Nepopravljivo grešan 3.1 deo

Page 1


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan

Nepopravljivo

GREŠAN 2


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan

Stara izreka kaže da ko čeka, taj i dočeka. Za sve one koji su čekali na priču o omiljenom nevaljalom dečku, koji uvek igra po svojim pravilima - nema na čemu.

Lawrenc Finkle, poznat svojim vernim obožavateljima Minnesota Wilde hokejaškog kluba kao Viper nije naučen na reč NE. Čitav život živeo je na granici svoje divlje strane jer i život je jedna velika igra, zar ne? Pa, i nije baš tako. Kada se jedna bezazlena opklada završi katastrofalo, Viper ostaje sam sa tugom, bolom, besom.... I krivicom. Trudeći se popraviti štetu koju je naneo uz put gubi srce za koje se zakleo da je kameno. Pao je na jedinu osobu na koju nije smeo... Stara poslovica kaže da dva zla ne čine dobro... Ili možda čine?

Za prevod, obradu i sliku glavni i odgovorni krivac – NJENO VELIČANSTVO PRSTIĆ Nadamo se da ćete uživati i u ovom nastavku sage sa leda. Prijatno čitanje želi vam vaš Klub Brbljivica Šefica, Prstić, Sexy, Vila i Zoja.

3


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Uvod Osetio sam njene oči na sebi dok sam gledao u zemlju, uzimajući vremena. Neki od njih su me znali, neki ne, ali svi su bili fokusirani na mene, pitajući se šta imam da kažem. Veliki je pritisak kada imaš više od stotinu ljudi koji čekaju na svaku tvoju reč, moleći se da sam ja taj koji je došao u neku magičnu fazu, sa nekom jebeno fantastičnom rečenicom od koje će se osećati bolje. Otklanjajući njihovu bol. Kako mogu da im otklonim bol, kada je moja bila tako stvarana, tako sirova? Zaslužio sam ovu bol, svake sekunde. Moja je krivica što smo ovde. Ja sam to prouzrokovao. Ubio sam ga.

4


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 1. Kurac mi je poskočio u iščekivanju kada se polako spustila na kolena, gledajući me kao lavica koja će pojesti svoj plen. Polizala je svoje tamno crvene usne i grubo me gurnula nazad na krevet nekoliko sekundi nakon što je jezikom nežno prešla preko mog glavića. Borio sam se sa potrebom da zabijem ruke u njenu plavu kosu i krenem da je guram kao neki uspaljeni tinejdžer koji dobija prvo pušenje u srednjoj školi. Smiri se, Viper. Znao sam za nagradu koja dolazi i definitvno je vredno toga, dokle god mogu da se obuzdam i ne zabijem se duboko u njeno grlo. Nije gubila vreme, posmatrao sam je dok je pomerala topla usta gore pa dole po mojoj dužini. Spustila je ruku između mojih nogu kako bi me uhvatila za jaja. Ozbiljno? Jaja? Već? Amaterski. - Počela si bez mene? – Njena smeđokosa drugarica pojavila se na vratima gostinjske sobe, pevušeći i prelazeći rukama preko velikih sisa. - Uđi. – Polizao sam prste i podigao ruke iznad glave. – Imam ovde toga još. Izbacila je jezik između zuba i prešla preko gornje usne dok je prelazila pogledom od mojih očiju, pa preko tela, ponovo se spuštajući dole na moj kurac. - To mogu da vidim. – Usne su joj se iskrivile u uglovima dok je zurila. Plavuša, Claire – Corrine - Chloe, kako god se zvala, se zaustavila ali me je i dalje gladila rukom. – Pridruži mi se Heather. – Zavodljivo je predložila svojoj prijateljici, nagnuvši glavu u stranu i trepćući. Heather je lagano prelazila preko sobe, a njene obline su naglašavale sve najbolje delove njenog tela. Sam način na koji je hodala – sise su joj odskakivale pri svakom koraku, svetlost koja se probijala kroz prozor i odsjaj kože – bio je vreo. Ne kažem da ne želim da budem u sendviču sa njih dve, ali ukoliko njena plavokosa drugarica odluči da je pravo vreme da prošeta, neću je zaustaviti. Heather se spustila na kolena na ivicu kreveta i puzila kao seksi, mala mačka. 5


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Podigla se na kolena i počela da me ljubi svuda. Zatvorenih očiju, palacajući jezikom... Nadopunjavale su jedna drugu. Zgrabila je svoju prijateljicu za potiljak i povukla joj kosu, otkrivajući joj vrat. Polako je spuštala poljupce putanjom do plavušinih sisa, kada je nestrpljivo povukla bradavice u svoja usta, zastavši kada je ova prosiktala. Gledajući njih dve u ovome, bilo je tako stvarno kao da to meni radi. Skoro. - Ahemm. – Pročistio sam grlo. Heatherine usne su pucnule kada je ispustila bradavicu svoje prijateljice. Pogledala je u mene. – Izvini. Izgleda da smo se malo zanele. - Ne, ne... ja sam ok sa zanošenjem. – Odgovorio sam. – Samo malo se zanesite i sa mnom. Pogledala je u svoju prijateljicu. – Mislim da i on hoće malo, Crystal. Šta ti misliš? Crystal! To joj je ime! - Mislim da to možemo srediti. – Crystal je cvrkutala, dok se smeštala pored mene. - Šta ćemo prvo raditi? – Heather je pitala, oblizujući usne dok me je gledala pravo u oči. Crystal je polako prstima prelazila od moje noge ka stomaku. – Hmmm, šta hoćeš? – Direktno je gledala u Heather. - Pa, hajde da se postaramo da njegova stvar ne ode u zaborav, huh? – Heatherin pogled se preselio sa Crystal na mene dok se spuštala i stavljala moj kurac u usta. - Čekaj mene. – Crystal zavapi dok je spuštala glavu na dole pored Heather, koja joj je odmah napravila prostora. I onda... to je bilo to. Bile su gladne. Žestoke. Napadale su očajnički kao da je to bila zadnja kap vode u opasnoj pustinji. Jedna sa leve, druga sa desne strane, usana koje se dotiču na vrhu i na dnu, sinhronizovano su plesale po mojoj dužini. Bio sam siguran da nema ništa vrelije dok slušaš ne jednu već dve žene, koje su zaglavile glave u tvoje krilo. Kako su ubrzavale, bio sam sve bliži, mislio sam da ću pući, pa sam se podigao na laktove i pomerio se. Heather se podigla kako bi udahnula i nasmešila mi se. Pre

6


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan nego što sam mogao išta da kažem, Crystal je prebacila noge preko mog krila i postavila se tačno iznad mene. - Whoa, Whoa! Polako. – Zamahnuo sam, pokušavajući da se izvučem ispod nje što sam brže mogao. – Moj dečko ne istražuje ničiju pećinu bez zaštitne opreme. Crytal je podigla na gore svoje braon obrve. – Šta? - Misli na to da nije stavio kondom, – Heather je prevrnula očima. - Oh. – Crystal je prekrila usta kikoćući se. – Kapiram. - Slatka si ali sranje, nemam želju da vidim kako bi se naši DNA izmešali.- Namignuo sam joj. Nije mi bio nepoznat seks za jednu noć, to je očigledno, ali sam imao svoja pravila o tome šta bih voleo a šta ne da radim tokom seksa. Pravilo broj jedan – uvek nosi kondom. Uvek. Previše žena bi volelo priliku da ima dvadeset i pet posto mog prihoda. Pravilo broj dva – nikad nećeš biti dole – tokom ovakvog seksa. Nikad. Pre dva sata, imao sam kasni ručak u baru dole niz ulicu i ovaj dinamični duo bio je samo par devojaka koje su sedele za stolom pored. Nisam ih čak ni primetio dok nisu ustale i počele međusobno da se smenjuju na plesnom podijumu. Sledeće čega se sećam, kupovao sam im piće dok su one govorile koliko vole hokej, kako je slatka mala crna loptica, kako ju je Crystal nazvala, koja je bila na ledu. O da, baš velike obožavateljke hokeja. U svakom slučaju, ni u paklu nije bilo šanse da moj jezik završi u njihovim pičkicama. Moj zaštićeni kurac da, ali usta ne. Pravilo broj tri – ako ih dovedem kući, umesto u auto, uličicu ili u toalet od restorana, nemamo seks u mojoj spavaćoj sobi. Uvek soba za goste. Sviđa mi se da što pre ispratim goste kada završimo, i poslednje što mi je trebalo jeste jeftini miris njihovog parfema na posteljini. Moja soba bila je samo moja, moj prostor za opuštanje i odmor. Zgrabio sam kondom iz noćnog stočića i stavio ga na kurac, pre nego sam se podigao na kolena. - Ti, lezi dole. – Rekao sam Crystal, pokazujući joj na krevet. Brzo se pomerila, ležući i oprezno otvorivši noge za mene. – Ajde, uzmi me. 7


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Ne. – Zarežao sam na nju, polako tresući glavom. – Ja ću se pobrinuti za Heather dok se ona pobrine za tebe. Maleni uzdah pojavio se na Crystalinim usnama dok je prelazila pogledom sa mene na Heather. Pratio sam njen pogled, čekajući da vidim da li će Heather reći ne. Njene izrazito plave oči uzvratile su mi pogled dok se grizla za usnu i polako podigla jednu obrvu. – Neće mi biti prvi put. Sranje. Nije gubila vreme, uposlila je svih pet prstiju i gurnula lice prijateljici među noge. Intenzivan kontakt Heatherinih usta naterao je Crystal da otvori usta i zaokrene očima. - O moj Bože. – Promumlala je. Heatherina obla, savršena mala guza bila je u vazduhu, a natečena pičkica pozivala me unutra. I odgovorio sam na jebeno veliki način. Nisam čak ni sačekao da vidim da li je dovoljno vlažna za mene. Znao sam da jeste. Uzdahnula je kada sam grubo ušao u nju. Jedva da sam ušao pet puta kada sam mogao reći da će Crystal svršiti. Očigledno je Heather dobro znala šta radi. Crystaline grudi su se brzo spuštale i podizale, a onda je podigla ruku i stisnula Heatherinu tamnu kosu. - Heather! Da! – Viknu, čvrsto stisnutih očiju. – Jebem ti! Da! Jecaji koji su dolazili iz Crystalinih malih usta učinili su da mi se jaja stegnu dok sam sve brže jebao Heather, prsti su mi se zabili u njene kukove dok sam je jako nabijao na sebe. U trenutku kada je Crystal počela da svršava, Hetaher je spustila glavu na njenu butinu jer je i sama krenula prema vrhuncu. Gurnula je ruku između nogu i počela praviti krugove oko svog klitorisa dok sam ulazio u nju iznova i iznova i opet iznova. Počela je da plače, približavajući se ivici, dok nas je Crystal ohrabrivala. – Jebi je, Viper. Jače. Brže. Samo što nije... Pa bio sam i ja. Heather je vrtela glavom i ukočila telo dok je jako svršavala, miris njenog svršavanja lebdeo je po sobi. Stisnuo sam joj guzicu i napunio kondom.

**** 8


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Nije samo oslobađanje toliko eruptično, koliko sam čin stvaranja istog. Da li se slažeš? – Crystal je rekla Heather. Prevrnuo sam očima i stisnuo daljinski ponovo, pokušavajući da je ignorišem tražeći sport. Bilo kakav sport. U tom trenutku, gledao sam badminton. - Zar se ne slažeš? - Oh, naravno. – Heather klimnu glavom. – Mislim, seks je tako intiman spoj dvoje ljudi, i kada jedno od tih ljudi može drugom da pojača sva čula i odvede ga na to mesto... – zabacila je glavu unazad i uzdahnula. Isuse. Ruka mi je bila u iskušenju da stalno ide na to specijalno mesto. Opusti se. - Upravo tako. - Crystal se složila. – i kontam – polako se kretala preko kauča i opkoračila me – možda ti mogu pomoći da ponovo nađeš to mesto sada. Šta kažeš? – Nagnula se i počela da mi ljubi vrat, ali sve o čemu sam mogao razmišljati jeste da je prošlo sat vremena od kako smo se jebali. Kako ću ih do đavola isprašiti iz kuće? Telefon mi je zazujao. Nije prestala da me ljubi dok sam se ja naginjao i čitao poruku od Darle.

D: Hej, seronjo. Završila sam ranije sa poslom. Častiš večerom?

Bingo!!

V: Nađemo se kod Stumpya za 45 min. D: Savršeno! Doći ću sa Kacie i Brodyem. Zašto ti ne pokupiš Mikea i Michaella?

Kucao sam poruku Velikom Mikeu da li može da me pokupi i tad je bilo vreme da počnem sa glumom. - Oh, ne! – Odmah sam se uspravio, nežno je gurnuvši iz krila. – To je moja baka, ne oseća se dobro. Moram da idem! Crystal je rukom prekrila usta dok je Heather širom otvorila oči a ja sam požurio u spavaću sobu. 9


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Da li je dobro? Želiš li da pođem sa tobom? – Heather je zazvala iz dnevnog boravka. - Ne, u redu je. – Povikao sam nazad. – Ne znam koliko ću se zadržati, a siguran sam da i vi imate neka svoja... posla. - Važi. – Heather je zvučala tužno. - Zašto mi ne biste napisale vaše brojeve telefona na papirić i ostavile na stočiću? - Važi, hoćemo! – Crystal je klimnula uzbuđeno. – Jesi li skoro gotov? Pozdravile bi se sa tobom. Naslonio sam čelo na dovratak spavaće sobe i zarežao. Mrzeo sam ovaj deo, obećanje-daću-ih-nazvati-iako-znam-da-neću. Nije da sam se baš osećao loše što ih lažem, to je bio deo mog života. Jebeno mi je bilo žao da ih vidim kako odlaze. Ušao sam u kuhinju i Crystal je bila naslonjena na kuhinjski sto sa rukama prekrštenim preko grudi, i grizla donju usnu. - Ne budi tužna. – Pokušao sam da ne zvučim iznervirano. – Stvari se dešavaju. Ponovićemo ovo. Laž. - Znam, samo baš smo se lepo zabavljali. – Rekla je. Ovo mi je još više stvorilo želju da ih isprašim iz kuće. Crystal se propela na prste i poljubila me i odjednom sam se setio zbog čega sam je na prvom mestu i doveo kući. Ta devojka je imala usta koja su činila magiju, bilo da je to bilo na mom jeziku ili kurcu. - Čekaj, niste došle kolima ovde! – Uzviknuo sam, koristeći to kao izgovor da ih malo poteram. Obrisala je usta dlanom i protresla glavom. – Evo. – Prišao sam kutijici koja je ličila na hokejaški pak i izvadio dvadeseticu odatle. – Dozvolite da vam platim taksi. - Ne treba to da radiš. – Heather je podigla ruke, kada sam krenuo kroz prostoriju prema njima sa parama u rukama. - Neee, želim to. To je poslednje što mogu uraditi, jer vas napuštam ovako iznenada. Molim vas.

10


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Hvala ti puno, Viper. Slatko je to što radiš za nas. Tako si pažljiv. – Crystal je ovila ruke oko mog vrata, podigao sam kutijicu, u kojoj su stajale dvadesetice i nasmejao se, jer je upravo ovom i služila. Kada su zatvorile ulazna vrata, okrenuo sam se i podigao papir koji su ostavile. Donji deo papira sijao se od otisaka usana. Slatko, ali ipak ne. Otvorio sam fioku i ubacio papirić sa ostalima. Neki muškarci imali su sve u glavi. Ja sam imao fioku punu brojeva koje nikad nisam okrenuo.

****

Malo kasnije, taman kada sam završio sa spremanjem, zazvonio mi je telefon. Bio je to Veliki Mike javljao se da je napolju. - To je bilo brzo. – Rekao sam penjući se na zadnje sedište njegove Tahoe. – Zdravo Michaelle. - Ćao, Viper. – Pogledala me je smešeći se. - Znam. Nikad nemam sreće da nađemo mesta u tako kratkom vremenu, ali sestra mi je u gradu i ostaće kod nas, pa je rekla da će možda i doći. – Mike je odgovorio dok se priključivao u saobraćaj. - Taylor? - Da, Taylor. Veliki Mike je imao mlađu sestru koja je bila razlog zašto su mi jaja mnogo puta ostala plava. Imala je dugu plavu kosu i duge noge o kojima sam mogao samo da sanjam kako se obmotavaju oko mene dok je jebem uza zid. - Prekini. – Mike je rekao optužujuće. - Šta da prekinem. – Uzvratio sam. - Da razmišljaš o njoj. Mogu to da osetim. – Pogledao me je u retrovizoru. – Ona je moja sestra, što je čini apsolutno, sto i pedeset procenta nedostupnom.

11


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Michelle se nasmejala i vrtela glavom kada mi se na licu pojavi izraz krivice. – Ah, Mike, druže, tako me dobro poznaješ. - Da, da. – Prevrnuo je očima. Vozili smo se malo pre nego što smo se isključili sa auto puta prema parkingu ovog kompleksa, koji je brzo postalo naše omiljeno mesto. Brody je pronašao Stumpy slučajno vozeći se jedne noći. Zamisli. Vraćajući se jedno veče, dok su se on i Kacie još zabavljali, navratio je ovde da piša. Prvo mesto na koje je naišao bilo je Stumpy. Tako se namestilo da se nalazilo na pola puta između grada i Brodyeve nove kuće, tako da je ovo bilo savršeno mesto za svakog od nas. Ušli smo u mračni, tihi restoran i pronašli Brodya, Kacie, i Darlu koji su već bili tu, i sedeli za našim stolom u zadnjem uglu. Kacie nam je mahnula kad je Darla skočila i bacila mi se u zagrljaj. - Hej ti, zavodniče. - Hej. – Stisnuo sam je jako. Biti sa Darlom bilo je lako. Koristila me je kao što sam i ja nju, i nismo imali očekivanja, ako bi rekli zbogom jedno drugom. Ne samo što je bila žena sa kojom sam prekršio pravila dva i tri, već se ne bih ni štrecnuo kada bih se ujutru okretao po krevetu a ona bila u njemu. Činjenica da je volela sport baš kao i ja, bio je veliki bonus. Biti sa njom je kao da imaš najbolju prijateljicu koju možeš da jebeš kada hoćeš. Znam da se viđala sa drugim muškarcima, i ona je znala da se viđam sa drugim ženama, ali to nije bilo važno. Imali smo šta smo imali bez obećanja. Svi smo seli za sto dok je konobarica prišla i donela jelovnike koji nam nisu bili ni potrebni. - Portladnd! – Skočio sam kada sam shvatio ko je naša konobarica i povukao je u medveđi zagrljaj. Toliko sam je jako zagrlio da su joj papiri ispali na zemlju. - Zdravo, Viper. Spusti me. – Kikotala se, oslobađajući se mojih ruku. Sagnula se kako bi pokupila svoje stvari. – Sa čim ćete započeti, društvo? Bokal? - Neka bude dva. – Brody je odgovorio. - Razumela. – Pljesnula je rukama i udaljila se. - Ispao ti je jezik iz usta, – Darla me je zadirkivala, vraćajući me u stvarnost. Nisam ni skontao da sam zurio u Portland dok je odlazila. 12


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Ozbiljno, druže. Kontroliši se. – Mike je rekao. - Ne mogu, jače je od mene. – Konačno sam se okrenuo ka stolu. – Ima dupe koje me je držalo dignutim čitavu noć. Sranje to dupe mi ga digne kad god. Mislio sam dugo o njemu. Kacie i Michelle su se nasmejale i prevrnule očima. - Imaću je opet. Zapamti moje reči. Imaću je opet. – Rekao sam samouvereno. Za sve druge, bila je Anna, za mene je bila Portland. Preselila se pre par meseci ovde iz Portlanda, protiv želje svojih roditelja, kako bi živela sa dečkom. Pre nego što je završila sa raspakivanjem, saznala je da je vara i otišao je. Pokušavajući da sačuva svoje dostojanstvo pred roditeljima, odlučila je da ćuti i plati zakup za godinu dana. Upoznao sam je odmah nakon toga i odmah me privukla. Njena druga crna kosa i tetovirane ruke bile su moja najveća slabost, i obećao sam sebi da ću je odvesti u krevet za tih godinu dana, ali oduprla se svakom mom pokušaju. No nije znala da nisam iskoristio sve svoje adute. - Ne znam kako izdržavaš sa ovim krelcem. – Kacie je rekla Darli kada je okrenula glavu ka meni. Darla je slegnula ramenima. – Nije on moj. - Kako god. – Michelle je zgrabila kikiriki iz posude i bacila na Darlu. - Ti si najbliža stvar devojci koju je ikada imao. - U stvari, to nije istina. – Progovorio je Brody. – Sećaš se Kat? Živela je sa njim otprilike koliko…pet minuta? - Ne podsećaj me na tu kučku. – Zaurlao sam dok sam čelom udarao o sto. - To je ona ista ludača koja je mene zvala na telefon, tako? – Darla je pitala. - Čekaj, zvala te je? - Kacie je pitala iznenađeno. – Nisi mi to rekla! - Stvarno? Mislila sam da jesam. – Odgovorila je. – Da, nakon što smo krenuli da se viđamo, nazvala me je da me upozori na njegove nastranosti. Michellina usta bila su otvorena u šoku dok se protezala da uzme još kikirikija. – Šta si joj rekla? - Rekla sam da joj je bolje da me više ne zove. I pokazala joj šta nastrano zapravo znači. – Darla se naglas nasmejala.

13


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Okej, evo ga društvo. – Portland se vratila sa bokalom ledenog piva u obe ruke. Između piva i njenih perverznih sisa, moj kurac stajao je uspravno ispod stola. Spustila je bokale i uzela našu narudžbinu. - Mogu li dobiti čašu vode? – Pitala je Kacie. - Naravno. Odmah se vraćam i onda ću doneti. – Nasmešila se i odšetala u pravcu kuhinje. - Okej, dosta sa Viperovim deranžiranim vezama sa ženama. Šta ima novo kod vas ostalih? – Brody je pitao dok je punio čaše pivom i stavljao na sto. Portland se vratila sa čašom vode za Kacie i spustila je. - Maura konačno spava po čitavu noć! - Veselo je rekla Michelle. Mike je digao času u vazduh i rekao. - Pijem u to ime. Svi smo podigli čase ka sredini i kucnuli se. –Koliko je stara? – Darla je pitala Veliki Mike je uzdahnuo. – Šest meseci. Uzeo mi je zauvek. - Čekaj… – Michelle je suzila oči ka Kacie - ... zašto ti piješ vodu? Kao da je neko uključio grejalicu, Kacieini obrazi su se zacrveneli. Pročistila je grlo. – Uh… Vozim. - Sereš. – Darla je rekla. – Brody je vozio dovde. - A ja vozim kući. - Kacie je rekla odbrambeno. Brody je gledao dole u sto, igrajući se sa praznom činijom od kikirikija dok je pokušavao da suzbije osmeh. - Nema šanse. – Darla ju je ponovo pogledala. – Opet ste to uradili, zar ne? - Uradili šta? – Zbunio sam se. - Jeste li? – Darla me je ignorisala dok je pritiskala Kacie da joj odgovori. Kacie je okrenula glavu ka Brodyu, tiho moleći za podršku. - Nemoj me gledati. – Smejao se, podižući ruke u odbranu. – Nisam ja taj koji je plodan. - O moj bože! Niste valjda! – Michelle je vikala dok je pljeskala rukama. - Nisu šta? Šta se do đavola dešava? – Zarežao sam dok sam ih gledao sve oko stola, uznemiren što sam očigledno bio jedini koji nije znao šta se dešava. Brody se spustio ka Kacie koja je prekrila rukama lice. – Kacie je trudna. 14


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Darla i Michelle su skočile sa svojih stolica i došle do Kacie, grleći je. - Trudna? – Ispljunuo sam. – Zar Emma nije…novorođenče? Kacie se cerekala kada su je Drala i Michelle pustile. – Skoro će godinu i po. Brody se nasmešio. – Imaće malo više od dve godine. – Kacie je naslonila glavu na Brodyevo rame gledajući ga. Zatvorila je oči kada je nežno poljubio u čelo. - Stvarno sam srećan zbog vas dvoje. – Mike je imao suze u očima kada je ponovo podigao čašu. Svi smo ponovo podigli čaše. - Baš si jebena pijana guzica. – Procedio sam dok je Mike brisao suze u očima. - On nije pijan. – Michelle se nagnula i poljubila ga u obraz. – On je slatki, osetljivi čovek koji ceni porodicu. - Ako je osetljiv, da li ima vaginu? – Šalio sam se pre nego što sam usmerio pažnju na Brodya i Kacie. – Stvarno sam sretan zbog vas društvo. Da li će imati pišu, za razliku od Mikea? - To još ne znamo. – Kacie se nasmejala dok se Mike protegao i kaznio moje rame. – Još je rano. I pošto je još rano molimo vas da to držite za sebe. Svi znate kako je to kada mediji dođu do nečega iz vašeg privatnog života, a nisam još sprema za to. Ne dok ne odmakne još malo. - Oh, dušo. To se podrazumeva. – Michelle se složila, klimnuvši glavom. – Prokleti lešinari. - Čoveče, pogledaj vas. Svi ste na drugom, trećem, desetom detetu, a ja živim sam, bez ikoga da mi dođe noću kući, nema porodicu koju volim, nikoga sa kim bi pričao… - Rekao sam najozbiljnije što sam mogao. Gledali su me u čudu, nesigurni šta bi odgovorili. – Naivčine. – Zezao sam ih, dok je kiša kikirikija padala po meni.

15


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 2. - Dobro jutro sunašce. Glava mi je otpadala, dok sam otvarao jedno oko sledećeg jutra. Darla je sedela na ivici kreveta, osmehujući se na mene dok je vezivala cipele. Razbuđujući se, nagnuo sam se na jedan lakat. – Gde ideš? - Ti ne radiš preko leta, ali neko mora. – Rekla je dok je išla ka mom ormanu u hodniku. – Šta planiraš do kraja dana inače? Seo sam punom visinom i digao ruke iznad glave. – Mislim da ću otići da posetim baku. - Oh, stvarno? – Pojavila se iz mog ormana u duksu Minnesota Wild. - Hej, taj mi je omiljeni. – Rekao sam molećivo. - Znam. – Smejala mi se. – Znači... tvoja baka, ha? Često je posećuješ? - Ne koliko bi trebalo. – Uzdahnuo sam osećajući krivicu. – Teško mi je tokom sezone, tako da van sezone provodim koliko god mogu vremena sa njom. - Mi smo u stvari dve srodne duše. Prestala je da se kreće i zurila u mene sekundu, obrađujući šta sam upravo rekao. - Srodne duše? Ti i tvoja baka? - Da. – Nasmejao sam se. – Verovala ili ne. Gam nije tipična baka. Tako izgleda spolja, ali iznutra ona je divlja i luda. - Hmm. – Nakrivila je glavu u stranu. – Volela bih nekad da je upoznam. Klimnuo sam. – Siguran sam da hoćeš. - Važi se, moram da idem. – Zgrabila je torbu iz mog garderobera i sagla se da me poljubi. - Šta je sa mojom duksericom? – Promumlao sam kroz poljubac. Povukla se i suzila pogled ka meni. – Vratiću ti je, velika bebo. Zevnuo sam i ponovo legao na krevet. – Doći ćeš večeras? - Možda. – Poslala mi je poljubac i otišla niz hodnik. - Kako misliš možda? – Vikao sam za njom. - Moram videti šta drugi imaju u ponudi. – Vikala je iz kuhinje. Nisam mogao suspregnuti osmeh kada sam čuo otvaranje kutijice hokejaškog paka na pultu. 16


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Zna me tako prokleto dobro.

****

Gamina mala kuća na ranču bila je skromna, ali stvarno dobro održavana, s obzirom da mi njeno tvrdoglavo osamdesetdevetogošnje dupe nije dozvoljavalo da unajmim poslugu. Ni jedan cvet nije bio van svog mesta ili žbun bio zarastao. To je bio njen ponos i dika, naravno posle mene. Zvuk mog motora doveo je Gam do prednjeg trema. Nagnula se kako bi zalila neke saksije sa čudnim ružičastim cvećem, dok sam ja nameštao kacigu na zadnjem delu motora. - Tako si prokleto glasan. Čitav komšiluk zna kada moj unuk dolazi. – Nasmešila se, vrteći glavom. Penjao sam se belim drvenim stepenicama na trem kada mi je ponudila obraz. - Daj mani me se. – Poljubio sam je. – Ova starudija od tvog komšiluka ne može ništa da čuje. - Pobedio si. – Klimnula je. – Evo, dođi da sedneš. Išli smo do dve platnene stolice na tremu i srušio sam se u jednu, još uvek umoran od sinoćne akcije. Pogledala me je proučavajući moje lice. - Dopusti da ti donesem nešto za piće. – Potapšala se po kolenu i ušla unutra. Odmarao sam glavu na naslonu stolice i zatvorio oči, duboko udahnuvši. Čitav trem je mirisao na cveće kojim je bio ispunjen. Ptica je dosadno cvrkutala sa jedne od dvadeset kućica za ptice koje sam pre par godina okačio na drveće. Ptice su joj bile strast, posebno kardinali. Bili su joj omiljeni. Sedela bi i gledala ih po čitav dan, pričajući sa njima kao sa prijateljima. Takođe je pričala o vevericama. Njih kao da je mrzela. Škripa vrata me je vratila u stvarnost dok se vraćala sa tacnom i našim napicima. - Evo, popij ovo. – Dala mi je čašu slatkog čaja i dva aspirina, - I popij to. Stvarno izgledaš kao govno. Nasmešio sam se i odmahnuo glavom dok sam popio lekove sa većom količinom čaja. - Pa šta ima novo kod tebe? – Naslonio sam se nazad na stolicu.

17


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Pa, još nisam umrla, tako da to proslavljam. – Pre nego što je uzela gutljaj digla je času uvis. Pogledao sam nazad u svoju čašu pa u njenu. - Zašto tvoj čaj izgleda drugačije? - Zato što u mom ima viskija. – Rekla je ponosno. - Viski? – Gledao sam nervozno pre nego što sam proverio koliko je sati na telefonu. – Deset i trideset je ujutru. - Lawrence, kada dođeš u moje godine, naučićeš da radiš stvari kada želiš da ih radiš, a ne kada je to društveno prihvatljivo. Do đavola, ko zna da li ću biti još tu za vreme večere? Kada smo već kod toga, pojela sam pola pakovanja sladoleda od mente i čokolade sinoć za večeru. Živeli. – Podigla je čašu ponovo i namignula mi. Srebrni pramenovi bili su joj u neredu kao da je prošao uragan kroz njih, lice prekriveno borama, a naočare debele skoro kao... moj hokejaški štap, ali sve je to bilo varljivo. Pletenje nije bilo njena zanimacija, ni pečenje, i nije se žalila na glasnu muziku ili kada bi deca gazila travu. Bila je gnusna, žena koja pije viski i ni od koga nije trpela nikakva sranja. Osim što se žalila na to što stari, bol u kolenu i povišen šećer, zdravlje joj je bilo dobro, i bio sam zahvalan na tome. - Kako ti je koleno? – Pitao sam. – Vreme je bilo promenljivo ovih dana. - Oh, pa znaš... uobičajeno. – Slegnula je ramenima. – Ako sedim predugo boli. Ako stojim predugo boli. Kada ustanem ujutru, onda je dobro. Isto tako i kada spavam. – Šalila se. – Dosta o mojim starim kostima. Da li si u poslednje vreme razgovarao sa svojim roditeljima? Mišići na rukama su mi se zategli. – Ne. – Oštro sam odgovorio, gledajući je pravo u oči, sa molećivim izrazom da više ne pita o tome. Zurila je u mene, polako klimajući glavom odlučujući da li će me pritiskati ili ne. - Jesi li razgovarao sa Benom? Bio je prošle nedelje. - Znam. Rekao mi je. – Rekao sam zahvalan što više nije pitala o roditeljima. – Zvao je prošle nedelje. Rekao mi da je sve pod kontrolom, tako da je sve okej. Ben Golberg je bio najbolji finansijski savetnik u celoj Minnesoti. Ne samo da me je zaustavio u bacanju para na pivo i striptiz barove, već sam mu dodatno plaćao da brine o baki. Dobila je malu polisu osiguranja od dedine smrti, ali bez obzira na njen skromni život, ne bi imala dovoljno do smrti. Ben joj je rekao da je investirao pare i da to opet uradi nekad i da 18


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan od tih para dobija svakog meseca po malo. Nije ni znala da je pre dve godine ostala bez sredstava. Ben je nekoliko puta godišnje sa njom prelazio finansijske izveštaje. Nije se razumela u sva ta zbunjujuća sranja, tako da nije imala pojma da sam platio Benu da plaća sve njene račune. Sve što je bilo potrebno jeste da bude sigurna da je zbrinuta. Pomagao sam je sto posto, plaćajući sve i svašta što joj je trebalo, i to je bilo striktno između mene i Bena. Kada bi znala istinu, zanemarila bi godine i otišla do Starbuksa da pita za posao. To je poslednja stvar koju sam želeo. Provela je čitav život teško radeći kao kuvarica, i nisam želeo da brine o bilo čemu osim o cveću i njenim pticama. - Prokletstvo! – Skočila je sa stolice i pogledala ka dvorištu. Pratio sam njen pogled usmeren ka veverici koja se popela na drvo i spustila na jednu kućicu za ptice izbegavajući kockicu leda. - Ej, ej! Šta to do đavola radiš. – Podigao sam ruke štiteći se od još jedne kockice. - Malo đubre traži zrnevlje u kućici! – Vikala je, podižući desnu ruku i bacajući još jednu kockicu leda, promašivši vevericu. Spustio sam pogled na pod, i video posudu punu leda. – Ti si se pripremila za ovo? - Da, stalno to rade! – Bacila je još jednu kockicu, ovog puta pogodivši jednog mališana. Skočio je sa kućice ponovo na drvo i nestao. – Vratiće se on, i biću spremna. – Sela je ponovo u stolicu, pažljivo gledajući drvo. - Je l’ se ovim zanimaš čitav dan? - Skoro. - Pa šta je još na dnevnom redu u toku nedelje, osim ganjanja veverica? – Pitao sam, skrećući joj pažnju sa drveta. Slegnula je ramenima. – Dame su me namučile sa kartama prošle nedelje, tako da imamo revanš u ponedeljak. Za utorak su najavili kišu tako da ću verovatno provesti dan u pidžami i uz TV. Kao što sam i rekao srodne duše. Nastavila je. – Verovatno The Price is Right. Drew Carey je sladak. Može uvek ostaviti cipele ispod mog kreveta. - Uh. – Rekao sam iscrpljeno. – Grozno. Kako možeš tako da pričaš? 19


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Hej, ja sam stara, a ne mrtva. Neki od tih mladića sa TV-a pokreću moje motore. – Podigla je obrve gore-dole. - Ma daj! Prekini. Ne želim da slušam o tome. – Smejao sam se i prekrio uši. - Znaš, Lawrence u moje vreme ja sam bila cicojka. – Rekla je ponosno. - Mislim da ne želim da znam šta to znači. – Uzdahnuo sam. - To znači da su momci mislili da je tvoja stara baka nekad bila veoma slatka, a baki se sviđalo kako su oni razmišljali. – Zurila je u prazno, razmišljajući o prošlosti. Uzdahnula je i podigla jednu obrvu – Pogotovo oni u uniformi. Bila sam slaba na momke u uniformama. - Možemo li sada završiti ovaj razgovor? – Molio sam trljajući oči dlanovima. – Pokušavam da zadržim doručak na mestu. Gam se smejala glasno, očigledno uživajući u mojoj nelagodi. – Zašto tebe zanima šta ja inače radim? - Mislio sam da dođem ponovo. Možda u sredu? - Čekaj da proverim raspored. – Njene tamne oči pogledale su u plafon trema i onda se spustile na mene. – Može, slobodna sam. - Dobro, doći ću da te odvedem na doručak. - Stvarno? - Da. - Hmm... – razmatrajući to, reče više za sebe. – Neka bude više ručak. Volim da spavam.

20


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 3. - Hej! Upadaj. – Veliki Mike mi se nasmejao dok je otvarao drvena ulazna vrata. Držao je Mauru u desnoj ruci, okrenutu prema njemu, kada sam ušao unutra. Čim sam ušao, nasmejala mi se, mlatarajući ručicama, dok joj je na bradi visila pljuvačka. Pokupio sam je vrhom prsta i obrisao Mikeu o lice. - Kao da imaš kuče, ha? Nasmejao se brišući obraz rukavom. – Šupčino. Prošao sam ka zadnjem delu njegove velike, komforne kuće i ušao u kuhinju. Matthew je sedeo na radnom delu i jeo svoju porciju makarona sa sirom. - Zdravo! – Gledao je u mene i široko se osmehnuo kao i njegova sestra. - Hej, druškane! – Prišao sam mu i bacio petaka. – Je l’ treseš? Skupio je svoje male obrve i pogledao me. – Šta, je l’ tresem? - Nema veze, druškane. – Nasmejao sam se i on se vratio svojoj klopi. - Matthew, nikada ne shvataj za ozbiljno šta god strika Viper rekao. To je veoma važna lekcija koju svi moramo naučiti kad tad. – Mike je govorio dok je spuštao Mauru u neku čudnu bebi napravu. - Vas dvojica nećete pokvariti mog sina, zar ne? – Michelle je ušla u kuhinju. - To je plan. – Odgovorio sam. Mike je nakrivio glavu u stranu, smešeći se dok je gledao u otvorenu fioku. – Šta tražiš? - Moju kreditnu karticu. Ne mogu da je nađem... Evo je! – Nasmešila se, držeći svoju zlatnu karticu u vazduhu. - Gde ideš? – Pitao sam. Stavila je karticu u torbicu. – Književni klub. Namrštio sam se na nju. – Zašto ti treba kreditna kartica za književni klub? Mike me pogledao i prevrnuo očima. - Zar imaju književne klubove u barovima? - Ispravka… – Podigla je prst u vazduh. – u martini baru. Izgleda otmenije. - Mmmm, ako ti tako kažeš. 21


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Došetala je i popela se na prste kako bi poljubila Mikea. Pljesnuo ju je po dupetu kada je odlazila. Njen parfem mi je ušao u nozdrve i shvatio sam da nisam video njenu garderobu. Nije mi se sviđala. Zapravo izgledala je... vruće. - Okej, dušo… – Prebacila je torbicu preko ramena i otišla do Matthewa, onda se sagla i poljubila ga u obraz. – Volim te. Lepo se provedi večeras. - I ja tebe volim, mama. Rukom je obrisala karmin sa njegovog obraza i nešto mu šapnula na uvo, što ga je nasmejalo. Onda je otišla. Sa tim parfemom. Parfem na ženi je kao tajno oružje protiv muškaraca. Odlazi nam u nos, a onda u mozak, što nas čini opijenim pičkicama. Odjednom se pretvorimo u pčele koje treba da opraše taj slatki cvetić, pun slatkog nektara. - Šta ti je mama rekla? – Veliki Mike je pitao Matthewa. - Rekla je da ste ti i strika Viper ludi, i da sam večeras ja glavni. – Zakikotao se i ubacio veliki zalogaj u usta. - Oh, stvarno? Pa šta onda radimo, veliki šefe! – Mike je otišao i uzeo Mauru, koja je počela da plače. Već je imala šest meseci, ali bila je tako mala u Mikeovim velikim rukama. - Mi ćemo... – Zamislio se o tome šta želi. – Hajde da jedemo puno kolačića i gledamo Nindža kornjače? Slegnuo sam ramenima. – Meni zvuči dobro. Sat posle, Maura je bila nahranjena, umrljala je nečim belim celu Mikeovu belu majicu, smestili smo je u nekoj drugoj bebi napravi u drugom kraju sobe dok smo Veliki Mike, Matthew i ja ležali na drugom kraju gledajući kako Minnesota Twins razbijaju smeće od White Soxa. - Znači, ovo radiš svakog petka uveče, ha? – Pitao sam Mikea dok sam gledao okolo po sobi, fasciniran jednostavnošću večeri. - Uglavnom. – Nasmejao se ponosno. – Supeer, aa? - Naravno. – Slegnuo sam ramenima. – Ukoliko ne voliš tete sa sisama! - Stvarno? – Mike me presekao pogledom dok je gledao u Matthewa, koji je bio preokupiran gledanjem TV-a i nije obraćao pažnju na nas. – Daj čoveče, jednog dana i ti ćeš biti

22


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan sretno oženjen čovek kao što sam ja sa ženom i kućom punom dece. – Uzeo je daljinac i prebacio bejzbol na neki čudan crtani sa žutim sunđerom. Zurio sam zgroženo dok je malo žuto kopile skakalo po ekranu i otišlo po svog velikog rozog prijatelja. - Ne ako to znači da ću morati da gledam ova sranja. Matthew je uzdahnuo, otvorenih usta glava mu je išla od mene do njegovog tate. Veliki Mike pokušao je da suzbije smeh. – Pokušaj da ne daješ prazna obećanja, važi? Bilo bi mi lakše da ne jedem nedelju dana nego da trpim ovo. - Žao mi je. Ali ne, ti i Brody živite na drugoj planeti od mene. Namrštio se. – Šta si time mislio? - On je kao ti sada. Zauzet porodicom i stalno zaokupljen njome. - On nije zaokupljen, samo ima druge prioritete, sada. Na žalost tvoj pomoćnik u baru sada ima ženu i decu. - Znam, i veruj mi, poslednje stvar koja mi treba je pomoćnik. Samo čudno je. Skoro ga ne viđam. - A nije sve tako crno. Ti i ja se družimo sada mnogo više. – Uputio mi je veliki glupi osmeh. - Polako, veliki momče. Vratila ti se vagina. – Prešao sam pogledom preko njega i podrugljivo mu se nasmejao. – Bilo je lepo, mislim, izlaziti. Ovde smo sada toliko često da je tvoj krevet poprimio otisak moje... – pročistio sam grlo – guzice. Sedeli smo u čudnoj tišini skoro minutu, pokušavajući da shvatimo kuda je otišao razgovor. - I nije tako loše? Žena, deca, cela ta stvar. U stvari je stvarno strava. – Klimnuo je glavom ka Matthewu. – Kada me pogleda kao super heroja zbog neke jednostavne stvari, kao što je odmrzavanje vafla u tosteru, a ta uspavana devojčica se smeje čitavo vreme, čak i noću dok spava. - Izvini, izgubio si me čim si spomenuo buđenje usred noći. - Oh, ne seri. Većinu svog vremena nisi mogao da dopuziš kući i to do pola noći. Prestani da glumiš kako ne bi mogao da ustaneš u dva sata ujutru da nekoga nahraniš. - I zašto jeb... – zaustavio sam se i pogledao u Matthewa, koji je buljio ravno u mene, slušajući svaku moju reč - ... eno ustaješ u dva sata ujutru, inače? Zar to nije ženski posao? 23


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Oči Velikog Mikea ispunile su se ljutnjom i zločesto se nasmejao. – Viper, momče, imaš puno da učiš. Prvo nikada nemoj da joj govoriš šta je njen posao, jer ćeš biti parkiran na kauču duže vreme sa ozbiljnom sušnom zonom, ako znaš na šta mislim, – rekao je praveći navodnike prstima. - Nisam seronja. Ozbiljan sam. - Branio sam se. – Mislio sam da je to njihova briga sa svom njihovom... “opremom“. - Pa jeste, ali nekada ta „oprema“ zakaže i ne proizvede dovoljno mleka ili je suviše umorna pa moraš priskočiti tada. Zakaže? Podigao sam ruke kako bi ga zaustavio. – Dobro, dobro. Shvatio sam. Nemoj više. Mike se zagledao u mene bez reči. - Šta? Prekini. – Bilo mi je neprijatno što tako zuri u mene. - Mogu da vidim. - Vidiš šta? - Tebe. – Nasmejao se. – Sa detetom. - Nema jeb… – opet sam se jedva zaustavio – Nema šanse. - Ne zezam se. Ti tako grub i težak, ali mogu te zamisliti kako se šepuriš sa malim mini Viperom okolo po terenu i teretani, pokazujući ga. - Apsolutno ne. – Čvrsto sam zavrteo glavom. – Poslednja stvar koja ovom svetu treba je još jedan Viper. - Pa, slažem se sa tim, ali mislim da bi ti to omekšalo srce. - Sviđa mi se moje kameno srce, – uzdahnuo sam. Pre nego što je nastavio svoje laprdanje mene kao oca, čuli smo kako se zatvaraju zadnja vrata. Mike se podigao i pogledao preko ivice kreveta ka kuhinji. - Zdravo. – Uzdahnula je Michelle dok je bacala torbicu na radni deo. - Hej. – Mike je rekao – Što si došla tako brzo? - Neke od devojaka nisu mogle doći, jer su im deca bolesna, tako da smo večeras imali malu grupu. Praktično smo samo večerali i završili veče.

24


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Otišla je da proveri Mauru pre nego što je poljubila Matthewa u čelo i sela pored Mikea na kauč. - Žao mi je. Zvučiš razočarano. – Veliki Mike je poljubio u ruku i prebacio svoju iza njene glave povlačeći je u zagrljaj. - Jesam malo, ali sada se mogu družiti sa svojim najomiljenijim bićima. – Nakrivila je glavu i nasmešila mu se. - Mama? – Matthew je pitao. - Da, dušo? Stisnuo je svoje malo lice, dobro misleći o onome što je hteo da kaže. – Ti si fina žena, zar ne? Michelle je klimnula nagnuvši glavu u stranu. – Da, dušo, jesam. Zašto? - Samo sam pitao... – zastao je i obrisao nos dlanom. – Šta su sise? Michelle je sela uspravno i gledala dok je Veliki Mike stiskao oči. - To je to! – Rekao sam i udario Mikea u rame. – Vidimo se sutra druže. Lepo te je bilo videti, Michelle!

25


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 4.

- Šta ima dame? – vikao sam dok sam ulazio kroz drvena vrata svlačionice Minnesota Wildsa. Svi su me na kratko pogledali i potom vratili onome šta su do tada radili, svi osim Brodya i Velikog Mikea, koji su prevrnuli očima. Okačio sam torbu na moju kuku i okrenuo se prema njima. Brodyeva ruka prešla je preko njegovih grudi i pogledao me sumnjičavo. - Zašto si ti tako ushićen? - Zato što sam mlad i živ i smrtonosno neodoljiv. – Uzvratio sam. - Nisi toliko mlad, i definitivno nisi smrtonosno neodoljiv, ali si živ, tako da jedan od tri i nije tako loše. – Brody se smejao. Veliki Mike me je pogledao. – Jedva živ. - Oh, sranje. – Pogledao sam ga, odjednom se setivši incidenta od prethodne večeri. – Koliko je bilo loše kada sam otišao? Brody je podigao obrve gledajući između nas dvojice. – Šta sam propustio? - Ovaj moron, – Veliki Mike me grubo odgurnuo rukama, - ne zna kako da drži zatvorena usta pred decom. Matthew je sinoć pitao Michelle šta su sise. Uglovi Brodyevih usana su se stisli pokušavajući da suzbije smeh. - Nije smešno. – Mike je vikao. Brody je klimnuo u saglasnost, ali nije mogao da se još dugo suzdržava. Ruka mu je poletela preko usta kada je prasnuo u smeh. - Žao mi je, ali jebeno je smešno. – Brody se smejao, a na kraju i Mike je počeo isto da se smeje. - Dobro, sada ozbiljno. Koliko je bilo loše? – Pitao sam, osećajući se skoro krivim, ali ne sasvim.

26


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Bilo je. – Mike je ispustio težak uzdah – Ne baš sjajno. Objasnila mu je šta su sise i zašto ne koristimo tu reč. Zatim je odmarširala u kuhinju i nešto mrmljala o tome da si suspendovan dok deca ne krenu na koledž. - Suspendovan? – Opet sam se nasmejao. – Nisam bio suspendovan od... nikad. - Sranje. – Brody se složio. - Nema šanse da nikada nisi bio suspendovan dok si bio tinejdžer. - Istina. Bio sam pravi anđeo. I još sam. – Namignuo sam dok sam povlačio majicu preko glave i ubacivao je u moju torbu. - Sranje, svi se povucite. – Brody je podigao ruke i napravio korak unazad – Opaliće munja svake sekunde u svlačionicu. - Sačekaj malo, – ignorisao sam ga i pogledao u Mikea – pošto sam suspendovan, znači li to da ne dolaziš večeras? Mikeovo oči sa Brodya prešle su na mene – Šta je večeras? - Imaš pamćenje kao jebena zlatna ribica. – Rekao sam bacajući mu peškir na glavu – Veče za poker, sećaš se? Brody je prošao prstima kroz kosu. – Oh, sranje. Zaboravio sam. - Teško. – Vikao sam na njega. – Moraš biti tamo, obojica. Brody je podigao ruke u samoodbrani. – Opusti se, ja idem, samo sam zaboravio. Mike je klimnuo. – I ja ću doći. Ko još treba da dođe? Poslao sam poruke Andyu, Victoru i Louiu, ali do sada samo sam se čuo sa Louiem. Mike je pogledao okolo kako bi bio siguran da niko neće čuti. – Siguran sam da je Louie odgovorio iste sekunde kada je dobio tvoju poruku. – Smejao se sedajući na klupu da obuje svoje klizaljke. - Tako je duboko u tvom dupetu da kada otvoriš usta vidim kao mu vire oči iz tvog grla. Jedva da je Veliki Mike završio rečenicu kada je Louie promolio glavu iza ugla. - Viper da li ideš odmah na led, ili ćeš se zagrevati? Brody je spustio ruke ispred sebe kada se spustio na klupu bacivši petaka Mikeu, koji se glasno smejao. - Uh, nisam siguran. Verovatno ću se zagrevati. – Odgovorio sam. - Dobro. – Klimnuo je i ponovo nestao iza ugla. 27


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Okrenuo sam se prema Brodyu i Mikeu, koji su se i dalje smejali tako jako da nisu mogli da dišu. - Jebite se obojica. Budite kod mene u osam. – Zgrabio sam svoj iPod i otišao u sobu za vežbanje. - Siguran si da ne treba da dođemo ranije? – Veliki Mike je rekao između udisaja – Mogu da zamislim bar jednu osobu koja bi želela da stigne ranije. Pokazao sam mu srednjaka i krenuo da odlazim. - Ja ću doći malo ranije. Nadam se da je to okej. – Louie mi se nasmejao dok je stajao na suprotnoj strani. Mora da me zajebavaš. - U redu je. – Lagao sam. – Dođi samo. Louie je bio mlad i previše ambiciozan za rezervnog golmana našeg tima. Bio je kao trn u guzici koji kao da je bio uvek dva koraka iza mene, ali većinom je bio bezopasan. Njegova arogancija nervirala je većinu igrača u timu, i stalno su mu nešto srali. Lično, meni se sviđao taj stav, pa sam ga nekako uzeo pod svoje okrilje.

****

- Lepa kuća. – Prelazio je pogledom po mojoj kuhinji dok je spuštao pivo na kuhinjski sto. - Hvala. Želeo sam da kupim stan, ali moja baka je insistirala da imam dvorište. - Uzdahnuo sam. Stavio je ruke u džepove i krenuo da pogleda kroz prozor. – Lepo dvorište! - Hvala. Opet. - Čekaj... – Okrenuo se prema meni zbunjenog izraza lica. – Da li je ono tamo trambolina? - Da. - Nemaš decu, zar ne? - Jok. - Zašto onda imaš trambolinu? Odmahnuo sam sebi, i zavrteo glavom dok sam stavljao pivo u frižider. 28


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Za šta služi trambolina, Louie? - Uh… da bi, ljudi skakali? - Tako je. A šta je najbolje kada jebeš devojku a ona je od gore? Praktično sam mogao da osetim paljevinu crnog dima u njegovom mozgu dok je procesuirao moje pitanje. Tri... dva... jedan. - Oooh! Kapiram. – Njegovo uzbuđenje prešlo je u zbunjenost skoro odmah. – Čekaj... stvarno? Ribe dolaze ovde da bi skakale po tvojoj trambolini? - Ne, dolaze ovde da bi se družile sa mnom, a ja ih ljubazno povedem u dvorište i sednem na klupu na miru da popijem pivo dok one u bikiniju skaču po trambolini. - Imaš i klupu tamo napolju? – Uzviknuo je, okrećući se prozoru. Nagnuo sam glavu u stranu potpuno zbunjen njegovim pitanjem. - Pa o tome sam ti upravo pričao, ako si me slušao? Pre nego što je mogao da odgovori, čulo se zvono. Hvala Bogu. Dok sam se kretao prema zadnjim vratima, otvorila su se. Brody, Mike i Andy ušli su unutra raspravljajući o bejzbolu. - Sranje! To je bilo loše. Bio je siguran u kući i ako to niste videli mislim da nam treba nova odbrana. – Mike je uzviknuo. - Ispao je. – Brody je uzvratio. – Lopta ga je udarila bar četiri puta. Andy je klimnuo koračajući, ostaviviši otvorena vrata. - Jeste se rodili u štali? – Povikao sam i krenuo da ih zatvorim. Sranje. Zvučim kao Gam. - Sačekaj nas! – Michelle je viknula otvarajući, ponovo vrata. Kacie se protegnula i poljubila me u obraz. - Ćao, strika V. Oči su mi se praktično okrenule u glavi, kada su prošle pored mene. - Samo malo. – Prokomentarisao sam – Društvo, šta vi radite ovde? - I mi volimo tvoje veče pokera! – Michelle je vikala, dižući ruke u vazduh.

29


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Pozvali smo i Darlu. Doći će kada završi sa poslom. – Kacie je dodala. Zapazivši moj nedostatak entuzijazma dodala je. – Aaaaa, ne brini. Nismo ovde da bi uništile vaše veče. Donela sam guacamole i vino. – Okrenula se i krenula prema kuhinji. - Vino ne ide uz pokersko veče. – Viknuo sam za njima zatvarajući ponovo vrata. Na kraju, ipak su pozvale Darlu, i ona će doći. Šansa da će moja ruka biti zaposlena, odložena je za hiljadu procenata.

****

Prošla su dva sata i nismo ni dodirnuli karte, ali nije mi smetalo. I dalje smo se super provodili pričajući svakakva sranja za kuhinjskim stolom. Darla je upravo došla i odmah smestila svoje dupe u moje krilo. Memorisao sam kako je odmah rekla Kacie i Michelle o novom doktoru koji je počeo da radi u bolnici. Verovatno je imao neodoljive oči i zgodno dupe. - Pa jeste razmenili brojeve? – Kacie se nagla prema Darli skoro šapućući. Ako je to bilo meni za dobrobit nije morala šaputati. Darla je bila dobra devojka, slobodna za izlaske i jebačinu, sa kim god je htela. Volim našu slobodu. - Ne, ali radimo dva puta zajedno ove nedelje. Proverila sam mu raspored. – Kikotala se. Darla se nikad ne kikoće. - Treba da ga zoveš na kafu ili nešto slično. – Kacie joj je predložila. – Smisli nešto pre nego ga neka druga sestra ne smota. Neke od tih devojaka su prave kurve. - Mogu li da upoznam te kurve? – Louie je pitao. Kacie je prevrnula očima. – Imaš ti dosta kurvi. - Govoreći o kurvama, bio sam u tvom podrumu Viper... – Brody se nagnuo na stolicu i prekrstio ruke preko grudi. - Imaš kurve u podrumu? – Louieve oči bile su širom otvorene i kunem se da sam mu video balu u uglu usana. Ispružio sam se i lupio ga nazad po glavi. - Ne, idiote. - Ti si slatka kurva, znao sam da ih imaš u zalihama, ali moj Bože. Mora da imaš preko dvadeset Lemonheadsa uza zid. 30


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Brody polako zavrte glavom začaran. Pomerivši se malo po mom krilu, Darla mi je prebacila ruku preko ramena. - Slatkiši? U tvom podrumu? Zašto? - Ti ne znaš. – Louie je nervozno pogledao. Darla odmahnu glavom. - Pre svake utakmice, – nastavio je – Viper daje Velikom Mikeu pakovanje Lemonheada. - Stvarno? – Pukla je na mene, očito iznenađena. - Da. Za svaku utakmicu. Igrali kući ili van nje. – Protegnuo sam ruku preko stola i udario Mikea. - Već neko vreme to rade. – Michelle je dodala sa osmehom izazivajući Mikea. – Konstantno kupim prazne kutije koje nalazim po kolima ili kancelariji. - Nisam to znala. – Tiho je rekla Darla dok me mazila po leđima. - Oh, prestani. – Prevrnuo sam očima i povukao joj ruku poljubivši je. – Nije zbog toga što sam mislio da mu treba dodatna užina, čisto je bilo iz sujeverja. Ne znam zašto, ali dao sam mu jedno pakovanje pre utakmice i stvarno smo dobro igrali to veče. Dobili smo utakmicu koju verovatno nismo trebali. Od tada, to je postala rutina. – Slegnuo sam ramenima. - Aaaaa – Kacie, Darla i Michelle su uzdahnule. - Zar nisu slatki? – Andy je pljesnuo rukama ispred njihovih lica i trepnuo dramatično. - Jebi nas. – Rekao sam arogantno. – Naša veza je neverovatna. Mi smo kao Romeo i Julija. - Vau, vau! – Veliki Mike podigao je ruke u odbrani, smejući se. – Ja ne bi išao tako daleko, Finkle. - Ovo nije ništa novo, osim ovog Viperovog sujeverja. – Brody je rekao ustavši i krenuvši prema frižideru. – On je uvek bio iznad…mnogo više nego sladak. - Šta još? – Kacie je pitala. - Kada bi uzeo dres pre utakmice da ga obuče stavljao bi štitnike svoje leve sise ispred desne. – Louie se smejao. - Ne samo to. – Mike je skočio držeći Louievu pažnju. – Od kako igram sa njim, sluša stalno istu pesmu po hiljadu puta pre utakmice. U kolima do arene, dok se oblači, na izlasku do klupe. Darla je namreškala nos. – Istu pesmu? Ponovo I ponovo? 31


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Jebeno da, - potvrdio sam – Tunderstruck od AC/DC. Pesma me tera da potrčim kroz betonski zid. - Ja ću mu dati drugu. To je najgora pesma. – Brody je ponovo seo sa flašom Gatorade ispred sebe. – Takođe sam kupuje i traku za svoj štap i to samo žutu. - Možda bi trebao da prestaneš da posvećuješ toliku pažnju mom štapu, Murphy. – Brecnuo sam se, nežno pomerajući Darlu sa mog krila. Ustao sam i otišao do frižidera da uzmem još jedno pivo. – Hoće još neko? - Druže koliko piješ piva van sezone neće biti neke koristi od tebe na ledu kad krenemo. – Mike je ustao i protegao ruke iznad glave. - Pih, – odmahnuo sam mu. – Bez obzira šta, ili koliko pijem, još uvek mogu da te zaobiđem za čitav krug. - Oh, stvarno? – Gledao je pravo u mene podignutih obrva. Odjednom sam imao njegovu pažnju. – Hoćeš da ovo napravimo interesantnim? - izjavio je. - Uh-oh. – Andy, uzdahnu i spusti glavu u dlanove. – Mrzim kada vi idioti, kažete nešto poput ovoga. Znači da ću imati jedan dug dan u narednoj nedelji. Ignorišući, Andya, gledao sam ravno u Mikea. – Da napravimo ovo interesantnim? Trening, petak ti i ja. Jedan na jedan protiv Brodya. Gubitnik nosi roze tetovažu tokom svakog treninga cele nedelje. Oči Velikog Mikea su se zapalile, prelazeći preko kuhinje tresući rukama. – Dogovoreno.

32


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 5. - Pa stvarno si jedna zgodna guzica. Šokirao sam se dok sam izlazio iz auta i obišao ga. - Flertovanjem možeš daleko dogurati. – Gam je pogledala ka meni dok je pažljivo silazila niz stepenice. Požurio sam i uhvatio je za ruku, vodeći je do auta. - Kako se osećaš danas? - Bolje nego što ti izgledaš. – Smejala se ulazeći u auto. - Svaki put kada me vidiš kažeš mi da izgledam kao govno. Dobiću komplekse. – Šalio sam se zatvarajući vrata krenuvši ka mojoj strani. - Oh, vole jedan, – promrmljala je. – Znaš da si vruće sranje, i za to ti ne treba moja potvrda. - Naučio sam da se nikada ne sviđam „nadređenima“, tako da ću se složiti sa tobom, – zaplesao sam obrvama dok mi je ona stegla ruku. – Pa gde idemo? Slegla je ramenima. – Ovaj put tvoja ideja. Biraj. - Pa, za šta si doručak ili ručak? - Nije me briga gde idemo i šta jedemo. Samo se postaraj da služe alcohol, – namignula je dok sam se uključivao u saobraćaj. Vozili smo se samo par minuta kada sam se isključio prema jednom lepom restoranu „The Raspberry Caffe“. - Ovde? - Uzviknula je. Parkirao sam auto i okrenuo prema njoj, zbunjen njenim pitanjem. - Da, zašto? Pogledala je u svoju tirkiznu trenerku pa u mene podignutih obrva. - Malo nisam obučena za ovo mesto. Razmisli malo o tome. - Koga briga? – Mahnuo sam. – Živni malo. Osim toga, ranije sam dolazio ovde sav znojav. Nije ih briga. Poznaju me ovde. Uzdahnula je i uzela svoju torbu. – Dobro, ali ti plaćaš.

33


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Nasmejao sam se i došao sa druge strane auta. Stavila je ruku u moju dok smo išli polako ka restoranu. Miris cimeta udario me u lice kada sam otvorio velika drvena vrata i pomerio se korak u nazad kako bih je propustio. Caffe Raspberry je bio moderan, ali rustičan restoran sa drvenim gredama na plafonu i zidovima i kamenjem sa obe strane. Ono što mi se najviše dopadalo su veliki drveni separei. Nudili su privatnost, što nisam uvek imao kada sam bio u javnosti. Nije da baš nisam mogao ići kroz market a da ne budem napadnut, ali imam dosta obožavatelja koji čine stvari interesantnim. - Zdravo. Dobro došli u The Raspberry Caffe. – Prsata devojka maslinaste kože pozdravila nas je kada smo ulazili. - Sto za dvoje? - Tako je. – Gledao sam u nju pokušavajući da skontam jesu li prave ili ne. Maloletnice su bile zabranjen zalogaj i ne za mene. Uglavnom, ukoliko nije mogla legalno da dobije alkohol, nisam imao želju da je jebem. Moje drugo pravilo. Uzela je dva menija i odvela nas za sto u ćošku. Bio sam zahvalan na privatnosti iako restoran nije bio pun. - Hvala draga. – Gam joj se nasmejala dok je sedala u separe. Kada je devojka spustila menije i otišla seo sam preko puta Gam. - Slatka je. – Pokazala je u pravcu u kom je hostesa upravo otišla. - Jeste. – Slegnuo sam ramenima. - Misliš li da ćeš izaći sa njom? - Ne izlazim ni sa kim. - Zašto ne? Uzdahnuo sam od nelagode diskutujući o mom ljubavnom životu sa babom. – Nemam pojma. Nemam vremena. Napućila je usta i prevrnula očima. - Oh, to je sranje Lawrence, i ti to znaš. Imaš i više nego što misliš slobodnog vremena. Danas si slobodan. Mogao si biti na ručku sa nekom lepom ženom. - Ja sam na ručku sa prelepom ženom. – Nagnuo sam se i poljubio je u ruku. - Oh... – Stidljivo se nasmejala. – Ti malo govno. Dobar si. Nasledio si to od dede. 34


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Od onoga što sam čuo o njemu bio je pravi dasa. To ću shvatiti kao kompliment. Nikada nisam upoznao dedu. On je bio ljubav Gaminog života, ali umro je pre nego što sam se rodio. Mogu da kažem da je bio sjajan čovek na osnovu toga što joj se oči zacakle svaki put kada priča o njemu. Kao klincu, umesto da mi je čitala, pričala mi je o njihovom životu pre nego što je umro. Po onome što znam, bio je talentovan glumac, loš pilot i veliki šaljivdžija. - Bio je dasa. – Odgovorila je, crvenih očiju. – Kao i tvoj otac! Sigurno, molim te. - Ne prevrći očima na mene, – rekla je. Ups. - Izvini, – tiho sam rekao. - Lawrence, tvoji te roditelji puno vole. - Sjajno. – Podigao sam meni. – Šta ćeš naručiti? Podigla je ruku na moj meni i snažno ga povukla na dole. - Odmah. Ne mogu da verujem da me unuk iskulirao. Naslonio sam se na stolicu i prekrstio ruke na grudima. – Nisam te iskulirao, ali moja sećanja na njih se veoma razlikuju od tvojih. Možemo li to ostaviti, molim te? - Ne. - Ti si naporna stara dama, znaš li to? - Da. – Nasmejala se ponosno. - Ćao Vi. Izvinite što ste čekali. – Mladi konobar spustio je dve čaše vode na sto, i sve prolio dok su mu se ruke tresle. - Druže, jesi dobro? – Pitao sam. - Da. Samo... nov sam a ti si...ti, i malo sam nervozan. – Uzeo je salvetu sa drugog stola do nas i brisao vodu što je brže mogao. - Nema problema. – Nasmejao sam se. – Voliš hokej? - Uh, da. Da, gospodine. – Rekao je nervozno.

35


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Pa ja sam obožavalac svakoga ko mi donese klopu, tako da hajde da se slikamo, potpisaću se gde god hoćeš, u redu? Njegov oduševljeni pogled mi je rekao da mu se sviđa ideja. Posle nekoliko minuta samopouzdanja i potpisivanja autograma, konačno je izgledao smireno da primi našu porudžbinu. - To je bilo slatko od tebe. – Gam je prošaputala kada se malo udaljio, pokušavajući da sakrije svoj ponosni osmeh iza čaše. - Prekini. – Promrmljao sam. - Šta da prekinem? - Da se smeješ. - Ne smejem se, – rekla je tvrdoglavo, podižući glavu u vazduh. – Imam divan obrok sa svojim unukom koji je postao jako sladak. - Nisam sladak, Gam. Prokleto sam kiseo. U stvari većinu dana ne mogu da se svarim. - Možda ti ne misliš da si sladak, ali ja mislim, – klimnula je glavom ka ulazu u kuhinju. – Kao i onaj mladić. Verovatno će zvati sve svoje prijatelje da im kaže kako si kul. Ulepšao si mu dan. Zurio sam zapanjeno u nju. – Samo želim svoje palačinke.

****

Kasnije te večeri, sedeo sam kući i igrao na Xbox-u Madden kada mi je stigla poruka. Bila je to Darla.

D: Hej jesi zauzet? Mogu li da navratim? V: Do đavola da. Ponesi picu.

- Hej! – Njen veliki osmeh bio je prva stvar koju sam video otvorivši vrata. - Šta ima dušo? – Povukao sam je i stisnuo u zagrljaj. - Polako, – kikotala se, držeći podalje ruku u kojoj joj je bila pica. – Ne želiš kečap i sir po čitavom podu hodnika. 36


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Povukao sam je i uzeo picu od nje. – Toliko sam gladan, da bih verovatno polizao pod. Upadaj, – uzeo sam je za ruku i poveo u kuhinju. Seli smo za kuhinjski sto i umazali lice picom, i ne misleći jedno o drugom, nekih pola sata. - Okej. – Uzdahnuo sam, brišući ruke o salvetu. – Šta se dešava? Zaledila se gledajući me sa parčetom pice u ustima. Pokrila je usta rukom i vrtela stidljivo glavom. – Šta? - Ti. - Ja? - Da, ti, drugačija si. Nešto se dešava? - Nisam drugačija. Čitam Darlu kao i šanse na ledu. Ono što bi izlazilo iz njenih usta nikada nije bilo nešto bitno bilo je uvek ćaskanje. Govor tela govorio je umesto nje. Krenula bi desno blefirajući a otišla na levo, ali ja sam već znao i bio na levo, spremno čekajući. Znao sam taj pokret i pre nego bi ga uradili. Isto je bilo i sa Darlom. Razmišljala je odsutno. - U mojoj kući si već pola sata i izbegavaš kontakt očima, a pri tome nisi ni izgovorila neko sranje o bilo čemu. Normalno, do sada bi mi već nataknula bar deset stvari. Podigla je salvetu, obrisala se i bacila je na sto, sležući ramenima. – Nemam pojma o čemu pričaš. Okrenuo sam stolicu prema njoj i povukao noge kako bi se suočio sa njom. - Sranje. Ne laži me. Mi to ne radimo. Izgledala je tužno pa sam prešao vrhom palca po njenom obrazu. - Ne radi to. Nemoj da budeš fina preda mnom. Uzela je mi je ruku sa lica i poljubila mi dlan pre nego što sam je povukao u krilo. Ne gledajući me u oči nastavila je. – Došla sam ovde da razgovaram, ali to nije uobičajena muka. - Doktor, zar ne? Naslonila je lice uz moje, opuštajući ramena prvi put od kako je došla. - Kako znaš? 37


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Nasmejao sam se. – Znao sam to još pre neko veče kada si pričala o njemu. - Žao mi je. – Ponovo je pogledala u krilo. - Hej. – Stavio sam prst ispod njene brade i podigao joj lice. – Zašto se izvinjavaš? - Ne znam. Samo... mi... - Nemoj, – prekinuo sam je. – Ne govori da ti je žao. Darla nikada nismo postavili granice šta god ovo bilo između nas, zato je i funkcionisalo. Živimo svoje živote i šta god da se desi, desilo se. Da se nisi izvinjavala zbog toga. Patetičan, snuždeni osmeh prešao joj je preko lica. – Uvek si bio tako dobar prema meni. - I to se neće promeniti kada se počneš viđati sa nekim. Uvek ćeš biti jedna od mojih najboljih prijateljica. - Verovatno i nije ništa. Otišli smo na kafu juče posle posla, ali to je bilo... drugačije. Čudno. Dobro čudno, – odmahnula je glavom – Verovatno preterujem. Verovatno će odlučiti da nisam za njega, i sada čitavo veče pravim budalu od sebe. - Nije to ništa, D. Ne praviš budalu od sebe dajući sebi šansu, to je divno. Treba da pokušaš. Treba da vidiš kuda to ide. – Stisnuo sam joj ruku. – Ali samo da znaš, ako te samo povredi, polomiću mu obe noge.

38


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 6. Došlo je petak jutro, i pod utiskom sinoćnjeg razgovora sa Darlom, bio sam sav natečen. I to baš. Uslikao sam svoj uobičajeni doručak ovsene pahuljice, banane i Red Bull i poslao Velikom Mikeu sa pratećim tekstom

V: Spreman da ti isprašim dupe.

Nekoliko minuta kasnije, odgovorio mi je.

M: Spreman da nosiš tetovažu?

Smejao sam se dok sam stavljao telefon u ranac, pričvrstio za motor i dao gas. Došao sam do arene nakon umirujuće vožnje motorom, sa mojim iPOD-om i slušalicama kroz koje je treštao AC/DC. Bio sam nabrijan isto kao pre napuštanja kuće. Prošao sam kroz parking i parkirao se na uobičajeno mesto. - Uh-oh. – Brody je zalupio vratima svog kamioneta dok sam kretao prema zgradi. – Vozio je svoj motor Mike. To znači da je u ekstra stanju. Mike je izašao sa svog mesta u kamionetu i podigao torbu sa sedišta. - Dobro i ja sam jutros jeo pahuljice, tako da sam i ja. Ignorisao sam njegov komentar sa pahuljicama. – Aaaa, vas dvojica ste danas došli zajedno. Zar to nije slatko? - Auto mi je kod majstora, ali ne brini... – došao je do mene i obmotao svoje ogromne ruke oko mojih ramena stiskajući me tako jako da sam mislio da ćemi glava odleteti sa njih, - ... ipak si mi ti draži. - Čudaci. – Brody je tresao glavom dok je prolazio pored nas. - Rekao sam ti da je naša romansa stvarna, – viknuo sam. – A sada krenimo vreme je za akciju. 39


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Dok sam ušao, već je bilo vreme za početak. Svi smo znali da bi nam trener Collins isprašio guzice ako bi se zajebavali na ledu a da se pre toga nismo zagrejali, tako samo otišli svi zajedno to da obavimo. - Jebeno mrzim dan za noge. – Podigao sam tegove i duvao obraze, gledajući svoj odraz u ogledalu. Dole, gore. Dole, gore. Dole, gore. - Moram pitati trenera o ovom groznom bolu u listu. – Veliki Mike je rekao sagnuvši se i protrljavši nogu. – Vraćam se za sekundu. Spustio sam tegove i gledao za njim u ogledalu dok je odlazio. – Idi sredi to sranje. Nema odustajanja. - Ha! – Uzviknuo je. – Odustajanja? Nema šanse. Vidimo se na ledu. Klimnuo sam u odgovor i potražio Brodya ali nije bio sam, tako da sam ubacio svoje slušalice i uključio Korn, fokusirajući se na svoje vežbe naredna dva sata. - Jebeno sranje. Ne mogu da se pomerim. – Ležao sam na podu teretane kada se Brody izvalio pored mene, gunđajući i mumlajući. - Ne mogu da se pomerim... moje ruke. – Uzdahnuo sam, iznenada zategnuvši svu tu masu mišića. Čitav donji deo mi je bio utegnut i besprekoran. Kako će ovo biti jebeno dugačko popodne. - Veliki Mike se još nije vratio? - Da, da. – Brody se nasmejao. – Već je pola sata na terenu. Nabrijan. - Slatko. – Znajući da je Mike već na ledu, verovatno je pokušavao da razbistri glavu, a ne dupe - čist adrenalin proključao je kroz moje vene. – Idemo, – ignorisao sam bol u nogama i skočio, krećući u svlačionicu da se presvučem. Brody je trčao kroz tunel pokušavajući da održi korak sa mnom, dok sam ja praktično već bio na ledu. Mike je vežbao šut protiv Louiea, koji je branio go za njega. - Spreman, lepi dečko? – Zazvao sam klizajući do njega.

40


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Veliki Mike se nasmejao samouvereno i klimnuo. – Do đavola, da. Louie će gledati sa strane. Želiš li da imaš jednog golmana i pola terena ili želiš oba momka i ceo teren? - Moje noge su stare i ubijaju me. Igrajmo na pola. - Zvuči dobro. – Mike je mahnuo Louieu i otklizao do njega kazavši mu da nam neće trebati. Žureći na led, ostavio sam torbu na klupu. Doklizao sam do nje i izvukao rozu tetovažu i okačio na kuku. - Vidiš ovo? – Viknuo sam pokazujući na tetovažu – Ovo je ono za šta igramo, ili protiv čega igramo. Mike je doklizao, zaustavljajući se samo par koraka od mene. – Izgledaće lepo na tebi. – Rekao je arogantno. - Hej! – Brody je zazvao sa golman pozicije. – Hajde da počnemo ovaj šou. Idemo večeras na večeru kod Sophie, i Kacie će me ubiti ako zakasnim. - Ja sam spreman, – otklizao sam do centra, tačno iza Mikea. – Neka posebna pravila? Slegnuo je ramenima i odmahnuo glavom. – Ništa čega bih mogao da se setim. Prvi koji da tri gola Murphyu pobeđuje. Isprašiću ti guzicu. Misli o tome, okej? - Zvuči dobro, – podigao sam pesnicu u vazduh i Mike je krenuo. Igra je počela. Pošto nam Louie nije bio potreban u igri, zaposlili smo ga skuplja pakove. Doklizao je do centra i Veliki Mike i ja zauzeli smo pozicije. Louie je držao pak dve sekunde u vazduhu iznad nas i pustio ga. Štapovi su nam se sudarili dok smo pokušavali da se dokopamo paka. Gurnuo sam pak Mikeu između nogu i prošao sa druge strane. - Sranje! – Opsovao sam ga kada sam ga zaobišao i uzeo pak pod svoje. Vodio sam pak iza gola, praveći distancu između mene i Velikog Mikea. Okrenuo sam se na drugu stranu, i pre nego što je Mike mogao da stigne između mene i gola, pucao sam na go. Odbrana. Jebi se Murphy! Poslao je pak do Louiea, koji je opet došao do sredine i krenuli smo sve ispočetka. - Imao si sreće. To se neće ponoviti, – mumlao je Mike preko štitnika za usta, odlučnog pogleda. 41


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Gledaj me, – pokušao sam da zvučim isto tako samouvereno, ali nisam. Moj zadatak tokom svake igre bio je da isprašim seronju koji bi naudio našem momku, a zatim seo na kaznenu klupu. Pogađanje nije bio moj zadatak i moje rukovanje pakom nije bilo kao Mikeovo, tako da je moja samosvest morala nadoknaditi ono što mi je nedostajalo u veštinama. Louie je ispustio pak, ali Mike je bio brži. Bio je brži, kada je privukao pak prema sebi i krenuo prema Brodyu. Dao sam sve od sebe da ga stignem i stanem između njih, ali Mike je bio brz. Mahnuo je štapom levo pa desno i kada mu se otvorio prostor, šutao je. Pak je treperio preko leda poput munje. Pratio sam ga pogledom i gledao kako se Brody baca na kolena da ga blokira ali odbio se o levu stativu i prešao crvenu liniju. Kučkin sin! Spustio sam glavu kada je ruka Velikog Mikea poletela u vazduh slaveći. - Dobar šut, – čestitao sam mu kada smo došli na sredinu terena. - Hvala. Hoćeš da odustaneš na vreme, kako bi se poštedeo daljeg poniženja? – Smejao se. - Zajebi to. Idemo, – ponovo sam se pripremio čekajući Louiea da ispusti pak . Crni blic paka jedva je bio ispred mene na milisekundu pre nego što sam se okrenuo, pokušavajući da ga uhvatim, ali još jednom, Veliki Mike bio je brži. Ovaj put krenuo je pravo prema Brodyu, i bilo smo u punom sprintu da vidimo ko će biti brži. Mike me prestigao na ne više od dve sekunde i umesto da ga prevarim i ukradem pak od njega, uradio sam ono što najbolje znam da radim. Spustio sam rame, zabio se u Mikea koliko sam mogao, poslavši ga da poleti unazad i poleti na dupe. Kada je njegov mozak registrovao da to nije fer igra, već igra ponosa, zagledao se u mene i skočio na noge. Postavio sam pak i otklizao unazad da bih opet stvorio prostor između nas. Moje rukovanje baš i nije bilo dobro da se približim Brodyu i prevarim ga. Morao sam pucati onako kako sam znao nadajući se da će Brody pogrešiti. Spustio sam se i šutao Blokada. - Prokletstvo! – Vikao sam glasno ovog puta, dok mi je glava visila na dole, i polako se vraćao na centar klizališta. 42


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Vau, Finkle. – Veliki Mike je već bio tamo. – Nisam znao da ćemo igrati tako. Mislio sam da je ovo fer igra jedan na jedan. - Svaka igra je teška, bez obzira protiv koga igram. Želiš da prekineš? – Popizdeo sam posramljeno. Ovaj meč bio je moja ideja, i sramno gubim. Ljutito je rekao. – Do đavola, ne, ne odustajem. Opet smo stali na pozicije, kao i prethodna tri puta, moje telo bilo je pripravno od kada sam stao na led, čekajući da skočim na pak. Srce mi je tuklo, ali ne kao u bilo kojoj drugoj igri. Ovde je bilo više, ne samo pitanje poniženja nego i nošenja ružičaste tetovaže nedelju dana. Nisam hteo da izgledam kao gubitnik pred Louiem ili Brodyem, a nisam želeo ni da me Veliki Mike vidi kao gubitnika. Bio sam tako izgubljen u glavi dok sam razmišljao o tome šta će biti ako izgubim da sam skoro propustio bacanje paka. Veliki Mike je sa lakoćom preuzeo kontrolu, ali to mi je dalo šansu da malo otkližem ispred njega i pokušam da blokiram njegov napad. Mikeove oči gledale su ravno u mene dok je vodio pak, sve bliže i bliže. Njegova gornja polovina tela je otišla na levo, ali znao sam da je to bio trik, pa sam otišao, na drugu stranu. Dovoljno da je završio upucavanjem desnog štitnika. Pak je leteo preko mog štapa, i na sreću odbio se o Brodyeve rukavice. Pre nego što ga je Brody mogao pokupiti i poslati Louieu, uhvatio sam ga i otklizao prema središtu. Ni od kuda, Mike se stvorio pored mene. Srušio je ruke oko mene kako bi mi uzeo pak, njegov lakat sukobio se sa mojom usnom, i glava mi je poletela unazad. Video sam zvezde pred očima dok je Mike klizao sa pakom, i ponovo se približavao Brodyu. Pogodak. Pogledao sam u dres, na kom je bila dugačka crvena linija krvi. Skinuo sam rukavice, i obrisao krv osećajući metalni ukus u ustima. - Sranje. Izvini, Finkle. – Veliki Mike rekao je iskreno, zabrinutog izraza lica. – Nisam hteo. - Nema problema dušo, – rekao sam. – Sve je to deo igre. Idemo. Mike je vodio 2:0, ali nema jebene šanse da ću mu tako lako dozvoliti da me dobije. Sledeći gol je moj. Pauza.

43


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Imao sam osećaj kao da je paku trebalo deset minuta da padne iz Louieve ruke na led, ali pao je, Mike i ja sukobili smo štapove i kukove. Ovaj put ja sam imao napad, i do đavola ima da ga zadržim. Klizao sam sa potpunom kontrolom paka kada je Mike bio ispred Brodya čekajući da napravi korak. Bilo je teško proći pored Mikea i boriti se sam sa Bordyem. Posle tri kruga, Mike je konačno dobio bitku, krenuo prema meni i moj plan je propao. Kružio sam oko njega kada mi je oteo pak. Prešao sam ga, ali on je imao sve pod kontrolom. To je bilo to. Opet će pogoditi. Pobediće. Koristio sam svaki delić adrenalina i krenuo prema njemu kao teretni voz, odlučan da vratim pak pre nego što stigne do Brodya. Bukvalno je leteo preko leda, oči su mu bile na Brodyu i golu, čak nije ni obraćao pažnju na mene. Dolazio sam iza, spustio rame i udario Velikog Mikea koliko sam mogao. Telo mu je poletelo prema ogradi, ostavljajući pak slobodnim. Uzeo sam kontrolu nad njim jednim brzim pokretom poslao ga prema Brodyu, koji je jedva imao vremena da napravi pokret. Pogodak. Podigao sam ruke u vazduh i glasno proslavio pogodak. - Konačno! – Vikao sam dok mi je glas odjekivao kroz praznu dvoranu. Odmah sam se okrenuo prema Brodyu, ali on je bio zamrznut, zureći iza mene. Okrenuo sam se, prateći njegov pogled, i tu je bio Mike, koji je ležao na ledu. Beživotan.

44


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 7. Osećao sam se kao da sam u filmu. Brody, Louie i ja otklizali smo što smo brže mogli do Mikea. - Mike, jesi dobro? – Čuo sam svoj glas, ali kao da to nisam bio ja. – Ustani čoveče. – Nije se pomerao. Nije odgovarao. Polako san ga povukao za ramena, nežno pokušavajući da ga okrenem. - Stani! – Brody me je povukao za ruke. – Ne smeš ga pomerati. Louie, idi po Petea. I zovi hitnu pomoć. Louie se podigao i klizao brzo da nije mogao kontrolisati noge. Na kraju uspeo je uspostaviti kontrolu i pojurio preko klizališta do Petea, trenera tima. Čuo sam kako ljudi pričaju o onom groznom osećaju u stomaku, ali do tog trenutka nikada ga nisam iskusio. Ali bili su potpuno u pravu. Iznutra sam se osećao kao da tonem, ali znam da se nisam uopšte pomerao. - Šta se desilo? – Glas mi je pukao, izbacujući čistu paniku iz mene. – Udario sam ga i onda otišao po pak. Nisam čak ni video šta se desilo. - Nisam sasvim siguran. – Brody je stavio prst na Mikeov vrat, proveravajući mu puls. Jebeno sranje. Puls. Kako može da nema puls? - Video sam da si ga udario, – nastavio je, - i onda sam gledao pak gotovo pola sekunde kada se njegovo telo razvuklo po ledu privukavši moju pažnju. Udario je u ogradu, prilično jako Viper. Mislim da je već bio u nesvesti u tom trenutku. Do tog trenutka nisam mislio da mi stomak može potonuti još više, ali jeste. Upravo tada, Louie i Pete došli su kližući preko leda. - Šta se desilo? – Pete je vikao, zaustavljajući se kod Mikea. Baš kao i Brody proverio mu je puls na ruci. Jako sam progutao i izdahnuo. – Udario sam ga. Brodyeve oči poletele su ka meni, ali ga nisam mogao pogledati, tako da sam samo gledao u Mikea, tiho se moleći da se moj drug probudi, da progovori, pomeri ruku... bilo šta.

45


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Pete je prišao sa druge strane i lampicom mu sijao u oči dok smo u daljini čuli sirene kako se približavaju. Osećao sam se kao da je prošao čitav sat ali verovatno su prošle sekunde pre nego što je mali tim medicinara klizao preko leda što je pažljivije mogao. - Šta se desilo ovde? – Pitao je prvi momak koji je stigao. - Ja... - Pao je. – Brody me je prekinuo. – Igrali smo jedan na jedan i sudarili su se. Mislim da ga je udarac nokautirao, jer kad je uklizao do klupe već je bio prilično nestabilan na nogama. - Dobro. Pomerite se, molim vas, – naredio je. Nas trojica pomerili smo se dovoljno da mu priđu i naprave krug oko njega i rade ono što treba. I dalje se nije pomerao. Zašto se do đavola nije pomerao? Pokrio sam lice rukama dok mi je glava pucala. Probudi se Mike. Molim te, probudi se, jebi ga. Brody je stavio ruku na moje rame i povukao me. – Opusti se. Biće dobro. Glasna grmljavina točkova po areni vratila me je u stvarnost. Jedan bolničar je gurao nosila, a drugu kragnu i tvrdu dasku za slomljeni vrat. Tvrda daska. Molim te Bože, ne dozvoli da bude paralizovan. Jebeno sranje. Molim te. Radili su brzo, ali pažljivo, stavljajući kragnu oko Mikeovig vrata i okrećući ga na tvrdu dasku, gde su ga privezali. - Na tri... jedan, dva, tri, – tehničari su radili ujednačeno podižući ga na nosila i praveći put po ledu, do tunela. Pete se okrenuo prema nama trojici i uzdahnuo povlačeći prste kroz kosu. – Pratiću hitna kola do bolnice. Da li neko zna kako da dobijemo njegovu ženu? - Ja ću nazvati Michelle, – rekao je Brody automatski pre nego što se okrenuo ka meni. – Da li ideš u bolnicu? Udario sam se snažno, stežući vilicu. NE. SMEŠ. PLAKATI. - To je najgluplja stvar koju si me pitao, – procedio sam i klizao uz njih prema tunelu. 46


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Pogled mi je bio mutan, sve mi je bežalo iz fokusa. Moj um trčao je prema najgorem mogućem scenariju i nisam mogao progutati knedlu koju sam imao u grlu dok sam klizao ka tunelu. Samo jedna jedina jebena stvar bila je jasna. Ta jebena ružičasta tetovaža.

47


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 8.

Brody i ja vozili smo se u tišini čitavim putem do bolnice. Zurio sam kroz prozor ništa ne gledajući, ali moj periferni vid uočio je da me Brody gleda. Napokon kada smo došli do bolnice, uzdahnuo je. – Slušaj, očigledno cela ova situacija je usrana, ali hajde da ne trčimo pred rudu dok ne saznamo nešto više, u redu? Prekasno. - Da, – hladno sam odgovorio. Ušetali smo u urgentni centar i Pete je već bio tu. - Hej, – Brody je rekao čvrsto dok smo išli ka njemu. Bilo je jasno da niko od nas ne želi da bude ovde. – Neke novosti? Pete je uzeo papirne maramice i kutije i obrisao oči. Srce mi je zadrhtalo. Zašto plače? Šta se jebeno dešava? - Ne baš, – vrteo je glavom. - Pripremaju ga sada za hirurga. Da li ste zvali njegovu ženu? - Operacija? – Brody se uspaničio. - Kakva vrsta operacije? Pete je pročistio grlo i duboko udahnuo, gledajući između mene i Brodya. – Očigledno je imao napad u ambulantnim kolima, tako da su odmah uradili CT skener i utvrdili da ima krvarenje na mozgu. - Sveto sranje, – Brody jedva da je izgovorio reči, zvučao je kao da je vetar izašao iz njega. Zavrtelo mi se u glavi. Mislio sam da ću pasti, pa sam došao bliže stolici, spustio se i stavio glavu u šake. Šta se do đavola dešava? Pre dva sata, prepirali smo se u teretani čije će dupe lepše izgledati sa tetovažom, a sada hitno ide na operaciju mozga zbog krvarenja. Očajno sam želeo da menjam mesto sa njim. Nemam decu, nemam porodicu osim Gam, nemam život. Trebao sam ja biti taj kome mozak krvari i idem na operaciju. Pogledao sam okolo za najbližu kantu jer mi se okretalo u stomaku. - Gde je on? – Panični glas mi je privukao pažnju. Podigao sam pogled kada su se klizna vrata zatvarala iza Michelle. Pete joj je prenosio informacije koje joj je doktor rekao, a ja sam krenuo ka njima. 48


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Šta se do đavola desilo? – Oči su joj bile pune suza dok je grizla donju usnu kako joj ne bi drhtala. - Bili smo na ledu, radeći ono što uvek radimo, i on se zakucao u ogradu, – odgovorio je Brody dok je gledao u zemlju, namerno ne gledajući u mene. Obrisala je oči maramicom koju joj je dao Pete i nervozno vrtela glavom. – Nema smisla. Pao je milion puta do sad. Da li je nosio kacigu? Brody je klimnuo i ja više nisam mogao da ćutim. Pročistio sam grlo. – Ja sam kriv. Igrali smo jadan na jedan. Igra je postala intenzivna i prevario sam ga. Njene oči ispunile su se besom brže nego što sam ikada video. – Ti si to uradio? – Rekla je kroz stisnute zube. Hteo sam joj reći da je bila nesreća, da nisam mislio jako da ga udarim, ali niša u tom trenutku što bih rekao ne bi obuzdalo njen bes. Da budem iskren, zaslužio sam njen bes. Hteo sam da bude besna i da me mrzi, tako da sam samo klimnuo glavom. - Michelle, to je bila nesreća... Brodyeve reči nisu upele ni da izađu pre nego što mi je polovina lica gorela od topline. Nisam video da je zamahnula rukom. Potegla je i drugu ruku da me udari, ali Brody je omotao ruke oko njenog struka i povukao je. - Michelle! Stani! Bila je nesreća! - Ti drkadžijo! – Vrištala je na mene, lupajući kao divlja životinja po Brodyevim rukama dok su joj se suze slivale niz lice. – Kako se usuđuješ? Kako se usuđuješ da ga tako udariš? On ti je prijatelj! Brody se trudio da je drži podalje. – Nije hteo. Samo smo igrali igru. - Jebena igra koja se izmakla kontroli, haa? – Nastavila je da viče. – Ti stojiš ovde sasvim u redu, a moj muž ide na operaciju! Mrzim te. Čak i kad mu bude bolje, mrzeću te i dalje! Ne zaslužuješ ga! Auhhh. Nisam mogao da se branim protiv ničega što mi je rekla. Bila je u pravu, i da je Brody pusti, pustio bih je da me udari. Iznova i iznova. Zaslužio sam to. 49


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Obezbeđenje je došlo do nas. – Jel ovde sve u redu? - Očigledno ne, – Pete je rekao – ali stišaćemo se. Izvinite. Michelle je napokon prestala da se rita, ali Brody ju je još uvek držao. – Pustiću te, okej? – Rekao je nežno. – Ne pokušavaj niša inače će nas izbaciti, i nećeš biti tu kada se Mike probudi. Pokrila je lice rukama i počela da se trese. Ramena su joj išla gore dole, a noge se okretale prema Brodyu, kada mu se zabila u grudi. Još jednom, omotao je ruke oko nje, samo ovaj put je pridržavao. Otišao sam na drugi kraj čekaonice, dajući Michelle prostor koji joj je sada najviše trebao. Posle nekoliko sati, pojavila se Kacie i momentalno otišla do Michelle. Zagrlile su se čvrsto i plakale tako neka tri minuta dok je Brody došao kod mene i seo. Potiljak mi je bio naslonjen na zid dok sam gledao napred, odbijajući da ga pogledam. – Gde je Pete? - Otišao je nedavno. Zamolio nas je da ga obaveštavamo, – rekao je tiho – Viper, slušaj, malo pre... - Nemoj. Zaslužujem to. - Ne, nije istina. Razumem da je uznemirena, ali to nije tvoja krivica. - Oh stvarno? – Napokon sam ga pogledao krajičkom oka. – Pa čija je? Razlog što sedimo ovde, samo je moja krivica. - Nesreće se dešavaju. Ne možeš ovo sebi pripisati. - Kako god, – promrmljao sam, strogo gledajući napred. NE. SMEŠ. PLAKATI. Dupla vrata su se otvorila i sestra je izašla. Brody i ja zadržavali smo dah kad je pogledala okolo po prostoriji. - Michelle Ascher? Michelle je brzo spustila ruke sa Kacieinih ramena i mirno stajala kada je videla sestru. - Da? – Odgovorila je drhtavog glasa. Kacie je stojala pored nje držeći je za ruku. Sestra im se nasmejala i prišla, Brody se uspravio i pratio je. Bio sam pozadi. Njih četvoro su tiho pričali gotovo deset minuta pre nego je Michelle zagrlila Kacie i otišla sa sestrom kroz vrata. Kacie se okrenula prema Brodyu sa suzama u očima 50


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan i zagrlila ga oko vrata, stežući ga. Zatvorila je oči kada joj je uzvratio zagrljaj i naslonio obraz na vrh njene glave. Jebem ti. Šta se dešava? Kacie je otvorila oči i pogledala pravo u mene. Sekundu nakon što smo napravili kontakt očima, spustio sam pogled na ružni sivi pod i grubo se spustio na stolicu. Par sekundi posle, osetio sam da je sela pored mene, ali odbio sam da je pogledam. - Hej, – rekla je nežno. - Hej. - Jesi dobro? Nisam odgovorio. Glupo pitanje. - Izvini, to je bilo glupo pitanje, – nasmejala se nervozno. - Jeste. - Oh, Viper, – prebacila je svoju malu ruku preko mojih leđa i položila glavu na moje rame, ne govoreći ništa. Čekao sam da me pita nešto drugo ili da mi priča gluposti kako to nije moja greška, ali nije i bio sam joj zahvalan. Brody je otišao iza ugla do toaleta i ja sam konačno odlučio da pitam. - Da li je umro? Pogledala me je začuđeno. – Šta? Ne. Zašto to misliš? - Ne znam, – slegnuo sam ramenima – Sestra je izašla, Michelle je otišla i ti i Brody ste se zagrlili… - Oh, ne. Izvini. Samo sam imala potrebu da ga zagrlim, – uzela je dah i polako rekla – Nije, na intenzivnoj je. Uradili su mu kraniotomiju i sada ga posmatraju. - Kraniotomija? – Konačno sam pogledao u nju. – Koji je to kurac? - Mozak mu je otekao pa su morali da odstrane deo lobanje kako bi napravili prostora. Kao da ga neko izvukao iz zimskog sna moje srce počelo je brzo da lupa. – Uklonili su jebeni deo njegove lobanje? – Glas mi je pukao – Ozbiljno? - Šššš, – namrštila se držeći prst na usnama, gledajući po čekaonici. – Sedi, – zapovedila je tihim šapatom. Seo sam dok je nastavila. – Da, to je prilično česta procedura za nekoga čiji je mozak otečen. 51


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Kao kada gigantski cunami pređe preko malog ostrva, moj mozak bio je poplavljen pitanjima. - Šta rade sa tim parčetom što izvade? - Nisam sigurna u Mikeovom slučaju, sestra nije rekla, ali obično ga mogu sačuvati u pacijentovom stomaku, tako da ga čuva sopstveno telo. Sranje. - Dakle, sve će biti u redu? Pitao sam polako. Kaciein pogled otišao je do plafona i na sekundu sam pomislio da se molila. - Nisam sigurna. Definitivno nije od drveta. Biće to dug oporavak. Pogledao sam dole u pod i zatvorio oči. - Slušaj, Viper… - Nemoj, – zaustavio sam je. - Nemoj ti, – rekla je. Pogledao sam je misleći da je uplašim ali držala je visoko bradu i nastavila. – Neću ti govoriti kako se ti sada osećaš jer nemam pojma. Nikad nisam povredila nekog prijatelja ovako. Ono što ću ti reći jeste da bez obzira na to šta se desilo, to je bila nesreća. Ubijajući sebe sa ovim povređuješ oboje, i upravo sada, potrebna nam je sva pozitivna energija, tako da se sažaljevaj posle. Saberi se i posle budi besan, kod kuće, sada nam trebaš jak zbog Velikog Mikea, i nas ostalih. Ne smeš plakati. - U pravu si, – klimnuo sam. - Prokleto znam da sam u pravu, – provukla je ruku kroz moju i ponovo spustila glavu na moje rame, gledajući pravo ispred kao i ja. - Volim te, Viper. Jebem ti… Ne. Smeš. Plakati. Napokon Brody se pojavio iza ćoška u pravom trenutku. - Hej, – došao je do nas, iscrpljen sa tamnim kolutovima oko očiju. – Možemo se vratiti u čekaonicu intezivne, ali ne možemo ga još videti. Hoćete li? - Apsolutno, – Kacie je skočila i prošetala pored Brodya. 52


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Nasmejao se dok je gledao kako ga prolazi puna nezavisnosti i predrasuda. Protresao je glavom, i okrenuo se prema meni. - Dolaziš? Hteo sam da kažem ne. Hteo sam da sedim tamo i guram. Hteo sam da sedim i sažaljevam se. Hteo sam da nestanem. Ali Kacie je bila u pravu, tako da sam ustao i klimnuo. – Vodi. Brodyeve ruke su me snažno stisnule za ramena i slabo se osmehnuo okrenuvši se. - Usput, – dodao sam, – ta žena koju imaš tu… drži je čvrsto. Neverovatna je.

****

Brody i ja išli smo rame uz rame u čekaonicu intenzivne. Nikada pre nisam bio na intenzivnoj nezi. Bilo je drugačije. Umesto hodnika sa sobama na obe strane više je bilo kao centralno čvorište u sredini sa sobama pacijenata koje su ga okruživale. Pre nego što smo stigli do centralnog dela, na desnoj strani bila je čekaonica. Bila je manja od čekaonice u Urgentnom centru, ali bila je prijatnija. Kada smo Brody i ja ušli u njoj su bile samo Kacie i Michelle. Zaobišli smo ih i oči su mi slučajno srele Michelline. Nisam pomerio pogled, a nije ni ona. Nije delovala više ljuto, ali nisam mogao skontati kakva je bila. - Hej, – uzdahnula je i naduvala obraze. – Mogu li da razgovaram sa tobom? Stavio sam ruke u džepove i klimnuo glavom. – Naravno. - Umm, – Kacie je tapšnula dok je ustajala. – Brody idem da uzmem malo kafe i vode. Hoćeš sa mnom da mi pomogneš? - Naravno, – pogledao je između mene i Michelle, – pod pretpostavkom da ovde ne treba obezbeđenje? Michelle je šmrknula i odmahnula glavom, igrajući se sa svojom venčanom burmom. - Ne, ne treba nam obezbeđenje. - U redu, odmah se vraćamo. – Kacie je lagano gurnula Brodya u grudi u napustili su sobu. Seo sam na stolicu nasuprot Michelle i čekao. Nisam imao pojma šta je imala da kaže. Milion različitih stvari prolazilo mi je kroz glavu, i bio sam spreman na sve što je imala za reći.

53


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Napokon, posle duže i neugodne tišine, pogledala je u mene crvenih očiju i uzdahnula. – Viper, žao mi je. Šta? - Huh? - Žao mi je zbog načina na koji sam ranije postupila, i zbog onoga što sam rekla, – zgrabila je stvari sa stočića za kafu i počela da ih sklanja. - Ne treba da se izvinjavaš Michelle... Podigla je oči ka meni i presekla me. – Da. Treba. Bez obzira šta se desi, on je stvarno tvoj najbolji prijatelj, i nisi zaslužio to od mene. Znam da ga voliš, i znam da on voli tebe. Bila sam samo… - glas joj je podrhtavao dok je odmahivala glavom napred-nazad. Steglo mi se grlo. Gušio sam se zbog nje. Ne smeš plakati. Ustao sam i obišao sto do njenog kauča i seo. Ne znajući kako će reagovati, stavio sam ruku oko njenih ramena. Moj zagrljaj je možda zadnja stvar na svetu koji je želela u ovom trenutku, ali nisam mogao odustati. Morao sam je zagrliti. Srećom, ne samo da me nije udarila u lice, već se malo i naslonila na mene odmarajući glavu na mojim grudima. - Nemoj više govoriti, okej? Hajde samo da sedimo ovde i … i nemam pojma, – uzdahnuo sam. - Moliti se, – šmrknula je. - Ne. – Rekao sam samouvereno. – Mike je jak, izdržaće. Ne bi me čudilo da sutra traži da potpiše papire da idemo odavde.

54


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 9. - Michelle? Bio sam zaspao i skoro iskočio iz svoje kože kada je sestra ušla u čekaonicu i pozvala Michellino ime. Pre nekoliko sati prigušili smo svetla kako bi mogli malo odremati, tako sam dremao na rate dok se nisam skroz obeznanio. Brzo sam treptao kako bi izoštrio fokus, baš kada je Michelle skočila i krenula prema sestri. Nestale su iza ugla a ja sam ponovo seo. Brody me je čuo i probudio se otvarajući oči. - Šta se dešava? – Šapnuo je malo glasnije kako ne bi probudio Kacie, koja je još spavala naslonjena na njegovom ramenu. - Nemam pojma, – protrljao sam oči dlanovima. – Sestra je samo došla i pozvala Michelle. Nadam se da se Mike probudio i pitao za nju ili nešto slično. Reči samo što su mi izašle iz usta Michelle se pojavila iz ugla, sa tupim pogledom u očima. - Šta se dešava? – Brody je pitao, ne vodeći računa o tome da šapuće. Kacie se odmah probudila, trepnuvši jednom ili dva puta, sa napetim izrazom lica. - Upravo sam pričala sa dr Rees, – šmrcnula je. – Očigledno da je Mike imao moždani udar. – Rekla je zaustavljajući se. Kacie je uzdahnula i povukla je u čvrst zagrljaj. Brody i ja sedeli smo zapanjeni. - Šta to sada znači? – Pitao je Brody. - Rade mu EEG da vide funkcije mozga pa će znati više, – mumlala je preko Kacieinog ramena. Stomak mi je opet potonuo po hiljaditi put u zadnjih dvadeset sati. Funkije mozga? Sveto sranje. Brody je otišao sa druge strane i seo pored Michelle, stavljajući ruku na njenu nogu. - Da li se uopšte budio? – Pitao je. Michelle je držala spuštenu glavu, ali ga je Kacie pogledala tužnim pogledom, stiskajući usta i odmahujući glavom. – Ne, nije se budio od juče.

55


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Brody se nagnuo napred laktovima na kolena i gledao u zemlju. Sa svakom sekundom koja je prolazila soba se sužavala oko mene, i odjednom sam morao da izađem. Nikada nisam bio klaustrofobičan, ali u tom trenutku, osećao sam se kao da ne mogu da dišem. - Ja... vratiću se, – povikao sam dok sam odlazio prema vratima. Kada sam došao u hodnik, počeo sam da trčim, očajnički prema izlazu. Izlazu. Išao sam dva puta levo, jednom desno i liftom do prizemlja i konačno sam bio napolju. Mislio sam da kada budem van čekaonice i napolju, da ćemi biti bolje, ali pogrešio sam. Nikakva količina sunčevih zraka ili svežeg vazduha nije mogla da otera strah koji je bio duboko usađen u mom stomaku. Sišao sam dole na trotoar sa prepletenim prstima na potiljku, pokušavajući da shvatim šta se dešava, ali nisam mogao. - Viper! Okrenuo sam se kada sam čuo svoje ime i video Taylor, mlađu sestru Velikog Mikea, kako juri ka meni sa suzama na licu. Bacila mi se na grudi i počela da jeca. Obgrlio sam je rukama i pustio je da plače nekoliko minuta. Kada su ramena prestala da joj se tresu omaknula se i obrisala uplakane oči rukavom od košulje. - Izvini, ne znam odakle je sve došlo. – Pogledala me je i pokušala da se osmehne. – Samo sam te videla, i izgubila se. - U redu je. Skoro sam se izgubio sam u sebi. - Kako je on? Da li se probudio? – Njene oči su me molile za dobre vesti, bilo kakvu malu nadu za koju bi se držala. Nisam mogao da joj kažem šta je dr Reese rekao Michelle, tako da sam samo odmahnuo glavom. – Ne još. - Možeš li me odvesti tamo gore? Nemam pojma gde da idem. - Naravno, prati me, – okrenuo sam se i pošao prema zgradi u kojoj sam najmanje želeo da budem, ne zato što nisam hteo da budem tu za Mikea i Michelle, već zato što sam hteo da vratim vreme u nazad i poništim ono što se dogodilo... zbog mene. Popeli smo se liftom do trećeg sprata, praveći jedno levo i dva desno, i bili smo u čekaonici. Michelle i Kacie su i dalje sedele jedna pored druge držeći se za ruke, a Brody je čačkao po telefonu. Kada su se Michelle i Taylor videle, počele su da se grle i plaču opet. 56


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Ne mogu da verujem da si došla. – Michelle je šmrknula kada se povukla i uzela Taylorino lice u ruke. – Mora da si vozila celu noć. - Šališ se? Naravno da ću biti ovde. – Taylor je jako udahnula. – On mi je jedini brat, – kada su te reči napustile njena usta, Michellino lice se stisnulo i ugrizla se za usnu kako se opet ne bi rasplakala. – Da li se budio? – Taylor je pitala. Michelle je odmahivala glavom. – Ne, i na žalost, imao je moždani udar. Taylor je rukom prekrila usta kako bi uzdahnula. - Ali, - Michelle je brzo dodala – sestra je došla taman kada je Viper otišao dole i rekla da je stanje sada stabilno i da možemo jedan po jedan da ulazimo i pričamo sa njim. – Michelle se okrenula prema ostalima. – Da li je u redu da ja uđem prva? - Naravno. – Kacie je momentalno odgovorila. – Drugačije i ne bi trebalo. - Hvala, – šapunula je. – Vratiću se uskoro. Čim je Michelle izašla iz sobe Taylor je ispustila dah i spustila se na kauč pored Kacie. – Ovo se ne dešava. - Vrtela je glavom nervozno gledajući u stočić za kafu. Kacie je klimnula glavom. – Upravo tako. - Čekaj, – Taylor je brzo pogledala oko sebe. – Gde su deca? - Michelle je rekla da su kod njene komšinice Jodi. – Kacie je odgovorila. - Ph, dobro. Pa … - Taylor je pitala polako – šta se tačno desilo? Michelle mi nije ništa rekla preko telefona. Samo mi je rekla da se desila nezgoda na treningu. Upravo tada sam znao da ću to pitanje čuti opet i opet u bliskoj budućnosti, i svaku put neko će pitati šta se desilo, a ja ću se osećati svaki put gore. - Umm, – Brody je pažljivo birao reči. – Upravo smo završili zagrevanje i on je igrao jedan na jedan. Dobio je udarac i zabio se u ogradu veoma jako. Spojila je obrve i napućila gornju usnu, očigledno joj se nije dopalo ono što je čula. - Ko ga je srušio? – Upitala je. - Ja, – odgovorio sam pre Brodya. – To sam bio ja Taylor. Oči joj preleteše ka meni i podigla je obe ruke u olakšanju. – Oh, hvala Bogu. Mislila sam da je to neko namerno uradio, – okrenula se ka meni – Žao mi je Viper. Mora da ti je jako teško. - Huh? – Bio sam zbunjen. 57


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Cela ova stvar… – Pokazivala je rukama po čekaonici, – mora da je i za tebe jako teška. Mislim, očigledno nisi želeo to da uradiš, tako da je ovo za tebe pogotovo usrano. Izvini. Zvučala je iskrenije od svih ostalih, izvinjavajući mi se za nešto za šta sam samo ja kriv i sve nas stavio u ovu situaciju. Zaledio sam se. Nisam znao kako bih odgovorio na to. Brzo sam pogledao Kacie, koja je izgledala kao da mi je već pročitala misli i uputila mi rekla-sam-ti smešak. - Ja sam onaj koji treba da se izvinjava, Taylor, – napokon sam rekao. Slegnula je ramenima. – Mislim, ako će ti tako biti lakše, okej, ali mislim da te ovde niko ne krivi, – pogledala je u Brodya i Kacie, a onda opet u mene. – Ja sigurno ne. - Cenim to, ali i dalje se osećam kao džinovski kurac, – duboko sam udahnuo. – Voleo bih da mogu da vratim vreme i uradim sve ispočetka. - Pa to je normalno, – rekla je ozbiljno. – Takav je život. Uvek kada se nešto loše desi, voleli bi smo da se vratimo na početak, ali na žalost to tako ne funkcioniše. Sranja se dešavaju i mi reagujemo na njih. Dobra sranja, loša sranja… sve se to dešava, ali sumnjam da je neko ko je sa vama proveo i dve sekunde posumnjao da je to moglo biti namerno. Ti ga voliš kao brata, svi to znamo. NE. SMEŠ. PLAKATI. Pročistio sam grlo, gledajući u pločice ispod svojih nogu. Mozgao sam šta bih mogao sledeće reći kada se Michelle vratila u čekaonicu. Svi smo je gledali, čekajući da kaže nešto, bilo šta. Oči su joj bile crvene i grleći sama sebe čvrsto, sela je pored Taylor. – Dušo, – Taylor je rekla polako, – jesi dobro? Michelle nije rekla ništa, jednostavno samo je slegla ramenima. – Izgleda grozno. Bandažiran je oko glave, i priključen na mašine koje mu pomažu da diše. Ne liči više na mog Mikea. Ovoga puta ne govoreći ništa, ustao sam i tiho napustio čekaonicu. Bila mi je potrebna pauza koju prošli put nisam imao jer sam naleteo na Taylor. Dva levo, jednom desno, i onda lift. Našao sam klupu odmah ispred kada sam izašao, pre nego što su me izdale noge. Ko bi rekao da betonska klupa može biti tako udobna? Prošao sam rukama kroz kosu i spustio laktove na kolena, gledajući u betonsku ploču ispred mene. Mrav 58


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan je polako došao do mojih stopala i stalo. Pitao sam se kako je to biti mrav. Da li imaju prijatelje i porodicu? Da li slučajno povrede jedan drugog? Da li osećaju krivicu? Borio sam se, kao sam pakao, čitavog života da sva svoja osećanja zadržim za sebe i nikada ne dozvolim ljudima da ih vide, ali poslednja dva dana bila su veliki test u mom životu. Nisam znao koliko ću još moći to da držim u sebi. Molitva je nešto što nikada nismo radili u kući dok sam odrastao, ali u ovom trenutku osećao sam kako moram na sav glas razgovarati… sa nekim. Pogledavši okolo da se uverim da sam sam, udahnuo sam duboko, a potom izdahnuo. Pogledao sam ka nebu na sekundu, brzo shvatajući da sam verovatno ličio na morona i da bez obzira sa kim razgovarao, verovatno će me čuti gde god gledao. - Hej, ko god da je tamo gore. Zovem se Lawrence Finkle, ali verovatno me znaš kao Vipera. U svakom slučaju… - Očistio sam grlo, odjednom se osećajući veoma glupo što pričam sam sa sobom, ali tako sam očajnički trebao da uradim bilo šta, - …nikad nismo imali što bi se reklo neku vezu, ali trenutno ovde dole se osećam jako sam. Sjebao sam puno u životu, što verovatno već znaš, ali uvek sam mogao sebe da izvadim iz nevolja u koje sam upadao. Pa, konačno sam uradio nešto što ne mogu popraviti. Bila je to nesreća, ali je i dalje ne mogu popraviti, i zato koristim ovaj trenutak. Stvarno ne znam kako ovo funkcioniše, ali spreman sam na sve. Sve ću uraditi... ići u crkvu, donirati novac, sve što treba. I stvarno mislim, sve. Samo te molim… spasi mog najboljeg prijatelja. On je dobar čovek, koji ima ženu i decu koja ga trebaju. Ako treba nekoga da uzmeš, uzmi mene. Nikome neće smetati jesam li ovde ili ne, – osećao sam vrelinu u očima, pa sam uzeo jedan veliki udah. - Gospodine Finkle? Zgrčio sam se na zvuk svog imena, zaustavio sam se i okrenuo kada je blic sevnuo u mojim očima. Podigao sam ruku pokušavajući da blokiram još jedan bljesak. - Šta koji kurac? – Povikao sam. - Zdravo, gospodine Finkle. Ja sam Warren Sanders iz Star Tribune ovde iz Minneapolisa, – podigao je ruke mašući njima. Gledao sam u njega bez i jedne reči. Brzo je spustio ruke i nastavio. – Čuli smo šta se desilo juče sa Mikeom Asherom, i pitali smo se da li vam možemo postaviti par pitanja. Kao na primer, šta se tačno desilo? Kakvo mu je trenutno stanje? Bilo šta 59


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan što nam možete reći, – podigao je mikrofon prema mom licu kada je kamerman podigao kameru na rame. Bes je pucao kroz mene kao metak iz pištolja. - Želite da vam dam bilo šta? – Pitao sam hladno. – Pa, daću vam deset sekundi da isključite tu jebenu kameru ili ću vam nabiti taj mikrofon u dupe. - Uh… - Promrmljao je – Nećemo vas zadržati puno. Želimo samo brzu izjavu. Bez oklevanja, povukao sam se tri koraka i zgrabio fotoaparat momku iz ruke, podigao ga iznad glave i razbio ga o beton. Obojica su skočila unazad, i otvorenih usta zurili u beton. - Eto! – Pokazao sam na razbijenu kameru. – Imate brzu izjavu.

60


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 10. Ruke su mi stezale vruću šolju neke odvratne kafe dok sam sedeo u kantini. Prošlo je tek nekih 15 minuta od kada sam onom dupeglavcu polomio fotoaparat, već sam imao tri SMS-a od Andya, neotvorene. Brody je promolio glavu iza ugla i pogledao po kantini. Dva puta je uzdahnuo od olakšanja kada me je video i zatvorio oči pre nego što je došao. - Tu si, – uzdahnuo je sedajući preko puta mene. - Gde bi drugo bio? - Oh, Isuse, nemam pojma… napolju lomiš kamere? – Rekao je sarkastično. Namrštio sam se na njega. – Kako si već saznao za to? Izvadio je telefon iz džepa i stavio ga na sto. – Andy mi je poslao poruku da požurim i nađem te. Verovatno da je neki od reportera Star Tribune tvitovao kako si mu oteo aparat iz ruku ili tako nešto. Ima i slike krhotina na zemlji. - Da, oteo sam mu je iz ruku. Ups. – Rekao sam ljuto uzimajući gutljaj kafe. – Zašto sam kupio ovo? – Pogledao sam dole u šolju. – Čak i ne volim kafu. - Finkle, - Brody se istegao preko stola sa rukama sa strane, – jesi dobro? Mislim, znam da se sve odvija brzo i da nije lepo iskustvo, ali... kako se držiš? Nisam verovao da to pita. Naš prijatelj leži gore na spratu sa rupom na glavi i žicama za koje samo Bog zna gde idu, i Brody je zabrinut za mene. - Dobro sam. - Ne, nisi. - U pravu si, nisam, ali biću. Namrštio se studirajući me, pokušavajući da odluči hoće li me dalje gurati. Na sreću, odlučio je da odustane od toga. - U redu, - napokon je rekao, – hajde da se vratimo gore. Hoćeš li poslati Andyu poruku da si pod kontrolom, molim te? Uzimajući moju šolju sa kafom, ustao je i bacio je u kantu za smeće. Uzeo sam telefon, i bez čitanja ijedne Andyeve poruke, napisao sam jednu. 61


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan A: Platiću koliko treba, ali neću se izviniti. Taj seronja to zaslužuje.

Išli smo kroz povezani hodnik i vratili se do lifta – Jesi išao unutra? – Pitao sam dok smo bili sami. - Na minute, – progutao je i zagledao se u plafon od lifta, jasno izbegavajući moje oči. – Neću lagati, bilo je teško videti ga. Prilično je sjeban. Zatvorio sam oči i klimnuo, ne govoreći ni reč. Lift se popeo na treći sprat i zaustavio, i bili smo jedva dva koraka od njega kada smo čuli glasan plač. Brodyeve oči brzo su došle do mojih. - Sranje! Krenuli smo brže do čekaonice, ali baš kada smo došli do zadnjeg ugla, Kacie je naletela pravo na Brodya. - Kacie! – Brody je nežno primio za ramena i pomerio unazad gledajući je pravo u oči. – Šta se dešava? - Upravo sam pošla da vas tražim, – bila je bez vazduha očajnički pokušavajući da ne plače. – Morate se vratiti. Loše je. - Šta je loše? Šta se dešava? – Brody je pitao. - Mike. Uradili su EEG i još gomilu nekih testova, – šmrcala je i tresla glavom, nesposobna da kaže bilo šta. - Kacie, dušo, pričaj sa mnom. Molim te. - Nema ništa, – gušila se – Njegov mozak je mrtav. Otišao je, – rukama je prekrila lice koje je udarala o Brodya dok je on mazio po leđima i povukao na grudi. Otišao. On je otišao. Kako je u kurac mogao da ode? Kacie mora da nešto nije dobro razumela. Nema šanse da je Mike mogao da ode. Projurio sam do čekaonice gde je Michelle histerisala, klečeći na zemlji, grleći se, ljuljajući se napred nazad. Taylor je klečala pored nje sa izbezumljenim izrazom lica. Dve medicinske sestre su mazile Michelle, pokušavajući da je smire i nateraju da uzme lekove. Soba je počela da mi se vrti. Tada je i svet počeo da se vrti. Neko me je pitao da li sam dobro, ali nisam mogao da kažem odakle je to tačno dolazilo. Sestre su ulazile i izlazile iz 62


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan čekaonice, pričajući međusobno, ali sve što sam mogao da čujem jeste krv koja mi je jurišala u uši. - Gospodine, jeste li dobro? – Bilo je poslednje što sam čuo. Glava mi je udarila. Stražnji deo kao da mi je neko udario čekićem. Držeći oči otvorene samo na tren, želeo sam da se budim u svom krevetu, zahvalan što je sve bilo usrana noćna mora. Pomerio sam vrat kako bi pogledao na sat na noćnom ormariću. Nema ormarića. Nema sata. Nosio sam nešto plavo što se nisam sećao da sam kupio i pogledao dole u ostalu garderobu. Obična odeća. Iznenada sam seo i pokušao da pogledam okolo, ali pritisak u mojoj glavi je bio toliki da sam se uhvatio rukama od bola. - Hej, tu si, – tiho je rekao nepoznati ženski glas. Otvorio sam jedno oko da je vidim, pokušavajući da okrenem glavu koliko sam mogao. Sestra u plavoj uniformi stajala je na kraju mog kreveta sa rukama na kukovima, smešeći mi se. - Poprilično si nas poplašio, – došla je sa strane kreveta i nežno mi dotakla zadnji deo glave. – Kakav je osećaj? Druga ruka napravila je kontakt sa mojom glavom, i okrenuo sam je. Bol je bio nepodnošljiv. - Sranje! – Odgovorio sam, pokušavajući da odmaknem glavu iz njenih ruku. – Šta se desilo? Nasmešila mi se. – Ušao si u čekaonicu i onesvestio si se. Udario si jako glavom. Tu iza imaš veliku čvorugu. Čekaonica. Jebem ti. Nisam sanjao. - Kada se to desilo? Gde sam? – Bio sam zbunjen, ali što sam se više trudio da setim, više me je bolela glava.

63


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Pre skoro pola sata, – nežno je spustila ruku na moju kako bi se smirio. – Smiri se. Stavili smo te u praznu sobu isto na intenzivnoj kako bi te mogli pratiti, umesto da te pošaljemo u urgentni. Bolelo je kao sam pakao, ali okrenuo sam glavu sa strane kako bi je pogledao. – Još uvek sam na intenzivnoj? - Da, želeli smo malo da se odmoriš. - Jebeš to, – ustao sam prebrzo i soba je opet počela da mi se vrti. Zatvorio sam oči, i uhvatio se za stranicu kreveta kako bi se zadržao. - Molim te lezi. – Molila je. – Poslednja stvar koja nam treba jeste da sve prolazimo ispočetka. - Biću dobro, – trznuo sam se. Znao sam da samo radi svoj posao, ali nisam dobro reagovao kada su mi ljudi govorili šta da radim. Nikad nisam, i nikad neću. Napokon kada sam uspostavio kontrolu nad telom, uspeo sam da dođem do vrata, držeći se za bilo šta kako bi održao stabilnost. Jaka svetlost u hodniku čekaonice zaslepila me je, ali sam ih suzio i nastavio da idem. Brody i Kacie su još bili tu, kao i Taylor, naravno, ali sada Louie, Viktor, i još par momaka iz tima bili su ovde, držeći se zajedno i tiho razgovarali. Agent Velikog Mikea, Ross, bio je isto tu, pričajući sa Andyem u ćošku. One sekunde kada sam kročio u čekaonicu imao sam osećaj kao da su svi gledali u mom pravcu, tiho osuđujući zlo čudovište i ono što je uradilo. - Hey! – Brody se uspravio i požurio ka meni. – Kako si? - Dobro sam, – lagao sam kroz stisnute zube. Trudeći se da ne pomeram glavu previše, pogledao sam po sobi i primetio da fali jedna osoba. – Gde je Michelle? - Sa Velikim Mikeom je, – Brody je rekao smrknuto. Glava mi se brzo okrenula ka Brodyu, šaljući razarajuću bol kroz stražnji deo glave i uši, ali nije me bilo briga. - Probudio se? - Ne, – odmahnuo je glavom, stiskajući vilicu. Približio mi se i stavio ruku na rame. – Neće se probuditi, druže. Zato je Michelle i tamo. Tamo je zajedno sa sveštenikom. Sveštenik.

64


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Srce mi je počelo tako jako udarati da sam se zabrinuo da će eksplodirati ovde u čekaonici. – Sveštenik? Zbog čega? - Nema više funkcija na mozgu... ni malo. Michelle je odlučila da donira njegove organe dok su još u funkciji. Nema funkcije mozga. Doniranje njegovih organa. Moj mozak je ponavljao ono što je Brody rekao iznova i iznova, ali odbijao je da shvati to. Kako je moguće da se ovo dešava? To je samo hokej. Ne bi smeo da umreš igrajući hokej. Nikako ne bi smeo da ubiješ svog najboljeg prijatelja. Ruke su počele da mi se tresu dok sam brisao tanak sloj znoja iznad usne. Louie se okrenuo od grupe i okrenuo se prema meni. Oči su mu postale ogromne i vilica mu je pala kada me je ugledao. – Viper jesi dobro? Izgledaš kao govno. Ignorisao sam njegov komentar, i pomerio se do stolice u uglu, što dalje od njega i svih ostalih. Nisam mogao zatresti glavom na ono što se dešavalo oko mene. Nisam to mogao da razumem. Kako je mogao mlad, zdrav momak u jednom trenutku da se smeje, a u drugom da mu mozak ne radi? Kako ću ikada moći da pogledam Michelle i decu? Bilo bi dovoljno uznemirujuće da sam mu slomio ruku ili neka druga glupost. Sve bih dao da je umesto ovoga po sredi slomljena ruka. Tokom dana ljudi su dolazili i odlazili, svi su čekali red kako bi se pozdravili sa Mikeom. Većinu vremena sam se pretvarao da spavam kako bi me ljudi ostavili na miru. Nisam hteo da pričam. Nisam hteo da se grlim. Hteo sam samo da me ostave samog. Zatvorenih očiju i naslonjene glave na zid osetio sam kako je neko seo pored mene. - Možeš se pretvarati koliko god hoćeš, ali ja znam da ne spavaš, – Brody je rekao. - Spavam. Odlazi, – insistirao sam. - Gotovo su svi otišli, znaš to. Možeš prestati sad. Otvorio sam levo oko dovoljno da vidim da su jedini ljudi koji su bili u čekaonici Taylor, Brody, Michelle, Louie, i Ross. – Gde je Kacie? - Pitao sam.

65


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Brodyevi laktovi odmarali su se na njegovim kolenima, sa rukama ispred njega. – Sa Mikeom je, – tiho je odgovorio, brišući uglove očiju. Duboko sam udahnuo. – Jesi ti već bio? Klimnuo je glavom i onda pogledao u mene. – Ti si jedini koji je ostao, osim Michelle, koja ide stalno. Jebem ti. Nisam video Mikea od kada su ga iznosili sa leda na nosilima, i ovo je poslednje mesto gde sam želeo ponovni susret. - Mislim da ne želim da idem, – rekao sam ravno, zatvarajući opet oči ne želeći da vidim Brodyevo neodobravanje. - Kako jebeno misliš da ne želiš da ideš? – Glas mu je bio nizak i krut. Nisam trebao da mu vidim izraz lica kada sam mu čuo ton glasa pun osude. - Kao što sam i rekao. Ne idem, – ponovio sam. - Zašto? Napokon sam podigao glavu sa zida i polako se okrenuo prema njemu. – Šta misliš, Murphy? Šta bi trebalo da kažem? Žao mi je zbog svega? Brody je gledao u pod i uzdahnuo. – Ne, naravno da to ne treba da kažeš, ali mislim da ćeš požaliti ako ne uđeš. Stvarno, – okrenuo je glavu ka meni. – Bio ti je najbolji prijatelj, Viper. Zar ne želiš da se oprostiš sa njim? Da mu kažeš kako ga voliš? Bilo šta? Uzdahnuo sam. NE. SMEŠ. PLAKATI. Čak i pre nego što sam prošao kroz staklena vrata, mogao sam da čujem ritmično pištanje koje je dolazilo iz sobe Velikog Mikea. Znao sam da će ono što sada budem video ostati trajno u mom sećanju. To nije nešto što sam želeo da vidim jednom, i pohranim u prošlosti. Ali Brody je bio u pravu, zažalio bih kasnije da nisam došao. Udahnuo sam duboko. NE. SMEŠ PLAKATI. Pištanje je postalo jače kada sam povukao zavesu za privatnost. Mike je još uvek ležao u bolničkom krevetu. Zastao sam i zurio u njega, iznenađen onim što sam video. Imao je veliki 66


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan zavoj oko glave, i malu belu cevčicu koja mu je bila u nosu i male plave cevčice kod njegovih usta, izgledao je kao da spava, a ne kao da mu je mozak umro. Mašina pored njega podizala se gore dole. Gledao sam i osećao se kao da sam tu satima. Gore-dole. Gore-dole. Gore-dole. Sve do tog trenutka bio sam ljut na sebe zbog svega što se desilo, ali stojeći u toj sobi, počeo sam da budem ljut i na sve ostale. Bili smo u bolnici, jebeno dobroj bolnici. Mora da je postojalo nešto što su mogli da urade. Hokej ne ubija ljude. Što sam duže tu stajao i gledao, mašina se duže dizala i spuštala, što je značilo da će biti duže živ, što bi značilo da ima veće šanse da se probudi. Samo mu je potrebno vreme. Mike je bio od onih jačih momaka znao sam to, i apsolutno može da se izbori sa ovim, samo mu je potrebno vreme. - Oh, izvinjavam se, – rekao je glas iza mene. Okrenuo sam se i video medicinsku sestru sa nekim bočicama kako je zastala na vratima, ali nisam joj ništa odgovorio. – Moram samo da mu proverim funkcije, onda možeš imati vremena koliko trebaš, okej? – Nasmešila mi se pažljivo dok je prolazila pored mene do njega. Sve vreme koje mi treba? Trebam večnost. U redu? Možeš li napraviti da se to desi? - Da li je u bolovima? – Pitao sam. Stisnula je usta i tužno pogledala u Mikea. – Ne, ne oseća ništa. O da oseća. Gledao sam kako se kreće oko njega već uvežbano, onako kako je to radila već hiljadu puta. Nisam imao pojma šta je radila, i iskreno, nije me bilo briga. Osim ako nije imala čarobni štapić da probudi mog druga, samo sam želeo da ode. Dok je ona radila, već šta je radila, otišao sam do male plave stolice u uglu i seo. Zašto je uvek sve plavo u bolnicama? Plava uniforma na sestrama, plavi nameštaj u sobama, plave zavese na prozorima, plava posteljina na krevetima. Nije ni čudo što je plava tako depresivna boja. Povukao sam zavesu i pogledao kroz prozor pored mene. Napolju je bilo sunčano i to me opet iznerviralo. Ono što me još više naljutilo bili su ljudi tokom dana koji su izgledali sasvim normalno. Dve žene sedele su na ćebetu, jele i smejale se. Kučke. Muškarac 67


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan koji je sedeo na klupi povlačeći naočare na nos okrenuo je stranicu knjige. Pitao sam se da li je možda doktor. Možda on može spasiti Mikea. - Dobro, završila sam ovde. Imaš svoje vreme, – stisnula mi je ruku dok je prolazila pored stolice. Nisam je nikako ni pogledao. Nikada nisam prezirao ženski dodir kao u ovom trenutku. Navlačeći zavesu i znajući da ovo više ne mogu da izbegnem, spustio sam glavu u dlanove i uzdahnuo. Trebalo je da se pozdravim sa svojim najboljim prijateljem, ali sve što sam hteo bilo je da nestanem iz ove sobe, niz hodnik i zaboravim sve šta se dešavalo zadnja tri dana. NE. SMEŠ. PLAKATI. - Nikada se nisam sa nekim opraštao na ovaj način, – rekao sam glasno i dalje gledajući u pod. – Ne znam kako da krenem ili šta da kažem, – zastao sam očekujući da će on sesti i odgovoriti mi. – Kako smo došli dovde? – Napokon sam se uspravio u stolici i pogledao ga. – Pre par dana sedeli smo kod mene kući, nismo igrali poker, a sada smo ovde. Jedna glupa opklada je dovela do ovoga. Glupa opklada i moj glupi ponos. Još jedna duga pauza dok sam gledao u plafon. Svaki mišić u telu mi se grčio od napetosti. I osećao sam se kao da sedim u toj sobi i umirem zajedno sa najboljim prijateljem. Svojim bratom. - Žao mi je Mike. Ja... tako mi je jebeno žao, – oči su me pekle i krenule su mi suze, ali više me nije bilo briga. – Voleo bih da se mogu vratiti. Voleo bih da mogu povući taj potez. Nosiću tu jebenu tetovažu do kraja svog života, – suze su se slivale niz moju bradu, i bio je to dobar osećaj. Tako jebeno dobar. – Ovo jebeno nije fer. Ja sam ovo uradio. Ja bi trebao da ležim na ovom krevetu, a ti bi trebao večeras da ideš kući sa Michelle i decom. Nadam se da znaš da bih dao sve kako bi se to i desilo. – Misli su mi letele miljama na sat. – Moram pokušati. Moram naći način da ovo ispravim. Poslednji put kada smo pričali, zezao si me da imam kameno srce. Dokazaću da to nije istina, a jedini način da to dokažem jeste da ću čuvati Michelle i decu za tebe, – ispružio sam se do kreveta, krv mi je ključala kroz telo kada sam ga uzeo za ruku. Praktično kukajući nastavio sam. – Mislim to, Mike. Šta god im bude potrebno dok Maura ne napuni osamnaest godina. Biću uključen u sve. Neću biti dobar kao ti, ali ću se truditi.

68


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Pustio sam da sve izađe iz mene, nešto što nisam uradio godinama. – Uradiću sve za tebe. Volim te. Umro je u 19:21.

69


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 11. Zvono na vratima zvoni već treći put, ali ne pomeram se sa svog kauča. Znao sam ko je i nije me bilo briga. Za trenutak Brody se pojavio na staklenim kliznim vratima kuhinje stavljajući ruke preko glave dok je gledao kroz staklo. Video me je da buljim u njega. - Hej! – Viknuo je sa druge strane vrata. – Otvori prokleta vrata. Ruke i noge kao da su mi bile teške sto kila kada sam krenuo sa kauča da mu otvorim vrata. - Koji kurac? – Gunđao je dok je ulazio. – Jesi li čuo zvono na vratima? Prošao sam pored njega i ponovo legao na kauč. – Jesam. - Zašto nisi obučen? Treba da krenemo. Okrenuo sam glavu i pogledao ga, konačno primetivši crno odelo koje je nosio. - Viper! – Ponovo me zvao, zvučeći uznemireno. – Obuci se! Upravo sam odvezao Kacie, Darlu i Andya u crkvu. Hajde! Pogrebi su sranje. Niko ne želi da se obuče i sedi u zagušljivoj crkvi i sluša ljude kako govore isto slatko sranje kako su nekoga voleli. Na sve to Michelle me je zamolila da nešto i ja kažem. Pokušao sam da sednem i par puta napišem neki govor, zadnjih par dana, ali to jednostavno nisam bio ja. Ja ne planiram. Mislim da ću se popeti gore i reći prvo što mi padne na pamet. - Hej! Šupak! – Vikao je Brody iz kuhinje – Prestani da me ignorišeš. Ustaj! Zastao sam kada sam ustao sa kauča pa tek onda krenuo u svoju sobu da se obučem. - Ne zaboravi da poneseš dres, – vikao je dok sam išao niz hodnik. - Čekaj… – Stao sam i okrenuo se prema kuhinji – Šta? Zašto? Brody je zgrabio flašicu vode iz frižidera i naslonio se na radni deo dok je otvarao. – Neki od momaka su mislili da bi bilo lepo da nosimo dresove umesto odela za vreme sahrane. - Odlično, – promrmljao sam i zatvorio vrata sobe.

****

Ulica koja vodi do katedrale Sv. Pavla bila je prepuna ljudi, od kojih su neki krenuli u crkvu kako bi odali poštovanje, a drugi da gledaju ljude koji dolaze i odlaze. Krvopije od reportera i 70


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan kamermani pokušavali su da prikažu slike uplakanih i saznaju koliku je novčanu naknadu dobila ožalošćena udovica. - Pokušaj bar danas da ne slomiš neku kameru, dobro? – Brody je rekao, kao da mi čita misli. Ignorišući njegov komentar, stavio sam sunčane naočare i stisnuo svoj dres u ruci. Samo preguraj današnji dan. Brody je parkirao na prazno mesto, blok udaljenom od crkve, i sedeo u kamionetu, ne gaseći ga. Gledao je napred, duboko udahnuo i opustio se. - Jesi spreman za ovo? - Ni blizu, – gledao sam pravo. Sunce je bilo sjajno i nebo kristalno plavo, bez i jednog oblaka. Savršen dan u Minnesoti, osim užasavajuće činjenice da sahranjujem najboljeg druga. Brody je zgrabio svoj dres. – Hajde da završimo sa ovim, – ugasio je motor i izašli smo iz kamioneta krenuvši niz ulicu. Što smo bili bliže gužva je bila sve veća. Obojica smo držali pognute glave dok smo prolazili kroz hrpu ljudi kako nas ne bi prepoznali. Kada smo konačno stupili na stepenice ka crkvi, masa je bila preglasna da bi se ignorisala i fotoaparati su kliktali najbrže što su mogli. - Pomerite se molim, – derao sam se na par ljudi u trenerkama na stepenicama, koji su očigledno ovde došli iz dosade. - Kretenu, – devojka se proderala dok sam je pomerao sa puta. Stao sam, da se okrenem, ali Brody me je pogurao kako bih samo nastavio. Nozdrve su mu se raširile i znao sam da je uznemiren, ali samo je odmahnuo glavom. - Nemoj. Ne vredi. Prošli smo kroz velika drvena vrata katedrale u predvorje. Ljudi obučeni u crno stajali su i razgovarali i smejali se kao da je bio običan dan. Jebeni šupci. Brody je istegao vrat gledajući po unutrašnjosti crkve. - Izgleda da je tu većina momaka i svi imaju svoje dresove. Presvlačiš se? Klimnuo sam glavom. - U redu, i ja ću. Hajde da to brzo uradimo.

71


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Uleteli smo u neku prostoriju, presvukli se u naše dresove i krenuli ka središtu crkve. Brody je vodio kroz predvorje, rukujući se sa ljudima i razgovarajući, ali ja nisam bio raspoložen, tako da sam ga zaobišao u potrazi za poznatim licem. Dok sam skenirao, klupe su već bile popunjene ljudima, Darla je ustala i mahnula mi. Mahnuo sam joj nazad i krenuo prema njoj, Kacie i ostatku grupe. Kada sam prišao bliže, Darla je izašla iz reda i gledala me njatužnijim očima koje sam ikada video. Brada je počela da joj se trese i suze su joj krenule niz lice kada me je povukla u džinovski zagrljaj, koji sam sa zadovoljstvom prihvatio. - Hej, – nežno je rekla u moje rame. - Hej, – rekao sam pročistivši grlo. Nismo se videli još od nesreće. Bila je u gužvi sa poslom dok je Mike bio u bolnici, i kada se cela ekipa neko veče okupila kod Mikea i Michelle, ignorisao sam trideset i nešto poruka od različitih ljudi koji su me molili da dođem. - Kako si? –Zvučala je iskreno, jer je izgledalo kao da zna da se osećam kao govno. Toliko sam želeo da joj kažem kako sam se stvarno osećao, ali lagati je uvek lakše. - Dobro sam. Povukla se u nazad i gledala me sjajnim, crvenim očima, vrteći glavom. – Ne, nisi. Nasmejao sam se, poljubio je u obraz, i skrenuo pored nje do klupe i seo pored Kacie, Michelle, Andya, i još par prijatelja. Ćutali su i u tišini gledali ispred u kovčeg. NE.SMEŠ.PLAKATI. Pored kovčega bilo je više cveća nego što sam video u svom životu, i Mikeove slike bile su svuda okolo. Nekoliko hokejaških slika, ali većinom slika dok je bio mlađi sa svojim roditeljima, sa Taylor, i naravno sa Michelle i decom. Dres mu je bio raširen preko zatvorenog dela kovčega i pričvršćen. Prizor toga bio je previše za mene. Brody se provukao pored mene i seo između mene i Kacie kao što je i trebalo. Kada je sveštenik počeo misu, fokusirao sam se. Nisam bio religiozan, tako da mi je većina prošla samo kroz glavu, i počeo sam da paničim šta ću reći kada dođe moj red. Bilo je više ljudi nego što sam očekivao. Iskreno, nisam bio iznenađen. Mike je bio sjajan momak. 72


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Bio. Nikad nisam ni pomislio da ću o njemu razmišljati u prošlom vremenu. - Lawrence Finkle. Zvuk mog imena vratio me je u stvarnost. Vreme je. Duboko sam udahnuo i ustao kada me je Darla uhvatila za ruku. Dala mi je skroman osmeh i stisnula nežno, pokušavajući da me uteši. Cenio sam njenu gestu, ali bilo je besmisleno. Pre nedelju dana, moj život je bio normalan. Najveće brige su mi bile sa kim ću provesti noć, ili da li mi je motor opran, ali sada, sedim u crkvi, sa najboljim drugom koji leži mrtav u kovčegu, i strahujući hodam ka stepenicama. Sveštenik je očistio grlo, vraćajući me u stvarnost još jednom. Još uvek sam stajao kod klupa, gledajući dole u Darlu, mada nisam stavrno gledao u nju. Više kroz nju. Podigla je obrve i nagnula se. - Jesi dobro? Možeš li ovo? Progutao sam knedlu veličine loptice za golf. – Ne, nisam u redu, ali moram. Ponudila mi je još jedan simpatičan osmeh kada sam joj pustio ruku i krenuo ka centru crkve. Cipele su mi glasno udarale sa svakim korakom koji sam napravio ka napred. Popeo sam se stepenicama do oca O'Malleya. Stisnuo je usne i klimnuo prema podijumu koraknuvši u nazad. Poslednja stvar na svetu koju sam sada želeo jeste da se okrenem prema svim tim ljudima, ali bilo je kasno da se sada povučem. Okrenuo sam se na peti uhvatio ivice drvenog postolja i pogledao na gore. Osećao sam njihove oči na sebi dok sam gledao u zemlju, uzimajući vremena. Neki od njih su me znali, neki ne, ali svi su bili fokusirani na mene, pitajući se šta imam da kažem. Bio sam pod pritiskom jer će stotinu ljudi pratiti svaku moju reč, moleći se da imam magični štapić i da će se od mojih reči osećati bolje. Otkloniti njihovu bol. Kako bi mogao otkloniti njihivu bol, kad je moja bila tako stvarna, tako sirova? Zaslužujem ovu bol, svake sekunde. Ja sam kriv zašto smo ovde. Ja sam to prouzrokovao. Ubio sam ga. 73


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Otac O'Malley opet je pročistio grlo i pomalo sam se okrenuo na levo gledajući ga krajičkom oka. Stao je napred i stavio ruke preko mikrofona. - Možeš li, sinko? Ako nisi spreman... - Ne, spreman sam, – brecnuo sam se, iako to nisam hteo. Pogledao sam ga i pokušao da se osmehnem. – Trebala mi je samo minuta. Izvinjavam se. - Uzmi koliko ti je potrebno, – pomerio je ruku sa mikrofona i pomerio se opet nazad, preklapajući ruke ipsred sebe. Očigledno je da ne mogu. Nastavi da čistiš svoje jebeno grlo. Duboko sam udahnuo i pogledao u masu. – Zdravo. Stvarno? Zdravo? Lep početak seronjo. - Neki od vas me znaju, neki ne. Moje ime je Vip… Lawrence Finkle… i ne želim da budem ovde isto kao ni vi. Mali žamor je dolazio negde iz pozadine crkve, a nekoliko ljudi je nešto reklo zbunjeno. - Molim vas za pažnju. Nisam momak koji planira, tako ni ovo danas nisam. Ono što sam mislio, jeste da bih danas radije bio bilo gde drugde na planeti, a ne ovde kako bi rekao zbogom našem priajtelju, – udahnuo sam, kako ne bi prestao da dišem, pred svim ovim ljudima. - Nazivati ga prijteljem je čisto potcenjivanje. On nije bio moj prijatelj. On je bio moj brat. Ne biološki, naravno, ali bili smo kao braća, možda i više od toga. Bio sam tu kada su mu se deca rodila, i on je bio tu... za mene. Sve vreme. Takav je bio tip momka. Dao bi vam kožu sa leđa da ste mu tražili, – uzdahnuo sam i prošao rukom kroz kosu. – Ne znam zašto vam ovo govorim. Ako već sedite ovde, onda ste to već znali. Mislim da svaka osoba ovde može da se seti barem jednog puta kada mu je pomogao, ili još bolje, neka anegdota kada vas je nasmejao. Tihi smeh je vibrirao kroz prostoriju. - Ono što se desilo je strašno, ali ne želim da ga se sećam na taj način. Želim da se sećam kako me je uvek zasmejavao u svlačionici. Želim da se sećam kako se kezio kada mi je poslao sliku na kojoj drži svoju tek rođenu devojčicu. I želim da se sećam čoveka koji mi je uvek čuvao leđa, bez pitanja, i verujte mi, ponekad ih je trebao postaviti. Još jedan mali talas smeha i pitao sam se da li sam dovoljno rekao. Samo sam hteo da završim. 74


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Pogledao sam dole u Michelle koja je sedela sa suzama u očima, nežno ljuljajući usnulu Mauru, i Matthewa koji je držao glavu u rukama. Maura nikada neće upoznati svoga tatu. Matthewu ga se neće sećati, i to je sve bila moja krivica. Michelle je spustila pogled i poljubila Mauru u vrh glave, a knedla u grlu mi se vratila, veća nego što je bila. Blago sam trepnuo i zatresao glavom, pokušavajući da se smirim. Morao sam da stanem, bilo je previše. Jebeno previše. - U svakom slučaju... Veliki Mike je bio neverovatan, ali vi to svi znate jer ne bi bili ovde. Hvala što ste došli, – naglo sam završio i krenuo dole, dok se masa komešala verovatno zbog mog iznenadnog odlaska, ali nisam mario za to. Još jednom njihove oči su bile na meni, izgubljenog momka koji nije mogao da se sastavi. Dok sam išao do klupa, kratko sam se zaustavio kada sam stigao. Darla je ustala kako bi prošao da sednem, ali sam odmahnuo glavom. - Ne. Odlazim, ali učini mi uslugu, molim te? – Dao sam joj malu kutiju Lemonheadsa – Stavi ovo na kraju na kovčeg, dobro? Trepnula je i pogledala u mene, potpuno zbunjena. – Čekaj, zar nećeš... - Ne, moram da idem, – izbacio sam i jurnuo ka izlazu. Trebao mi je vazduh. Morao sam pobeći. Izlazio sam pravo na vrata, utapajući se u usrani svet koji nikad više neće biti isti.

75


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 12. Michelle Jedan mesec, devet dana i dvadeset i dva sata. Toliko je već prošlo od kada je moj muž, ljubav mog života, uzeo zadnji dah na ovom svetu. Poslednjih pet i po nedelja apsolutno su bile najgore u mom životu. Trudila sam se da uspostavim neku normalu, ali kako kada osoba sa kojom treba da provedem ostatak svog života sa poljupcem za zdravo ode na posao i nikada se ne vrati više kući? Bilo je neočekivano. Kompletni šok. Odjednom je otišao od mene i dalje se osećam kao da se tek dogodilo. Imali smo snove. Imali smo ciljeve. Još ih nismo ostvarili. Hteli smo da kupimo kuću uz okean u Severnoj Karolini i provodimo tamo leta. Hteli smo da putujemo zemljom i na svakom bejzbol terenu odgledamo utakmicu. Hteli smo da idemo u Pariz. Hteli smo još jednu bebu. Prokletstvo, nismo bili gotovi. Sedela sam u kuhinji zadubljena u svoja razmišljanja da sam od zvona na vratima poskočila. Brzo sam došla do prednjeg dela kuće i bila prijatno iznenađena kada sam videla Kacieino lice kako se smeši sa druge strane stakla. - Hej! – Rekla sam veselo dok sam otvarala vrata. - Zdravo i tebi! – Držala je Emmu u jednoj ruci, a drugom rukom me je zagrlila i stisnula. – Bile smo u komšiluku, pa smo svratile. Je li loš trenutak? Nasmejala sam se kada se povukla. – U poslednje vreme osećam da je uvek loš trenutak, ali ne, molim te, uđite. Ćao devojke. – Rekla sam Lucy i Piper. U glas su rekle zdravo i prošle pored Kacie kako bi ušle u kuću. - Matthew će biti jako sretan što vas vidi. Dosađuje se u sobi za igru, – pokušala sam da se nasmejem najšire što sam mogla dok su prolazile pored mene i krenule hodnikom prema sobi za igru, sa kojom su se bile dobro upoznale u proteklih par nedelja. Kacie je stalno svraćala da vidi kako sam i šta radim i nisam joj se mogla dovoljno zahvaliti. Imala je tri ćerke i bila je trudna četvrti put, i vozila bi se sat vremena da vidi kako sam. Bila sam srećna što je imam. 76


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Kako si? – Kacie je stavila torbu na kuhinjski sto i okrenula se ka meni. Zatvorila sam oči i slegnula ramenima. Zašto je uvek neko morao da pita kako sam, odmah bih se izgubila. - Zadrži misao, – otišla je do sobe za igru i spustila Emmu. – Pričuvajte je umesto mene na koji minut, dobro? – Čula sam je kako je rekla Lucy i Piper pre nego što se vratila u kuhinju. - O moj Bože, pogledaj se! – Ciknula sam zureći u njen stomak. Pogledala je u svoj stomak pa u mene. – Znam. Pakao. Prošle sam nedelje još uvek bila mala, odjednom sam napupila. - Potpuno si se zaokruglila, - omotala sam ruke oko njenog stomaka – Osećaš li neke udarce? - Ne baš. Migoljenje tu i tamo, ali ništa posebno. Htela sam da nateram Brodya da ga oseti neko veče ali mi je rekao da imam samo gasove i da odbija da ih oseti, – prevrnula je očima i sela za sto. - Želiš li kafu? Energično je klimnula. – Da, molim te. Prijala bi mi. Uzela sam dve šolje i sipala nam kafu, njoj bez šećera, baš onako kako je volela. - Evo. - Hvala, – nasmejala se i uzela gutljaj. – Pa kako je prošla protekla nedelja? Slegnula sam ramenima. – Pored Matthewa koji me je tri puta pitao kada će se tata vratiti kući. Odlično. Kacie se snuždila. – Tako mi je žao. - Tako je kako je, – videla je da sam se rastužila. – Znam da se moram navići na to, ali prokleto je teško. - Ne mogu ni da zamislim, – polako je protresla glavom, a zelene oči počele su se puniti suzama. – Jesi odlučila šta ćeš sa kućom? Pogledala sam po svojoj kuhinji iz snova i slegla opet ramenima. – Da, za sada ću je zadržati. Na sreću Mike je bio pametan sa parama i mudro je investirao. Ako budem pazila, mogu ostati u kući sa decom. Oči su joj se raširile i prišla je bliže i dotakla mi ruku. - To je divno. Kakvo olakšanje, ha? 77


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Klimnula sam. Bilo je olakšavajuće. Nisam htela da prodam kuću koju smo zajedno gradili, kuću koju sam tako volela. Mikeovi roditelji su preminuli, moja mama je umrla dok sam bila u srednjoj školi, a tata se nastanio u Zapadnoj Karolini. Neko vreme sam razmišljala da prodam kuću i preselim se bliže njemu, ali nismo bili baš najprisniji, tako da nisam videla smisao da vodim decu odavde. - Mislim da će se Taylor preseliti ovde, – rekla sam joj. - To bi bilo sjajno! - Znam. I mislim da je super što će deca biti blizu tetke i biće tu ako mi zatreba, – vratila sam se do radnih delova i uzela krekere. – Izvini, - protresla sam ih u vazduhu, – dugo nisam bila u nabavci tako da du mi zalihe slabe. - Oh, molim te. – Kacie se nasmejala i uzela par krekera iz kese. – To je u osnovi hrana u našoj kući. - Pa kako su svi ostali? Jesi se u poslednje vreme čula sa Darlom? Andyem? Viperom? – Sipala sam ostatak u činiju i stavila između nas. - Andy je dobro. Zauzet. Veoma zauzet. Darla je isto dobro. Izgleda da stvari napreduju sa doktorom, – mrdala je obrvama gore dole. - O, stvarno? - Da. Vodio ju je u svoj rodni grad ovog vikenda da je upozna sa prijateljima. - Vouv, – uzviknula sam u neverici. – Zar je već toliko prošlo? Tako je čudno, ponekad imam osećaj kao da je od nesreće prošlo mesec dana, a nekad kao da je vreme stalo. - Znam dušo. Biće lakše, – Kacie se opet protegla i uzela me za ruku. - Kada smo već kod nesreće jesi li uopšte pričala sa Viperom? Kacie je polako protresla glavom i slegla ramenima. – Ne baš. Brody je zabrinut za njega. Nekako je ispao iz koloseka. - Kako to misliš? – Ubacila sam još par krekera u usta. - Ne znam. Čudno je, – nervozno je mrdala nogom dole gore. - Skoro uopšte ne pričaju, koliko ja znam. Skoro uvek kasni na treninge, ako se uopšte i pojavi. Brody ga zove i šalje poruke... ne odgovara.

78


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Mamaaaaaa! – Matthew je viknuo dok je trčao hodnikom iz sobe za igranje. – Lucy i Piper se igraju kuće i hoće da ja budem tata. Ja ne želim da budem tata. Želim da budem čudovište koje živi u kanalizaciji. Nasmejala sam mu se dok je Kacie jurila niz hodnik. - Devojke! Prestanite da ga zadirkujete, molim vas. Pustite ga bude šta hoće. - Izvini! –Viknule su u isti glas. Kacie me pogledala i zagrizla donju usnu kako ne bi prasnula u smeh. - Čudovište koje živi u kanalizaciji? Još uvek smejući se prevrnula sam očima. – Očigledno previše Nindža kornjača. U stvari, u poslednje vreme sasvim je preterao gledajući. Kada mi se ne ustaje iz kreveta, najlakše mi je da ga pustim da gleda TV. - Oh, molim te, – Kacie me prekinula – Dobro došla u roditeljstvo. Ne želiš ni da znaš koliko devojke gledaju TV. Ti radiš ono što moraš kako bi prošla kroz dan, zar ne? - To je istina, – nasmešila sam se kada se Maura čula na baby monitoru. – O…- Spustila sam šolju sa kafom, – bolje odmah da je uzmem. Vraćam se brzo. - Pustićemo te da se vratiš svojim obavezama, nećemo te zadržavati čitavo jutro. Zaustavila sam se na vratima kuhinje i okrenula se ka njoj, verovatno izgledajući patetično više nego što sam htela. – Da li moraš da ideš? - Ne, ne moram. Samo nisam htela više da te gnjavim. - Uopšte me ne gnjaviš, – odgovorila sam srećna što je ostala. – Spašavaš me. Kacie se nasmešila i sela u stolicu. – U tom slučaju tvoja sam. - Odlično! – Penjala sam se stepenicama do spavaće sobe. – Uzeću Mauru, još malo ćemo pričati, pa ću naručiti pice. - Naručićeš mi picu! – Kacie se kikotala iz kuhinje.

79


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 13. - Zdravo! – Portland mi se nasmejala i požurila ka meni kada sam ušao u Stampy’s. Prokletstvo, izgleda tako seksi. Mala crvena majica sa dubokim dekolteom učinila je da joj sise malo ispadnu i crne uske pantalonice otežavale su mi da držim ruke na mestu, kao i ostale delove tela. - Kako si lepotice? – Podigao sam je i okrenuo oko sebe. Kada sam je spustio pogledala je preko mene. – Gde su ostali? - Večeras samo ja, – podigao sam ruke. – Došao sam po najbolji burger na svetu i naravno da vidim tebe. - Aaaa, – nasmešila mi se i trepkala prema meni. – Pa sedi gde god želiš. Dolazim za minut da uzmem narudžbinu. – Okrenula se i otišla ka kuhinji dok sam išao ka stolu gde smo uobičajeno svi sedeli. Znam da je blesavo da sedim sam za stolom od devet mesta, ali bilo me je briga. Bio je naš i ja sam tu sedeo. Twinsi su igrali na TV-u koji je bio iznad moje glave, ali bio sam previše zauzet gledajući Portlandino zgodno dupe kako šeta po restoranu. Način na koji je hodala bio je uzbudljiviji od bilo koje utakmice bejzbola koju sam do sada gledao. Namignula mi je dok je dolazila do mog stola i nasmešila se. - Dobro. Sa čim mogu večeras da te ponudim Viper? - Može srednji pomfrit i burger. Grizla je donju usnu dok je pisala šta sam naručio. – Razumem. Šta ćeš da piješ? - Malo pivo, đumbirovo. - Ti i tvoje đumbirovo pivo, – nakrivila je glavu i suzila oči. – To naručite skoro svaki put kada dođete. Malo ljudi to naručuje. - Pun sam iznenađenja, – podizao sam i spuštao obrve ka njoj. Prevrnula je očima i krenula da odlazi kada sam je pozvao. – Hej! Okrenula sa podignutom obrvom ka stolu. - Da te pitam nešto, Portland, – primakao sam se bliže. – Barem jednom dnevno neka me žena pita za broj telefona. Ti ga imaš već par meseci. Kako to da ga nikad nisi upotrebila? 80


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Obrazi su joj se naduvali dok je slegala ramenima i pogledala dole u sto pa nervozno pokupila staru salvetu. - Ne znam, – tiho je rekla, stidljivo. – Nisam sigurna koliko ću dugo ostati, i uploviti sa nekim u nešto samo će da oteža stvari, pa znaš već! - Ne znam. Moj život je hokej. Ništa više. Ako se ikada predomisliš, samo zapamti da ne mora biti otežavajuće, – zagledao sam se u nju. – Bar ne izvan spavaće sobe. - O moj Bože, – ciknula je, a lice joj je postalo crveno kao majica dok se smejala i odlazila. U sledećih sat vremena, svaki put kada je Portland prišla mom stolu ili bila u blizini, pokušao sam da je ubedim da pođe sa mnom kući. Posle desetog puta kada me je odbila, grupa žena počela je da se zabavlja u bazenu i postajalo je sve bolje i bolje. Najviše iz grupe, isticala se neka crnka, koja je svaki put gledala u mene kada bih ih pogledao. Mislila je da se smešim njoj, kada sam se, smejao. Da li devojke stvarno misle da to pali? Igram – stidljivo – u – pokušaju – da – te – upecam? Jebeš to. Ako hoćeš da priđeš i kažeš zdravo, kaži zdravo. Na moje iznenađenje par minuta kasnije uradila je upravo to. - Ovo će da zvuči čudno, – kikotala se dok je prolazila mom stolu, – ali moje prijateljice i ja smo se kladile u vezi tebe... Loše. To sam već čuo. - Misle da si poznati hokejaš, ali sam im ja rekla da nema šanse, – kikotala se i protresla glavom napred nazad. – Ko je u pravu? - One. Tapšnula je dok su joj usta bila otvorena Izgledala su dovoljno velika. - Ti si poznati hokejaš? – Spojila je ruke zajedno i skakala gore dole – To je tako uzbudljivo. Nikada do sada nisam srela nekog poznatog. Kako se zoveš? - Viper, – odgovorio sam dok je povlačila stolicu i sedala nasuprot mene. - Oh, seksi, – liznula je usne i podigla obrve ka meni. – Ja sam Jade. I samo tako, bio je dogovoren „posao“!

**** 81


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Tri sata kasnije, ušli smo na zadnja vrata moje kuće, bili smo skoro unutra kada smo počeli da skidamo odeću. Oboje smo bili goli do pojasa, bacajući se od zida do zida kao bikovi u kineskoj radnji, dok konačno nismo stigli do hodnika. Odmakla se od mene i krenula ka mojoj spavaćoj sobi, kada sam je lagano povukao. - Ne, ne ta. Ovuda, – odveo sam je u gostinjsku sobu. - Ovo je tvoja soba? – Malo je raširila nos dok je gledala okolo. – Mislila sam da će biti... ne znam... bolje uređena. - Jesi ti došla ovde da komentarišeš moj enetrijer ili da me jebeš? – Zarežao sam sudarajući se sa njom, grabeći joj usne i gurajući ruke u kosu. Ispustila je uzdah kada su nam se isprepletali jezici, sisajući se i kušajući se. Ruka joj je pošla dole preko mog stomaka, ka farmericama, i omotala se oko mog kurca. To je bio tip devojke koji sam voleo - nema romantike, nema sati predigre, odmah prelaze na posao. Oslobodio sam je pantalona kada ih je ona samo svukla i popela se na krevet. Skinuo sam brzo svoje pantalone i zgrabio kondom sa noćnog ormarića i stavio ga. Skočio sam na krevet jednim brzim pokretom, uhvatio joj noge, zakačio ih oko struka i grubo nabio kurac u nju. Glasno je jauknula, a deo mene se nadao da joj nije bilo previše bolno mada me je baš bilo briga. Trebala mi je pička da se izgubim u njoj, i ona je bila voljna pomoći. Ruke su mi bile čvrsto oko njenih butina, samo malo pomerajući joj dupe na krevetu, tako da sam imao bolju kontrolu koliko sam se jako zabijao u nju. Zabila mi je nokte u ručne zglobove dok je otvarala usta i zatvarala oči, u sveobuhvatnom uživanju. Nisam se zadržavao. Nisam mogao da se zadržavam. Zatvorio sam oči i zabijao se u nju iznova i iznova. - Stisni noge oko mene, – rekao sam grubo. Još uvek nisam dobio ugao koji sam želeo, nagnuo sam se napred, zgrabio uzglavlje sa obe ruke, dajući dodatni poticaj. - Oh, da! – Vikala je dok sam ulazio u nju. – Oh jebem ti! To!

82


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Deset sekundi posle jaja su mi se stegla i svršio sam posle četvrtog zabijanja. Otvorio sam oči i pogledao dole u Jade. Oči su joj bile divlje, grizla je usne i pokušavala da se nasmeje. - Šta? – Izašao sam iz nje i bacio kondom u smeće pre nego što sam otišao u kupatilo. - Ništa, – kikotala se okrenuvši glavu prema vratima kupatila. – Sve. Bilo je vruće. Intenzivno. Molim te. Na skali od jedan do deset, bila je to jadna šestica. Stajao sam na vratima kupatila i brisao kurac peškirom i gledao u nju. Nije bila najlepša devojka sa kojom sam bio, ali je definitivno bila slatka i izgledala prilično kul, a ne kao većina drugih. Uobičajno već bih bio u kuhinji i uzimao novac iz kutije za kolačiće da joj platim taksi, ali večeras sam bio spreman da prekršim pravilo i pustim je da ostane, pod pretpostavkom da to želi. - Želiš li da ostaneš ili odeš? – Pitao sam dok sam navlačio pantalone. Slegla je ramenima. – Šta želiš da uradim? Gledao sam dole u nju kako nevino leži na krevetu gostinjske sobe, očigledno zaboravljajući da sam je upravo iskoristio, i isto tako zaboravljajući poslednja dva meseca mog života, i nešto me u meni zabolelo.

****

Telefon mi je po peti put zvonio kada sam se okrenuo i gledao u njega. Ležao sam na stomaku sa rukama ispod jastuka, otvorivši jedno oko kako bih video plavu lampicu kao znak govorne pošte. - Ko je to bio? – Jade je zevala dok sam se ja okretao. - Ne znam. Očigledno je da nisam odgovorio, – rekao sam sarkastično. Primakla se bliže i prebacila ruku preko mog ramena. Sećanja na prošlu noć su bila sjajna, ali na dnevnom svetlu ona je bila samo još jedna devojka u mojoj sobi za goste. Pre nego što se mogla namestiti digao sam ruke pomerajući se od nje, uzeo sam telefon sa noćnog ormarića i otišao u dnevni boravak. Tri govorne pošte. Dve od Brodya i jedna od Gam. 83


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Gam! Sranje! Stisnuo sam dugme i preslušao njenu poruku. „ Zdravo, Lawrence, to sam ja, tvoja stara, delikatna baba, koja pati jer je nesrećna zbog svog unuka. Da li ti to zvuči ironično, da sam ja ta koja tebe zove? U svakom slučaju, idem sebi da pravim nešto za ručak, pošto vidim da ti nisi tu, a ja umirem od gladi. Možda probam opet sledeće nedelje, a ti se napokon pojaviš, pod pretpostavkom da sam još živa i koprcam se. Nazovi me da znam da si dobro, molim te. Volim te. “ Proveriću i govornu poštu i od Brodya. „ Finke ja sam. Gde si bre? Propustio si trening....opet. Nazovi me.“ Odlučio sam da me druga poruka ne interesuje, isključio sam telefon i ostavio ga na noćni stočić. Zatvorio sam oči i pustio glavu da mi padne nazad na kauč. - Peni za tvoje misli… - Sela je sa druge strane kauča i podigla obrve. Kao prvo zašto je do đavola gola? Kao drugo, kako ću je jebeno izbaciti iz kuće? - Ništa, - uzdahnuo sam, ponovo se zatvarajući. - Pa evo odgovora... – Osetio sam kako se približava. – Moram da bežim, jer imam nekih obaveza danas, ali šta kažeš da se posle vratim i ponovimo ono od sinoć? Ustao sam i krenuo prema kutiji za keksiće, odjednom sa tolikom željom da je više ne vidim. – Zvuči odlično ali imam planove. – Prišao sam joj i dao pare za taxi – Ipak hvala. Bilo je zabavno. Podigla je pogled i štrecnula se. – Za čega je ovo? - Za taxi. Suzila je oči i pogledala me popreko. – Išla sam za tobom. Kola su mi ispred, sećaš se? - OK. – Pokušao sam da se setim prošle noći, ali nisam mogao. – Moja greška. Pa možeš ga zadržati u svakom slučaju. Osećao sam njen bes, dok je bila udaljena pet koraka od mene, i skočila sa kreveta, otrgla mi pare iz ruku i bacila ih na mene. - Kretenu! Ja nisam kurva! – Otišla je u gostinjsku sobu i za par sekundi se vratila obučena, gledajući me dok je odlazila do ulaznih vrata. - Hvala još jednom! – Viknuo sam za njom. Zalupila je vratima i to je bilo poslednje od Jade.

84


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 14. Kao posramljeni pas koji je upravo uhvaćen da se popišao po tepihu, podvio sam rep i popeo se prednjim stepenicama Gamine kuće, držeći buket cveća. Dao sam joj minut da dođe do ulaznih vrata, i kada je došla, prekrstila je ruke preko grudi i gledala u mene. Pogledala je u cveće koje sam nosio pa ponovo u mene. – Bolje ti je da u njemu imaš i neku pljosku. – Otvorila je vrata i pustila me unutra. - Stvarno mi je žao, – rekao sam par minuta kasnije, podižući noge na stočić za kafu. - Mmmmm, – gledala me je zaigrano krajičkom oka dok je uzimala plavu vazu za svoje cveće i postavila je na sredinu stola za ručavanje. Uzdahnula je dok je sedala na stolicu preko puta mene. - Ovo je treći put za redom da si me otkačio, dobro. - Treći? Nema šanse. – Branio sam se. Klimnula je glavom – Oh da, jeste, prijatelju moj. Zaokružila sam svaki datum u kalendaru. Snuždio sam se. – Zašto bi to radila? - Samo za slučaj da to moram dokazivati. Trebam li? Uzdahnuvši, podigao sam ruke gore kao da se predajem. – Ne. Predajem se. – Stvarno je imala kalendar u kuhinji i sve je beležila precizno. Ne sumnjam da je u ta tri kvadrata pisalo nešto o njenom sramnom unuku koji se nije pojavio kada je trebalo. - Šta se događa sa tobom? – Zabrinutost joj se čula u glasu. - Ništa. U redu sam. Zašto? - Oh, molim te, – prevrnula je očima – Znam te bolje od bilo koga. Nisi u redu. Je l’ zbog nesreće? Sam spomen nesreće učini da mi se grudi stegnu. U poslednjih par meseci žestoko sam se trudio da ne pričam o tome ni sa kim, ali Gem nije bila bilo ko. Ona me je znala bolje od svih, tako da sam joj morao dati nešto ali da je zadržim srećnom i da ne ulazim puno u to. - Naravno da me još uvek muči, – glava mi je pala nazad na kauč i gledao sam u plafon. – Bio mi je prijatelj. Svakog dana smo razgovarali, a sad je samo... nestao. - Jesi li pričao sa njim posle nesreće?

85


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Brzo sam podigao glavu sa kauča i pogledao u nju kao da je skrenula. – Koliko si popila viskija od jutros? - Začepi, brate. Ozbiljna sam. Jesi bio kod njega na groblju? Jesi pričao sa njim? Možda bi to moglo pomoći. - Ne, ne mogu tamo da idem, – vrteo sam glavom. – Nisam spreman. – Zastao sam i zgrabio telefon koji mi se čuo u džepu. Zvao me je Brody. - Ko je to ? – Upitala je Gam. - Brody, - stavio sam telefon na stočić, – pozvaću ga kasnije. Verovatno je zvao da se dere na mene. Nisam raspoložen. - Zašto bi se drao na tebe? Dobio sam poruku i uzdahnuo kada sam uzimao opet telefon. – Opet sam propustio trening. Naravno poruka od Brodya.

B: Trener Collins hoće da priča sa tobom. Nazovi me što pre.

Sranje. - Samo trenutak Gam. Moram da ga nazovem, odmah. – Okrenuo sam Brodyev broj i otišao u Gaminu kuhinju zbog malo privatnosti. - Gde si dođavola ti? – Brody je odgovorio. - Vau. Dobro jutro i tebi. – Smejao sam se. - Gde. Si. Ti? – Ponovio je. - Kod bake sam. Zašto? - Collins želi da dođeš. Danas. Rekao je da ćete zvati, ali sam hteo da ti javim da znaš. – Brody je uzdahnuo u telefon – Popizdeo je Viperu. Imao je sastanak „iza zatvorenih vrata“ sa Fletcherom i Leipoldom danas. Sranje opet. Sastanak sa generalnim direktorom i vlasnikom ne zvuči dobro. - U redu, dolazim odmah. – Zahvalio sam se Brodyu što me štiti i spustio slušalicu. - Uh-ho, to nije zvučalo dobro, – rekla je Gam kada sam ulazio u dnevni boravak. 86


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Ne, nije. – Stavio sam telefon u zadnji džep i prekrstio ruke naslonivši se na dovratak. – Očigledno da su naguzili Collinsa što sam propuštao treninge pa me sada traži. - Bolje da se pobrineš za to, – ustala je i došla do mene sa raširenim rukama. Obmotao sam ruke oko nje i držao je koliko sam mogao čvrsto u zagrljaju. Ponekad uteha od strane nekoga ko te bezuslovno voli bila je preko potrebna stvar.

****

Duboko sam udahnuo i pokucao na vrata trenerove kancelarije. - Uđi! – Viknuo je iza vrata. Otvorio sam ih toliko da se mogu provući unutra i zatvoriti ih iza sebe. Collins je podigao pogled preko naočara sa svog kompjutera. – Pa, - naslonio se na stolicu i isprepletao prste iza glave, – pogledaj šta je mačka dovukla. - Zapravo, više bi bilo da je Brody dovukao. Rekao mi je da želiš da razgovaraš sa mnom. – Našalio sam se, polako prelazeći veliku kancelariju do stolice koja je bila ispred stola. Seo sam i čekao da pokrene razgovor, ali nije. Samo je dugo gledao u mene. Prvo, proučavao mi je lice, a onda je sklonio pogled, stisnuo obrve, duboko razmišljajući o nečemu. Napokon pročistio je grlo. – Finkle, ja imam četiri ćerke. Šta? - Da, gospodine. Znam to. - Dobili smo prvu ćerku i žena i ja bili smo oduševljeni. Bili smo na mesecu kada smo dobili drugu ćerku, mada sam možda priželjkivao sina. Zatim smo dobili treću ćerku i priznao sebi da mogu samo da pravim ćerke. – Naslonio se ponovo na stolicu i skinuo naočare, spustio ih a potom položio i ruke na sto. – Moja žena stavila je tačku na to. Troje je bilo dosta. Preklinjao sam je za još jedno. Znao sam da ću na kraju dobiti sina. Posle tri duge godine složila se da proba još jednom. Dobili smo još jednu ćerku. Smeškao sam se nervozno se igrajući prstima. - Naravno, sve ih volimo, ne bi ih mogli voleti više sve i da hoćemo, ali vremenom... želeo sam sina. Kada sam unajmljen za trenera ovog tima, bio sam oduševljen, ali ne samo zato što 87


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan sam hteo da udružim svoje dve ljubavi, hokej i treniranje. Najviše zbog toga što ću dobiti dvadeset i tri sina. – Šmrknuo je i ponovo pročistio grlo. – Pre dva meseca, nisam izgubio jednog sina u tragičnoj nesreći, izgubio sam dva. NE SMEŠ PLAKATI. - Finkle nikad nisi ovde. I kada si ovde, nisi tu. Pogledao sam dole, fokusirajući se na tamnu tačku na njegovom stolu i klimnuo glavom. - Velike zverke su to primetile i bile danas ovde. Zabrinuti su za tvoju igru u predstojećoj sezoni. Kažu da više nisi pouzdan. Oči su mi bljesnule na njega. - Pouzdan sam treneru. Vi znate da jesam. - Da li znam Finkle? – Rekao je. – Kako to da znam? Znam da imamo vežbe i treninge i da uvek izostaješ. Znam da su te zvali iz ekipe, i da si ih ignorisao. Znam da si izostao ne sa jedne, ne sa dve već sa tri male dobrotvorne akcije ovog leta na kojima si trebao biti. Nervozno sam se vrteo na stolici. Jesam li otpušten? - Znam da je teško to što se dogodilo sa Velikim Mikeom, sine. Shvatio sam. Ali tim mora da ide napred, – zastao je i teško udahnuo. – I ako ne možemo računati na tebe, nastavićemo dalje bez tebe. - Treneru, znaš koliko mi ovaj tim znači. – Molio sam – Biću bolji. - Ne treba mene da ubeđuješ Finkle. Nego njih. I trenutno, oni nemaju baš puno vere. Odlučili su da i dalje nosiš dres Wildsa ove sezone, ali moraš da odeš kod psihologa tima dr Shown Roberts. Ramena su mi se spustila i prevrnuo sam očima. – Ma daj. Da li si ozbiljan? - Da Finkle. Jesam. - Ne vidim svrhu, – ustao sam, prošao rukama kroz kosu dok sam šetao kancelarijom. - Ako to ne uradiš, ne mogu garantovati da te mogu zaštititi. – Njegovo upozorenje bilo je oštro. Okrenuo sam se prema stolu i podigao ruke u vazduh. – Mogu li dobiti par dana da razmislim o tome? 88


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Imaš 24 sata. Ako ne zakažeš sastanak kod dr Roberts unutar tog vremena, nisam siguran šta će se dogoditi. Poslednja stvar koju sam želeo jeste da ležim na kauču nekog psihologa i da on daje neku ocenu dok ja prelazim po svojim osećanjima. Kako će me to i onako popraviti? Napravio sam grešku, trebam vremena da pređem preko prošlosti na moj način. - Stvarno mislim da to nije potrebno.... - Lawrence, - prekinuo me je, – nije za raspravu. Ruke su mi se stisle u pesnice i stisnuo sam vilicu pre nego što sam rekao nešto što nisam želeo. Okrenuo sam se i krenuo prema vratima, uhvatio tako jako kvaku, da sam se iznenadio kako nije otpala. - Seti se, imaš 24 sata, sine. – Viknuo je dok sam zatvarao vrata za sobom. Stvarno? Sine? Jebi se. Ušao sam u lift i stisnuo dugme za prizemlje. Bio sam toliko ljut da nisam video ispred sebe. Ko su te seronje da misle Kako mogu da donose odluke za mene? Zašto me jednostavno ne puste da živim svoj život i radim svoj posao? Vrata lifta su se otvorila, i izašao sam, jedva primetivši grupu ljudi koja je stajala ispred vrata i krenuo ka parkingu. Samo sam hteo da dođem do svog motora i odvezem se daleko. Daleko satima, i ne mislim na hokej ili Mikea ili trenera Collinsa ili psihologa. Kada sam došao do motora, seo sam na njega ali ga nisam upalio. Nisam se odvezao daleko. Šta da radim? Čak i da sam vozio dva dana, ne samo da bi moji problemi još bili tu, bili bi još gori. Osećao sam se poraženo, ali izvukao sam telefon iz džepa. - Mia ovde. – Sekretarica trenera Collinsa se javila. - Hej Mia, Viper je. - Hej, – rekla je, zvučeći tužno. Bilo mi je muka od sažaljenja. - Molim te, hoćeš li mi učiniti uslugu? - Naravno. - Hoćeš li molim te nazvati dr Roberts i zakazati mi sastanak? - Naravno. Neki poseban dan, ili vreme? 89


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Briga me je. Samo zakaži i pošalji mi detalje u poruci. Okej? - Dogovoreno Viper. - Onda otiđi u kancelariju trenera Collinsa i reci mu da imam 23 sata i 55 minuta slobodno.

90


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 15.

Pre dva dana, Mia mi je poslala vreme i adresu gde da idem kod dr Roberts. Termin mi je jebeno za sat a ja još uvek ležim u krevetu, prestravljen od pomisli da ću se sastati sa tim kretenom. Siguran sam da je neki krelac koji će reći da duboko udahnem i opustim se. Nisam ga još ni upoznao, a već ga mrzim. Napokon, prisilo sam se da ustanem i otišao pod tuš. Do njegove kancelarije imao sam deset minuta vožnje i bio sam zahvalan na tome. Mala pobeda, zar ne? Parkirao sam motor ispred sumorne zgrade sa smeđim ciglama i dosadnim cvećem u žardinjerama sa strane i proverio još jednom Miinu poruku. Stan 301. Lift se otvorio na trećem spratu i pronašao sam stan 301 na kraju hodnika. Sada ili nikada. Duboko sam udahnuo i otvorio vrata. Nikada pre nisam bio u ordinaciji psihologa, tako da nisam znao šta da očekujem, nekako sam mislio da će izgledati kao i svaka doktorska ordinacija. Pogrešio sam. Tu je bio mali kauč bez recepcionarke. Iskreno, moj garderober bio je veći od ove ordinacije. Na kraju sobe bila su još jedna vrata. Na prekidaču za svetlo pored njih bio je znak na kom je pisalo: „Molimo vas pritisnite prekidač u vreme kada ste zakazani. Hvala dr Roberts.“ - Ovo je čudno, – rekao sam naglas dok sam gledao po sobi. Sat na zidu privukao mi je pažnju. Bilo je 11:10. Kasnio sam deset minuta. Ups. Pritisnuo sam prekidač i okrenuo se da sednem na kauč. Dupe mi se nije ni spustilo kada su se vrata otvorila. - Lawrence? - Niska, seksi ženska, crne kose do ramena bila je na vratima. Recepcija je unutra? Čudno. - Da, to sam ja, – podigao sam ruku. – Ovde sam da se vidim sa doktorom Robertsom. - Znam, – smejala se dok smo se rukovali. – Ja sam dr Roberts. Izvoli unutra. Vratio sam se iz šoka, i pratio je u njenu kancelariju. 91


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Čekaj. Ti si dr Roberts? – Pitao sam u neverici. - Da. – Klimnula je dok je bila iza mene i zatvorila vrata. - Ti si dr Shawn Roberts? - Da, – ponovo se smejala. - Ali Shawn je muško ime. Podigla je obrve i slegla ramenima. – Moja majka nije tako mislila. Molim te sedi. – Pokazala je na kauč dok je sedala na stolicu preko puta mene i smešila se. Je l’ se to ona zajebava sa mnom? Mora da mi se Bog osmehnuo posle svega. Ona je bila moj terapeut? Kako sam jebeno imao toliko sreće? Biće zanimljivo. Upotrebiću šarm starog Vipera dok budem na ovoj sesiji. I ako stvarno budem imao sreće, pobeći ću zadovoljan i sa još jednim brojem telefona dodatim u fioku. - Pa. – Još uvek smešeći se zataknula je pramen kose iza uha i prekrstila noge. – Tvoj sastanak je u poslednji trenutak ubačen u moj raspored, tako da skoro ništa ne znam o tebi, osim imena i da igraš za Wildse. Što mi ne kažeš zašto si ovde? Da te jebem do besvesti. - Iskreno? Ovde sam jer me trener naterao na ovo. - Ahh, – klimnula je. – Znači nije bila tvoja ideja? - Niti jebeno blizu. - Vidim, – ustala je i otišla iza stola, koji je bio na drugom kraju ordinacije. – Želiš li nešto da popiješ? Voda? Kola? Sok od narandže? - Ne. - Kako god, – slegnula je ramenima. Koža na kauču je pucketala kako sam se istezao pokušavajući da joj bolje vidim dupe dok se saginjala da uzme flašicu vode zaturenu u frižideru. Brzo se ispravila i uhvatila me kako buljim. Stidljiv osmeh bio joj je na licu, ali znao sam da tamo neće biti dugo. Hvala Bogu, imao sam kondom u džepu. Doktorka ili ne, tu ne postoje pravila. - Znam šta misliš, – sedajući ponovo preko puta mene, otvorila je flašu i prinela je usnama ni jednogtrenutka ne sklanjajući oči sa mene. Naslonio sam se na kauč, raširio ruke preko njega, smešeći joj se. – Stvarno, huh? 92


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Da, – spustila je flašu sa vodom na stočić i približila mi se. – Možeš odmah da prestaneš o tome da razmišljaš. - Huh? - Ti nisi prvi sportista seronja koji sedi na tom kauču, znaš? Većina njih dolazi ovde misleći da će naići na muškarca i onda vide mene i misle kako će me lako odraditi. Sveto sranje. - Upala mi je kašika u med, je upravo ono o čemu si razmišljao. Jesam upravu? – Sela je nazad i prekrstila ruke, tiho me izazivajući jednom podignutom obrvom. - Ne, – čvrsto sam porekao. - Dobro. Pinokio, – njen glasan smeh odzvanjao je prostorijom. – Zašto ne bi smo pričali o tome zašto si ovde? Nastavio sam da zurim u nju bez ijedne reči. - Dobro, zašto mi ne bi rekao nešto uopšteno o sebi? Ništa. Nisam toj arogantnoj kučki hteo da dam bilo šta. Sama je to tražila? Moraće da radi za to. - U redu onda, – uzdahnula je očigledno frustrirana mojom tvrdoglavošću. – Hajde da odradimo ovo. Ja ću ti reći nešto o meni, a ti ako budeš hteo možeš da se uključiš u razgovor. Kao što već znaš zovem se Shawn Roberts. Odrasla sam u severnom delu Chicaga i živela tamo do desete godine kada smo se odselili u Texas, tako da sam mogla trenirati za Olimpijadu svo vreme. 2000 godine otišla sam u Sydney sa ženskim gimnastičkim timom i bila favorit za osvajanje zlata na gredi, ali na treningu dan nakon što smo stigli, skočila sam sa grede i nezgodno se dočekala. Izvrnula sam članak, i to je bio kraj moje karijere. Tako da sam došla kući, sabrala se, otišla na koledž i evo me, – podigla je ruke u vazduh i ponosno mi se nasmejala. – Tvoj red. - Zovem se Viper i ne pričam o svom ličnom životu sa strancima, – rekao sam podrugljivo. Klimnula je glavom i dodirnula jezikom zube i gornju usnu dok je gledala po sobi. - Dobro. Pa, ovo će definitivno biti zanimljiva vožnja, zar ne?

93


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Bio sam uznemiren, besan. Kao prvo nisam želeo da budem na ovom mestu, a poslednja stvar koja mi je trebala je ovaj davež da mi skače po guzici. Bila je dobra kao pakao, ali totalna kučka. - Ti si uznemirujuća bol u dupetu, znaš li to? – Viknuo sam – I šta ti dođavola znači „zanimljiva vožnja“? Došao sam na ovaj sastanak jer sam primoran. Sada odlazim, – ustao sam zgrabio ključeve sa stočića za kafu i krenuo prema vratima. - U redu, možeš ići, – ustala je i nonšalantno zaobišla sto – ali to su pogrešna vrata. Ruka mi je bila na bravi kada sam se zaledio. Šta? Okrenuo sam se i u dva koraka bio kod njenog stola. – Šta? - Vidiš ta vrata? – Pokazala je vrata na drugom kraju ordinacije – Kroz njih jedino možeš da odeš. Isfrustrirano sam klimnuo i odmarširao ka drugoj strani sobe. - Kada želiš ponovo da dođeš? – Pitala je taman kada sam došao do vrata. U tom trenutku, jedino sam mogao da se smejem. - Mora da me zajebavaš, – prevrnuo sam očima okrenuvši se još jednom prema njoj. Malo je podigla obrve i slegnula ramenima. - Ne, ne zajebavam te. Kod mene je moć da odlučim kada ćeš završiti sa terapijama a s obzirom da ni ne znam zašto si došao... ne, nisi gotov. – Uzela je olovku sa stola dok je prelistavala kalendar ispred nje. – Pa… Hoćeš li se vratiti ili ne? Jebeno neverovatno. U tom trenutku nisam znao da li želim da je ubodem olovkom u oko ili da pobacam sve sa stola i jebem je preko njega. - U redu, – tvrdoglavo sam se složio sedajući na kauč. – Možemo li sada završiti sa tim? Pogledala je u ručni sat pa opet u mene. – Ne. Imam klijenta koji dolazi za deset minuta, a sa tobom će mi trebati više od tog vremena. - Dobro! – Viknuo sam skačući na noge. – Kada onda? - Sutra otvaram... - Tapkala je olovkom o sto, pomno proučavajući calendar, – oko sedam sati. Želiš li?

94


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Naravno. – Klimnuo sam snažno dok sam koračao opet ka vratima. – Nisam znao da radite do tako kasno. Vidimo se sutra. - Uh, Viper… – Otvorio sam vrata i okrenuo se ka njoj. Stajala je pored stola, gledajući u mene sa rukama na kukovima, – u sedam sati ujutru.

95


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 16.

Jedan od razloga zašto volim svoj posao je taj što leti ne moram da uključujem alarm. Mogao sam da budem jebeno lenj i da spavam koliko sam hteo. Vežbanje i treninzi bili su neobavezni, mada su bili poželjni, ali nije bilo u određeno vreme. Jebeno vreme. Uznemirujući zvučni signal, bip, bip mog alarma čuo se sa telefona i okrenuo sam se da ga ugasim. Okrenuo sam na leđa i zurio u plafon. Jučerašnji sastanak sa dr Roberts bio je mentalno iscrpljujuć i nisam se radovao što se tamo opet vraćam. Ukoliko je govorila istinu, i nije znala ništa osim mog imena i nije bilo baš sigurno da je puštam unutar svoje glave. Sranje, čak sam i ja pokušavao da se ne izgubim u njoj. Alarm se opet oglasio i ovaj put sam ga dobro ugasio. 06:50. Jebem ti. Iskočio sam iz kreveta, promućkao usta dok sam na brzinu pišao i izašao na vrata. Stan 301. Ista mala čudna ordinacija. Isti mali čudni prekidač za svetlo. - Dobro jutro! – Pozdravila me je dok je otvarala vrata, osmehnuvši mi se. - Jutro, - promumlao sam. Seo sam na kauč dok je ona sedala na stolicu preko puta mene i blenula. - Šta? – Odbrusio sam odbrambeno. Prekrstila je noge i nagnula se napred, oslanjajući se laktom na koleno. – Evo ovako... da razjasnimo, prošao si kroz neke... stavri. Volela bih sa tobom da pričam kao da smo prijatelji, o čemu god hoćeš. Na kraju, sva pitanja koja budu trebala biti postavljena, sama će isplivati na površinu. Da li se slažeš? Nisam ništa rekao. Samo sam slegao ramenima. - Ponovo ću ti reći nešto o meni, sa malo ličnijeg aspekta. Zovem se Shawn, i nikad nisam želela da budem doktor. Želela sam da preokrenem sav svoj život i osvojim zlatnu medalju. – Ustala je i opet odšetala do frižidra, zgrabivši dve flašice vode ovaj put, i sa njima sela preko puta mene. – To se očigledno nije dogodilo zbog mog zgloba, i bila sam ljuta mnogo, mnogo 96


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan godina. Bez sporta u svom životu, postala sam malo divlje dete kao tinejdžer i uradila sam neke stvari o kojima sam se zaklela da nikad više neću pričati. Nakon što me je mama naterala da idem na savetovanje za svoje dobro, postalo mi je jasno da mi je sport bio neophodan u bilo kom obliku. I ... počela sam da trčim. Prvo 5km, posle polu maratone, a onda i cele maratone. Bilo je neosporno da sam duboko u sebi bila sportista. Sedeo sam i pažljivo je slušao, njena priča me je zanimala više nego što sam hteo da priznam sebi. - Na koledžu, pridružila sam se atletskom klubu, koji me je držao na pravom putu. Posle tri semestra prisiljavanja sebe na to kako hoću da budem vaspitačica u vrtiću, više nisam mogla i prebacila sam se na sportsku psihologiju. Na kraju položila sam magistarski i počela da radim kao pripravnik u privatnoj praksi. Bila sam prisiljena i obavezna da napustim posao i odlučila sam da započen sama. I evo me ovde. Ubijala ga je radoznalost. - Zašto si bila prisiljena da odustaneš? – Nisam mogao da prećutim. Bio sam privučen njenom pričom koju mi je rekla - Počela sam da spavam sa svojim šefom. Vau. Nije ono što sam očekivao. – Za stvarno? - Da, ali sve je u redu. Sada smo vereni. – Smejala se, podigavši levu ruku. Bio sam iznenađen kako ju je mogla i podignuti sa tim jebeno ogromnim kamenom na prstu. - Čestitam. Veliki osmeh prešao je preko njenog lica. – Hvala. Poenta ove priče jeste da vidiš da ni ja nisam savršena. Nisam savršena, i neću da ti sudim. Nisam tipičan terapeut i ne pratim protokole sa svojim pacijentima. Svi su različiti, i svi zahtevaju različite stvari od mene. Takođe, želim da stvarno čuješ ono što ti imam reći, bilo šta… svaka sitnica… koju mi kažeš u ovoj sobi, ostaje u ovoj sobi. Ne pričam o tome sa prijateljima, svojim verenikom, ni sa kim. To je između tebe i mene i Muhammed Alia. – Klimnula je prema velikoj crno beloj slici legendarnog boksera na zidu. – Očeujem isto od tebe. Bilo šta da ti kažem o sebi ostaje između nas. Dogovoreno? Klimnuo sam glavom kao tvrdoglavi mališan koji se tek upoznaje sa igrom.

97


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Očekujem poštovanje i biće ti vraćeno, ali ono što neću tolerisati jeste da me zajebavaš. Iznerviraću te i gurati te izvan granica. Često. Ali to je moj posao. Tako to funkcioniše. Na taj način ćeš ići napred. Zgrabio sam flašicu vode sa stočića, otvorio je i u jednom cugu sve popio. - Pretpostavljam da to znači da si pristao? – Smejala se ponovo. – Sad, reci mi nešto o sebi. Duboko sam udahnuo i zadržao koji sekund dah, napokon ga polako ispuštajući. Nikad nisam imao nikoga kome sam se mogao skroz otvoriti. Pomisao da bih ovoj ženi pričao o svojim problemima me zaštrašivala i mamila. Više od svega, voleo bih da imam nekoga kome bih sve rekao i da budem sam svoj bez straha od osuda ili tamo nekog ko prosipa svoje bljuvotine po medijima. Bebećim koracima, Viper. - Pa, već znaš moje ime. Nisam siguran šta još hoćeš da znaš. - Dobro, šta kažeš da ja postavljam pitanja a ti da odgovaraš na njih? - Može. Ustala je odšetala nazad do frižidera, uzimajući još jednu flašicu vode. – Koliko dugo igraš hokej? - Profesionalno? - Da. – Slegnula je ramenima dok je spuštala flašicu nasuprot mene. - Osam godina. - A kada si počeo da treniraš? - Uh… od svoje desete godine. - Zašto hokej? Stisnuo sam usne i protrljao bradu. – Kako to misliš? - Kao što sam i rekla. Zašto hokej? Zašto ne bejzbol ili golf ili nešto drugo? - Kao prvo, golf nije sport. A pod B kao klinac puno sam se tukao, pa su moji roditelji mislili da će onda biti bolje da se tučem na ledu. Suzila je oči i nagnula glavu na stranu. – Zašto si se tukao? - Morao sam. - Zašto? 98


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Sledeće pitanje. Pročistivši grlo naslonila je bradu na ruku, stavljajući lakat na naslon od stolice, ne govoreći ni reč. - Pustiću da to sada prođe… za sada… ali apsolutno mogu reći da tu ima nešto, tako da ćemo to ponovo razmotriti. Srećno sa tim. - Kako god, – prevrnuo sam očima. - Zašto mi nešto ne kažeš o svojim vezama? - Razjasni, molim te. - Tvojim vezama, sa ljudima. Šta god hoćeš da mi kažeš. Tvoja porodica. Devojka. Možda momak? Da pogled može da ubije, već bi bila mrtva. – Nemam momka, – zarežao sam. – Takođe nemam ni devojku. - Stvarno? – Ispravila je telo i malo zabacila glavu u nazad. – Nema devojke. Sa svim tim šarmom? - Ha ha, veoma smešno. - Dobro, dobro. Zaboravi devojke i momke. Mora da voliš nekoga. Svi to rade. Pričaj mi o najvažnijoj osobi u svom životu. Nisam oklevao sa tim odgovorom, nisam imao potrebe da razmišljam o tome. – Moja baka. Buljila je u mene bez i jedne reči. Podigao sam ruke u odbrani. – Šta? - Ništa. – Nastavila je da bulji u mene stisnutih očiju. – Samo želim da skontam, da li si pametni seronja ili mi govoriš istinu. - Vidi ovako. Hoćeš poštovanje i ja ću ti ga dati. Mrzim laži. Gade mi se ustvari. Ne mislim na one male “Naravno, nazvaću te ujutru“ lažima, ali one prave da. Ako mi postaviš pitanje i ja ne budem hteo odgovoriti, reći ću ti. Ako budem hteo da odgovorim, uradiću to. - Pošteno. – Klimnula je. – A sada pričaj mi o tvojoj baki. Nisam mogao a da se ne osmehnem kada sam razmišljao o baki. - Pa zovem je Gam, zapravo. Kada sam bio mali nisam znao da kažem baba pa sam je nazvao Gamma, vremenom 99


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan tako je i ostalo, tako da je ona Gam. U svakom slučaju, ona je majka moga oca i moja jedina prava porodica. Volim je više od svega. - Vau. - Ugao usana joj se nakrivio kada mi se osmehnula, njene tamnosmeđe oči su blistale. - Prijatno sam iznenađena. Da sam imala deset pokušaja da pogodim nikada ne bih rekla da si ti bakin dečak. Klimnuvši, uzvratio sam osmeh. - Sa ponosom ću nositi tu etiketu. - Dobro, i treba. Reci mi nešto više o njoj. - Pa ona je stara... i kao pakao sarkastična. Pije viskija više nego bilo ko koga znam i viče na veverice po čitav dan. Uvek neka akcija. - I zvuči tako. - Nasmejala se. - I blizak si sa njom? Šta si mislio pod tim tvoja jedina prava porodica? Jesu li ostali umrli? Odmahnuo sam glavom. - Ne, roditelji su mi još uvek živi, ali sam jedinac. Kada imate savršenstvo, zašto pokušati da ga duplirate, zar ne? - Oh, naravno. - Sarkastično se složila. - Dakle, sačekaj... roditelji su ti živi, a rekao si da ti je baka bila jedina prava porodica. Šta to znači? - Dalje. - Viknuo sam. - Dobro. Hajde da razgovaramo o tvojim odnosima sa ženama. Jesi li bio u braku? - Jebeno ne! - Da li se nameravaš ženiti? - Da. Iste minute kada Mila Kunis otkači onog seronju Ashtona Kutchera, zaprosiću je. Ako se to nikada ne desi, pretpostavljam da ću ostati samac. - Zagrizao sam donju usnu i pevušio dramatično. - U redu, pokušajmo to ponovo, sa manje sarkazma ovog puta. - U redu... onda se odgovor menja u NE, ne želim biti u braku. Nagnula je glavu u stranu i prekrstila ruke. - Zašto? - I sama pomisao da se budim sa istom ženom svakog dana do kraja života čini da me jebeno koža svrbi. Većinu žena ne mogu da ponesem više od dvanaest sati, a kamoli na neki duži period. - Znači nikada nisi imao ozbiljnu devojku? 100


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Jednom sam živeo sa jednom devojkom, ali joj nikada nisam bio veran, tako da to ne smatram ozbiljnim. I imam jednu prijateljicu koju sam jebao redovno godinu dana. Da li se to računa kao ozbiljno? - Možda. - Slegnula je ramenima. - Da li je voliš? - Kao prijatelja. Drugačije ne. - Zašto da ne? - Nastavila je. - Nije to tako kod mene i Darle. Ona je kao jedan od momaka samo sa većim sisama i boljim dupetom. Nije htela nikakvu obavezu i nije me gurala da joj dam nešto više od onoga što sam hteo. - Da li je još viđaš? Vrteo sam glavom napred, nazad, levo, desno kao da sam razmišljao o tom pitanju. - Na neki način, kada je društvo na okupu, ali ne i drugačije. Počela je da se viđa sa nekim, tako da je i to gotovo. - U redu, interesantno. Pričaj mi o svom društvu? - Zašto imam osećaj kao da je ovo intervju? - Pa i jeste. - Nasmešila se. - Postavljam pitanja, pokušavajući da saznam ko je zaista Lawrence Finkle. Nasmejao sam se. - Kada saznaš, javi mi, uredu? - Hajde, na dobrom smo putu. Nemoj odmah da odustaješ. Pričaj mi o svojim prijateljima, tvom društvu. - Postoji samo grupa... ljudi… sa kojima se družim. Nema puno toga. Nismo se dugo okupili u poslednje vreme. - Zašto ne? - Ne znam. - Slegnuo sam ramenima. - Hej Pinokio, opet si me slagao. - Strogo je rekla. - Obećao si da to nikada ne radiš. Jebeno sranje. - U poslednje vreme stvari su malo drugačije. - Dozvolila sam ti dva puta da me prekineš. Ovog puta idemo dalje. Šta je drugačije?

101


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Jedan od nas je preminuo. - U grlu mi se stvorila ogromna knedla. Nisam želeo sa strancem da pričam o onome što se dogodilo, i koliko god ona pričala sa mnom, nismo bili prijatelji. - Tako mi je žao. - Ton joj je bio umirujući a izraz lica joj je smekšao. - Pa, u svakom slučaju promenio se "ritam". Ne znam da li se oni drže zajedno, ali ja nisam sa njima. - Čekaj, - okrenula je glavu u stranu i pogledala me krajičkom oka. - Neko je umro, ali ti ne bi trebalo da napuštaš društvo. Nešto mi nisi rekao. Uradi to. Reci joj. Skini jebenu zavesu. - Ja sam ga ubio. - Ubio si ga? Gledao sam dole u stočić, ne želeći da ostvarim kontakt očima i klimnuo. - Da. Sedela je pravo u stolici, zatvorenih očiju dok je obrađivala ono što sam upravo rekao. - Kako to misliš da si ga ubio? - Bio mi je klupski kolega i igrali smo utakmicu, jedan na jedan. On je pobeđivao a ja sam bio iznerviran. Igra je postala napetija i više nego što bi trebala, i dok je išao ka pobedi, gurnuo sam ga sa leđa. Zabio se u ogradu i sve se pakleno rasulo u njegovom mozgu. Umro je nekoliko dana kasnije. Ruka joj je poletela ka vratu, a usta joj ostala otvorena. - Vao. Jako mi je žao Viper. - Ne moraš to govoriti. - Nastavio sam. - U poslednje vreme nisam bio sa tom ekipom, jer znaš... neugodno mi je. - U redu, shvatam, ali nisi ga ti ubio. To je bio nesretan slučaj. - Moraćemo se složiti da se ne slažem sa tobom, - nagnuo sam se i uzeo flašicu vode sa stočića. Dok sam otvarao bočicu, upalila se sijalica blizu vrata, trgnuvši oboje. - Sranje. - Pogledala je na sat. - To je moj sledeći pacijent. A taman smo krenuli u nešto. - Oh ne, nismo. - Ustao sam i izvadio ključeve iz džepa. - To je nešto o čemu više nećemo pričati. - Ima šanse. - Raspravljala se. - Želim sutra da dođeš opet, ok? - Dobro. - Složio sam se. - Ali ne pre deset sati. Ovo rano sranje je za ptičice. 102


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Otišla je nazad do svog stola i izvukla planer. – Prokletstvo, - prislonila je prst na bradu. Popunjena sam za sutra. Znaš šta…- Uzdahnula je, gledajući me, - imam pauzu za ručak od jedan do dva. Budi ovde u jedan sat i ni minutu kasnije. Jedan blok severno odavde ima jedan restorančić. Kaži im da želiš broj četiri za Shawn. Znaju me tamo. Spremaju baš onako kako ja volim.

103


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 17. Sledeće jutro, ustao sam rano, istuširao se i spremio. Ne bih rekao da sam bio uzbuđen što ću videti Shawninu kancelariju, ali se nisam plašio toliko kao poslednja dva puta. Stao sam i brzo pogledao broj telefona na kuhinjskom pultu od prethodne večeri Medison 612-555-2369 Otvorio sam fioku, ubacio unutra papirić i krenuo. Kišni, usrani dan u Minnesoti podrazumevao je ostavljanje motora kod kuće, tako da sam parkirao svoj auto ispred Brown Bag Delia i ušao unutra. Zvonce se oglasilo dok sam prolazio kroz vrata, privlačeći pažnju žene srednjih godina iza kase. - Hej, slatkišu! - Rekla je veselo. - Kako ti mogu pomoći? - Uh... - nasmejao sam se. - Pretpostavljam da bih trebao da naručim broj četiri za Shawn. Nemam pojma šta je to ili šta znači, ali rekla mi je da ćete to spremiti baš onako kako ona voli. - Ah! Tačno znam o kome pričate. Stiže, - okrenula se i dala narudžbinu kroz prozor dok sam sedao za pult. Nisam mogao da verujem da je ovo mesto bilo udaljeno samo deset minuta od moje kuće, a nisam znao da postoji. Unutrašnjost je bila uređena staromodno sa crno belim pločicama, stolovi i stolice su imale srebrne rubove, a ogromna tabla sa menijem napisanim na njoj visila je iza pulta. Ogroman stakleni deo na drugom kraju restorana privukao mi je pažnju i bio je prepun različitim vrstama kolača i dezerta, pa sam otišao da ga pogledam. - Vidiš li nešto što ti se sviđa? - Upitala me ista žena kad je došla do mene. Pogledao sam kako se zove. Ruth. - Zdravo, Ruth. Da, zapravo. Uzeću štanglice od cimeta i borovnice, molim te. - Stvarno? - Ugao usana joj se podigao dok se zaustavila. - Više sam te smatrala za... momka koji jede meso... ali to je to. Usta su mi ostala otvorena dok se ona okrenula i uzimajući par komada stavljajući ih u kutiju. Zatim je to stavila u smeđu vrećicu. 104


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Još nešto? Šejk ili vanila možda? Čekaj. Vanila? - Oh Ruth. Kupila si me tom vanilom. Ali daćeš mi i pivo od đumbira. - Prokletstvo. Danas sam odsutna. U mojoj glavi ti si momak za neku narandžu, nikako za pivo od đumbira. Smejala se dok je vadila sladoled od vanile u veliku kartonsku Styrofoam čašu. - Odnećeš taj sendvič odmah Shawn, zar ne? Još uvek se smejući opasnoj kasirki iz sendvičare, klimnuo sam dok mi je dodavala čašu preko pulta. - Drži to. - Okrenula se nazad i počela da ubacuje namirnice u kesu dok sam ja gledao stvari na kasi. - U redu, slatki krompirići, već imaš svoje pivo i tu je vaša narudžbina. Štanglice od cimeta i borovnice, broj četiri, bez majoneza i smuti sa bananom i jagodama i korenom ginsenga. Namrštio sam se kada je spomenula smuti, ali samo mi je namignula. - Doktorkin omiljeni. - Ruth... - smejao sam se, - neverovatna si. Možda bih te trebao povesti kući kod sebe. - Nemoj to govoriti, osim ako to i ne misliš, slatkišu, - opet je namignula. Nasmejao sam se glasno. Dobra je. - Koliko dugujem? Tipkala je na kasi. - 17 dolara i 20 centi, molila bih. - Definitivno ćemo se ponovo videti. Razmisli o tome, - mahnuo sam joj ostavljajući 20 dolara uz račun. Pošto se lift popeo na treći sprat pogledao sam u telefon. 12:53 p.m. Došao sam sedam minuta ranije. Osećajući se ponosnim na sebe, otvorio sam vrata male čekaonice pravo prema prekidaču smejući se povlačio ga gore, dole, gore, dole, gore, dole. Vrata su se otvorila i Shawn je gledala u mene vrteći glavom. - Moja krivica, - držao sam ruke gore u samoodbrani kad je ponovo zatvorila vrata. 105


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Nekoliko minuta kasnije, vrata su se otvorila ponovo. Srećom ovaj put me nije gledala. - Uđi, - prevrnula je očima, smirenog izraza lica. - Šta ima doktorka? - Nakezio sam se dok sam prolazio pored nje. - Izvini za malo pre. Pretpostavljam da sam se malo uzbudio igrajući se prekidačem. - Uvukao sam donju usnu pokušavajući da se ne nasmejem. - Prihvataš? Udaranje po prekidaču? - Stavio sam hranu i piće na stočić. Zatvorila je vrata i sela na stolicu preku puta mene. - Da, Lawrence. Prihvatam. Možda jesam doktor, ali nisam idiot. Moj verenik pravi isto takve šale kao i ostatak muške populacije. Uzeo sam sendvič iz kese i stavio ga ispred nje zajedno sa smutijem. - Za ovo ne garantujem, Ruth mi je rekla da će ti se dopasti. Spustila je ramena i pljesnula rukama. - Zar nije najbolja? Nadala sam se da ćeš je upoznati. - Prilično je strava. Rekao sam joj da ću se vratiti. Uzela je čašu i gurnula slamku u njega pre nego što je uzela svoj smuti. - Šta je to? - Pivo sa đumbirom. Pokrila je rukom usta, glasno se zakašljavši, pokušavajući da ne pljune okolo. - Šta? - Uzdahnuo sam. - Ti, sa pivom od đumbira.To je kao da si se iznenada pretvorio u petogodišnjaka koji sedi na mom kauču. - Vau. - Rekao sam sarkastično dok se ona smejala na sav glas. - Tako mi je drago što sam otišao po tvoj ručak i došao ovde danas. - Izvini. Izvini. U pravu si. -Uzela je brzi zalogaj sendviča i gutljaj smutija – Pustimo sada to. Pomerao sam obrve gore dole prema njoj – Sada ti pričaš. - Ne baš, luda glavo. – Prevrnula je očima. – Gde smo ono juče stali? - Ne, završili smo sa tim.

106


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - I nos je počeo opet da ti raste. – Obrisala je usta sa salvetom i sela nazad. – Verujem da smo pričali o tome zašto si odjednom napustio svoje prijatelje posle nesreće. I samo tako raspoloženje u sobi je opalo. - Nisam napustio svoje prijatelje, – rekao sam u odbrani dok sam uzimao štapić sa cimetom. - Rekao si da je došlo do nesreće. I da je to bila tvoja krivica. I da si prestao da se družiš sa njima. Tako? - Pa, da, ali... - Da li znaš da li su se oni družili posle nesreće? – Uzela je još jedan zalogaj sendviča i naslonila se. - Da, jesu. - I? – Pomerala je ruke u malim krugovima kako bi me podstakla. - I šta? - Jesu li te zvali ili slali poruke? - Sledeće pitanje. - Nema šanse! – Odvratila je, sedela je pravo na stolici i gledala ravno u mene. – Nema šanse da ćeš se izvući iz ovoga. Zvali su te da se družiš sa njima, zar ne? I ti si rekao ne, tako? Zašto? - Ne znam. - Zašto? – Viknula je. - Zato. - Zašto zato? - Zato što ne želim da gledaju u mene, dobro? – Vikao sam i skočio sa stolice. – Zato što znam šta vide kada pogledaju u mene, a to je čudovište koje je ubilo njihovog najboljeg prijatelja. Čudovište koje je od žene njihovog najboljeg prijatelja napravio udovicu. Čudovište koje je ostavilo bez oca decu njihovog najboljeg prijatelja. Liznula je usne i prekrstila ruke na grudima a zlobni osmeh na njenom licu bio je sve veći i veći. Potonuo sam dublje u kauč, potpuno emocionalno iscrpljen i zagledao se u nju. - Koji se kurac smeješ? 107


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Tebi. – Nastavila je ponosno da se smeje. - Meni, što? - Rekla sam ti da ću te gurati preko granice. I opet ću, ali ovo su sjajne vesti, Lawrence! Sada smo našli problem. - Pljesnula je rukama u uzbuđenju. - Shawn, imam više problema nego što bi mogla popraviti. I molim te prestani da me zoveš Lawrence. Zovi me Viper. - Ne moram te popravljati, Viper. Znam da je ovo vrh ledenog brega, ali je dobra stvar. Otvori se, i bićemo na dobrom putu da prebrodiš ovo. I molim te, zovi me dr Roberts. - Smejala se dok je kupila smeće i bacala u kantu. - U redu, idemo. - Prešla je pogledom preko sata. - Dva sata će ubrzo doći. Imamo još malo vremena. Pričaj mi o prijatelju koji je preminuo. Slegnuo sam ramenima, trljajući prste. - Nema se tu šta mnogo reći. Bio mi je najbolji prijatelj. - Dobro. Rekao si da je bio oženjen. Bio. Opet to sranje od prošlog vremena. Još se nisam navikao na to. - Da. - I imao je dece? - Dvoje. Sina i ćerku. - Dobro, i kakav je tvoj odnos sa njima sada? Jeste li u kontaktu? Krivica od spoznaje da Michelle nisam rekao ni reč od Mikeove sahrane bila je dovoljna da ostanem bez daha. Srce je počelo brzo da mi lupa, i obrisao sam znoj sa dlanova o farmerice. - Viper? - dr Roberts se nagnula. - Ostani sa mnom. Šta se upravo desilo? - Ništa. Toplo je. Možemo li otvoriti prozor? - Naravno. - Skupila je obrve i pažljivo me posmatrala dok je išla da otvori prozor. Sela je natrag preko puta mene i nekoliko minuta nije rekla ništa dok sam ja polako disao i kontrolisao svoj puls. - Jesi dobro? - napokon je tiho rekla. - Da, dobro sam. - Možemo li pričati o ovome? Uzdahnuo sam. - Zar moramo? 108


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Podigla je ruke ponovo gledajući u svoj sat. - Sledeći klijent je tu za par minuta, ali stvarno ne želim da završimo ovako. Šta se desilo? - Kameno srce, - promrmljao sam. - Huh? - Mike mi je jednom rekao da imam kameno srce, ali u sobi... bolničkoj sobi… odmahnuo sam glavom, ne želeći da završim. - Nastavi, - gurala me je. - U sobi, kada sam otišao da mu kažem zbogom, takođe sam mu rekao da ću zameniti njegovo mesto u porodici. Da ću biti tu za sve dokle god njegova devojčica ne napuni osamnaest godina. - Aaaaaa a od tada nisi sa njima ni pričao? Klimnuo sam. - Znači prvo se desila ova strašna nesreća za koju se osećaš odgovorno, onda on umire, i pored obećanja da ćeš biti tu za njegovu porodicu, nisi bio? Duboko sam udahnuo i klimnuo ponovo. Bilo je teško čuti to što mi je rekla. - Evo šta želim da uradiš do našeg sledećeg sastanka, - počela je. Oboje smo pogledali gore prema lampici koja je sijala kod vrata. Ustala je i počela da sakuplja smeće sa stola. - Želim ozbiljno da razmisliš i tome kakav si čovek bio i kakav čovek želiš da budeš. - Kako to misliš? - Kao što sam i rekla. Razmisli o tome. I doći ćeš opet u ponedeljak u tri popodne, dobro?

109


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 18. Michelle Oglasio se bebi alarm kada se kroz njega čuo Maurin sretni glasić u krevetiću. Okrenula sam se ka mojoj strani i uključila video kako bi je mogla gledati. Sedela sam u šoku kada se na crno belom monitoru ukazala moja mala osmomesečna devojčica kako stoji u krevetiću. Klatila se napred nazad, držeći se za stranicu krevetića. Srce mi je tuklo od uzbuđenja, i po navici, okrenula sam se kako bi podelila vesti... sa praznom stranom kreveta. Ovo su bili teški momenti. Momenti kada znam da bi i on bio uzbuđen isto kao i ja, prekretnice u trenucima naše dece. Čak i da je izvan grada sa timom, pozvala bih ga preko FaceTime-a i podelili bi uzbuđenje. Sada, sedim sama u svojoj spavaćoj sobi, gledajući u našu malu devojčicu, donekle uzbuđena i slomljenog srca. Nekoliko puta kada bi Matthew rekao nešto smešno u školi ili Mauri izašao zubić, pozvala bi Taylor da joj kažem. Ona je činila sve da popuni prazninu drugog roditelja, ali to jednostavno nije bilo isto. Oči su počele da mi suze i znala sam da će to biti jedan od onih dana. Umela sam ja i bolje. Tri meseca od njegove smrti i plakanja, suza nije bilo sve manje i manje. Dokle god moje srce bude tuklo i dok bude daha u mom telu, nikad neće prestati da mi nedostaje, ali trudila sam se da se fokusiram na lepa sećanja umesto na nepoznatu budućnost. Vrata moje spavaće sobe su se otškrinula i kroz njih provirila glava. - Hej druškane, - obrisala sam oči i mahnula mu. Krenuo je polako, nesigurnog pogleda i popeo se u moj krevet. - Mama, zašto si tužna? - Oh, - pročistila sam grlo, - danas mi samo nedostaje tata. Njegova mala glava išla je gore dole u slaganju, mada sam bila sigurna da nije znao sa čim se slaže. Navukla sam mu ćebe do brade i položila glavu na jastuk do njegove, duboko udišući miris njegove kose. Još uvek je mirisao na šampon od sinoćnjeg kupanja. Primakao se bliže i čvršće sam ga zagrlila, gledajući kroz prozor kako kiša pada. 110


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Mama? - Reci, dušice? - Gladan sam. Okrenula sam se na svoju stranu gledajući ga u lice, oslanjajući glavu na dlanu. - I ja sam. Šta ćemo? Uspravio se u krevetu i podigao svoje male pesnice u vazduh. - Gumene mede! Smejući se, uhvatila sam ga i povukla opet dole, golicajući ga. - Ne možemo imati gumene bombone za doručak, - rekla sam ljubeći ga u vrat dok se jako smejao. - Stani! - Kukao je smejući se. Prestala sam ga golicati i pogledao je u mene uzdahnuvši, ne govoreći ni reč, samo je gledao u moje oči. Pomerila sam mu smeđu kosu sa lica i prelazila vrhovima prstiju preko mekane kože na leđima. Šta do đavola? - Znaš šta? Gumene bombone su u redu. Usta su mu ostala otvorena u neverici, zatim je ustao i skakao gore dole po krevetu Vaaaooou! - Samo ovaj put, važi? - Dodala sam. - Ovo neće preći u naviku. I... moraš pojesti i jabuku. Dogovoreno? - Dogovoreno! - Pružio mi je ruku da se rukujemo. - Hajde! - Umesto da se rukujem sa njim, okrenula sam se da mi skoči na leđa - Idemo da pokupimo tvoju sestru iz krevetića. - Šta misliš o finom i mirnom danu kući, danas? - Pitala sam Matthewa dok mu se mleko slivalo niz bradu i vraćalo nazad u posudu FrootLoopsa (voćnih pahuljica). Na svu sreću, kada smo sišli dole odlučio je da želi nešto konkretnije od gumenih medvedića. Slegnuo je ramenima i klimnuo. - Možda bi popodne mogli malo da se provozamo do biblioteke? - Da, - klimnuo je više uzbuđeno. - Želim da se igram sa vozićem. - Dogovoreno! - Pokušala sam da zvučim ushićeno. 111


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Od kada je Mike umro, mali Matthew se više nije osmehnuo. Uvek je bio tužan i izgubljen, i možda sam umislila, ali imala sam osećaj kao da puno gleda na ulazna vrata. Dok sam sekla palačinku na sitne komadiće za Mauru, stigla mi je poruka na telefonu.

"Hej. Jesi li danas kod kuće?"

Zurila sam u telefon, pokušavajući da se setim čiji je to broj. Na kraju ipak sam odgovorila.

"Izvinjavam se. Ko je to?"

Dok sam završavala sečenje Maurine palačinke, jednim okom gledala sam u telefon, čekajući ponovo da se oglasi.

"Viper je. Nadam se da mogu navratiti."

Viper? Čudno.

"Oh, naravno. Moram ići do biblioteke, ali tek kasnije. Navrati kad god želiš."

Tek što sam spustila telefon opet se oglasio.

"Hvala.Tu sam za oko dvadeset minuta".

To je bilo čudno. Jedva sam i razgovarala sa njim od kako je Mike umro, možda ni jednom od sahrane. Spustila sam telefon dole i nastavila da seckam Maurinu palačinku. Nešto malo posle, oglasilo se zvono na vratima. Otišla sam do njih koliko sam brzo mogla, mahnuvši Viperu koji je stajao na kiši. - Hej, - nasmejao se dok je ulazio kroz vrata.

112


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Hej. Ovo je bilo neočekivano. - Zatvorila sam vrata iza njega. - Deca su u kuhinji doručkuju. Pođi za mnom. - Viper! - Matthew je viknuo. U sekundi kada je video Mikeovog najboljeg prijatelja da ulazi u kuhinju, skočio je sa kuhinjske stolice i potrčao pravo Viperu u ruke. Viper se spustio i podigao ga. - Šta ima druškane? Matthewu je obmotao ruke i noge oko Vipera kao majmunče i stisnuo ga. - Nisam te dugo video, - rekao je. - Znam druškane. I žao mi je zbog toga. - Viper je odgovorio. - Pogledaj kako ti je sestra narasla. - Prošao je i spustio se ispred Maure, koja mu se široko osmehivala. - Vauu! Ima zube! - Da, - nasmejala sam se. - Nekoliko. I zna jako da ugrize. - Mama… - Matthewu se okrenuo ka meni, - ... završio sam sa jelom. Mogu da se igram? - Naravno, dušo, - rekla sam dok se on skidao sa Vipera i nestajao u hodniku. - Vov. Ne staje, zar ne? - Viper je prošao rukom kroz mokru kosu. - I stalno priča, - nasmejala sam se. - Izvuci stolicu i sedi. Ako napravim veću pauzu između zalogaja ovde će postati jako glasno. - Nisam ni dohvatila kašikicu sa pulta već je otvarala usta kao ptičica. Drvena stolica pravila je veliku buku dok se izvlačila u kuhinji. Viper je seo i uzdahnuo. Čekala sam na Vipera da mi kaže zašto je došao, ali nije krenuo da priča. Posle minute neugodne tišine, spustila sam tanjirić i okrenula se prema njemu. Na licu mu je bio bolan izraz dok je gledao u dnevni boravak. - Je li čudno biti ovde? - Napokon sam pitala. Malo je poskočio, kao da je zaboravio da sam i ja tu. - Izgleda, - slegnuo je ramenima. - Teško je. Malo sam se nasmešila - Pričaj mi o tome. - Zapravo zbog toga sam ovde, da pričam sa tobom u vezi Mikea, - pročistio je grlo. Kao prvo, želim da se izvinim... za ono što se desilo. - Viper...

113


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Nemoj, molim te. Samo pusti da to izađe iz mene, - primaknuo je stolicu malo bliže. Svi mi uporno govore da je to bila nesreća, i više nego iko znam da jeste, ali to i dalje ne menja njen ishod. Potrebno mi je da znaš koliko mi je stvarno žao, svakim komadićem srca, mi je žao. Sve bih dao sa sam to bio ja. Grlo mi se stislo dok su mi se oči punile suzama. - Cenim to Viper, ali izvinjenje je potpuno nepotrebno. To je bila nesreća. Znam koliko si ga voleo, i znam koliko je on tebe voleo. To je samo usrana situacija, - prešla sam po kuhinji i uzela salvetu sa radnog dela. - To nije jedino što ti dugujem, - procedio je. Suzila sam pogled ka njemu i ponovo sela dole. - Kako to misliš? - Ono što ne znaš je da kada sam otišao kod njega u sobu... da se pozdravim sa njim... obećao sam da ću pomoći tebi i deci šta god bude trebalo sve dok Maura ne napuni osamnaest godina, i duže ako bude trebalo. Srce mi je potonulo. Bila sam potpuno oduševljenja ovim gestom prema mom mužu. Ti si to rekao? Klimnuo je. - A evo ima već nekoliko meseci i nisam ni jednom došao. Osećam se kao kurac, - pogledao je niz hodnik prema sobi za igru i pokrio usta. - Izvinjavam se. Pogledala sam nazad na hodnik i shvatila da je bio zabrinut da ga Matthew ne čuje. - Oh, ne brini o njemu. Kada su uključene Nindža kornjače ništa drugo ne čuje. - Volim ove mališane, - rekao je sa osmehom - U svakom slučaju, osećam se kao da sam ga opet izneverio, i napustio te iako nisi znala za obećanje. Ipak, ja jesam i žao mi je. - Viper, u redu je. - Ispružila sam ruku i nežno prešla preko njegove. - Šta se ovo desilo? Zašto danas? Slegnuo je ramenima i zagledao se u naše ruke. - Neko mi je juče postavio pitanje kakav sam čovek bio i kakav čovek želim da budem. Sve o čemu sam mogao da mislim jeste obećanje koje sam prekršio. Celu noć sam razmišljao. Nisam mogao da spavam, - konačno me je pogledao. - Skoro pa sam ti poslao poruku jutros u tri sata, ali shvatio sam da treba ovo da uradim. - Oh, verovatno sam bila budna. Ovih dana baš ne spavam dobro, - rekla sam.

114


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Moraću to da zapamtim, - nervozno se nasmejao - U svakom slučaju... Ima li nešto šta mogu pomoći? Bilo šta što će tebi olakšati? - To je stvarno slatko od tebe, ali snalazimo se. Idemo dan za danom. - U redu, - ustao je i stavio ruke i džepove kao nervozni tinejdžer. - Pa, neću ti za danas više smetati. Plus, treba da odahnem posle naporne noći. Imaš moj broj sada, - pokazao je prema mom telefonu na radnom delu i pogledao me pravo u oči. - Molim te pozovi me ako ti bilo šta zatreba. A i ja ću proveravati s vremena na vreme, važi? - Volela bih to, - iskreno sam mu se nasmešila. - Hvala što si navratio, Viper. Bilo je neočekivano, ali veoma lepo. Krenuo je iz kuhinje pored mene ka ulaznim vratima, i ne znam šta mi se desilo, ali prišla sam mu i omotala ruke oko njega. Mislim da sam trebala da budem blizu nekome ko je bio blizak sa Mikeom. Uzeo je duboki udah i uzvratio mi zagrljaj, jako. Tako samo stajali nekoliko minuta dok Maura nije počela da galami za palačinkama. Viper se nasmejao i povukao, spustio se dole i poljubio je u vrh glave. - I ja sam besan kada sam bez hrane, malecka, - uspravio se i povikao u hodnik. - Hej Nindža kornjačo, dolazi ovamo i daj mi zagrljaj za doviđenja! Matthew je doleteo iza ćoška, trčeći pravo ka Viperu. Dugo su se grlili. - Hoćeš li se vratiti uskoro? - Matthew je pitao. - Želiš da se vratim? Matthewu je klimnuo munjevito. - Računaj na to, druškane. Vratiću se ubrzo, - spustio ga je i zatvorio oči dok je poljubio Matthewua u vrh glave. Spustio je Matthewua dole, još jednom me pogledao i nestao kroz vrata.

115


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 19. - Vau! Koji kurac? - Brody je stajao na vratima teretane i zurio u mene. - Da li mi se priviđa? - Umukni seronjo, - gledao sam u njega preko ogledala dok sam radio vežbe za bicepse. - Ne samo što si ovde, - došetao je do mene, - nego si došao i pre mene? Imam osećaj kao da sam upravo u Zoni sumraka. Spustio sam tegove na pod i zgrabio peškir kako bi obrisao znoj sa lica, totalno ga ignorišući. Prošao je i seo na spravu do mene, spuštajući torbu na pod. - Znaš da lupam gluposti, zar ne? Srećan sam da te vidim ovde. - Hvala. - Kao, stvarno srećan. - Čuo sam te i prvi put. - Nasmejao sam se. - Pretpostavljam da je tvoj sastanak sa Collinsom prošao dobro? Tada sam shvatio koliko sam izbegavao Brodya poslednjih par meseci. Nije imao pojma o mojim sastancima i onoga šta se tražilo od mene. Pre godinu dana nije prošao dan da nismo pričali, a kamoli nedelja ili više. - Uh, prošlo je ok. - Pogledao sam okolo po prostoriji da se uverim da niko ne sluša. Glavonje su tražile da se viđam sa terapeutom. Skupio je obrve i raširio oči. - Stvarno? - Da, - klimnuo sam. - Šališ se. - Brody je vrteo glavom. - To će biti zanimljivo. - Već se viđam sa njom. - Njom? - Njom. - Sveto sranje. Jadna devojka. To je kao da baciš mladunče antilope gladnom lavu. Ponovo sam uzeo tegove sa poda i krenuo da ih podižem. - U principu je okej. Nekako mi se dopada. - Dopada ti se, ili ti se ona dopada? 116


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Oh, vrela je kao sam pakao i jebao bi je do besvesti, ali ne mogu iz dva razloga. Zafrkavao sam se kada sam završio set. - Prvo, verena je. Drugo, čita me kao jebenu knjigu i znala je moje igrice i pre nego sam mogao početi. Ta riba je ozbiljan čitač misli. - Vauu. Lawrence Finkle je predao meč. Ko bi pomislio? - Ustao je, uzeo torbu sa poda i prebacio je preko ramena. - Hej! - Oči su mu bljesnule na mene. - Kada smo kod cura, pogodi šta? - Šta? - Imaćemo još jednu devojčicu! - Ponosno mi se nasmejao. - Ozbiljno? - Okrenuo sam lice ka njemu. - Jel tvoj kurac ne zna kako se prave dečaci? Uzeo je peškir sa poda i bacio mi ga u lice. - Samo reci ČESTITAM, seronjo. - Čestitam, seronjo, - šalio sam se. Prevrnuo je očima i krenuo ka vratima. - Ići ću nešto da pojedem kada završim sa vežbama. Hoćeš li mi se pridružiti? - Hvala, ali ne mogu. Imam... nešto u planu. Okrenuo se ka meni. - Sa čitačem misli? Klimnuo sam. Stajao je i gledao u mene još koju sekundu pre nego što se osmehnuo. - Ponosan sam na tebe, brate. - I ja na tebe... veliki tata.

****

Posle treninga, istuširao sam se na brzinu i otišao do ordinacije dr Roberts, stigao sam minut ranije. Stisnuo sam prekidač za svetlo i uzeo telefon na brzinu otkucavši Michelle poruku.

V: Hej. Samo da proverim da li ti nešto treba.

Taman kada sam poslao, vrata su se otvorila i dr Roberts se pojavila na njima, smešeći se. 117


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Dva puta za redom došao si na vreme. Impresionirana sam. - Veselo je mahnula. - Ne navikavaj se na to. Skoro da sam zaspao, - rekao sam dok sam prolazio pored nje, utišavajući telefon i stavljajući ga u zadnji džep. - Ha, ha, - sela je na stolicu nasuprot moje. - Pa kako je prošao vikend? - Bio je dobar. - Jesi radio nešto uzbudljivo? - Ne baš. Nakrivila je glavu i pogledala me krajičkom oka. - Imam osećaj kao tu ima nešto više od "Ne baš". Što mi ne kažeš nešto o tome? - Nema tu ništa šta bi se reklo, - slegnuo sam ramenima. - Pričao sam sa nekim sa kim nisam pričao dugo vremena, išao do prodavnice, izašao, išao do teretane. - Čekaj, čekaj, čekaj. - Zatvorila je oči i protresla glavom, pokušavajući da shvati sve što sam joj rekao. - Pričao si sa nekim starim prijateljem… - Pa, - prekinuo sam je, - pre bi rekao prijateljem od prijatelja. Bila je to Mikeova žena. - Mike. Onaj Mike? Klimnuo sam. - Vau. Kako si došao do toga? - Razmišljao sam o onome što si rekla, čitavu noć zapravo. Nisam mogao da prestanem da razmišljam. O tome kakav sam čovek bio i kakav čovek želim da budem, - zaustavio sam se. - I... Pročistio sam grlo. - Ne želim da budem momak koji daje obećanja a ne drži ih se. Znam tog momka. Grozan je. - Dobro! Ponosna sam na tebe zbog toga. Kako je prošlo? - Hm… dobro. Na početku je bilo teško, doći u tu kuću. Biti sa njom. Sa svima. Ali na kraju dobro. Završilo se sasvim dobro. Život je bio čudan. Da mi je neko rekao pre mesec dana da ću sedeti sa terapeutom u ordinaciji, prosipajući svoje probleme, i zapravo uživati, rekao bih toj osobi da je izludela. Ali, ne mogu to poricati. Ako bi bilo šta dobro izašlo iz ovoga sa Mikeom, onda će to biti novi Viper. Bolji Viper. 118


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Nagnula se napred oslanjajući laktove na kolena, pažljivo slušajući. - Kaži mi više. Šta si joj rekao? Šta je ona rekla? - Prvo sam se izvinio zbog onoga što se desilo sa Mikeom, a onda sam joj rekao o onome što sam mu rekao u bolničkoj sobi. Rekao sam joj da se osećam grozno što je nisam nikako kontaktirao i pitao je da li joj nešto treba. Uglovi usana su joj se spustili na dole dok je odmahivala glavom. - Znaš, za nekoga ko se toliko trudi da bude loš i da drži ljude u šaci, ti si stvarno sjajan momak. - Nisam sjajan, - poricao sam, iznerviran što hvali nekoga kao što sam ja. - Da li ti je promakao deo gde sam ti rekao da sam izašao. Otišao sam do svog omiljenog bara, drugi put ove nedelje, kako bi nagovorio konobaricu da ide sa mnom kući. Opet me je otkačila, tako da sam svoj šarm iskoristio na drugoj ženi. Ženi koja nije znala ko sam i kako preživljavam. Jednostavno mislila je da sam sladak. Doveo sam je kući, jebao do neiznemoglosti, dao joj pare za taksi, i poslao je njenim putem. Ostavila je broj u nadi da ću je opet pozvati. Umesto toga, ubacio sam ga u fioku gde je i ostalih pet stotina papirića sa brojevima telefona, - prevrnuo sam očima. - Daa, stvarno divan momak. Vraćam se. Moram u WC. - Ustao sam i izašao iz ordinacije dr Roberts, dole niz hodnik do toaleta pored lifta. Nisam morao da pišam. Morao sam da izađem iz te sobe. U jednom momentu sam bio okej da pričam i delim neke stvari, a sledećeg sam hteo da odem i nikad se ne vratim. Nisam zaslužio pohvalu, svakako ne od nekoga kao što je ona. Bio sam kopile bez srca. Izvadio sam telefon iz džepa da vidim koliko još treba da sedim u toj prostoriji i primetio da imam poruku... od Michelle.

M: Hej. Hvala na pitanju, ali ne…Dobro smo.

Ova poruka me je više smirila od bilo kakvog besmislenog jebanja. Uradio sam ono što sam morao. Jednom kako treba. Držeći se za lavabo, gledao sam svoj odraz u ogledalu. U odraz muškarca koji se očajnički trudio da se promeni, pokušavao naći sam sebe, ali nije znao kako. Ovaj terapeut je poklon, ti budalo. Nemoj usrati. Slušaj je.

119


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Vratio sam se polako u ordinaciju. Čekala me je sedeći na istom mestu kada sam besno otišao. Koža me je peckala dok sam sedao i uzdahnuo. - Izvini zbog ovoga. - Ne izvinjavaj se, - tiho je rekla. - Nikada se nemoj izvinjavati zbog toga kako se osećaš. Nikada ti neću reći da su ti osećaji pogrešni ili da bi trebao da se osećaš drugačije. Ona su tvoja i samo tvoja. - Upravo si dvanaest puta u tri rečenice rekla reč "osećanja", - procedio sam, pokušavajući da dignem raspoloženje. - Evo u čemu je stvar... ne znam šta se dešava sa mnom. Pre šest meseci, bio sam sretan. Igrao sam neverovatan hokej, imao najbolje prijatelje na svetu, jebao koga god sam želeo... život je bio sjajan. I jedan glupi trenutak sve je promenio, i sada ne mogu vratiti tu sreću. Ni ne sećam se više kako sreća izgleda. Sve je mračno i tuđe, čak i duboko zakopan u ženi, priznajem, nisam srećan. Ona je samo stvar. Samo nešto što koristim da popunim prazninu i pokušam da pronađem trenutak sreće, ali više ni to ne radi. - Vau, - dr Roberts je zurila u mene. - To je bilo interesantno Viper. Poznaješ sebe bolje od većine ljudi. Većina njih ne zna da nisi srećan. Većina njih neće priznati da koristi drogu, alkohol ili seks da bi se nosili sa stvarnošću. - Čekaj, - vrteo sam brzo glavom pokušavajući da je uhvatim. - Ne mogu te pohvatati. - Ti koristiš seks na isti način na koji neki ljudi koriste drogu i alkohol. Ne kažem da si ovisnik što ne napuštaš kurve ili preterano masturbiraš, to ja ne znam, ali ti ga definitivno koristiš kao odvraćanje od suočavanja sa stvarnošću. - Nema šanse. To je sranje. Uvek sam imao vezu na jednu noć, i seks sa strancem. Dobro izgovarajući to na glas, zvučalo je malo čudno. - Šta bi rekao sa koliko si žena spavao u svom životu? Podigao sam obrvu na nju bez ijedne reči. - Dobro, preskačemo. Koliko si šta misliš imao tih veza za jednu noć u nedelji pre nesreće? Da li stvarno sedim u ordinaciji terapeuta pokušavajući da izračunam sa koliko sam žena spavao u nedelji? - Jedna, možda dve, tipično? - U redu, a od nesreće? 120


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Tri do pet. Oči su joj se više otvorile kada je čula taj broj. Slegnuo sam ramenima. - Samo sam iskren. - Ne, drago mi je da jesi. Zar ne vidiš Viper? Očajnički si tražio svoje olakšanje da se ne moraš baviti sa onim što se stvarno dešava unutar tebe. Ustao sam i počeo da koračam po maloj prostoriji trljajući vrhove prstiju. - Pa kako jebo te to da popravim? - Da li mi veruješ? Zaustavio sam se i okrenuo ka njoj. - Jebi ga. - Da. Li. Mi. Veruješ? - Rekla je razdvajajući svaku reč. - Pre dve nedelje nisam znao ni da postojiš, - prošao sam i seo na kauč. Prošla je rukom preko grudi i podigla obrve, jasno čekajući moj odgovor. - Da, verujem ti. - Uzdahnuo sam nervozno, čekajući šta će sledeće reći. - Dobro. Onda mi od tebe treba sedam dana. - Huh? - Sedam dana. Želim da se suzdržiš od seksa sedam dana. - Jesi ti poludela. - Možda, a možda i ne. Možeš li da pokušaš? To je samo jedna nedelja. - Naravno. Pozvaću svog prijatelja Brodya da stražari kod vrata i prozora da ne mogu pobeći. - Pokrio sam lice rukama i ponovo uzdahnuo. - Smiri se, kralju drame. Nisam rekla da ne možeš jesti nedelju dana, jednostavno sam rekla nema seksa. - Čekaj, mogu li... - I nema seksa. Nema oralnog ni primanja ni davanja, nema maženja, spojeva, ništa. I želim na kraju da odeš u taj bar gde si rekao da uglavnom pokupiš žensku. Maženja? - Maženja? Vrtela je glavom napred nazad. - Znaš... pipkanje, dodirivanje, sve to. - Hoćeš da kažeš da ne smem pipnuti niti sisu? 121


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Da, to upravo govorim. Svetlo kod vrata se uključilo pre nego što sam mogao da protestvujem i opet joj kažem da je luda.

122


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 20. Prva četiri dana bilo je lako. Nisam mislio o mom kurcu osim dok sam pišao. Petog dana Viking je počeo pričati sa mnom. Bio je čvrst i spreman za igru. Ignorisanje je postajalo sve teže i teže, bukvalno. Pokušao sam da se usresredim na nešto normalno. Jedana od mojih normalnih novih stvari jeste moj kontakt sa Michelle. Svako jutro bih se setio da joj pošaljem poruku kada se probudim i pitam kako su ona i deca i da li im nešto treba. Svaki dan odgovorila bi na isti način.

M: Hvala, ali kao i do sad, sve okej.

Nisam joj bio potreban i to je bilo okej. Sve dok je znala da sam tu za svaki slučaj, mogao sam noću da spavam. Posetio sam Gam i to ne jednom već dva puta, i nisam propustio ni jedan trening. U stvari, uplatio sam dodatno vreme u teretani. Sve u svemu, bila je to dobra nedelja, ali još uvek imam vikend dok ne odem u utorak posle podne do ordinacije dr Roberts i dokažem joj da mogu provesti nedelju dana bez seksa. I... jedan od uslova dr Roberts bio je da moram barem jednom izaći, ali nije postavila nikakvo pravilo o tome da li smem povesti podršku, pa sam pozvao Brodya i Kacie da se nađemo kod Stumpy's. Došao sam pre svih i zauzeo naš uobičajeni sto u ćošku. Vrata kuhinje su se otvorila i Portland je došla sa velikim osmehom do stola. - Hej ti! - Viknula je. - Hej. Nisam znao kako da reagujem. Uobičajeno, bi je zaskočio i zagrlio i rekao nešto neadekvatno, ali to je bio tek peti dan, i morao sam da se suzdržavam. Portland je nagnula glavu u stranu i žvakala vrh olovke. - Jesi dobro? - Da. - Pokušao sam da zvučim što uverljivije. - Zašto? - Ne znam, samo izgledaš drugačije. - Ne, dobro sam. Samo sam umoran. Bila je duga nedelja. - Dobro, - nasmejala se. - Želiš li pivo od đumbira? 123


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Naravno. - U redu. Odmah se vraćam. Okrenula se i nestala u kuhinju kada su iznenada dve male ruke pokrile moje oči. - Pogodi ko je? - Pitao me ženski glas, ali bio sam siguran da je pokušavala da ga izmeni. - Uh... - Bio sam zbunjen. Pokupio sam toliko devojaka u ovom baru tako da bi mogla biti bilo koja. - Da li je... - Tvoja najgora noćna mora! Muškarac se nasmejao. Dobro sam poznavao taj glas. Povukao sam ruke dole i Brody je već sedeo preko puta mene za stolom, i jeo kikiriki. Još uvek držeći ruke, pogledao sam sa svoje leve strane i video Kacie. - Jesam tee? - Smejala se, obgrlivši me. Klimnuo sam i nasmejao se. - Skroz. Nisam imao jebenog pojma ko je. Dok je Kacie prolazila okolo i sedala za sto, primetio sam da nije sama. Pratila je Michelle. - Hej! - Bio sam uzbuđen što je vidim. - Hej i tebi, stranče, - i ona se pomerila za brzi zagrljaj. - Dugo nismo pričali, ha? - Da, baš. Bilo je to kad, pre skoro osam sati? - Vas dvoje ste danas pričali? - Kacie je gledala neizmenično u nas. - Kada? Michelle mi je dala mali osmeh pre nego što je pogledala u Kacie. - Viper je stvarno sladak. Svako jutro mi šalje poruku da vidi da li smo deca i ja dobro i da li nam nešto treba. Brody i Kacie su gledali jedno u drugo. Potpuno šokirani. - Šta do đavola pravite takve face? - Pukao sam na njih. - Samo sam iznenađen da te neko zove slatkim. Mislim da se to nikad pre nije desilo. Brody se šalio. Uzeo sam kikiriki i bacio na njega. Kacieino lice se ozarilo kada je pogledala iza mene i počela da maše. Okrenuo sam se u stolici taman dovoljno da vidim Darlino nasmejano lice kako nam prilazi, dok je vukla muškarca za sobom. - Hej, svima! - Darla je rekla veselo dok je prilazila, pogledavajući sve osim mene.

124


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Kacie, Brody, vi se sećate Neila. Michelle i Viper, ovo je moj dečko Neil. - Pokazala je na momka u odelu i stala iza njega. Zaustavio se i pružio mi ruku da se rukujemo. Pogledao sam dole i vratio pogled na Darlu, koja je grizla usnu sa stisnutim obrvama, jasno zabrinuta zbog moje reakcije. Uhvatio sam Neilovu ruku i rukovao se sa osmehom - Zdravo, Neil. Drago mi je da sam te upoznao. Uzvratio je osmeh, pokazujući red savršeno belih zuba koji su zapravo izgledali kao pločice od žvaka a ne kao pravi. - I meni je drago tebe da upoznam Viper. Veliki sam obožavalac. Divno. Okrenuo se i protresao Michelleinu ruku, nudeći joj isti lažni osmeh. Darla je napravila korak nazad i pogledom tražila moje odobrenje. Umesto toga, prevrnuo sam očima pretvarajući se da ne razumem. - Zašto ne bi seli? - Kacie je rekla pomerajući svoju stolicu bliže Brodyu kako bi napravila više mesta. Portland se vratila iz kuhinje noseći pivo od đumbira i postavila ga ispred mene. - Je l’ to pivo od đumbira? - Neil se nasmejao gledajući dole u moju flašu. - Da, - čvrsto sam rekao, gledajući ga dok je Darla držala naslonjenu glavu na njegovom ramenu i kikotala se. - Šta da donesem ostalima? - Portland je pitala vadeći olovku i blokčić. Brody je podigao dva prsta. - Pivo. Michelle ga je pratila - Kopiraj isto. - Neka bude tri. - Darla je dodala. - Da li imate kiselu vodu? - Neil je pitao Portland. - Imamo običnu vodu, - Portland je nevino odgovorila, - ali mogu da stavim led u nju. - Nema veze. Uzeću i ja pivo. - Neil je izgledao uznemireno, a to me je iznerviralo. - Anna, mogu li ja dobiti kafu? - Kacie je upitala. - Naravno. Trenutno nemamo ni jednu napravljenu, ali za tebe napraviću jednu svežu. Portland joj se nasmejala. - Dolazim odmah, društvo. - Kafa? Sada? - Brody je pogledao na telefon koliko je sati. - Bićeš budna do pola noći. 125


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Da, pa devojčice imaju tu rođendansku zabavu posle škole, i ako ne uzmem nešto da me drži budnom, zaspaću za ovim stolom za pet minuta. - Isplazila je jezik nevino dok ga je Brody uhvatio između usana. Dok su njih dvoje bili licem u lice, pogledao sam na svoju levu stranu i video Darlu i Neila kako trljaju nos o nos dok se tiho nečemu smeju. Uzdahnuo sam i slegao ramenima u isto vreme kada je Michelle pogledala u mene i slegla ramenima, tek malko smešeći se. Oboje smo osetili, tu čudnu neugosdnost. Ja nisam bio zabrinut što mi je bilo neugodno. Navikao sam da budem sam, i nije me prestrašilo. Ali ona je bila nova u tim samačkim stvarima, i bio sam zabrinut za nju. Nasmejao sam joj se i pokazao na sto za bilijar. Klimnula je i ustala od stola. - Nisam znala da igraš bilijar. - Podigla je pogled ka meni i nasmešila se dok smo se probijali ka stolu. - Ne igram. - slegnuo sam ramenima i pokazao da ide napred, - … ali volim muziku, a i tamo u ćošku pored stola za bilijar je džuboks. Mislio sam da možemo odabrati par pesama dok se zaljubljeni golupčići ne smire. Okrenula se i pogledala u džuboks, koji je bio osvetljen neonskim ružičastim i zelenim svetlima. Oči su joj zasijale. - Dobra odluka! Mi možemo da plešemo dok oni... - Voa, - prestao sam da hodam držeći ruke u odbrani. Kada je shvatila da ne idem za njom, zastala je i okrenula se na peti, pogledavši me. - Šta? - Viper ne igra. Stavila je ruke na kukove i stisnula usne. - Ali Viper o sebi priča u trećem licu? - Ponekad Viper da... sve dok ne igra. Prevrnula je očima, zgrabila me za ruku i vukla do džuboksa. - Igranje je lako. Samo se njišeš. - Sereš, - procedio sam. - Veliki je to pritisak. Moraš da se njišeš u ritmu muzike i nadaš se da ne izgledaš kao kompletni moron dok to radiš a ljudi bulje u tebe.

126


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Od kada Viper ne voli da ljudi bulje u njega? - Podbola me je laktom dok je tražila pesme na džuboksu. Uzeo sam par novčanica iz džepa i ubacio ih u mašinu. - Od kada je Viper skontao da ne zna da se njiše uz muziku. Michelle je stisnula par dugmića na džuboksu i okrenula mi se licem, naslanjajući se kukovima na mašinu. - Hajde. Ne verujem u to. Uvek pričaš o svojim seksualnim osvajanjima i sa koliko si žena bio, ali mala stvar kao igranje te plaši? - Daa, plaši me! - Molećivo sam se branio. - Jebem u mraku i većinu vremena, na sreću, drže zatvorene oči. Pa i ako napravim glupu facu ili napravim neki ludi pokret, niko drugi ne vidi. - Govoreći o seksualnim osvajanjima... - Nakrivila je vrat kako bi pogledala preko mog ramena, prema našem stolu. Pogledao sam unazad, prateći njen pogled. Portland je bila za našim stolom sa velikom tacnom na kojoj je bilo svo naše piće. Okrenuo sam se ka Michelle. - Šta? Portland? Nikada je nisam jebao. - Ali si želeo. - Nego šta. - Zašto? - Zgodna je. Jebeno zgodna. - Stvarno? - Podigla se na prste kako bi bolje pogledala Portland, uzela je dubok uzdah i naduvala obraze. - Zašto pitaš? Odakle sada to? - Pitao sam. - Bila sam udata za Mikea sedam godina, zajedno smo bili devet. Nisam izašla na spoj praktično od kada sam bila njenih godina, a sada nisam spremna, ali volela sam da budem zaljubljena... - Zaustavila se i spustila pogled na pod. - ... i jednog dana, za koju godinu, možda se to opet dogodi. Nisam odgovorio. Nisam znao kako da odgovorim. Samo sam gledao u nju dok me je krivica izjedala ponovo, stiskajući mi grudi da nisam mogao da udahnem. 127


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Jednog dana moraće da krene sve ispočetka i to je bila moja greška. - U svakom slučaju… - Pročistila je grlo i podigla lice ponovo prema meni, - ... samo sam se pitala šta ovih dana muškarci smatraju zgodnim. Pretpostavljam da ću morati da smislim nešto, da se istetoviram ili napumpam sise. Dok se smejala sama sebi, uglovi očiju su joj svetlucali... i moje srce se slomilo.

128


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 21. Michelle U glavi mi je tutnjilo dok sam je odmarala na jastuku ležeći u krevetu, tiho se moleći da me prođe glavobolja. Sama si kriva Michelle. Tako je to kada mešaš pivo i koktele. Nisam imala mamurluk godinama. U stvari, ne mogu se ni setiti kada je to bilo poslednji put, i dok sam pokušavala da razmišljam soba mi se vrtela brže u krug. Na svu sreću, Maura je odlučila da je danas dobar dan za spavanje, tako da sam bila u prilici zajedno sa Matthewuom u krevetu da spavam malo duže. - Mama! - Malo je glasnije šapnuo. Oči su mi se polako otvarale trepereći dok mi moj sinčić nije došao u fokus. Lice mu je bilo samo par santimetara od mog i gledao je pravo u mene svojim velikim plavim očima. - Da, šećeru? - Pitala sam mazeći mu mekani obraz prstima. - Prestani da hrčeš. Ne čujem Nindža kornjače. - Izvini dušo, - okrenula sam se na drugu stranu, smešeći se sama sebi kada se pribio uz moja leđa. Lampica za obaveštenja na mom telefonu koji je stajao na noćnom ormariću privukla mi je pažnju. Uzela sam ga i prevukla prstom preko ekrana da ga otključam. Uobičajena jutarnja poruka od Vipera.

V: Kako ste danas? Nešto treba?

Videla sam da je poslao poruku negde oko 06:45, pa sam se odlučila da ne bude moj tipičan odgovor hvala-ali ne treba-ništa.

M: Šta radiš budan u 06:45??? Ostalo sve po starom osim glavobolje koja me ubija. Hvala. 129


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Gurnula sam telefon ispod jastuka, prilično sigurna da se on vratio da spava i da neće odgovoriti neko vreme. Na moje iznenađenje, telefon mi se oglasio nekoliko sekundi kasnije.

V: Nemam pojma. Ne mogu da spavam. Nisam iznenađen zbog glavobolje. Sinoć si se dobro osećala. Nadam se da danas možeš da ležiš i odmaraš dok ne prođe.

Pokušala sam da nateram svoj mozak da razmišlja. Koji je danas dan? Sranje. Nedelja.

M: Volela bih. Matthewu danas ima druženje u biblioteci.

V: Mogu li ja da ga vodim?

Oči su mi zastale dok sam gledala u telefon, ubeđena da moj mozak nekako ne radi i da je pomešao ono što je napisano od onog kako sam pročitala.

M: Ne, u redu je. Ne moraš.

V: Znam da ne moram, ali želim. Nisam video mog malog drugara nedelju dana. Molim te?

Okrenula sam se prema Matthewu. Njegovo malo lice bilo je osvetljeno od televizora. - Matthewu? Okrenuo se prema meni ali oči su mu i dalje bile na ekranu. - Matthewu, slušaj mamu na minut, - čekala sam sekundu dok me napokon nije pogledao. - Imaš danas druženje u biblioteci, i Viper je pitao da li može on da te vodi. Oči su mu bile veće nego što sam ikad videla, a usta ostala otvorena. - Da! Da! Da! - Derao se, mašući rukama u vis. Iznenada, njegovo uzbuđenje je nestalo i tužno me pogledao. 130


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan O, ne. Evo ga. - Um... mama? - Da dušo? Čvor u mom stomaku je bio veličine košarkaške lopte. Da li je to tužno lice sa kojim ću morati da se borim do kraja svog života? Ovo razočarenje, ova praznina što nema svog oca? - Ostaješ kući, zar ne? Idemo samo ja i Viper? Zaledila sam se. - Da, dušice. Jedino ako ne želiš da idem i ja. Odmahnuo je glavom munjevito, očigledno jedva čekajući da me se reši. - Samo Viper. Pokazaću mu sto sa Lego kockama. - Kladim se da će mu se dopasti. - Uzbuđenje na njegovom licu, ugrejalo me iznutra. Nisam ga videla da se tako jako smeje... pa, od zadnjeg puta kad je bio Viper. - Samo trenutak, druškane. Okrenula sam se od njega i uzela telefon da odgovorim Viperu ali bila sam iznenađena kada sam videla da imam još jednu poruku.

V: Hajde, moliiiiiiiiiim teee? Naš nivo za čitanje je isti tako da će to biti pun pogodak.

Vrtela sam glavom i smejala se za sebe dok sam tipkala odgovor.

M: Pa, kada to tako kažeš, kako da kažem ne? Čitanje počinje u 11 sati.

Kada sam pritisnula dugme za slanje na telefonu, čula se Maura u bebi monitoru. - Matthewu? Ponovo, okrenuo je telo prema meni, ali su mu oči ostale na televizoru. Posle minute kada mu nisam rekla ništa, pogledao me je, pitajući se šta je sada bilo. - Maura je napokon ustala i Viper će doći za par sati po tebe. Šta kažeš da idemo nešto da doručkujemo? Uzbuđeno je klimnuo glavom i skočio iz kreveta, praveći neki nindža pokret, i potrčao do Maurine sobe niže niz hodnik. 131


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan ****

Taman što sam završila čišćenje posle doručka i obukla Matthewua oglasilo se zvono na vratima. - To je Viper! - Matthewuove noge su tako letele po drvenom podu da se skoro klizao do ulaznih vrata. - Smiri se. - Viknula sam dok sam ga pratila do ulaza kuće. - Neće doći bar još sat. - To je on! - Cičao je dok smo se približavali. Viper je mahnuo kroz staklo na ulaznim vratima. Odjednom sam se zabrinula da mu nisam rekla pogrešno vreme. Namrštila sam se kada sam otvorila vrata. Stajao je na tremu i držao kartonsku tacnu sa različitim čašama unutra. - Viper! - Matthew je omotao ruke oko Viperove noge i jako stegao, zatvarajući oči. Viper je spustio svoju slobodnu ruku i razbarušio mu kosu. - Šta ima šampione? - Osećam se grozno. Vreme za čitanje počinje tek u 11. Mora da sam ti rekla pogrešno vreme, - izvinjavala sam se. - Ne, rekla si mi jedanaest. Pomislio sam da dođem ranije i donesem ovo. - Držao je čaše. Zbunjeno, pogledala sam dole u njegove ruke. - Šta je to? - Ne znam šta piješ pa sam doneo kafu, vrući čaj, sok od narandže i šejk od čokolade. Podigla sam obrve i pomerila pogled sa čaša gledajući ga skeptično. - Šejk od čokolade? Nasmešio se i slegnuo ramenima. - To sam uzeo za sebe, ali ako ga želiš tvoj je. - To je u redu. I nisam zapravo čokolada devojka. - Smejala sam se i uzela kartonsku tacnu od njega, noseći je u kuhinju. Uzeo je Matthewua u ruke i pratio me. - Viper, jesi li nekada bio u biblioteci? - Matthewuov glas skičao je od uzbuđenja. - Jesam, ali ne baš često u poslednje vreme. Moraćeš sve da mi pokažeš, dobro? Matthewu je bio toliko blizu Vipera da su im se nosevi skoro dodirivali. - Hoću. - Imaju tako kul Lego sto i sve top Lego stvari i možeš odmah za stolom da praviš šta god želiš i da koristiš šta hoćeš! - Matthewu je govorio u jednom dahu. - Stvarno? Jesi li već jeo? - Viper ga je pitao. 132


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Matthewu je klimnuo. Uzela sam kafu sa tacne i stavila šlag u nju kada se Viper okrenuo ka meni tiho govoreći. - Je li u redu ako bi otišli ranije? - Naravno, - slegnula sam ramenima i liznula šlag sa kašike pre nego što sam se okrenula i spustila je u sudoperu. - Nedeljom se biblioteka otvara u devet. Viper se okrenuo prema Matthewu i bacio ga u vazduh. - Hoćemo li ići odmah? Uzbuđeno ga je pitao. Matthewu se nije mogao suzdržati. Omotao je ruke oko Viperove glave i opet ga stisnuo. - Da! - vikao je. Uzela sam na brzinu gutljaj vrele kafe i gledala u vrata od garaže. - Idem da donesem njegovo auto sedište. Možeš li da pripaziš na Mauru? Pogledao me je na trenutak i klimnuo pre nego što je Matthewu ponovo počeo da priča o Lego stolu. Došla sam do svog mini-vana i otvorila klizna vrata, uzimajući sa zadnjeg sedišta Matthewuovo sedište. Garažna vrata su se zatvorila kada sam ušla u predsoblje ka kuhinji. - Šta je bilo? - Čula sam Vipera kako pita mekanog glasa. Stojala sam na ćošku i videla ga kako stoji kod Maurine stolice koja je sada bila prazna. Bio mi je okrenut leđima, i mogla sam videti kako je drži. Sedela je u njegovim rukama, gledajući ga pravo u oči, mršteći se. - Šta nije u redu? Zašto se plašiš? - Pitao je. Stala sam i slušala sa rukom preko usta, pokušavajući da ugušim smeh. Zašto je bilo tako smešno kada odrasli muškarac pokušava da napravi dečiji glas? Maura se podigla i zgrabila mu oba obraza svojim debelim ručicama i cičala stisnuvši koliko je mogla. - Au, au, au, au. - Smejao se dok je pokušavao da joj skloni ruke sa lica. Nisam više mogla da se smejem u ruku pa sam konačno pukla. Viper se okrenuo prema meni, trljajući obraze jednom rukom. - Pazi se tog stiska. - Upozorila sam ga, još uvek se cerekajući dok sam prolazila kroz kuhinju sa Matthewuovim sedištem. - Stisne jako i ne pušta. 133


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Prokleto sr....krava. - Ispravio je sam sebe. - Ko bi rekao da ti tanki prstići mogu biti tako jaki? - Ti si igrač hokeja, - šalila sam se, - tretiraj i nju kao jednu od vas. Moraš pokušati predvideti njene pokrete i preduhitriti je. Odneću sedište u tvoj auto, dobro? Klimnuo je, držeći pažljivo pogled na Maurinim brzim rukama. Izašla sam do njegovog auta i otvorila vrata, prijatno se iznenadivši onim što sam videla. Ne znam zašto sam očekivala da Viperov auto izgleda kao odvratna neuredna kuća na točkovima, ali bilo je suprotno. U stvari činilo je da moj van izgleda kao katastrofa. - Hej stranče! - Čula sam da neko viče iza mene. Spustila sam Matthewuovo sedište i uspravila se, zatvarajući vrata. Jodi moja komšinica polako je prilazila. - Hej! Kako si? - Zagrlila sam je kada je došla do mene. Jako me stisnula. - Ja? Kako si ti? Imam osećaj kao da te nisam videla godinama. Povukla sam se nazad i osmehnula. - Znam. Malo sam bila van koloseka, samo... Navikavam se na sve, znaš? Pokušavam da dođem u normalu. - Da, - prišla je i trljala mi ruke, nagnula glavu u stranu, gledajući me tužno, simpatičnim očima. - Kako idu stvari? Jesi li ti dobro? - Znaš šta? - Pogledala sam nazad ka kući, osećajući se loše što sam ostavila Vipera unutra sa decom. - Hoćeš da uđeš na kratko? Možemo proćaskati? - Volela bih! Uzgled, čiji je to auto? - Pitala je dok smo prolazile kroz ulazna vrata. Dok smo prolazile hodnikom do kuhinje, Viper je prešao preko, lagano bacajući Mauru gore dole i praveći blesave face. Jodi me je zgrabila za ruku i zaustavila. - Ko je to? - Zove se Viper. Bio je Mikeov prijatelj, najbolji prijatelj. - Sveto sranje, devojko, bolje ti je da me upoznaš. - Jodi, imaš dečka. - Smejala sam se i vrtela glavom. - Da, ali on nije ovde i ovaj dečko je sladak. - Uhvatila me je za ruku i povukla u kuhinju iza nje.

134


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Evo je mama. - Viper je rekao Mauri tim smešnim dečijim glasom. - Mislili smo da je možda pobegla i ostavila nas da se sami snalazimo, zar ne? Strika Viper se brine kako bi te nahranio kada nema one delove koje ona ima. - Sise! - Matthew je ponosno viknuo. Viperove oči su letele od Matthewua do mene dok sam ja gledala u njega. Jodina ruka poletela je ka njenim ustima kako bi suzbila smeh. - Da znaš, - vrtela sam glavom trudeći se da se ne nasmejem. - Ne mogu dete čitave nedelje da naučim da zapamti dečiju pesmicu, ali čini mi se da ne može da zaboravi jednu reč koju si mu rekao pre nekoliko meseci. Viperov smeh odzvanjao je čitavim prvim spratom dok me je Jodi gurkala i pročistila grlo. - Oh, Viper, ovo je moja komšinica Jodi. Jodi ovo je Viper. - Drago mi je što sam te upoznala. - Jodi je promrmljala najsitnijim glasom koji sam čula. - Takođe. - Rekao je brzo usmeravajući svoju pažnju opet na Mauru, koja je u potpunosti bila očarana gledanjem u njega. - Sada ću te vratiti mami jer moram tvog brata da vodim u biblioteku, a posle toga u bar. Izbacila sam kuk sa strane i prekrstila ruke preko grudi, ponovo gledajući u njega. Pogledao me je krajičkom oka i nastavio - Samo se šalim. Barovi se nedeljom ne otvaraju tako rano. - Smejući se samom sebi, prišao je i nežno mi predao Mauru. - Potrudite se da vas ne izbace iz biblioteke, važi? - Rekla sam polu ozbiljna. - Hmmm. - Uglovi njegovih usana su se oklembesili i pogledao je u plafon. - Bio sam izbačen sa mnogo mesta, ali nikada iz biblioteke. Matthewu, hajdemo! Učinimo ovaj dan zanimljivim! - Ihaa!! - Matthewu je skočio i pre nego što sam mogla da se raspravljam, bili su sa druge strane vrata. Maura je bila u mojim rukama, oči su joj se caklile i sisala je palac. - Upravo će zaspati. - Prošaputala sam dok je Jodi sedala za kuhinjski sto. - Idem da je spustim pa ćemo malo proćaskati, važi? Osećaj se kao kod kuće.

135


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Nije mi trebalo dugo da se sprijateljim sa Jodi. Radila je fantastičan posao zasmejavajući me sa svim njenim ludim pričama o mlađem, mnogo mlađem, dečku. - Čekaj malo... zaprosio? Ono na kolenu? Sa prstenom? - Pitala sam. Jodi je bila nešto malo starija od mene, u ranim tridesetima, već je bila udata i razvedena. Dva puta. - Da, - klimnula je glavom, skoro kao da je bila sramota zbog toga. - Pred celom svojom porodicom. Šta sam trebala da kažem? - Sačekaj, hoćeš li se izvući sa tim? - Zašto da ne? - Slegla je ramenima. - Zgodan je. Pun je para. Seks je izvanredan. Vredi pokušati da vidimo gde će to ići. Kažu treća sreća. - Ti si luda, znaš li to? - Smejala sam se dok sam išla do aparata za kafu joj dopunim šoljicu. - Pa jeste li uopšte pričali o venčanju? - Da. - Sagnula se naslonivši brdu na ruke. - Nadala sam se da ćemo otići na Bahame ili na neku drugu destinaciju za venčanja, ali on želi crkvu, cveće, DJ-a i sve ostalo po redu. Sela sam preko puta nje. - Stvarno? - Pa on se nikada nije ženio. Ne mogu mu oduzeti to iskustvo jer sam ja to prošla već dva puta. Oblizala sam usne i skupila ih gledajući dole u svoju šolju. - Šta? - Izazivala je. Digla sam ruke u vazduh i odmahnula glavom. - Nisam rekla ni reč. - Ne, ali si nešto pomislila. Ispljuni. Pogledala sam ponovo u šolju i prešla prstima preko rubova. - Samo sam pomislila da ti možda iz organizacije za venčanja mogu dati neki Vip popust jer si kupac povratnik. Bezuspešno sam pokušavala da suzbijem smeh. - Kakva si ti kučka. - Prišla mi je i šutnula u nogu. Sedele smo tako nekoliko minuta smejući se i uživajući u zajedničkom trenutku bez i jedne reči. - Razmisli i ti o tome. - Dodala je. - Dok se ti budeš spremala ponovo da se udaš, ja ću već biti takav profesionalac u organizaciji venčanja da ćeš mi platiti da organizujem i tvoje. 136


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Jako sam zavrtela glavom. - Ne dolazi u obzir. - Hajde, obećavam ti da ću uraditi sjajan posao. - Nisam rekla da ti neću platiti, već da nema šanse da ću se opet udati. Razdvojila je usne i gledala u mene dok sam uzimala šolju i uzela gutljaj. - Zašto ne? Podigla sam glavu i slegnula ramenima, naslanjajući se prekrštenih ruku. - Ne znam. Čini se blesavo. Možda, ali ne vidim poentu venčati se opet. - Michelle, mlada si, zgodna i život je pred tobom. - Jodi je ustala od stola i došla do mene. - Nema razloga da ostaneš sama. - Ne znam, - iskreno sam odgovorila gledajući u pod. - Jedan dan se osećam dobro, i da mogu ovo. Da mogu biti samohrana majka i pružiti deci najbolji život. A onda sledećeg dana, nedostaje mi Mike toliko jako da ne mogu da dišem. Ima dana kada ne mogu da ustanem iz kreveta. Jodi me zagrlila oko struka i naslonila glavu na moje rame ne prekidajući me. - A da ne spominjem kada padne noć. - Nastavila sam. - Nekad su mi bile najdraže. Mike i ja bi stavili decu u krevet i gledali TV, ali do kraja večeri završili bi sa nekim ozbiljnim razgovorima, rvanjem ili vođenjem ljubavi na podu dnevne sobe. Ponekad svo troje iste večeri. - Šmrcnula sam i ona me stisnula jače. - Mrzim noć. Kada deca legnu u krevet, tada je tuga najveća. Sedim ovde sasvim sama suočena sa onim što smo imali. Mrzim to. Jodi je podigla glavu i pogledala u mene. - Zašto ne dođeš kod mene? Volela bih da se opustim sa tobom na kraju dana, sve dok ima dobrog vina. - Hvala, - nasmešila sam se. - Ali imaš ti dosta toga oko svog gospodina seksualnog tinejdžer manijaka. Prevrnula je očima i ćušnula me. - Nije on tinejdžer. Već koju godinu. Obe smo se nasmejale na ono što je rekla. - I evo me, tridesetogodišnjakinja i toliko očajna da joj najbolji prijatelj njenog pokojnog muža vodi sina na čitanje priča. - Uzdahnula sam. - Daa, i šta je sa tim? Objasni. - Povukla je svoje ruke i naslonila se gledajući sada u mene.

137


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Nema se tu šta posebno reći. Bio je Mikeov najbolji prijatelj, neko vreme, i pretpostavljam kada je Mike umro…- zastala sam i progutala, - obećao mu je da će paziti na nas. Skupila je obrve i usmerila svoje zelene oči na mene. - Zašto bi to radio? - On, uh…je prouzrokovao nesreću... na neki način. Jodina ruka poletela je ka njenim ustima dok su joj se oči raširile. - Zezaš me? Vrtela sam glavom. - Ne. Tako da on oseća... obavezu da ispravi stvari. I ja sam prihvatila, ali mi nije potrebno. Danas je prvi put da sam odgovorila i prihvatila jednu od njegovih ponuda. Spustila je ruku sa usta i namrštila se na mene. - Ponude? - Ne baš kao ponuda, pretpostavljam, ali svako jutro mi šalje poruku sa ćao i da vidi da li nam nešto treba. - Čekaj malo, - nakrivila je glavu i opet se namrštila. - Onaj momak, onaj zgodni, mljac momak šalje ti svaki dan poruke sa "dobro jutro" i da vidi da li ti nešto treba? Očima sam prešla po sobi i klimnula. Razvukla je osmeh preko lica. - To je najslađa stvar koju sam čula. Mislim da ne bi bilo fizički moguće da mi oči izgledaju dramatičnije nego što jesu. - Ti si tako romantična.Nije svaki gest romantičan, Jodi. Neke stvari su samo to - stvari. Gestovi. Srećom, pre nego što je naš razgovor mogao ići dalje, ulazna vrata su se otvorila i Matthewu je uleteo trčeći. - Zdravo, gospođice Jodi! Mama, divno sam se proveo! - Stvarno? Tako mi je drago. - Povukla sam ga u zagrljaj. - Trebala si to da vidiš. Svi smo morali da sednemo u turski sed na tepih a Viper je to jedva uradio! - Zabacio je glavu i ludo se smejao. Tako je dobro videti zadovoljstvo na njegovom licu od nečeg drugog osim od Nindža kornjača. - Hej, u svoju odbranu, - viknuo je Viper iza ćoška noseći Matthewuovo sedište za auto, - taj tepih je bio stvarno mali i nisam znao šta je turski sed. Matthewu mi je morao reći. Matthewu je prošao i stao pred Vipera. - Možeš li me voditi opet? - Ako je to u redu sa tvojom mamom, naravno. 138


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Obojica su me gledali velikim molećivim očima. - Može što se tiče mene. - Slegnula sam ramenima. Podigli su ruke i jedan drugom bacili pet. - To je to, moj čoveče.

139


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 22. - Uđi, uđi! - dr Roberts rekla je uzbuđeno, mašući mi da uđem u ordinaciju u ponedeljak ujutru. - Umirem da čujem kako ti je prošla nedelja. Prošao sam kroz vrata i seo na svoje uobičajeno mesto i čekao je da sedne preko puta mene. - Pa? - Rekla je odmah kada ja nisam ništa rekao. - Ti si đavo. - Gledao sam u nju. - Oh, ma daj! - Nasmejala se i podigla dramatično ruke. - Nije moglo biti tako loše. - Bilo je dobro prvih par dana, a posle je bilo tesno. - Koji je bio najteži deo? Tridesetogodišnji dečak koji je živeo duboko u meni počeo je da se smeje na njen izbor reči, a pre nego što sam i shvatio, taj smeh putovao je kroz celo moje telo i izašao mi iz usta. Dr Roberts se na sekundu namrštila, a onda zavrtela glavom i prevrnula očima. - Dobro. Šta ti je bilo najteže? - Subota veče, zasigurno. - Reci mi više, - naredila je dok je ustajala i otišla do frižidera kako bi uzela dve flašice vode koje nam obično prave društvo na sastancima. - Pa, naterala si me da idem u bar, sećaš se? - Sećam. - To je kao moje mesto. Tamo gde idem da se upoznajem sa ljudima. - Ljudima? - Ženama. - Ispravio sam sam sebe. - I... jesi li upoznao neku ženu u subotu? - Ne. Rekla si mi da ne smem. - To nije istina. - Branila se, vrteći glavom ka meni. - Rekla sam da ne smeš imati seks sa bilo kojom ženom. Mislila sam da bi ti razgovor sa njima zaista bio od koristi, dala sam ti malo više iskušenja. - Portland je radila. Ta činjenica je i više od testa. 140


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Nagnula se napred i uzela svoju flašicu vide. - Ko je Portland? - Konobarica u baru u koji uvek idemo. Pokušavam od početka da uđem u njene pantalone. - Zašto? - Zašto šta? - Zašto ona? - Zašto bilo ko? Seksi je. - Evo šta se pitam, s obzirom, - zastala je i grizla donju usnu dok je prstom vrtela pramen kose, – na ono što si mi rekao, shvatila sam da nemaš problem da žene pričaju sa tobom, ili čak da odu kući sa tobom na kraju večeri. Da li sam dobro rekla? Klimnuo sam jednom - Naravno. - Pa, zašto to ne prolazi sa ovom ženom? I kad već ne prolazi, zašto ne odustaneš i kreneš na neku drugu? Zašto nastavljaš da je juriš? - Zašto postavljaš toliko pitanja od jednom? - Šalio sam se. Dr Roberts je stegnula vilicu i glasno udahnula kroz nos, očigledno uznemirena sa mnom. - Ne znam. Verovatno zato što mrzim da gubim. Nisam navikao da budem odbačen, pa kad ona ne pada na moje udvaranje to me razljuti. - Da li to radiš svaki put kada odeš tamo? - Da, i kada konačno padne i pozove me, biće to moj najsretniji dan u životu. - Dobro, za sada dosta o Portland. Kako je prošao ostatak vikenda? Bilo koja druga aktivnost za koji bi trebala da znam? - Ne, - odmahnuo sam glavom, razmišljajući. - Osim toga, bilo je prilično isto. Čekaj! Nešto se jeste desilo, ne aktivnost ali zanimljivo na drugi način. - Da čujem. - Išao sam do Michelle. - Stvarno? Jel to bilo u poslednji minut poseta ili planirana? - Oboje, u stvari. Bila je u izlasku sa nama svima u subotu uveče i onda sam joj poslao svoju uobičajnu poruku u nedelju. Umesto da mi odgovori kao i uvek da je sve okej, malo smo 141


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan se dopisivali. Rekla mi je da ima glavobolju, pa sam se ponudio da odvedem Matthewua na čitanje priča u biblioteku. - I? - Naslonila se na stolicu u želji da čuje još. - I... odveo sam ga u biblioteku. - Kako je to prošlo? Razmišljajući o vikendu i jutru sa Matthewuom, nisam mogao da skinem osmeh sa lica. - Bilo je prilično kul. Sedeli smo na velikom tepihu koji je izgledao kao Zemlja i pevali pesme, bibliotekarka je pročitala par knjiga. Bio je to Svemirski dan. Sledeće nedelje je Farmerski dan. Iznenadila se. - Opet ideš? - Da, - rekao sam samouvereno. - Kada smo došli kući pitao je da li ću ga voditi sledeće nedelje. Michelle je odobrila, tako da idem. Gledala je u mene otvorenih usta bez i jedne reči. - Prestani tako da me gledaš, - smejao sam se. - Rekao sam ti, bilo je zabavno. - Dobro, dobro. Dosta o biblioteci ili nećemo danas ništa postići. - Očistila je grlo. - Htela bih da probamo još jednom. Dve nedelje ovaj put. Možeš li to? - Šta? Zašto? - Rekao sam odsečno. - Opusti se, - podigla je ruke da me smiri. - Samo bih htela nešto da probam. Ustao sam frustrirano sa kauča gledajući po ordinaciji. - Ne kapiram. Ne znam čemu me je to moglo naučiti. Zašto je tebe briga da li ja jebem i koga jebem? - Možda je to nešto što ti može pomoći, Viper. Nema koristi od toga. - Dobro, -promumlao sam dok sam sedao na kauč, vrteći glavim. - Pokušaću ali ništa ne obećavam. Neću ići u potragu za njim, ali ako se ukaže situacija, prihvatiću je.

****

Posle gotovo usranog sastanka sa dr Roberts, bila mi je potrebna pauza. Morao sam da odem tamo gde mogu da budem svoj i neću biti osuđen zbog toga. Odmah sam krenuo kod Gam. Otvorila je ulazna vrata, kada me je videla. - Čemu dugujem ovo iznenađenje? 142


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Nedostajala mi je moja omiljena stara dama. - Obmotao sam ruke oko nje stegnuvši je, i odižući je malo od poda. - Pa, ovoj staroj dami si i ti nedostajao. - Mogao bih reći da se smejala dok je pričala. Upadaj. Upravo sam pekla. Spustio sam je dole, malo se povukao i pogledao skeptično. - Ti? Pekla? - Dobro, mislila sam da pečem, ali sam sipala sebi piće. Želiš jedno? - I evo je! - Šalio sam se prateći je do kuhinje. Primetio sam da je hramala više nego obično. Krenuo sam prema njenoj nozi. - Jesi dobro? Pomerila me je - Dobro sam. Ne brini za mene. Sa čim da te ponudim? - Imaš li možda pivo od đumbira? - Naravno da imam! - Viknula je na mene - Uvek imam za iznenađenja kao što je ovo. Uzela je flašu IBC piva od đumbira iz frižidera i stavila na sto nasuprot meni pre nego se vratila do šanka da smućka sebi piće. Samo što nije sela preko puta mene kada je stala i podbočila se. - Zapravo, napolju je lepo. Hoćeš da sednemo na zadnjoj terasi? - Apsolutno. Gamino zadnje dvorište bilo je isto tako neverovatno kao i prednje. Cveće u svim bojama bilo je u saksijama i u uglovima krova i još desetina kućica za ptice visilo je na drveću. Dve tirkizne stolice koje sam joj kupio pre par godina stoje tačno na sredini terase gledajući na jezero pored kog je bila kuća. Nije to bilo veliko jezero, svakako ne toliko veliko kao jezero kod Kacie i Brodya, ali dovoljno veliko da imaš čamac na njemu, i ona je volela da sedi i posmatra ih, naravno, i da štiti svoje kućice za ptice od onih dosadnih veverica. - Danas je lepo napolju. - Prišao sam i spustio pivo na mali stočić koji je stajao između stolica. - Rekao si to kao da čitav dan nisi bio napolju. Nemoj mi reći da si se upravo izvukao iz kreveta. - Ne, ustao sam rano, zapravo, - rekao sam to na najbolji način.

143


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Oh. - Sela je u jednu od stolica i spustila svoj viski i vodu odmah do moje flaše. - Zbog čega si ustao rano? Osim trenera Collinsa, njegove sekretarice Mie, velikih glavonja, Brodya i dr Roberts, niko nije znao da idem na sastanke. Još nisam rekao Gam o svojim sastancima, uopšte, i nema šanse da ću joj ikada reći i svojim "ograničenjima" na koje sam stavljen, ali bilo je vreme da joj makar malo kažem. - Imam sastanke sa svojim terapeutom. - Gledao sam u nju čekajući reakciju. Pogledala me je na brzinu svojim smeđim očima mršteći se, i podigla ruku kako bi se zaklonila od sunca da me bolje vidi. - Terapeut? Ozbiljno? Uzeo sam dubok dah. Iz očiglednih razloga, Gamino mišljene i osuda deluju na mene dublje nego od ostalih. - Da, ozbiljno. Glavonje iz gornjih kancelarija misle da sam van kontrole zbog onoga što se desilo sa Mikeom, pa su me poslali kod nje. Čudno je pomalo, pričamo o svim stvarima. Trudi se da me napravi boljim. Skupila je obrve. - Ona? - Da. Dr Roberts. Svidela bi ti se. Ne pada ni na jedno moje sranje. - Dobro ne bi ni trebala. - Klimnula je - Misliš da tvoj osmeh može da te izbavi iz bilo čega, i uglavnom si u pravu. Isto tako treba da odrasteš i suočiš se sa životom, a ne da se kriješ u grmlju i čekaš da to sve prođe pa da se opet pokažeš. U tome si dobar Lawrence. Baka od osamdeset i kusur godina držala mi je predavanje. - Znam. I trudim se. Moraš mi malo dati kredita. - U redu, pobedio si... za sada. - Nasmejala se, gledajući u vodu. - Kako će to sve uticati na novu sezonu? Zar ne počinješ uskoro? - Da, - klimnuo sam. - Zapravo krećemo za dve nedelje. Moraću da radim i više. Tako je kako je. Ako ti je nešto važno, naći ćeš vremena za to, zar ne? Opet je okrenula glavu prema meni gledajući me. - Izluđuješ me kada pričaš tako. Prekini. Okrenula je glavu prema jezeru i zatvorila oči, kada joj se pojavio mali, tanki osmeh na usnama. Nisam ništa rekao. 144


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Samo smo sedeli na toplom suncu, zajedno uživajući u miru. U ovom trenutku, kao i u mnogim drugim momentima u životu, poželeo sam da je unutar bake moja mama. Ona bi me zaštitila.

145


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 23. Nedelja je prošla brže nego što se sećam da je i jedna tako prošla u mom životu. Treninzi i vežbe su mi bili na prvom mestu, i shvatio sam kako nisam obraćao pažnju na to kako ću naći ženu jer su mi ruke bile pune posla. Totalno sam preuredio kuću, pretresajući svaku sobu i plakar i oslobodio se svih sranja koja mi nisu više bila potrebna. Kako jedan samac ima toliko smeća? Pre nego što sam i shvatio, bila je nedelja. Dan za biblioteku. I dalje sam slao poruke Michelle svako jutro i pitao kako idu stvari, i većinom odgovor je bio isti, osim jednom kada smo se dopisivali čitav minut. Jutros, umesto uobičajenog teksta, napisao sam nešto drugi.

V: Vidimo se u 9?

Odgovorila je skoro odmah.

M: Da. Matthewu noćas skoro ništa nije spavao. Toliko je uzbuđen.

V: Dobro. Kaži mu da sam i ja uzbuđen. Ima li šanse da ga posle vodim na ručak?

M: Naravno. To će mu verovatno uzbuđenje dići na viši nivo. Hvala ti, Viper. Ovo mi znači da ne možeš ni da zamisliš.

Poslednja poruka ulepšala mi je dan. Saznanje da je Matthewu uzbuđen je jedna stvar, ali saznanje da to Michelle ceni ispunilo me celim. Rekao sam ti, Mike. Rekao sam da ću pomoći, druže. Trudim se.

****

146


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Devet sati je došlo brzo i ja sam već stajao ispred Michelleine kuće i zvonio na vrata. Kao da je kroz kuću išao stampedo, Matthewu je došao do ulaznih vrata leteći kroz kuću od kuhinje sa Michelle koja je išla za njim, vrteći glavom. Smejala se dok je otvarala vrata. - Ozbiljno. Ovo dete je poludelo. - Šta ima druškane? - Zvučao sam uzbuđeno. Matthewu je skočio na mene i nisam bio siguran da ću ga uhvatiti. Ali naravno jesam. - Ne mogu dočekati. Danas je Farmerski dan. Sećaš se? - Govorio je uzbuđeno sa sjajem u očima. - Kako bih mogao zaboraviti? - Pogledao sam iza u Michelle i namignuo. Obrgrlila se rukama i nasmešila mi se zatvorenih usta. - Jesi li mu rekla? - pitao sam je. - Umm... - Pogledala me i lagano kimnula glavom, očigledno zbunjena oko onoga što je pitam. - O onome posle? Oči su joj postale veće. - Oh. To. Ne. - Smejala se. - Bio je toliko uzbuđen zbog biblioteke i da sam mu rekla i taj drugi deo, morala bih ga čitavo jutro držati zaključanog u sobi. Usmerio sam svoju pažnju na Matthewua, koji je gledao u hodnik iza mene, lica udaljenog jedva dva santimetra. - Pa, posle biblioteke danas, šta kažeš da idemo na ručak? Znam jedno lepo mesto gde ima kikiriki u ljusci i smeš da bacaš ljuske po podu. - Nema šanse! - Matthewu je glasno viknuo, pomerajući se bliže mom licu, ako je to i bilo moguće. - Ne razmišljaš mnogo o mom ličnom prostoru, zar ne, druže? Povukao se nazad i protrljao nos. - Šta je to? - Nema veze. - Smejao sam se. - Spreman da idemo? Hajde da krenemo ranije kako bi mogli zauzeti najbolje mesto na tepihu. - Šta je najbolje mesto? - Pitao je opet. Michelle je pokrila usta i tiho se smejala. – Naučićeš, - šalila se dok je vrtela glavom i davala mi Matthewuovo sedište. 147


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Uzeo sam sedište i prebacio preko ramena i otišli smo. Nekoliko sati kasnije, pročitali smo jednu knjigu o teletu koje je otišlo sa svoje farme i nije moglo da nađe put nazad, i pevali smo najdužu verziju pesme "Old MacDonald", koju sam ikada čuo i đuskali pretvarajući se da smo neka životinja. Ja sam hteo da budem slon sa dugačkom surlom, zbog očiglednih razloga, ali Matthewu mi je rekao da ne mogu jer oni ne žive na farmi, pa me on napravio patkom. Kada se to završilo spakovao sam ga u sedište u kolima. - Gde sada idemo? - Pitao je malim piskutavim glasićem. - Ima restoran koji ja volim da zovem Kauboj Phil. Kada sedneš, stave posudu kikirikija i onda ga jedeš i bacaš ljuske na pod. U retrovizoru sam video kako su mu ta mala usta pala a oči postale ogromne. - Vauu. - Šapnuo je. - Da, i imaju neke aparate sa igrama i sve te kul životinje koje su nekad davno živele. Prilično je super. Bez izgovorene ijedne reči, stavio je ruke u krilo i gledao kroz prozor, nasmešio se. Opet taj prokleti osmeh. Hostesa nas je odvela do stola i dala menije i kikiriki. Matthewu se čak nije ni popeo na stolicu, već je zagrabio činiju. - Polako, polako - Smejao sam se dok sam mu pomagao da sedne. Hostesa se nasmejala i otišla kada sam sedao u stolicu nasuprot njega. Pre i nego što smo podigli menije da pogledamo, oglasio mi se telefon za poruku. Bila je od Michelle.

M: Zdravo. Znam da je ovo totalno neurotično, ali nisam navikla da budem toliko odvojena od njega. Kako vam ide?

Nisam mogao protiv sebe.

V: Super je. Upravo smo pokupili dve kurve i idemo do hotela da popušimo nekoliko džointa. Zašto mi nisi rekla da ne pije votku? Rum je l’ tako!

148


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Mrtav sam. Podigao sam pogled na Matthewua, koji je pesnicom besno udarao po kikirikiju kao sa čekićem i bacao ih na pod a da ih nije jeo. - Trebalo bi prvo da pojedeš kikiriki, blesane. Pogledao me nevino i slegnuo ramenima. - Ne volim kikiriki. Dok sam mu se ponovo smejao, telefon mi se opet začuo.

M: Nisi smešan.

Umesto da joj odgovorim, prišao sam bliže Matthewu. - Hej, hajde napravimo selfi i pošaljemo mami, važi? Uzbuđeno je klimnuo. - Hoćemo napućiti usta? - Stvarno? Ne znaš šta je sopstveni prostor, a znaš kako se puće usta? - Prevrnuo sam očima. - Šta? - Nema veze. - Primakao sam njegovo malo lice do sebe i napravio sliku koju sam poslao Michelle. - Pa, šta želiš da jedeš? - Uzeo sam meni i studirao ga. - Želim picu sa feferonama, pohovanu piletinu i rezance. - Odgovorio je i ne gledajući me, dalje zauzet njegovim kikiriki uništavanjem. - Nemaju rezance i neću ti naručiti celu picu, a šta je sa piletinom? Slegnuo je ramenima. - Zvuči dobro. Telefon je opet zazujio.

M: Vidi to srećno lice!

V: Njegovo ili moje?

Konobarica je napokon došla i uzela našu porudžbinu. Matthewu je obratio pažnju na mene kada sam mu predložio da idemo do aparata za igru dok čekamo hranu. Dok smo išli do 149


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan aparata zaustavio sam se za šankom i uzeo nam žetone za 20$. Pola za Matthewua. Pola za mene. Nije nam trebalo dugo da se potpuno udubimo u igre. Bio sam na pola puta da postavim novi rekord na fliperu sa Elvis Presleyem, dok je Matthewu vozio neku trku. Čuo sam da neka deca ulaze sa strane, ali sam bio previše zadubljen u igru da bi ih ispratio. U roku od minute Matthewu je viknuo. - Hej! Glava mi je poskočila na desno i video sam Matthewua kako stoji pored mašine sa rukama na kukovima, obraćajući se jednom od onih za koje sam mislio da su deca, ali su više bili tinejdžeri, i jedan je sedeo sada na njegovom mestu. - To je bilo moje. Prvi sam došao. Mali jebač nije ga ni pogledao, samo je dodao. - Izvini mali. Ovo je moja igra. Igram je sve vreme kada sam ovde a ovde sam, tako da ja igram. Došao sam do mašine i stavio ruke na sedište, odmah iza njegovih ramena, kada su se njegovi drugovi pomerili korak u nazad. - Izvini, da li si ga čuo? Bio je prvi tu? - Zar me nisi čuo? - Odgovorio je bez i da pogleda. - Rekao sam da želim da igram, tako da ću da igram. - Dobro. - Potapšao sam ga po ramenima - Evo dogovora... ako ćemo da radimo ono što želimo i kada želimo, nebitno da li je ispravno ili ne, trenutno sam raspoložen da isprašim jedno nosato, naduvano tinejdžersko govno koje voli da se iživljava na maloj deci. Jedino koga vidim u ovoj prostoriji si ti, pa da li možeš ustati, molim te? Ispustio je volan i skočio sa sedišta u jednom brzom pokretu, okrenuvši se prema meni, ali ne očekujući da će gledati u moje grudi. Polako je oči podigao do mojih kada su mu usta ostala otvorena. - Izgleda da su moje sise jedine koje si video, sinko. - Slušaj, žao mi je, - podigao je ruke i udaljio se. - Nisam to mislio za tvoje dete.

150


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Pa šta? Da li slučajno mislio na njega? Nemoj mi prosipati sranja. Nisi imao problem da budeš mali kreten dok nisi video da te mogu istresti iz gaća. Sada idi odavde, pre nego što to uradim. Okrenuo se i krenuo ka izlazu kada sam ga pozvao. - Hej! Verujem da malom momku duguješ dolar. - Da. Da, gospodine, - zavukao je ruke u džepove i izvukao novčanicu od pet dolara. Ovo je sve što imam. Prekrstio sam ruke preko grudi, klateći se. - I, šta onda? - Evo. Izvini, mali. - Stavio je pare u Matthewuovu ruku i izjurio napolje. Matthewu je pogledao gore u mene i brada mu je podrhtavala. - Hej, hej... u redu je. - Kleknuo sam ispred njega i stavio mu ruke na ramena, gledajući ga pravo u oči. - Dobro si uradio Matthewu. Uvek tako radi, dobro? Ako te bilo ko dira, brani se. Ne dozvoli im da se tako ponašaju prema tebi, dobro? Gledao je dole u zemlju i progutao, i ja nisam mogao da se suzdržim i ne zagrlim tog klinca. Mislio sam da ću eksplodirati ako to ne uradim, ali nisam hteo još više da ga slomim. - Matthewu, da li je u redu da te zagrlim? Reči da skoro i nisu izašle iz mojih usta kada se sam bacio na moje grudi i jako me stegao. Uhvatio sam mu malu glavu i pritisnuo još jače uz sebe. Moj posao na ledu je bio da zaštitim svoje saigrače, pored njih i Gam, nije tu bilo još ljudi o kojima sam se brinuo, a kamoli osetio potrebu da nekoga zaštitim - do ovog trenutka.

151


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 24. - Hej! - Michelle je došla iz kuhinje kada je čula da smo prošli kroz vrata. - Nadam se da je u redu što nisam kucao. Bilo je otvoreno. -,Okrenuo sam se prema prednjem delu kuće. - Ni najmanje. - mahnula je krpom ka meni, a onda je prebacila preko ramena. - Kako vam je bilo? Kako je prošlo čitanje priča? Matthewu je stavio šake ispod pazuha i mahao kao da ima krila. - Bilo je odlično. Viper je plesao kao patka. - Viper je igrao? - Polako je okrenula glavu ka meni sa sjajem u očima. - Viper jeste, - klimnuo sam ponosno. - Pomislio sam da ako to želi da uradi, zašto i ne bi? Smejala se - Impresionirana sam. Šta se još dogodilo? Matthewu se zaustavio sa svojim pačijim plesom i stavio ruke na kukove. - Tamo su bili neki veliki dečaci kod aparata za igru koji su se pravili važni. Skupila je obrve gledajući od Matthewua do mene. - O čemu on to priča? - Taj veliki dečak je zauzeo aparat za kojim sam ja igrao, - Matthewu je nastavio, - ali ga je Viper oterao iz sedišta i rekao mu da mi da novac. Michelleine oči bile su pune panike kad je sa Matthewua pogledala na mene. - O čemu on to priča? Podigao sam ruke ispred sebe. - Čekaj, obećavam da nije tako strašno kao što izgleda. Dozvoli da objasnim. Izbacila je kuk sa strane i prekrstila ruke, pažljivo me gledajući u lice. Prilično zastrašujuće, zapravo. - Pa bili smo na čitanju priča i igrali kao patke, zatim sam ga odveo kod Kauboja Phila, mesto za koje sam ti rekao? - Zastao sam tako da je mogla dodati nešto, kao mmmhmm, da, klimnuti glavom, bilo šta kako bih znao da me istog trena neće raskidati na komade. - Kako god, naručili smo hranu, i dok smo je čekali, otišli smo do aparata sa igrama. Ja sam igrao fliper a on je igrao vožnju. Pre nego sam i skontao, neki mali naduvani tinejdžer ga

152


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan je oterao sa aparata, pa... Kulturno sam ga zamolio da ustane vrati Matthewu igru. U početku klinac baš i nije bio voljan, ali kada je ustao i okrenuo se, promenio je mišljenje veoma brzo. Grizući donju usnu, suzila je oči i pogledala Matthewua pa mene. - Šta je ono značilo da mu je on platio? - Oh. To. - Procedio sam. Pa, dok su odlazili, podsetio sam ih da treba da plate. Matthewu je posegao u svoj džep i izvadio pare, ponosno mašući sa njima svojoj mami. - Dobio sam pet dolara, mama! - Igra je koštala pet dolara? Kakva je to vrsta igre? - pitala je. - Ma, ne. Igra je koštala jedan dolar, ali on je imao samo pet, pa ta četiri mogu biti za nanetu štetu. - Dodao sam. - I mama, Viper je samo jednom rekao "sisa", nemoj biti ljuta. - Matthewu je dodao. Michelle se zagledala u mene i duboko udahnula, dok su joj se nozdrve raširile kao kod razjarenog bika. - Kunem se imalo je smisla dok sam ga grdio. - Branio sam se. Poklopila je oči rukama i vrtela glavom, dok sam ja prišao Matthewu i bacio mu pet, a Maura počela praviti buku iz monitora. Michelle je podigla pogled na Matthewua i procedila. - Neko mora da ima senzore da mu je veliki brat došao kući i sada želi da se igra. - Poljubila je vrh Matthewuove glave i krenula iz kuhinje. - Odmah se vraćam. Ušao sam u dnevnu sobu i seo na kauč. Pre nego sam ga i pozvao, Matthewu je već sedeo pored mene, i naslonio se na mene. Prebacio sam ruku preko njega i jače ga privukao. Prošli smo skoro kroz celu epizodu tog neprijatnog razgovora, i ja sam izvukao telefon da vidim koliko je stati. Pogledao sam dole u Matthewua koji je skoro zaspao, oči su mu se skroz caklile. Polako sam mu spustio glavu, i pažljivo polegao na jastuk. Krenuo sam prema prednjem delu kuće ali osetio sam krivicu da odem a da ne kažem do viđenja, tako da sam duboko uzdahnuo i krenuo stepenicama gore. U gornjem delu Mikeove kuće bio sam možda jednom. Kada god sam dolazio uglavnom smo bili u dnevnom boravku ili dole u muškoj pećini u podrumu, tako da nisam imao pojma gde da idem. 153


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Kada sam se popeo gore, čuo sam pevanje i pratio ga na levo. Prva vrata na koja sam naišao bila su do pola otvorena, ali pevanje je definitivno dolazilo odatle, tako da sam stao i slušao. Bila je to Michelle. Pevala je "Hush Little Baby", pretpostavljam Mauri, sa najlepšim glasom koji sam ikada u životu čuo. Stajao sam zatvorenih očiju, i slušao umirujuću melodiju koja je dolazila od nje. Taman kada je došla do zadnje strofe, odlučio sam da siđem dole i samo je sačekam da se pozdravimo, ali kada sam hteo da koraknem, drveni pod ispod mog stopala je zaškripao. Pomerio sam se i sekundu kasnije, vrata od sobe su se otvorila. - Hej, - nasmejala mi se držeći Mauru na kuku. - Tako mi je žao. Nisam hteo da te prekidam. Matthewu je skoro zaspao dole, i nisam hteo da odem a da se ne pozdravimo, pa sam pomislio da dođem i nađem te, ali onda sam te čuo da pevaš i nisam hteo da te prekidam… - Pomerio sam se polako. - Viper! - Prekinula me je - U redu je. I onako sam već završila. Pre mi je bilo teško da nađem vremena da budem sama sa njom. Matthewu je u centru pažnje kad ona drema, i par puta kada si ga vodio u biblioteku, spavala je isto. Htela sam da provedem par trenutaka sa njom sama. - Obrisala je pljuvačku sa Maurine brade. - Nema veze, molim te ne izvinjavaj mi se. Bilo je lepo. Nisam znao da tako pevaš. - Oh, hvala. - Pocrvenela je i stisla usne, kako bi zadržala smešak. - Ne znam da kuvam, tako da hvala Bogu da postoji jedna dobra stvar po kojoj će pamtiti detinjstvo, jel tako? Posle kratkog, neugodnog trenutka u hodniku, pročistio sam grlo. - Kako god, on spava i siguran sam da imaš večeras još posla, tako da idem. - Imaš li planove za večeras? - Pitala je dok me je pratila dole niz stepenice. Zavrteo sam glavom - Ne. - Onda ne moraš da ideš. Kada smo stigli do dole, okrenuo sam se ka njoj. - Huh? - Vodio si mog sina na ručak i spasao ga od naduvanog tinejdžera. Zadnje što mogu da uradim za tebe jeste da te ponudim parčetom pice. - Ne moraš da mi kupuješ večeru. - Smejao sam se.

154


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Dobro. - Okrenula se i krenula prema kuhinji. - U tom slučaju, budi tu dok ne donesem pare za ono danas. - Nećeš mi platiti, - tiho sam povikao za njom. Zaustavila se na vratima kuhinje i okrenula, balansirajući sa Maurom na kuku i podigla obrve. - Opet dobro. Kobasice ili feferone? Pošto smo Matthewu i ja ručali pre sat vremena, kada se probudio iz njegovog kratkog dremanja, utrošili smo vreme do večere Lego kockama. - Sedi dole kod mene, - povukao me je za majicu kada sam ušao u dnevnu sobu. - Hej, pogledaj! - Pokazao sam dole na njega. - Sediš u turskom sedu. I ja ću. Čuo sam Michelle kako lupa po kuhinji dok je punila mašinu za sudove. Veliko pakovanje Lego, i milion malih delova bilo je pored Matthewa. - Šta ćemo da pravimo? - Pitao sam ga. - Vatrogasnu stanicu. - Gledao je dole na šemu. Što se više koncentrisao, delovao je sve stariji. - Da li želiš da ti pomognem? - Nisam bio siguran šta da radim. Nekoj deci Lego kreacije bile su svetinja. Uzdahnuo je. - Možeš li da napraviš moja vatrogasna kola da idu u moju vatrogasnu stanicu? Klimnuo sam. - Smatraj to rešenim. Sedeli smo u tišini, radili na našim kreacijama, skoro satima bez ijedne reči, samo se koncentrišući. Posle nekog vremena, čuo sam Michelle kako se smeši, pa sam pogledao gore. Stajala je iza kauča sa prekrštenim rukama, smešeći nam se nakrivljene glave. Pogledao sam dole ka Matthewu pa opet ka njoj, pitajući se čemu se smeje. - Šta? - Jesi nekad gledao film Forrest Gump? - Pitala je. Nekad. - Da, pre mnogo vremena.

155


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Tu je scena na kraju filma gde veliki Forrest ide da gleda TV sa malim Forrestom i Jenny ih posmatra sa strane. Smejala se sama sebi jer su izgledali isto i sedeli na isti način. Vas dvojica ste me samo podsetili na to. Nisam ni primetio da Matthewu i ja sedimo na isti način sa raširenim nogama i Lego kockama između nas. - Šta Jenny kuva posle te scene za vredne momke? - Dražio sam je, gledajući u nju dok sam spajao dva mala crvena dela Lego kocki. - Rekla sam ti da ne kuvam. Mogu napraviti špagete i francuski tost. To je sve. Podigao sam obrve na nju. - Kajgana? Odmahnula je glavom. - Ne. - Rolat od mlevenog mesa? - Ne. - Čili? - Ne. - Burgere? - Ne znam čak ni kako se koristi gril. - Smejala se - Šta misliš da naručim picu? Matthewu je bez podizanja pogleda sa svog posla rekao. - Ja volim picu! - Hvala Bogu za to, druškane. - Primakao sam se i razbarušio mu kosu. - Kako god. Rekao si mi da znaš da kuvaš? - Michelle je prošla okolo i sela na stranicu kauča, povlačeći noge gore. - Zapravo jesam, - rekao sam ostavljajući Lego i okrenuvši se prema njoj. - Stvarno volim da kuvam, ali nikad to ne radim samo za sebe. Nije vredno nereda. Uvukla je donju usnu i klimnula.- Impresivno. Šta znaš da napraviš? - Pa recimo sve, - odgovorio sam. - Baka me je naučila. - Stvarno? - Da. Bila je godinama kuvarica. Nije išla u školu za to ili slično, ali bolja je nego većina koja jeste. - Gledao sam u pod, smešeći se dok sam pričao o Gam. - Radila je u bogosloviji u kuhinji, tako da je kuvala za buduće sveštenike. Obilne večere svako veče. I donosila bi kući

156


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan ostatak za nas. Goveđi ribići, piletina u ruzmarinu, najbolji pire krompir koji bi probala u životu. Pravi umetnik u kuvanju. Neverovatna je. Krenula mi je voda na usta od razmišljanja o tome kakvu je hranu Gam imala u frižideru. - U svakom slučaju, - slegnuo sam ramenima, - pitao bih je kako je napravila to jelo, to jelo i to jelo i pratio sam je. Čak i sada kada hoću da napravim nešto novo, polovinu odnesem njoj da proba, i držim dah dok ne stavi prvi zalogaj u usta. - Shvativši da sam puno pričao o Gam, pogledao sam gore ka Michelle, kojoj su se slivale suze niz obraze. Uspaničio sam se. - Šta sam rekao? Izvini. - Ne, ne. - Obrisala je suze - Nije ništa što si rekao. Samo sam ljubomorna. Nikada stvarno nisam imala porodicu. Bila sam usvojena, jedino dete koje su imali, a onda su se razveli. Jednom godišnje posećivali smo baku i dedu, sve dok nisu umrli. Mama mi je umrla kada sam bila u srednjoj školi, a tata se ponovo oženio i preselio na Zapadnu obalu. Pričali smo, ali ne često. Tako da sam to stvarna ja. - Žao mi je, - grozno sam se osećao. Taman kad bih pomislio da me popušta krivica i osećam se bolje, nešto se dogodi da opet ispliva na površinu. Mike je bio njena jedina porodica, i ja sam joj ga uzeo. - U redu je, - osmehnula se najbezizražajnijim osmehom koji sam video. - Navikla sam. Uvek se sve svodilo samo na mene i Mikea. Ne znam da li znaš, ali Taylor se preselila ovde kratko nakon njegove smrti da mi pomogne i da češće viđa decu. Trudi se, ali nedelju dana nakon što se smestila, otkrila je da mladi muzičar u stanu do njenog, ljubav njenog života, tako da je bila... zauzeta. - Treba da ideš jednom sa mnom da upoznaš Gam, - odgovorio sam. Reči su mi same izletele iz usta, i odmah sam zažalio. Blago se okrenula prema meni suženih očiju. - Zašto bih to radila? - Ne znam. Samo je jednom poseti. Ona stvarno jedino ima mene, ali ja sam užasan unuk i ne idem tako često kao što bih mogao. - Oh, jesu i tvoji roditelji umrli, takođe? Samo jedno pitanje bilo je dovoljno da mi se zategne svaki mišić u telu. - Ne, živi su, rekao sam tiho. 157


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Ne viđaš ih? - Ne. - Ne moraš, ali hoćeš mi reći zašto? Jebeno ne. Duboko sam udahnuo i pogledao je. Nikada do ovog trenutka nisam primetio kako su joj oči plave, dok je gledala u mene, čekajući da joj odgovorim na pitanje. - Um... - oklevao sam. - Moji roditelji i nisu baš najbolji ljudi. U stvari su seronje. Pa kada sam bio dovoljno star da odlučim ko sam i šta ne želim u životu, nisu napravili ni korak. - Hmmmm, - pogledala je u krilo i igrala se materijalom od pantalona. - Pa ti si onda nekako kao ja... sam? - Da, - klimnuo sam. - Možda tako i volim. Što su ti ljudi bliži, veće su šanse da te povrede. Taman kad je otvorila usta da kaže nešto, čulo se zvono. - Stigla je pica! - Matthewu je rekao živahno, skočivši na noge i poskakujući gore dole uzbuđeno. - Nastavićemo, - namignula mi je ustajući sa kauča i krenula napred. Ili nećemo.

158


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 25.

Otvaranje sezone potrefilo se na petomesečnicu Mikeove smrti. Budući da mu Wildsi nikada nisu formalno odali počast u javnosti, odlučili su da će otvaranje sezone biti savršeno vreme za to. Svaki član tima bio je na ledu u pravoj liniji, rame uz rame, dok se Mikeov dres penjao ka krovu uz minut ćutanja na stadionu. Gledao sam kako ga reflektor sporo prati sve do vrha.

ASHER 88 Svako oko u areni bilo je na meni, mogao sam da ih osetim na leđima. Svi su mislili isto – Mike bio bio ovde, ali nije zbog Vipera. Želeo sam da igra počne. Želeo sam da se ovaj trenutak završi, očajnički. Bes mi je kolao kroz vene, i jedva sam čekao da izađem na led i izbacim ga iz sebe pre nego što eksplodiram. Ruka na mom ramenu vratila me je u stvarnost. – Jesi dobro? – Brody se mrštio. Pogledao sam okolo, i video da su svi ostali već klizali na ledu, ali ja sam bio toliko izgubljen u glavi, da nisam primetio da smo završili. - Da, dobro sam. Idemo! Utakmica protiv Oilersa bila je kao krvava bitka. Jednom momku bilo je potrebno četiri šava za zatvaranje rupe na bradi, drugi momak je izgubio dva zuba, medicinski lepak pokrpio je još jednu posekotinu na ruci – a to je bilo samo u njihovom timu. Na kraju, Wildsi su izašli kao pobednici, jedva, rezultatom 3-2. Žestoka borba do kraja je mogla iznuditi izjednačenje, ali zahvaljujući Murphyu i njegovim brzim rukavicama, izbacio je pak u vazduh i spasao dan. Posle svake utakmice, obično smo se malo družili dok je publika izlazila, ali to veče otišao sam na ekstra dugo tuširanje, nadajući se da će gužva i reporteri nestati dok ne završim. Obmotao sam se peškirom, a samim tim i mog usamljenog prijatlja koji nije video akciju skoro tri nedelje i otišao do ormarića da se obučem. - Skoro su svi otišli. Osim Kacie. – Rekao je Brody sa drugog kraja svlačionice. Okrenuo sam se kako bi se suočio sa njim. Nisam ga čak ni video da sedi na klupi. 159


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Oh. Kako god. – Slegnuo sam ramenima kao da mi je bilo sve jedno. - Nemoj mi prosipati ta sranja. Znam te, – nasmejao se. - Teško je, – priznao sam. – Ne samo da je bila prva utakmica, već i to sa Velikim Mikeom, a znaš kako novinaru znaju biti gladni. Ne želim da kažem ili uradim nešto zbog čega ću posle žaliti. - Kao lomljenje kamere? Gledao sam u njega, – To me je koštalo deset jebenih hiljada. - Zaslužio si, ali i on je. Požuri sa oblačenjem. Izaći ću sa tobom. Navukao sam duks i nabacio kapuljaču odustajući od sušenja kose. Hteo sam samo da idem kući i zavučem se u krevet. Zgrabio sam torbu i pratio Brodya iz svlačionice spuštene glave sa kapuljačom, u slučaju da ima još nekoga napolju. Drvena vrata od svlačionice su se zatvorila iza mene, i moje ime je odjeknulo. - Viper! Podigao sam pogled i video Matthewa kako trči niz hodnik ka meni. Spustio sam se odmah na kolena i raširio ruke da ga uhvatim. - Šta ima, druže! – Iskreno sam bio šokiran što sam ga video. Michelle u poruci nije ništa spominjala da će doći na utakmicu, ali bio sam uzbuđen da vidim nju i Matthewua. Čim se približio dovoljno, zgrabio sam ga i bacio u vazduh. Lucy i Piper su trčale pravo prema Brodyu i obmotale ruke oko njegovih nogu dok je Emma išla brzo koliko su joj njene male noge dozvoljavale, gledajući pravo u njenog tatu. Michelle i Kacie bile su iza njih. - Dobra utakmica, pastuve, – Kacie je rekla zavodljivo spuštajući poljubac ka Brodyu. - Da li vas dvoje znate da se obuzdate? – Prevrnuo sam očima. Brody me je pogledao dok je mazio Kacin stomak, koji se činio svakim danom sve veći. - Očigledno ne. - Zdravo, strika V! – Piper je rekla sa Lucy koja mahala iza nje. - Šta ima bliznakinje? – Prišao sam im i obema bacio petaka, a Emmu štipnuo za obraz dok sam prolazio.

160


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Usmerio sam pažnju na Michell, trudeći se da ne zurim previše. Videlo se koliko je bila zgodna u farkama, čizmama i dresu Wildsa. - Hej. – Prišao sam i nezgrapno je zagrlio sa Matthewuom još uvek u rukama. – Nisam znao da ćete doći. - Nisam ni ja, – nasmejala se, gledajući u Kacie pa u mene. – Znala sam šta će raditi za Mikea i nisam bila sigurna da li ću moći da prođem kroz to. Kacie me je nagovorila u zadnjem minutu, i drago mi je što jeste. – Prišla je i stisnula Kacie za ruku. - Drago mi je da jeste. U suprotnom, ne bih imao priliku da vidim ovog momka opet! – Ponovo sam ga bacio u vazduh, a on me nagradio kikotanjem. – Čekaj, gde je Maura? - Ostavila sam je kod kuće sa Taylor. Bilo bi ovo puno za nju. Kacie je pogledala Brodya, pa mene i Michell. – Društvo da li morate odmah da idete kući? Znam da je kasno, ali nije baš toliko. Hoćete da ugrabimo kasnu večeru u Stumpy's? - Ja sam za, – klimnuo sam. Michell je podigla prst u vazduh. – Samo da proverim sa Taylor kakvo je stanje, – izvadila je telefon iz zadnjeg džepa i pomerila se par koraka dok se Matthew izmigoljio iz mojih ruku i stao pred svoje mame. - Dođite ovamo devojke. Navucite kapuljače, molim vas. Postaje hladno, ovde, – Kacie je pozvala devočice sa strane i počela da ih oblači. Čekao sam da Brody krene za njom i pomogne joj, ali on je podigao obrve i gledao u mene stisnutih očiju. - Često se viđate u poslednje vreme. - Ko? - Ti i Michell. Pokazao sam prema Matthewu. – Zbog njega. Volim ovog malog momka. - I to je sve? - Koji kurac pokušavaš da kažeš? – Režao sam na njega – Misliš da se nabacujem supruzi svog najboljeg druga? Odmahnuo je glavom. – Nisam to uopšte rekao. Čak i ako postoji nešto između vas dvoje, neću to osuđivati.

161


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Gledao sam u njega tako žestoko kao nikad u životu. – Jebi se! – Pljunuo sam pre nego što sam pošao ka rampi za parking. Otvorio sam staklena vrata i duboko udahnuo oštar vazduh dok sam izlazio napolje. Nisam trebao da tako prasnem na Brodya, ali koji seronja ubije svog najboljeg druga, a onda se nabacuje njegovoj ženi? Kakav sam ja to čovek, kada je Brody mogao i na sekundu da pomisli kako bih uradio tako nešto? Pre nego sam uspeo da se okrenem i odem, cela grupa je već bila tu. Kacie, Michell, i deca su ušli u njihova kola kada je Brody došao do mene. - Čoveče. Slušaj, nisam uopšte tako mislio, – rekao je približavajući se. – Samo sam primetio da ste se zbližili i... - Znam, znam, – prekinuo sam ga. – Nisam ni ja trebao tako da odreagujem. Samo si me pukao u živac. Ne znam zašto. Žao mi je. - Hej, ma nema veze. Idemo da se opustimo i popijemo pivo u Stumpy's-u, – potapšao me je po ramenu. – Bila je ovo emotivna noć za sve. Svi treba malo da oladimo. Klimnuo sam i krenuo prema autu, nadajući se da će me proći usrano raspoloženje do bara. Od vremena kada smo krenuli sa parkinga, raspoloženje mi se popravilo. - Viper! Mogu li da sednem pored tebe. – Matthew je vikao povlačeći me za ruku. Pustio sam mu ruku i podigao ga da mi sedne na ramena. - Bilo bi ti i bolje da sediš pored mene. Naša mala banda prošla je kroz ulaz Stumpya, ne narušavajući već postojeću atmosferu. Ljudi koji su očigledno gledali utakmicu na TV-u, vikali su i navijali dok smo se mi probijali do našeg stola. Brody i ja smo se okrenuli kako bi uzeli par dodatnih stolica za decu, dok je Kacie seldala sa Emmom u krilu, sasvim neugodno. - Evo me, daj je meni, – Brody se smejao. – Nemaš tu baš puno mesta. Kacie je ispravila leđa i podbočila se rukama. – Hvala Bogu. Mislim da sam spremna da se upoznam sa ovom malom devojčicom. - Koliko još? – Michell je pogledala u Kacie dok je skidala kapuljaču Matthewu. Njegova plava kosa štrčala je na sve strane, ali se on ipak nasmejao bez ijedne brige na svetu. Prošao 162


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan sam polako po njegovoj kosi, polako je spuštajući dole i dodirnuo mu čelo svojim bez ijedne reči. - Šest nedelja. – Kacie je uzdahnula. - Čija je ideja bila da se ova beba rodi u toku sezone? - Um... – Brody je na brzinu pogledao u Kacie pa u mene – Mog penisa. - Čepići za uši! Čepići za uši! – Michell je vikala poklapajući Matthewove uši. - Ma daj, ozbiljno! – Kacie ga je streljala pogledom dok su se Lucy i Piper sklonile iza nje kikoćući se. - Izvinjavam se. – Brody se smejao kada je Portland prišla stolu. - Hej društvo! Oooh, doveli ste danas i mališane? – Pogledala je Lucy i Piper pa onda Matthewa i Emmu. - Da. Momci su danas imali utakmicu povodom otvaranja sezone, tako da slavimo. – Kacie se ponosno nasmejala. - Oh, tako je. Gledali smo ih na TV-u. Samo napred! Hoćete u krigle? – Pitala je. - Uh, ne, ja neću pivo. Ja ću... - Pivo od đumbira. – Nasmejala mi se. - Da, – nagnuo sam se prema Matthewu. – Hoćeš i ti pivo od đumbira? - Čekaj! – Michell je viknula. – Nikada pre nije to pio. - Molim te mama? – Uzviknuo je, molećivo je gledajući velikim plavim očima. – Želim pivo od đumbira kao Viper. - Dobro, – uzdahnula je. – Samo jedno, ali sigurna sam da ti se neće dopasti. Brody je naručio pivo i Kacie limunadu za nju i devojke. - Šta želite da jedete? Picu? – Pitala je dok očima prelazila preko menija. - Meni zvuči odlično, – stavio sam šake sa obe strane glave i gledao u TV iznad nas, nadajući se da ću uhvatiti neku zanimljivu akciju. - Matthew, da li ti voliš picu? – Kacie je pitala. Michell je momentalno pogledala u mene, i onog trenutka kada smo napravili kontakt očima, počeo sam se smejati na sav glas.

163


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Prekini! – Viknula je molećivo, bacajući salvetu na mene. – Da se nisi usudio da kažeš ni reč. Glava mi je pala između ruku na sto. Toliko sam se jako smejao da sam mislio da ću pući. Iako je to bio samo nevini kometar na picu, činjenica da je Michell znala čemu se smejem činio ga je hiljadu puta smešnijim. - Šta smo propustili? – Brody je pitao, gledajući čas mene, čas Michell. Michell je polizala usne i vrtela glavom, još uvek pokušavajući da se ne nasmeje prevrćući očima. - Ništa. Viper je derište, ali sigurna sam da to već znate. Voli da me zadirkuje da previše naručujem picu jer ne znam da kuvam, iako ni njega nisam videla da je napravio nešto više osim sendviča. – Podigla je obrve prema meni, podsmevajući mi se. - Voa. Voa. Voa. – Podigao sam ruke. – Prokletstvo, ja znam da kuvam. Znam dobro da kuvam. Nagnula se, izazivajući me. – Dokaži. Jebeni izazov je prihvaćen.

164


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 26. - VIPER!! Bio sam na ledu tokom jutarnjeg treninga i čuo zvuk mog imena. Podigao sam pogled prema klupi i ugledao Miu, pomoćnicu trenera Collinsa kako stoji u boksu i maše rukama kako bi mi privukla pažnju. - Šta ima? – Rekao sam, klizajući prema njoj. - Trener želi pre treninga na brzinu sa tobom da razgovara, – nasmejala se i otišla. Šta je sada ovo, jebote. - Važi, biću tamo za minut, – polako sam odgovorio. Bilo bi lepo da me je pozvao pre nego što sam navukao klizaljke i štitnike, ali on je šef, i ne mogu mu reći ne. Otišao sam do svlačionice i proveo deset minuta presvlačeći se pre nego što sam krenuo put njegove kancelarije. - Uđi! – Viknuo je nakon što sam kucnuo na vrata. Otvorio sam ih i ušao unutra, spreman na sve. – Hej, Viper, – uputio mi je slabi osmeh pokazujući na stolicu pored njegovog stola. – Sedi. Stomak mi se stisnuo. Već je bio besan, a nije ni krenuo da priča. Zašto su mi dođavola dali da krenem sezonu, ako nisam još za to? U koji grad će me prebaciti? Odselio bih se i poveo Gam sa sobom. Šta sa Matthewom? Mozak su mi preplavljivala pitanja dok je Collins gledao u mene dugo vremena bez ijedne reči. Napokon se opustio, naslanjajući se na stolicu. – Pa, impresioniran sam. Šta? - Šta? - Jutros smo imali telefonsku konferenciju sa dr Roberts. Rekla nam je kako dobro napreduješ na terapiji, i dala je zeleno svetlo da nastaviš dalje i počneš sezonu, – stolica mu je zaškripala kada je digao ruke iza glave i tu ih zakačio. - Čekaj. Pričao si sa dr Roberts? O meni? – Panika mi je preplavila grudi. Nisam želeo da iko, pogotovo moj trener, zna ono o čemu samo dr Roberts i ja pričali u ordinaciji. 165


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Pa, o tebi uopšteno. Ništa specifično. Samo nam je rekla da nisi propustio ni jedan sastanak i da joj se čini kako lepo napreduješ. Velike gazde su bile srećne, tako da sam i ja srećan. Pa, odlično. Možeš nastaviti da se viđaš sa njom ili prestati, taj deo je skroz na tebi, sve kontrole su... gotove. - Oh, – polako sam klimnuo, gledajući u olovku na njegovom stolu. – Lepo je znati. - Ponosan sam na tebe. Sada, idi na trening, – ustao je i pružio mi ruku da se rukujemo, što sam mu uzvratio. Onda sam brzo napustio njegovu kancelariju. Kada sam bio klinac, bilo je million stvari od kojih bih osećao slabost u stomaku. Razbijanje komšijskog prozora, grebanje tatinog novog auta biciklom, zapečećena koverta u mom rancu koju sam morao da dam roditeljima da potpišu i vratim je u školu sledećeg dana. Ni jedna ta stvar nije mogla da se uporedi sa pozivanjem u direktorovu kancelariju, tako se osećam svaki put kada me pozovu u kancelariju trenera Collinsa, ali ne i ovoj put. Ovaj put napustio sam njegovu kancelariju sa osmehom na licu. Od silne žurbe tog jutra, zaboravio sam da pošaljem svoju uobičajnu jutarnju poruku Michell. Čim se trening završio, zgrabio sam telefon.

„ Jutros malo kasnim, ali kako je tu?“

Skupljao sam znojavu odeću i gurao je u torbu dok sam čekao odgovor.

„ Grozno. Pokušavam da napravim palačinke sa čokladom i napravila sam mali požar. Kuhinja je u totalnom haosu. Ne znam uopšte šta da radim.“

Sveto sranje. Po drugi put danas, srce mi je preskočilo.

„ Sveto sranje. Jesi ozbiljna? Šta mogu da uradim? Možete odmah doći kod mene.“

166


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Ruke su mi se toliko tresle da sam mogao dva puta da ispustim telefon. Seo sam na klupu gledajući u pod, duboko udišući. Bilo mi je potrebmo da odgovori.

„ Samo se šalim. LOL.“

Šta? LOL?

„ Zezaš me sada, zar ne? To je bila šala?“ „ Samo ti vraćam za onu poruku o kurvama ;) “

Sranje. Kakvo malo sranje.

„ Postoji velika razlika između žene kojoj plaćaš za seks i zapaljene kuhinje. Hvala što si me dovela do srčanog udara.“

- Sa kim se dopisuješ? Podigao sam pogled i ugledao Louiea kako me gleda iza ormarića. Brody je došetao i stao pored njega. – Da, smeješ se kao idiot. - Ni sa kim, – rekao sam odbrambeno, ustao i stavio telefon u torbu – Dame vidimo se za dva dana. Izašao sam napolje i bacio torbu na suvozačevo mesto baš kada je telefon počeo da zuji kao lud. Pre nego što sam pokrenuo motor, proverio sam poruke. Tri, sve od Michell.

„ Ha! Dobro je preplašiti te s vremena na vreme“ „ Viper, odgovori mi. Samo sam se šalila.“ „ Hej! Nisi se stvarno naljutio, zar ne? Molim te odgovori mi.“

****

167


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Dajući sve od sebe da izgledam ljutito, legao sam na zvonce na vratima. Morao sam se koncentrisati da držim namrštene obrve i da se ne nasmejem kada se pojavi iza ćoška i krene prema vratima. Lice joj je bilo ozbiljno. Stiskala je usne, tužnih očiju dok je otvarala vrata. - Slušaj, znam da mi je šala bila glupa. Nisam nikako smela tako da te poplašim, – govorila je dok sam ulazio unutra, držeći ruke i dalje iza leđa. – Grozno se osećam i stvarno mi je žao. Držao sam pogled dole, jer sam znao ukoliko je pogledam počeću da se smejem. – Stvarno ne znam ni šta bih rekao za ono što si uradila, Michell. Osim… – izvadio sam picu iza leđa, – da te je dobro preplašiti s vremena na vreme. Pogledala je u picu pa u mene, usta su joj ostala otvorena a oči postale ogrome. – Ti veliki seronjo! Stisnuo sam se kada me je pesnicom udarila u ruku. - Mislila sam da si ljut na mene! – Udarila me je još tri puta. – Osećala sam se loše. - Ne možeš prevariti profesionalca, – rekao sam snishodljivo sa osmehom na licu. Prevrnula je očima i uzela mi kutiju sa picom iz ruku noseći je u kuhinju. Išao sam za njom, uživajući u pogledu toliko da sam bio besan na sebe. Ušli smo u kuhinju i Maura je sedela u svojoj stolici, očajnički pokušavajući da se izbori sa nekim komadićima hrane između prstiju. - Hej, malena, – sagnuo sam se i poljubio je u vrh glave, zaustavljajući se da pogledam njen tanjir. – Šta je to? - Zovu ih Puffs. Neka vrsta pahuljica za bebe, ali se brzo istope u ustima tako da ih mogu jesti i oni bez zuba, - sklonila je poklopac sa pice i uzela dosta salveta. Uzeo sam punu šaku pahuljica i strpao u usta. Maura je gledala pravo u mene. - Prilično su dobre, ha? – Rekao sam. Ogroman osmeh pojavio joj se na licu dok je pokušavala da uzme pahuljicu i nahrani me. Otvorio sam usta a ona me je polako hranila, nakriviši samo vrat kako bi me videla. - Mmmm, tako ukusno. Hvala ti, - štipnuo sam je za mekani obraz kada sam se ispravio - Hej… - Pogledao sam po kuhinji i dnevnoj sobi - Gde je moj mali drugar? Matthew uvek dotrči do ulaznih vrata da me pozdravi. - Tamo je, - pokazala je prema kauču - zavukao se ispod ćebeta, bolestan. 168


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Prošao sam do kauča da se uverim, Matthew je bio sklupčan u loptu i gledao TV. - Čoveče, šta ima? – Nežno sam rekao sedajući pored njega. Pomerio je pogled kada mi je čuo glas, ali se nije pomakao. Stavio sam ruku na njegovu glavu i trljao mu palcem čelo. - Šta nije u redu? - Boli me stomak, - glas mu je pukao dok su mu se oči punile suzama. Nisam znao šta da radim. - Jel mogu nešto da ti donesem? Želiš li malo pice? - Ne! - Michelle je viknula iz kuhinje. – Povraćao je čitav dan. Za sada hrna ne dolazi u obzir, pogotovo pica. - Povraćanje je loše, zar ne? Može da dehidrira? - Pozvao sam Michell dok sam gledao dole u Matthewa. Jadni mali druškan je bio bled kako ga nikad nisam video, sa tamnim podočnjacima ispod očiju. Izgledao je očajno. - Da, može, - stavila je ruke na kukove i slegnula ramenima, - ali ne mogu da ga nateram da išta popije. Spustila sam šolju još u devet sati ujutru na stočić. Nije je ni takao. Bila je u pravu. Šolja Tomas i drugari je bila puna do vrha. Spustio sam se ka njemu. - Hej, druže... znaš li da sam i ja jednom imao stomačni virus? - Okrenuo je glavu samo malo prema meni. - Stvarno? - Da, nekada. I znaš od čega sam se osećao bolje? - Čega? - Pitao me tihim glasom. - Pa pio sam Gatorade. Ima one male magične elektrolite i čini da ti se stomak oseća bolje. Želiš li da odem i uzmem ti jedno? Nije baš izgledao uzbuđeno, ali je klimnuo, pa sam ga poljubio u glavu i otišao do kuhinje - Nemaš Gatorade u kući, tako? Michell je pogledala po kuhinji, misleći na sekundu, pre nego što je odmahnula glavom. - Nemam Gatorade u kući... već duže vreme. Znao sam šta ta pauza znači. Niko od nas nije želeo da je tumači. - Dobro, trknuću do radnje. Treba li ti još nešto? - Ne, - uzdahnula je - Imamo dosta zaliha. 169


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Važi, dolazim brzo.

****

Otprilike posle pola sata, ušao sam na ulazna vrata noseći četiri plastične kese. Michell je iznenađeno zurila u kese kada sam ušao u kuhinju i stavio ih na sto. - Koliko si to uzeo Gatorade? - Puno, - uzdahnuo sam, gledajući u kese pa u nju. - Nisu samo Gatorade unutra. Apotekarka je rekla da bi slani krekeri bili dobri za njegov stomak, pa sam uzeo par pakovanja. Onda sam pokušao da smislim način na koji ću ga naterati da popije tečnost, pa sam uzeo pakovanje nekih ludih slamčica. Onda sam pomislio da bi mogli da ga podmitimo da pije, pa sam uzeo bojanku i bojice, isto. Michell je brzo disala, gledajući između mene i kesa na stolu. - Sve to si uzeo za njega? - Naravno, - odgovorio sam. - On je moj drugar. Osećam se loše jer je tako bolestan. Odjednom, Matthewova mala glava pojavila se na drugoj strani kauča. - Jesi uzeo plavu Gatoradu? Ta mi je omiljena. - Ha! - Pucnuo sam prstima - Naravno da jesam. Da li voliš lude slamčice? Matthew mi je uputio osmejak dok je klimao glavom. - Dolazi odmah! - Pozvao sam ga. Okrenuo sam se da pitam Michell gde mu stoji šolja, ali nje nije bilo. Zvuk šmrcanja dolazio je iza ugla pa sam ga pratio. Michell je bila naslonjena na zid od sobe i brisala uplakane oči rubom majice. Naslonio sam se ramenom na zid kako bih mogao da je gledam u lice, ne govoreći ništa za sekundu. Posle još par šmrcanja i brisanja sa majicom, napokon sam pitao. - Jesi dobro? - Da, - stavila je prste na uglove očiju kako bi sprečila da joj još suza krene. - Šta je ovo? Šta se dešava?

170


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Slegnula je ramenima. - To je... lepo. Prošlo je neko vreme kada sam sve morala sama a sada si ti ovde i način na koji si uskočio u akciju i pomogao... - Glas joj je pukao i utihnula je. Ušao sam u kuhinju i uzeo paklu maramica sa radnog dela. Matthew je podigao glavu sa kauča – Šta nije u redu? Da li je mama dobro? Pogledao sam u maramice pa u njega - Oh da, dobro je. Ima veliku slinu pa joj trebaju maramice. Počeo je da se kikoće i legao. Polako sam se okrenuo prema ćošku i zvadio maramicu iz pakovanja. -Hvala, – ponovo je šmrcala uzimajući maramicu od mene. - Izvini. Ovo je tako glupo. Verovatno misliš da sam neurotični moron. - Čak ni malo, - rekao sam smrtno ozbiljan. Gledala je pravo u mene dok su joj se oči opet punile suzama - Ne znam šta mi je, radila sam da prebolim sve to. Moj sin je dobio stomačni grip i ja sam odmah potonula. Nikad je ranije nisam čuo da se pravda. Morao sam da je zaustavim. - Hej. Meni se ne moraš pravdati, dobro? A što se tiče Gatorde, bio sam sretan što mogu da pomognem. Stvarno je postao moj mali prijatelj u poslednje vreme, i osećam se loše što je bolestan. - Tu si bio sve vreme i to je stvarno lepo... za njega i za mene. - Obrisala je maskaru ispod očiju - Smeje se više sada nego u poslednjih par meseci, i nisam ni shvatila koliko sam usamljena. Poruke koje mi uobičajno šalješ svakog jutra mi osvetlaju dan. - Brzo je pogledala u mene i zavrtela glavom kao da je rekla nešto pogresno. - Nisam tako mislila... - Znam, - primakao sam se i obrisao joj suzu sa obraza. - U redu je. - U svakom slučaju, - ponovo je obrisala oči i pogledala u mene nasilno se osmehujući, dovoljno kukanja za jedno veče. Idem mom malom dečku da dam malo Gatorade dok ti isečeš picu, vazi? Suzio sam pogled ka njoj i rekao. - Imam bolju ideju. Baci tu picu.

****

171


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Dva sata su prošla od kako sam otišao brzinski u radnju, Michell i ja smo sedeli na kauču u totalnoj komi od hrane, napunjeni piletinom sa roštilja, pečenih krompirića i špargli u permezanu. - O moj Bože, - rekla je. - To je bilo nešto najbolje što sam jela u životu. - Drago mi je da ti se svidelo, - nasmejao sam joj se. – Možeš da se izviniš kada budeš spremna. Podigla je glavu mršteći se na mene, - Da se izvinem? - Dobro znaš da sam ti rekao da znam da kuvam, sumnjala si u mene. Šta si mi ono rekla? Verovaću ti kada to i dokažeš? - Da mogu da ustanem, došla bih i udarila te, - pretila je, dižući jedan ugao usana u smešak. - A ti... - Naslonio sam se i pomazio Matthewa po kosi, - dobro napreduješ sa Gatoradom. Samo napred, druškane. Matthew je bio na svojoj drugoj čaši Gatorde do sada, išlo mu je dobro. Ništa nije povratio, čak mu se i boja u licu vratila. - Veče se završilo mnogo bolje, nego što je jutro počelo, samo da ti kažem. - Michell je zevala - I znaš, u pravu si. Izvini. Pogledao sam je krajičkom oka. - Molim? - U pravi si, - ponovila je opet. - Kada si rekao da znaš da kuvaš, stvarno sam mislila da lažeš, ali definitivno si to dokazao, i žao mi je. - Vau! - Procedio sam. - Kladim se da ti nije bilo zabavno da to kažeš. - Ni malo, - prevrnula je očima. Pogledao sam na sat na telefonu. - U redu, pa bilo bi dobro da krenem. Imam nekih obaveza sutra ujutru koje moram da obavim pre nego što krenemo iz grada. - Čekaj, - odjednom se uspravila. – Hoću nešto da te pitam, ali moraš mi obećati da se nećeš smejati. - Dobro, - smejao sam se. - Obećavam. - Već sada se smeješ, - uzdahnula je.

172


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Moja greška. Evo, probajmo ponovo... – Pročistio sam grlo i napravio svoje najozbiljnije lice. - Dobro, probaj opet. Sada sam spreman. - Pa, mislila sam o tome već nekoliko dana, ali nisam bila sigurna da li da te pitam do večeras. Stvarno ne želim da Matthew i Maura odrastu sećajući se njihove mame kao pica dostavljača. Hoćeš li me... naučiti? Podigao sam obrve. - Da te učim da kuvaš? Zagrizla je usne i klimnula. - Dođavola da. Voleo bih to. - Stvarno? – Oči pune nade su joj sijale kako ih nikada do sada nisam video. - Da, stvarno. Doći ću sutra kada završim sa svojim poslovima, oko dva sata, i pravićemo večeru, dobro? - Biću spremna, - rekla je samouvereno.

173


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 27.

Ustao sam ranije sav u žurbi, sve obaveze sam uradio u rekordnom roku i zgrabio par stvari iz samoposluge za koje sam bio siguran da Michelle nema u kuhinji. Imao sam još malo vremena da ubijem dok nisam otišao kod nje, pa sam svratio do Gam i odneo joj kutiju keksa od badema u obliku polumeseca, njen omiljeni. Spustila je keks na tacnu i stavila ih na sredinu stola pre nego što je uzela pivo od đumbira i dala mi ga. - Šta? - Nasmejao sam se u odbrani, čim sam primetio kako gleda u mene suženih očiju. Naslonila je bradu na ruku i nastavila da me gleda u oči, potom mi je skenirala čitavo lice dok sam ja ubacivao keks u usta. - Ti. Šta se dešava? Slegnuo sam ramenima. - Ništa se ne dešava. - O čemu to pričaš? - Ne znam. Ne mogu da skontam, ali činiš se... kao da grizeš. - Ne grizem, - raspravljao sam se otvarajući pivo i uzimajući veliki gutljaj. - Znam. Zato i pitam. - I onda, šta ima kod tebe? - Lawrence, imam skoro devedeset godina. Činjenica da se probudim je uzbudljiva, slegnula je i uzela keks sa tacne. - Tako je. Nekome će uskoro rođendan, - gledao sam u nju podižući obrve gore dole. - Da, i želim prokleto veliku žurku. To će verovatno biti moj poslednji rođendan. Prevrnuo sam očima na nju. - Zadnjih deset godina to govoriš za svaki rođendan. - Pa, ovaj put mislim ozbiljno, tako da ti je bolje sve da spremiš. Želim veliku tortu i nekoliko striper plesača, okej? Namrštio sam se na nju i zatresao glavom. - Van pameti si. Neću ti naručiti stripere. - Stvarno? - Udarila je rukom snažno od sto i pogledala u mene. - Umirućoj dami nećeš da ispuniš poslednju želju? 174


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Jesi ti uvek bila tako dramatična? - Smejao sam se dok sam jeo još jedan keks. - U glavnom, jesam. Čisteći se od šećera u prahu sa ruku i farmerica, ustao sam. - U redu, izvini što sam navratio na kratko, ali da idem. Doći ću kada se vratimo u grad, važi? Sagnuo sam se i poljubio u čelo. - Gde treba da budeš? Šta je to bolje od mene? - Uh… - Zbunio sam se - Učim prijatelja da kuva. Nešto jednostavno za večeru. Ništa specijalno. Suzila je oči i opet lupila šakom o sto. - Znala sam! - Viknula je. - Znala si šta? - Da to nije slučajno žensko? Uzdahnuo sam, ne želeći da odgovorim na njeno pitanje. Gledala me je pravo u oči, lupkajući prstima i sto. - Da, - konačno sam priznao, - žena je, ali nije ono što misliš. To je Mikeova žena. - Oh, - cimnula je glavom pomalo iznenađena. - Nisam to očekivala. - Upravo tako. To je samo čas kuvanja, okej? - Dobro, - rekla je neobavezno. Pogledao sam je i okrenuo se prema ulaznim vratima, većina muškaraca ne bi stavljala kolonjsku vodu za čas kuvanja! Zavrteo sam glavom i taman stigao do vrata kada je opet viknula za mnom. - I ne zaboravi za moju žurku. I stripere. Mogu da iskoče iz torte! - Doviđenja! - Doviknuo sam, zatvarajući vrata.

****

Najlepši zvuk koji sam ikada čuo dolazio je iza ulaznih vrata Michelline kuće. - Tooo! Viper! - Čuo sam Matthewa kako viče, dok je trčao prema meni. - Druže moj! - Namestio sam kese sa hranom tako da sam ga mogao prihvatiti kada mi je skočio u naručje, kao i uvek. - Kako se danas osećaš? - Skenirao sam njegovo lice. Bio je rumen. Nije imao tamne krugove ispod očiju. - Izgledaš sjajno. 175


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Osećam se bolje, - smejao se dok me je stezao oko vrata tako jako da sam se zakašljao. - Bio si u pravu, elektroliti su pomogli! Namrštio sam se na njega. - Elektroliti? - U Gatoradi. - Oh, elektroliti! - Nasmejao sam se. - Da, izgleda da su odradili posao. Tako da mi je drago. Želiš li da mi pomogneš oko kesa? - Polako sam ga spustio na zemlju, a on je momentalno zgrabio dve kese i vukao ih za sobom po drvenom podu. Spustio je kese na prag od vrata, da sam skoro naleteo na njega, i otrčao u dnevnu sobu da gleda TV. Pogurao sam kese po podu do kuhinje ostavljajući ih uz nogu. Michelle je stajala pored kuhinjskog pulta sa najvećim osmehom na licu. - Ups! Ja ću to, - prošla je sa druge strane i uzela kese. Njena plava kosa bila je vezana pozadi u neobaveznu punđu a roza kecelja vezana oko vrata. Izgledala je apsolutno očaravajuće stojeći tako, spremna za akciju. - Tako sam uzbuđena. Prošlu noć skoro ništa nisam spavala. Smejao sam se spuštajući ostale kese na kuhinjski sto. - Stvarno? Zbog lazanji? - Volim lazanje! - Oblizala je usne i veselo uzdahnula. - I ja isto. To mi je jedno od omiljenih jela, - počeo sam da vadim stvari iz kese. - Uzeo sam i odlične stvari za salatu, hleb sa belim lukom i flašu dobrog vina. - Okrećući glavu prema njoj podigao sam obrvu. - Da li piješ vino? - Ne često, ali da. Večeras, naravno, - uzbuđeno je klimnula. - Kako mogu pomoći? - uzela je drugu kesu i vadila ostale stvari napolje. - Sveta kravo, ovo je puno stvari. Osetio sam strah u njenom glasu. - Ne brini, recept nije komplikovan. Obećavam. - Dobro, - uzdahnula je. - Ali ako nešto uprskam, ti ćeš biti kriv. - Podsmehnula mi se i nastavila da ređa stvari po pultu. Kada su sve namirnice bile napolju, bili smo spremni za početak. - Dobro, - pljesnula je rukama i stavila ih na kukove, klateći se napred nazad dok je gledala poređane stvari na pultu. - Šta prvo radimo? - Prvo se opusti, - nasmejao sam se. - Nećeš se boriti sa tim, već kuvati. - Izvini, - nasmešila se. - Malo sam nervozna. 176


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Moglo bi se reći, - pokazao sam na njenu kecelju. Pogledala je u sebe pa u mene - Čekaj? Ne sviđa ti se moja kecelja? - Oh, fantastična je, - procedio sam sarkastično dok je gledala u mene. - Hajde da se pokrenemo inače ćemo ponovo naručiti picu. Izvadio sam govedinu, italijansku kobasicu, beli i crni luk. - Zašto ne bi počela sa sjedinjavanjem ovoga? - Važi, - klimnula je, zatim me pogledala. Izgledala je malo, nevino i čudesno. - Ummm... kako to da uradim? - Kako da sjediniš nešto? - Ponovio sam njeno pitanje, praveći se da nisam dobro čuo. Zagrizla je usne i klimnula glavom. - Vauu. Dobro, počnimo sa osnovama. Gde su ti lonci i tiganji? - Ufff. Tako me je sramota, - jednom rukom pokrila je lice a drugom pokazala ka ormarićima. Otvorio sam radni deo i izvadio tiganj koji se očigledno nikada nije koristio. Trudio sam se da zadržim svoj šok, podigao ga i gledao u nju. - Da li je ovo potpuno novo? - Sakrivajući i dalje lice, klimnula je glavom. Spustio sam ga dole i sklonio ruku sa njenog lica. Obrazi su joj bili rumeni kao kecelja i gledala je dole u zemlju, izbegavajući moje oči. - Koliko ga dugo imaš? - Pitao sam je podižući joj bradu da me pogleda. - To nije bitno, - rekla je stidljivo zgrabivši mi tiganj iz ruke i spuštajući ga na šporet. Nauči me kako da ovo spremim. Okrenula je lice prema šporetu i moje oči su polako prelazile od vrha njene glave, dole prema vratu i ključne kosti. Progutao sam jako primoravajući sebe da sklonim pogled sa nje. Drži svoja sranja za sebe Viper. Ovde si da je naučiš da kuva i onda da odeš. - Dobro, - pročistio sam grlo. - Uzmi meso i stavi ga u tiganj, uključi na srednju vatru. Michellini pokreti bili su veoma spori i veoma pažljivi dok je radila sve što sam joj rekao, i onako kako sam joj rekao. Svaki put kada bih joj dao instrukcije, izbacila bi jezik napolje kao da se koncentriše.

177


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Radili smo u kuhinji kao stara dobro podmazana mašina, i ne zadugo, večera je bila gotova. Maura se probudila taman na vreme da jede. Dok je Michell otišla gore po nju, Matthew i ja smo bili spremni. Stavio sam činiju sa lazanjama na sto i sipao dve čaše vina dok je Michell stavljala Mauru u njenu stolicu. Matthew je seo na svoje mesto, Michell na svoje, i ja sam izvukao stolicu na kraju stola. - To je tatino mesto, - Matthew je rekao nevino, gledajući u mene. Michell je tiho uzdahnula, pokrivajući usta rukom, ne nastavljajući se sa njim. - Znaš šta druže? U pravu si. To je mesto tvoga tate i ne želim da ga uzmem. Mogu li da sednem tu pored tebe? - Pomerio sam stolicu od njega kada je klimnuo glavom. Pogledao sam u Michell koja je imala suze u očima i mahnuo joj. - U redu je, - prošaputao sam. Klimnula je glavom, ali sam znao da je uznemirena. Isekao sam lazanje na kocke i stavio na svaki tanjir a Michell je odmah seckala Mauri na sitne komade, dok je ona već navijala za hranu. - Tako brzo imamo već jednog navijača, - pokazao sam prema Mauri. Michelle je uzela komadić i stavila na Maurin tanjir i nasmejala se. - Pa ona jede svašta sa poda, čak i žvake sa cipela, tako da se nemoj uzbuđivati odmah. Večera je bila fantastična. Matthew nije uzeo jedno, već dva parčeta lazanje i jeo je salatu kao da će mu neko oteti. - Nisam ga nikada videla da jede ovako dobro, - Michelle je šapnula dok je on i dalje jeo. - Dobro je, - klimnuo sam. - Šta ti misliš? - Mislim da ako nastavimo sa ovim časovima, moraću da krenem u teretanu, - kikotala se. Uzeo sam još jedan zalogaj lazanje i bez razmišljanja, rekao - Oh, molim te. Imaš najsavršenije telo koje sam do sada video. Zabljesnula me je pogledom na trenutak i brzo sam dodao. - Izvini. Nisam mislio to da kažem. Mislim, istina je, ali nisam to trebao da kažem. Prestaću da pričam sada. Zatvorio sam oči i trljao čelo, iznenada želeći da budem bilo gde drugo.

178


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - U redi je, - tiho je rekla - Cenim to. Ne dobijam previše komplimenata u poslednje vreme. Bilo je to zapravo lepo čuti. Srećom završili smo večeru bez ikakvih drugih sranja. Michell je obrisala Mauru i stavila je u ogradicu u dnevnoj sobi, dok je Matthew otišao niz hodnik do sobe za igru. Uzela je plastičnu posudu i u nju stavila ostatak lazanja. Ja sam čistio prljavo posuđe kada me par kapljica nečega poprskalo po licu. Obrisao sam se sa rukom i pogledao u nju. Sos. Michelline oči bile su ogromne prekrivajući usta sa rukom suzdržavajući smeh. - Tako mi je žao, - promrmljala je. - Stavljala sam lazanje u plastiku i kašika je zakačila ivicu i sos je odleteo svuda. - Nije problem, - slegnuo sam ramenima, nežno joj se nasmešivši. Čim se okrenula i nastavila to što je radila, uzeo sam drvenu kašiku, na kojoj je isto bilo sosa i bacio je u njenom pravcu. Ostaci paradajz sosa odleteli su joj u kosu i sa strane na lice kada je ciknula. Otvorenih usta, okrenula je lice prema meni. - Moje je bilo slučajno! - Okrenula se prema činiji sa salatom i zgrabila punu šaku lansirajući je na mene. Upotrebio sam tacnu kao štit, zgrabio gomilu pečuraka koje nismo koristili i bacio na nju, glasno se smejući. - To je to! - Vikala je skupljajući kašikom još sosa i bacila ga na mene. Gomila sosa pala je na ormariće, radnu površinu i mene. Gotova je. Uzeo sam ogromnu kašiku sosa iz tiganja i bacio na nju. Sakrila se iza pulta, ali jedan veći deo sleteo joj je na vrh glave. - Dobro, u redu je! - Podigla je obe ruke ispod pulta. - Predajem se. Pobedio si. Priznajem. - Važi, - spustio sam tiganj sa podrugljivim osmehom na licu. Polako je ustala i nisam mogao da zadržim smeh. Celo lice, majica, i roza kecelja bilo je obojeno crvenim sosom, a velika mrlja na vrhu njene glave sada je kapala i slepila joj kosu. - Nećemo to raditi svaki put, zar ne? - Napućila se bolno dok je hodala, uzimajući krpu sa pulta. Imao sam iznenadnu potrebu da je povučem do sebe i poližem sos sa nje, ali sam trepnuo prisiljavajući se da izbrišem te misli. 179


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Hej, ti si započela, - procedio sam, gurajući je laktom dok sam brisao ruke drugom krpom. - Da, ali sam takođe i gore prošla, - viknula je i okrenula se prema meni. Nije se šalila. Mala mrlja sosa bila joj je na čelu, obrazima, čak i na obrvama. Prišao sam i nežno skinuo mrlju sa vrha njenog nosa dok je trepnula. - To će te naučiti da ne započinješ nešto što ne možeš završiti. Dok su njene plave oči gledale u moje, nešto se promenilo između nas. Nisam imao jebenog pojma šta je to, ali nisam mogao da sklonim pogled sve i da sam hteo, a nisam. Dok smo stajali i gledali jedno u drugo, bez priče, poznati osećaj krivice prošao je opet kroz moje srce. Ali to nije krivica što sam povredio Mikea, bilo je drugačije. Sviđalo mi se ovo. Sviđalo mi se da budem u kuhinji sa njom. Sviđalo mi se biti sa njom. - Mama! - Matthew je viknuo niz hodnik. - Završio mi se film. Možeš li mi spustiti Lego? Trepnula je i sklonila pogled, brišući lice krpom pre nego je napustila kuhinju. Jebiga. Napusti kuću odmah. Okrenuo sam se prema sudoperi i uhvatio za ivicu radne ploče. - Smiri se, - tiho sam rekao sam sebi. - To je bila samo tuča sa hranom. Daa? Zašto ti onda srce preskače, seronjo? Dok je Michell bila sa Matthewom, oglasio mi se telefon. Pogledao sam u ekran ne prepoznavajući broj. Stisnuo sam dugme svakako i otključao ga.

"Hej, Viper! Anna je... Portland. Slušaj, ne mogu da prestanem da razmišljam o prethodnoj večeri i kako si bio sladak kada si došao sa decom. Slobodna sam večeras i pitam se da li si i ti? Javi mi! Xoxo."

Gledao sam u poruku otprilike deset sekundi i obrisao je. - Ahhh, Lego kao spas, - Michell se šalila dok je ulazila u kuhinju. Primetila je telefon u mojoj ruci i dobacila. - Ko je? Moraš li da ideš? - Ne. Niko bitan, - spustio sam telefon na pult i okrenuo se prema njoj. - Daj da ti pomognem da počistimo ovaj nered pre nego što se sos osuši po radnim površinama. 180


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 28. Michaell Jutro nakon LAZANJA OTVARANJA 2015. sela sam za kuhinjski sto, isključivši se dok su Maura i Matthew spavali. Tehnički, nisu spavali, ali sam ja ustala ranije nego uobičajno. Prošle noći nisam puno spavala, zapravo nisam uopšte spavala. Zurila sam u dvorište, premotavajući prošlu noć u glavi, iznova i iznova. Način na koji su Viperove ruke izgledale dok je mešao luk i pečurke u tiganju. Način na koji je mirisao kada se nagnuo preko mene i stavio ruke sa strane da mi pokaže kako da skuvam savršene rezance. Sažaljivom osmehu na licu kada je prosuo sos po meni. Način na koji me je gledao kada mi je obrisao sos sa nosa. Sva ta sećanja napravila su leptiriće u mom stomaku, koji su i dalje bili tu od sinoć, probudili se i ponovo počeli da lete. Imali smo momenat. Trenutak kada sam gledala pravo u njega, moleći za nečim, ali nisam bila sigurna da li je to bilo da me poljubi ili da ode i nikada se više ne vrati. Telefon mi se oglasio, i toliko me poplašio da je malo falilo da padnem sa stolice. Upobičajna poruka od Vipera.

“Dobro jutro.”

Duboko sam udahnula, tiho moleći leptiriće da se smire, ili da nestanu. Ovo se ne sme dešavati. Mi se ne smemo dešavati.

“Dobro jutro.”

“Hteo sam da pitam da li vam treba nešto, ali ukrcavam se u avion i neće me biti tri dana, tako da ako vam treba nešto, neću vam biti od pomoći. I pored toga hteo sam da vam kažem zdravo.” 181


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Njegove reči su me nasmejale.

“U svakom slučaju, dobro sam. Ne treba nam ništa, ali hvala ti. Srećno na putu.”

Nije ništa odgovorio, ali bila sam sigurna da je hteo, znala sam da je hteo jer sam i ja to želela. Svaki puta kada bi bili zajedno, ova veza postajala je sve jača i jača, ali nijedno nije bilo spremno to da prizna, i tako je trebalo da ostane. Zbog Mikea. Duboko sam udahnula i naduvala obraze, odlučna da izađem napolje iz kuće i uradim nešto zabavno sa Maurom i Matthewom. Proveli smo dosta vremena u kući, kao depresivno klupko ničega. Brzo sam spakovala hranu za čitav dan u torbu i probudila moje bebice, i spremila ih za malo zabave. Spremna da im pokažem mamu koja može da se nosi sa bilo čim u životu.

****

Nekoliko sati kasnije, ulazila sam u našu ulicu i stisnula dugme za otvaranje garaže na daljincu. Krenula sam da se uprakiram kada sam videla Jodi, kako stoji na našem tremu. - Hej ti, – rekla sam dok sam otvarala klizna vrata i polako vadila Mauru iz sedišta dok je Matthew sam izašao iz svog. - Ćao. Društvo gde ste bili čitav dan. Tri puta sam kucala, – prišla je i uzela torbe od mene, i prebacila preko svog ramena. - Hvala, – zaključala sam auto i krenula da nađem ključeve od kuće – Prvo smo bili u Zoo vrtu, i Matthew je hranio kozu dok je Maura jela hranu od koze sa zemlje. - Grozno. - Onda smo otišli na ručak, na mesto gde je Viper vodio Matthewa, i sve vreme sam provela vadeći kikiriki Mauri iz usta, – smejala sam se napokon otključavajući vrata. – Nije potrebno ni da kažem da sam za čašu vina. Želiš da mi se pridružiš? - Da, molim te. – Jodi je odgovorila nervozno.

182


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Spustila sam Mauru u krevet i pustila Sunđer Boba Matthewu pre nego što sam sipala dve čaše vina za mene i nju. - Pogledaj se danas, – vrtela je glavom. – Super mama si. - Ah, – pogledala sam je. – Samo se trudim da budem normalna mama, Jodi. Poslednjih par meseci od kako je Mike umro, sedela sam ovde i sažaljevala se, umesto da sam zahvalna što sam imala tih devet godina sa njim. - Vau. Taman kada pomislim da me više ne možeš impresionirati, ti to upravo uradiš. – Podigla je čašu da se kucnemo. Kucnule smo se i uzela sam veliki gutljaj vina. - Oh, umalo da zaboravim… - Spustila je čašu i skočila sa stolice, vadeći malu srebrnu kovertu iz zadnjeg džepa. – Ovo je za tebe. Pogledala sam dole u sjajnu kovertu.

Gospođa Michell i pratioc.

Spustila sam kovertu u krilo i dramatično prevrnula očima. – Da li je ovo ono što mislim. - Ako misliš na pozivnicu za venčanje, onda jeste, – podigla je palac uzimajući još jedan gutljaj vina. - Volim te, ali si kučka. Ne teraj me da to uradim. Namrštila se na mene. – Na šta misliš? Venčanja su zabavna. - Znaš ti. Dosta od njih si odbacila, – procedila sam, gledajući ponovo u pozivnicu. – Jedva da sam napuštala kuću u poslednjih šest meseci, a i pre toga, mrzela sam društvena okupljanja. Venčanja nisu na mojoj listi. - Pa, sledećeg meseca, biće na tvojoj listi. - Šta ako moj odgovor bude ne? – Smejala sam se. Jodi me je gledala – Onda ću ti kuću gađati jajima. Podigla sam glavu, klateći se napred nazad kao da razmišljam, kada me je šutnula ispod stola. - AUUU! – Viknula sam trljajući nogu. – Dobro, doći ću. 183


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Šta je sa onim “pratiocem”? – Polako je pitala, izbegavajući kontakt očima. - Šta sa tim? Ne. Samo ću biti ja, – jasno sam rekla. – I nemoj ni da pomišljaš da mi namestiš nekog Vinceovog glupog prijatelja, razumela? - Mmmm. – klimnula je, nepoverljivo me gledajući.

****

Kada je Jodi otišla, napunila sam kadu deci i stavila ih oboje zajedno da se kupaju i saperu miris ZOO vrta sa sebe. Malo sam pevušila Mauri u krevetu sa Matthewom, a potom njemu čitala priče. Bili smo na četvrtoj knjizi „Clifford veliki crveni pas“ kada se oglasio telefon na noćnom ormariću. Bila je to poruka od Vipera.

“Hej. Znam da nije uobičajno da pišem uveče, ali sam u hotelskoj sobi i dosađujem se, pa sam mislio da vam se javim i vidim kako ste se proveli.”

- Matthew, približi mi se. hajde da pošaljemo Viperu sliku, može? - Možemo li da napravimo smešne face? - Dobra ideja! Legao je niže pored mene i zajedno smo naduvali obraze, ukraštajući oči i izbacujući jezik napolje dok smo se slikali. - Jak ti je blic. – Matthew se žalio, trljajući oči. - Znam, izvini, – stisnula sam dugme na telefonu i poslala Viperu sliku umesto tekstualne poruke. Telefon mi je zvrčao dokle god smo čitali knjigu, ali sam ga ostavila dok ne završimo. Očajnički sam želela da vidim šta mi je odgovorio, ali nisam htela da otkačim Matthewa zbog telefona. Kada smo završili sa knjigom, Matthew je uzdahnuo. - Mama, mogu li da spavam ovde?

184


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Pitao me je već nekoliko puta da spava sa mnom od kako je Mike umro, ali sam oklevala da mu to ne pređe u naviku jer oboje spavamo bolje kada smo razdvojeni. Te noći, međutim, zvučalo je fantastično. - Da, možeš. Ustvari, jako bih volela. Možemo da se guramo čitavu noć. Nasmejao se i nagnuo kako bi me poljubio u vrh nosa. – Ti si najbolja mama na celom svetu. Oči su mi se napunile suzama. – Hvala ti, druškane. Veoma je lako biti dobra mama sinu kao što si ti. Podigao je ruku, mislila sam da će me zagrliti, međutim pružio mi je daljinski. – Možeš li mi pustiti Nindža kornjače. Glasno sam se nasmejala uzimajući daljinski, puštajući mu crtani. Odjednom sam se setila telefona ispod jastuka. Izvadila sam ga brzo koliko sam mogla.

“Nedostaju mi ova lica… mnogo.”

Šest reči. Bilo je to samo šest reči i ti prokleti leptirići su opet bili u akciji, sudarajući se jedan sa drugim u mom stomaku. Takođe nisam znala kako da odgovorim. Da li je bilo dozvoljeno da kažeš najboljem drugu svog mrtvog muža da i on tebi nedostaje?

"I ovde je isto."

Lepo Michelle. Za nekoliko sekundi, telefon mi se opet oglasio. Ovog puta je bila poruka u slici. Misli su mi bile raštrkane na dve sekunde dok se nisam sabrala. Otvorila sam je. Očigledno to je bila slika njega. Izgledao je kao da leži na krevetu. Način na koji su mu se zategli bicepsi na ruci koju je držao ispod glave, nateralo mi je vodu na usta. Tetovaže su prekrivale njegovo čitavo telo, sve do vrata. Navikla sam da vidim delove tetovaže koji su mu virili iznad majice, ali nikad nisam videla one na njegovim rukama i grudima. Ogroman osmeh bio mu je na licu,

i

odjednom

se

nije

činio

kao

da

je

hiljadama

kilometara

daleko.

- Vidi Matthew. Viper nam je poslao sliku. 185


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Matthewove oči prelazile su po mračnoj sobi do mog telefona, lice mu je ozario veliki osmeh kada je video svog velikog prijatelja. - Sviđa mi se on, - rekao je opušteno, vraćajući se TV-u. Ne radi to Michelle. Ne idi tamo. Tamo nema ničega osim srčanog udara.

"Dobro, mali čovek i ja smo u krevetu. Želim ti ugone snove."

"Takođe. Čujemo se ujutru."

Već ne mogu da dočekam.

186


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 29.

Biti daleko tri dana je kraljevsko sranje. U prošlosti, putovanja su značila jebanje novih devojaka u različitim gradovima, ali više ne. Još od kada me je dr Roberts naterala da joj dam obećanje. Mislim da čak i da dr Roberts nije u ovome, isto bih postupio. Moje misli su u poslenje vreme bile preokupirane plavušom, o kojoj nisam trebao da razmišljam, ali nisam mogao da dočekam da dođem kući. Onog trenutka kada se avion prizemnio u Minneapolisu, poslao sam Michell poruku. Bio sam nestrpljiv da čujem kako je prošao Matthewom prvi trening... i da pričam sa njom.

"Ćao. Upravo smo sleteli. Kako je danas?"

"Nadam se da si ugodno leteo. Dan je bio grozan. Sutra ću ti sve objasniti. Trenutno sam jako umorna i brišem u krevet. Čujemo se ujutru?"

Ovakav odgovor mi se upošte nije sviđao. Izbacio me iz koloseka, i nisam mogao da odem na spavanje dok ne saznam šta se desilo. Umesto da sam na destak minuta od aerodroma do moje kuće na jugu, krenuo sam ka severu do nje. Parkirao sam se i ugasio farove.

"Kod tebe sam."

"Šta? Jesi?”

Pogledao sam gore prema gornjem spratu u prozor od spavaće sobe. Zavesa se pomerila nekoliko santimetara, a potom brzo vratila na mesto. Sedeo sam i dalje u kolima, ne znajući da li će me pustiti unutra ili poslati poruku i reći da idem kući. Ulazna vrata su se otvorila i olakšanje je prošlo kroz mene.

187


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Nosila je svetlo plavu pidžamu, plavo ružičasti ogrtač, i kosa joj je bila raščupana sa par pramenova koji su joj seksi padali oko lica. Na minut sam se zabrinuo da je već spavala. - Hej, - rekla je jedva se smešeći dok sam ulazio kroz vrata. - Šta se dešava? Jesi dobro? - Jedva da mi je pitanje izašlo iz usta kada joj se brada krenula tresti a oči počele suziti. - Hej, hej. Šta se desilo? Odmahnula je glavom pokrivajući oči. Prišao sam i nežno joj povukao glavu na grudi, zahvalan što se nije opirala. Ništa nije govorila dok je tiho plakala u mojim rukama, tresući ramenima. Planirao sam da stojim tu u hodniku, i držim je tako dokle god bude bilo potrebe, ali povukla se nazad posle nekoliko minuta. - Trebaju mi maramice, - šmrcnula je i otišla do kuhinje, uključivši svetlo kada je ušla. Na svetlu, mogao sam da vidim njene natečene oči i crveni nos. Plakala je i pre nego što sam došao. Izduvala je nos, i drhtavo uzdahnula. - Želiš li da tamo sednemo? - Pokazala je prema dnevnom boravku. - Naravno, - klimnuo sam, prateći je. Seli smo na kauč i povukla noge gore sve do grudi, čvrsto ih stežući. Očajnički sam želeo da je pitam šta nije u redu, ali znao sam šta god da je, reći će mi kada bude spremna. Napokon, okrenula je lice prema meni. Naslanjajući bradu na kolena, duboko je udahnula. - Tata mi je danas umro. Sveto sranje. Nisam ovo očekivao. - Šta? Pogled joj se slomio i počela je opet da plače. - Zvala me je maćeha. Izgleda da je otišao da spava i nije se ujutru probudio. Misle da je imao srčani udar u snu. Prišao sam bliže i stavio ruku oko njenih ramena. - Tako mi je žao. Izvadila je maramicu iz džepa i obrisala oči dok se spuštala na moje grudi. - Nismo bili bliski. Nikada nije video Mauru. Osećam se blesavo jer sam ovoliko uznemirena.

188


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Bio ti je tata. Nije bitno ako se niste često čuli. Nije bitno ni da se niste čuli godinama, opet je sranje. I nemoj se osećati blesavo, - poljubio sam joj vrh glave, ostavljajući usta i dalje na njoj dok sam je mazio vrhovima prstiju. Opet je šmrcnula. - Bio je jedina familija koju imam. Sada sam skroz sama. Upravo tu, sedeći na kauču u njenom dnevnom boravku, moje kameno srce razbilo se na milion sićušnih komada. - Nisi sama, - ubeđivao sam je. - Možda ja nisam tehnički porodica, ali sam tu, i ne idem nikuda. Povukla se sa mojih grudi i naslonila na kauč, gledajući u maramicu u svojim rukama. Koliko ćeš stvarno dugo želeti da se družiš sa ženom svog najboljeg druga koji je umro? - Slušaj, u početku, sam... došao ovde jer sam nešto obećao Mikeu da ću uraditi ali ubrzo se to promenilo u nešto više. Mnogo više, - okrenuo sam se da se suočim sa njom, povlačeći jednu nogu gore sa strane. - Volim da budem ovde. Volim da se družim sa Maurom i Matthewom. Volim da se družim sa tobom. Uz vas sam manje usamljen. Okrenula je glavu prema meni, trepćući nekoliko puta fokusirajući se na moje lice. Mesečina se probijala kroz zavese, i bacala svetlost na njeno lice dok su joj se plave oči caklile. Glava joj je bila naslonjena na moju ruku i grizla je usne kao da zadržava nešto. - Šta? - Pitao sam nagnuvši glavu do njene. - Zašto ne pričaš sa roditeljima? - Oh, - promumlao sam. - To je duga priča koju ne želiš da slušaš i ja ne želim da je pričam. - Čekaj, a šta ako ja želim da je čujem? - Pitala je nežno. Zavrteo sam glavom i gledao u kauč. - Nije lepa. Stisnula je usne i nasmejala se. - Nijedna od ovih priča nije. - U pravi si, - klimnuo sam polako. - Dobro, krećem… Kada sam bio mali, život mi je bio normalan. Kao i ti jedinac sam. Ne znam tačno zašto, ali u četvrtom razredu, sve se promenilo. Počelo je sa problemima u školi. Jako puno. Prošao bih kroz hodnik i deca bi me gurala kao ping pong lopticu, bukvalno me gurajući napred nazad. Na kraju, to im nije bilo dovoljno. Uzeli bi mi ručak i bacili ga pre nego što bi ga pojeo ili bi me tukli u hodniku. - napokon sam pogledao

189


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan u Michell, koja je gledala u mene tako pozorno da sam hteo da spustim glavu u njeno krilo i prestanem da pričam. Oprostite ali moje detinjstvo je bilo jako iscrpljujuće. - U svakom slučaju… - Pročistio sam grlo, - bilo mi je dosta i odlučio sam da se branim. Krenuo sam da kažnjavam svakog dečaka iz te grupe koji me je dirao, i naravno, ja sam bio jedini u nevolji jer njih nikada pre nisu uhvatili. Direktor je pozvao moje roditelje na razgovor i ja sam zapravo osetio olakšanje. Rekao sam im o mnogim maltretiranjima, i sećam se da sam pomislio, to je to. Napokon će se završiti. Moji roditelji će reći svoje mišljenje direktoru i sve će se završiti. Ali nije. Mama je htela da me vodi kod doktora da me nakljuka pilulama da se smirim, ali tata je imao druge ideje. Mislio je da je ključ svega da me nauči da budem čvršći, tako što će uzeti stvar u svoje ruke. Michell se primakla i uzela me za ruke, stiskajući ih dok se mrštila. - Odmah me je upisao na hokej tako da mi mogu isprašiti stvarno zadnjicu i da stvarno naučim kako da se tučem, ali prava tuča počela je kada sam došao kući. Kada bi video da ću zaplakati, zbog neke sitnice, stao bi ispred mene, santimetar od moga lica, i derao se na mene dok se ne povučem. Ili me je terao da uradim trista sklekova za veče, sve dok više nisam osećao ruke da operem zube pre spavanja. Tog jednog puta, sećam se da sam upao u tuču u školi, i poslali su pismo kući gde piše da imam dvadeset minuta kazne za sutra. Te noći, naterao me je da sedim u kadi punoj leda i smrznute vode. Svaki put kada bih se požalio ili zaplakao, polio bi me po glavi ledenom vodom i dodao još jedan minut na tajmer. Zapravo nikada me nije udario ili nešto tako, ali uvek sam žalio što nije. Modrice bi prošle, ali sranja kroz koja sam prolazila trajala su mnogo duže. - Duboko sam udahnuo stiskajući prste u pesnicu da se ne bi tresli. - U svakom slučaju, na sreću, ispostavilo se na kraju da sam dobar u hokeju i tako sam otišao na koledž. Napustio sam kuću leto nakon mature i nikada se nisam okrenuo. Umesto da sam za vreme leta išao kući, ostajao sam sa drugovima ili u domu. Bio sam stalno na koledžu i sam svoj. - Gde je bila tvoja mama, kroz sve to? Sarkastičan smeh izašao je iz mene - Sedela je u dnevnoj sobi i gledala Wheel of Fortune. Zatvorila je oči i vrtela glavom kada su joj dve suze potekle niz obraze. - Umesto da te štiti od siledžije... - Moj tata je postao izvrstan siledžija, - završio sam njenu rečenicu. 190


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Razmišljam o Matthewu i da mu neko radi to, - procedila je. - Mislim da bi ga golim rukama ubila. - Tako bi trebalo da bude, - rekao sam, - ali nisu svi roditelji zaštitnički nastrojeni, pretpostavljam. - Jesu li ikad pokušali da stupe u kontakt sa tobom? - O, da. Kada sam draftovan, to je bilo u svim vestima, pogotovo u mom gradu. Zvali su, pisali, čak se i pojavili kod mog prvog stana. Poslednje čega se sećam da sam rekao tati je da sam veći i da se znam tući mnogo bolje nego kada sam imao dvanaest, tako da je morao što pre da odjebe od mene. Mama je stajala pored njega, plačući u maramicu. - Tako mi je žao, - stisnula mi je opet ruku. - Eh, tako je kako je, zar ne? Kao što si rekla, svi mi imamo naše usrane priče o detinjstvu. Znam samo to da ako ikada postanem tata, ići ću na kraj sveta kako bih zaštitio svoju decu. Ubiću nasilnike, direktore, zmajeve… Nije bitno šta. Niko neće povrediti moju decu, - oči su mi se zažarile ali ne zato što sam razmišljao o svojoj nerođenoj deci. Razmišljao sam o Matthewu i Mauri koji su spavali gore. - Da li ikada plačeš? Kuća je bila toliko tiha da se čuo sat kako otkucava u kuhinji, ali to pitanje je odzvanjalo u mraku glasno i jasno. - Ne, – odgovorio sam. – od kada sam se odselio iz kuće, jednom sam plakao. Nije pitala kada je to bilo. Znala je. Podigao sam stopala na stočić za kafu dok se ona ispružala na kauču, stavljajući glavu u moje krilo. Nežno, skinuo sam joj gumicu za kosu i polako raščešljavao kosu prstima dok nije čvrsto zaspala, i posle nekog vremena i ja sam zaspao.

****

VIPER!!! Oči su mi se otvorile na zvuk mog imena, ali leđa su mi bila ukočena. Trepnuo sam nekoliko puta, pokušavajući da se saberem i setim šta se desilo prethodne noći. Podigao sam 191


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan glavu i pogledao okolo i shvatio da ležim sa strane sa Michelle na kauču i mojim rukama oko njenog struka. Mora da je bila iscrpljena jer je prespavala Matthewovo vreme za buđenje. Polako sam sklonio ruku sa nje i stavio ruku preko usta, signalizirajući Matthewu da bude tih. Polako sam se izvukao sa strane kauča i preskočio je dok je Matthew prekrivao usta i kikotao se. Napokon sam se uspravio i isteglio ruke na gore. Matthew se uhvatio za nos i vrteo glavom pokazujući na mog prijatelja koji se probudio i napravio šator u mojim pantalonama. - Šta je to? - Uh... Pričaćemo o tome za nekoliko godina, - šapnuo sam nameštajući se i krenuo ka kuhinji okrećući se od njega. Uzeo sam deku sa obližnje stolice i polako prebacio preko Michell. Otišao sam gore da proverim Mauru, koja je stajala, skačući gore dole u krevetiću. - Dobro jutro, - rekao sam dok sam prilazio da je uzmem. Smešila mi se pružajući ruke da je uzmem. Lagano sam je uzeo i ostao sa njom i Matthewom u sobi. - Zašto smo ovde? - Pitao je Matthew, potpuno zbunjen. - Ostaćemo ovde i pustiti mamu da odmori još malo, u redu? Klimnuo je potvrdno. Podigao sam Mauru i osetio da joj je guza vlažna. - Uh, oh. Sestra ti je mokra. Hoćeš da me naučiš kako da joj promenim pelenu? Ponovo je stisnuo nos i odmahnuo glavom. - Hvala ni na čemu druže, - razbarušio sam mu kosu, koja je već bila u neredu od spavanja. - Brody radi ovo sve vreme. Sigurno ću i ja shvatiti, za ne? Skenirao sam svaki ugao sobe. Ništa. - Da li znaš gde mama drži pelene? Skočio je i otvorio vrata belog ormana. Bilo je krcato, puno pelena i vlažnih maramica i krema i pudera. Zgrabio sam jednu pelenu i okrenuo se prema Mauri, koja me je gledala nervozno kao i ja nju. Polegao sam je i otkopčao donji deo pidžame sa strane. Pažljivo sam posmatrao kako da joj skinem pelenu, i shvatio da mogu samo ovu da stavim preko te. Lakše je reći nego uraditi. Iz trećeg puta sam stavio pelenu ispod nje, ali uspeo sam. Povukao sam tračice i dobro ih zalepio, osećajući se kao da sam prošao neki očinski test za prolazak dalje. 192


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Pogledaj. Uspeo sam! - Ponosno sam podigao Mauru i pokazao Matthewu, koji je pokrio usta sa rukom i kikotao se pokazujući iza mene. Michell je stojala naslonjena na dovratku sa rukama na grudima i smejala nam se. Kosa joj je bila malo divlja, ali seksi kao sam pakao. Totalno je razvalila tim jutarnjim izgledom. - Dobro jutro. - Jutro, - smešila se dok nam je prilazila i sela pored nas. - Trudio sam se da te pustim da odspavaš malo duže. Izvini ako smo te probudili. - Ne, u redu je, - Matthew se propeo u njeno krilo i ona ga je obgrlila, ljubeći ga u glavu. - Cenim to. - Pogledaj šta sam uradio, - pokazao sam na Maurinu pelenu. - Prvi put da sam ikada probao, i zalepio sam. Nagnula se da vidi kako sam to uradio. - Oh, zalepio si kako treba… Pretpostavljam da su ovih dana naopačke pelene u modi. Matthew se tako jako kikotao da joj je skliznuo iz krila pa je uzela Mauru i popravila joj pelenu. Podigao sam ruke u vis. - Dobijam poen za trud, zar ne? Michell je ponovo pričvrstila pelenu i podigla je uspravno. Pogledala je pravo u moje oči i nasmešila se. - Dobijaš poene za mnogo više od ovoga.

193


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 30. - Kasniš. - dr Roberts je stajala na ulaznim vratima ordinacije čekajući me kada sam prošao kroz vrata male čekaonice. - Znam, - uzdahnuo sam. - Izvinjavam se. - U redu je. Uđi unutra. Sedi. - Zatvorila je vrata, prošla da uzme naše flašice za vodu i sela. - Pa, nisi dolazio nekoliko nedelja. Šta ima novo? Jebeno svašta. - Ne znam. Ništa posebno, mislim. Bio sam zauzet. - Pričaj mi. Pusti me unutra, - izbacila je jezik između usana i zuba dok se opuštala i naslanjala na stolicu prekrštajući noge. - Pa, sezona mi je počela, tako da mi to čini život interesantnijim. Klimnula je, - Kladim se. Više vremenskih ograničenja i obaveza koje zahtevaju više vremena i koncentracije. - Da, - gledao sam u sto, odlučujući da li da se suočim sa sudbinom ovde u njenoj kancelariji. Jebeš ga. Zašto ne? - Koncentracija nije nešto što imam u poslednje vreme, - nastavio sam. Podigla je obrve gledajući u mene. - Kako to? Da li apstinencija ima veze sa tim? - Iznenađujuće, ne. Zapravo, taj deo mi ne smeta. Obrve su joj se skupile. - Stvarno? - Uvrnuto je. Osećam se mnogo vedrije od kada je cela stvar počela, ako to ima ikakvog smisla, - uzeo sam flašicu vode sa stola i otvorio, shvatajući da sam zvučao kao totalni kreten. - Apsolutno ima smisla. Ta stvar, seks, je kao teret koji nosiš okolo sa sobom već dugo, nešto što osećaš kao da moraš imati, ali onog trenutka kada ga isprobaš, shvatiš da ti zaista nije potrebno. Nasmejao sam se, cimajući glavom napred nazad. - Ne bih išao tako daleko, ali definitivno, je imalo uticaja. - Pa rekao si da se osećaš vedrije, ali imaš problem sa koncentracijom? Ne razumem. 194


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Nisam zbog toga dekoncentrisan. To je zbog... Osobe. Usne su joj se razdvojile dok se naslanjala na stolicu. - Nisam očekivala da ću to čuti. Postoji neko novi u tvom životu? - Ne zapravo, - neugodno nameštajući se na krevetu prekrstio sam noge. Znao sam da me dr Roberts neće kriviti, ali još nisam želeo da joj kažem ko mi je okupirao mozak. - Znam je već duže vreme, ali tek nedavno sam dorastao da je bolje upoznam. - Ahhh, - klimnula je. - Michell. - Bingo. - Pa šta se tu dešava? Požuda? Osećanja? Oboje? - Požuda sigurno, ali ne smem to. I definitivno osećanja, ali stvarno ne bih smeo. - Samo izgovaranje ovih reči me je frustriralo. Po prvi put u životu, upoznao sam ženu sa kojom sam želeo da budem stalno, da znam svaku stvar o njoj, silno da je zaštitim, a ipak bila je nedodirljiva. - Zašto ne smeš? Pogledao sam dr Roberts kao da je luda. - Bila je udata za mog najboljeg druga. - Ali više nije. Krv mi je proključala. - Da, jer sam ga ubio. - Viper, nikoga nisi ubio. To je bila nesreća. Moraš to da shvatiš. Zatvorio sam oči i trljao potiljak prstima, potpuno je ignorišući. I dok sam osećao određeni nivo pozitivnosti od kada viđam dr Roberts, ponekad je umela jebeno da me izbaci iz takta. Uzdahnuo sam i otvorio oči, spuštajući ruke u krilo. - Znam da si poželeo da nestanem, ali još sam uvek tu, – rekla je, direktno gledajući u mene. – I opet ću reći isto kao i pre dva minuta. Moraš prestati da kriviš sebe za tu nesreću. Da te pitam ovo, da Mike nije umro kako je umro, recimo da je poginuo u saobraćajnoj nesreći, da li bi i onda osećao krivicu što si se zaljubio u Michell? - Voa, kao prvo, niko nije spominjao ljubav. Rekao sam osećanja. Ima mnogo drugih osećanja osim ljubavi. Kao drugo, verovatno. I dalje je žena mog najboljeg druga. Bilo koja osećanja da imam za nju, a da su više od prijateljstva čine me kretenom.

195


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Sranja se dešavaju, Viper. Ljudi umiru. Život ide dalje. Ti si i dalje živ, i ne možeš da živiš zabrinut da li ćeš povrediti nekoga ko više nije ovde. – Glas joj je bio ljubazan, ali krut dok se naginjala napred u stolici i oslonjala laktovima na kolena. – Osećanja su čudne male stvari. Nemamo nikakvu kontrolu nad njima. Možeš da pokušaš i kažeš svojim osećanjima da odu, ali ona su prkosna kopilad koja ne slušaju uvek i idu kuda ona hoće, ne obraćajući pažnju na vreme i okolnosti. Zanimljiv pogled na to. - Misliš li da ona oseća isto za tebe? Zataknuo sam prste iza glave, frustriran, pokušavajući da se opustim. – Ko zna? Žene su tako prokleto konfuzne. - Ne govori mi to. Imao si dovoljno žena da znaš da li tu ima nečega ili ne. - Dobro, – spustio sam ruke i gledao pravo u nju. – Onda da, mislim da možda oseća. - Viper, ne možeš onda kompletno da zatvoriš vrata na to, ako je potrebno povuci se malo i razmisli o tome, to je u redu, ali nemoj skroz da ih zatvoriš. Jednom kada ih zatvoriš, nećeš moći da ih više otvoriš. Lampica se upalila i privukla mi pažnju. – Vau, – pogledao sam je. – Brzo je prošlo. Jako mi se osmehnula. – To se desi kada zakasniš pola sata. - Kriv sam. – Ustao sam, uzeo flašicu sa vodom i krenuo prema vratima. - Hej Viper? – Viknula je za mnom. – Želiš li da nastaviš? Do kraja meseca? Došao sam do vrata i naslonio glavu na njih ne okrećući se. – Može, – složio sam se. – U svakom slučaju osećam se prilično dobro sa svojom levom rukom. To je kao da imam novu devojku.

****

Onog trenutka kada sam ušao u auto, proverio sam telefon. Na moje iznenađenje, imao sam poruku od Michell.

196


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan “Hej, znam da si rekao da si zauzet jutros, ali htela sam da ti napišem kratku poruku i zahvalim za sinoć. Bio je to super usran dan, ali si ga preokrenuo kada si se pojavio. Cenim to. “

Gledao sam u telefon, razmišljajući o onome šta mi je dr Roberts rekla o vratima. U ovom trenutku, nisam hteo da ih otvorim, želeo sam da ih iščupam iz jebenih šarki kako se nikada ne bi mogla zatvoriti.

“Ne zahvaljuj mi. Nema se tu šta reći.”

“Usput, htela sam da te pitam… Pogledala sam ti raspored za hokej. U gradu ste 12-tog Decembra, i ne igrate tog dana. Želiš li da ideš sa mnom kao pratnja na venčanje kod komšinice, tako da ne moram da sedeti sama kao gubitnik?”

“Naravno, ali Viper i dalje ne igra.”

“Nisam te čak ni pitala ;)”

Spavanje na kauču i nije baš prijalo mojim leđima, pa sam odlučio da odem na stadion i vidim trenera. Posle malo zagrevanja i leda, shvatio sam da sam odradio mali trening, iako smo imali slobodan dan. Trebao sam nešto da mi drži okupirane misli. Bio sam na pokretnoj traci sa slušalicama u ušima kada je Brody ušao na vrata. Nastavio je dalje, dok nije shvatio da sam to ja. Rekao je nešto, ali ga nisam mogao čuti, a čitanje sa usana nije bila moja specijalnost. Stisnuo sam dugme za pauzu i stao na bočne strane trake dok nije usporila i zaustavila se, a zatim izvadio slušalice iz ušiju. - Šta si rekao? - Rekao sam, šta do đavola radiš ovde? - Imao sam jutros zakazano kod čitača misli. Leđa su me bolela, pa sam došao ovde da vidim Petea i poradim sa njim na tome, – nagnuo sam se na ivične šipke trake i prekrstio ruke. 197


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Brody je na brzinu prešao pogledom po sobi, kako bi bio siguran da ga niko neće čuti. – Usput, kako to napreduje? Ta stvar sa terapeutom? Slegnuo sam ramenima. – Dobro, pretpostavljam. Izašao sam sređen iz njene kancelarije, tako da je na meni sada da li ću nastaviti. - Lepo! – Prišao mi je i udario me u biceps. - Daa, pretpostavljam. - Šta je? Mislio sam da ti se sviđa? - Sviđa, ali njen…Način rada je malo neuobičajan. Namrštio se na mene. – Kao na primer? Bio je moj red da se okrenem po sobi zbog radoznalih ušiju. – Uzgled, izazvala me je da se uzdržavam od seksa nedelju dana, kako bih je usrećio, pristao sam. Onda je podigla izazov na dve nedelje. I opet sam uspeo. Sada, pitala me je da produžim ceo mesec, i siguran sam da će posle toga nastaviti. Uglovi njegovih usana su se obesili dok je vrteo glavom u stranu. – Ovo je definitivno interesantno, pogotovo za tebe. Da li ti je skroz pao? - Ne seronjo, – rekao sam sarkastično. – Zapravo, nije bilo tako loše. Drugačije da, ali ne i loše. - Pa, šta god da ta doktorka radi, izgleda da deluje. Reci da sam joj poručio da nastavi tako, – namignuo mi je i prebacio duks preko ramena dok se okretao prema vratima. – Upsut… - Iznenada se zaustavio, – rizikovaću da opet kreneš na mene, ali šta je sa tobom i Michell? - Ništa. Što? - Ne znam, – slegnuo je ramenima. – Pretpostavljam da je Kacie pričala sa njom neki dan, i rekla joj je nešto da si joj davao časove kuvanja? Klimnuo sam i stavio slušalice nazad u uši. – Upravo sam to i radio. Sada, odjebi.

198


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 31. - Ljudi, šta to pravite, - Matthew se popeo na stolicu pored kuhinjskog ostrva i proučavao stvari koje su bile raširene po pultu. Nagnuo se bliže ka belom luku i pomirisao. – UF! Gadno miriše! - Svideće ti se, obećavam, – Michell ga je sklonila sa stolice, pljeskajući ga po guzi dok je odlazio. Okrenula se ka meni. – Svideće mu se, zar ne? - Hej, – rekao sam, podižući ruke gore. – Ti si mu obećala, ne ja. - To ide u našu korist, zar ne? Do sada smo napravili lazanje, ribu, i piletinu u ruzmarinu. Sve mu se svidelo. Oh! I hamburgere koji su me uništili za sve druge hamburgere do kraja večnosti. - Do kraja večnosti, uhh? To je baš lepo. - Da, – klimnula je. – Do kraja života moraćeš da me snabdevaš jednom mesečno sa hamburgerima, važi? Sasvim sam u redu sa tim. Kada nisam odgovorio, nasmešila mi se i podbola laktom u rebra. – U redu, šta je sledeće? - Sada ćeš uzeti posudu sa začinima i utrljati u to meso, – trudio sam se što sam bolje mogao da se ne nasmejem. Nagnula je glavu u stranu i stisnula usne. - Šta? – Branio sam se. – Kunem se da nisam mislio ništa prljavo. To je ono što bi trebala da uradiš. - Dobro, – uzela je malu količinu začina i posula po svinjetini, utrljavajući ga rukama. Prošao sam iza nje i nagnuo se preko njenih ramena. – OOO da, to je to. Utrljavati je stvarno dobro. Daj sve od sebe, – zvučao sam prljavo koliko god sam mogao. Smejala se i ponovo me podbola. – Prekini. - Ne mogu sebi pomoći. Kada utrljavaš tako svinjetinu, to stvarno postaje tako graciozno. – Optrčao sam oko ostrva.

199


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Pretvarala se da me ignoriše dok je grizla usnu i koncentrisala se na ono što radi, ali mogao sam da kažem da su joj se obrazi zacrveneli. - Dobro, sada ćeš ga okrenuti i utrljati opet. Moraš biti sigurna da je meso upilo i dobro ga izmasirati. Reci da to voliš. Pokaži. Njene plave oči bljesnule su na mene pre nego što ih je prevrnula i pogledala u plafon. – Sa tobom stvarno nešto nije u redu, znaš li to? Završila je sa utrljavanjem začina i podigla ruke u vis. – Šta sad? - Sada ga izlupaj. Podigla je obrve i gledala u mene. – Šta? - Izudaraj meso, – ponovio sam. Ramena su joj se otrebmesila i pogledala je sumnjičavo u mene. – Neću izudarati ovo parče mesa. - Moraš. To pomaže u procesu kuvanja, - rekao sam ozbiljno koliko sam mogao. Otpušta sokove. - Oh, - ispravila se i zastala, razmišljajući o tome. - Dobro. Okrenula se prema radnom delu, i duboko udahnula pre nego što je počela udarati svinjetinu desnom rukom. - Tako? - Gledala je u mene za odobrenje. Zadržavanje smeha u tom trenutku bilo je psihički bolno, ali sam uspeo. - Da, baš tako. Udari ga opet. Jače. Neodlučno je podigla desnu ruku i snažno je spustila dole na meso, dva puta. Kod drugog puta, stomak mi je bio spreman da eksplodira. Tako sam jako počeo da se smejem da sam je uplašio. - Ti si takav kreten! - Ciknula je žalosno, i krenula umazanim rukama prema meni. Uhvatio sam je za zglobove i držao ih podalje od mog lica. - Žao mi je, ali bila si tako naivno neodoljiva oko cele ove stvari. Nisam migao da odolim. Mlatarala je prstima, pokušavajući da ih primakne dovoljno blizu da me umaže po licu, ali nisam je pustio. Pogurao sam je nazad, i namestio između radne površine i mene, nežno joj pomerajući ruke na sigurno, iza leđa. 200


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - One minute kada me pustiš, mrtav si, - oči su joj bile divlje i neodoljive. - Zašto misliš da ću te uskoro pustiti? Povukla se i vrtela, očajnički pokušavajući da se oslobodi pre nego što je odustala i uzdahnula, sa raštrkanim pramenovima kose na čelu. - Koliko dugo možeš ovako izdržati? Primakao sam se bliže, duvajući joj u obraz. - Oh, mogu celu noć, dušo. Crvenilo je počelo na korenu njenog vrata, brzo se šireći do njenog lica, kada je progutala knedlu. - Predaješ se? - Pitao sam. - Dobro, - procedila je - Predajem se. - Sada, kada te pustim, obećaj da ćeš otići do sudopere i oprati ruke? - Gledala me je pravo u oči i klimnula - U redu, onda, - polako sam joj oslobodio ruke i udaljio se. Pomerila je ruke sa strane i proučavala ih. Brzinom svetlosti, prešla je rukama preko mog lica i pobegla iz kuhinje. Prekrio sam oči rukama. - Au! Joj! Začini su mi ušli u oči! - Vikao sam, razmaknuvši ruke da vidim da li se vratila. Posle još malo mog kukanja promolila je glavi iza ugla. - Jesi ozbiljan? Sranje, - požurila je ka meni uzimajući krpu sa radnog dela, i stavljajući je pod hladnu vodu na sekundu. Nastavio sam da kukam od bolova, čekajući je da priđe bliže. Stajala je ispred mene podignuta na prste, pažljivo podižući hladnu krpu na moje lice, kada sam je okrenuo i sa leđa uhvatio oko struka. - Imam te! - Sranje! - Vikala je, udarala me i gurala kako bi se oslobodila. Dok sam ja stajao čvrsto je držeći, smejući se podrugljivo, ona me je petom udarila u jaja. Nikakav nok aut ne može da se poredi sa ovim, to će vam svaki muškarac reći, ovo je hiljadu puta gore. Udarac petom učinio je da je momentalno pustim. Taman kada se oslobodila i krenula da trči, sustigao sam je i okrenuo, hvatajući je za oba zloba i podižući joj ruke iznad glave uza zid. - Jesi završila? - Planuo sam, samo inč od njenog lica. 201


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Usta su joj bila blago otvorena, grudi su joj se podizale gore dole dok me je gledala pravo u oči. Mogao sam da osetim njen topli dah na mojoj koži dok sam joj proučavao lice, primetivši mali ožiljak iznad usne. Hteo sam da ga poljubim. - Ni blizu, - rekla je skoro šapatom, izvijajući izazovno obrve. - Neko mi je jednom rekao da ne započinjem nešto sto ne mogu da završim, pa... Zvono je zazvonilo, i iznenadilo nas oboje. U isto vreme, okrenuli smo glave prema prednjem delu kuće. Michellina komšinica Jodi stajala je na tremu, mahnito nam mašući. - Prokletstvo, - Michell je mumlala u bradu izvlačeći ruke iz mog stiska. - Možeš li je pustiti da uđe dok ja ne operem ruke? - Naravno, - uzdahnuo sam, iznerviran što sam je morao pustiti. Otvorio sam vata i mahnuo. - Uđi. Jodi zar ne? - Hvala, - šmrcnula je dok je ulazila kroz vrata. Oči su joj bile su crvene i natečene, a maramica stisnuta u ruci. Strah je prošao kroz mene. Izbegavao sam uplakane žene, kao jebenu kugu. Osim jedne. Kada je ona plakala, išao sam ka njoj a ne od nje. - Uh... Michell je tamo. Pođi za mnom, - okrenuo sam se i krenuo da koračam, nadajući se da je krenula za mnom kako se ne bi morao opet suočiti sa njom. Kada smo ušli u kuhinju, Michell je brisala ruke krpom. Pogledala je Jodi i krenula ka njoj. - Šta nije u redu? Jodina usna je podrhtavala i spustila se u Michellin zagrljaj. - Neću se udati, - kukala je. - O čemu pričaš? - Michell je pitala. - Dođi i sedi ovde. Pričaj šta se desilo. Pokušao sam da se pomerim ali nekako sam se zadesio da sedim za kuhinjskim stolom sa njih dve. Paničareći kao zarobljena životinja, tražio sam u glavi rešenje da pobegnem. Ako odem u dnevnu sobu, i sednem da gledam TV, ispašću pička, ali stvarno nisam želeo da sedim ovde i svedočim bilo čemu od ovoga. Gotovo! Ustao sam i nagnuo se ka njima. - Ne želim da vas prekidam, ali Michell, ja ću se pozabaviti večerom dok vi razgovarate. 202


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Podigla je pogled pun krivice ka meni. - Jesi siguran? Tako mi je žao. - Nemoj, molim te. Ne brini zbog toga. Sve je pod kontrolom, - skrenuo sam iza stola i brzo se pomerio ka radnom delu. I dalje sam ih mogao čuti kako pričaju, ali nisam bio više uključen u to. - Pa šta se desilo? Venčanje je sledeće nedelje, - Michelle je rekla. Jodi je šmrcnula i izduvala nos u maramicu. - Čak i ne znam. Sedeli smo za stolom i pili kafu pre posla i samo odjednom, bila sam usred krize, šta ako ovaj brak ne uspe kao i ostali. Ne mogu se razvoditi po treći put. Jednostavno ne mogu. Gledao sam u Michellin odraz na mikrotalasnoj kada je spustila ruke na Jodina ramena. - Dobro, dobro. Uspori. Jedno po jedno. Šta je dovelo do toga? - Nemam pojma. Rekao je nešto o tome kako hoće sledeće leto da posadi ljiljane u zadnje dvorište. Mrzim ljiljane. - Dušo, onda sve što treba jeste da mu kažeš da mrziš ljiljane. - Ali nije samo to. Zar ne bi trebao da zna da mrzim ljiljane? Zašto moram da mu kažem to? I ovaj put su samo ljiljani, ali šta će biti sledeći put, auto koji želimo da kupimo? - Jodin glas je kreštao u panici i nisam se mogao obuzdati, prevrnuo sam očima dok sam stavljao svinjetinu da se peče. - Dobro, da te pitam nešto. Da li ga voliš? - Da, - brzo je odgovorila. - Ne, - Michell je nastavila, - kao stvarno, iskreno, iz dubine duše da li ga voliš? Ne možeš da zamisliš naredni dan bez njega, koliko ga voliš? Jodi je ovaj put uzela malu pauzu. – Da, - tiho je rekla. - Onda nemaš oko čega da brineš. Bila sam samo jednom udata, i evo šta sam naučila. Odrastamo, postajemo stariji i venčavamo se. Od trenutka kada je prsten na našoj ruci, imamo velike snove u glavi o tome kako ćemo živeti zauvek, kako stvari treba da napreduju, ali u stvarnosti, to ne zavisi od nas, tako? Ne znamo kako, ali moramo živeti sa tim. Moramo nastaviti da jašemo talase života, trudeći se da ne srljamo i ne izgubimo se u moru, znaš? U tom trenutku, prestao sam da sečem krompir i pažljivo je slušao. Michell je imala talase. 203


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Ja sam imao vrata. Možda bi mogli da sednemo na moja vrata i plutamo na talasima zajedno. - Tako si u pravu. - Jodi je šmrcnula opet. Michell je nastavila - Ako ga voliš, bori se za njega, bori se za vas oboje. I posadi koji prokleti ljiljan.

204


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 32. Dan venčanja! Ne mog, već Michelline komšinice Jodi i njenog budućeg supruga Vincea, kojeg još nisam upoznao. To me verovatno čini totalnim seronjom, ali kada smo bili pre nedelju dana kod Michell i Jodi je imala svoje ludilo pre venčanja, ne bih bio razočaran da je sve bilo otkazano. Dovoljno mi je bilo što sam morao da se oblačim kada smo putovali sa klubom. Kada to moram da radim mimo toga predstavlja mi pravo mučenje. Jedna od pozitivnih strana ovog venčanja je što ću imati Michelle za sebe nekoliko sati, i to je vredelo nošenja majmunskog odela čitav dan. Zaustavio sam na Michellinom parkingu i ispravio sako kada sam izašao iz auta. Ulazna vrata bila su otvorena kad sam stigao, napravio sam korak i Matthew je bio tu, zaklanjajući oči od sunca dok me je čekao. Zemlja je već bila prekrivena snegom, ali jako sunce tog dana činilo je da i ne izgleda tako loše. - Šta ima druže? - Ispružio sam ruku. Gledao je u zemlju, ne baš uzbuđen što me vidi, ne kao što normalno jeste. - Mama je rekla da ne mogu danas skočiti na tebe, jer ću ti izgužvati odeću. - Rekao je snuždeno. - Oh, - ušao sam unutra i zatvorio vrata. - Pa nije rekla da ne možeš da me zagrliš, kleknuo sam na koleno da budemo u istoj ravni, raširivši ruke. Lice mu se ozarilo kada se zabio u mene i skoro me srušio na zemlju. - Dole sam za minute, - Michelle je viknula gore sa stepenica. Matthew se povukao i prevrnuo očima. - To je rekla već deset puta. - Bolje je da to naučiš sada, - smejao sam se. - Nikad ne misle tako kako kažu. Klimnuo je kao da tačno zna o čemu pričam i krenuli smo ka kuhinji držeći se za ruke. Mlada dama sedela je u kuhinji i hranila Mauru sa jogurtom. Kada je Maura primetila da sam ušao u prostoriju, tako se jako nasmejala da joj je jogurt iscureo sa strane iz usta. - Zašto se tako blesavo smeješ? - Pratila je Maurin pogled prema meni. - Oh, zdravo. Nisam nikoga čula da je ušao. Izvinjavam se. Ja sam Desi, bebisiterka. - Zdravo Desi. Ja sam Viper. 205


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Viper je moj najbolji drug, - Matthew je rekao ponosno Desi, stajući pored mene. Pogledao sam u njega. - To je apsolutno tako. - Aaaaah! - Michelle je vikala dok je pažljivo utrčavala u kuhinju na štiklama. - Ne mogu da nađem omiljeni karmin, - otvarala je fioku za fiokom, i ponovo ih zatvarala. Ne znam ta sranja o modi, a kamoli o ženskoj garderobi, ali kada smo se ranije danas dopisivali, pitala je da li imam srebrnu kravatu. Slagao sam da imam, momentalno odlazeći da je kupim. Nisam imao pojma da je to bitno. Imala je srebrnu haljinu koja je bila zategnuta na mestima koja su me terala da plačem. Srebrne štikle sa kaiščićima koji su se motali oko njenih prelepih malih stopala. Kosa joj je bila talasasta i spuštena i izgledala je jebeno seksi. Nije često nosila puštenu kosu, i morao sam da stisnem ruke u pesnice kako ne bi krenuo i prošao joj prstima kroz kosu. - Evo ga! U fioci sa baterijama. Nema nikakvog smisla, - smejala se, napokon se ispravivši. Oči su nam se susrele i usta su mi se osušila. - Požuriću, obećavam. Skoro sam gotova. Zašto me tako gledaš? - Pogledala je dole i proveravala se pre nego što je opet digla pogled ka meni. Stavio sam ruke u džepove i nakrivio glavu dok sam polako pomerao oči od njene glave pa sve do dole i nazad. - Samo razmišljam da ako je ovo skoro spremna, onda sam najsrećniji čovek na svetu. Usta su joj se blago otvorila kada je prišla da me poljubi u obraz. U zadnjoj sekundi, okrenuo sam se i usne su nam se dotakle. Ne u puni poljubac, samo u ugao, ali to je skoro bio poljubac, poljubac intenzivniji od bilo kog poljupca koji sam imao u životu. Čekao sam da se prva povuče, ali nije. Zatvorila je oči i uzdahnula zadržavajući se, uplašena kao i ja da ga prizna, a potom okrenula glavu. Na kraju se odmakla i osmehnula mi se. Bio je to tužan osmeh. Osmeh koji mi je potvrdio da se oseća isto kao i ja, ali znala je isto tako da to nikad ne bi smelo da se desi. Progutala je knedlu pa udahnula. - Vraćam se za par minuta, u redu? Klimnuo sam glavom, i gledao za njom dok je odlazila, već uzbuđen zbog njenog povratka. Trideset minuta kasnije, poljubili smo klince i izašli napolje.

206


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Kratka vožnja do crkve izbacila me je iz takta jer, sebično, sam želeo Michelle samo za sebe čitavu noć. Izloženi u javnosti, stvari su bile malo neugodne. Ljudi su šaputali i gledali. Čak sam uhvatio par gostiju kako slikaju. Nisam najpopularniji momak u timu, ali bila je dovoljna jedna osoba da me prepozna i to se širi kao kuga. Poslednja stvar koju sam želeo je da oduzmem Jodi i Vinceu dan venčanja. Michelle je spustila ruku na moje koleno i praktično sam skočio iz kože. - Vauu. Jesi dobro? - Da, - gledao sam je pravo u oči i jako se fokusirao da ne primetim ostale ljude u crkvi. - Dobro sam. Samo se spremam za šou. Kao da su mi se osmehnuli bogovi venčanja i ceremonija je upravo počela. A još bolje od svega bilo je brzo gotovo. Devojke sa cvećem, nosioci burmi, deveruše, mladoženja, mlada, obećanja, prstenje, poljubac, gotovo. Moj tip ceremonije. Vreme je za žurku. Soba za prijem bila je loša! Stolovi su bili dekorisani sa crvenim stolnjacima, a u uglu je bio napravljen šank od leda. Veoma brzo nakon što smo seli, predstavili su mladu i mladoženju, isekli tortu, i najavili da možemo početi sa jelom, ali nije bilo konobara. Nagnuo sam se prema Michelle. - Očigledno nisam išao na puno venčanja. Gde je hrana? Michelle se kikotala i primakla bliže, kosa joj je dodirivala moju bradu kada je rekla. Vince ima veoma specifične ideje o tome šta želi, tako da je posluženje sa jelima od krompira tamo, - pokazala je ka udaljenom uglu u sobi. - Mešana jela sa povrćem tamo, - pokazala je na drugi ćošak. - Meso je tamo, i na kraju, u onom ćošku… - Zastala je i opet se nasmejala, - Pica. Ispravio sam i pogledao u nju. - Zajebavaš se sa mnom. - Volela bih da je tako. Posle dva kruga i stajanja po dva puta kod svakog posluženja, bio sam siguran poprilično da će me neko nositi do kola i voziti u bolnicu na ispiranje želuca, ali bilo je vredno svakog ukusnog zalogaja.

207


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Ne zadugo, DJ je ugasio muziku koja je išla uz večeru i počeo da pušta nešto mnogo bolje. Piće se točilo na šankovima i po našim licima su se prelamala svetla lasera koje je uključio DJ. - Michelle? - Oboje smo se okrenuli u stolicama na zvuk njenog imena. Nisam imao pojma ko su one bile, ali Michelline oči širom su se otvorile kao i usta u šoku dok je ustajala i trčala pravo u ruke dveju žena. Počele su da skaču i vrište u isto vreme. Smejale su se i nazdravljale sigurno pet minuta pre nego što su došle do našeg stola. - Viper? - Michelle je glasno vikala moje ime preko muzike. Ustao sam i okrenuo se dok je pokazivala prema ženama. - Ovo su moje drugarice sa koledža, Sarah i Nicole. Dame, ovo je moj... Prijatelj Viper. - Zdravo, drago mi je upoznati vas, - ispružio sam ruku i rukovao se sa obema. - Da li ste znale da će te se večeras videti? - Ne, - Michelle je odmahivala glavom. - Njih dve su bile u istom sestrinstvu na koledžu sa mnom, i igrom sudbine, obe predaju u istoj školi kao i Jodi. Nisam imala pojma. - Nabolje iznenađenje ikada! - Sarah je uzbuđeno pljeskala rukama ispod brade dok je Nicole, stajala pored nje, klimajući glavom kao lutka. - Stavrno jeste. Prošlo je koliko... Devet godina od kada se nismo videle? - Michelle je pitala. - Daa, počela si tek da se viđaš sa Mikeom. - Nicole je odgovorila, i pogledala me sa nelagodom kao da je rekla nešto sto nije trebala. - Stvarno bi trebalo da se sastanemo nekad, ali ozbiljno. - Michelle se nagnula kako bi je čule. - Apsolutno, ali sada te ostavljamo sa tvojim pratiocem. - Sarah je klimnula u mom pravcu. - Bilo je lepo upoznati te, Viper. Obe su se ljubazno nasmešile. - I vas takođe, - viknuo sam dok smo se Michelle i ja okretali prema svojim mestima. Izvukao sam njenu stolicu i sagnuo se do njenog uha tako da samo ona može čuti. - To je bilo zanimljivo, aaa?

208


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Stvarno jeste, - tužno je spustila pogled ka stolu spuštajući salvetu na njega. Seo sam pored nje stavljajući ruku na njeno koleno. - Šta nije u redu? Slegnula je ramenima. - Ne znam. Samo sam zaboravila koliko mi nedostaju dok ih nisam videla. Stvarno sam zabrljala što nisam ostala u kontaktu sa starim prijateljicama. Podigao sam ruku na njeno rame, uživajući u dodiru mekane, gole kože pod prstima. - Žao mi je. - Bez brige, - vrtela je glavom. - Samo sam večeras snuždena. Ne znam zašto. Glasna muzika je utihnula i DJ je uzeo mikrofon. - Sada ćemo malo usporiti, pa zgrabite one koje volite i zavrtite se na podijumu. Prepoznao sam pesmu i pre nego što je počeo da peva. U poslednje vreme čujem je svakih pet minuta na radiju, i tera me da pomislim na Michelle svaki jebeni put. "Thinking Out Loud " - od Ed Sheereana. Zurio sam u nju, a ona se okrenula na stolici. Spustila je bradu na ruku koja je bila na stolici dok joj je druga visila preko naslona dok je posmatrala parove kako plešu na podijumu. Bela svetlost je dolazila iz disko kugle prelamajući se preko njenog lica, pokazujući njenu tugu koju nisam više mogao da podnesem. Ustao sam i pružio joj ruku. Gledala je u nju na sekund pre nego što je shvatila šta je pitam. Bljesnula je pogledom u mene i polizala usne nežno spuštajući svoju ruku u moju. - Mislila sam da Viper ne igra? Poljubio sam je u ruku. - Viper ponekad prekrši svoja pravila... Ali za samo nekog posebnog. Dok smo išli prema podijumu držeći se za ruke, bio sam ponosan da je nazovem svojom, makar i samo ovu noć. Zaustavio sam se i ispružio ruku udaljavajući je, pre nego što sam je privukao čvrsto uza sebe. - Šta je to bilo? - Pogledala me je nervozno sa najvećim osmehom koji sam video to veče. - Ne zanosi se. To je jedini pokret koji znam, - šalio sam se, stavljajući ruke oko njenog struka. 209


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Spustila je svoje podlaktice na moja ramena i nežno uhvatila pozadinu mog vrata, šaljući mi trnce skroz do stopala. Dok smo se njihali uz muziku, zatvorila je oči i naslonila glavu na moje grudi. Posle minute, ispravila se i pogledala po prostoriji, spuštajući lice malo niže. - Ljudi gledaju u tebe. - Apsolutno sam sto posto siguran da nisam ja taj u koga gledaju. Oči su joj caklile i stisnula je usne, - Viper... - Nemoj, - prekinuo sam je, smešeći joj se dok sam prelazio zadnjim delom dlana preko njenog obraza. - Znam tačno šta ćeš reći zato što bi to trebala da kažeš, ali nemoj. Za sada, za samo ovu pesmu... Hajde da se pretvaramo, važi? Ti nisi Mikeova žena, i ja nisam Mikeov najbolji prijatelj. Samo za ovu jednu pesmu. Jedna suza joj je skliznule iz oka, ali nije se raspravljala dok je vraćala glavu na moje grudi, tačno tamo gde i pripada.

210


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 33. Naša pesma se završila i krenuli smo prema stolu, oboje malo uznemireni jer je naše zajedničko vreme prošlo. - Hej, Michelle! Nisam se trudio da se okrenem. Znao sam da su to opet Sarah i Nicole. - Žurka se polako završava ovde, pa smo mislile da odemo na kafu, ili martini. - Kikotala se. - U svakom slučaju, želiš li da nam se pridružiš? - Oh, hvala, vam devojke. To je tako slatko od vas, ali ne mogu večeras. - Michelle je odgovorila. Sve o čemu sam mogao da mislim je izraz lica dok je pričala kako joj nedostaje druženje sa prijateljicama. - Čekaj, - okrenuo sam se prema njoj. - Zašto ne? Slegnula je ramenima. - Ne znam. Kući su mi deca i bebisiterka. - Deca spavaju, a ja ću platiti bebisiterki. Treba da ideš. Primakla mi se bliže. - Ne moraš to da radiš. - Znam i ne moram. Želim to. Ozbiljno... Rešiću sve sa Desi, a ti izađi malo sa njima. Okrenuo sam se prema Sarah i Nicole. - Može li koja od vas dve da je vrati kući? Sarah je klimnula. - Apsolutno. Polako sam nakrivio glavu. - Nemaš razloga sada da ne ideš. Rekla si da ti nedostaju. - Oh, molim te, Michelle? - Nicole je preklinjala. - Samo na kratko? Obećavam da nećemo zaglaviti. Michelleine oči si bile pune uzbuđenja dok je gledala između mene i devojaka. - Dobro. Idemo. Sarah i Nicole su cičale od uzbuđenja dok mi se Michelle primicala. - Jesi siguran da je ovo u redu? - Da, - nasmejao sam se i klimnuo. - Idi. Provedi se. Molim te samo drži haljinu spuštenu.

**** 211


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Dovezao sam se do Michelleine kuće, premotavajući onaj ples iznova I iznova u glavi. Možemo li uspeti? Možemo li se oboje opustiti dovoljno to učinimo mogućim bez kompletnog prepuštanja? Dok joj je glava bila na mojim grudima a ruke oko mene, osećao sam se kao da je sve moguće. To zvuči glupo i blesavo, ali je istina. Michelle je činila da se osećam nepobedivim. Kada sam napokon stigao do Michelle, dao sam Desi 100$ i poslao je kući. Skinuo sam sako, i prebacio ga preko naslona kuhinjske stolice, i raskopčao pantalone kako bih oslobodio napunjen stomak. Uzeo sam bebi monitor iz kuhinje i otišao u dnevnu sobu i spustio se na kauč, paleći SportCenter na TV-u. Bilo je čudno biti u ovoj sobi a da Michelle nije u njoj. Dok sam tako sedeo, u tihoj kući sa SportCenter bez tona, misli su počele da mi lutaju. Bilo je to pre godinu dana u ovoj istoj sobi kada mi je veliki Mike rekao da može da me vidi oženjenog i sa decom. Rekao je kako će to omekšati moje kameno srce. Kako je jebeno ironično to što sam pao na njegovu ženu a njegovoj deci izigravao roditelja? Prešao sam pogledom po sobi. Slike sa Mikeovog i Michelleinog venčanja još su visile na zidu. Albumi sa slikama ove porodice bili su u ćošku. Četiri slike od kada se Maura rodila. Mike i Matthew u zadnjem dvorištu, voze biciklove. Mike, Michelle, i Matthew u Diznilendu. Nasmejani Mike sa rukom na Michellinom trudničkom stomaku. Mike i Michelle kako se ljube. Grudi su počele da me bole kao da će mi pući grudna kost. Na sekundu, sam mislio da ću imati srčani udar. Onda sam shvatio da neću biti te sreće. Soba je počela da se sužava oko mene, ustao i krenuo da hodam i uhvatila me je panika. Šta sam koji đavo mislio provodeći ovde svo vreme? Zašto sam dopustio sebi da se tako zbližim sa Matthewom i Maurom? Zašto sam dopustio da se tako lako uklopim sa Michelle? Zašto sam dopustio sebi da padnem na nju u svemu? Zbog velikog Mikea, ti kučkin sine. Obećao si mu da ćeš mu paziti na porodicu, a ne da mu je ukradeš.

212


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan ****

Sledeća dva sata sam proveo sedeći za kuhinjskim stolom držeći glavu među rukama, razmišljajući šta ću da kažem Michelle kada dođe kući. Nisam želeo da izađem iz Matthewuovog života, ni malo, ali nisam mogao da nastavim da dolazim u kuću kako bih ga viđao. Možda mi dozvoli da ga uzmem jednom nedeljno ili ponekad. Veće pitanje koje mi se motalo po glavi bilo je kako ću se oporaviti od ovoga? Nikada se pre nisam osećao ovako zbog nekoga, i nikoga nisam izgubio na ovakav način. Da li se ikada možeš oporaviti od ovako nečega? Zvuk otključavanja vrata me je presekao. Ovo je sranje. Ustao sam i došao do vrata kuhinje, i odmah samo mogao reći da je Michelle pijana. - Hej, - šapnula je malo glasnije. - Hej, - telo mi je reagovalo istog momenta kada mi je prišla i omotala ruke oko mog struka. - Jesi dobro? - Fantastično, - malo se klatila. - Tako sam se lepo provela sa tim devojkama. - Gde ste bile? - Ne znam. U nekom baru, - pustila je moj struk, otišla do frižidera i uzela flašu sa đusom. Uzela je veliki gutljaj a onda zurila u flašu. - Trebali bi da kuvamo sa ovim. Pokušao sam da joj se ne smejem, ali pijana Michelle je bila super jebeno slatka. - Uzgled, da li deca spavaju? - Daa, ni glasa od njih, - prošao sam i seo na kuhinjsku stolicu, da li je sada najbolje vreme da pričam sa njom. - Dobro, – prelazila je prstima po radnoj površini dok mi je polako prilazila. - Čitavo veče sam razmišljala o onom plesu. U stvari, izluđuje me. - Daa, u vezi toga... - Šššš, - stavila je prst preko mojih usana. - Ne govori ništa sada. Ne želim da pričam. Samo želim da završim ono što smo počeli. 213


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Pre nego što sam mogao da reagujem, sedela mi je na kolenima i usta su joj bila na mojim. Možda je bila pijana, ali i dalje je znala kako se ljubi. Usta su joj se pomerala polako gore dole, napred nazad preko mojih. Vrh jezika izašao joj je preko usana kao i moj kada je uvukla ruke u moju kosu, povlačeći me bliže. Nešto u meni mi je govorilo da stanem, ali nešto drugo i veće mi je govorilo da nastavim. Povukao sam joj haljinu gore i uhvatio je za dupe, nameštajući je da me opkorači, sve dok nas je stolica mogla izdržati. Uspravio sam se i prelazio rukama preko njenih leđa dok nisam došao do pozadine vrata, lagano joj sklanjajući kosu kako bi ga oslobodio. Povukao sam bretelu njene haljine, i ljubio je duž ključne kosti. Uzdahnula je, vrteći kukovima uz mene. - Idemo u dnevnu sobu. Ignorisao sam je, ljubeći joj grudi sa strane. - Viper, čuješ li me? - Ponovila je dok se trljala. - Idemo u dnevnu sobu. Izbegavao sam tu sobu čitavo veče. Nema šanse da ću u njoj imati seks sa Michelle. Nema jebene šanse da ću imati seks sa njom uopšte. - Čekaj minut, - povukao sam se. - Ne možemo to uraditi. - Da, možemo, - opet me je ljubila, spuštajući ruke ka mojim pantalonama. - Samo ovo jedno veče, sećaš se? Rekao si jedna pesma, ali zašto ne bismo mogli provesti jednu noć? Uhvatio sam joj ruku pre nego što je uvukla u moje bokserice. - Ne možemo, - nežno sam je pomerio sa sebe i ustao, trljajući potiljak dok sam prelazio kuhinju, pokušavajući da shvatim šta da uradim. - Šta se događa sa tobom? - Pukla je, gledajući me i spuštajući haljinu dole. - Od kada te znam, jebeš sve što hoda, i evo me sada, nudim ti se, i ti kažeš ne? - Izvini. Slušaj... - Počeo sam opet da paničim. - Mislim da ne bi trebali to sada da radimo. Nije u redu. - Zašto nije u redu? - Zbog Mikea… - Počeo sam da objašnjavam. - Oh, muka mi je da se više kriješ iza Mikea, - došetala je do mene. - Mislim da ti nisam privlačna ni malo i koristiš Mikea kao jebeni izgovor da me držiš podalje.

214


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan U svom životu nisam čuo ništa luđe. - Šta to pričaš? Ne privlačiš me? - Uhvatio sam joj ruku i pritisnuo je na moj tvrdi kurac. - Da li ti se ovo čini kao da me ne privlačiš? - Velika stvar! - Povukla je ruku nazad. - Muškima se digne i kad vetar dune. Matthew je uvek malo dignut. Nemoj biti ponosan tako na sebe, - frknula je i otišla od mene. - Slušaj Michelle.... - Nežno sam stavio ruku na njeno rame. - Samo večeras ne želim da napravim taj korak, jer kad jednom to uradimo, to je to. Ne možemo se vratiti u nazad i praviti se da ništa nije dogodilo. Napravila je još jedan korak dalje od mene. – Odlazi, - tiho je promrmljala. Nisam mogao da verujem šta čujem. - Šta? Okrenula se kako bi se suočila sa mnom dok su joj se slivale suze. - Čuo si me. Rekla sam da odlaziš. Izađi napolje iz moje kuće. - U redu, molim te da se smiriš. - Molio sam je. - Malo si popila i ova noć je otišla gde ne treba. Možemo da napravimo korak u nazad i uzmemo dah, molim te? - Udahnem. Vratim se jebeni korak. Zapravo, napravi puno koraka u nazad… Izvan moje kuće, i zaboravi da si ikada ovde dolazio. Prepirati se njom dok je pripita učiniće stvari samo još gorim. Stvari su otišle daleko, i jedina stvar koju sam mogao da uradim jeste da odem. Namestio sam pantalone i zgrabio sako sa stolice, snažno se trudeći da sakrijem mučninu u stomaku dok sam izlazio iz kuhinje. Nisam mogao da odem bez pokušaja da razjasnim ovo sa njom. - Možemo li molim te da sednemo, popijemo kafu, i porazgovaramo o ovome? Stajala je naslonjena na kuhinjsko ostrvo sa rukama oko sebe, gledajući u zemlju. - Michelle? Glava joj se polako podigla ka meni, hladnog i distanciranog pogleda. – Doviđenja, Viper.

215


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 34. " Kako si? Imali šta da mogu da uradim?"

Pritisnuo sam dugme za slanje na telefonu i spustio ga na radni deo kuhinje, znajući da mi neće odgovoriti. Slao sam isti tekst zadnjih jebenih mesec dana, nije mi ni jednom odgovorila. Ni jednom. Rekla mi je da odem ono veče posle venčanja, i stvarno sam mislio da treba da se o’ladi, ali kada sam joj poslao poruku sledeće jutro... Ništa. Ranije je uvek odgovarala. Pokušao sam to da iskuliram hokejom, forsirajući se u igri, ostajući posle treninga dodatno u teretani. Ništa nije pomagalo. Svaka plavuša koju sam video na ulici podsećala me na nju, i svaki klinac me je podsećao na Matthewua. Svaki dan sam provodio pitajući se šta rade. Konstantno je nalazila način da mi uđe u misli, i bila tamo do kraja dana. Premotavao sam u glavi to veče u kuhinji iznova i iznova, nagađajući sledeće sekunde. Šta bi se desilo da je nisam zaustavio? Da sam je pustio da me ljubi na način na koji i jeste? Da sam dopustio njenoj ruci da uđe u moje bokserice? Kada sam joj zadigao haljinu i namestio na mene, prst mi je išao do ivice njenih bretela, i to je bilo slatko, tako delikatno, kao što je i ona, i iskreno... To me je poplašilo. Telefon mi je zapištao i srce je počelo da mi lupa. Nikada ga u životu nisam tako brzo zgrabio. Bila je to slika od Brodya.

" Hej strika V! Vidi ko je odlučio danas da dođe na svet! Grace Addison! Rodila se otprilike pre 15 minuta. “ Ispod slike bio je selfi njega sa osmehom od uha do uha dok je držao najmanju bebu koju sam video u životu. Bila je nekako crvena i imala sjajne oči, ali i dalje očaravajuća.

"Vau! Ne seri! Je li joj to kosa crvenkasta ili je samo takva slika?" "Ne, definitivno ima crvenkastu kosu kao Kacie. Nadam se da se to neće promeniti, nadam se da će se mojoj mami napokon ostvariti želja da ima crvenokosu unuku. " 216


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan "Čestitam, brate. Srećan sam zbog tebe. Poljubi Kacie od mene, i pozdravi je."

Srećan sam zbog Brodya ali snužden zbog sebe i svojih sranja, tako da nisam mogao istinski uživati u ovom momentu sa svojim prijateljem. Kako jedna žena može da izazove toliko jebenih osećanja? Ustao sam i protresao glavom. Bilo mi je dosta. Bio sam gotov sa ženama i apstinencijom. Uzeo sam telefon opet, i napravio skroz drugačiji poziv pre nego što sam ušao u auto.

****

- Hej, uđi. Nemam baš puno vremena, ali zvučao si uznemireno. - Dr Roberts me je uvela u ordinaciju. Prošao sam pored nje do stočića za kafu i spustio fioku iz kuhinje punu telefonskih brojeva, gledajući u nju. - Ummm... Dobro. Šta je to? - Telefonski brojevi, - odgovorio sam stojeći između kauča i stočića sa rukama na kukovima. - Dobro, - rekla je polako dok je prilazila svom mestu i gledala u fioku. - I doneo si ih ovde zbog? - Više mi ne trebaju. Žene nisu ništa osim jebene nevolje, završio sam. - Slegnuo sam ramenima i prešao rukom preko zadnje strane vrata. Napetost u ramenima činila je da me sve boli. Prekrstila je ruke dok se spuštala na svoju stolicu i napućila usne. - Želiš da objasniš? - Još od koledža mislio sam da sam skapirao žene. Smešiš im se, udeliš par komplimenata, i pre nego i znaš one ti jedu iz ruke. Pa zašto onda prva žena koju stvarno želim da slušam i provodim vreme sa njom mora biti najkomplikovanija žena na planeti? - Michelle? - Da, Michelle. - Ispljunuo sam. 217


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Šta se desilo? - Pitala me je pre par nedelja da idem sa njom na venčanje i išao sam. Super smo se proveli. - Napokon sam seo dopustivši da mi misli odlutaju na trenutak kada su mi ruke bile oko nje dok smo plesali. - Stvarno super. Uzgled, popila je malo više i navalila na mene. Uradio sam ispravnu stvar i zaustavio je i odjednom sam nekako ispao seronja. Sada neće da priča sa mnom. - Vau. - Dr Roberts polako je klimnula glavom. - To je dosta stvari koje su se desile u jednoj večeri. Zašto si je odbio? - Šta? - Procedio sam, sužavajući oči. - Zašto si je odbio? - Ne, ne. Čuo sam te, samo ne mogu da verujem da su te reči došle od tebe, - ustao sam i šetao sobom, iznenađen, što nije išlo sve onako kao proteklih nedelja. - Ti si ta koja mi je rekla da ne smem da imam seks, sećaš se? - Znači odbio si je jer sam ti ja rekla da ne smeš da imaš seks? - Pa ne. Da. Ne znam, - bio sam frustriran, i samo sam hteo da budem popravljen. Glava me je bolela. Grudi su me bolele. Srce me je bolelo. - Tako sam prokleto zbunjen. Sve što znam jeste da sam imao neverovatnu noć sa njom. Čak sam počeo da mislim da mi to možemo, da možemo naći način da to uspe. I onda, biti u njenoj kući - Mikeovoj kući - uspaničio sam se. - Zašto si se uspaničio? - Jer još uvek osećam krivicu. - Vipere moraš da predeš preko prošlosti, - slegnula je ramenima. - I ovako te već izjeda, i biće samo gore. Ono što se desilo bila je nesreća. - Znam, ali… - Ali šta? - Prekinula me je. - Ali to sam trebao biti ja. - Vikao sam isfrustrirano dok sam sedao opet na kauč. - Okej, fino. Trebao si biti ti. - Složila se sarkastično. - I šta onda? - Šta, šta onda? - Da si to bio ti, kakav bi život bio sada? Gledajući je kao da ima dve glave, rekao sam polako. - Ne znam. Bio bih mrtav. 218


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - I? - I... Oni bi svi bili ovde. - Jer... - Jer život ide dalje. - Upravo tako! - Rekla je uzbuđeno sa podignutim rukama u vazduhu. - Jer život ide dalje. Znači ne možeš brinuti o tome šta Mike možda misli ili šta bi se moglo dogoditi da je živ, jer nije. Pre nego što odgovoriš, pusti da ti postavim drugo pitanje, - spustila je ruke. - Da si ti umro, da li bi se brinuo šta se dešava ovde dole na Zemlji? - Da li bih se brinuo? Ne znam - umro sam. - Rekao sam nonšalantno. - Ali ima nekoliko ljudi iz kojih bi istresao govna, i ti se polako penješ na toj listi. - Stani u red. - Šalila se, prevrćući očima. - Ozbiljna sam sada. Da si bio u dubokoj, ljubavnoj vezi sa nekim i da si umro, pogotovo mlad kao što si sada, da li bi želeo da osoba koju si napustio ostane sama i plače svaki dan do kraja njenog života? - Da li bi to bilo toliko loše? - Odgovorio sam bolno. - Hajde, budi ozbiljan. Uzdahnuo sam. - Ne naravno. Želeo bih da bude srećna. - Upravo tako. - Naslonila se i nasmejala. - Da te pitam još nešto… Od ove žene me boli mozak. - Šta misliš da li činiš Michelle srećnom? - Nemam pojma. - Nemoj mi davati ta sranja, odgovori na pitanje. - Gledala je u mene vrteći glavom. Razmisli o tome. Iskreno, činiš li je srećnom? Naslanjajući se napred, laktovima na kolena, pustio sam da mi glava padne prema dole i razmišljao o poslednja dva meseca sa Michelle. - Sve što znam, jeste da kada sam sa njom, oboje smo srećni, i kada nisam sa njom, želim da jesam. - Pa što se onda boriš sa ovim? Mike je bio tvoj najbolji drug na celom svetu, zar ne? Progutao sam knedlu u grlu i klimnuo. - Da li si možda i na sekundu pomislio da vas on od gore gura jedno prema drugom? 219


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Šta? - Oči su mi poletele ka njoj. - Možda on želi da vas dvoje budete zajedno. On te poznaje, poznaje tvoje srce, zna da ćeš zaštiti nju i decu i nikada ih nećeš povrediti. Ne želi da se brine da li će se pojaviti neki luzer i iskoristiti Michelle zbog para ili kuće ili nečeg sličnog. Njene reči odzvanjale su u mojoj glavi. Dok je jedan deo mene mislio da je sve ovo ludost, drugi deo je verovao da ona tačno zna o čemu priča, tako da sam mogao sebe da opravdam kao da činim uslugu za Mikea. - Lawrence? - Dr Roberts se namrštila kada sam iznenada ustao. - Moram da idem. - Šta? Zašto? - Ima nešto što moram da uradim. - Dobro, kada želiš opet da dođeš? - pratila me je do izlaza. Slegnuo sam ramenima i okrenuo se, stavljajući ruke u džepove i gledajući u zemlju. - Ne znam da li ću. - Oh, - zvučala je pomalo tužno - Dobro. Pa, tu sam ako se ikada predomisliš. - Znam. - Pogledao sam u nju. - Hvala ti. - Nema na čemu. - Hvala, znaš, za sve. - Rekao sam ljubazno koliko sam mogao. Stisnula je usne i klimnula. Okrenuo sam se i prešao prag kada mi je zovnula ime. - Hej, Viper? - Da? - Pogledao sam je. - Ne odustaj od ovoga. Ne odustaj od nje. Očigledno da se žena koja te je dovela u ovo stanje oseća isto kao i ti. Znam to i bez i da je upoznam. - Njene oči su me molile da ne odustajem. - Možda je pritvorila vrata, ali ih nije zaključala. Možda stoji sa druge strane i čeka da pokucaš. Gledao sam pravo u dr Roberts i podigao obrvu. - Pa, nadam se da im ne stoji suviše blizu jer ću provaliti kroz njih. Osmeh se raširio preko njenog lica, dok je šmrcala.

220


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - To je moj momak. Još jedna stvar... - Kikotala se i pokazala glavom prema stočiću za kafu. - Želiš li svoju fioku nazad?

221


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 35. Michelle - MAMA. MAMA! Otvorila sam jedno oko taman da bih videla Matthewovo nasmejano lice kako leži pored mene na jastuku. - Dobro jutro, dušo. - Pomazila sam ga po obrazu i opet zatvorila oči. - Mama! Sunce je izašlo. Vreme je za ustajanje. Uzdišući, okrenula sam se i uzela telefon da vidim koliko je sati. - Dušo, nema još ni sedam. Sunce ustaje ranije od ljudi. Možemo li spavati malo duže? - Dobro. - Uzdahnuo je slegnuvši ramenima i stisnuo svoje male oči, primičući mi se bliže. Omotala sam ruke oko njega kada sam čula neki zvuk. Otvorila sam oči. - Jel to tvoj stomak? Sa još uvek stisnutim očima, klimnuo je glavom. Vauu, gde ode nominacija za mamu godine. - Izvini zlato. Nisam znala da si toliko gladan. Idemo da napravimo neki doručak zajedno dok čekamo da Maura ustane. Nisam trebala da ponovim još jednom, istrčao je iz kreveta u svojoj pidžami Nindža kornjača. Kako deca mogu da se probude i odmah tako da trče? Meni treba bar dve šolje kafe da bih otvorila oči i još uvek mi je bila potrebna dremka do ručka. Ova odrasla stvar je sranje. Želim opet da imam četiri. Prošla sam pored vrata Maurine spavaće sobe i dole niz stepenice, nadajući se da ću imati malo vremena nasamo sa Matthewom dok se princeza ne probudi. - Šta želiš za doručak? - Zevnula sam. - Um... Pogledala sam okolo i Matthew je sedeo za stočićem za kafu u dnevnoj sobi već raspremajući njegovu Lego kolekciju. 222


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Matthew! - Nasmejala sam se kada mu je glava poletela ka meni. - Budi sa mnom druže. Šta želiš da jedeš? - Um... Umućena jaja i tost, - okrenuo se nazad ka Lego kockama. Stajala sam na mestu prekrštenih ruku i dramatično pročistila grlo tako da je opet pogledao u mene. Podigla sam obrve ali nisam rekla ništa. - Molim te, - odgovorio je sa osmehom. - Hvala. - Uzvratila sam mu osmeh pre nego sam se okrenula ka frižideru i napunila ruke jajima, mlekom i sirom. Prenela sam sve polako do radne površne. - Mama. - Matthew se popeo na stolicu, naslanjajući bradu među ruke. Volela sam kada se tako namesti. To mu je pravilo obraščiće baš kao kada je bio beba. - Može li mi Viper davati časove kuvanja tako da ti sledeći put mogu napraviti doručak? Njegovo nevino pitanje bilo je kao šut u guzicu. - Pa… - Uzdahnula sam, ne znajući kako da mu odgovorim na to pitanje - Nisam sigurna u to dušo. Viper je trenutno stvarno zauzet sa hokejom i nema vremena da dolazi ovde. - A kada završi? Pravi dobru hranu. - Pravi dobru hranu, - klimnula sam otvarajući gornji deo da uzmem mikser, očajnički se moleći da je zadovoljan mojim odgovorom i vrati se Lego kockama, ili odabere drugu temu. Viper i ja nismo pričali dve nedelja, i iskreno, nisam bila sigurna da ćemo ikad više. Bila sam posramljena načinom na koji sam se obrušila na njega posle venčanja i nisam bila spremna da se suočim sa njim. I... Napravio je svoj izbor. Da me je makar malo želeo, imao je čist pristup to veče, ali nije želeo. To je verovatno bilo i najbolje. Ništa dobro ne bi ispalo od nas da smo imali seks. Prestani da lažeš sebe. Istina je, bila sam razorena. Posramljena. Ljubiti njega bilo je neverovatno. Osećala sam olakšanje nakon nekoliko meseci druženja i pogleda koji su ostavljali utisak na oboje. Elektricitet između nas je bio toliki da sam ga mogla čuti kako pucketa u vazduhu. Nekako, muškarac kojeg nisam mogla da vidim kao svog supruga postao je neko na koga sam pomišljala svakih pet minuta. Ali on me nije želeo. Za njega, ja sam bila ništa do obaveza. 223


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Mama! Matthew me je dozivao vraćajući me nazad gde god da sam bila. - Da dušo? - Tvoj telefon, - mahao je malenom rukom pokazujući prstom na telefon u uglu radnog dela. - Hvala. - Nasmejala sam se koliko sam mogla, čak i pomisao na brisanje poruke me je plašilo, ali to sam radila zadnje dve nedelje. Bilo je lakše pretvarati se da je prestao da misli na mene, ali poruka ovog jutra dokazivala je da je to istina. Zgrabila sam telefon i bila i srećna i tužna kada sam videla da je poruka od Taylor, a ne od Vipera.

"Hej! Danas će biti iznad nule pa sam mislila da odem kod Mikea na grob i očistim sneg i led. Hoćeš sa mnom? "

Odgovorila sam brzo koliko su prsti mogli da kucaju.

"Da! Maura je prehlađena, pa ću videti sa bebisiterkom da li može doći. Kad si mislila? " "Pokupim te u podne? " "Odlučno. Ako ti se ne javim znači da je sve dogovoreno. Vidimo se."

Poslala sam brzo poruku Desi i sledeće sekunde telefon mi se oglasio. Srećom nije imala nikakve planove i neće joj biti problem da sedi ovde par sati. Pogledala sam u ekran i duboko udahnula.

V: "Kako si? Mogu li nekako pomoći? "

Znala sam gde će ova poruka na kraju završiti ali sam je i dalje čuvala. Svaki dan kada bi poslao poruku, odmah bih je izbrisala kako ne bih bila u iskušenju da odgovorim. Telefon mi je zapištao opet.

224


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan D: "Nije problem. Tu sam oko 11:45. "

Čitavo jutro sam trčala kako bi spremila decu za Desi, spremila ručak i spustila ih dole. Pre nego sam se i okrenula Taylor je bila na ulaznim vratima. Naravno, Matthew i Maura su visili na svojoj tetki, preklinjući je da se igra sa njima. - Mama i ja smo se dogovorile da obavimo neki posao, ali šta kažete da posle dođem ovde i malo se družim sa vama? Matthew se složio i pustio je, tako da smo mogle krenuti. Groblje gde je Mike bio sahranjen bilo je udaljeno deset minuta od kuće. Taylor i ja smo često išle letos kako bi posadile cveće i održavale njegov grob čistim koliko smo mogle. To je bila stvar koju smo radile zajedno. Obe smo se složile da je dobro što ima još nešto kako bi se osetile da nas Mike još treba. - Pa… Mislila sam da razgovaram sa tobom, - Taylor je rekla ozbiljno čim smo se parkirale. Okrenula sam se prema njoj, polako mrmljajući. - Šta nije u redu? Jesi dobro? - Ja sam dobro... - Vrtela je glavom - …ali osećam se grozno i dugujem ti izvinjenje. - Izvinjenje? Za šta? - Što sam bila najgora zaova na svetu. - Glas joj je pukao. Nagnula sam glavu ka njoj i grizla usne. - Ne nisi. O čemu to pričaš? - Glavni razlog što sam se ovde preselila bio je taj da ti pomognem oko dece i budem više sa vama, i onda sam upoznala Isaaca... - Grizla se za ugao usne kako bi pokušala da se ne smeši, ali kada Taylor spominje svog novog dečka to je bilo nemoguće. - Taylor, kapiram sve. Nema potrebe da se izvinjavaš, - uveravala sam je. - Mlada si i divna. Shvati da ni jednom muškarcu ne treba dugo da se zatreska u tebe. - Živećemo zajedno. - Rekla je u dahu, gledajući me. Usta su mi ostala otvorena. - Hoćete? Klimnula je - Zakup mu ističe sledeći mesec, i ovako smo sve vreme zajedno, pa zašto bi plaćali dve stanarine. - Fino, - kikotala sam se. - Na kraju ne mora daleko da se seli. 225


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Otvorila je kamionet i uzele smo dve lopate iz gepeka, gurajući ih rukama kako bi napravile put do Mikeovog groba. Hvala Bogu, još uvek nije bilo puno snega na zemlji, što je značilo da čišćenje neće biti teško. Gledala sam u zemlju, koncentrišući se da se ne okliznem, kada je Taylor iznenada stala, skoro me rušeći na zemlju. - Šta to radiš? - Pogledala sam u nju. Glava joj je bila nakrivljena i gledala je pravo ispred sebe. – Pogledaj, - pokazala je. Okrenula sam glavu i pratila njen prst ka Mikeovom grobu. Glava mi je malo poletela nazad. - Vhou. Čitavo područje oko Mikeovog groba bilo je već očišćeno. - Izgleda da nas je neko preduhitrio. Možda neki obožavalac? - Pitala je dok smo prilazile. Kada smo se dovoljno približile, mogle smo da vidimo da taj neko nije samo očistio sneg, uklonio je sav led i sneg sa spomenika i na samoj njegovoj sredini stajao je... Lemonheads. Taylor ga je pokupila i namrštila se na mene. - Ko je mogao to da ostavi ode? Čudno. Oči su mi zasuzile i uhvatila sam gornju usnu između zuba, snažno se trudeći kako ne bih izgubila kontrolu. - Zar ne misliš da je ovo čudno? - Pogled joj je leteo sa kutije do mene i obrnuto. - Michelle šta nije u redu? Jesi dobro? - Jesam, - procedila sam i vrtela glavom. - Šta se dešava? Šta nije u radu? - Taylor je gledala po groblju kao da je nešto propustila. - Ništa. Dobro sam. - Pročistila sam grlo, gledajući u kutiju - To je od Vipera. To je bila njihova stvar. Pogledala je u Lemonheads pa u mene. - Čekaj, plačeš zbog ovoga? Zbog njega? - Ne, ne zato, - brada mi je podrhtavala. - Možemo li da ne pričamo o tome sada, molim te? Pogled joj je smekšao i napravila je korak ka meni, spuštajući dlan na moju ruku. - Jesi zaljubljena u njega?

226


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Ne mogu ja ovo. Ne ovde. - Progutala sam knedlu i odmakla se spuštajući usne na hladni granit Mikeovog spomenika. - Volim te. - Šapnula sam pre nego sam se ispravila i požurila ka Taylorinim kolima. Taylor me je pratila nekoliko koraka iza, ne govoreći ni reč dok je otključavala auto da bi sele u njega. Vožnja do kuće je bila grozna i neprijatna, i jedva sam čekala da izađem napolje iz auta. Panika se širila mojim stomakom kada je umesto levo ka mojoj kući, skrenula desno prema Starbucksu. - Šta to radiš? - Pitala sam je, gledajući kroz prozor kako bi izbegla njen pogled. Osetila sam njenu ruku na svojoj i okrenula sam glavu prema njoj. - Ovo smo trebale davno, - rekla je sa tankim osmehom. Naručile smo naša pića - crni čaj sa limunom za mene i zeleni čaj za nju - i pronašle mali sto u ćošku. Ni jedna od nas nije htela da započne razgovor. To je bilo očigledno jer smo obe gledale kroz prozor bez reči, ali morala sam da idem uskoro kući. - Slušaj, možemo se družiti bilo kada, ali ovo sada nije neophodno. Stvarno nije ništa. Kunem se. - Trudila sam se da se nasmejem ubedljivo sležući ramenima. - Michelle, - nakrivila je glavu sa strane, - ja nisam idiot. Lemonheads ne tera ljude da plaču bez razloga. Samo spominjanje slatkiša napravilo je snužden izraz na mom licu i pogledala sam u sto pokrivajući oči rukama. - Dušo, šta se dešava? - Rekla je nežno i ispružila se preko stola mezeći me. - Jesi zaljubljena u Vipera? Nisam mogla da podignem glavu i pogledam je u oči, i mada sam otvorila usta da joj odgovorim, krenula sam da jecam, pa sam samo klimnula. Ustala je sa stolice i pogurala je do moje strane stola, gde je sela i zagrlila me. - Zašto mi nisi rekla? - Pre nego što sam mogla išta da kažem, podigla je ruku i ponovo je spustila na sto. Zato što te nije bilo mesecima, Taylor, ti idote, - rekla je sama sebi. - Ti nisi idiot. - Duboko sam uzdahnula i uzela salvetu kako bi obrisala oči. - Koliko to već dugo traje? 227


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Uzdahnula sam. - Čak ni nemam pojma. Jednog dana bio je samo... Viper. Na kraju, više smo se družili i videla sam da se zbližio sa Matthewom, odjednom sve je bilo drugačije. Nisam ti rekla jer se stidim. Ne želim da me mrziš. - Zašto misliš da bih te mrzela? Spustila sam ruke na sto. - Zašto me ne bi mrzela? Bila sam udata za tvog brata. - Tako je, i bila mu neverovatna supruga nekoliko godina, Michelle. Ovo nije kao da ga varaš ili mu slamaš srce. Onda bih te verovatno mrzela, ali ovo je drugačije. Tako drugačije. - Znam, ali Mikea nema čak ni punu godinu, - gledala sam u sto, stideći se reči koje su izašle iz mojih usta. - Oh, - klimnula je. - Nisam znala da je to magični broj. Trznula sam glavom. - Molim? - Jedna godina. Trista šezdeset i pet dana. Nisam znala da je propisano "možeš se zaljubiti u nekoga drugog" vreme nakon što ti supružnik umre. - Rekla je sarkastično, gestikulirajući prstima. - Daj molim te. Ne postoji vremenski period. Nema pravila. I ljudi koji su ti rekli drugačije mogu da odjebu. Znaš Vipera godinama. Da si upoznala nekog čoveka u baru nedelju dana nakon toga rekla bih da si pukla, ali to nije isto. Njene reči su me terale da se opet raspadnem. Znajući da me ne osuđuje i ne misli loše o meni dirnulo me više od ičega. - Volim tvog brata, - rekla sam i ispravila se. - Volela sam tvog brata. - Znam da ga voliš. I znam da si ga volela. - Podigla je obrve smešeći se i klimajući glavom. Naslonila je glavu na moje rame. - I on je voleo tebe. - Ništa od ovoga nije bitno. - Spustila sam salvetu na sto i uzdahnula. - U svakom slučaju ništa se neće desiti između mene i Vipera. Ceo ovaj razgovor nema smisla. - Čekaj, - ispravila se i gledala rano u mene - zašto se neće ništa desiti? - Posvađali smo se pre par nedelja i rekla sam mu da ode. - Auuu, - zagrizla je usnu. - I nije od tada ni jednom nazvao? - Zvao? Ne. Ali on nikada ne zove. To je bila naša stvar. Šalje mi poruku svako jutro da vidi kako sam i da li mi nešto treba. To je radio mesecima unazad.

228


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - I još uvek to radi posle svađe? - Glas joj je rastao u uzbuđenju. Klimnula sam. - Smem da pitam zašto ste se posvađali? Uhvatila sam se za zadnji deo vrata i osetila kako mi lice crveni. - Moja komšinica se udavala i išao je sa mnom na venčanje. Izašla sam posle sa par devojaka koje nisam videla godinama dok je on otišao kod mene kući zauzeo bebisiterkino mesto. U svakom slučaju, popila sam par pića sa devojkama, taman dovoljno da budem hrabra. Došla sam kući i napravila korak, korak za koji sam znala da je on suviše uplašen da napravi i nikada ga sam ne bi sam napravio. Mislio je da sam pijana i odbacio me. - Ali ti nisi bila pijana? - Pitala je. - Ne, - vrtela sam glavom. - Sećam se svake užasne sekunde te svađe. - A zbog čega te je inače odbacio? Koji je bio razlog? - Mike. Oseća se kao da ga izdajemo. - U pravu si. Ja nisam idiot, ti si. - Vrtela je glavom - Poznajem Vipera godinama, i nije istu devojku video dva puta u celom životu, a kamoli da se druži sa nekom svaki dan bez seksa. Očigledno je lud za tobom, a i ti si očigledno luda za njim, ali ne želite da budete zajedno jer se bojite iste stvari - da će moj brat, koji je preminuo, biti ljut na tebe? Jesam pogodila? Pogledom sam prelazila preko kafića. To što je izlazilo iz Taylorinih usta bilo je blesavo. - Veoma. - Vas dvoje ste oboje moroni. - Rekla je strogo. - Vas dvoje morate završiti sa tom stvari oko krivice koja stoji između vas. Život je kratak, Michelle. Ti više nego bilo ko trebalo bi to da znaš. Ne dozvoli više da vreme stoji. On je malo divlji, ali po onome što je Mike rekao, on je dobar čovek. Ti i deca zaslužujete dobrog muškarca. Srce mi je tutnjilo na njene reči. - Plus, spreman je da se nosi sa tvojim usranim kuvanjem, a svaki čovek koji to uradi dobija vizu za dalje. - Namignula mi je.

229


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 36. Ruke mi se nisu tresle. Srce mi nije tuklo. Stisnuo sam to zvonce na vratima sa svim samopouzdanjem na svetu. Posle nekoliko sekundi, Michelle je došetala iza ugla iz kuhinje, zaledivši se kada me je videla kroz staklo. Zastala je i gledala za sekundu pre nego što je stisla usne i došla do vrata. - Zdravo! - Nasmešio sam joj se prolazeći pored nje ka kuhinji. Čuo sam da su se vrata zatvorila, i da nije počela odmah da vrišti za mnom. Već dobar znak. - Kako si? - Pitao sam nonšalantno dok sam počeo da vadim namirnice iz papirne kese i ređao ih na kuhinjsko ostrvo. - Viper, - uzdahnula je - Šta je sve ovo? Šta radiš? - Skoro mesec dana nisi imala čas kuvanja. Siguran sam da je deci dojadila pica, tako da je pravo vreme. - Pogledao sam u dnevnu sobu i dole ka hodniku gde je Matthewova soba za igranje, mrmljajući kada nisam video nikoga. - Kada spominjem decu, gde su? - Matthew je nagovorio Taylor da večeras prespava kod nje, pa je htela da se odmorim i odvela i Mauru. - Još i bolje, - nasmejao sam joj se pomerajući obrve gore dole. - Tako sam zbunjena, - promumlala je, zatvorila oči i počešala se po potiljku. Dok su joj oči bile zatvorene, pogledom sam prešao preko nje na brzinu. Kosa joj je bila vlažna od skorog tuširanja, imala je trenerku i široku majicu bez šminke. Iskreno, bila je spremna za šoping i nije izgledala ništa bolje od nekog beskućnika, ali nisam mogao da je nađem privlačnijom za mene od ovog trenutka. Sa njom nije bio bitan izgled, nikad i nije. Bilo je to njeno srce koje sam zavoleo. - Oko čega si zbunjena? Pravimo piletinu. Ruke su joj pale sa strane u frustraciji. - Ti. Ja. Mi. Ovo. Rekla sam ti da odeš i mislila sam to. - Bio sam otišao, - slegao sam ramenima - Ali sam se sada vratio. 230


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Zašto? - Zato. - Zašto zato? - Glas joj je pukao, i to je bilo sve što sam trebao da čujem. U jednom brzom pokretu prošao sam sa leve strane ostrva i spustio obe ruke na radnu površinu okružujući je sa obe strane bokova. Lice mi je bilo par santimetara od njenog, nosevi su nam se praktično dodirivali. Gledao sam je pravo u oči. Nisam samo želeo da čuje ono što joj imam reći, želeo sam i da vidi takođe. Da jebeno oseti. - Zato što pripadam ovde. Zato što pripadam uz tebe. Zato što koliko god se ti borila, i ti znaš da pripadaš uz mene takođe. Zato što sam se negde između slušanja kako pevaš Mauri, učenja da napraviš umućena jaja, i plesanja sa tobom na onom venčanju, zaljubio u tebe. Drhtavo je udahnula, dok su joj se suze kotrljale niz obraze. Nežno sam ih brisao prstom, držeći ga u vazduhu. - Zato što hoću da budem siguran da više nikada nećeš plakati. - Ali to veče, posle venčanja... Nisi me želeo. - Progutala je i pogledala u zemlju. - To nije istina. Ne radi se o tome da ja nisam hteo. Isuse, Michelle, sve što sam želeo mesecima si ti. Nisam hteo krivicu koja bi došla sa tobom, ali ko je jebe. Spreman sam. U redu sam sa krivicom svaki dan do kraja života ako će to da znači da ćeš biti pored mene kada se probudim. - Stvarno? - Glas joj je opet pukao dok su joj suze preplavile oči. Suze krivice. Suze oživljenja. Suze pune nade. - Da. Stvarno. Nikad nisam u životu bio sigurniji, - obgrlio sam je rukama i povukao blizu sebi, tako da sam mogao da osetim otkucaje njenog srca na mojim grudima. - Nemam pojma šta budućnost donosi. Ali znam da sa ni jednom osobom to nisam hteo da probam. Samo pokušaj. Sklonim sva ostala druga sranja u stranu i stvarno, stvarno pokušam. Bila je tiha na minut, i počeo sam da se brinem da nisam pogrešno protumačio suze. - Nisam bila pijana, - napokon je promumlala u moje rame. - Šta? - Na dan venčanja, nisam bila pijana, - povukla se nazad i gledala u mene. - Popila sam dva pića, ali dok nismo krenuli kući, to je već izlapilo iz mene. - Znači poljubila si me zato... 231


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Zato što sam želela da završim ono što sam počela. I dalje želim. - Podigla se na prste i nosom pratila duž moje brade. - I ja ću se nositi sa krivicom. Sigurna sam da će biti teško, ali ne koliko mi je teško to što pokušavam sebe da ubedim da te ne volim. Nešto se u meni slomilo, i više me nije bilo briga ni za šta. Nisam mogao da se borim sa željom nijedne jebene sekunde da je još jednom poljubim. Uhvatio sam joj obraze šakama i povukao ka sebi, spojivši nam usne. Uzdahnula je i naslonila se na mene. Nismo pomerli usne. Nismo pomerali jezike. Uopšte se nismo pomerali. Samo smo tako stojali povezani... Konačno. To nije trajalo dugo. Ne samo da nijedno od nas nije imalo seks već duže vreme, već je napetost između nas bila u fazi ključanja. U trenutku kada je gurnula ruke ispod moje majice i noktima prešla preko mojih leđa, svaki živac u meni je oživeo. Video sam scene u filmovima kada se neki par prvi put poljubi i pokazuju seriju malih vatrometa, marširanje benda, fanfare, a ja sam to sve iskombinovao i pomnožio sa hiljadu. Po prvi put u životu nisam imao pojma šta da radim sa svojim rukama. Nisam hteo samo da jebem Michelle, hteo sam da joj pokažem koliko je volim. Hteo sam da je dodirnem svuda, sve u isto vreme. Polako smo se pomerili, usne su nam bile sinhronizovane kao da smo se ljubili čitavog života. Sa jednom rukom još uvek na njenom obrazu, drugu sam pomerio na njen kuk, stežući ga nežno. Sisala mi je donju usnu povlačeći je između zuba i zagrizla je. - Ako me uskoro ne dodirneš, eksplodiraću, - rekla je još uvek sa mojom usnom između zuba. Povukao sam usnu i zagledao se u nju. - Uradiću više nego da te dodirnem, ali u pravu si... Eksplodiraćeš. Spustio sam se na kolena i brzo joj povukao trenerku dole do poda. Izašla je iz nje i gurnula je sa strane. Počeo sam da joj ljubim vrh stopala, praveći svoj put dužinom noge sve do unutrašnjosti butine. Čak i na kolenima, mogao sam da čujem kako teško diše. Uhvatio sam ivicu njenih gaćica i svukao ih dole. Svetlo roza čipka. Nisam očekivao ništa manje od nje. Izašla je iz njih isto i pomerila ih sa strane zajedno sa trenericom, ali pre nego što je mogla da spusti drugu nogu na pod, odlučio sam da pravilo broj dva bacim kroz prozor. Uzeo sam joj nogu i 232


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan prebacio je preko mog ramena, uranjajući jezikom u nju. Krajičkom oka video sam da je stiskala ivicu radne površne. Glava joj pala u nazad i glasno je stenjala. Stvarno, stvarno glasno. Noga koja joj je bila na zemlji počela je da se trese, i znao sam da bila pri kraju, ali ja ni blizu nisam bio gotov sa njom. Lizao sam i kružio jezikom oko njenog klitorisa sve dok nije uplela prste u moju kosu i počela da se trlja, zazivajući moje ime iznova i iznova. Kada joj se noga smirila, povukao sam i uspravio se, nežno je postavivši na noge. - To je bilo… - Pogledala me je sjajnim očima i vrtela glavom. - Ne mogu... - Nismo još gotovi. - Nagnuo sam se i zaposeo njena usta držeći je sa obe strane lica. Nije bilo muzike koja je svirala, ali smo se njihali kao da jeste. Ova devojka me ljubila na način koji me terao da zaboravim da je ljubljenje i postojalo pre nje. - Dođi ovamo. - Uzela me je za ruku i povela me u dnevnu sobu. - Čekaj, - stisnuo sam joj ruku i povukao je nazad. - Ne tamo. Molim te. - Gore? - Gledala me je i grizla usnu sa unutrašnje strane. Klimnuo sam, očajan da joj uzmem tu usnu ustima. - Evo, skoči, - okrenuo sam se i spustio. - Vožnja na leđima? Jesi ozbiljan? - Smejala se. Okrenuo sam glavu malo u stranu, i izjavio. – Za sve sa spreman, ukoliko želiš možemo to raditi ovde na drvenom podu, skači. Kikotala se dok mi se penjala na leđa, a ja sam prelazio po dve stepenice da skratim vreme. - Skreni levo. - Mrmljala je ljubeći mi vrat i ližući ga jezikom, šaljući trnce celom dužinom mojih leđa. Kada sam ušao u njenu sobu, došao sam do kreveta i okrenuo se, kako bi mogla polako da siđe. Spustila se na krevet, gledajući me u oči kada se pomerila. Skinuo sam majicu preko glave i na brzinu skinuo pantalone i bokserice, vadeći kondom iz džepa. Pravilo broj jedan. Uvek. Sve dok ima svrhu. - Poneo si to sa sobom? - Pitala je podignutih obrva, dok sam nameštao kondom na kurac. - Neko je bio samouveren, ha? - Nema ovo veze sa samouverenošću. - Poljubio sam je u ključnu kost. 233


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Šta je to bilo u vezi njene ključne kosti koja me je izluđivala? - Ali znao sam da dolazim ovde kako bih ti rekao da te volim, i bio sam siguran da ako osećaš bar pola od ovoga za mene kao ja za tebe, završićemo ovde. Legla je i povukla moje lice kako bih je opet ljubio. - Sačekaj sekundu, - povukao sam je u sedeći položaj i skinuo joj majicu preko glave, i bacio je sa strane. - Mnogo bolje. Usta su mi se spojila sa njenim bradavicama pre nego što je legla nazad na krevet. Bio sam spreman. Bio sam i više nego spreman. Čim je bila na leđima, raširio sam joj noge kolenima i namestio se iznad nje. Na trenutak sam se naslonio na lakat i sklonio joj kosu sa lica, gledajući je u oči. - Šta? - Pitala je zabrinuto povlačeći noktima gore dole sa strane mog tela. - Ne znam. Samo... Ovo. Ti. Neverovatno je. - Poljubio sam je u vrh nosa. Nasmešila mi se i povukla me dole u poljubac, nežno stenjući u moja usta kada sam ušao u nju. Nastavili smo da se ljubimo dok sam se pomerao napolje i unutra, povećavajući brzinu. Nokti su joj se zabili u moja leđa i počela je opet da dahće, okrenuvši glavu sa strane zatvorenih očiju. Znao sam da je blizu. - Otvori oči. Pogledaj me, - rekao sam između prodiranja. - Hoću da te vidim. Želim da gledaš pravo u mene kada budeš svršavala. Otvorila je oči i podigla obrve, praveći najerotičniji izraz lica. - Volim te, Michelle. - I ja volim tebe. - Prošaputala je, teško dišući - Oh Bože! - Nabila se na mene još malo i umirila telo, a ja se nabijao jače i jače, odlučno je gurajući opet preko ivice. - Viper! Oh sranje! - Zatvorila je oči. - Pogledaj me. Molim te. Moram da te vidim. - Nikada nisam osetio ovako nešto tokom seksa. Pre Michelle, seks je bio nešto što sam radio da bi se osećao dobro i ubio vreme, ali sa njom i sa osećanjima ljubavi, diglo se sve na novi nivo. Iznad svih osećaja. Otvorila je opet oči i zagrizla donju usnu dok je svršavala oko mene, svaki stisak njene vagine dovodio me sve bliže i bliže kraju. Napokon, osetio sam kako su mi stegla jaja, i to je bilo 234


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan to. Gledao sam je u oči i spustio čelo na njeno dok sam svršavao jače nego ikada. Stenjao sam, vikao, i još dva puta joj rekao da je volim pre nego što sam završio. Nakon što sam svršio, telo mi se opustilo. Bio sam uzbuđen. Skinuo sam kondom i očistio se pre nego sam požurio u krevet kod nje. - Je l’ bi trebalo da ustanemo i obučemo se? - Pitala je dok smo ležali u krevetu i grlili se jedno deset minuta. - Ne, - rekao sam strogo. - Sada kada sam te video golu, voleo bih da budeš tako što je više moguće. - Poljubio sam je u potiljak, ostavljajući usne tamo. Smejala se i okrenula, a ja sam se podigao na lakat. - Nisam se šalio. - Drmao sam glavom. - Pa… - Okrenula se opet prema meni. - Pa mislim da bi to navelo Matthewa da postavi par pitanja. Još nisam spremna da odgovaram, tako da pretpostavljam da ćeš morati čekati da legne uveče u krevet. Zatako sam pramen kose iza njenog uha. - Kladim se da ćemo to raditi svako veče… I svakog slobodnog trenutka... I kada gleda TV... I kada je napolju i igra se… - Polako, - smejala se. - Volela bih da mogu normalno da hodam. - Jesi gladna? - Pitao sam. - Umirem od gladi! - Rekla je dramatično. - Pa, pošto sam jebeno puno uzbuđen da bih kuvao bilo šta od onoga što sam doneo, hoćeš da naručimo picu? - Veoma pametno. Može. - A zatim je rekla. - I... mogla bih da smislim nešto što će nas držati zauzete pola sata dok dostavljač pice ne dođe.

235


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Poglavlje 37. - Jesi uzbuđen? – Pogledao sam u Matthewa u retrovizoru, a on se smejao na zadnjem sedištu, kao i uvek. Klimnuo je glavom. Okrenuo sam se prema Michelle. – A ti? - Nervozna sam, – priznala je. – Mislim... Ovo je važnije nego da ti upoznajem mamu. Ona je najvažnija osoba u tvom životu. - Ispravka, – podigao sam joj ruku i poljubio je. – Jedna od najvažnijih osoba u mom životu. – Nasmejala mi se osmehom preko čitavog lica, do ušiju. – Nema šta da se brineš. Zavoleće te. – Izašao sam iz auta i odvezao Matthewa iz sedišta, dok je ona to isto radila sa Maurom. Bili smo na pola puta do kuće, kada je Gam izašla na terasu i mahnula nam. – Zdravo, svima! - Vau, - promrmljao sam ispod glasa nagnuvši se ka Michelle. – Izgleda da je još neko nervozan. Nikad ovo pre nije radila. - Zdravo! – Matthew joj je odgovorio, potrčavši prema njoj, – Ja sam Matthew. Gam je se rukama podbočila na kolena kako bi mu bila malo bliža. – Zdravo, Matthew. Ja sam Gam. Drago mi je što sam te upoznala. Ti si jedna slatka ptičica. - Hvala. – Matthew je klimnuo . – I ti si. – Prošao je ostatak puta pored nje i ušao u kuću kao da je njegova. Gam se okrenula za njim otvorenih usta kako bi ga pogledala, pa onda pogledala nas. – Obožavam već ovog klinca, – smejala se. - Zdravo Gam, ja sam Michelle. – Pružila je ruku prema Gam kako bi se rukovala, ali Gam je lagano gurnula. - Znam ko si. Ti si devojka koja je mom unuku pomerila mozak. Rukujem se sa strancima. – Povukla je Michelle u veliki zagrljaj, obmotavajući ruke oko nje i Maure zajedno. - Kako si ti, stari šišmišu? – Rekao sam kada je bio red na mene.

236


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Vauu. Bar jednom da ne izgledaš kao govno. Guram, dete. – Rekla je toplo dok me je grlila. – Uđite unutra. Napravila sam ručak… Ukoliko ga Matthew nije već pojeo. Proveli smo narednih sat vremena oko njenog stola za ručavanje jedući fantastične sendviče i njenu čuvenu salatu od ananasa. To mi je bilo omiljeno. Kunem se da bi toga mogao pojesti tonu. - Bilo je ukusno. Puna sam. – Michelle je obrisala usta sa salvetom. - Obožavam slaninu! – Matthew je viknuo podignutih ruku. - I ja druže. – Protegao sam se kako bi mu udario petaka. Michelle je ustala i pružila mi Mauru držeći tanjir u ruci. – Počistila bih sto. Da li bi hteo da pridržiš Mauru umesto mene? – Pitala je. - Nije problem, – klimnuo sam, spuštajući Mauru na koleno. Momentalno je tražila da se spusti dole. – Sačekaj, bebice. Igraćemo se za minut. - Oh, spusti je dole, – Gam je mahala. – Nema mnogo toga što može da joj smeta. Osim toga, volim da gledam kako se igra. Spustio sam je na pod i okrenuo se u stolici kako bi mogao da je pazim. - Vauu, pogledaj se. – Rekla je Gam stiskajući usne, vrteći glavom prema meni. - Šta? – Pitao sam odbrambeno. - Kakav si sa decom. Tako je prirodno. Nikad nisam mislila da ću te videti sa decom. - Eh, Michelle je stvarno super heroj, Gam. Samo se trudim da pomognem gde mogu, kako bih joj olakšao barem malo. - Pa... – Oči su joj se napunile suzama. - Znaš za jednu staru, damu, veoma lako zaplačeš. – Procedio sam. - Oh, umukni, derle jedno. – Spustila je čašu na sto kako bi izvadila platnenu maramicu i obrisala oči. – Hajde da se premestimo u dnevnu sobu, kako bi se deca mogla igrati. Matthew je raširio Lego kocke koje je izvadio iz ranca po stočiću za kafu, a Maura se podigla uz njega rasipajući mu sve kao mala Godzila. - Hej! – Matthew je ciknuo dok je ona i dalje bacala kockice smejući se. - Uh-oh. Nema šanse gospođice. – Michelle je uzela Mauru sklanjajući je od Matthewa. Naravno Maura joj se otimala i bacala. 237


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Sačekaj. Imam ideju. – Gam je ustala i otišla do kuhinje, vraćajući se koji minut kasnije sa plastičnim šoljama i kašikama. Spustila je to na pod pored Maure a njene okice su zacaklile. - Evo. Bebice vole ove stvari. - Hvala. – Michelle se slatko nasmejala kada joj je Gam stisnula ruku. - Pa, kako stoje stvari između vas dvoje? – Pitala je dok se opuštala u svojoj stolici. - Um.... – Michelle je uzdahnula i pomerila pogled na mene. U tom njenom pogledu, video sam sav stres i haos poslednjih par nedelja. - Stoje... Dobro. - Nastavio sam umesto nje. – Nismo dali nikakva velika zvanična obaveštenja svetu da smo zajedno ili slično, ali naravno čim smo izašli jednom ili dva puta, bili smo u časopisima i delili su se Tweetovi. - Oh, ne. – Gam je odmahnula glavom. – Svi ti električni uređaji su đavo, kažem ti. Mrzim ih. - Znam. Dva puta godišnje moram doći da ti pomerim vreme na satu, sećaš se? – Zafrkavao sam je. Dobacila mi je molećiv pogled. – Ali sačekaj, šta kažu ti Tweerer ljudi? Nagnuo sam se napred i snizio glas kako me Matthew ne bi čuo. – Govore neke gluposti o tome kako je Mike umro i kako je pogrešno to što smo zajedno. Nisu to laži, samo boli. Gam je izbacila jezik preko gornjih zuba i klimnula polako, gledajući između mene i Michelle. - Znaš šta? Ko ih jebe. - Gam! - Zagrmeo sam dok smo Michelle i ja pogledali prema Matthewu, koji je bio okupiran Lego kockama pa izgleda nije čuo šta se priča. - Oh, molim vas, – mahnula je prema njemu. – Psovka nikog nikad nije povredila. Psovala sam stalno dok si bio mali, i ništa ti ne fali. - Ne znam šta bih na to rekla. – Michelle je rekla bespomoćno. - Ozbiljna sam. Ko ih jebe. – Prekrstila je ruke preko grudi. –Da li si znao da sam bila verena kada sam upoznala tvog dedu? - Čekaj. Šta? – Zbunio sam se.

238


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Ta luda žena umela je tako brzo da se prebacuje sa teme na temu. – Kada sam upoznala tvog dedu... Već sam bila verena. Jesi li znao to? - Ne, nisam imao pojma. - Da. – klimnula je – Za Johnnya iz Mississippia. Bio je mornar. Dečko je imao ono što sam volela, uniformu. Još uvek je volim. – Mrdala je obrvama gore dole. - Grozno. – Zatvorio sam oči i odbacio svoje misli. - U svakom slučaju, ljudi to nisu radili u moje vreme. Jednom kada se veriš, verio si se, ali nisam mogla da se oduprem. Tako da sam raskinula svoju veridbu sa Johnnyem i udala se odmah za tvog dedu. – Rekla je sa samopouzdanjem – I da nisam, ti sada ne bi bio ovde. Ali to nije poenta. Poenta je da ponekad samo zato što nešto nije društveno prihvatljivo ili nije ispravno, to ne bi trebalo uraditi. Prokletstvo, volim ovu ženu. - Dolaziš iz dugačke loze pobunjenika, rušioca pravila, Lawrence. Nikada se nisi pridržavao pravila, i nisam ništa manje očekivala od tebe kada izrasteš u čoveka. Ako ti ljudi iz medijskog sveta ne vole ono što vas dvoje radite, ko ih šiša? Ti voliš nju i ona voli tebe. To je jedino važno kada spustiš glavu uveče na jastuk. Michelle je okrenula glavu prema meni, stisnutih usta i očiju punih suza. - Tako si nežna. - Namejao sam se i gurnuo je ramenom. - Dobro, dosta je bilo tog slatkog sranja. - Gam je isteglila vrat i pogledala u klizna vrata koja su vodila u zadnje dvorište. - Hajde, Matthewu. Hoću da ti pokažem moje kućice za ptice. Matthew je skočio uzbuđeno i uzeo je za ruku dok su prolazili kroz kuhinju. - Mislila sam da idu napolje. - Michelle je šapnula naginjući se. Upravo tada čuo sam kako ubacuje kocke leda u čašu, i nisam mogao da se obuzdam a da se ne nasmejem. - Dobro, sada možemo da idemo. Da li voliš veverice? - Pitala je Matthewa dok su izlazili na terasu, a čašom punom leda.

239


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Epilog Sezona se završila. Opet nismo prešli plej-of. Gubiti je bilo frustrirajuće, ali ja sam ipak imao malu sjajnu ekipu koja mi je pomagala uveče i ublažavala te udarce. Pre nego što letnji odmor zvanično počne i svi odu na svoju stranu par meseci, Michelle i ja smo odlučili da napravimo zakusku kod nje kući. Nešto kao zahvalnost na podršci protekle godine. Cele nedelje smo bili u radnoj akciji: generalno čišćenje, istresanje prašine, spremanje dvorišta - sve nezanimljive stvari. - Kako ide tu dole? - Pogledao sam u Matthewa, koji mi je pomagao sa čupanjem korova ali me je ometao sa skupljanjem glista iz njegove kante. - Dobro, - odgovorio mi je ravno, koncentrisan na ono što radi. - Šta to radiš? - Sečem glistu na pola. Obe polovine se još pokreću. - Okrenuo se ka meni sa osmehom malog đavolka. - Ovo je tako kul. Creva su joj napolju. Bio sam i zabrinut i ponosan u isto vreme. - Hej, jesi gladan? Još uvek gledajući dole u svog prepolovljenog novog prijatelja, klimnuo je glavom. - Napravimo pauzu da vidimo ima li mama neku ideju za ručak. - Ustao sam i stao iza njega. - Onda ćeš se verovatno morati kupati, a? Prljav si na mestima za koje nisam znao ni da postoje. Uspravio se na noge i krenuo sa mnom ka kući, sa rukom u ruci, naravno. Navikao sam se na činjenicu da ako idem bilo gde sa Matthewom, čak i na neko bliže mesto, kao iz dvorišta prema kući, bio bi pored mene i držao me za ruku. Nisam se samo navikao na to, to me je veselilo. Otvorio sam klizna vrata i on je utrčao, ravno u svoju sobu za igru. - Stoj! - Viknuo sam kada je bio na polovini hodnika. Okrenuo se kako bi se suočio sa mnom i pogledao ka drugoj strani hodnika. - Ti. Kupatilo. Ruke. Creva. Michelle je stojala u dnevnoj sobi sa rukama na kukovima i gledala nas. - Da li bi trebala nešto da znam? 240


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Verovatno ne. - Odmahnuo sam glavom dok sam prao ruke u sudoperi. - Ali ako ikada zatraži psa, reci ne. Čuo sam je kako se smeje iza mene. Brišući ruke od kuhinjsku krpu, došao sam do nje i pogledao u kartonsku kutiju pored nje. - Za šta je ovo? Okrenula se i pogledala u slike sa njenog i Mikeovog venčanja koje su visile na zidu. - Za njih. Vreme je. Stavio sam ruku na njeno rame i polako je okrenuo ka sebi. - Znaš da nisam tražio da ih skineš. Ne moraš to raditi zbog mene. - Znam da nisi. - Potvrdno je klimnula gledajući u zid, duboko udahnuvši. - Ali prošla je godina. Mislim da sam spremna. - Dobro. - Ovo je bio deo koji sam mrzeo kao muško. Jesam li ja trebao da ih skinem umesto nje? Da držim kutiju? Zagrlim je? Odem? - Ima li išta što mogu da uradim za tebe? - Ne, ali hvala ti. - Tanušno mi se osmehnula a onda se okrenula i krenula prema zidu, duboko uzdišući. - Dobro. Da krenem. - Ruke su joj se tresle kada je uzela crni ram i skinula ga sa zida, nežno ga stavljajući u kutiju. Konstantno sam je posmatrao. - Jesi dobro? Progutala je. - Da. Mislim da jesam. - Uzela je druge tri slike sa venčanja i spustila ih u kutiju. - Šta to radite? - Matthew je pitao iza nas. Oboje smo se okrenuli. Češkao se po licu, mršteći se. - Hej, dušo. - Michelle se spustila u visini njega. - Samo skidam neke slike kako bih mogla da stavim neke nove. - Oh. - Zvučao je zbunjeno. - Pa je l’ moj tata nije više moj tata? Mekani uzdah izašao je kroz Michelleina usta dok je odmahivala glavom. - Ne, dušo. Još uvek je tvoj tata. - Dođi kod mene, čoveče. - Ispružio sam ruku prema njemu i zajedno smo došli do kauča, gde sam ga podigao i stavio u krilo. Grizao je usne i stiskao ruke dok je gledao u mene tim svojim velikim očima. 241


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Potrebno mi je da me slušaš, dobro? Okice su mu se još više raširile i klimnuo je glavom. Spustio sam se niže kako bi nam oči bile u ravni. - Tvoj tata će uvek biti tvoj tata, bez obzira na sve, dobro? Neću nikada, ali nikada pokušati da zauzmem njegovo mesto. Voleo sam ga, i znam da on voli tebe više od bilo čega na svetu, pa sam mu obećao da ću pomoći i voditi računa o tebi i zaštiti te, ali nikada neću pokušati da budem on. Ponovo je klimnuo glavom. Nisam bio siguran koliko je od ovoga ušlo u njegovu četvorogodišnju glavu, ali ponavljaću ovo iznova i iznova godinama ako bude potrebno. Michelle je izašla iz sobe, vrativši se par sekundi kasnije suznih očiju. Šmrknula je i prišla razbarušivši Matthewovu kosu. - Zar nisi srećan? Imaš tatu tamo gore u raju i najboljeg druga ovde dole da te čuva. Spustila je salvetu na stočić za kafu i prišla opet kartonskoj kutiji. Uhvatila je za ivicu i povukla preko sobe do albuma u ćošku. - Šta sada radiš? - Pitao sam. Okrenula se i pogledala albume sa slikama od gore do dole. - Sređujem ovo ovde. Pogledao sam u Matthewa baš u trenutku kada su se njegove male obrve skupile. - Nemoj. Ostavi ih. - Insistirao sam. - Zašto? - Okrenula se prema meni sa malim ramom u ruci. Klimnuo sam prema Matthew. - Dovoljno je zbunjen u vezi svega ovog. Nemoj da stavljaš sve uspomene u kutiju. Ozbiljno, ostavi to. - Dobro, - oklevala je. - Ali htela sam da stavim neke naše slike pa... - Onda ću ti kupiti drugi album za slike, i naše uspomene možemo staviti u njega, ali to ostavi kako jeste za Matthewa. - Nasmešio sam se sinu mog najboljeg prijatelja, malom dečaku kojeg sam toliko voleo mada genetski nije bio moj. Michelle je pogledala u sliku nje, velikog Mikea, i Matthewa u Diznilendu i poljubila je. Prišla je pružila je Matthewu da je i on poljubi. Okrenula se kako bi otišla i uhvatio sam je za zglob, primačinjući sliku prema meni kako bih je i ja mogao poljubiti. Matthew se nasmejao i

242


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan shvatio sam da je najbolja stvar koju sam mogao da učinim to da mu pokažem da volim njegovog tatu isto kao i on.

****

Četiri sata kasnije, dvorište je bilo u najmanju ruku haotično. Brody, Kacie i Louie su sedeli oko stola i pričali sa Jodi i Vinceom, koji su navratili samo na nekoliko minuta posle dugog dana sađenja ljiljana u njihovoj bašti. Beba Grace je spavala na Brodyevim grudima dok je Emma sedela Kacie u krilu i jela lubenicu, cedeći je kao đus dok joj se sok slivao niz ruku. Ja sam stojao iza Brodyeve stolice gledajući na Mauru, koja je bila u pesku. - Kada si nabavila trambolinu? - Jodi je pokazala u dvorište dok je gledala Lucy, Piper, i Matthewa kako skaču oko tramboline sa Beccom i Loganom, Andyevom decom. - Ne sećam se da si je imala prošlog leta. - Nismo je imali. – Michelle je uzela pivo iz velikog metalnog hladnjaka i otvorila je. Viper je zapravo doneo iz svoje kuće pre par nedelja. Louieve oči su se širom otvorile i prešao je pogledom do mene. Namignuo sam mu dok je uzimao gutljaj piva koje je upravo pio. Andy je prošao kroz klizna vrata, noseći piće koje upravo smućkao unutra. - Pogledaj koga sam našao dok sam bio unutra. - Kezio se. Darla i Neil su se pojavili pred nama prateći ga. - Jeeee! Uspeli ste! - Kacie je cičala. - Nisam bila sigurna da li ćete se vratiti na vreme sa puta. - Nismo ni svraćali kući. Iscrpljena sam, ali nisam mogla ovo da propustim. Kako ste svi? - Napravili su krug, grleći se sa svakim. Kada je Darla došla do mene, nakrivila je glavu i nasmejala se. - Drago mi je te vidim tako prokleto srećnog. Zaslužio si. - Omotala je ruke oko mene, i ja sam joj stisnuo leđa jako koliko sam mogao. - Hvala. I ti si. - Promrmljao sam joj u rame. - Pogledaj nas, nekada dve usamljene kurve, sada svaka srećna sa partnerom. Ko bi i pomislio, aa? 243


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Ja ne. - Kikotala se i povukla, ljubeći me u obraz. - Taylor i Isak trebalo bi da stignu svakog trenutka. - Michelle dobacila. - I nadam se da ste svi gladni. Napravila sam tonu hrane. - Čekaj, ti si kuvala? - Jodi je podigla obrvu. - Ohoj, nadam se da je picerija u stanju pripravnosti. - Prekini! - Michelle je pogodila praznom konzervom piva dok mi je prilazila grleći me oko struka. - Zapravo, postala sam dobra. Imam neverovatnog učitelja. - Da, taj sam. - Rekao sam ponosno, prseći se. - Lawrence Finkle, uči zene širom zemlje nove trikove više od deset godina. Žene su protestovale dok me Michelle udarala po telu i mrštila se. - To je bila šala, to je bila šala! - Vikao sam i pokušao da se zaštitim od njenih napada. - Pa da vidimo... - Louie je gledao svakog po na osob po dvorištu. - Beba Grace je šta, pet, šest meseci stara sada? Hoćemo se kladiti ko je sledeći trudan? Michelle ili Kacie. - Ooo, ne! - Kacie je odmah negodovala. - Ova mama treba pauzu. - Videćemo. - Brody se nagnuo i stisnuo joj nogu. - Rekao sam ti da želim desetak malih Brodya, sećaš se? Kacie je prevrnula očima i odgurnula mu ruku. - Mislim da ćemo mi još malo sačekati. - Smejao sam se stavljajući ruke oko Michellinih ramena. - Mi nismo spremni još da delimo kuću, a kamoli fetus. I sačekaj minut, ako se već kladimo, ja mislim da bi novopečeni mladenci bili isto u igri. - Pokazao sam ka Jodi i Vinceu. - Oh, dođavola ne. - Jodi je rekla. - Mi gajimo ljiljane, ne bebe. - Pa ako se kladite tu okolo sa bebama, možemo i mi upasti tu posle venčanja? - Darla se kezila. - Kog venča... - Kacie su ostala otvorena usta. - O moj Bože, da li ste se verili? Darla je ponosno podigla levu ruku, hvaleći se dijamantskim prstenom na njenoj ruci. Svi smo ustali i prišli da im čestitamo. Devojke su odmah krenule da se prepiru oko boje haljina za deveruše, a ja sam prošao da se rukujem sa Nailom, gledajući ga pravo u oči. - Ona je slatka devojka. - Rekao sam ozbiljno - Budi dobar prema njoj. 244


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan - Hoću. - Klimnuo je, uzvrativši mi rukovanje. - Sačekaj minut... - okrenuo sam se prema grupi. - Michelle i ja smo zajedno, Jodi i Vince su venčani, Darla i Neil će se venčati... Tako da ostaješ samo ti Andy. Moramo ti sada nekoga naći. Andy je zavrteo glavom i činilo se kao da je spreman da se raspravlja sa mnom kada se Brody ubacio. - Louie je slobodan! Nekoliko sati kasnije i svi su otišli. Michelle i ja smo pali na kauč, kompletno iscrpljeni i silno se trudili da ignorišemo nered u kuhinji. - Ovo je bilo zabavno, - uzdahnula je. - Trebalo bi ovo da radimo češće. - Trebali bi, - složio sam se. - U kući kod Brodya i Kacie. Jesi videla tu kuhinju? - Ne podsećaj me, - žalila se. - Možemo li to ostaviti za sutra? - Kažem da ne moramo čak ni ostavljati za sutra. Ajde sve da bacimo i kupimo nove sudove, - šalio sam se. - Dogovoreno! - Smejala se dok je pogledala sa strane, duboko uzdišući zbog nečega Bila je ovo čudna godina, ne? Nekako te tera da se pitaš gde ćemo biti za godinu dana. - Da li se uvek pitaš šta ako? - Pitao sam oprezno. Okrenula se tužnih očiju i vrtela glavom. - Nemoj, - gledao sam u nju bez ijedne reči. Sebično sam hteo da znam odgovor, trebalo mi je da ga znam. Napokon, uzdahnula je uz drhtaj i polako ga izbacila. - Mislila sam o tome, i ubija me svaki put, jer koliko god ne mogu da zamislim svoju prošlost bez njega, ne mogu ni da zamislim svoju budućnost bez tebe. - Dušo, i ne moraš. Želiš moje predviđanje za narednu godinu? - Naravno. - Podigla je glas obmotavajući ruke oko mog struka i spuštajući glavu na moje grudi. - Mislim da ćemo sedeti baš ovde sa istom ovom divnom decom i sa istim divnim prijateljima, molim te da me pustiš da se napokon preselim ovde kod tebe. Izazivala me je. - Nećeš morati puno da me moliš. 245


Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Nepopravljivo grešan Zatvorio sam oči i poljubio je u vrh glave, duboko udahnuvši, zadržavajući dah, ispunivši pluća. Kroz nekoliko minuta dah joj je postao ujednačen i znao sam da spava. Polako sam podigao stopala na stočić za kafu, i naslonio glavu na kauč i pogledao po sobi. Sobi u kojoj mi je Mike rekao da imam kameno srce. U sobi u kojoj se moje kameno srce napokon razbilo kada mi je Michelle rekla za svog tatu. U sobi u kojoj sam obećao da ću uvek biti tu za Matthewa. U sobi u kojoj sam obećao da nikada neću zauzeti mesto njegovog tate. U sobi koja je puna foto albuma uspomenama sa kojima će ova porodica živeti. Polica na kojoj sada stoji slika mene i Mikea u našim dresovima Wildsa nakon utakmice. I slika mene kako sedim sa kutijom Lemonheadsa pored mene.

246


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.