u na svom super brzom širenju internetom. Sad je pitanje hoće li Enemy Territory: Quake Wars doživjeti istu takvu popularnost. Ladies and Germans, upoznajte se sa statistikama… Ovo mi je bio veći šok od toga da je Bush postao predsjednik. Evo šta se događa: Splash Damage se naime zabavljao sa Carmackovim, DOOM III Engineom. Zašto? Zato što je Doom III (znate ona igrica koja bi bila malo igrivija da joj graﬁka nije zeznuta. Ali u ovom slučaju se ne radi o toj istoj krntiji koju im je Carmack uvalio. Naime, Splash Damage se zabavljao igricom i potpunom optimizacijom DOOM III engina. I sad pitanje: zašto ET: QW tako lijepo izgleda? Pazi ovo - Splash Damage koristi takozvanu Mega Texture tehnologiju. Što ona omogućava? O, ništa posebno. Samo stvaranje 6 Gigabajta tešku izvornu teksturu koja se kasnije dodatno optimizira kako bi na kraju uzela 8 MB Video Memorije. Ovo sve iz krntije Carmackove? WOOHOO! Štorija… Quake Wars bi najlakše mogli smjestiti 50-60 godina nakon Quake IV, kada Strogg (d ejlijenz) po prvi put napada Zemlju. To je jedna bespoštedna borba između konvencionalno strojnicama i pištoljima naoružanih ljudskih jedinica zvanih Global Defence Force (GDF) i vrlo,vrlo, *vrlo* hi-tech naoružanih vanzemaljaca, nazvanim Strogg. Radnja i nije toliko interesantna, kako Splash Damage to ljepo objašnjava, i vrlo je slična Wolf:ET. Nadamo se da ste skužili što je Darja htjela reći. Štreberku je uletilo tupilo, ali on i onako nije nikakav gamer, što se vjerojatno za vas ne bi moglo kazati. Pa sretno vam u novoj igrici !

ezoterija Piše: Jelena Šimundić-Bendić 6.c

Ovaj je članak posvećen praznovjerjima, kojih ima mnogo u svim sferama života. Na praznovjerja ćemo se nadovezati ezoterijom. Vjerovatno vam nije jasno što znači pojam ezoterija. Ezoterija je skup znanja i vještina čiji je cilj izmjena stvarnosti ili predviđanje budućnosti drugačijih od načina koje poznaje moderna znanost. Izdvojili smo nekoliko najpopularnijh i najraširenijh grana ezoterije, ukratko ih opisali i naveli najvažnija obilježja. Horoskop kao zakon Astrologija je zasigurno najrasprostranjenija ezoterična vještina. Horoskop možete pročitati u dnevnim novinama, raznim časopisima, teletextu, internetu…Pitanje je jesu li horoskopi koje čitate točni. Astrolozi naime smatraju da položaj zvijezda na nebu na dan nečijeg rođenja može utjecati na sudbinu te osobe. Astrologiju znanost nije ni potvrdila niti osporila, ali u nekim krajevima horoskop ima gotovo snagu zakona, primjerice u Indiji. Bijela magija Bijela magija je ona vrsta tajnog utjecaja na prirodne sile kojoj je svrha nečija zaštita, spas i ozdravljenje od loših utjecaja. Crna magija Čitajući oglase koji su vezani uz ezoteriju, dolazimo do zaključka da se većina znalaca bavi bijelom magijom. Nitko ne priznaje da se bavi crnom magijom. Koji su to ljudi koji nas štite od zlih sila? Možda se jednostavno ne žele eksponirati u javnosti… Duhovi Neki ljudi smatraju da o sebi, drugima i svojoj budućnosti mogu saznati više ostvare li kontakt s duhovima mrtvih ljudi. Često to mogu biti bezazlene mladenačke zabave, ali podudari li se dozivanje duhova s nekim vanjskim događanjem, primjerice požarom, potresom, zvonjavom sata ili neobjašnjivim lupanjem vrata, sudionike zna obuzeti višednevni strah i jeza. Prizivanje duhova zove se još i spiritizam, a treba napomenuti da ga crkva najstrože zabranjuje. Gatanje Gatanje je proricanje budućnosti gledajući naizgled slučajan raspored taloga kave, razbacanog graha, tarot karata…

ukunulukunukuluku M ožda vas čudi izgled ovog broja Štreberka i mislite da smo skroz otkačili. Ne, ne dragi naši, mi smo potpuno prisebno i s punom odgovornošću odlučili podijeliti naš list na dvije cjeline. Kao što vidite, dio našeg prostora posvetili smo našoj kulturnoj baštini, a sve pod motom Nekad bilo, sad se spominjalo. U našoj zanimljivoj šetnji vremeplovom vodimo vas u davno nestali svijet s početka prošlog stoljeća. Na vama je da pažljivo pogledate i pročitate sve što smo vam pripremili. Možda ćete nakon toga početi drugačije promatrati i čuvati ljepote našeg Spljeta grada. Pozdravljamo vas onom starom splitskom: Zdravi i veseli bili.

aša današnjica je ispunjena bezbrojnim obvezama, zaduženjima i očekivanjima koje pokušavamo ostvariti u ovakvom ubrzanom tempu življenja. Uistinu je teško ostvariti planirano, pogotovo ako znamo da smo u stalnoj i nepravednoj borbi s novcem i vremenom. Još bi to sve i bilo izvedivo da, prema nekima, nemamo uteg prošlosti oko vrata koji nas obvezuje na poštovanje rodne grude, zavičaja, jezika kojeg su nas učile majke i vrjednota nasljeđenih od naših starih. Ali, kako onda do uspjeha kojemu svi težimo? Zbog čega uopće otvarati škrinju prošlosti? Evo odgovora. Škrinja se ne očituje izgledom, već sadržajem, kojeg od lopova čuvaju ključ i ključanica. Slično je i s našim uspjehom - ključ je današnjica, a ključanica prošlost. Dakle, oslanjanje na tradiciju i pametna uporaba novih dostignuća su jedini pravilan put k boljoj sutrašnjici. Sadašnjost svakodnevno istražujemo i poznajemo je, kao i same sebe, a škrinjicu uspomena iz naše davne prošlosti otključat će za vas radoznali Štreberko.

ulukunukuluku

Split-grad nepokorive ljubavi i dišpeta S

plit je grad koji tisućljećima ne mijenja svoj mentalitet. Dakako, naše none uvijek nam govore kako je mladost danas poludjela, ali vjerovali vi to ili ne, postoje književni zapisi stari stotinama godina u kojima se komentirala vječita razlika mladih i starih. Tako, usprkos onomu što nam govore o generacijskom jazu, znajte da nismo skrenuli s pameti, nego se samo potvrđuje stara, dobra poslovica o ponavljanju povijest. Splitski majstori od lipoga, naše umjetničke duše, u više navrata su kroz svoja djela pokušavali i uspijevali prenijeti dio splitskog šušura, humora, dišpeta i ljubavi koja baš u Splitu, začudo, uvijek pobjeđuje. Pokoji uradak kojim se i danas dičimo urezan je u pamćenje svih Splićana i postaje veoma lako poistovjetiti se s nekim od likova. Napisana je gomila knjiga, ali budući da smo mi danas vizualni tipovi i jednostavno nemamo vremena uzeti knjigu u ruke (?), najlakše nam je sjesti i nešto pogledati. To nam je omogućio Ivo Tijardović, skladatelj i libretist operete Mala Floramye, koji nas je još davne 1928. uveo u splitsku svakodnevicu začinjenu ljubavlju Suzette (male Floramye) i Mirka. Kroz tri čina Tijardović nas upoznaje s mnoštvom zanimljivih likova (koji u nekom modernom izdanju možda žive i u vašem susjedstvu) koji prolaze kroz svakidašnje probleme i krize, a sve se završava happyendom. Život malog dalmatinskog mista je prikazan i na tv - ekranu. Sedamdesetih godina snimljena je serija koja je postigla ogromnu popularnost i koja je već devet puta reprizirana, a uvijek ponovo budi emocije. Ekranizacijom novela Miljenka Smoje, Malo misto je zapravo nastalo kao dišpet i naš odgovor na srpske humoristične serije koje su se u to doba prikazivale na televiziji. Ono što nam je ostalo u trajnom vlasništvu je trinaest nastavaka u kojima je ismijano ponašanje lokalnog stanovništva u svakodnevnom životu i u situacijama koje su im nametnuli rat i novi društveni sustav. Dvadeset godina kasnije, 1989. po Smojinom scenariju snimljena je još jedna uspješna serija, Velo misto. Split je oduvijek bio poseban grad - grad ljubavi i dišpeta. Takvoga ga volimo i poznajemo i takav će, vjerujemo, uvijek ostati.

Tradicija zabilježena u kamenu Jure Jerić 8. a

d samih svojih početaka ljudi su bili primorani graditi nastambe da bi u njima mogli živjeti, ali usporedno s time se razvijala i umjetnička ljudska strana koja je ostala sačuvana i u kamenu. Danas se radoznalo, čak s nevjericom, ali s dubokim poštovanjem divimo svim tragovima prošlosti koji nas okružuju. Jedan od tih tragova jest i naša graditeljska baština. Štreberko je pokušao pronaći više informacija o tom kompleksnom djeliću ostavštine naših predaka. Pomogla mu je bivša učenica naše škole, danas uspješna arhitektica, gđa Saša Bui, s kojom je razgovarao o radu arhitekata na očuvanju naše graditeljsku baštine. Evo što nam je ona kazala: - Graditeljska baština su sva djela nepokretne kulturna baštine koja su plod ljudskog rada od prapovijesti pa sve do modernog doba u kojem i mi živimo. Jedna od osnovnih podjela graditeljske baštine jest podjela na graditeljske cjeline, kao što su gradići, povijesne građevine i arheološka nalazišta. Prvi korak u očuvanju kulturne baštine je mjerenje njene vrijednosti prema podacima o nekom graditeljskom spomeniku kao što su: starost, ambijentalna i urbanistička vrijednost, izvornost, reprezentativnost te cjelokupna očuvanost. Nakon podrobnog proučavanja i povijesnih istraživanja, veoma je bitno dokumentirati sve spoznaja na osnovu kojih se donose zakoni koji reguliraju zaštitu. Ono što arhitekte najviše privlači njihovom poslu, prema mišljenju gđe. Bui je mogućnost kreativnog rada tj. spajanje tradicionalnog i modernog u skladnu cjelinu, koja će, ukoliko je uspješna, jednoga dana postati dio kulturno graditeljske baštine. Arhitektica Saša Bui jedna je od autorica adaptacije hotela Vestibul, koji se nalazi u okviru Dioklecijanove palače. Izvanredan spoj starih zidina i supermodernog namještaja izaziva divljenje stručnjaka, turista i prolaznika. Pronađite ovu zanimljivu građevinu i provirite unutra - sigurno će vam se svidjeti.

ukunulukunukuluku

Nekad bilo, sad

. e-1915 n i t s a Tomić

Bačvice početkom dvadese

1921. Hrvatsko narodno kazalište u Splitu-

tih godina

Panorama Splita-1925.

Uspon na Marjan-1925.

sar na Mateju Dom Veslačkog kluba Gu

ulukunukuluku

ški-1927.

se spominjalo... Riva-1928.

Prokurative 1928.

Bajamontuša-1934.

“Teta, molin va s deset deki bo mboni”Bobis šezdeset ih godina

3. trolejbusa-196 Probna vožnja

Igre spli’ske Iz knjige šjor Ante Duplančića “Istinite priče za dicu, malo starije i najstarije” donosimo vam priču o igri koju splitska mularija igra ljeti, na kupanju, a zove se PAGAREŠTO. Evo kako piše naš naš dobri barba Ante, koji svoje penzionerske dane krati istražujući minulo i bilježeći tekuće splitsko vrime.

mularije Pagarešto A šta je? A di ste? Jeste li mi poškurili ka maruni,

oli ste se ogulili ka mladi kumpliri? Lipo van je bilo, an. Je, opoštenilo se ovo lito. Počelo je oma skoro iza Sudamje, a evo ga još traje. Još more mata. Ja ću nastavit moju feštu o banja, a vi se prpajte s vašin librin šta ćedu učinit od vas male gobete. Blaženo je bilo moje vrime ka san bija vaši godin, na libre mislin. Ni bilo libri! Bija je di po koji kojega su kupovali oni boje stojeći, a mi siromaji bi se služili generacijski nasliđenima... lito je sa suncen i moren tražilo svoj dil torte: izgubija si red, izgubija si posluh, izgubija si radne navike, a bome i koji kil. ...pagarešto je lipa družejubiva igra koja ništa ne košta, a pruža puno toga. Bar je ja tako vidin. Najprije pagarešto je igra za mušku i žensku dicu. A čin su dica izmišana, a ﬁlovana puberteton, igra ima poseban gušt, šarm, adrenalin. Sićan se da je puno moji kompanji učilo brže i bolje plivat, kako bi šta sigurnije skočija i šta brže izaša iz mora. Kroz pagarešto se korteđavalo! Svak je uglavnom proziva njemu najdražu osobu, najdraže ime, pa bi se znalo i zarumenit. Lipa je to bila romantična igra za koju mi je drago da se i danas nastavlja, da je vi , draga dico, nastavljate. Samo mi nije drago kad vidin kako to redovito radite na niku forcu, na silu bacate curice u more pa su i one prisiljene uzvraćat. Grubo je to za vidit, a i lako može od smijuše doć na plakušu. ...Nemojte to činit! Grubo vas je vidit i čut! Beštimate ka kočijaši! Inćera mi se privrne kad čujem šesnu curicu kako bogaje ka zadnji uličar. Kad izgovarate pa-ga-reš-to, izgovarajte nježno. Uvatite se libri! Vjerujemo da vas je ovaj odlomak zainteresirao. Šjor Ante objašnjava pravila mnogobrojnih dječjih igara staroga Splita-na franje, neka tuče, na konje, na botune, plovke, tondin, benze, cone i balote, zoga, papagalo ke ora že, karet i još mnogo toga. Obavezno potražite u knjižnici i pročitajte!

AJME,

ČA SE LIPO IGRAT U DVORU… Učenici 4 d. razreda, poznati Korakovci imali su još jednu zanimljivu radionicu - pričali su i pisali o starim splitskim igrama. Možda i vi znate sve te igre ili ste bar čuli za njih. Pročitajte i provjerite.

Tovar grje

Svanulo je sunce. U našu školu je u vižite došla pjesnikinja Marica Buratović. Dok se sunce još uvijek smiješilo, ona nam je pričala o svojim pjesmama. Bile je jako zabavno i interesantno. A na kraju je bio vrhunac. Naučila nas je igru Tovar grje, ča znači Magarac ide. Izabrali smo tovara i učenika koji stoji u sredini. Taj učenik u sredini stavi svoju ruku na glavu bilo kojeg učenika govoreći “Tovar grje?”, a tovar odgovara “Neka grje”. Sve dok tovaru ne dojadi pa reče “Tote ga zaveži!”, a učenik koji je u sredini pita “Ča mu daješ?” za onog učenika koji je zadnji osjetio dodir ruke. I tada taj učenik izvršava zadatak koji mu tovar zada. A draž je to ča onaj u sredini bilo kome stavi ruku na glavu. Tako oni ne znadu kad će njegov dodir ruke doć na njegovu glavu. I nemaju pojma ča će tovar zadat (na primjer, poljubi curu na vrh nosa, napravi stoj na glavi, šapni joj u uho da je voliš, zapleši i slično). Bilo nam je jako lipo i zabavno! Ema Duvančić i Dora Granić

Znate li judi moji kako se igra kukalo?

Skupina dice između sebe odluči ko će kukat. Taj koji kuka triba zatvoreni očiju brojit do dogovorenog broja. Ostala dica se sakrivaju. Koga zadnjeg spasi, (nađe) taj kuka. Ispričat ćemo van jedan događaj o tome kako smo mi s našin prijatejicama igrale na kukalo. Bija je sunčan dan, pape nas je pustija vanka. S prijatejicama smo čakulale ča ćemo igrat. Odlučile smo se igrat na kukalo. Naša prijatejica Domina je kukala. Tribala je brojit do dvista, sporo. Dok je brojila mi smo se sakrile u jedan portun. Tada je došla susida iz tega portuna i kjučen zakjučala vrata. Tako nismo završile tu igru. Nismo bile pronađene, a kako smo bile zakjučane nismo mogle vanka i nismo se mogle spasit. Ova igra u naman budi veseje, razigranost i puno puta nan popravi raspoloženje, radi tega je često igramo. Mirta Tanasković i Petra Madir

Balote

Prošlog lita san doša rođaku u vižite u Vranjic na dva dana. Nismo znali ča radit, pa smo bacili jednu na balote. Ne igraju to samo stari judi nego i mala dica. Prvo smo bacili bulin, a onda poza njin balote. Triba ča boje, oću reć, bliže bulinu bacit balotu. Počeja je neverin. Nastavili smo igrat. Balote su letile na sve strane. Jedna u cviće, druga u blato, a treća je skoro pala na nečigovu mašku. Srića da nas je teta zvala na obid, inače bi bija pravi mirakul. Za obid je bila galina i kumpliri. Ča smo se najili, svitu moj! Moj rođak može izist ka prajac. A poslin obida smo bacili dva - tri puta na briškulu. Ko izgubi plati krafne o čikolate. Tuka san tri pake i dobija krafne. U jedanajst uri uvečer išli smo na friške krafne. Parilo je kasno, ali nije, bila je velika ﬁla dice. Luka Gabriel Nakić

mu. I oni će s nama. Tri muška protiv tri ženske!!! Mater stavlja večeru. Malo zeja, slane srdele. Papi bevanda. Mi, dica, guštamo u fritulama. Filip Zavadlav i Ivan Baran

Crna Marica

Isprid moje kuće je bila kumpanija dice koja su se svađala ča će igrat.Izletin sa balunon u ruci i pogledan na sat. Bilo je pet uri i proša je kućni red. Sad je već bilo u redu da dica izlaze van. Kad san se našla na ulici bilo je toliko vike i svađe da čovik ni moga izdržat. A judi moji ča je to bilo? Ja san se zaderala na njih, a svi su umukli i pogledali me. Rekla san in da ima sto pa i više igara, a da su se oni zakarali samo oko jedne. Ma mila majko, mogli su se dogovorit za niku igru koju bi svaki od njih volija igrat, a ne, nego oni naprave baš suprotno. Meni pukne ﬁlm i svi živci od te vike i skrike, pa se sitin i rečen toj pustoj dici da se možemo igrat na Crnu Maricu. A ča bi čovik drugo moga objasnit toj maloj dici. Onda se svi s menon slože pa se jedan mali mulac ponudi da bi volija bit Crna Marica. On stane podalje od ostale dice koja su se stivala u vrstu, okrene se i počne govorit: “Crna Marica, jen, dva, tri!“. Svi se inkantaju. I tako je zabava durala cilo pozapodne. Kad su se svi razišli bila san kuntenta jer san rišila svađu među dicon. Sara Srzić i Matea Radovan

Lopovi i policajci

Ovega lita, kad je ﬁnila skula, ja san otiša na Brač. Svake večeri dica iz cilega mista okupjaju se na Lokvi. Lokva je mali trg popločan mramoron i na njemu je jedan bunar. Svaki put kad dojdemo na Lokvu jema nas triest. Svi se nabijemo na jedan mali trg. Igramo se oko kuća, crikve, igrališta i prolazimo kroz ulice. Znamo za puno tajnih mista, pa je zato moja najdraža igra Lopovi i policajci. Najprije odlučimo ko će bit lopov, a ko policajac. Policajci moraju ulovit sve lopove. Oni broju, a lopovi se sakrivaju. Kad policija uvati sve lopove, onda se minjamo. Onda su lopovi policajci, a policajci lopovi. Ajme ća je lipo igrat se po mrčini! Kad je mrčina lipše mi je nego po danu. Zato ča je manje svita i sve je tiše! Jedva čekan ovega lita otić na Brač! Da opet igramo igre po mrčini, a pogotovo moju najdražu. Moja mater mi je rekla da je i ona išla na Lokvu kad je bila dite. Imala je svoju ekipu, ali je njih bilo manje. Kad moja ekipa i ja dobijemo svoju dicu i njih će bit više. Da ih bar tamo more bit ijadu. Ali puno će njih napustit tradiciju. A ja ću pokušat da je moji unuci i praunuci nastave. Paolo Hrepić

Briškula

Briškula je najboja. Obično je igra stari svit uz more. Najjači je as, trica, kralj, konj, fanat i na kraju lišine. Ja je volin igrat zimi, popodne. Pape i ja protiv matere i sestre. Pape gleda karte. Ča ćemo odigrat? Neko zvoni na vrata. Papin najboji prijatej i žena

Štreberko je preko svojih veza došao do još jednog velikog zaljubljenika u splitsku povijest, profesora engleskog jezika u mirovini, gospodina Miljenka Vujanovića rečenog Meja. Taj neumorni entuzijast skuplja sve moguće uspomene na dobra stara vremena, počevši od dopisnica i slika do predmeta koji su se nekada upotrebljavali, pa njegov lijepi dom izgleda poput malog muzeja. Iz njegovih pomno sređenih albuma odabrali smo za vas neke zanimljive stare fotograﬁje. Ipak, najviše su nas oduševila ova pravila za igranje starih splitskih igara, koje je ilustrirao sam gospodin Vujanović. Svaka Van čast dragi naš šjor Meja. Jemate mota za sve.

PAGINA

LATINA

Odgovoriti na pitanje koji se jezik koristi u mnogočemu, a ne govori ga ni jedan narod nije velika mudrost. Riječ je o latinskom jeziku, jeziku kulture i znanosti. Napokon smo i mi latinci došli na svoje s ovim super cool prilogom o našoj kulturnoj baštini. Dobri stari Dioklecijan povezuje Split, Rimljane i latinski jezik. Protegli smo nožice, uputili se u staru jezgru i snimili zanimljive fotke, a budući da smo knjiški moljci, u knjigama smo pronašli gomilu zanimljivosti o Dioklecijanu… Pišu: Iva i Tena Sladoljev 8.a

Jeste li znali …. ….da je Dioklecijanov nadimak bio Jovius? ….da je Dioklecijan bio sin oslobođenog roba? ….da se Dioklecijan otrovao u 41. godini života jer se bojao kako će ga njegovi nasljednici ubiti? Dioklecijanova palača (desno) je jedan od najbolje sačuvanih spomenika rimskog graditeljstva na svijetu. Careva je palača bila sagrađena kao kombinacija luksuzne vile - ljetnikovca u shemi rimskog vojničkog logora podijeljenoga na četiri dijela dvjema glavnim ulicama. Južni dio palače bio je po toj shemi predviđen za cara, njegov stan i odgovarajući državni i vjerski ceremonijal, a sjeverni dio za carsku stražu - vojsku, poslugu, za spremišta i sl. Palača je pravokutna građevina (oko 215 x 180 m) sa četiri velike kule na uglovima, četirima vratima na svakoj strani i po četiri manje kule na zidovima. Donji dio zidina bez ikakvih je otvora, a gornji je kat rastvoren monumentalnim trijemom na jugu i hodnicima s velikim lučnim prozorima na ostalim trima stranama. Tijekom stoljeća stanovnici palače, a potom i građani Splita adaptirali su te prostore za svoje potrebe pa su tako i zgrade u unutrašnjosti i vanjski zidovi s kulama uvelike promijenili prvotni izgled.

porta aurea

porta argentea

porta ferrea

Rimski car Dioklecijan (lat. Gaius Auerlius Valerius Diocletianus) rodom je iz Dalmacije (Dioclea, blizu Salone - današnjeg Solina), a porijeklom iz seljačke obitelji. Otac mu se zvao Jupitar. Dioklecijan je imao nadimak koji je glasio - Jovius. Uzdigao se od običnog vojnika do vojnog zapovjednika u Meziji, zapovjednika carske tjelesne garde i senatora pa sve do konzula. Poslije smrti Numerijana (u vrijeme dubokih ekonomskih, političkih i vojnih teškoća) vojnici su ga proglasili carem 285. godine Bio je jedan od trojice najžešćih progonitelja kršćana, a progone je otpočeo oko 303. godine objavljivanjem tzv. Četiri edikta. Najpoznatija žrtva njegovih progona bio je biskup Dujam (danas poznatiji kao Sveti Duje). Vladao je apsolutistički a po orijentalnom uzoru uveo je strogi dvorski ceremonijal. Svoju ličnost okružio je kultom, tako da su Senat i preostale republikanske institucije i tradicije izgubile svaki značaj. Ne bismo se rado vratili u ta vremena…

Neki latinski nazivi: SPALATUM, CIVITAS SPALATENSIS-SPLIT • PORTA AUREA-ZLATNA VRATA • PORTA FERREA-ŽELJEZNA VRATA • PORTA ARGENTEA-SREBRNA VRATA • GINAECIUM-TKAONICA • NEXU SANGUINIS AD DIVINIS LARGITIONES PERTINENTES-TKALCI SU BILI ZAUVIJEK U VLASNIŠTVU CAREVOM I NJEMU SU VJEČNO MORALI SLUŽITI • GAIUS AURELIUS VALERIUS DIOCLETIANUS-CAR DIOKLECIJAN

Piše: Ana Prkić, 4.a

O T

V A

MJESTO RADNJE Nakon što su učenici 4.a i 4.b razreda pročitali knjigu Matka Marušić Snijeg u Splitu, knjižničarka je predložila njihovim učiteljicama da krenu u potragu za mjestima koja se spominju u knjizi. Ništa lakše! Sva ta mjesta nalaze se u samom srcu Splita, na Toču. Neka vam sami učenici ispričaju što su sve doživjeli i što su vidjeli.

Rano ujutro, čim smo došli u školu, prijatelji i ja krenuli smo tragom mjesta radnje naše lektire «Snijeg u Splitu» Matka Marušića. Ideja je to naše «otkačene»knjižničarke i drage učiteljice kojoj je draže da provedemo što je moguće više vremena na zraku i istražujući sa zanimanjem, nego sjedeći u svojim drvenim klupama i smanjujući olovke pisanjem. Iz škole smo otišli do Biskupove palače. Tu je započeo naš put. Ne bismo se izgubili bez nje, ali sigurno nam je bilo lakše jer smo po sredini knjige imali ilustriranu kartu. Na karti su ucrtani crteži domova likova uz knjige koji su tu živjeli kao djeca. I sada koristim tu kartu kako bih lakše napisala ovaj sastavak. Prošli smo kroz Radovanovu ulicu. Slučajno smo upoznali starijeg gospodina koji nam je pokazao put, a zatim smo vidjeli po čemu je poznatim Toč dobio ime. Tu je javna crpka koja danas više ne radi. Išli smo do Bujeve ruiševine. Ali to je zapravo samo zid! Barem koliko smo mi vidjeli ! Prošli smo kroz Vrtle do Končareve ulice , kraj policijske postaje. Uskoro smo došli do cilja. Prema opisu iz knjige pronašli smo kuću Matka Marušića u kojoj je živio dok je bio dijete.Vratili smo se kroz Radunicu i ulicu Prvoboraca u školu.Sve je bilo u redu, osim što smo malo zakasnili na sat engleskog jezika. Iako je bilo hladno, bilo je dobro i uzbudljivo. A gradske ulice kao da su ponovno oživjele.

MILJENKO

DOBRILA

O tome kako učenici naše posebne skupine uče o dalmatinskoj baštini piše defektologinja Helena Piplović

Iz muzejske radionice Spojimo Miljenka i Dobrilu: “ Muzej je zamišljen kao sredstvo očuvanja kulturnog identiteta i kontinuiteta zajednice u kojoj djeluje. Njegovo postojanje jest jačanje svijesti o sredini u kojoj živimo, o nama samima i našoj baštini, a postiže se odgojem i edukacijom od najranije dobi.” U prostoru muzeja omogućili smo djeci s teškoćama u razvoju poučavanje o vrijednosti ljubavi i baštine i sve to spojili u prekrasan doživljaj. Uz kostime i dramatizaciju likova oživjeli smo priču o ljubavi. Povezali smo vrijedno-

sti naše baštine sa sadržajima rada u školi. Ono što je ostalo isto, u prošlosti i danas, naučili smo kroz priču: važnost prijateljstva, ljubavi, sreće, nesreće, pravde, nepravde, mržnje, pomirenja, ljepote… U muzeju smo slagali slagalice s motivom Miljenka i Dobrile. Taj didaktički materijal poslužio nam je za razvijanje percepcije, motorike, koordinacije oka i ruke, ali i za ponavljanje sadržaja priče, opisa dijelova odjeće i, naravno, za natjecanje. Svi smo bili uspješni u slaganju. Za nagradu nam je gosp. Klaić podijelio kartoline s pričom koju će nam roditelji ili mi sami čitati prije spavanja. Tako je priča o Miljenku i Dobrili ušla i u naše domove. Šetnjom uz more posjetili smo i dvorac Rušinac u kojem je stanovao Miljenko. On se nalazi u blizini dvorca Vitturi. • U dvorištu dvorca Rušinac zamišljali smo kako su se igrala djeca bez računala, mobitela…U ovom parku mogli su se skrivati, trčati, skakati, kopati rupe, graditi kućice od kamena, kuhati ručak od zemlje… • Pronašli smo plažu na kojoj su Miljenko i Dobrila tražili školjkice i igrali se. I mi smo pronašli školjkice koje smo odnijeli u školu. Poslužile su nam u nastavi matematike. Na kraju druženja fotograﬁrali smo se u dvorištu muzeja. Slika s trodimenzionalnom kulisom likova Miljenka i Dobrile lijepa je uspomena na druženje u dvorcu Vitturi. Nakon povratka iz muzeja nastavili smo raditi; dramatizirali smo priču o ljubavi Miljenka i Dobrile, napravili lutkarsku predstavu, crtali dvorac i zaljubljene, računali sa školjkicama koje smo pronašli na plaži, a naše radove poklonili smo muzeju grada Kaštela. • Gospodin Mario Klaić uvrstio nas je u izložbu i publikaciju muzejske radionice Muzeja grada Kaštela pod nazivom Spojimo Miljenka i Dobrilu. Naši radovi, kao i radovi druge djece bili su izloženi u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu od 4. do 21. travnja 2006. godine. • Ponosni smo što smo svojim sudjelovanjem postali dio muzejske radionice i pokazali kako i djeca s teškoćama mogu učiti s radošću.

Ove godine smo Dan zaljubljenih proveli u Kaštel Lukšiću s muzejskim pedagogom Mariom Klaićem. Posjetili smo Muzej grada Kaštela koji je smješten u Kaštelu Vitturi. U njemu smo uz pomoć barba Marija oživjeli priču o velikoj ljubavi Miljenka i Dobrile. • Za posjet muzeju pripremali smo se u školi. • Zainteresirali smo i druge posebne skupine. • S nama su bile posebna skupine osnovnih škola Manuš, Ravne njive, Kman-Kocunar i Don Lovre Katić. • Kombi centra Slava Raškaj odvezao nas je u muzej. To je bio tek početak … Romantična ljubav Miljenka i Dobrile, potomaka dviju uglednih i moćnih obitelji Vitturi i Rušinac, dogodila se u Kaštel Lukšiću u drugoj polovici 17. stoljeća. Ta mladenačka ljubav bila je zabranjena zbog svađe njihovih očeva, koji su se sporili zbog feudalnih prava nad seoskim težacima. Zbog nepomirljivih stavova njihovih obitelji, dramatična ljubavna veza završava tragičnim raspletom. Ova tužna legenda prilagođena je djeci tako da im ostavlja mogućnost zamišljanja sretnijeg kraja.

SVETIčuDUJE, ! s a n vaj č

ko bilo kojeg Splićanina pitate za dvije stvari koje nosi u srcu, zasigurno će odgovori biti: Hajduka, usprkos svim ovogodišnjim porazima, i sv. Duju, našeg sveca zaštitnika. Svi se ponosimo njegovom hrabrošću, nepokolebljivošću i čeličnim duhom jer rijetko koja velika faca je ostala u toliko dugo

živa u pamćenju nas prekritičnih i nikad zadovoljnih Splićana. Kao i prije sedamnaest stoljeća, veliki Dujam još nas čuva i bdije nad našima glavama, a mi mu ne ostajemo dužni. Svake godine, uvijek s osmijehom na licu, slavimo Sudamju i veličamo našeg zaštitnika. Sve započinje tradicionalnom procesijom, šetnjicama po rivi, bezbrojnim šarenim štandovima, gomilom razdraganih

ljudi, nastupima pjevačkih zvijezda i sve potraje do kasno u noć. Duje, samo ti nas čuvaj, mi ti to nikad zaboravit nećemo…

Stare spli'ske rici i poslovice Naši stari imali su za svaku stvar i prigodu neku poslovicu ili uzrečicu. Neke od njih davno su nestale, a neke i mi još upotrebljavamo. Naša vrijedna pjesnikinja Sonja Senjanović• Peračić u knizi» Pelud spliske baštine « sakupila je na stotine uzrečica, a mi smo ih iz te bogate zbirke ukrali za vas. Uživajte u splitskoj mudrosti.

Puno je starih splitskih riječi koje možda nikada niste čuli. Promijenio se način života, nestali su neki predmeti koji su se nekoć svakodnevno upotrebljavali, pa se dogodi se da ni vaši roditelji ne znaju odgonetnuti što neka riječ zapravo znači. Pokušajte ispitati njihovo znanje služeći se našim malim rječnikom. Baš nas zanima koju ćete im ocjenu dati.

• • • • • • • • •

BALIT = slinit; svašta govoriti BESIDA = riječ BRONTULAT = prigovarati CAKLO = staklo COTAT = šepati CUKUN = budala DIŠKORŠI = razgovori FERATA = željeznica INČERICA = iznutrica INDIRIC = adresa KADENA = ogrlica KOGO = kuhar KUKVIŽA = sova KUNTENAT = zadovoljan PRŠURA = tava ŠALTURICA = krojačica ŠUMPREŠ = pegla TAPUN = čep na bačvi VEŠTIT = muško odijelo PRIŠVARAK = nadimak

Ča trizan misli, pijan govori. Voda sve opere, ma ne može šporki jazik. Ko pita, ti ne skita Riči letidu, pisano ostaje. Zubi su mi kjuči, ime mi je muči. Kuća ni tisna di čejad ni bisna. Dica naša - to su naši baštinici. Voće o stabla daleko ne pada. Lipa rič i gozdena vrata otvara, a gruba ne more ni drvena. • Iz vaši just u božje uši. • Svuda pojdi, doma dojdi. • Di stanedu popi, ne moredu fratri. • Koga srbi, ti se češe. • Mornar je vira i nevira.. • Svaka vlast zna ča je slast. • Aj, ne bali svašta. • Božanski je davat, a juski primat. • Prigode beru jagode. • Aj lovit gušterice po Merjanu! Sastavila: učitreljica Dijana Dvornik

1. 3.

? 8.

9. 11. 10.

1. Fešta našega grada (7. svibnja) 2. Dioklecijan ga je uzeo za zaštitnika (jedan planet) 3. Zaštitnik grada Splita 4. Bila je mauzolej cara Dioklecijana, a sada je… 5. Grmolika biljka sa žutim cvjetovima, po njoj je Split dobio ime 6. Dioklecijanova kćer 7. Vjera koju Dioklecijan nije baš previše volio 8. Glavni grad rimske pokrajine Dalmacije, do 614. godine 9. Dioklecijanova žena 10. Vladali su Splitom od 1420. do 1797. godine 11. Otok s kojeg je uziman kamen za gradnju Palače ? Sigurno ti nije teško otkriti što se krije pod ovim znakom

Koliko Ĺ treberaka ima na slici?