Svjetlo u sjeni-Jane Ann Krentz

GIGA

Jayne Ann Krentz Svjetlo u sjeni

Naslov izvornika LIGHT IN SHADOW

GIGA

Za Stephena Castlea, brata i prijatelja, s ljubavlju

2

GIGA

1 Zidovi su vrištali na nju.

- O, dovraga - šapne Zoe Luce. Zaustavila se na vratima prazne spavaće sobe i zagledala u bijele zidove. Ne sada. Ne danas. Ne ovoga puta. Doista mi treba ovaj posao.

Zidovi su jecali. Užas je pulsirao kroz slojeve žbuke i svježi premaz čisto bijele boje kojim su pokriveni. Bezglasni su se krikovi odbijali od poda i stropa.

Prstima je stisnula sljepoočnice u posve instinktivnoj, krajnje beskorisnoj gesti. Čvrsto je zatvorila oči, pripremivši se na isprekidane udare ledenih munja koje su letjele njome i skupljale se negdje u blizini njezina želuca.

Davis Mason ju je hodnikom slijedio u stopu, pa je bio samo korak iza nje kad se naglo zaustavila. Nespretno je udario u nju.

- Uh, oprostite. - Uspostavio je ravnotežu. -Nisam obraćao pozornost.

- Ja sam kriva. - Nadajući se da to čini neupadljivo, maknula se s vrata i vratila u hodnik. Tu je situacija bila mnogo bolja. Mogla se nositi s njom. Uputila je Davisu vedar, nadala se, siguran osmijeh. To nije bilo lako, s obzirom na prigušene krikove koji su još uvijek dopirali iz spavaće sobe. Željela je izići iz ove kuće. Brzo. Ono što se dogodilo u spavaćoj sobi bilo je loše.

- Hej. - Davis joj lagano dotakne rame. - Je li vam dobro, Zoe? Još mu se jednom drhtavo nasmiješila. Bilo je relativno lako smiješiti se Davisu. Elegantnih linija i dotjeran, uz pravu mjeru ležernosti. Da je automobil, bio bi sjajan, europski kabriolet.

Sudeći po prostranom domu, po mjeri krojenoj košulji i hlačama, te prstenu s oniksom i dijamantom što ga je nosio, takoñer je i bogat. Ukratko rečeno, žalosno je pomislila, do toga ga je trenutka smatrala idealnim klijentom.

Sad se sve promijenilo, naravno.

- Da, dobro mi je. - Nekoliko je puta duboko udahnula, koristeći se tehnikom što ju je naučila na tečaju samoobrane. Prisjetivši se učiteljevih uputa, potražila je miran, stabilan centar koji se navodno nalazi negdje duboko u njoj. Nažalost, nije još svladala taj dio programa. Osjećala je jedino kako je obuzima neugodna živčana napetost.

- Sto je bilo? - Davis je sad izgledao ozbiljno zabrinut.

- Samo početak glavobolje - reče Zoe. - Često je dobijem kad zaboravim pojesti doručak.

U današnje vrijeme tako lako laže. No s druge strane, ima mnogo prakse u tome. Šteta da još nije dovoljno vješta da i samu sebe uvjeri, pomislila je. Sad bi joj veoma dobro došlo malo samozavaravanja.

Davis ju je nekoliko sekunda pozorno promatrao, a zatim se opustio. - Propustili ste jutarnju dozu kofeina?

- I hrane. To je pitanje šećera u krvi. Trebala bih biti pametnija. - Osjećajući silnu potrebu da se promijeni tema razgovora, opet je pogledala u spavaću sobu i izlanula ono što joj je prvo palo na pamet. - Sto se dogodilo s krevetom?

- S krevetom?

Oboje su pogledali velik, prazan dio nepokrivenog drvenog poda izmeñu dvaju masivnih noćnih ormarića.

Zoe s nelagodom proguta slinu. - Ostatak rezidencije je potpuno namješten - reče. - Morala sam opaziti da ovdje nema kreveta.

- Ona ga je uzela - mrko će Davis.

- Vaša bivša žena?

Uzdahnuo je. - Voljela je taj prokleti krevet. Mjesecima ga je tražila po trgovinama. Tako mi svega, više joj je značio nego ja. Kad je otišla, to je bila otprilike jedina stvar što ju je željela uzeti, povrh svojih osobnih stvari.

3

GIGA

- Shvaćam.

- Znate kako je to s razvodom. Katkad se ljudi najviše svañaju oko najmanjih, najglupljih stvari.

Kakav god da je bio, pomisli Zoe, nestali krevet sigurno nije bio malen.

- Razumijem.

Davis joj je proučavao lice. - Glavobolja se pogoršava?

- Bit će u redu nakon što nešto pojedem i popijem kavu - uvjeravala ga je.

- Znate što. Vidjeli ste ostatak kuće. Siguran sam da ste stekli općenitu sliku. Kako bi bilo da napravimo stanku i poñemo nešto pojesti u klubu? Tako ćemo imati priliku razgovarati o vašim početnim dojmovima.

Pomisao na jelo izazvala je mučninu u njezinu želucu. Iz iskustva je znala da neće uspjeti zadržati hranu u sebi sve dok se osjećaj jeze ne povuče. To bi moglo potrajati. Ovo je bio doista ružan doživljaj, a uhvatio ju je posve nespremnu.

Sama je kriva za to. Zna da ne smije tako nepromišljeno ulaziti u neku sobu. Ali bila je zaokupljena svojim planovima za interijer, posve usredotočena, a ostatak prostrane rezidencije doimao se tako novim, tako čistim. Jednostavno nije očekivala nevolje i, kao što se često dogañalo, za to je platila.

- Rado bih vam se pridružila na ručku, ali bojim se da neću moći. - Naglašeno je pogledala na sat. - Danas poslije podne imam još jedan sastanak, i moram se pripremiti za to.

Davis je oklijevao. - Ako ste sigurni - Bojim se da jesam. - Pokušala je u glas unijeti prizvuk ispričavanja. - Doista moram požuriti, a vi ste u pravu, zasad sam vidjela sve što sam trebala vidjeti. - 1 osjetila daleko više no što sam željela, hvala lijepa. - Imam nacrt kuće što ste mi ga dali ranije. Napravit ću nekoliko kopija i skica kako biste vidjeli što imam na umu.

- Bio bih vam zahvalan na crtežima. - Davis pogleda u spavaću sobu i pomalo skrušeno odmahne glavom. - Priznajem da nisam od onih koje biste opisali kao vizualne osobe. Lakše mi je shvatiti koncepciju kad vidim sliku.

- Uvijek je lakše kad se može pogledati crtež. Pričekajte da provjerim svoj raspored.

Posegnula je u svoju veliku torbu, jednu od šest sličnih torba različitih boja što ih je imala.

Svaka je služila kao kombinacija aktovke i ručne torbice. Danas je izabrala zelenu jer čini lijep kontrast s tamnoljubičastim odijelom.

Kopajući po nepreglednim dubinama, odgurnula je maleni fotoaparat, blok za skiciranje, metar, prozirnu plastičnu kutiju u kojoj se nalazi zbirka bojica i flomastera, fascikl uzoraka tkanina i veliku, antiknu mjedenu kvaku pričvršćenu za kolut na kojem se nalaze ključevi njezina stana.

Rokovnik je bio na dnu. Podigla ga je i otvorila.

- Zapisat ću poneke ideje - žustro reče - i nastojat ću vam do kraja tjedna pripremiti nekoliko prijedloga. Kako bi bilo da se u petak poslije podne nañemo u mojem uredu?

- U petak? - Davis je očito bio razočaran. - To je za tjedan dana. Zar moramo tako dugo čekati? Želio bih početi što je moguće prije. Riječ je o tome da je ova kuća tako prokleto depresivna otkako je moja žena otišla.

Da, kladim se da jest, pomislila je.

- Razumijem - glasno reče, pokušavajući zvu-čiti suosjećajno. To nije bilo lako s obzirom na činjenicu da je još uvijek osjećala žmarce na zatiljku, a koža na rukama naježila se ispod rukava lagane jakne.

- Silno se trudim ne biti ogorčen - reče Davis.

- Ali razvod me stoji hrpu novca. Imam osjećaj da ću još veoma dugo dobivati račune od odvjetnika.

Svi su vidljivi dokazi pokazivali da je Davis Mason iz razvoda izišao u izvrsnoj formi, financijski. Prema onome što je vidjela, ima veoma skupu rezidenciju, za čije joj je

4

GIGA

preureñenje bio voljan lijepo platiti, te članstvo u skupom klubu. Ali nije to glasno spominjala.

Brzo je prelistala stranice rokovnika, pretvarajući se da proučava raspored svojih obveza.

Naglo je i odlučno zatvorila knjižicu u kožnom uvezu. -Bojim se da sam veoma zauzeta.

Petak je jedini dan kad mogu odvojiti dovoljno vremena za ovaj projekt. Odgovara li vam dva sata poslije podne?

- Čini se da nemam baš mnogo izbora. - Davis nije bio zadovoljan. Navikao je dobiti ono što želi.

- Znači, petak. Nisam želio zvučiti tako nestrpljivo. Samo što jedva čekam da se krene s tim projektom.

- Naravno. Čim ste odlučili preurediti prostor u kojem živite, prirodno je da vam se žuri. Govorila je brzo nastojeći u glas unijeti profesionalan, poslovan ton. - Ali preureñenje cijele rezidencije velik je pothvat, a pogreške u ovoj fazi mogu biti veoma skupe.

- Da, to sam otkrio na teži način. - Još je jednom pogledao spavaću sobu. - Stigao sam do ličenja ove sobe i tada shvatio da mi treba stručna pomoć. Nisam očekivao da bih mogao pogriješiti samo stavljanjem premaza bijele boje na zidove, ali čim sam završio, shvatio sam da ne izgleda kako treba. Želio sam stvoriti dojam svjetla i prozračno-sti, a umjesto toga Slegnuo je ramenima i prekinuo se dok mu se na licu pojavio izraz tko je mogao znati.

A umjesto toga spavaća je soba podsjećala na dvoranu za obdukcije ili prostoriju za balzamira-nje, u sebi je zaključila Zoe. Nikakva količina jarkog sunčevog svjetla Arizone koje svjetluca na površini safirnoplavog bazena vani ne može poništiti taj dojam. Dio neugodnih osjećaja može se pripisati čisto bijeloj boji, ali je znala da je pravi problem stvorilo ono što se zapravo dogodilo u toj sobi. Neke se stvari ne mogu prikriti premazom boje za zidove.

Takoñer je znala da gospodin Idealni Klijent nije svjestan emocija uhvaćenih u zidovima. Na svoje vječno žaljenje, nikad nije susrela nikoga tko bi takve stvari mogao osjećati kao ona kao čistu, sirovu energiju. Ali vidjela je dosta primjera u kojima su drugi na suptilne, nesvjesne načine reagirali na atmosferu neke prostorije da bi bila sigurna da mnogi ljudi reagiraju na prostor na neki duboki, nadnaravni način.

Takoñer je na teži način naučila da svoje unutarnje spoznaje treba zadržati za sebe.

- Izabrali ste čisto bijelu boju. - Napravila je još jedan korak unatrag, povećavajući udaljenost izmeñu sebe i vrata spavaće sobe. - Znam da se čini kako bi čisto bijela trebala biti jednostavna i otvorena, ali s njom je zapravo veoma teško raditi jer reflektira mnogo sjaja, osobito ovdje, u pustinji.

Takoñer obično stvara veoma hladne sjenke kad ubacite namještaj. To na koncu izaziva nedostatak sklada i spokoja. S pravom ste prestali ličiti zidove kad ste završili s ovom sobom.

- Znao sam da nisam krenuo u pravom smjeru. - Davis je napravio ležernu gestu, pozivajući je da poñe hodnikom ispred njega. - Moram vam reći, Zoe, kad sam zaključio da mi je potreban stručnjak za unutarnje ureñenje, nisam baš previše vjerovao u tu feng shui stvar kojom se vi bavite.

- Mnogi ljudi sumnjaju u to dok ne vide rezultate.

- Znam da je u modi i tomu slično. Žene iz kluba doista su oduševljene. Kad mi je Helen Weymouth dala vaše ime, uvelike je pričala o tome kako ste joj preobrazili dom nakon njezina razvoda. Umalo ga je ponudila na prodaju zbog svih ružnih uspomena, rekla je. Vama pripisuje zasluge za mijenjanje cijele atmosfere kuće.

- Projekt Weymouth bio je zanimljiv. - Ulazna vrata više nisu daleko. Još dvije minute i izići će odavde. - Gospoña Weymouth mi je dala slobodne ruke.

- Savjetovala mi je da učinim isto. Prije nekoliko mjeseci, nakon što je Jennifer otišla, rekao bih da je sve to o slaganju namještaja tako da se regulira protok negativne i pozitivne energije previše za mene. Ali što dulje ovdje živim sam, a sve je baš onako kako je bilo dok je ona ovdje stanovala, to sam više uvjeren da možda ipak ima nečega u vašim teorijama.

5

GIGA

- Ne primjenjujem jednu odreñenu školu feng shuija. - Užasnula se kad je shvatila da prebrzo govori. Ponašaj se normalno. Znaš kako se to radi. -Koristim se elementima nekoliko različitih pristupa u kombinaciji s organizacijskim načelima iz drugih klasičnih tradicija unutarnjeg ureñenja, kao što je Vastu.

- Sto je to?

- Drevna hinduistička znanost koja odreñuje načela za arhitekturu i dizajn. Takoñer uključujem ono što smatram najkorisnijim elementima iz suvremenih teorija o skladu i proporcijama. Moj je stil doista veoma eklektičan.

Zapravo, uglavnom ga smišljam u hodu, dodala je u sebi. Ali klijenti to ne vole čuti.

Brzo se zaputila prema prednjem dijelu kuće, očajnički želeći pobjeći na svjež zrak. Nakon što je njezina osjetljivost pojačana iza doživljaja u spavaćoj sobi, primala je pahuljaste pramenove mračnih, nezdravih emocija iz drugih zidova u rezidenciji. Mora brzo izići odavde.

Napokon je stigla do predvorja popločenog terakotom. Davis je bio tik iza nje. Otvorio je ulazna vrata, pa je pobjegla na umirujucu toplinu ranog listopadskog dana.

- Jeste li sigurni da se osjećate dovoljno dobro da biste vozili natrag do svojeg ureda? - upita Davis.

Ponašaj se normalno.

- Imam čokoladicu u automobilu, za energiju. -Još jedna laž. Nije li postala dobra u tome?

- U redu. Pa, čuvajte se. Vidimo se u petak.

- Tako je. U petak.

Uputila mu je vedar, nadala se, profesionalan osmijeh, čvršće stegnula torbu i žustrim se koracima zaputila prema svojem automobilu. Nastojala je prikriti činjenicu da bježi od kuće koja vrišti.

Odahnula je od olakšanja kad je stigla do vozila. Naglo je otvorila vrata, bacila torbu na suvozačko sjedalo, sjela za volan, stavila naočale za sunce i upalila motor, sve u jednom potezu.

Ruke su joj još uvijek drhtale. Posljedica naleta adrenalina, zaključila je. Ovo nije prvi put.

Može se s tim nositi.

No morala je veoma čvrsto držati volan kako bi vozila kroz ekskluzivnu zajednicu. S njezine lijeve strane nalazio se dugi komad nemoguće zelenog dijela terena za golf koji je služio kao prilaz šesnaestoj rupi Desert View Country kluba. Otmjene kuće slične Masonovoj rezidenciji bile su vješto smještene oko terena za golf.

Iza jarkozelenih terena pružalo se prostranstvo pustinje Sonore i niski, lelujavi brežuljci.

Zajednica golf-kluba i susjedni gradić Whispering Springs bili su tek malo više od sat vremena vožnje udaljeni od Phoenixa, dovoljno blizu da ponešto zarade od turizma, ali dovoljno daleko da izbjegnu promet i gužvu grada.

Grubi, suhi krajolik činio joj se čudnim i stranim mjestom kad je prije godinu dana doselila ovamo, ali negdje tijekom tog razdoblja njezino joj se novo okruženje postalo doimati poznatim, čak ugodnim. Otkrila je neočekivanu ljepotu u pustinji, spektakularne izlaske i zalaske sunca, te zapanjujuće dubine svjetla i sjenki. Uvijek su je privlačile suprotnosti, a ovdje nije bilo ničeg suptilnog.

Odluka da se preseli u Whispering Springs bila je dobra, razmišljala je, ali možda bi ponovno trebala razmisliti o promjeni karijere za koju se istodobno odlučila. Unutarnje ureñenje činilo se kao prirodan, logičan izbor. Na kraju krajeva, studirala je arhitekturu i ima dobro, uvježbano oko, te svakako zna kako stvoriti ugoñaj u prostoru za život. Najbolje od svega, nisu joj trebale nikakve dodatne diplome ili kvalifikacije da bi legalno pokrenula posao. Ali današnji je susret dovoljan za dvoumljenje. Čuvar u odori izišao je iz malene kuće smještene na ulazu. Amblem na elegantnoj žućkastosmeñoj jakni pokazivao je da radi za Radnor sigurnosne sustave. Uljudno ju je

6

GIGA

pozdravio, zaželio joj ugodan dan i vratio se u svoje klimatizirano utočište kako bi unio bilješku u svoj dnevnik.

Osiguranje je jako ovdje u ovoj pomno planiranoj enklavi bogatstva i statusa, ali netko u rezidenciji Madison nije imao koristi od toga. Čekala je dok se nije udaljila od kapije i vozila natrag prema centru Whispering Springsa prije nego je uzela mobitel. Birala je jedini broj što ga je unijela u memoriju brzoga biranja.

Arcadia Ames se javila kad je telefon treći put zazvonio, te svojim dubokim, grlenim glasom izgovorila ime svoje prodavaonice. - Galerija Euphoria.

Arcadia prodaje jedinstvene, skupe darove otmjenoj klijenteli, ali je Zoe bila prilično sigurna da bi tim glasom uspjela prodati pijesak ovdje, u Arcadia je njezina najbolja prijateljica - zapravo, njezina jedina prijateljica. Nekoć je imala i drugih prijatelja i prijateljica, pomislila je Zoe. Ali to je bilo davno, onda kad je imala pravi život i nije živjela u sjenkama.

- Ja sam - reče Zoe. - Što je bilo? Nešto se dogodilo s gospodinom Idealnim Klijentom?

- Moglo bi se reći.

- Odlučio je da te ipak neće angažirati? Taj idiot. Ali bez brige, bit će drugih klijenata poput njega. Čini se da se ljudi dosta često razvode.

- Nažalost, Mason se nije predomislio - bezizražajnim glasom reče Zoe. - Voljela bih da jest.

- Je li ti se ljigavac nabacivao?

- Bio je savršen džentlmen.

- Sigurno je veoma bogat jer svi koji žive u Desert Viewu su, po definiciji, igrači na veliko strpljivo će Arcadia. - Dakle, što je pošlo po zlu?

- Mislim da je gospodin Idealni Klijent možda ubio svoju ženu.

7

GIGA

2 Dvadeset minuta kasnije Zoe je ostavila automobil na jednom od ureñenih parkirališta namijenjenih klijentima trgovina i tvrtki Whispering Springsa. Zaputila se pločnikom i skrenula prema palmama zasjenjenom ulazu Fountain Squarea, otmjenog trgovačkog centra na otvorenom. Arcadia ju je čekala za malenim stolom na terasi u hladu ispred jednog od brojnih kafića.

Arcadia je bila, kao i obično, studija u nijansama leda i srebra. Njezina veoma kratka, dječački ošišana kosa bila je platinaste boje i slagala se s dugim akrilnim noktima. Oči su joj bile neobične nijanse srebrnoplave boje. Visoka i vitka, bezvoljno graciozna poput manekenke visoke mode. Na sebi je imala svijetlu, poput glečera plavu svilenu bluzu i lepršave bijele svilene hlače. Srebro i tirkiz blistali su joj oko vrata i na ušima.

Zoe nije bila posve sigurna koliko Arcadia ima godina. Njezina prijateljica nikad nije dala tu informaciju, a nešto u njoj navodilo je čovjeka da dvaput promisli prije nego odluči zabadati nos u njezine privatne stvari. Zoe je procijenila da je srednjih četrdesetih godina, ali ne bi se kladila u to.

U nekom drugom vremenu i mjestu, pomislila je Zoe, Arcadia je mogla biti prognanica koja živi u Parizu, pije apsint i u dnevnik bilježi svoja zapažanja o ljudima koji će uskoro biti slavni. Stvarala je dojam sofisticirane dosade koja podrazumijeva previše dobro poznavanje svijeta. Zapravo, jednom se izrazito uspješno bavila financijskim transakcijama.

Ispred Arcadije nalazila se malena šalica espressa. Čaša ledenog čaja čekala je Zoe. Susjedni stolovi nisu bili zauzeti.

Zoe je spustila svoju torbu na praznu stolicu i sjela, svjesna, kao i uvijek, izrazite suprotnosti izmeñu sebe i Arcadije. Na površini se činilo da nemaju ničeg zajedničkog. Njezina je kosa tamne nijanse crvenkastosmeñe boje. Oči su joj neodreñena mješavina, koju je teško opisati, zelene i zlatne boje što se u vozačkoj dozvoli navodi kao svi-jetlosmeña. I, za razliku od Arcadije, voli žive, jarke boje.

Bez obzira na to kakvu suprotnost čine jedna drugoj, razmišljala je Zoe, veza izmeñu njih čvrsta je poput one kakva može postojati meñu sestrama.

Kratko je pogledala svoje prste. Više nisu podrhtavali. To je shvatila kao dobar znak.

Arcadijine su se platinaste obrve skupile kad se delikatno namrštila. - Jesi li dobro?

- Naravno. Najgore je prošlo. Zateklo me nespremnu, to je sve. Trebala bih biti pametnija i ne tako bezbrižno ulaziti u nepoznate prostorije.

Zoe uzme ugodno hladnu, vlažnu čašu i popije dug gutljaj ledenog čaja. Adrenalin koji uvijek prati neku takvu epizodu već se povlačio, ali potrajat će neko vrijeme dok se ne ispere iz njezina sustava. Nakon toga je uvijek ostajala nemirna i neobično gladna.

- Naručila sam dvije carske salate - reče Arcadia.

- O, fino. Hvala.

Pojavio se konobar noseći kruh i maslinovo ulje s mirisom ružmarina. Složio je stvari na stolu i udaljio se.

Zoe je otkinula velik komad kruha i umočila ga u maslinovo ulje. Zastala je tek toliko da uljem natopljeni kruh pospe s malo soli, a potom je odgri-zla veliki zalogaj.

- Jesi li sigurna da ti je dobro? - Nije uspjela uvjeriti Arcadiju. - Bez uvrede, ali ne izgledaš osobito dobro.

- Dobro sam - Zoe reče punim ustima. -Problem je, što ću sada?

Arcadia se nagne naprijed i spusti ton glasa premda nitko nije sjedio u blizini. - Posve si sigurna da je taj tip, Madison, ubio svoju ženu?

- Ne, naravno da nisam sigurna. - Zoe proguta zalogaj kruha. - Nikako ne mogu znati što se točno dogodilo u toj sobi. Samo pokupim emocije dogañaja, a ne sam dogañaj. Ali mogu ti reći ovo: što god je to bilo, bilo je loše. - Zadrhtala je. - I prilično nedavno.

8

GIGA

- Sve si to uspjela zaključiti iz onih čudnih dojmova što ih primaš?

- Da. - Razmislila je o svojim dojmovima. - Štoviše, imam i neke dokaze koji potkrepljuju moje zaključke. Barem mislim da ih imam.

Arcadia je odmah reagirala na to. - Kakvu vrstu dokaza?

- Pa, ništa što bi prošlo na sudu. Ali krevet je nestao.

- Krevet?

- Tvrdio je da ga je njegova bivša žena uzela sa sobom.

- Možda jest. Nestali krevet neće privući ničiju pozornost.

- Znam, ali nije samo krevet nestao. Vidjela sam da je drveni pod malo izblijedio, ali kraj kreveta se nalazi pravokutno mjesto gdje nije izblijedio.

-Sag? - Aha. - Zoe pojede još malo kruha. - Ali i on je nestao. Mason nije ništa rekao o tome da ga je bivša uzela. Isto tako, zidovi u toj sobi nedavno su oličeni premazom bijele boje koja uopće ne odgovara tom prostoru. Mason mi je rekao da je to sam učinio, a tako i izgleda. Loše obavljen posao. Tako bogat muškarac, koji živi u otmjenom području, čovjek bi očekivao da će angažirati ličioca ako sam ne zna kako se to radi.

- Hmm. - Arcadia je lagano lupkala dugim noktom po malenoj šalici kave. - Priznajem da to ne zvuči osobito dobro.

- Sto se mene tiče, najviše mi je zasmetao njegov izbor čisto bijele boje. U tome ima odreñene simbolike. Gotovo kao da nastoji prikriti nešto veoma mračno.

- Shvaćam što misliš.

Konobar se ponovno pojavio i donio salate. Zoe uzme vilicu i baci se na posao.

- Nažalost, doista me želi angažirati - rekla je izmeñu zalogaja. - Očito me Helen Weymouth svim srcem preporučila. U petak opet imam sastanak s njim.

- Mogla bi ga otkazati. Reći mu da ne možeš prihvatiti posao preureñivanja njegove rezidencije jer se pojavio velik problem u jednom od tvojih drugih projekata, pa nećeš imati vremena za njega.

Nakratko se činilo da to Zoe zabavlja. - Nije loša isprika. Dobra si, znaš?

- Dakle?

- Stvar je u tome da sam stekla jasan dojam da se Masonu neće sviñati ako se povučem. Silno želi preurediti kuću. Možda na nekoj nesvjesnoj razini i sam osjeća loš ugoñaj u toj spavaćoj sobi. Ili ga možda muči grižnja savjesti i misli da će se bolje osjećati ako promijeni okolinu.

Ovako ili onako, imam osjećaj da bi priredio ružnu scenu.

- Sto će učiniti? Prijaviti te Uredu za bolje poslovanje?

- Imaš pravo. Ne može baš mnogo učiniti, zar ne? Ako je kriv za nešto doista strašno, sigurno neće htjeti privlačiti previše pozornosti na sebe izazivanjem scene u uredu ugledne poslovne žene.

- Dakle, zašto ne žuriš kako bi se izvukla s tog sastanka u petak?

- Znaš zašto. - Zoe je pojela zadnjeg inćuna, naslonila se unatrag i susrela pogled Arcadijinih očiju. - Što ako je doista ubio svoju ženu?

- U ovom trenutku znaš samo to da se nešto ružno dogodilo u toj spavaćoj sobi.

-Da. Arcadia ju je dugi trenutak proučavala, a zatim je tiho uzdahnula držeći se kao da popušta pred neizbježnim. - A ti si ti, pa to ne možeš zanemariti.

- To je nekako teško izbrisati iz pamćenja - reče Zoe, kao da se ispričava.

- Dobro, dobro, razumijem. - Arcadia pojede malen zalogaj salate. - Moramo dobro razmisliti o tome prije nego bilo što odlučimo.

- Pa, jedno je sigurno, ne mogu postupiti logično i obratiti se policiji.

- Ne - odmah će Arcadia. - To nije jedna od mogućnosti. Nasmijali bi ti se u lice kad bi im rekla kako misliš da si u spavaćoj sobi jednoga klijenta osjetila lošu energiju.

9

GIGA

- Možda bih mogla anonimno dojaviti, telefonom? Pretvarati se da sam vidjela kako se u toj kući dogaña nešto sumnjivo i zamoliti ih da se raspitaju o trenutnom boravištu gospoñe Jennifer Mason?

- Ako nitko nije prijavio nestanak, sumnjam da bi obraćali pozornost na tebe - odgovori Arcadia. - Ti nisi član obitelji. Nikad nisi čak ni upoznala tu ženu.

- Istina. A čak i kad bih ih nekako uspjela uvjeriti da pretraže Masonovu rezidenciju, ne bi našli baš mnogo dokaza. To znam. Sama sam jutros prošla kroz sve prostorije, uključujući i ormar za posteljinu.

- Moguće je da ono što se dogodilo u toj spavaćoj sobi nema nikakve veze s Masonima.

Možda se to nešto dogodilo prije nego su oni kupili kuću.

- Možda. Ali Mason mi je rekao da su se on i njegova žena uselili onamo uskoro nakon stupanja u brak. Stekla sam dojam da je to bilo prije otprilike godinu i pol. Mislim da se ono što sam osjetila u toj spavaćoj sobi dogodilo nakon toga, u novije vrijeme.

- Ali ne možeš biti sigurna, zar ne?

- Ne - prizna Zoe. - Kad su emocije veoma snažne, mogu se dugo zadržavati na jednome mjestu.

- Onda je moguće da su se dogañaji u spavaćoj sobi zbivali prije dolaska Masona.

- Pa, da. Moguće je. - Ali ne baš vjerojatno, u sebi doda Zoe. Postojalo je izblijedjelo svojstvo kod starih stvari, što ga je naučila opažati, mada ne bi znala opisati razliku. Ono što je danas poslijepodne osjetila bilo je svježe. - Gledaj, ne bi smjelo biti previše teško otkriti je li gospoña Mason još uvijek živa i zdrava. Ako se zadovoljno sunča na jugu Francuske, mogu se opustiti i zaključiti da je muž nije ubio.

- Tako je. - Arcadia je izgledala kao da joj je donekle laknulo.

- Ono što mi je potrebno - reče Zoe - jest privatni istražitelj. Kladim se da bi stručnjak mogao pretražiti internet i za pola mi sata pribaviti potrebne odgovore.

Skočila je na noge. - Vraćam se za sekundu.

- Kamo ideš?

- Unutra, potražiti telefonski imenik. Požurila je u unutrašnjost malene zalogajnice i opazila imenik žutih stranica na pisaćem stolu iza pulta. Pitala je može li ga posuditi.

Službenik je slegnuo ramenima i pružio joj ga.

Odnijela je imenik van, sjela za stol i otvorila ga. Pod naslovom Istražitelji bile su dvije stavke.

Prva se odnosila na Radnor sigurnosne sustave. Zapravo se radilo o reklami na cijeloj stranici koja je nudila podatke o prošlosti zaposlenika i slične provjere, seminare o korporacijskoj sigurnosti, čuvare za tvrtke i najnoviju online istražiteljsku tehnologiju.

Druga se tvrtka zvala Truax istrage. Maleni je oglas zauzimao prostor širok oko pet i visok dva i pol centimetra. Tvrdio je da tvrtka u Whispering Springsu bez prestanka radi već više od četrdeset godina. Takoñer jamči privatnost i povjerljivost svim klijentima. Ondje se nalazio broj telefona i adresa u Ulici Cobalt.

- Čini se da mogu birati izmeñu velike kompanije s naglaskom na korporacije i malene tvrtke koja već dugi niz godina postoji u ovom gradiću. - Zoe je proučavala oglas tvrtke Truax istrage. -Vjerojatno radi samo jedan čovjek.

- Obrati se velikoj kompaniji - reče Arcadia. -Više resursa i veća vjerojatnost da ćeš dobiti nekoga tko zna kako raditi online. Ali vjerojatno će biti skuplje.

- Koliko skupa može biti tako jednostavna potraga? - Zoe izvuče mobitel iz torbe. - Samo želim znati je li gospoda Jennifer Mason u posljednje vrijeme rabila svoje kreditne kartice ili pristupila bankovnom računu ili nije. Sitnica za jednog istražitelja, sigurna sam.

Utipkala je broj Radnor sigurnosnih sustava i odmah začula pozdrav službenika koji je zvučio veoma profesionalno. Na brzinu se raspitala o cijenama i hitro prekinula vezu kad je dobila odgovor.

10

GIGA

- Dakle? - upita Arcadia.

- Sad se čini da je moja ranija primjedba bila pomalo naivna. Pokazalo se da, suprotno mojoj pretpostavci, ova vrsta potrage može biti veoma skupa. Ne samo da je cijena za sat rada veoma visoka, već povrh toga postoji minimalna tarifa, koja se ne vraća, za tri sata istražiteljskog rada.

Arcadia rezignirano slegne ramenima. - Očito ne žele ohrabrivati malene klijente. Pokušaj s onom malenom agencijom. Možda im je posao potrebniji. - Zastala je. - Takoñer su manji izgledi da doñe do komplikacija.

Zoe ju je pogledala. Nije morala podrobnije objašnjavati što znači riječ komplikacije. Obje su znale kako će oprezno trebati postupati u ovom slučaju ako žele izbjeći privlačenje pozornosti na sebe.

- Dobro, pokušat ću s Truaxom. - Zoe opet uzme mobitel nastojeći ostati pozitivna. - Vjerojatno to i jest najbolji način. Na kraju krajeva, ako radi već više od četrdeset godina, zacijelo je u poodmakloj dobi. Pravi starinski istražitelj. Kladim se da ima obilje kontakata u zajednici i u policiji. Ako je Jennifer Mason doista nestala, možda bi čak uspio nagovoriti policiju da se time pozabavi, bez posebnih objašnjenja.

- Samo se pobrini da ne spominje tvoje ime. Zoe opet pogleda oglas Truax istraga slušajući kako na drugoj strani zvoni telefon. - Ovdje piše da doista pomno čuva privatnost svojih klijenata. Kladim se da je svoj ugled izgradio na sposobnosti očuvanja povjerljivosti.

- Kakav ugled? - upita Arcadia. - Niti jedna od nas nikad nije čula za njega sve dok nisi otvorila taj imenik. . - To samo pokazuje koliko je uspješan u izbjegavanju isticanja. - Namrštila se kad se nitko nije žurio da bi se javio na telefon u Truax istragama. Čekala je još nekoliko trenutaka, a potom odustala.

- Vani na ručku? - suho će Arcadia.

- Čini se. Adresa je u Ulici Cobalt. To je samo nekoliko blokova odavde. Prošetat ću onamo i razgovarati s odgovornom osobom čim odemo odavde.

- Sigurna si da to želiš učiniti?

- Da. - Zatvorila je telefonski imenik i podigla ostatak svojega čaja. Obuzeo ju je osjećaj zadovoljstva i popravio joj raspoloženje. Ili to možda hrana i kofein počinju djelovati, pomislila je. - Znaš, imam dobar osjećaj po pitanju toga. Angažiranje Truaxa je pravi put.

Znam to.

- Misliš? -Da. Arcadia odmahne glavom, a njezina se usta sa srebrnim sjajem izviju u rijedak osmijeh. - Ono što me uvijek zapanjuje kod tebe, Zoe, tvoje je vrelo optimizma koje, čini se, nema dna. Kad te ne bih tako dobro poznavala, prisegnula bih da uzimaš droge kako bi zadržala tako iracionalan pogled na svijet.

- Znači, ja sam osoba kojoj je čaša uvijek napola puna.

- A ja sam najgori pesimist. Pitaš li se katkad zašto se tako dobro slažemo?

- Meni se čini da nekako uravnotežujemo jedna drugu, i obje smo diplomirale na istom sveučilištu.

- Za dobri stari Xanadu. - Arcadia podigne svoju šalicu i lagano kucne o Zoeinu čašu čaja. Na trenutak je bijes bljesnuo u njezinim očima. - Neka potone u podmorski vulkan i zauvijek nestane.

Zoe se prestala smiješiti. - Popit ću za to.

11

GIGA

3 Zoein vedar optimizam umalo je nestao kad je skrenula u Ulicu Cobalt. Zapanjujuće je kako se karakter gradića može promijeniti nakon samo nekoliko blokova. Otmjeni dućani i suvremene tvrtke tek su neznatno udaljene, ali kao da su u drugoj dimenziji. Ovdje, u Ulici Cobalt, osjeća se zastarjeli, pomalo otrcani ugoñaj.

Kuće su uglavnom jednokatnice izgrañene u klasičnoj, jugozapadnoj verziji španjolskog kolonijalnog stila. Pročelja imaju zaobljene rubove, ulazna vrata natkrivena lukovima i duboko uvučene prozore. Krovovi su od crvenih cijepova. Stara stabla, nesumnjivo posañena prije mnogo godina, prije nego je gradsko vijeće počelo razmišljati o očuvanju vode, stvaraju svod od krošanja.

Zoe je zastala nasred bloka kako bi provjerila adresu što ju je zapisala. Nije pogriješila.

Stajala je ispred kuće broj 49 u Ulici Cobalt.

Prešla je malenu terasu i zagledala se u popis stanara ispod prljavog stakla. Truax istrage nalaze se na katu. Činilo se da je većina drugih ureda prazna, osim jednoga u prizemlju za koji je pisalo KNJIGE S JEDNIM CILJEM. Otvorila je ulazna vrata i djelić sekunde oklijevala na pragu. Danas je već naučila jednu lekciju, podsjetila se. A starije su zgrade često najgore.

Ništa se strašno nije dogodilo. Iz zidova nisu zračile nikakve snažne ili nasilne emocije.

Hodnik pred njom bio je veoma mračan, ali nije imala osjećaj da je ovdje netko nekoga ubio.

Barem ne u posljednje vrijeme.

Zaputila se prema stubištu. Dok je prolazila kraj malene knjižare, zapravo antikvarijata, opazila je da su vrata zatvorena. Vlasnik očito ne želi poslovati s nepoznatima.

Popela se škripavim, loše osvijetljenim stubama na kat i oprezno pošla hodnikom. Vidjela je dvoja zatvorena vrata, bez ikakvih natpisa. Na trećima se nalazila malena pločica. TRUAX ISTRAGE. Bila su odškrinuta, otkrivajući mračnu unutrašnjost.

Oklijevala je pitajući se hoće li počiniti veliku grešku. Možda bi bilo bolje obratiti se većoj, korporacijskoj sigurnosnoj agenciji na drugoj strani gradića. Pa što ako njihove usluge treba platiti tri ili četiri puta više? Na ovome svijetu dobiješ ono što platiš.

S druge strane, sad je ovdje, a vrijeme je od velike važnosti. I novac je, nažalost, važan, osobito sada kad se čini da gospodin Idealni Klijent možda neće biti baš tako idealan.

Gurnula je vrata i oprezno koraknula unutra.

No čim je prešla prag, opustila se. U tim zidovima nema ničeg alarmantnog.

Osvrnula se oko sebe. Mnogo se može spoznati o nekoj tvrtki i njezinu vlasniku po načinu na koji se održava ured, podsjetila se.

Ako je ta tvrdnja točna, čini se da Truax istrage financijski prilično loše stoje. Ili to, ili vlasnik nije smatrao potrebnim uložiti dio profita u prijamni ured.

Teški drveni pisaći stol za tajnicu ili tajnika doimao se starinskim, kao i pretjerano duboki, kožom presvučeni naslonjači, ali sve to nije bilo dovoljno kvalitetno da zainteresira trgovca antikvitetima. Ljudi ne skupljaju ovakav namještaj, ali je čvrst i napravljen da bi potrajao.

Pisaći stol i naslonjači su često rabljeni i istrošeni, ali se nikad neće raspasti ili potrošiti. Ako ih se netko ikad odluči riješiti, morat će ih dati odvesti do smetlišta.

Došla je u iskušenje da izvadi svoj fotoaparat. Dobila bi sjajnu crno-bijelu fotografiju. Vidjela je sliku u glavi, mračnu i mrzovoljnu i atmosfersku, s maglovitim poslijepodnevnim svjetlom koje se ukoso prosipa kroza škure.

Na pisaćem se stolu nalazio telefon, ali nigdje nije vidjela računalo. To ne sluti na dobro.

Računala je na istražitelja koji se zna služiti tehnologijom kako bi joj žurno pribavio željene odgovore. I nepostojanje tajnice ili tajnika nije baš ohrabrujuće.

Meñutim, ono što ju je najviše zabrinjavalo bile su kartonske kutije za pakiranje što su zauzimale trećinu malenog prostora. Mnoge su bile zatvorene.

12

GIGA

Nekoliko ih je stajalo otvoreno. Prišla je najbližoj, pogledala unutra i vidjela stolnu lampu, te nekoliko zatvorenih paketa neupotrijebljenih notesa različitih veličina. Polovica je bila od one vrste koja stane u džep muške košulje. Ostali su bili veliki, onakvi kakve rabe odvjetnici.

Takoñer je vidjela nekoliko starih, često prelistavanih knjiga.

Netko pakira stvari iz ureda. Obuzela ju je poti-štenost. Truax istrage trenutno je u procesu zatvaranja svojih vrata.

Iz nekog razloga nije mogla odoljeti znatiželji. Posegnula je u kutiju i izvadila jednu od debelih knjiga. Pogledala je naslov: Povijest umorstava u San Franciscu krajem devetnaestog stoljeća.

Vratila je knjigu u kutiju i izvadila drugu. Istraživanje nasilja i umorstava u kolonijalnoj Americi.

- Vedro štivo za čitanje prije spavanja - progunñala je.

- Jeffe? Theo? Već je i vrijeme da se vas dvojica vratite.

Zoe se trgnula i ispustila knjigu natrag u kutiju. Glas je dopirao iz unutarnjeg ureda. Muški glas -ne glasan, ali mračan i rezonantan s prirodnim prizvukom autoriteta.

Kad bi čula takav glas, postajala bi oprezna.

- Nadam se da se jedan od vas dvojice sjetio moje kave. Danas poslijepodne još uvijek imamo mnogo posla.

Zoe je pročistila grlo. - Ovo nije Jeff. Ni Theo, kad smo već kod toga.

U unutarnjoj je prostoriji zavladala kratka tišina. Vrata su zaskripala na šarkama kad ih je čovjek s druge strane širom otvorio.

Ondje se pojavio muškarac koji je snažnom rukom stezao rub vrata. Gledao ju je iz sjenki, proučavajući je sa zagonetnim izrazom lica koji je vjerojatno trebao ukazivati na uljudno pitanje. Nema onu vrstu očiju kojoj odgovara uljudno upitan izraz, pomislila je. Bile su zanimljive nijanse jantarnosmeñe boje. Vidjela je slične oči na Nature Channelu i snimkama divljih životinja u National Geographicu. Obično su išle uz stvorenja koja imaju najoštrije zube.

Na sebi je imao uske žućkastosmeñe hlače, spuštene nisko na bokovima, i uredno izglačanu bijelu košulju. Ovratnik košulje bio je otvoren, a rukavi zavrnuti do lakata, razotkrivajući tamne dlačice na oba mjesta. Spiralno uvezan notes visio je iz džepa na košulji.

Njegovo držanje na vratima ukazivalo je na gipke mišiće i priroñeno samopouzdanje. Njezin instruktor samoobrane zacijelo bi ga opisao kao usredotočenog. Nije bio osobito visok, samo otprilike prosječne visine, ali se u njegovim ramenima vidjela gipka, kompaktna snaga.

Stvarao je nepogrešiv dojam da potpuno vlada sobom. Možda previše, pomislila je.

Njegova je kosa nekoć zasigurno bila tako tamna da su je u sjenkama smatrali crnom. No sad je na sljepoočnicama i drugdje bilo srebrnih vlasi. Dobro su se slagale s borama iskustva u kutovima njegovih očiju i oko usta.

Lice je odgovaralo onom mirnom, autoritativnom glasu - ne lijepo, ali snažno i privlačno.

Oboje pripada onoj vrsti muškarca kakvom bi se drugi automatski obratili kad se nadu u krizi, ali koji može biti krajnje iritantan u drugim situacijama jer bi uvijek vodio glavnu riječ i to bi svima bez oklijevanja stavljao do znanja.

Imao je mnogo zajedničkog sa svojim namještajem: iskusan i pomalo istrošen po rubovima, ali se vjerojatno nikad neće slomiti ili potrošiti. Jednako kao pisaći stol i naslonjači, trebalo bi ga odvući do smetlišta kad ga se netko želio riješiti, a to ne bi bio nimalo lak zadatak.

Ako je to gospodin Truax iz tvrtke Truax istrage, oglas u telefonskom imeniku kriv je za posve pogrešan prikaz. Ovaj čovjek za sobom ima zanimljivog iskustva, ali sigurno nije poodmakle dobi.

- Oprostite. Bio sam na Ijestvama. Nisam vas vidio kad ste ušli. Kako vam mogu pomoći? pitao je.

Mračan ju je glas vratio u stvarnost. Shvatila je da je zadržavala dah, kao da su ovaj trenutak i

13

GIGA

ovaj čovjek veoma važni na neki način što ga još uvijek nije u potpunosti razumjela.

Pokušajmo ostati usredotočeni ovdje, pomislila je. Diši. Istina, u posljednje vrijeme nisi imala nikakav poseban društveni život, ali to nije razlog da zuriš u nepoznate muškarce.

- Željela bih vidjeti gospodina Truaxa - rekla je na način što ga je smatrala hvalevrijednim samopouzdanjem u danim okolnostima.

- To bih bio ja.

Pročistila je grlo. - Vi ste Truax iz tvrtke Truax istrage?

- Već tri dana, sudeći po datumu na mojoj radnoj dozvoli. Zovem se Ethan Truax, usput rečeno.

- Ne razumijem. Oglas u telefonskom imeniku kaže da služite zajednici više od četrdeset godina.

- Moj je stric dao taj oglas. Povukao se u mirovinu prošli mjesec. Ja preuzimam njegov posao.

- Shvaćam. - Mahnula je rukom prema kutijama za pakiranje. - Useljavate se, a ne iseljavate?

- Takav je plan.

- Imate li što protiv da vas pitam koliko dugo živite u Whispering Springsu?

Malo je razmislio o tome. - Nešto više od mjesec dana.

Toliko o suradnji s istražiteljem koji ima mnogo kontakata u zajednici i lokalnim snagama zakona i reda, pomislila je. Još uvijek može nazvati Radnor sigurnosne sustave. Naravno, tu je ne baš nevažno pitanje cijene, ali možda bi s većom tvrtkom uspjela dogovoriti dugotrajnije plaćanje na rate.

Koraknula je natrag prema vratima. - Znači, novi ste u ovoj profesiji?

- Ne. Nekoliko sam godina imao agenciju u Los Angelesu.

To je trebala biti ohrabrujuća vijest. Zašto se ne osjeća ohrabrenom?

- Ovo vjerojatno nije dobar trenutak za vas -brzo je rekla. - Sigurna sam da ste veoma zauzeti raspakiravanjem stvari i organiziranjem ureda.

- Nisam toliko zauzet da ne bih prihvatio klijenta. Zašto ne doñete u moj ured i ispričate mi zašto vam je potreban istražitelj?

To zapravo i nije bila molba, opazila je. Nije bila baš ni naredba. Više kao mamac čiji je cilj dovesti je nadohvat ruke.

Morala je donijeti odluku. Ovdje je najvažnije vrijeme i novac. Ni jednog ni drugog nije imala previše. Čvršće je stegnula ručku velike torbe i nastojala izgledati kao žena koja često angažira otrcane privatne istražitelje.

- Koliko naplaćujete svoje usluge, gospodine Truax?

- Uñite i sjednite. - Ušao je dublje u svoj ured mameći je bliže suptilnim pozivom. - Možemo razgovarati o financijskom aspektu posla.

Nije uspijevala smisliti dobar razlog protiv toga da barem čuje proqenu troškova.

- Dobro. - Hitro je pogledala na sat. - Ali nemam mnogo vremena. Ako se ne uspijemo dogovoriti oko cijene, morat ću se obratiti nekomu drugom.

- Jedina druga agencija u gradiću je Radnor.

- Svjesna sam toga - hladno će Zoe. Ovo je posao. Nije željela da on pomisli da se kao korisnik usluga nije raspitala. - Čini se da su veoma suvremeni. Rečeno mi je da se koriste najnovijim visokotehnološkim metodama.

- Imaju kompjutore, ako na to mislite, ali imam ga i ja.

- Doista? - Naglašeno je pogledala naokolo. -Gdje je?

- Ovdje unutra. Još uvijek ga nisam aktivirao. -O. - Mogu jamčiti da sam jeftiniji od Radnora.

14

GIGA

-Pa- A tu je još jedan aspekt koji biste možda trebali uzeti u obzir. - Usta su mu se lagano izvila u kutovima. - Budući da sam nov u gradu, takoñer ću se morati daleko više truditi.

Umalo je jurnula prema vratima. - Da, pa - I biti fleksibilniji.

Skupila je hrabrost i zaputila se prema unutarnjem uredu. Bilo je kao prelaženje kroz Vrata broj tri u televizijskoj emisiji, pomislila je, vrata koja skrivaju zagonetnu nagradu. Mogli biste osvojiti put u Pariz sa svim plaćenim troškovima, ili biste mogli izgubiti sve što ste do tog trenutka uspjeli osvojiti.

Kratko je zastala na pragu nastojeći osjetiti što će je dočekati. Ali u sobi nije bilo ničeg strašnog, samo neznatni ostaci dojmova što ih je naučila očekivati u starim kućama. Osjetila je nekoliko tračaka tuge, malo tjeskobe, te ponešto ostataka gnjeva -sve iz davne prošlosti i na veoma niskoj razini. Ništa što ne bi s lakoćom mogla isključiti.

- Nešto nije u redu? - upita Ethan.

Trgnula se i shvatila da je on napeto promatra. Činilo se da većina ljudi nikad ne opaža njezino neznatno oklijevanje prilikom ulaska u neku prostoriju. Činjenica da je Ethan Truax opazio tu malenu stanku iz nekog ju je razloga zabrinjavala. Podsjetila se da je on privatni istražitelj, a ljudi koji se bave tim poslom i trebaju dobro opažati.

- Ne, naravno da ne - odgovorila je.

Brzo je pošla prema golemom, prevelikom naslonjaču što se nalazio ispred pisaćeg stola.

Gotovo ju je cijelu progutao kad je sjela.

Ethan je obišao ogroman, masivan, izgreben komad namještaja od hrastovine, još veći i čvršći od onoga u prednjoj prostoriji, te sjeo. Stolica je zaškripala od protesta.

Proučavala je prostoriju na način za koji je samoj sebi rekla da je profesionalno zanimanje, ali je sumnjala da je zapravo riječ o velikoj osobnoj znatiželji. Sve u vezi s Ethanom Truaxom iz nekog ju je neobičnog razloga fasciniralo, a mnogo se može otkriti o nekoj osobi na temelju prostora u kojem živi ili radi.

Unutarnji je ured bio namješten u istom odnosu prema prozorima i istom vrstom čvrstih, starinskih, muževnih komada kakve je vidjela u vanjskoj prostoriji. Morala je priznati da to stvara odreñeni ugoñaj koji odgovara zamišljenom imidžu tvrtke koja se bavi privatnim istraživanjem.

No prema njezinu je mišljenju naslonjač za klijente u kojem je sjedila doista previše glomazan, te se posjetitelj u njemu ne osjeća ugodno. Nadalje, Truaxov masivni pisaći stol ne nalazi se na pravome mjestu u prostoriji i ne stvara najpovoljniji protok energije. Povrh toga, na zidu visi zrcalo koje ima loše dimenzije i loše je postavljeno.

Nekoliko teških metalnih ormarića za spise složeno je uza stražnji zid. Prastari su i ne osobito atraktivni, ali istražitelj zacijelo treba mjesto za čuvanje spisa.

Nove su police za knjige nedavno postavljene s obje strane vrata. Nažalost, Truax je izabrao jeftine metalne police koje nimalo nisu koristile ambijentu prostorije. Pola je polica već bilo pretrpano knjigama. Vidjela je još primjeraka impresivnih knjiga, akademskog izgleda, kao u kutiji za pakiranje u vanjskom uredu.

Tko bi očekivao da će privatni istražitelj posjedovati kvalitetnu zbirku knjiga? Možda njezino poimanje profesije, stvoreno na temelju romana, televizijskih serija i starih filmova, nije u potpunosti točno.

Ethanovo okruženje nije odgovorilo na njezina bezglasna pitanja; zapravo, postavilo je nova i pojačalo njezinu znatiželju.

Jedno je bilo posve jasno, on je zapovijedao svojim prostorom, a ne obrnuto.

Ethan je otvorio ladicu pisaćeg stola, izvadio žuti notes i stavio ga na stol ispred sebe. - Kako bi bilo da započnemo s vašim imenom?

- Zoe Luce. Vlasnica sam tvrtke za unutarnje ureñenje ovdje, u gradiću. Naglašeni interijeri.

15

GIGA

- Vi ste dekoraterka - glatko će on.

- Dizajnerica interijera.

- Svejedno.

- Nosite li u sebi neku vrstu prikrivenog neprijateljstva prema ljudima moje profesije?

- Jednom sam imao loše iskustvo s dekoraterom.

- Pa, kad smo već kod toga - reče Zoe - mislim da ja imam veoma loš doživljaj s privatnim istražiteljem. Ovo bi moglo odrediti moj stav prema ljudima u vašem području rada kroz niz narednih godina.

Lupkao je kemijskom olovkom po notesu i neko je vrijeme zamišljeno promatrao.

- Oprostite - na koncu je rekao. - Pokušajmo ponovno. Što želite da učinim za vas, Zoe Luce?

- Mislila sam da ćemo najprije razgovarati o novcu.

- O, da. Umalo sam zaboravio. - Spustio je kemijsku, naslonio se podlakticama na stol i isprepleo prste. - Kao što sam rekao, ako je cijena važna, onda vam preostajem ja. Moja cijena po satu znatno je manja od onoga što naplaćuju u Radnoru, a imam samo dvosatni minimum.

Ta je vijest popravila njezino raspoloženje. - Sto je s troškovima? Putni troškovi i obroci, takve stvari?

- Niste odgovorni za putne troškove i obroke unutar gradskog područja. Naplatit će vam se razni troškovi do kojih doñe ako moram putovati izvan Whispering Springsa. Bez brige, dobit ćete račune.

On misli da sam idiot. Razdražena, polako je prekrižila noge. Zavukla se dublje u ogroman naslonjač nadajući se da je to čudovište neće živu pojesti, i hladno se nasmiješila.

- U tom slučaju, željela bih kupiti minimum od dva sata - reče. - Sigurna sam da vam za taj zadatak neće trebati ni toliko vremena.

- Provjera prošlosti novog muškog poznanika?

- pitao je bezizražajnim glasom.

- Zaboga ne, ništa tomu slično. - Namrštila se.

- Dobivate li mnogo takvih zahtjeva?

Slegnuo je ramenima. - Još ne. Vi ste moja prva klijentica u Whispering Springsu. Ali to je bio prilično čest zahtjev u L.A.-u.

- Valjda to ne bi trebalo čuditi. - Nekoliko je sekunda razmišljala o tome. - Želim reći, veoma je pametno provjeriti potencijalnog partnera ako misliš da bi stvari mogle postati ozbiljne.

- Osobito u L.A.-u - suho se složio.

- Samo želim da nekoga pronañete.

- Koga želite da nañem, gospoñice Luce? -Zastao je držeći se krajnje uljudno. - Gospoñica, zar ne? Ili da vam se obraćam s gospoño?

- Nisam udana - rekla je. Nije željela da joj se obraća s gospoñice ili gospoño Luce. Zvučilo je smiješno formalno. Takoñer nije željela da se raspituje o njezinu prijašnjem bračnom stanju. - Zovite me Zoe. - Dobro. Koga želite da nañem, Zoe? Duboko je disala i pripremala se da kroči u minsko polje. Morala mu je dati dovoljno informacija da obavi svoj posao, ali ne toliko da zaključi da je poremećena. I sigurno mu nije željela dati nikakve pojedinosti koje bi pobudile bilo kakvu znatiželju o njoj osobno.

- Željela bih da pronañete ženu po imenu Jennifer Mason. Mogu vam dati njezinu posljednju adresu u ovom gradiću. Vjerujem da je ondje živjela do prije nekoliko mjeseci.

Razdvojio je prste, opet uzeo kemijsku i počeo zapisivati bilješke u žuti notes.

- Vaša prijateljica? - pitao je ne podigavši pogled. - Roñakinja?

- Ni jedno ni drugo. Ona je žena čovjeka po imenu Davis Mason. On živi u Desert Viewu.

Ethan je na to ipak podigao pogled. - Otmjena, ograñena zajednica uz terene za golf, odmah izvan gradića?

- Da. Gospodin Mason me nedavno angažirao da preuredim interijere njegove rezidencije.

16

GIGA

- Rezidencije - neutralno ponovi Ethan. - Zar vi, dekorateri interijera, tako volite nazivati kuće?

Ethan Truax je iz minute u minutu postajao sve iritantniji.

- U području dizajna interijera - rekla je, naglašavajući predzadnju riječ - riječ rezidencija općenito se smatra uljudnijim izrazom za životni prostor nekoga klijenta. Izraz stvara dojam trajnosti i elegancije. Podrazumijeva kultivirani način života. Ljudi vole povezivati ta svojstva sa svojim domovima.

- Stvar načina života, eh? - Činilo se da ga to zabavlja.

- Naravno, ako imate problema s dužom riječi - slatko je dodala - slobodno rabite kraću.

- Hvala, hoću. Imate li neku ideju o tome kamo je gospoña Jennifer Mason mogla otići?

- Ne. Davis, njezin muž, rekao mi je da ga je napustila prije dva mjeseca, te da je u tijeku brakorazvodna parnica. Samo želim potvrdu te činjenice.

Ethan uzdigne obrve. - Jeste li sigurni da to nije provjeravanje prošlosti potencijalnog kandidata za partnera?

- Davis Mason je klijent - hladno će Zoe. - Ako je tako, zašto vas zanima gdje se sad nalazi njegova ne još bivša žena?

Pitanje ju je zabrinulo. - Morate li znati moje razloge prije nego prihvatite posao?

- Ne. Ne u ovom trenutku, u svakom slučaju.

- Vaš oglas u telefonskom imeniku naglašava privatnost i povjerljivost.

- To je oglas mojega strica, a ne moj. Osjetila je tračak nesigurnosti. Spustila je ruke na naslone za ruke velikog naslonjača pripremivši se da ustane iz njegovih mekanih ralja.

- Ako kanite promijeniti ono za što sam zaključila da je dugotrajna poslovna praksa ove agencije - reče - željela bih to znati prije nego se ovaj razgovor nastavi. Kao što ste sami rekli, doista imam još jednu mogućnost.

Spustio je kemijsku i nagnuo se na stolici. - Neće biti nikakvih promjena po pitanju brige ove tvrtke za povjerljivost podataka klijenata.

- Dobro. - Malo se opustila.

- Ali volim znati što je moguće više o onome u što se upuštam prije nego započnem s istragom.

Sad je ona uzdigla obrve. - Ovdje sam jer sam imala dojam da se ljudi obraćaju privatnom istražitelju kad ne žele objasniti sve razloge iz kojih im je potrebna takva vrsta profesionalne pomoći.

Usta su mu se lagano trznula. - Ma je li?

Sad je već osjećala bijes, ali se nalazila u klopci financijske situacije i kratkog vremenskog roka. Trebala je odgovore i trebala ih je prije petka. -Želite li taj posao ili ne, gospodine Truax?

- Želim ga. Žao mi je ako vam pitanja smetaju, ali samo skupljam informacije. To je ono čime se bavim, Zoe. - Samo želim da pronañete gospoñu Jennifer Mason. Koliko to teško može biti za profesionalnog istražitelja? Zacijelo je to samo pitanje provjere je li rabila svoje kreditne kartice ili čekove, nije li? To bi vjerojatno mogao obaviti bilo koji srednjoškolac.

- Da. U posljednje me vrijeme počela zabrinjavati konkurencija srednjoškolaca.

Sad je bila sigurna da joj se ruga. Napola se odgurnula iz naslonjača. Nije bilo lako osloboditi se iz usta zvijeri.

- Ako osjećate da je taj zadatak iznad vaših sposobnosti - mrko je rekla - ili da to ne možete obaviti bez dodatnih informacija, jednostavno to recite i ja ću si potražiti bistrog srednjoškolca.

- Sjednite. - Zastao je. - Molim vas.

To nije bila naredba, ne baš. Kako je mogla biti? Nije ju mogao prisiliti da ponovno sjedne u glomazni naslonjač. Problem je bio u tome da je blefirala, a on je to pogodio.

17

GIGA

Sjela je. - Namjeravate li istražiti ili ne?

- Naći ću gospodu Jennifer Mason za vas. Ali bolje da nešto odmah razjasnimo. Neću vam dati nikakve podatke o kontaktu osim i dok ne budem siguran da ona želi da vi znate gdje se nalazi. Razumijete li?

To ju je zateklo nespremnu. - Čekajte malo. Zar mislite da želim znati njezinu sadašnju adresu kako bih joj nešto učinila?

- Dogaña se.

Zadrhtala je. - Da, zacijelo se dogaña. Pa, budite uvjereni da mi je posve svejedno gdje ona živi. Nemam namjeru uspostavljati kontakt s njom.

- Samo želite znati je li izišla iz života Davisa Masona, je li o tome riječ?

Nije kanio odustati sve dok mu ne ponudi uvjerljiv razlog iz kojeg želi saznati gdje se nalazi Jennifer Mason. Možda je najlakši način dati mu prvu izliku što ju je ponudio.

- U redu - reče, nastojeći zvučiti rezignirano. -Kao što ste rekli, to je za mene osobno pitanje.

Davis je klijent, ali je takoñer uspješan, inteligentan i privlačan muškarac, a čini se da je zainteresiran za mene, ako me razumijete.

- Aha. Razumijem vas.

Ljutito ga je pogledala, sumnjičava po pitanju njegova tona, ali on je samo sjedio i čekao.

Prepoznala je taktiku. Primjenjivao ju je dr. McAlistair, njezin psihoterapeut u Xanaduu.

Tehnika ispitivanja temeljila se na činjenici da je većini ljudi tišina neugodna, postajali bi nervozni i obično počeli govoriti kako bi ispunili prazninu.

Razbjesnila ju je spoznaja da Truax pokušava iskoristiti isti pristup kao McAlistair. Podsjetila se da nema ničeg osobnog u Truaxovu slučaju. On samo želi odgovore.

- Kao što sam vam rekla, Davis me naveo na pomisao da će se uskoro razvesti. Željela bih biti sigurna da je doista slobodan, ili će to uskoro postati, kako bi se upustio u drugu, ovaj, ozbiljnu vezu.

Ethan se nije pomaknuo, ali nije micao pogleda s njezina lica. - U redu.

Nije bila sigurna kako to treba shvatiti. - U redu? Želite reći da ćete se sada time pozabaviti i istražiti?

- Ne. - Sad mi je dosta. - Ovoga je puta ustala iz naslonjača. Posve. - Zamolila sam vas da obavite jednostavnu potragu i dala sam vam svoj razlog za to, mada je krajnje osobne naravi, a ja mrzim kad se netko upleće u moj privatni život. Sto još želite, za Boga miloga?

- Avans u vrijednosti dva sata mojega rada. Kreditna kartica, ček ili nalog za isplatu bit će u redu.

- Znači li to da ćete prihvatiti posao?

- Da, gospoño. Kao i vi, trenutno nisam u položaju da budem previše izbirljiv. Pokušavam pokrenuti rad tvrtke.

Naglo je otvorila torbu i izvukla novčanik, izvadila kreditnu karticu i bacila je na pisaći stol. Evo. Pokrenite se.

Uzeo je karticu, ustao i zaputio se do malenog stola na kojem se nalazio ureñaj za kreditne kartice.

Gledala je kako utipkava neke brojeve i provlači njezinu karticu kroz prorez. - Znate, morala sam opaziti da ste uspjeli, iako niste imali vremena spojiti svoj kompjutor, pokrenuti ureñaj za autorizaciju kreditnih kartica.

- Najprije ono najvažnije.

- Jasno mi je kako odreñujete svoje prioritete, gospodine Truax. Uvijek ste plaćeni unaprijed, je li tako?

- Ovo nije dobrotvorna ustanova.

- Bez brige, ni u snu ne bih tako pogriješila da vas smatram dobrotvornim tipom čovjeka. Još se jednom kritički osvrnula po uredu dok je čekala da ureñaj izbaci račun. Kad bi imala

18

GIGA

imalo zdravog razuma, držala bi jezik za zubima, pomislila je. Ali nije mogla odoljeti porivu da mu ponudi poneki besplatan savjet. - Znate, da sam na vašemu mjestu, nabavila bih manju stolicu za klijente. Ova je prevelika. Nije primamljiva.

- Možda ste vi samo previše sitni za taj naslonjač.

- Zvučio je posve nezainteresirano. Usredotočio se na komadić papira što je izlazio iz ureñaja.

To je to, pomislila je. Više niti jedne riječi, tako mi svega. Ako je čovjek previše tvrdoglav da bi prihvatio dobar savjet, to je njegov problem. Ali pisaći ju je stol zabrinjavao još više nego naslonjač. A zatim je tu i loše smješteno zrcalo.

Pročistila je grlo.

- Takoñer bi bila dobra zamisao premjestiti pisaći stol blizu prozora, i predlažem da maknete zrcalo, ili ga barem premjestite na drugi zid -rekla je, pomalo žurno. - Tako biste dobili protok energije koji djeluje umirujuće.

Postrance ju je pogledao. - Protok energije? Imala je pravo. Ovo je potpuni gubitak vremena.

- Zaboravite. Vjerojatno vam nisu poznate dizaj-nerske teorije kao što je feng shui koje se koriste za stvaranje skladnog okruženja.

- Čuo sam o tome. - Istrgnuo je papirić iz ureñaja i pružio joj ga. - Ali nisam sklon takvim trendovima.

- Zašto me to ne čudi? - Istrgnula mu je papirić iz ruke, pogledala ukupan iznos i lecnula se.

Manje od Radnora, ali sigurno ne osobito povoljno, pomislila je.

Kao da je znao što joj prolazi kroz glavu, Ethan se osmjehnuo. - Jeftin sam, ali ne besplatan.

Uzdahnula je, uzela kemijsku i potpisala se.

Uzeo je potpisani papirić od nje i proučavao ga s izrazom velikog zadovoljstva na licu. Znate, ovo je za mene poseban trenutak.

- Na koji način?

- Ovo predstavlja moju prvu profesionalnu poslovnu transakciju ovdje, u Whispering Springsu. Vjerojatno bih ovo trebao uokviriti. Pomislite samo, vaše bi ime godinama moglo visjeti na mojem zidu.

- Zajedno s brojem moje kreditne kartice. Ne, hvala. Da sam na vašemu mjestu, gospodine Truax, ne bih se previše uzbuñivala oko ovoga. Nemam namjeru postati čest klijent.

- Nikad se ne zna. Ako se taj Mason ne pokaže prikladnim kandidatom za, kako ste ono rekli?

O, da, ozbiljnu vezu. Ako ne proñe na testu jer neće uspjeti dobiti razvod, možda ćete željeti provjeriti nekog drugog muškarca.

Iz nekog se idiotskog razloga odjednom pitala ima li Ethan Truax neku ozbiljnu vezu.

Pogledala je njegovu šaku i opazila da ne nosi vjenčani prsten. Što bi otkrila kad bi nekog angažirala da provjeri njegovu prošlost? Mnogo bivših djevojaka, nema sumnje, možda bivšu ženu.

Dovraga. Sad već razmišlja o njegovu bračnom stanju. Ovo nije dobro.

Kemijsku kojom je potpisala papirić kreditne kartice spustila je u svoju torbu i vedro mu se nasmiješila. - Nemojte zadržavati dah.

Podigla je torbu na rame, okrenula se i pošla prema vratima. Barem će njezina biti zadnja, pomislila je.

- Samo trenutak - reče Ethan. Osvrnula se preko ramena. - Sto je sad?

- Ono je moja kemijska što ste je ubacili u torbu. Možete li mi je vratiti? Nastojim paziti na uredske troškove.

19

GIGA

4 Žgaravica Leona Gradyja uvijek bi se razbuktala u tihom ugoñaju i raskošnom okruženju uredskog apartmana njegova poslodavca. Odrastao je u radničkoj četvrti gdje su se zidovi, ako ste imali sreće, ličili, a ne pokrivali drvenom oplatom, a namještaj je bio ukrašen plastikom koja nalikuje drvu, a ne izrañen od egzotičnih vrsta pravih stabala.

Dr. Ian Harper mu je jednom rekao da je njegov ured osmišljen tako da smiruje pacijente i ohrabri njihove obitelji. Ali svi oni otmjeni sagovi i skupe slike na zidovima imali su suprotan učinak na I ,eona. Doista je mrzio tu prostoriju. Kad se govori o onome što izaziva stres.

Dovraga, ovdje stoji, čekajući da Harper završi telefonski razgovor, samo nekoliko minuta, a već osjeća kako mu se u prsima počinje širiti vatra.

Možda je to jedan od onih čudnih psihičkih kompleksa, mislio je, ona vrsta šašavih sranja o kojima neprestano trabunjaju ljudi koji rade ovdje, u Candle Lake Manoru. Neka fobija ili tako nešto.

Možda ne voli boraviti u ovom uredu jer ga povezuje s pogoršavanjem želučanih problema.

Kao šef osiguranja u Manoru, u ovom je uredu tijekom protekle godine otrpio nekoliko krajnje neugodnih razgovora.

Stvari su se odvijale sasvim pristojno sve dok dvije pacijentice nisu nestale. Posao u Manoru bio je najbolji od svih što ih je dotad imao. Čak je dobivao i bonuse. Prvi put u životu dobro je zarañivao. Jednako je brzo trošio. Nije on tomu kriv; imao je troškova. Rate za porsche i otmjenu glazbenu liniju doista su visoke.

Nikad se nije osobito dobro snalazio s novcem, uglavnom zato što ga nikad nije imao dovoljno. Gotovina mu je poput vode klizila kroz prste, ali ovdje, u Manoru, to je bilo u redu jer uvijek dolazi nova plaća u sljedećemu mjesecu.

Ali tada su dvije pacijentice zbrisale i njegov je ugodan posao postao neugodan. Na to je reagirao njegov želudac.

Razdoblje odmah nakon bijega bilo je osobito teško. Harper je vikao i urlao, okrivljavao loše osiguranje. Leon se bojao za svoj posao. Ne bi bilo lako naći novi, a itekako je sigurno da ne bi našao ništa slično ovomu u Manoru. Imao je nekih problema s preporukama.

Osjećao se stjeranim u kut i obuzela ga je panika kad je Harper zahtijevao da se dvije pacijentice pronañu i vrate u Manor. Nije imao pojma kako bi proveo ozbiljnu istragu.

Boginja Kučka, Fenella, koja je radila kao Harperova administrativna tajnica, predložila je da angažira pravog istražitelja, jednog od onih modernih, visokotehnoloskih tipova koji se služe računalom.

Na njegovo vlastito čuñenje, osmjehnula mu se sreća. Nekoliko tjedana nakon nestanka pacijentica stigla je vijest o malenu članku u nekim meksičkim novinama koji je govorio o smrti dviju žena koje su stradale u požaru u nekom hotelu. Nikakvi osobni dokumenti nisu pronañeni na mjestu nesreće, pa policija nije uspjela pronaći njihove obitelji ili rodbinu.

Jedino što je moglo pomoći u njihovoj identifikaciji bila je jedna kemijska olovka i par papuča. Na svemu tome bile su riječi Candle Lake Manor.

Leonu je laknulo samo zato što je dobio odgovor. Jasno, to je značilo manjak prihoda za Harpera, ali on je poslovni čovjek. Harper je morao shvatiti da katkad pretrpiš financijski udarac, ali život ide dalje i pronalaze se novi izvori prihoda.

Zapravo, Harper je u ovom slučaju još uvijek crpio stare izvore. Leon je bio impresioniran.

Doktor ima muda. Lukav kakav je bio, Harper je nastavio naplaćivati račune od roñaka one žene Cleland i iz fonda druge žene, i to po veoma visokim cijenama za usluge u Manoru.

Moglo se očekivati da će Harperovi klijenti još veoma dugo ostati u blaženom neznanju.

Manor je veoma privatna, veoma ekskluzivna, veoma skupa psihijatrijska bolnica smještena na obali udaljenog jezera u planinama sjeverne Kalifornije. Uspavani gradić Candle Lake

20

GIGA

nalazi se u blizini, ali osim nekoliko ljetnih gostiju s brodicama i onih koji vole kampirati, te ponekog lovca u jesen, mjesto je gotovo zaboravljeno na zemljovidima.

Leon je znao da je upravo teško dostupna lokacija jedan od razloga iz kojih je Manor privlačan Harperovim klijentima. Bolnica se valjala u lovi zahvaljujući ljudima koji su željeli da se ludi članovi njihovih obitelji spreme daleko od očiju i daleko od misli. Poput mnogih drugih pacijenata čiji su roñaci skupo plaćali kako bi ih odstranili na neodreñeno vrijeme, dvije žene nisu imale niti jednog posjetitelja.

No Harper je samo neko vrijeme mogao varati klijente koji su plaćali račune za dvije žene, pomislio je Leon. Prije ili kasnije će netko povezan s jednom ili obje nestale žene imati neki razlog za dolazak u Candle Lake. Kada doñe taj dan, Harper će se naći u nebranom grožñu jer ih neće moći stvoriti.

Nakon što je saznao da su dvije pacijentice zacijelo umrle u Meksiku, Leon se počeo nadati da su njegovi problemi možda završili. Zatim ga je, prošli tjedan, online kontaktirao neki ljigavac koji je sebe nazivao GopherBoy∗. »... shvatio sam da tražite nestalu pacijenticu. Mogu pomoći. Moje su cijene kako slijedi i nisu podložne pregovaranju...« Tada se Leonova žgaravica opet razbuktala, naveliko. Pogoršavala se iz sata u sat.

Harper je spustio slušalicu, polako skinuo naočale i pogledao Leona.

- Danas imam veoma mnogo posla, Grady.

Danas poslijepodne moram se pozabaviti s dva novaka. Nadam se da je ovo važno? Čak je i Harperov glas djelovao na njegovu žgaravicu, pomislio je Leon. Zvučio je otmjeno, glas bogatog čovjeka. Podsjećao ga je na sve razlike meñu njima. Harper je laktaš, ali za razliku od njega, doktor je dobio mnogo prilika.

Harper je naočit, s mnogo guste, srebrnosive kose i vitkom grañom tenisača. Negdje putem stekao je dobro obrazovanje. Takoñer posjeduje onu vrstu šarma potrebnu za muljanje imućnim klijentima.

- Haker je obavio svoje - reče Leon. - Bilo je skupo, ali se čini da imamo neke konkretne informacije o Clelandici.

- Ne o onoj drugoj? -Ne. Harper se namrštio, ali nije se doimao posebno razočaranim, samo kao da tek malo žali. Kao da mu je Leon rekao da je malo pala vrijednost jedne vrste njegovih dionica, ali je druga vrsta donijela više od očekivanog profita.

- Pa, ona nije bila ni izbliza onako unosna kao Clelandica - reče Harper. - Što imaš?

- Prema tvrdnjama GopherBoya, živa je i zdrava, a živi pod drugim imenom. Kaže da je neki online mešetar identitetima osmislio program pomoću kojega se može davati lažne i pogrešne informacije o njoj svakomu tko je potraži. Zato onaj istražitelj kojega smo na početku angažirali nije pronašao nikakve prave tragove.

- Gdje je ona? - oštro upita Harper. - Želim da se odmah pokupi.

Vatra u Leonovim prsima još se više rasplamsala. Trebala mu je jedna od tableta što ih je držao u džepu, ali nije vjerovao da bi dobro izgledalo kad bi je žvakao pred svojim šefom. Želio je izgledati smireno i kao da je sve pod kontrolom.

- Neće biti tako lako, gospodine - reče. - Doista je oprezna. GopherBoy mi je samo mogao reći da je negdje u L.A.-u. Nije imao točnu adresu.

- Negdje u L.A.-u? - Harperova se lijepo manikirana šaka stegnula oko zlatnog nalivpera. Kakva nam korist od toga? L.A. pokriva veliko područje.

- Da, ali sad kad imam ime i neke pojedinosti o njezinom novom identitetu, neće mi dugo trebati da joj uñem u trag. Uz vaše dopuštenje, gospodine, otišao bih danas poslije podne.

- Ne pokušavaj je sam dovesti ovamo. Kad je pronañeš, pazi da te ne opazi i drži je pod ∗

Gopher - bisagaš

21

GIGA

nadzorom. Odmah me nazovi. Poslat ću Rona i Ernieja da ti pomognu. Oni će se pobrinuti za lijekove koji će biti potrebni.

- Da, gospodine. - Leon je pročistio grlo i nastojao govoriti glasom punim poštovanja. - Ali želio bih naglasiti da ćemo, nakon što nañem pacijenticu, morati razmisliti o tome kako ćemo je vratiti natrag.

- Zbog lijekova će biti lako s njom.

Bez obzira na sve svoje otmjene diplome, pomislio je Leon, Harper je katkad veoma glup.

- Stvar je u tome, gospodine, da Clelandica već godinu dana živi pod drugim imenom. Sad već vjerojatno ima posao. To znači da će biti kolega s posla. Prijatelja. Susjeda. Ljudi koji će opaziti ako je jednostavno zgrabimo na ulici.

- Da, naravno. - Harper odbaci zlatno nalivpero i ustane. Pride prozoru. - Shvaćam što želiš reći. Morat ćemo to diskretno obaviti.

- Tako je. Zato sam mislio da bih trebao poći u L.A., pronaći ženu i neko je vrijeme promatrati. Upoznati njezinu svakodnevnu rutinu. Nakon toga možemo smisliti najbolji način na koji je možemo pokupiti bez izazivanja gužve.

Harper je zurio u jezero dok je razmišljao o Leonovoj logici.

Leona je peklo u prsima.

- U redu - na koncu će Harper. - To ima smisla. Posljednje što želimo je skrenuti pozornost na ovu situaciju. Vraćanje ovamo mora se obaviti što je moguće diskretnije.

Leon si je dopustio lagani uzdah olakšanja i koraknuo natrag prema vratima. - Već sam rezervirao kartu za avion. Još samo moram poći kući i potrpati nekoliko stvari u kovčeg. Duga je vožnja do aerodroma, pa je bolje da krenem.

- Obavještavaj me.

- Da, gospodine.

- Ne sviña mi se to - progunña Harper. - Ali valjda možemo jedino biti zahvalni da je taj GopherBoy kontaktirao nas, a ne Forresta Clelanda.

Leon slegne ramenima. Znao je da nema ničeg zagonetnog u tome što se haker najprije obratio nekomu u Candle Lake Manoru. GopherBoy je dovoljno pametan da shvati kako ovo mjesto funkcionira. Očito je razumio da uprava ove ustanove ima čvrste financijske razloge iz kojih želi da se Clelandica bez buke vrati ovamo, te da su privatnost i tajnovitost izrazito važne za Harperov profitabilni posao.

Leon pročisti grlo. - Obraćanje Clelandu bilo bi daleko riskantnije. Cleland je bogat, moćan čovjek, a nema nikakva posebnog razloga da cijelu situaciju drži u tajnosti. Dovraga, mogao je pozvati policiju, a to bi itekako pokvarilo GopherBoyev plan.

Harper se namrštio. - Kako je GopherBoy došao do zaključka da ću ja biti voljan platiti tu informaciju?

- Tko zna? Vjerojatno je u onim datotekama mešetara identitetima našao podatak o tome koliko Cleland plaća kako bi njegova roñakinja bila pod kontrolom ovdje u Candle Lakeu.

GopherBoy zacijelo zna što taj prihod znači ovomu mjestu. Možda je još važnije to da je shvatio kako je ono najvažnije što vi ovdje prodajete zapravo jamstvo šutnje. Ovo si mjesto ne može priuštiti nikakav skandal.

Harper je stezao i opuštao prste jedne šake.

Zadovoljan jer je rekao svoje, Leon se okrenuo i hitro se zaputio preko debelog bež saga prema vratima.

U vanjskom je uredu Fenella Leeds podigla pogled s dosjea što ga je imala otvorenog na pisaćem stolu. Bila je poput sna s duplerice, plavokosa, plavooka i prekrasna. Vjerojatno je najljepša žena koju je u stvarnom životu vidio, ali se prema njoj odnosio uglavnom onako kako bi se odnosio prema kobri koja se slučajno sklupčala na stolici za pisaćim stolom.

Bio je prilično siguran da se neko vrijeme ševila s Harperom, ali sad su se širile nekakve glasine o tome da to radi s tipom iz računovodstva. Nije zavidio ni jednom ni drugom. Ako

22

GIGA

spavaš sa zmijama, možeš zaraditi ugriz.

- Idete u L.A. pronaći Clelandicu? - upita Fenella.

Nije ga iznenadilo da je nekako slušala razgovor što ga je upravo vodio s Harperom. Ne bi se začudio da ispod stola ima kasetofon. Slutio je da pomno prati i bilježi sve što se dogaña u Manoru. To je jedan od razloga iz kojih mora biti veoma, veoma oprezan sve dok se ne udalji odavde.

- Da. - Pogledao je na svoj sat i nastavio hodati. - Moram poći ako ne želim propustiti let.

Fenella mu nije zaželjela sretan put. Vratila se onomu što je radila u dosjeu.

Kad je stigao do relativne sigurnosti hodnika, pečenje u njegovim prsima bilo je gore nego ikad, gotovo neizdržljivo. Izvadio je bočicu iz džepa, skinuo poklopac i istresao nekoliko tableta na dlan. Ubacio ih je u usta i mahnito žvakao.

Znao je zašto je žgaravica danas tako jaka. Zato jer je odlučio bezočno lagati dr. lanu Harperu.

To je zastrašujuće jer znači da spaljuje sve mostove za sobom.

Rekao je Harperu da mu je GopherBoy dao samo ženino novo ime i podatak da se nalazi negdje u L.A.-u. Ali to je bila čista laž. GopherBoy je bio daleko bolji od onoga što je Leon rekao Harperu ili Fenelli.

Prema informacijama što mu ih je haker dao, Clelandica nije u L.A.-u. Živi u mjestu koje se zove Whispering Springs, Arizona. GopherBoy mu je dao adresu i telefonske brojeve, u uredu i kod kuće. Ukratko rečeno, sve što je Leonu trebalo da je nañe.

Leon je znao da bi podatke odmah dao Harperu da je te informacije dobio prije godinu dana, odmah nakon što su žene pobjegle. Ali u nekom trenutku, vjerojatno onoga dana kad je shvatio da svaka dva sata žvače tablete protiv žgaravice, došao je do zasljepljujuće spoznaje.

Više nije želio raditi za dr. lana Harpera, bez obzira na to koliko gad plaća.

Problem je u tome što mu, zbog skupog načina života i vječite nesposobnosti da zadrži novac, nedostaje ušteda potrebna za udobnu mirovinu. Meñutim, kad mu je haker dao boravište Clelandice, Leon je dobio rijetko kreativno nadahnuće.

23

GIGA

5 - Jeff i Theo su mi rekli da si danas stekao svoju prvu klijenticu - reče Bonnie s druge strane stola.

- Tako je. - Ethan je vilicom uzeo zalogaj pečene ribe i pogledao svoje nećake koji su sjedili svaki s jedne strane stola u blagovaonici. - Meñutim, ne bih rekao da je bila previše impresionirana mojim profesionalnim stilom. Tako joj se silno žurilo da ode da vas je umalo zgazila na stubištu dok je izlazila.

- Ali si je naveo da ti plati unaprijed - reče Jeff ustima punim pire-krumpira.

- Možda nisam bio prvi u razredu po šarmu -reče Ethan - ali ipak ponešto znam o voñenju posla. Prvo je pravilo da uvijek dobiješ avans prije nego klijent ode iz ureda.

Jeff se nasmiješio. Imao je osam godina, dvije godine više od brata. Još uvijek ima sve karakteristike dječaka, ali kad se tako smiješio, mislio je Ethan, izgleda baš kao i njegov otac.

Ethan je pogledao preko stola i opazio čeznutljiv izraz koji se pojavio i nestao u Bonnienim očima. Prošle su gotovo tri godine od Drewove smrti, i bio je prilično siguran da se njegova šogo-rica pomirila s gubitkom, ali je znao da nikad neće moći pogledati svoje sinove a da ne pomisli na muža. Silno je voljela Drewa.

Ona nije jedina koja misli na Drewa Truaxa kad god bi se Jeff ili Theo nasmiješili očevim smiješkom, nasmijali očevim smijehom, ili pokazivali njegovu brzu inteligenciju i otvorenu narav. Ethan je takoñer u tim trenucima mislio na svojega brata.

Drew je bio četiri godine mlañi. Bili su bliski, ali nitko od onih koji su ih dobro poznavali nije bio posve siguran zašto je bilo tako jer, kad je riječ o osobnosti i temperamentu, bili su čiste suprotnosti. Drew je bio entuzijastičan, optimističan vizionar. Izrazito pametan i obdaren sposobnostima za upravljanje i financije, bio je prirodan kandidat za korporacijski svijet.

Popeo se visoko i brzo.

Drew je nestao sedam mjeseci nakon što ga je upravni odbor kompanije Trace & Stone izabrao za izvršnog upravitelja. Veliki dio financijskih sredstava kompanije nestao je u isto vrijeme.

Policija je došla do logičnog zaključka da je Drew uzeo sredstva, napustio obitelj, prijatelje i život kakav je imao u L.A.-u, te vjerojatno živi pod drugim imenom negdje na Karibima.

Takve se stvari dogañaju, rekla je policija.

Ethan i Bonnie su znali da nije tako. No dok je Ethan duboko u sebi osjećao da je njegov brat mrtav, Bonnie se čvrsto držala nade. Situacija se tisuću puta pogoršala kad je neki prevarant, koji je tvrdio da je medij, pojačao Bonnieno uvjerenje da će Drew biti pronañen živ.

Ethan se sa svojim bolom pozabavio na jedini način koji je znao. Počeo je tražiti istinu žestinom i bijesom koji su zaprepastili sve koji su ga dobro poznavali, uključujući i njegovu ženu.

Uskoro nakon što je počeo postavljati pitanja, hodajući kostur od čovjeka s očima baseta posjetio ga je u njegovu uredu u tvrtki Truax osiguranje. Na sebi je imao jeftino smeñe odijelo koje se isticalo jedino po lošem kroju.

- Predstavljam neke ljude - čovjek je rekao glasom koji je negdje putem bio oštećen.

- To sam nekako i sam shvatio. - Ethan se nagnuo unatrag u svojoj srebrno-sivoj kožnatoj stolici. - Mogu li pretpostaviti da su ti ljudi zabrinuti zbog moje istrage?

- Da. Čini se da je općenito mišljenje da vaš brat nije mrtav, ali ako se pokaže da jest, ti ljudi žele da znate kako im je žao zbog vašega gubitka.

- Suosjećaju.

- Veoma. Ali takoñer žele da shvatite kako oni nisu imali nikakve veze s tim.

- Krasno. Onda nemaju razloga za zabrinutost, zar ne?

- Stvar je u tome - rekao je čovjek - da su u odreñenu kompaniju uložili mnogo novca, te bi više voljeli da se u ovom trenutku ne uplećete u ovu situaciju. Ovo je osjetljiva faza,

24

GIGA

financijski govoreći.

- Sto predlažu da učinim?

- Prepustite istragu policiji.

- Koja gotovo uopće ne napreduje.

- Moji vas poslodavci mole da budete dobar grañanin i oslonite se na ovlaštene snage zakona i reda koje rade na slučaju.

- Recite mi, da ste vi na mojemu mjestu, biste li se oslonili na to da će se ovlaštene snage zakona i reda time pozabaviti? Čovjek na to nije odgovorio. - Moji poslodavci vam takoñer poručuju da će se, ukoliko prestanete postavljati pitanja, pobrinuti da na bankovni račun vaše kompanije bude uplaćen velik novčani iznos.

Ethan je razmislio o tome.

- Tko su vaši poslodavci? - pitao je.

- Nisam ovlašten dati vam tu informaciju. Ethan se nagnuo naprijed. - U tom slučaju, možete im prenijeti moju poruku. Recite im neka se jebu.

- To nije dobra ideja, gospodine Truax. Vjerujte mi.

- Gubite se odavde - tiho je rekao Ethan. Čovjek ga je dugi trenutak proučavao. - Nećete se predomisliti, zar ne? -Ne. - To vidim.

Zatim je, bez daljnjih primjedbi, pošao prema vratima i izišao.

Ethanovo istraživanje Drewove smrti izazvalo je dalekosežne posljedice koje su na koncu uništile konkurenta kompanije Trace & Stone i moćnog čovjeka koji je svime pokušavao manipulirati iza scene. Skandal je takoñer iz temelja potresao mutni konzorcij moćnika, političara i poslovnih ljudi, od kojih su mnogi obilno uložili u konkurentsku tvrtku na temelju tajnih podataka.

Ethan je na koncu našao Drewovo tijelo u plitkom grobu u pustinji. Plaćeni ubojica i čovjek koji ga je angažirao, Simon Wendover, vlasnik većinskog paketa dionica u konkurentskoj tvrtki, bili su uhićeni. Ubojica je ubijen prije nego je dospio svjedočiti protiv svojeg poslodavca, a Wendover je iz sudnice izišao kao slobodan čovjek.

Wendover je umro mjesec dana kasnije u nesreći na moru.

Karma je čudna stvar.

Konkurenti tvrtke Trace & Stone bili su prisiljeni objaviti stečaj. To nije bila jedina tvrtka koja je propala od posljedica istrage. Truax osiguranje, kompanija što ju je Ethan izgradio ni iz čega, propala je naredne godine.

Njegov se treći brak raspao otprilike u isto vrijeme. Svi u obitelji su za propast braka okrivljavali stres istrage i stečaj kompanije. Ethan nije opovrgavao taj dojam, ali je u sebi došao do zaključka da jednostavno nije za brak.

Maleni članak o zatvaranju tvrtke Truax osiguranje na poslovnim stranicama L.A. novina financijsku je propast pripisao lošem upravljanju.

No Ethan je znao što se zapravo dogodilo. Mnoge su tvrtke iz južne Kalifornije odjednom i olprilike u isto vrijeme odlučile poslove povjeriti drugim zaštitarskim tvrtkama, a to nije bila slučajnost. Masovni egzodus klijenata pokrenuli su ljutiti poslodavci njegova posjetitelja, osvećujući mu se jer su zbog njegove istrage morali pretrpjeti poveće gubitke. Čovjek je još jednom posjetio Ethana. To se dogodilo prilikom javne dražbe za posljednju preostalu imovinu tvrtke Truax osiguranje.

Prišao je Ethanu, koji je bio naslonjen na svoj bivši pisaći stol i prekriženih ruku promatrao rasprodaju. Pisaći je stol bio impresivan komad namještaja izrañen od glatkog čelika i masivne ploče zaobljena stakla. Dekorater koji je ureñivao interijer tvrtke Truax osiguranje uvjeravao je Ethana da šalje poruku. Čovjek je neko vrijeme šutio. Činilo se da je fasciniran brzim govorenjem dražbovatelja i

25

GIGA

nastojao izazvati malo entuzijazma u mnoštvu.

- Pitate li se ikad kako nauče tako govoriti? -na koncu je pitao.

Ethan ništa nije rekao. Čovjek je umorno uzdahnuo. - Trebali ste prestati kad ste imali priliku. Izvukli biste se iz ovoga, znate? Sad biste sjedili na veoma lijepome mjestu da se niste miješali. Možda još uvijek za tim pisaćim stolom.

Ethan ga je pogledao. - Kad ste me zadnji put posjetili, niste mi rekli kako se zovete.

- Zovem se Stagg. Harry Stagg.

- Kakav je osjećaj, Harry Stagg, prodati svoju dušu za hrpu gadova koji se vjerojatno ne sjećaju vašeg prezimena i kojima je posve svejedno hoćete li sutra imati infarkt ili prometnu nesreću jer znaju da vam za pet minuta mogu naći zamjenu?

- Od toga se živi.

Ethan je nastavio promatrati čovjeka koji je vodio licitaciju.

Stagg se malo pomaknuo. - Onom prigodom kad smo razgovarali u vašem uredu postavili ste mi jedno pitanje. Zanimalo vas je za koga radim. Nisam vam odgovorio.

Ethan ništa nije rekao.

- Svi su članovi otmjenog privatnog kluba -rekao je Stagg. - Sve imaju u tom klubu, znate?

Dva velika bazena, saune, igrališta za rukomet. Ondje je veliki teren za golf, a svi koji ondje rade, muškarci i žene, izgledaju poput modela. Kažu da ako si član toga kluba, možeš dobiti gotovo sve što poželiš.

Ethan je slušao kako se dražbovatelj junački muči ne bi li dobio ponude za par stolica od kože i čelika koje su se nekoć nalazile u prijamnom uredu tvrtke Truax osiguranje. Stolice su stigle iz Italije i bile su veoma skupe. Odlučno se protivio toj kupnji, ali je frustrirani dekorater vodio strastvenu kampanju, tvrdeći da je prvi dojam potencijalnih klijenata od goleme važnosti. Stolice su, prema tvrdnjama dekoratera, bile investicija.

Stolice su se na koncu prodale za djelić njihove originalne cijene. Jaka investicija, mislio je Ethan. Ho$ mi je svjedok, više nikad neću vjerovati nekom deko-nilcru.

- Kako se zove taj privatni klub? - pitao je, ali zapravo nije očekivao odgovor.

- Neće vam koristiti. Ne možete taknuti te ljude. Nilko ne može. Uvijek pomno paze da njihove ruke ostanu čiste.

- Hoćete li mi dati ime?

- Klub zovu Utočište - rekao je Stagg. - Čovjek koji mi je rekao neka razgovaram s vama na početku svega ovoga? Zove se Dorney. On je bio predsjednik kad je započela ona situacija s vašim bratom.

Ethan je prepoznao ime. Nešto slično Bogu u južnoj Kaliforniji.

- Ako vam to nešto znači - rekao je Stagg -upravni odbor kluba je prije nekoliko mjeseci otpustio Dorneyja i izabrao novog predsjednika. Predsjednici zadržavaju svoj posao samo ako se stvari odvijaju onako kako članovi kluba žele. Greške se skupo plaćaju.

- Zvuči kao da je Utočište po mnogočemu slično drugim poslovnim pothvatima.

- Da. - Stagg se okrenuo da ode. Potom je zastao. - Usput rečeno, prestao sam raditi za njih odmah nakon što sam čuo da imate financijskih problema.

- Čime se sad bavite? - pitao je Ethan.

- Ja sam savjetnik za osiguranje.

- Ima li kakve zarade u tome?

- Može se živjeti. Čak imam i svoju posjetnicu. - Stagg je izvadio malenu lisnicu od kože, a iz nje izvukao karticu krem boje i pružio je Ethanu. -Javite mi ako vam treba kakav savjet.

Udaljio se kroz mnoštvo i nestao.

Ethan je ostao na dražbi do gorkoga kraja. Njegov je pisaći stol prodan za bijednih sto sedamdeset pet dolara. Kakva poruka. S druge strane, možda je sve rekla.

Bonnie je pogledala Ethana dok je Jeffu dodavala krumpir. - Kakav posao tvoja nova

26

GIGA

klijentica želi da obaviš za nju?

Ethan se vratio u sadašnjost i posegnuo za još jednim pecivom. - Rutinska provjera tipa s kojim se misli upustiti u vezu. Trebat će mi oko deset minuta.

- Jesi li to već obavio?

- Još nisam. - Namazao je pecivo maslacem. -Imao sam nekih problema dok sam pokušavao spojiti kompjutor.

- Stric Ethan će morati prilagoditi svoje ureñaje - reče Jeff. - Nisu kompatibilni s operativnim sustavom novoga kompjutora.

- Imam laptop kod kuće - reče Ethan. - Provjeru ću obaviti na njemu kad se večeras vratim kući. Moja će klijentica ujutro dobiti odgovor na svoje pitanje.

Bonnie se namršti. - Kad već spominješ ono ružičasto čudovište što ga zoveš domom, jesi li razmišljao o mojoj ideji da se ta kuća pokuša prodati?

- Tko bi je kupio? - Ethan odgrize komad peciva. - Jedini razlog iz kojeg sam je dobio tako jeftino od strica Victora je taj da je nije mogao prodati prije nego se preselio na Havaje.

Ponudio ju je svim trgovcima nekretninama u Whispering Springsu.

- Ja mislim da je Nightwinds fora - ustvrdi Theo. - Ima i bazen.

- I pravo kućno kino s televizorom velikog ekrana - doda Jeff. - I aparat za kokice.

- Televizor i aparat za kokice bili su jedini dodaci kojima je stric Victor osuvremenio kuću, osim malo popravaka na električnim instalacijama - reče Ethan. - Barem je znao odrediti prioritete.

- Volio bih da živimo ondje, a ne ovdje - reče Jeff. - Tako bismo svake večeri mogli gledati program na divovskom ekranu.

- Da, ova je kuća stvarno, stvarno dosadna -reče Theo.

- Jedini problem s Nightwindsom - reče Jeff iskrivivši lice u grimasu - jest taj da je kuća ružičasta.

- To je zato jer se ženi prvobitnog vlasnika sviñalo ružičasto - objasni Ethan. - Veoma.

- Stric Victor mi je rekao da je opsjeda njezin duh - reče Theo. - Gospoña Legg ili tako nekako.

- Foote - reče Ethan. - Zvala se Camelia Foote. Bila je nadobudna glumica.

- Sto znači nadobudna? - upita Theo.

Ethan razmijeni pogled s Bonnie. - Znači da nikad nije postala slavna.

- O. - Theo je razmislio o tome i očito zaključio da nije važno. - Pa, u svakom slučaju, ona je umrla, a stari je gospodin Foote poludio. Ostatak života proveo je u toj kući i nikad ništa nije promijenio.

- Nažalost, ni kasniji vlasnici nisu baš mnogo mijenjali - suho će Bonnie. - Čovjek bi očekivao da će je netko tijekom svih tih godina barem dati obojiti.

- Ondje uglavnom nitko nije živio sve dok je stric Victor prije deset godina nije kupio za smiješnu cijenu, nakon smrti strine Betty - reče Ethan.

- Ni on si nije mogao priuštiti preureñenje kuće.

- Imajte na umu da ni vaš prastric nije odlučio živjeti u Nightwindsu nakon što je otišao u mirovinu - naglasi Bonnie. - Zaputio se ravno na Havaje dan nakon što je svoju tvrtku prodao tebi.

- Rekao mi je da mu je dojadila pustinja. - Ethan uzme još krumpira. - Izjavio je da želi ocean i plažu.

- Meni je rekao da cijeli dan želi gledati cure u bikiniju - objavi Jeff.

- Da - doda Theo. - Rekao je da čak ima plaža na kojima neke od dama uopće ne nose kupaće kostime.

- Ma nemoj? - Ethan zastane s vilicom pire--krumpira na pola puta do usta. - Imam adresu strica Victora na Mauiju. Možda ću ga posjetiti kad sljedeći put budem imao nekoliko slobodnih dana. Poći u obilazak plaža, ili tako nešto.

27

GIGA

Jeff se tako smijao da je umalo pao sa stolice.

Theo je lupao nogama po donjoj prečki stolice. - Stvarno ti se sviña gledati gole dame, striče Etthan?

- Pa - reče Ethan. - Ako mogu birati izmeñu rada i gledanja nagih dama na plaži, moram reći da- Mislim - odlučno ga prekine Bonnie - da ste svi rekli sasvim dovoljno o temi nagih dama. Pogleda Ethana. - Vratimo se na temu Nightwindsa. Jeff je rekao nešto o tome da je tvoja nova klijentica dizajnerica interijera?

- Dekoraterka. Kakve to veze ima s Nightwndsom?

Bonnie je to ignorirala. - Palo mi je na pamet da bi je, nakon što riješiš njezin slučaj, mogao angažirati da ti pomogne nešto učiniti s tim ružičastim slonom.

- Rezidencijom - ispravi je Ethan.

- Kako, molim?

- Od stručnjaka sam čuo da kuću treba zvati rezidencijom. Riječ zvuči otmjenije. Ali, vjeruj mi, nema baš nikakvih Shvatio je da ga Theo i Jeff promatraju sa slabo prikrivenim iščekivanjem. Jedna od njihovih omiljenih zabava bila je uhvatiti ga kako rabi zabranjene riječi.

- Sasvim je sigurno da gospoñicu Luce neću angažirati da mi preuredi kuću - glatko završi Ethan.

Razočarani, Jeff i Theo su se vratili hrani.

- Zašto ne? - upita Bonnie.

- Iz dva razloga. - Ethan proguta posljednji zalogaj krumpira. - Prvo, u ovom si trenutku ne mogu priuštiti plaćanje dekoratera, čak i kad bih želio preurediti kuću. Drugo, sumnjam da bi Zoe Luce uspjela prijeći prag Nightwindsa a da se ne onesvijesti.

Jeff je zastao usred žvakanja, očiju blistavih od radoznalosti. - Zašto bi se onesvijestila, striče Ethane?

- Misliš da bi se možda bojala duha? - upita Theo.

- Ne vjerujem da bi Zoe Luce mogao prestrašiti neki duh - reče Ethan. - Ali siguran sam da bi njezin delikatni dizajnerski senzibilitet bio traumatiziran pogledom na unutrašnjost moje rezidencije.

Budimo realni, Nightwinds neće osvojiti nikakve nagrade za kuću godine.

- To je jako blago rečeno - promrmlja Bonnie. -Kad se govori o holivudskom kiču.

- Misliš da bi se gospoñica Luce tako zaprepastila da bi se samo srušila baš ondje u predvorju? - upita Jeff.

- Ne bih se iznenadio - reče Ethan.

- Možda bi se počela trzati ili tako nešto - primijeti Theo.

- Da, ovako. - Jeff počne divlje trzati lijevom rukom.

- Ili ovako. - Theo je klimao glavom s jedne na drugu stranu.

Oba su se dječaka počela veselo smijati. Njihovi su grčeviti pokreti postajali sve kreativniji.

Ethan je s divljenjem promatrao njihovu predstavu. - Nije loše. Da, kladim se da bi se srušila i počela se baš tako trzati.

Bonnie je na drugom kraju stola patnički uzdahnula. - Zašto večera uvijek ovako završava kad ti jedeš s nama, Ethane?

- Sto da kažem? To je dar.

Sat vremena kasnije odvezao se natrag u Nightwinds. Kad je izišao iz automobila, trenutak je zastao na kolnom prilazu i promatrao svoju novu rezidenciju pitajući se, iz nekog neobjašnjivog razloga, što bi Zoe Luce mislila o njoj. U redu, mjesto doista izgleda poput holivudske maštovite verzije španjolskog kolonijalnog zdanja. I definitivno je ružičasta, ne izblijedjela, suncem izbijeljena ružičasta stare sušene opeke - više kao ružičasta žva-kaće gume. Pa što? Ima osobnost. Ili nešto. I prostrana je. Više nego dovoljno mjesta za njegove

28

GIGA

knjige i osobne stvari.

Najbolje od svega, posve je namještena, što je veoma dobro jer su mu kombinirane financijske katastrofe propale tvrtke i posljednjeg razvoda ostavile veoma malo namještaja.

Dovraga i mišljenje Zoe Luce. Zašto bi ga bilo briga što ona misli o Nightwindsu?

Prisjetio se svojih dojmova o njoj toga poslije-podneva. Glatka crvenosmeña kosa podignuta u elegantnu punñu, živo, zanimljivo lice i zagonetne oči koje vjerojatno kriju neke zanimljive tajne. I veoma neobičan ukus u odijevanju. Ako se dobro sjeća svojih lekcija o slikanju iz djetinjstva, ta nijansa zelene ne bi se trebala kombinirati s ljubičastom bojom. Postoje pravila o tim stvarima. Barem su postojala dok je on bio dijete.

Nešto mu je govorilo da se Zoe vjerojatno nikad nije pridržavala pravila o bojanju izmeñu crta. No, s druge strane, nije ni on.

Znao je da sigurno ne bi smio o njoj razmišljati na tako osobnoj razini. Ona je klijentica, a davno je na teži način naučio da se ne smije upuštati u veze s klijenticama. Osim toga, vjerojatno se ne bi uklapala u ružičaste interijere Nightwindsa.

Popeo se stubama, prešao trijem s pastelnoruži-častim stupovima i ušao u predvorje ružičaste boje flaminga.

Pošteno govoreći, unutrašnjost kuće nije sto posto ružičasta. Ima mnogo pozlaćenih ukrasa i ponešto bijelih ukrasnih zidnih štukatura. Divovski listovi golemih tamnoružičastih orhideja utkanih u sagove jesu zeleni.

Usput paleći svjetla, hodao je prostranom kućom do jedne od soba iz koje se pružao pogled na vrt i plitak kanjon iza toga.

Vijugao je izmeñu kutija knjiga što ih još nije stigao raspakirati i sjeo za veličanstveni pozlaćeno-ružičasti pisaći stol kraj prozora. Uključio je laptop i otvorio ladicu kako bi uzeo bilješke što ih je vodio dok je tog poslijepodneva razgovarao sa Zoe Luce.

Počeo je s uobičajenim online izvorima informacija. Ako sve bude u redu, trebat će mu oko deset minuta da pronañe gospoñu Jennifer Mason, baš kao što je rekao Bonnie. Lako zarañen novac, a sam Bog zna da mu treba.

Nije sve bilo u redu.

Nije bilo nikakvih pokazatelja da je tijekom proteklih nekoliko mjeseci Jennifer Mason rabila svoje kreditne kartice ili napisala ček. Zaintrigiran, kopao je dublje.

Nije našao nikakve dokaze da je Jennifer Mason u postupku dobivanja razvoda od Davisa Masona. Ništa nije ukazivalo na to da je angažirala neku od lokalnih tvrtki za selidbe kako bi se preselila u neki drugi grad. Četrdeset pet minuta kasnije nagnuo se unatrag, ispružio noge ispod pisaćeg stola, gurnuo ruke u džepove i zamišljeno promatrao ekran monitora.

Jennifer Mason je nestala. Slutio je da je Zoe Luce već došla do tog zaključka, prije nego ga je angažirala da nañe tu ženu.

29

GIGA

6 Zoe je podigla slušalicu čim je telefon zazvonio.

- Naglašeni interijeri.

- Lagali ste mi - reče Ethan s druge strane. Optužbu je iznio zapanjujuće ležernim tonom, kao da je navikao da mu ljudi lažu. Možda je doista tako, pomislila je Zoe, s obzirom na posao kojim se bavi.

Posve se ukočila na stolici, tupo zureći u tri uokvirene crno-bijele fotografije što su visjele na suprotnom zidu.

Napravila je tri snimke nestvarne stare kuće u sjenkama pustinjskog sutona. Kasnije je pokušala izabrati najupečatljiviju fotografiju, ali svaka je sadržavala neki poseban element, pa nije mogla odlučiti. Na koncu je uokvirila sve tri.

Jedan je klijent nekoliko dana kasnije opazio fotografije na zidu i rekao joj da je kuća lokalno poznata pod nazivom Nightwinds.

- Jeste li ondje? - upita Ethan.

Nemoj još paničariti, pomislila je. Možda nije onako loše kako zvuči.

- Da, naravno - reče bezizražajnim glasom. Koliko je toga saznao o njoj dok je tražio Jennifer Mason? Je li nekako naišao na istinu? Je li našao pukotinu u zaštitnom zidu podignutom izmeñu njezine prošlosti i sadašnjosti? I što je s Arcadijom? O, Bože, što ako je razotkrila i svoju prijateljicu, a ne samo sebe? Bila je prava idiotkinja kad je angažirala privatnog istražitelja.

Priberi se, rekla je sebi. Diši. Misli.

Novi identiteti što su ih ona i Arcadia kupile bili su prvoklasni. Arcadia je inzistirala na tome da se plati golem iznos gotovine potreban za dobivanje najbolje kvalitete. Ethan Truax nije mogao kopati tako duboko da otkrije istinu, uvjeravala je sebe, ne u tako kratkom razdoblju.

Osim toga, nije imao nikakva razloga zavirivati u njezinu prošlost. Platila mu je da potraži Jennifer Mason. Zašto bi gubio vrijeme na čeprkanje po prošlosti svoje klijentice?

- Ne znam o čemu govorite - reče nastojeći da joj glas bude hladan i miran. - Jeste li pronašli Jennifer Mason?

- Ne - reče Ethan. Čvršće je stegnula slušalicu uz uho. - Niste je uspjeli pronaći?

- Ne - ponovi Ethan. - Štoviše, mislim da niste ni očekivali da ću je naći. I upravo to sve ovo čini tako prokleto zanimljivim, shvaćate.

- Ne razumijem.

- Moramo razgovarati - reče Ethan. Naglo je prekinuo razgovor.

Obuzeo ju je gnjev. - Dovraga, kako se usuñujete spustiti slušalicu usred razgovora sa mnom, Truaxe?

Vrata njezina ureda naglo su se otvorila, trgnuvši je iz razmišljanja. Okrenula se u svojoj uredskoj stolici.

Ethan je ušao u prostoriju, a izgledao je kao da je upravo stigao s nekog gradilišta. Na sebi je imao šlampave, bojom zamrljane traperice, pamučnu košulju, oguljene radne čizme i kapu s logotipom lokalne krčme, Hell's Belles. Prepoznala je ime. Prljava krčma čije su mušterije ljudi koji voze kamione i motore. Nikad je nisu privlačili muškarci koji su posjećivali takva mjesta.

Dakle, zašto osjeća te neobične vruće i hladne treptaje svijesti pri pogledu na Ethana? Očito je prošlo previše vremena otkako je imala momka.

Ethan spusti mobitel u džep košulje. - Slučajno sam bio u blizini. Pomislio sam da bih mogao svratiti.

Veoma je polako spustila slušalicu i nastojala se pribrati. Barem je ovoga puta u prednosti jer ona sjedi za pisaćim stolom.

30

GIGA

- Je li dramatičan ulaz jedan od trikova zanata, gospodine Truax?

- Kao što sam rekao, moramo razgovarati, i to odmah sada. - Zaputio se prema jednoj od dviju stolica za klijente smještenih ispred pisaćeg stola. Zatim je opazio tri crno-bijele fotografije Nightwindsa i zaustavio se. - Tko je ovo snimio?

-Ja. -Ha. - Zaboravite na fotografije, gospodine Truax. -Nagnula se naprijed, nestrpljiva i tjeskobna, te prekrižila ruke na stolu. - Sjednite i točno mi recite što se dogaña.

Još je jednom pogledao tri fotografije, a potom se smjestio na stolici. Odmah je požalila što ga je pozvala da sjedne. Skupe presvlake na stolicama za klijente nisu namijenjene prljavoj radnoj odjeći.

Ethan kao da nije obraćao pozornost na štetu koju bi mogao nanijeti njezinoj dragocjenoj stolici. Nagnuvši se na kožu boje meda, ispružio je noge i prekrižio gležnjeve. Iz džepa na košulji izvadio je maleni notes i otvorio ga.

- Nisam našao nikakve pokazatelje da gospoña Jennifer Mason slavi svoj novostečeni status uskoro slobodne žene. - Proučavao je svoje bilješke. - U posljednje vrijeme nije rabila kreditne kartice. Nije rabila bankomat da bi uzela gotovinu sa zajedničkog računa bračnoga para, niti je napisala neki ček za taj račun. - Podigao je pogled. - Račun je još uvijek aktivan, usput rečeno. Davis Mason se nije potrudio zatvoriti ga.

- Sto to znači?

- Da pogañamo? Nije osobito zabrinut da će njegova uskoro bivša žena isprazniti račun.

- O. - Ovo će biti onako loše kako se bojala.

- Čini se da Jennifer Mason nije imala bliskih prijatelja ovdje, u gradiću. Još uvijek to provjeravam, ali ne izgleda obećavajuće. Nije dugo živjela u Whispering Springsu, a očito je jedino druženje nakon sklapanja braka bilo ono kad je Masonu pomagala oko primanja poslovnih klijenata.

To se nije često dogañalo.

- Roñaci? - upita Zoe. - Samo dva daleka roñaka i teta koji žive u Indiani. Jutros sam ih nazvao. Nikomu se od njih u posljednje vrijeme nije javila, niti je itko zabrinut. Svi su rekli da nisu vidjeli Jennifer otkako je bila dijete, te su prije mnogo godina izgubili svaku vezu s njom. Nije baš bliska obitelj.

- Drugim riječima, nitko neće požuriti s prijavljivanjem nestanka.

- Vjerojatno neće - reče Ethan. - Ima još nešto. Provjerio sam legalnu stranu. Nije u tijeku nikakav razvod.

Ovo je definitivno najgora moguća situacija, pomislila je. Jennifer Mason uklapa se u klasičan profil zlostavljane žene koja nije imala bliskog kontakta s obitelji ili prijateljima. Što će sada?

Podigla je nalivpero kako bi nečim zaokupila ruke stegnuvši ga tako čvrsto da su joj zglavci na prstima pobijeljeli. - Hvala vam što ste se time pozabavili, gospodine Truax. Dugujem li vam još nešto povrh minimuma što sam vam ga jučer platila?

- O, da. Mnogo više. Namrštila se. - Koliko?

- Počnimo s nekoliko odgovora. Sto se po vašemu mišljenju dogodilo Jennifer Mason?

Ništa nije rekla.

- Jeste li je poznavali prije nego je nestala?

- Ne. Nikad je nisam srela.

- Mislite da je Mason ubio svoju ženu, zar ne? Oklijevala je, a potom kimne, ništa ne rekavši.

- To je prilično ozbiljan zaključak - suho će Ethan. - Smijem li pitati što vas je navelo na to?

- Samo loš osjećaj koji me obuzeo kad sam jučer otišla pogledati njegovu rezidenciju.

- Loš osjećaj - neutralno je ponovio.

- Nazovite to intuicijom.

- U redu, donekle poštujem intuiciju. I ja sam se katkad oslanjao na nju. Još nešto?

31

GIGA

Ponašaj se normalno. Misli normalno.

- Nestao je krevet iz glavne spavaće sobe - reče. - Krevet i maleni sag su jedino što u kući nedostaje. Zidovi te sobe nedavno su oličeni.

Uzdigao je obrve. - I to je bilo dovoljno da vas navede na pomisao da je Jennifer Mason žrtva zločina?

Odlučila se za drskiji pristup. - Gospodine Truax, ja sam profesionalni dizajner interijera.

Imam snažan dojam da nemate osobito dobro mišljenje o mojem zvanju, ali uvjeravam vas da dizajneri dobro zapažaju, zahvaljujući školovanju i sposobnostima. Nešto nije u redu u rezidenciji Mason. Sigurna sam.

- Dobro, smirite se. Sigurni ste da Mason nije prodao krevet?

- Davis mi je rekao da ga je uzela njegova žena jer joj je bio važan. To je bio veoma velik, veoma skup krevet, rekao je. Ali -Da? - Ali u ormaru za posteljinu vidjela sam dva kompleta kvalitetnih talijanskih plahta. Plahte i jastučnice još uvijek su bile u originalnom pakovanju.

- Pa što?

Vrhom nalivpera lupkala je po stolu. - Imate li pojma kolika je cijena za dva kompleta posteljine te kvalitete za bračni krevet? Ako je Jennifer Mason uzela krevet, sigurno bi odnijela i posteljinu što ju je kupila za nj.

Ethan je nekoliko sekunda razmišljao o tome. Zatim kimne. - Imate pravo. Je li Mason dao naslutiti da je njegova žena dala odnijeti krevet u neko spremište?

-Ne. - Je li rekao kako je organizirala odnošenje kreveta?

- Nije. - Ravnomjerna litanija pitanja počela ju je živcirati. - Vi ste ovdje privatni detektiv, a ne ja.

- O, da, tako je. Neprestano to zaboravljam. -Izvadio je kemijsku iz džepa i nešto zapisao u notes. - Ima li još nečega što je pobudilo vašu sumnju dok ste jučer prolazili kroz Masonovu kuću?

Osim vrištećih zidova, pitala se u sebi. Zaboga, ne, to je iz nekog nejasnog razloga bilo dovoljno.

- Bilo je još nešto čudno - polako reče. -Što?

- Zavjese za tuš-kabinu.

- Što s njima?

- Glavna kupaonica ima veliku, ostakljenu tuš-kabinu i zasebnu kadu, ali druge dvije spavaće sobe očito su namijenjene gostima. Svaka ima svoju kupaonicu sa standardnom tuš-kadom oko koje vise zavjese. Ali nema zavjesa niti u jednoj od tih kupaonica.

Promatrao ju je s uljudnim nerazumijevanjem. -Objasnite.

- Obje su kupaonice bile posve opremljene sapunima, ručnicima i drugim sitnicama. Zavjese su takoñer trebale biti ondje. - Slegnula je ramenima. - To mi se činilo pomalo neobičnim, to je sve.

Dugo ju je promatrao.

- Jasno vam je - na koncu reče - da nemamo dovoljno za obraćanje policiji?

- Naravno da mi je jasno. Zato sam vas angažirala da se time pozabavite.

- Ispravak, došli ste k meni jer je Radnor daleko skuplji, ali zasad ćemo to zanemariti. Zatvorio je notes i vratio ga u džep košulje. - Imamo drugog posla.

- Kao na primjer?

- Želim pogledati unutrašnjost Masonove kuće. Ispričavam se, Masonove rezidencije.

Zurila je u njega, zaintrigirana usprkos svojim dvojbama. - Provalit ćete u kuću?

- Dovraga, ne. Privatni istražitelji takve stvari rade samo na televiziji. Želite da riskiram svoju dozvolu?

32

GIGA

- Ne, valjda ne.

Njegova je reakcija na njezino pitanje bila sasvim logična, ali je iz nekog razloga osjetila lagano razočaranje. Možda je svojim maštarijama o privatnim istražiteljima dala previše slobode.

- Ionako vam vjerojatno ne bi bilo moguće da se uvučete unutra - hladno je rekla. - Desert View je veoma zaštićena, ograñena zajednica. Sumnjam da biste uspjeli proći kraj čuvara.

Ethan ništa nije rekao, već je samo ondje sjedio i držao se zagonetno. Iz nekog je razloga odjednom osjetila nelagodu.

Pitala se je li ga uvrijedila ili, još gore, navela ga da se osjeća nezgrapnim ili posramljenim.

Truax istrage je agencija u kojoj radi samo jedan čovjek, podsjetila se. On nema resurse dostupne velikoj zaštitarskoj tvrtki kao što je Radnor. Ne može očekivati čuda. A dobiješ ono što platiš, podsjetila se po deveti ili deseti put.

Pročistila je grlo. - Pretpostavljam da ste potrošili dvosatni minimum za koji sam vam jučer platila.

- Dobro pretpostavljate - malo je previše spremno rekao. - Sve sam sinoć spiskao.

- Bojala sam se toga. - Uspravila se i fiksirala se čeličnim pogledom, barem se tako nadala. Koliko će me još stajati ova istraga?

- Još ne mogu točno reći. Može potrajati još dan ili dva prije nego otkrijem što se ovdje dogaña.

- Još jedan dan ili dva? - Zaprepastila se. - Ne mogu vam toliko platiti. Ne po vašim cijenama.

- Opustite se. Mislim da možemo nešto dogovoriti. Na kraju krajeva, pokušavam pokrenuti posao ovdje, u Whispering Springsu, a vi ste moja prva klijentica. Želim ostaviti dobar dojam.

Moram 11 lis lit i na buduće preporuke.

- Kakve uvjete nudite? - oprezno je pitala. Moja je šogorica došla na jednu ideju. Tada nis.im obraćao pozornost na to, ali kad sam sinoć liv.Uio da će ovaj slučaj potrajati dulje no što smo oickiv.ili, shvatio sam da njezin plan ima nekih mogućnosti.

- Opišite te mogućnosti.

- Treba mi malo rada na unutarnjem ureñenju - rekao je.

To ju je zateklo. - Prilično mi se sviña kako izgleda vaš ured. Ima odreñeni otrcani šarm.

- Otrcani šarm?

- Kad biste samo zamijenili onaj preveliki naslonjač za klijente, premjestili pisaći stol na bolji položaj i riješili se onog zrcala, mislim da biste otkrili da protok energije veoma dobro djeluje.

- Protok energije dobro djeluje onako kako jest. Preveliki naslonjač je koristan jer klijenti shvate da nisu oni ti koji imaju kontrolu u toj prostoriji. Požele sve svoje probleme prepustiti meni. A ukoliko pisaći stol prekida protok energije, i to je u redu. Sviña mi se baš ondje gdje jest. Isto vrijedi za zrcalo. Ne treba preurediti moj ured.

- Nego što?

- Moju novu kuću. - Nasmiješio se. - Mislim, moju novu rezidenciju.

- Vašu rezidenciju? - Raširila je dlanove na stolu i skočila na noge. - Šalite se? Očekujete da ću preurediti cijeli vaš životni prostor u zamjenu za malo detektivskog rada?

- Meni se to čini poštenim.

- Pa, meni se sigurno ne čini tako. Čini se kao da me pokušavate - naglo se prekinula, svjesna da se riječ zajebati ne čini prikladnom.

Ethan ju je promatrao s izrazom uljudnog iščekivanja. Nešto na njegovu licu reklo joj je da točno zna što je kanila reći. Osjetila je kako joj se obrazi žare.

Uspravila je ramena i prekrižila ruke. - Čini se da biste željeli da ja izvučem deblji kraj ove nagodbe. Moja cijena za preureñivanje cijele rezidencije prilično je visoka, gospodine Truax.

Ni slučajno ne bih tako mnogo potrošila na vaše istražiteljske usluge.

- U redu, kao što sam vam rekao, ja sam fleksibilan. Sto mislite o jednoj prostoriji?

33

GIGA

Oklijevala je, a potom slegne ramenima. -Dobro, jednu prostoriju.

- Dogovoreno. Ali ja biram prostoriju.

- U redu. Dogovoreno. Sad mi recite kako namjeravate ući u Masonovu rezidenciju.

- To je lakši dio - odgovori Ethan. - Vi ćete me uvesti.

- Kako?

- Možete početi tako što ćete me zvati Bob. Sat vremena kasnije Ethan je stajao nasred glavne spavaće sobe Masonove kuće i pokušavao ignorirati lagano treperenje adrenalina koji je strujao njegovim tijelom. Razumio je odakle potječe taj osjećaj. Ako on i Zoe imaju pravo po pitanju sudbine Jennifer Mason, sad stoje u istoj sobi u kojoj je stajao ubojica.

Barem on stoji u istoj sobi s Masonom, pomislio je. S druge strane, Zoe je još uvijek objema nogama na hodniku. Stajala je na vratima spavaće sobe, ruke čvrsto prekriživši ispod prsa.

Dosad je veoma uspješno glumila, ali je opazio novu razinu napetosti u njoj kad su stigli do ove spavaće sobe.

Davis Mason ga je promatrao s malene udaljenosti. Zoe je rekla da je zvučao pomalo iznenañeno kad ga je nazvala i rekla mu da u njegovu kuću želi dovesti grañevinskog poduzetnika. Ali nije imao ništa protiv prijedloga. Zapravo, rekao je da će ranije otići iz ureda kako bi ih dočekao.

- Sto mislite o mojim idejama za osvjetljenje ovoga prostora, Bobe? - Zoe je pitala s vrata.

- Nema problema - s lakoćom će Ethan. - Ovdje ima dovoljno prostora da se spusti strop i ugradi rasvjeta. Želite da napravim podrobnu procjenu?

- Ne u ovoj fazi - rekla je. - Samo sam željela čuti vaše mišljenje o tome smatrate li ideju ostvarivom.

- Dovraga, da, može. Rasvjeta neće biti problem. Meñutim, čudno mi zvuči slika na stropu.

Davis pogleda Zoe. - Naslikat ćete sliku na moj strop?

- To je mogućnost koja me zanima. Ima izvrsnih zidnih slikara ovdje, u gradiću, koji bi u ovom prostoru mogli napraviti nešto doista posebno. Možda prizor večernjeg neba.

Davis zamišljeno kinine. - Sviña mi se ta ideja. Meni nikad ne bi pala na pamet.

- Bit će skupo - upozori ga Ethan. - Ugrañena rasvjeta kakvom želi osvijetliti strop nije jeftina, a sam Bog zna koliko će taj umjetnik naplatiti.

Zoe ga je fiksirala oštrim pogledom. - Cijena nije vaš problem, Bobe.

- Ima pravo - reče Davis. - Cijena za mene nije problem. Moja žena i ja smo se nedavno rastali. Želim da ova spavaća soba dobije posve nov izgled.

- O, čovječe - Ethan tiho zazviždi. - Prošao sam to, nekoliko puta. Znam sve o problemu sa spavaćom sobom.

Opazio je Zoeinu iznenañenu reakciju na tu primjedbu, ali ju je ignorirao. Više ga je zanimalo Davisovo mrštenje.

- Problemu sa spavaćom sobom? - Davis je nepomično stajao. - Ne razumijem.

Ethan odmahne glavom. - Ovo vam govori glas iskustva. Tri su me žene napustile i zatražile razvod. Neke se žene jednostavno ne može zadovoljiti, valjda.

- Ne - mirno će Davis. - Žene znaju biti teške. - Nije pogledao prema Zoe. - Teške i prokleto skupe - reče Ethan. - Osobito kad je riječ o krevetima. Kreveti stoje gomilu novca, znate.

- Kakve to veze ima s krevetima? - upita Davis.

Ethan slegne ramenima. - Prvo što učinite, nakon što isplatite svoju bivšu i odvjetnike, da ponovno počnete izlaziti, točno? Dovraga, možda čak ne čekate da papirologija bude gotova.

Možda vam odmah treba malo razumijevanja i druženja, znate što mislim?

- Ne, Bobe - hladno će Zoe iz hodnika. - Ja ne razumijem što želite reći.

- Bez uvrede, gospoñice Luce - rekao je, napra-vivši predstavu od pretjerane strpljivosti - ali to su životne činjenice za čovjeka u takvoj situaciji. Kao što sam govorio, želite ponovno

34

GIGA

početi izlaziti, pa kući dovedete novu prijateljicu.Uključite glazbu, popijete poneko piće i ispričate joj svoju tužnu priču. - Namignuo je Davisu. - Imam li pravo?

- Još ne znam - reče Davis. - Još nisam iznova krenuo u društveni život.

- Da, pa, vjerujte mi na riječ, tako to ide. U svakom slučaju, sve je u redu u dnevnom boravku, pa vi predložite da se vas dvoje povučete u spavaću sobu. Ona nema ništa protiv toga. Zasad je sve u redu. Vas dvoje poñete hodnikom, uñete u spavaću sobu i, tras, bez ikakva upozorenja, dama pogleda krevet i ukoči se na mjestu.

Davis i Zoe su ga oboje promatrali kao da su se okamenili.

- Zašto se ukoči? - Davis je zvučao zbunjeno.

- Zbog prokletog kreveta, naravno - reče Ethan. - Na licu joj se pojavi onaj čudan izraz, pa pogleda ravno u vas i pita je li to krevet u kojem ste spavali vi i vaša bivša žena. Kad govorimo o pitanju punom skrivenih značenja.

- Skrivena značenja, tako je - Davis napravi grimasu. - Počinjem shvaćati o čemu govorite.

- Žene ne vole spavati ili bilo što činiti u istom krevetu što ste ga rabili s bivšom, shvaćate? reče Ethan. - To je nekakva ženska stvar, valjda.

Pogledao je Zoe. Doimala se nezadovoljnom, ali ništa nije rekla.

S druge strane, Davis se ponovno opustio i smiješio. Pogledao je Ethana s razumijevanjem, kao muškarac muškarca. - Moram priznati, nisam razmišljao o tome. Sad kad ste vi ukazali na to, jasno mi je zašto bi stari krevet mogao biti pomalo nezgodan. Meñutim, to je jedan problem kojeg, sa zadovoljstvom mogu reći, ja nemam.

- Da. - Ethan je pogledao veliki prazan prostor u sredini sobe. - To vidim. Nema kreveta.

- Moja ga je bivša uzela sa sobom kad je otišla.

- Samo je naručila kamion i odvukla ga, je li? Sto znači biti bezosjećajan.

- Zajedno s ostatkom svojih osobnih stvari. Iskreno rečeno, pomogao sam joj da se spakira.

- Da, i ja sam to nekoliko puta činio - prizna Ethan. - Znam što ste prošli. Pa, što se kreveta tiče, smatrajte se sretnim. Morat ćete platiti novi, ali na duge staze, isplatit će se. Vjerujte mi.

- Vjerovat ću vam na riječ, Bobe - promrmlja Davis. - Kao što ste rekli, govorite iz iskustva.

Tri razvoda?

- Moj mi odvjetnik šalje čestitke za roñendan i većinu velikih blagdana.

- Zvuči kao da bi trebao slati cvijeće - ukočeno će Zoe. Odlučno je koraknula unatrag, udaljavajući se od vrata spavaće sobe. - Mislim da smo dovoljno vidjeli, Bobe. Bolje da poñemo. Ako ugrubo procijenite gdje smatrate da trebaju biti rasvjetna tijela i prekidači, uključit ću to u svoju prezentaciju za Davisa u petak.

- Može. - Ethan je zastao ispred Davisa i pružio mu ruku. - Bilo mi je drago, Masone. Sretno s preureñenjem. Ne možete pogriješiti s gospoñicom Luce. Doista zna što radi.

Davis se kratko rukovao s njim, ali je gledao Zoe. - Radujem se suradnji s njom.

- I ja - reče Ethan. - Uvijek je zanimljivo, ako me razumijete?

Zoe nije reagirala. Okrenula se na peti i nestala niz hodnik.

Doista joj se silno žuri udaljiti od spavaće sobe, pomislio je Ethan. Razmišljao je o tome dok ju je slijedio do njezina automobila. Bio je svjestan njezine napetosti kad joj je objasnio svoj plan za ulaženje u Masonov dom, ali je spremno surañivala. Činilo se da su joj živci posve mirni tijekom cijelog obilaska kuće. Ali sve se to promijenilo kad su stigli do glavne spavaće sobe.

Sjeo je na mjesto suvozača i zatvorio vrata. Zoe se smjestila za volan, pričvrstila sigurnosni pojas, upalila motor i veoma brzo pokrenula automobil.

Stavio je naočale za sunce i proučavao njezin napeti profil. Njezina je čeljust bila čvrsto stegnuta. Grčevito je stiskala volan. Vozila je s izrazom usredotočene koncentracije vozača trkaćeg automobila koji se približava kockastoj zastavici.

- Je li vam dobro? - pitao je kad je usporila prije čuvareve kućice.

- Naravno da sam dobro.

35

GIGA

- Dobro ste se držali u Masonovoj kući - primijetio je. - Kad ne bih znao da ste dekoraterka, pomislio bih da ste imali iskustva u mojoj profesiji.

Zglobovi prstiju su joj pobijeljeli. - Sto bi to trebalo značiti?

- Samo to da ste vješto izveli tajni plan.

- Vješto.

- Da. Vješto. Barem dok nismo stigli do spavaće sobe. U tom ste trenutku počeli posustajati.

- Možda zato što ste se vi i Davis upustili u onaj apsurdni razgovor o mijenjaju kreveta kad mijenjate žene.

- Nije bio apsurdan. To je činjenica. Kao što sam rekao Masonu, nekoliko sam puta imao problema.

- Doista iza sebe imate tri razvoda? Mislila sam da ste možda izmislili tu priču kako biste ga naveli na pričanje o nestalom krevetu.

- Sve je bila istina.

- Dobri Bože. - Zvučala je omamljeno. - Djeca?

- Ne. - U redu, očito ne misli da je on gospodin Savršeni. To već ionako zna. Zašto mu je, dovraga, važno njezino mišljenje o toj temi? - Što je s vama? Niste udani?

-Ne. - Razvedeni?

- Ne. - Zakočila je kraj kućice. - Dugo sam bila s nekim. Nije nam uspjelo.

Tresak zatvaranja tih vrata mogao je čuti s udaljenosti od cijelog kilometra, pomislio je. Bez obzira što se dogodilo u toj vezi, ostavilo je ožiljke.

Zatvaranje vrata uz tresak uvijek je budilo njegovu radoznalost. Pitao se što bi se dogodilo kad bi čeprkao malo dublje.

U tom je trenutku iz kućice izišao stražar. Zoe je spustila staklo na prozoru i promrmljala nešto brzo i ljubazno. Stražar je kimnuo i poželio joj ugodan dan.

Zoe je pritisnula papučicu gasa i automobil je jurnuo kroz kapiju prema glavnoj cesti. Očito se željela što brže udaljiti od Desert Viewa.

- Dakle? - reče. - Jeste li ondje otkrili neke korisne tragove?

- Možda.

Dobacila mu je razdražen pogled. - To je najbolje što možete dati? Možda?

- Zasad. - Osvrnuo se preko ramena. Čuvar je nešto upisivao u svoj dnevnik. Metodican tip.

Radnor sigurnosni sustavi mnogo drže do procedure. To je vjerojatno tajna njihova uspjeha.

- Sto ćemo sada? - upita Zoe. Opet se okrenuo prema cesti. - Sad ću pronaći nestali krevet.

- Zašto, za ime svijeta, želite tratiti vrijeme na pronalaženje kreveta?

- Nešto mi govori da ću, kad ga nañem, otkriti što se dogodilo Jennifer Mason.

36

GIGA

7 Idućeg je poslijepodneva Zoe sama stajala u predvorju rezidencije obitelji Taylor i uživala u dobrohotnoj toplini koja je strujala prostorom.

Nakon godine dana u novoj profesiji otkrila je da je ovo njezin najdraži trenutak u procesu ureñenja kuće. Svaka se pojedinost, od obrade prozora do sagova, nalazi na svojemu mjestu.

Namještaj je isporučen i rasporeñen. Obrtnici i grañevinski radnici napokon su otišli. Njezina je kreacija kompletna, ali vlasnici se još nisu uselili u svoj novi dom.

Cijeli prostor pripada njoj. To je jedina prilika koja će joj se ikad pružiti da sama proñe svim prostorijama i kritičkim pogledom prouči vlastito djelo. Njezina jedina prilika da provjeri je li ili nije ostvarila svoje dizajnerske ciljeve.

Ova je velika rezidencija jedan od njezinih prvih velikih projekata, a to je bio pravi izazov.

Mjesecima je na njemu radila. Nakon što su joj dali podroban popis svojih želja, Taylori su izjavili da sve prepuštaju njoj i otišli na putovanje oko svijeta.

- Moj muž i ja prošli smo jedno kompletno preureñenje interijera na samom početku braka objasnila je Mary Taylor i zadrhtala. - Umalo smo se razveli zbog stresa. Kao par, mnoge stvari uspješno zajedno činimo, ali unutarnje ureñenje nije jedna od njih. Ovoga puta želimo samo ključ u ruke. Kad se vratimo, želim ući u potpuno dovršen dom.

Taylori su se trebali vratiti sljedeći mjesec. Zoe je vjerovala da će biti zadovoljni. Šezdesetih su godina, uspješni, energični, društveni ljudi s aktivnim načinom života. Odlučila je stvoriti smireni prostor u kojem će zablistati njihove živahne naravi.

Rezidencija je posve nova, dobrih proporcija, visokih stropova i prekrasnih pogleda. Blisko je surañivala s arhitektom jer je željela biti sigurna da će njezini dizajni naglasiti njegove dobro osmišljene prostore. Istina, bila je nova u poslu, ali njezini instinkti i diploma iz lijepih umjetnosti govorili su joj da se harmonija najbolje postiže kad se usklade elementi arhitekture i interijera.

Spustila je tešku tamnocrvenu torbu s ramena, odložila je na pločice u predvorju i ušla u prostrani dnevni boravak. Malene, intimne garniture za sjedenje što ih je rabila kako bi u veliki prostor unijela osjećaj udobnosti ostvarile su svoj cilj. Zamislila je prostoriju ispunjenu sa stotinjak gostiju. Moglo bi biti teško uskladiti energiju i buku mnogo ljudi okupljenih u jednom prostoru, ali čvrsto je vjerovala da ova prostorija to može izdržati.

Nastavila je svoju šetnju rezidencijom, tu i tamo popravljajući neku sitnicu. Obavijao ju je osjećaj mira i vedrine. Shvatila je da danas nije došla ovamo samo zato što je to dobra prilika da još jednom pogleda svoje djelo, već i zato jer joj je silno trebala smirenost koju je unijela u ovu rezidenciju.

Drugi posjet glavnoj spavaćoj sobi u kući Davisa Masona uznemirio ju je više nego ikad.

Vrištanje u zidovima nije se prigušilo. Nevidljiva je bol bila na tako intenzivnoj razini da nije razumjela zašto je ostali ne primjećuju.

Davis se doimao nesvjesnim bilo kakvog problema, baš kao i prošli put. Ali bilo je nekoliko sekunda tijekom kojih se pitala je li Ethan nesvjesno pokupio neki tračak onoga što je ona osjećala kako zrači iz užasne prostorije. To je zaključila na temelju načina na koji se kretao u tom prostoru. Kao da je postao budniji ili tako nešto. Nije hodao ili šetao kroz sobu; vrebao je.

Potom je shvatila da na njega nije djelovala podsvjesna energija u zidovima. Ono što je zapazila kod Ethana bilo je iščekivanje lovca koji je na tragu.

Zaustavila se u sredini blistave kuhinje od bakra i granita, te razmislila o tome. Njome je prostrujao treptaj hladnoće. Ethan Truax u odreñenim okolnostima može biti opasan.

Ta je spoznaja ne bi toliko uznemirila da nije krajnje uznemirujuće činjenice da je on privlači.

Danas se napokon suočila s time. Nije razumjela sićušne trnce uzbuñenja što ih je osjećala u njegovoj nazočnosti, ali nema smisla nijekati ih.

Najčudniji dio bio je taj što već dvije godine nije dvaput pogledala niti jednog muškarca, a sad

37

GIGA

se prepušta maštarijama o jeftinom privatnom istražitelju koji je priznao da je prošao tri braka i jednako mnogo razvoda.

Ethan Truax definitivno nije njezin tip. Preston, sa svojom ljubavlju prema umjetnosti i povijesti, sa svojom blagošću, bio je njezin tip. Bez obzira što je ono što osjeća za Truaxa, vjerojatno ima veze s mnogo hormona koji su već dugo uspavani.

Izišla je iz kuhinje, uz koju se nalazi velika smočnica, i prošla kraj lijepih vrata od čelika novog, klimatski kontroliranog vinskog podruma. Osim svoje potrebe za čestim organiziranjem primanja, Taylori skupljaju rijetka i egzotična vina. Podrum je trenutno prazan i otključan jer dragocjena zbirka vina još nije preseljena. Edward Taylor je jasno rekao da želi osobno nadzirati osjetljivi proces kad se vrati s krstarenja.

Nastavila je hodati prostranim središnjim hodnikom diveći se vještim uzorcima dobivenim od podnih pločica. Kad je stigla do potpuno opremljene teretane i saune, zastala je kako bi provjerila jesu li svi visokotehnoloski ureñaji pravilno postavljeni.

Hodala je prema krilu za goste kad je čula slabašan zvuk iz stražnjeg dijela kuće.

Ukočila se; činilo joj se da je dlanove upravo uronila u ledenu vodu.

To je bila jedva čujna, prigušena škripa koja se lako mogla pripisati njezinoj mašti. Upravo onakav tihi zvuk kakav se može očekivati u velikom praznom prostoru gdje tihi zvukovi odjekuju. No činilo joj se da je protok zraka hodnikom takoñer neznatno promijenjen. Jedna od francuskih vrata koja odvajaju područje kuhinje od terase kraj bazena upravo su se otvorila.

Više nije sama u velikoj kući.

- Požurite, čovječe, može? - Čuvar skladišta unio je šifru za otvaranje vrata na prvom katu skladišnih prostora. Nervozno se osvrnuo preko ramena. - Netko bi mogao naići, znate? Ako šef sazna da sam vas pustio unutra, dobit ću nogom u dupe.

- Ovo će potrajati još samo dvije minute. - Ethan je u čovjekovu ruku gurnuo nekoliko novčanica. -Vratite se do svojeg radnog mjesta. Ostatak ću vam dati kad budem odlazio.

- Samo požurite, u redu?

- Svakako. Čuvar je spremio novac u džep i žurno krenuo prema stubištu.

Ethan se zaputio dugim hodnikom kraj zaključanih vrata, te stigao do broja 203. Čuvar je rekao da je taj prostor iznajmljen čovjeku koji odgovara opisu Davisa Masona. Mason je upotrijebio drugo ime i platio gotovinom, ali se čuvar sjetio kreveta. Doista velik. Rekao je da ga je žena napustila, pa ga ne teli. Dao mi je dvadeset dolara da mu pomognem istovariti krevet i odnijeti ga do spremišta.

Ethan otvori malenu kutiju za alat što ju je donio sa sobom i izabere obijač za koji je mislio da će obaviti zadatak.

Standardni je lokot otvorio za manje od petnaest sekunda i gurnuo vrata slična garažnima prema stropu.

Najprije je ugledao uzglavlje. Bilo je naslonjeno na lijevi zid u sjenkama, masivan, kičeni komad namještaja.

Hladna svjetlost fluorescentne lampe u hodniku slabo je osvjetljavala unutrašnjost, ali je vidio krajeve velikih opruga i madraca.

Madrac je bio umotan u nekoliko metara neprozirne plastike.

Izvadio je malenu baterijsku svjetiljku, upalio je i osvijetlio prostor. Osim kreveta, u spremištu se nalazilo nekoliko kutija za pakiranje.

Izvadio je nož iz kutije za alat i otvorio najbližu kutiju. Nije se iznenadio kad je unutra našao zgužvanu hrpu ženske odjeće.

Dobar početak, pomislio je. Njegova bi nova kli-jentica čak mogla biti impresionirana. No bilo bi lijepo imati još nešto za policiju.

Našao je ono što je trebao kad je počeo rezati slojeve plastike kojom je bio obavijen madrac.

38

GIGA

Masivni je krevet bio pun mrlja od tekućine koja se osušila do nezamjenjive nijanse smeñe boje.

Krv. Panika ju je obuzela brzo i silovito. Jesu li joj gadovi iz Xanadua uspjeli ući u trag? Ili je imala takav peh da je za vrijeme samotnog obilaska kuće izabrala upravo ono poslijepodne kad je neki provalnik odlučio ući u praznu rezidenciju? Deaktivirala je sofisticirani alarmni sustav kad je prije nekoliko minuta ušla, time mu uvelike olakšavši posao.

Bez obzira na to o čemu je riječ, našla se u klopci. Njezina torba, i u njoj mobitel, nalazi se kilometrima daleko, u predvorju. Čak i da ga ima u ruci, ne bi mogla riskirati i uporabiti ga jer bi uljez čuo svaku riječ u tišini prazne kuće.

Mobitel nije jedino što je daleko. Ključevi njezina automobila takoñer su u torbi.

Jedina prednost koju je imala je intimno poznavanje unutarnjih prostora velike rezidencije.

Dok joj je puls mahnito kucao, izula je sandale i počela se vraćati hodnikom krila za goste prema kuhinji.

- Morat ću vas kazniti, Zoe. - Davis Mason govorio je negdje u prostranom dnevnom boravku. - Baš kao što sam kaznio Jennifer. Na neke ste joj načine slični. Ni njoj nisam mogao vjerovati. Nisam je želio ozlijediti, ali me prisiljavala da je često kažnjavam. A tada je počela govoriti o razvodu. Pa, nisam joj to mogao dopustiti, zar ne? Morao sam je ubiti, shvaćate.

Gotovo je prestala disati. Davis Mason. Ne netko iz Xanadua ili slučajni provalnik. Kad se govori o dobrim i lošim danima.

- Vjerojatno se pitate kako sam shvatio. - Davis je zvučao kao da se obraća ljudima na tjednom sastanku svojeg poslovnog kluba. - Nisam glup, znate. Kad ste prvi put došli pogledati moju kuću, shvatio sam da ste u spavaćoj sobi nešto vidjeli. Do tog je trenutka sve bilo u redu. Ali tada ste se odjednom ukočili. Vidio sam da ste nervozni. Jedva ste čekali da odete. I pitali ste za krevet. Čula je njegove korake na pločicama velikog predvorja. Nije se ni pokušavao pritajiti. Zvučao je tako arogantno, tako samouvjereno, te je znala da ima pištolj.

- Slijedio sam vas natrag do vašeg ureda - govorio je Davis. - Vidio sam kako se sastajete s prijateljicom u onom kafiću. Pomislio sam da sam možda pogriješio. Možda je ipak sve u redu. Ali baš kad sam kanio otići, ustali ste od stola i zaputili se do ureda onog privatnog istražitelja u Ulici Cobalt.

Njezine su bose noge bile nečujne na hladnim pločicama. Napravila je još jedan korak prema svojem cilju.

- Govorio sam sebi da možda imate neke osobne razloge za odlazak privatnom istražitelju.

Razloge koji nemaju nikakve veze sa mnom. Na kraju krajeva, da ste posumnjali da sam ubio Jennifer, otišli biste ravno na policiju, točno? Ali tada ste me jučer ujutro nazvali i pitali možete li u kuću dovesti grañevinskog poduzetnika. Nakon što ste mi rekli da za mene uopće nemate vremena do petka. Tada sam znao da lažete, baš kako je Jennifer običavala lagati.

Približavao se.

- Kad je onaj prokleti grañevinski poduzetnik počeo pričati o krevetima, shvatio sam da je on vjerojatno privatni istražitelj iz Ulice Cobalt, te da ste ga zacijelo angažirali da pronañe Jennifer. Shvatio sam da se niste obratili policiji jer nemate nikakvih dokaza.

Učinila je još jedan korak.

- Znate što, Zoe? Vaš istražitelj nikad neće naći nikakve dokaze. Krevet sam stavio u spremište. Imate li pojma koliko se stotina, možda tisuća kompanija u ovoj državi bavi iznajmljivanjem skladišnog prostora? - Davis se tiho nasmijao. - Nemam ni ja. Kad se govori o igli u plastu sijena. Čak i kad bi Truaxu palo na pamet da provjeri skladišne prostore, ne bi znao odakle početi.

Rukom je dotaknula hladnu, čeličnu površinu.

39

GIGA

- Bojim se da ćete vi biti žrtva provalnika kojeg ste iznenadili kad ste danas sami ušli u kuću, Zoe. Znate, doista je šteta da sve mora ovako završiti. Koristilo bi mi malo dobrog feng shuija.

Ethan je stajao u Zoeinu uredu i slušao kako zvoni njezin mobitel. Na koncu se uključila glasovna pošta. »Ovo je Zoe Luce. Molim vas, ostavite poruku.« - Ovdje Truax. Nazovite me čim dobijete ovu poruku. - Izgovorio je broj i spustio mobitel u džep j.ikne.

Nervozna napetost vibrirala je kroz njega poput elektriciteta kroza žicu. Sve se doimalo pogrešnim.

Opet je pogledao Zoein rokovnik, ali ništa se nije materijaliziralo u prostoru rezerviranom za današnje poslijepodne otkako je prije nekoliko sekunda posljednji put provjerio.

Gdje je ona, dovraga? Mrzio je kad klijenti Svako nestanu. To je uvijek značilo nevolje.

Prelistao je njezin telefonski imenik, našao broj Masonova ureda i nazvao. Javila mu se žena ugodna glasa.

- Mason investicije.

- Davisa Masona, molim vas.

- Bojim se da gospodin Mason nije u uredu danas poslijepodne. Mogu li uzeti poruku?

- Ne, javit ću se.

Provjerio je funkciju brzog biranja na telefonu i otkrio da sadrži samo jedan broj. Čak nije bilo ni imena, već samo slovo A. Nazvao je taj broj.

- Galerija Euforija - rekla je neka žena glasom koji pripada pjevačici u noćnom klubu.

- Tražim Zoe. - Tko je to?

- Ethan Truax. Radim za nju. Važno je da je odmah nañem. Imate li neku ideju o tome gdje bi mogla biti?

- Truax istrage? -Da. - Ja sam bliska Zoeina prijateljica. Zar nešto nije u redu?

- Ona nije ovdje. Njezin je rokovnik prazan za danas poslijepodne.

- Je li riječ o Davisu Masonu?

- Da - rekao je nastojeći zadržati strpljenje. -Samo mi recite gdje bi, po vašemu mišljenju, sad mogla biti.

- Vidjele smo se za ručak. Rekla mi je da će poći u završni obilazak doma jednoga klijenta.

- Dajte mi ime.

- Obitelj Taylor. Trebali biste naći telefonski broj i adresu u Zoeinim dosjeima. O čemu je riječ? Jeste li otkrili nešto važno, gospodine Truax?

- Krevet.

Zoein je automobil bio parkiran na kolnom prilazu. Ništa nije ukazivalo na činjenicu da je Mason ili bilo tko drugi u blizini.

Ethan je sebi rekao da je to dobar znak, ali mu je instinkt govorio suprotno.

Izvadio je pištolj iz pretinca u automobilu i izišao. Nije se trebao zabrinjavati da će prestrašiti susjede. Parcele su velike u ovom području. Najbliža je kuća udaljena gotovo pola kilometra.

Pošao je prema ulaznim vratima. Kvaka se bez problema okrenula u njegovoj ruci.

Ušao je u otmjeno predvorje. Prvo što je opazio bila je velika crvena torba. Potom je osjetio lagani propuh. U kući su otvorena još neka vrata ili prozor.

-Zoe? Nije bilo odgovora.

Na zidu se nalazila kontrolna ploča interkoma. Na vrhu je bio gumb s natpisom ŠALJI SVE. Pritisnuo ga je.

40

GIGA

- Zoe, ja sam, Truax. Pričajte mi.

Riječi su odjeknule kroz sve prostorije u kući.

- Ethane, izañite! - Zoe je viknula kroz interkom. I ona je pritisnula tipku ŠALJI SVE. Njezino je upozorenje dopiralo iz svih zvučnika u kući. -Mason je ovdje. Ima pištolj.

- Jako važno. Imam ga i ja. Jeste li dobro?

- Da, nalazim se u vinskom podrumu. - Zvučala je zadihano, ali suvislo. - Vrata su zaključana.

Ne može doprijeti do mene. Bio je u kuhinji prije nekoliko sekunda, ali ne znam gdje je sada.

Za Boga miloga, odlazite odavde. Pozovite policiju.

Nije odgovorio. Izuo je cipele i bešumno se kretao dugim, prozračnim središnjim hodnikom s nadsvoñenim otvorima. Vidio je dnevni boravak i kuhinju.

U blizini kuhinje odjednom su se začuli koraci. Mason se pojavio na vidiku bježeći prema francuskim vratima što su se otvarala prema ograñenoj terasi i bazenu.

- Stani. Gotovo je, Masone.

Mason se naglo okrenuo i podigao pištolj.

Ethan se bacio iza najbližeg čvrstog predmeta, bogato ukrašene drvene škrinje.

Mason je nasumce pucao.

Stakleni spremnik u kojem se nalazila zbirka antiknog srebra i tirkiznog nakita eksplodirala je u blizini. Hladna kiša krhotina pala je oko Ethana.

- Ništa mi ne možete! - vikao je Mason. - Nikad ništa nećete dokazati. Čujete me? Nikad nećete dokazati.

Pištolj je opet opalio. Meci su se zabijali u tešku škrinju. Čovjek je poludio, pomislio je Ethan.

Puzao je do drugoga kraja drvene barikade, provirio oko kuta i ispalio jedan hitac.

Mason je kriknuo, trgnuo se, divlje mahnuo rukama, a zatim tresnuo na pod. Ispustio je pištolj i stegnuo svoju desnu nogu.

Ethan je brojio do pet prije nego je ustao. Krhotine stakla padale su mu s košulje i kose po pločicama.

- Ethane, čekaj. - Zoe je jurila hodnikom prema njemu, a sandale je držala u ruci. - Svuda ima stakla, a ti već krvariš.

Nije micao pogleda s Masona. - Nisi smjela danas sama doći ovamo.

Ignorirala je to i navukla sandale.

- Čekaj malo - rekla je iznenañujuće nježnim glasom. - Donijet ću sag da pokrijem staklo.

Obraćala mu se kao da misli da je u šoku, shvatio je. Možda ne zna da je samo bijesan.

- Najprije uzmi Masonov pištolj - reče.

- Dobro. - Podigla je oružje i donijela ga njemu. Potom je dohvatila sag-stazu i njime pokrila mjesto gdje je bilo najviše stakla.

Kad se uspravila, pozorno je pogledao njezino lice. Doimala se previše blijedom, ali je očito uspostavila kontrolu nad sobom.

Na brzinu ga je namršteno pogledala, a zatim je odvezala malen crveno-narančasti svileni šal što ga je nosila oko vrata i pružila mu ga. - Ta posjekotina ne izgleda osobito loše, ali ima previše krvi.

Osjetio je nešto toplo i mokro, te shvatio da mu krv curi niz čeljust. Odsutno je svilenim šalom pritiskao ranu dok je prilazio mjestu gdje je Mason ležao i stenjao.

Zoe je pošla za njim.

Mason je objema rukama držao svoje bedro, stežući zube. Na pločicama se formirala lokva krvi.

- Ništa ne možete dokazati. - Mason je podigao glavu, a lice mu je bilo iskrivljeno od bola i bijesa. - Ne možete dokazati niti jednu prokletu stvar.

- Nemoj se kladiti u to. - Ethan otrese nekoliko krhotina stakla sa svoje košulje, posegne u džep i izvadi mobitel. - Našao sam krevet.

41

GIGA

8 - U redu - reče Zoe - kako si našao taj krevet? Ethan popije gutljaj šampanjca što ga je Arcadia naručila za njihov stol, i odloži čašu. Šampanjac nije njegovo omiljeno piće, ali se činilo da se Zoe sviña, a on je nastojao udovoljiti klijentici. Tješio se mišlju da si uvijek može natočiti čašicu čistog viskija kasnije, kad se vrati u Nightwinds.

Bilo je kasno i popularni maleni restoran na Fountain Squareu počeo se prazniti. Još je ostalo nekoliko parova i jedna velika skupina ljudi na drugom kraju prostorije. Prepoznao je jedno lice i zaključio da je riječ o poslovnoj večeri.

Zoe je predložila da poñu van jesti nakon dugotrajnog ispitivanja na policiji. Oboje su bili iscrpljeni, pa je rekla da je zabrinuta za njihove razine stresa. Morali su se opustiti.

- Ja častim večerom - rekla je. - To je najmanje što mogu učiniti nakon onoga što se danas dogodilo.

Ponuda je zvučala previše dobro da bi bila istinita i, što je često slučaj s takvim ponudama, to se pokazalo točnim. Zoe je pozvala Arcadiju da im se pridruži. Posljedica je bila ta da, umjesto intimne večere za dvoje, tijekom koje joj je mogao potanko objasniti zašto tog poslijepodneva nije smjela sama otići u onu kuću, sad sjedi utroje.

Bio je itekako svjestan činjenice da se nema na temelju čega žaliti. Da nije bilo Arcadije, možda bi još uvijek tražio Zoe. Kad god bi pomislio na to kako se Zoe zaključala u onaj supermoderni vinski podrum s čeličnim vratima da bi pobjegla pred ludim ubojicom žene, osjetio bi početak gnjeva i ledene žmarce u utrobi. Tako je prokleto malo falilo.

Tako su njih troje sjedili ondje, stisnuti u malenom kutnom separeu, i pijuckali šampanjac.

Možda je ovako bolje, mislio je. Njegov odnos sa Zoe trebao bi biti isključivo poslovne naravi, a istina je da bi vjerojatno pokušao nešto doista glupo da je večeras ostao sam s njom.

Problem je bio u tome da ju je, mada je bio istinski bijesan, takoñer silno želio odvesti u krevet. Iz toga je proizišla napetost koja ga je činila pomalo mrzovoljnim, a bilo je teško prikriti loše raspoloženje.

- Krevet - rekao je, usredotočivši se na neutralnu temu. - Tako je. Na koncu se pokazalo da je to Masonov najveći problem. Bilo je lako zamotati mrtvu ženu u zavjese tuš-kabina i zakopati je u stražnjem vrtu. Ali nije mogao zamisliti kako će iskopati rupu dovoljno veliku za zakopavanje velikog bračnog kreveta.

- To bi moglo privući pozornost nekih od njegovih susjeda - suho će Zoe. - Ali nije ga mogao niti dati prebaciti do smetlišta. Ljudi kopaju po smetlištima u potrazi za stvarima koje se mogu spasiti, a krevet je bio u prilično dobrom stanju.

- Osim mrlja od krvi, naravno. - Arcadia je polako vrtjela čašu šampanjca izmeñu prstiju. Znao je da bi se krvlju natopljen madrac, ako bi se ikad pojavio, mogao iskoristiti kao dokaz.

Ethan kimne. Na površini nije mogao vidjeti što Zoe i Arcadia imaju zajedničkog, ali emocionalna povezanost meñu njima jasno se osjećala, a to ga je zabrinjavalo.

Pitao se je li veza dviju žena seksualne prirode. Instinkti su mu govorili da nije, ali nije im vjerovao kad je riječ o takvim stvarima. Žene su zagonetka. Večeras njegovi instinkti govore ono što on želi, jer je jedino o čemu može razmišljati vreli, znojni seks sa Zoe. Izvuci svoj um iz blata, Truaxe. Trebao bi biti profesionalac.

Zoe mu se nasmiješila. Izgledala je bolje nego prije nekoliko sati kad je izišla iz vinskog podruma, ali u očima joj se vidio neprirodan sjaj. Znao je što ga uzrokuje. Osjećala je posljedice adrenalina, baš kao i on.

- Davis je bio siguran da nikad nećeš uspjeti pronaći krevet - rekla je. - Tvrdio je da, čak i ako pogodiš da je negdje uskladišten, nikako nećeš moći otkriti pravu tvrtku za iznajmljivanje skladišnih prostora. Rekao je da ih u državi ima na stotine, možda tisuće.

42

GIGA

- Vjerojatno ih ima. - Ethan je maknuo poklopac s grijane glinene posude na sredini stola i uzeo još jednu punašnu kukuruznu tortillu. Umočio ju je u jedan od triju umaka što ih je konobar donio na stol. Pojeli su salate, ali glavna jela još nisu stigla, a on je bio silno gladan.

- Dakle? - potaknula ga je Zoe. - Stvar je u tome što nisam morao pretražiti sve skladišne prostore u državi. - Odgrizao je komad tortille. - Morao sam provjeriti samo one do kojih se može stići za trideset minuta vožnje od Desert Viewa. Takoñer sam pretpostavio da je Mason, kako bi ostao što je moguće anonimniji, otišao u jednu od velikih tvrtki koja ima mnogo skladišnih prostora, a ne u neku manju gdje bi ga netko lakše mogao zapamtiti. To je broj mogućnosti svelo na razumnu mjeru. Prihvatio sam se telefona i počeo nazivati.

- Čekaj malo. - Zoe podigne ruku. - Kako si znao da skladišni prostor mora biti unutar pola sata vožnje od Desert Viewa?

- Pribavio sam vrijeme polaska i dolaska kamioneta što ga je Mason unajmio. Gotovo sam točno znao kad je otišao iz Desert Viewa s krevetom. Nije bilo teško izračunati koliko je daleko mogao dospjeti, uz vrijeme potrebno za iskrcavanje kreveta i spremanje istog u skladišni prostor.

Zastao je kako bi odgrizao još jedan komad tortille s umakom i opazio da poslovna večera na drugoj strani restorana završava. Na čelu stola krupan je muškarac kose boje pijeska u skupom sakou od lana ležernim pokretom preuzeo račun za ostalih pet ljudi.

Lijepo je imati veliki proračun za čaščenje klijenata, pomislio je Ethan. Vratio je svoju pozornost na vlastitu klijenticu i njezinu prijateljicu.

Zoe ga je s divljenjem promatrala. - Impresionirana sam. Kad pričaš o tome, sve zvuči tako jednostavno i logično. Um detektiva je čudesna stvar.

- Hvala - reče Ethan. - Oduvijek želim da me se voli zbog mojega uma.

Prokletstvo. Nije baš to želio reći, pomislio je. Možda je bolje da se okani šampanjca. Izgleda da ne čini dobru mješavinu s ostacima adrenalina koji još uvijek kolaju njegovim sustavom.

Arcadia je izgledala kao da se pomalo zabavlja, ali ništa nije rekla. Ako je Zoe šalu o tome da ga netko voli zbog njegova mozga smatrala neprikladnom, ničim to nije pokazala.

- Meñutim, još uvijek sam pomalo zbunjena -rekla je, opet ozbiljna. - Kako si otkrio u kojoj je kompaniji Mason unajmio kamionet, te kako si saznao kad je točno otišao iz Desert Viewa?

Ethan je zaustio da će odgovoriti, ali je zastao kad se krupan muškarac u modernom sakou odjednom nadvio nad stolom.

- Truax. - Nelson Radnor mu se vedro nasmiješio. - Drago mi je da te vidim. Čujem da si danas riješio velik slučaj. Čestitam.

- Vijesti brzo putuju - reče Ethan.

- Imam svoje izvore. - Nelson je pogledao zavoj koji je pokrivao dio Ethanove čeljusti i uzdigao obrve. - Čini se da su te malo ozlijedili.

- Samo djelići letećeg stakla. - Ethan pogleda preko stola. - Zoe Luce, Arcadia Ames. Ovo je Nelson Radnor.

Zoe je odmah povezala ime. - Radnor sigurnosni sustavi?

Nelson joj se s odobravanjem nasmiješio. - Tako je. Drago mi je. Koliko sam shvatio, danas je, kad je Truax sredio Masona, na mjestu dogañaja bila i jedna žena. Mogu li pretpostaviti da je to bila jedna od ove dvije ljupke dame?

- Bio bih ti zahvalan da ne iznosiš nikakve pretpostavke - mirno će Ethan. - Moja bi klijentica željela ostati anonimna.

- Nema problema. - Nelson svoju pozornost prebaci na Arcadiju. - Truax je sretan čovjek kad večeras uživa u tako šarmantnom društvu. Imam osjećaj da mu je mnogo zabavnije nego meni.

Najbolje što se moglo reći za Arcadijin smiješak, pomislio je Ethan, jest to da je bio uljudan.

U njemu sigurno nije bilo previše topline. Premda se činilo da Radnor to nije opazio.

43

GIGA

Ethan je okrenuo glavu prema malenoj skupini ljudi koji su se zaputili prema ulaznim vratima. -Večera s klijentima?

- Da. Rutina. - Nelson je dobacio brz, zadovoljan pogled ljudima na odlasku. - Upravitelj i neki od njegovih ljudi iz Las Estrellasa.

- Novog ljetovališta izvan gradića? - upita Zoe. Nelson kimne. - Čini se da će Radnor raditi na njihovu osiguranju.

- Čestitam - reče Ethan. - Lijep ugovor.

- Hvala. Znaš, možda te nazovem jednog od ovih dana, Truax. Radimo punom parom u Radnoru. Možda bih ti mogao prepustiti neke sitne poslove. Jesi li zainteresiran za rad u svojstvu kooperanta?

- Ovisi - oprezno će Ethan.

- Javit ću se. - Čini se da je Nelson shvatio da se previše zadržao. Kimnuo je Zoe i Arcadiji, neznatno dulje zadržavši pogled na Arcadiji, a zatim se povukao korak natrag. - Prepustit ću vas vašoj večeri. Vidimo se, Truax.

Udaljio se prema izlazu iz restorana.

- Ja ga smatram konkurencijom - reče Ethan. -Ali zapravo uopće nismo u istoj ligi.

- Možda niste. - Zoe je zvučala kao da se zabavlja. - No kad bih morala pogañati, rekla bih da je ljubomoran.

- Na činjenicu da ja imam priliku večerati s vama dvjema, a on je bio s onim ljudima iz Las Estrellasa? - Ethan kimne. - I treba biti.

Zoe odmahne glavom. - Nije ljubomoran zato što večeraš s nama, već zbog onoga što si danas učinio.

- Ima pravo. - Arcadia je to izgovorila s mirnom sigurnošću. - Radnor može biti jak u ovom gradiću kad je riječ o zaštitarskom poslu, ali njegov položaj izvršnog upravitelja velike korporacije znači da vjerojatno nikad neće imati priliku odigrati ulogu herojskog privatnog istražitelja koji u zadnji čas donosi spas, kao što ste vi danas učinili.

Zoe se tiho nasmijala. - Zacijelo nema mnogo prilike za herojske podvige kad moraš obavljati rutinske provjere zaposlenika i osiguravati čuvare za mjesta kao što su Desert View i Las Estrellas.

- Imam vijest za tebe - reče Ethan. - Moje je junaštvo danas umalo zauvijek nestalo kad sam shvatio da si u onoj kući sama s Masonom. Kad govorimo o stresu na poslu. Hvala Bogu da si bila toliko prisebna da uñeš u onaj suvremeni hladnjak.

- Ono nije hladnjak. To je najmoderniji vinski podrum s vlastitim sustavima za kontroliranje hlañenja i vlažnosti. - Govorila je jednoličnim glasom.

- Prostorija je osmišljena tako da bude izrazito sigurna jer Taylori skupljaju veoma skupa stara vina.

- I još nešto - nastavio je zagrijavši se za temu.

- Trebala si ostati unutar onog najsuvremenijeg hladnjaka sve dok situacija nije postala bezopasna.

Ništa nije rekla.

Arcadia se ukočila. - Nisam - polako je rekla -razmišljala o veličini vinskog podruma. Prekinula se i oštro pogledala Zoe. - Jesi li sigurna da ti je dobro?

- Da - odlučno će Zoe. - To je bila samo prostorija, Arcadia. Mogu jedino zahvaljivati nebesima da je bila ondje kad sam je zatrebala.

Arcadia stisne usta. - Popij još malo šampanjca.

Nije čekala odgovor. Izvadila je bocu iz kablića s ledom i opet napunila Zoeinu čašu.

Ethan je u tišini promatrao dvije žene. Ovdje mi je definitivno nešto promaknuto. To ne bi bio prvi put, naravno, ali imao je osjećaj da je to nešto važno, nešto što bi trebao znati.

Zoe pogleda Ethana. - Vjerujem da si nam kanio ispričati kako si saznao tako mnogo pojedinosti o Masonovu kretanju onoga dana kad je unajmio kamion.

44

GIGA

- Da. - Arcadia ga je promatrala zamišljena izraza lica. - Dovršite svoju priču. Kako ste došli do svih onih činjenica i podataka?

- Radnor je škrt poslodavac - reče Ethan. -Udruzi zajednice Desert View naplaćuje mnogo novca za svoje zaštitare, ali zaposlenike ne plaća osobito dobro.

Zoe raširi oči. - Podmitio si jednog od čuvara- u Desert Viewu kako bi ti dopustio da pogledaš dnevnike?

-Da. - Direktan pristup. To mi se sviña - ustvrdi Arcadia.

- Tako jednostavno. Zašto se ja toga nisam sjetila? - čudila se Zoe. - Vjerojatno zato jer nisi školovani detektiv -reče Ethan.

- Zacijelo je to - složila se. - Koliko je potrebno da bi se podmitio Radnorov zaštitar?

- Saznat ćeš kada dobiješ moj račun. To mito, kao i ono što sam ga dao službeniku u tvrtki za iznajmljivanje skladišnih prostora kako bi gledao na drugu stranu dok ja otvaram Masonovo spremište, bit će navedeno pod razni troškovi.

Ispred restorana pustinjska je noć bila ugodna, ali nije raspršila Zoeino neobično raspoloženje.

Pitala se je li popila previše šampanjca. Arcadia joj je nekoliko puta punila čašu. Znala je zašto je njezina prijateljica namjerno pokušava malo napiti. Arcadia je bila zabrinuta zbog vremena provedenog u vinskom podrumu. Malena prostorija zaključanih vrata.

Kao što je Arcadia posumnjala, doživljaj je doz-vao u sjećanje mnogo neugodnih uspomena koje bi večeras lako mogle izazvati noćne more o razdoblju provedenom u Xanaduu. Ali danas poslijepodne nije imala baš mnogo izbora. Vinski joj je podrum pružio sigurnost dok Ethan nije stigao. Samo je to važno. Šteta što nije bilo nikakvog Ethana Truaxa da je doñe spašavati iz Xanadua. Ona i Arcadia morale su same pronaći izlaz iz te noćne more.

Krajičkom je oka promatrala Ethana dok je hodao uz nju prema automobilu. Kosa mu je tamno blistala na svjetlu uličnih lampi. Lice mu se nalazilo u sjenkama. Kretao se kroz noć s ležernim samopouzdanjem, opušten, ali svjestan svojeg okruženja. Imala je osjećaj da je takvo držanje prirodno za njega.

Smjestili su se u Ethanov SUV. Arcadia mu je dala upute do svojega stana. Kad su stigli onamo, Zoe i Ethan su je otpratili do vrata.

Zastala je u hodniku pokrivenom bijelim tapi-sonom i još jednom ispitujućim očima pogledala Zoe. - Jesi li sigurna da ćeš noćas biti u redu? - pitala je. - Možeš slobodno prespavati ovdje. Znaš to.

- Hvala, bit ću u redu. - To je bila laž. Ovo će biti loša noć. Ali nitko ništa ne može učiniti po pitanju noćnih mora. Mora se sama nositi s njima. -Ne brini se za mene. Ako ne budem mogla zaspati, provest ću vrijeme smišljajući kako da Taylorima objasnim zašto njihova antikna španjolska škrinja u sebi ima rupe od metaka.

- Dobro. Vidimo se sutra. - Arcadia pogleda Ethana. - I vama je zacijelo potreban odmor.

- Zacijelo - rekao je, ali nije zvučao previše zabrinuto.

Arcadia zatvori vrata. Zoe je čula kako je gurnula teški metalni zasun. Potom je uslijedilo prigušeno zveckanje lanca.

Ethan se osvrnuo prema vratima kad su se on i Zoe okrenuli prema stubama. - Čini se da tvoja prijateljica ozbiljno shvaća sigurnost doma.

- Obje to činimo. Žena nikad ne može biti previše oprezna.

- Da, to si danas na neki način dokazala, nisi li? U njegov se glas opet vratio previše neutralan ton koji ništa ne odaje, opazila je. Nalazio se u napetom, nepredvidljivom raspoloženju, baš kao i ona, ali nije imala pojma što on misli. Podsjetila se da je tog poslijepodneva imao veoma traumatičan doživljaj.

Vani na ulici opet su ušli u njegovo vozilo. Unutrašnjost se doimala daleko manjom i ugoñaj

45

GIGA

daleko intimnijim nego prije nekoliko minuta kad ih je bilo troje.

Bila je naglašeno svjesna Ethana koji joj je tako blizu sjedio. Nije bio jedan od onih krupnih muškaraca poput Nelsona Radnora, koji izgledaju kao da su na fakultetu igrali američki nogomet i uz koje se žene uvijek doimaju sitnima. Unatoč tomu Ethan je nekako uspijevao zauzeti više od svojega dijela raspoloživog prostora. Njegova je blizina činila nešto njezinim živčanim završecima, nešto nepoznato, nešto što nikad nije osjetila u blizini nekog muškarca, čak ni u svojem drugom životu.

Pitala se pati li od nekakvog zakašnjelog šoka.

Automobil je prešao kratku udaljenost do jednokatnice u kojoj se nalazio njezin stan. Ethan je parkirao na parkiralištu.

Bez riječi je izišao iz vozila i otvorio vrata na suvozačkoj strani. Znala je što vjerojatno misli.

Prvoklasni detektiv kakav je bio, zasigurno je opazio da Časa de Oro stanovi zapravo ne odgovaraju svojem grandioznom nazivu. No premda to sigurno nije kuća od zlata, i mada je daleko jeftinija od Arcadijine luksuzne stambene zgrade, ipak je sve ono što je pisalo u novinskom oglasu na koji se javila: čista, tiha i, najvažnije od svega, mogla si je priuštiti taj stan.

Stegnuvši svoju torbu, izvukla se iz skučene unutrašnjosti i pošla s njim do zelene kapije od kovanog željeza.

Kasno je, shvatila je kad je u torbi potražila težak privjesak za ključeve, gotovo ponoć. Bilo je neobično pomisliti da ga, nakon svega što su Ethan i ona danas zajedno preživjeli, zapravo jedva poznaje. A ipak, evo ga ovdje, prati je kući. Pitala se što bi rekao kad bi ga obavijestila da je on prvi muškarac koji se toliko približio njezinim ulaznim vratima otkako se doselila u Whispering Springs.

No s druge strane, možda ga ne bi zanimala ta malena činjenica. Vjerojatno bi joj samo pružio račun za svoje usluge i pitao kad bi mogla naći vremena da pogleda sobu koju želi da mu preuredi.

- Čekaj, ja ću. - Ethan joj je uzeo privjesak za ključeve iz ruke i nešto progunñao ispod glasa kad je osjetio njegovu težinu. Podigao ga je prema svjetlu i zagledao se u veliku metalnu kuglu pričvršćenu za privjesak. - Zašto si jednostavno ne nabaviš lijep kamen ako želiš još malo povećati težinu svoje torbe?

- To je antikna kvaka. Našla sam je u staroj rezidenciji koju sam preuredila prije nekoliko mjeseci. Odnijela sam je lokalnom obrtniku koji radi s metalom i rekla mu neka na nju pričvrsti privjesak za ključeve.

- Vidim da je to velika stara kvaka. - Okrenuo je ključ u bravi kapije. - Ali ne razumijem zašto je rabiš kao privjesak za ključeve. Neka vrsta dizaj-nerske poruke?

Hladno mu se nasmiješila. - Dovoljno je velika da je lako mogu naći u torbi.

- Aha. - Činilo se da ga njezino objašnjenje nije impresioniralo. - Sigurno je ne bi željela slučajno ispustiti na nožni palac. Tjedan dana bi šepala.

- Oprezna sam. - Brzo je kliznula kroz kapiju i pošla stazom prema vratima što su se otvarala u maleno predvorje. Slijedio ju je noseći mjedenu kvaku u ruci.

- To je onaj dugi, srebrni ključ - rekla je.

Otvorio je vrata i stao u stranu. Ušla je u predvorje i zaustavila se, neodlučna. Treba li mu ovdje zaželjeti laku noć ili mu dopustiti da je otprati do vrata stana? Treba li ponuditi kavu čovjeku koji ti je spasio život?

Tijelom joj je prostrujao još jedan treptaj uzbuñenja pri pomisli da bi ga mogla povesti do svojega stana. To ne bi bilo pametno. Jasno je da bi mu trebala ovdje, u predvorju, zaželjeti laku noć. Dakle, zašto oklijeva?

Ethan ju je proučavao procjenjivačkim očima. -Sigurna si da si u redu? Ne izgledaš dobro.

- Hvala. Doista znaš kako treba laskati klijentu, zar ne?

- Smatraj to profesionalnim zapažanjem.

46

GIGA

- Još uvijek sam pomalo nervozna, to je sve. Rekla sam Arcadiji da sam iscrpljena, i to je u odreñenom smislu točno. Ali sam i veoma napeta. Imam osjećaj da više nikad neću spavati.

- Danas si se predozirala adrenalinom - rekao je. - Kao i ja. Previše toga unese nered u tvoj živčani sustav. Potrebno je neko vrijeme da se to prebrodi.

- Znam - automatski je rekla, bez razmišljanja.

- Već si to prošla, eh?

To je bilo glupo, pomislila je. Shvatila je da su njezini obrambeni sustavi, nakon zbivanja tijekom dana i šampanjca, na opasno niskim granama. Bolje da poñe gore, do svojega stana, prije nego kaže još nešto podjednako glupavo.

- Čula sam o sindromu - rekla je. - Čini se da si ga ti osobno proživio.

- Jednom ili dvaput. Ide uz posao, katkad. -Pogledao je prema stubištu. - Kladim se da si na katu.

- Da. - Ovo je trenutak kad bi mu trebala još jednom zahvaliti što ju je spasio i poželjeti mu laku noć. Ali činilo se da su joj riječi zapele u grlu.

Još ju je jednom kritički pogledao, a zatim ju je čvrsto uhvatio za lakat. - Bolje da te otpratim do vrata. Mislim da u ovakvom stanju ne bi smjela sama lutati naokolo.

- Dobro mi je, doista. - Grčevito je držala svoju torbu, kao da je to pojas za spašavanje, a ona upravo kani skočiti u veoma duboku vodu. - Ti si taj koji je danas najgore prošao.

Ali nije se opirala kad ju je poveo uza stube. Osjećala je snagu u ruci koja ju je držala za nadlakticu. Znala je da ne bi uspjela pobjeći kad bi on tek neznatno pojačao stisak. Ali je takoñer osjećala kontrolu koja mu je tako svojstvena. Kombinacija snage i samodiscipline bila je uznemirujuće senzualna.

Možda je riječ samo o neobičnom raspoloženju u kojem se večeras nalazi. Po tko zna koji put podsjetila se da on nije njezin tip.

Ethan je zastao na vrhu stubišta i pogledao niz vrata u hodniku. - Koji stan?

- Onaj na uglu.

Zaputio se prema njezinim vratima, izabrao pravi ključ na teškom privjesku i otvorio vrata njezina udobnog malenog doma.

Brzo je ušla u minijaturno predsoblje, upalila svjetlo na stropu i pogledala ga. - Jesam li ti zahvalila na onome što si danas učinio?

Oslonio se ramenom na dovratak i prekrižio ruke. - Nekoliko si puta to spomenula. Ako to ponovno učiniš, vjerojatno ću ponovno započeti s lekcijom o tome kako danas poslijepodne nisi smjela sama ići u kuću Taylorovih.

Zadrhtala je. - Radije ne bih ponovno slušala taj govor. Ali ipak želim da znaš koliko sam ti zahvalna za ono što si danas učinio.

Usta su mu se lagano izvila. - Zacijelo je ovo trenutak kad ja kažem: Sve je to dio posla, gospoño. Ujutro ćete dobiti moj račun.

Iz nekog joj se razloga to učinilo nevjerojatno smiješnim. Nasmiješila se. Smiješak se pretvorio u hihotanje. Tada je shvatila da se ne može zaustaviti.

Nešto nije u redu. Ona se nikad ne hihoće, barem ne na ovaj neprirodan, napet način.

Gubim se.

Užasnuta, ispustila je torbu na pod i rukom pokrila usta. Naglašeno svjesna činjenice da je Ethan promatra, duboko je udahnula. Zatim još jednom.

Srećom, neobuzdani je smijeh utihnuo. Oprezno je maknula ruku s usta. Osjećala je kako je poru-menjela od nelagode.

- Oprosti - promrmlja.

- I ja se ispričavam - reče Ethan. - Ono nije bilo osobito duhovito.

- Možda baš i nije bilo pametno večeras popiti onoliko šampanjca - primijetila je.

- Siguran sam da se u onom trenutku činilo pametnim.

- Da, jest.

47

GIGA

- Smijem li ti postaviti osobno pitanje?

- Ne znam. - Nešto u njegovu izrazu lica izazvalo je njezin oprez. - Kako glasi pitanje?

- Ti i Arcadia. Jeste li vas dvije, ovaj, par?

Trebalo joj je nekoliko sekunda da shvati pitanje. Tada je razumjela na što misli.

- Ne - reče. - Prijateljice smo. Veoma bliske prijateljice. Ali nismo ljubavnice. Ja nisam lezbijka, a Arcadia je, pa, nisam sigurna što je ona, iskreno rečeno. Arcadia je Arcadia. Nikad nismo raspravljale o njezinim seksualnim sklonostima.

- Tako sam i ja mislio, ali sam samo želio biti siguran. Činilo se da ne može otrgnuti pogled s njega. Vrijeme je usporavalo i postajalo ljepljivo.

Osjećala se poput leptira koji pokušava letjeti kroz gusti med.

- Zašto? - šapnula je.

Ethan se polako uspravio, spustio ruke i zakoračio u predsoblje.

- Jer nisam želio napraviti budalu od sebe kad te poljubim - rekao je.

Vrijeme se posve zaustavilo. Ovo je jedan od onih trenutaka do kojih dolazi kad farovi zaslijepe srnu. Pokušala je reći nešto inteligentno, nastojala smisliti neki pametan, sofisticirani način da se izvuče iz opčinjenosti u kojoj se našla. Ali njezin je mozak odbijao suradnju.

Sva nemirna, kaotična energija koja je strujala njome tijekom nekoliko proteklih sati odjednom se pretvorila u plimu. Svaki živac u njezinu tijelu treperio je od napetosti slične onoj što ju je osjećala kad je čula pucnjeve ispred vinskog podruma.

Sjećanje na taj trenutak užasnute strepnje trgnuo ju je iz tišine.

- Užasno sam se bojala da te ubio - šapnula je.

Ethan joj je spustio ruke na ramena. Savio je prste, polako pojačavajući stisak, kao da čeka hoće li pokušati pobjeći. Polako ju je privukao k sebi.

- To je samo još jedan razlog više protiv tvojega odlaska onamo danas - rekao je.

Doista se ljuti, pomislila je. Ili možda ne.

Nije mogla biti sigurna ni u što, osim u vrelinu u njegovim očima. Bila je tako žarka da je mogla otopiti santu leda. Svakako je sjajno otapala nešto duboko u njoj, nešto što je veoma dugo bilo zaleñeno.

Podigla je prste do malenog zavoja na rubu njegove čeljusti. Nakon ispitivanja na policiji otišao je kući kako bi se istusirao i preodjenuo. Očito je odvojio vremena i za brijanje.

Bilo je nevjerojatno uzbudljivo ovako ga doticati.

- Zar se doista ljutiš na mene? - tiho je pitala.

- Nisam siguran - progunñao je. - Možda sam samo bijesan na sebe jer sam dopustio da situacija izmakne kontroli. Nikad ti nisam smio dopustiti da se uvališ u tu zbrku.

- Nisi ti kriv.

- Da, jesam. - Privukao ju je uza se i primaknuo usta njezinima. - I za ovo ću ja biti kriv.

Nikoga ne mogu okriviti, osim sebe. Doista mrzim kad se to dogodi.

Njegova su se usta spustila na njezina, gorljiva i zahtjevna. Njezina je reakcija bila brza i naelektrizirana. Uzbuñenje je silovito nahrupilo. Doslovce se tresla od toga.

Tiho, prigušeno zastenjavši, obavila mu je ruke oko vrata i priljubila se uz njega. Njome su strujali uzbudljivi osjećaji čineći je omamljenom, i ostavljajući je bez daha. U prošlosti je upoznala žudnju, ali nikad ovako. Osjećala je kako postaje vlažna, a samo ju je ljubio.

Bila je svjesna da ostatak racionalnog dijela njezina uma pokušava poslati nekakvu poruku, ali je ignorirala upozorenje. Znala je da je zašla u neku neobilježenu zonu opasnosti, ali više je nije bilo briga.

Ona i Ethan preživjeli su susret sa smrću u rukama hladnokrvnog ubojice. Sto se nje tiče, dnevna su zbivanja stvorila vezu koja će meñu njima postojati do kraja njihovih života, čak i ako se više nikad ne vide. S druge strane, možda se tako opravdava seks za jednu noć, mislila je.

Nemam ništa protiv.

Bila je neodreñeno svjesna činjenice da Ethan jednom rukom zatvara vrata, a drugom je

48

GIGA

čvrsto drži uza se. Previše ju je zaokupljalo ljubljenje njegova vrata, uha, usta - previše ju je zaokupljalo uživanje u praiskonskom uzbuñenju što ga je osjećala dok ju je ovako stezao uza svoje čvrsto tijelo. Činilo joj se da se oko njega, unatoč tuširanju i čistoj odjeći, još uvijek osjeća aura današnjeg nasilja. Željela ga je osloboditi toga i podariti mu istu euforiju kakva je nju prožimala.

Ethan je nevoljko povukao usta s njezinih. Uzbuñeno je disao. Zavukao joj je prste u kosu i nježno joj dlanovima obuhvatio glavu.

- Ovo vjerojatno nije dobra ideja - rekao je muklim glasom.

- Vjerojatno nije.

- Ali čini se da mi ništa pametnije ne pada na pamet.

- Ni meni.

Potreba je bujala negdje u dubini njezina tijela i širila se njome ostavljajući treperave iskrice za sobom. Osjećala je da jednaki elektricitet pucketa kroz Ethana. Pravo je čudo da nisu izazvali kratki spoj u zgradi, pomislila je.

Podigao ju je u naručje i odnio iz predsoblja u malenu prednju prostoriju. Ondje ju je spustio na najbliži komad namještaja, dražesnu, elegantno zaobljenu malenu sofu. Na trenutak se prestrašila da će se malena sofa urušiti pod njihovom zajedničkom težinom.

Sofa je zadrhtala, ali se nije urušila. Meñutim, nije bila dovoljno velika za oboje. Kad se spustio na nju, Ethan se zakotrljao na sag, s njom u zagrljaju. Činilo se da nije opazio iznenadnu promjenu visine.

Jedva je dolazila do daha, ali disanje joj je sad bilo zadnje na pameti. Grabila je gumbe njegove košulje. Spoznaja da je on izgubljen u ovom trenutku kao i ona bila je moćan afrodizijak.

Postala je svjesna da se on bavi njezinom bluzom. Uspio ju je otkopčati, te je nestala. Hladan zrak lebdio je nad njezinom vrelom kožom. Njezin je grudnjak takoñer nestao. Dlanom je lagano prešao po njezinoj bradavici. Zadrhtala je i zarila mu nokte u leña.

Zavukao je ruku ispod donjeg ruba suknje i toplim dlanom kliznuo uz unutarnju stranu njezine gole noge dok nije dotaknuo već ovlažene gaćice. Nakratko je pritisnuo dlan o nju.

Kad se izvila u reakciji, šapnuo joj je u uho - sirove, senzualne, nevjerojatno seksi riječi. Niti jedan muškarac nikad joj tako nešto nije govorio. Šokirala se.

- Da - rekla je. - O, da, molim te.

Povukao joj je gaćice i skinuo ih, te gurnuo suknju prema gore tako da se skupila oko njezinih bedara.

- Reci mi ako previše žurim - rekao je u njezina usta. - Osjećam se kao da sam u slobodnom padu.

- Ne žuriš previše.

Obavila mu je nogu oko bedra i kroz hlače osjetila njegovu vrelinu. Kad je stopalom prešla duž njegove potkoljenice, uvukao je dah i zastenjao.

Gumbi su se otkidali, letjeli i poskakivali po malenom stoliću za kavu. Malo je oštetila košulju, pomislila je, ali barem ju je uspjela otkopčati. Trenutno je jedino to važno.

Raširila je dlan na njegovim nagim prsima i osje-tila glatke mišiće ispod kože.

O, da, skidanje njegove košulje zasigurno je bilo ono pravo.

Prešla je na kopču njegova pojasa.

- Čekaj malo - rekao je uz njezin vrat. - Pokušavam.

Počeo se smiješiti, a zatim je promuklo zastenjao i zavukao ruku izmeñu njihovih tijela.

Zaustavio je njezine šeprtljave prste. - Ja ću - rekao je.

Opet se odmaknuo od nje i ustao. Gledala ga je kako skida čizme, hlače, gaće i košulju.

Zavjese su bile navucene na prozorima s kojih se pružao pogled na bazen i vrt, ali je izvana dopiralo dovoljno svjetlosti da bi vidjela obrise njegova čvrstog tijela. Doimao se posebno velikim ovdje, u skučenom prostoru njezina dnevnog boravka.

49

GIGA

Pogledala je njegovu erekciju i zaustavila dah. Doista posebno velikim.

Trenutak kasnije opet se spustio nad nju. Uzbuñenje se razbuktalo. Okrenula je glavu i lagano ga ugrizla za nadlakticu. Ugrizla ga. Nikad nije činila takve stvari u krevetu. Tiho se nasmijao u sjenkama.

Njegova se ruka stegnula oko obline njezina kuka. Osjećala je njegova usta na svojim dojkama, na trbuhu i niže. Kad je pronašao skriveni, izrazito osjetljivi maleni vršak, gotovo je vrisnula.

Nije to očekivala. Bilo je previše za njezina pre-napeta osjetila, osobito s obzirom na činjenicu da je prošlo tako mnogo vremena otkako je s nekim dijelila bilo kakvu vrstu seksualne intimnosti. Zavukla mu je prste u kosu. Cijeli donji dio tijela stegnuo joj se čvrsto poput šake.

- Ethane. - Snažno je stisnula pramenove njegove kose.

Pomaknuo se gore i uronio u nju. Posebno velik.

Ono što je osjećala bilo je točno na rubu izmeñu užitka i bola. Ne može to izdržati, mislila je.

Ne može to podnijeti.

Iznenada ju je zahvatio orgazam. To nije slatko, ugodno oslobañanje kakvog se sjećala iz prošlosti.

Ovo je moćna, nabujala kaskada osjeta koji su joj oduzeli dah. Nije mogla čak ni kriknuti od zapanjenosti i čuñenja.

Mahniti ju je vrhunac preplavio, iscijedivši je i bacivši je na vjetar.

Ethan se povukao nekoliko centimetara, a potom opet uronio u nju. Osjetila je kako su mu se napeli svi mišići na leñima trenutak prije nego je nastupio njegov orgazam.

U posljednjem joj je trenutku pokrio usta svojima. Progutala je veći dio njegova promuklog, pobjedničkog uzvika zadovoljenja.

Mnogo kasnije Ethan se uspio izvući iz ugodne letargije koja ga je obuzela nakon strasti.

Pogledao je na sat. Prošlo je jedan ujutro. Kraj njega se Zoe sklupčala uz njegovo tijelo.

Osjećao je mekanu, svilenkastu kožu njezine slatko zaobljene stražnjice koja mu je grijala bedra.

Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put seks bio tako dobar. Istina, prošlo je podosta vremena od zadnjega puta, a on je dovoljno star da bi znao kako razdoblja apstinencije, začinjena prekomjernom količinom adrenalina, mogu višestruko pojačati užitak. Ipak, bilo je prilično nezaboravno. Barem za njega.

Razmišljao je o tome kako je dobar osjećaj bio dok se nalazio u njoj, kako se omotala oko njega i drhtala u njegovu naručju. Pomaknuo se.

Otvorila je oči i pogledala ga.

- Odlaziš - mirno je rekla.

To je bilo obično, otvoreno zapažanje, ne pitanje, ili molba, ili čak protest. Potreslo ga je više no što bi smatrao mogućim. Pokušao je odgonetnuti izraz njezina lica u sjenkama i shvatio da ona očekuje da on ode, možda čak želi da ode.

Sigurno sebe nije smatrao romantičnim ili sentimentalnim, ali smetalo mu je što mu ona bez problema pokazuje vrata. Zar joj baš ništa ne znači ono što se upravo meñu njima dogodilo?

Možda je on ovdje jedini koji nije navikao na tako dobar seks.

- Ovisi - rekao je. Odlučio je stvari istjerati nači-stac. Bolje da zna istinu nego da ode pitajući se na koji je način uprskao stvar. Jer je imao osjećaj da će, čim iziñe iz toga stana, pokušavati smisliti način da ponovno uñe. - Želiš li da odem?

Na trenutak je bio siguran da će odgovoriti potvrdno, te je u sebi osjetio hladnoću. Ali ona je oklijevala. Unatoč sjenkama vidio je da joj je izraz lica veoma ozbiljan, kao da pokušava donijeti važnu odluku, takvu koja je plaši.

- Ne - rekla je i tiho uzdahnula. - Ne želim da odeš.

- Dobro. - Njegova se nutrina opet zagrijala. -Ni ja još ne želim otići. Ali želio bih zamoliti

50

GIGA

da se preselimo u spavaću sobu. - Oprezno je sjeo. -Nadam se da je tvoj krevet barem malo veći od ove sićušne sofe.

Nekoliko je puta trepnula. Stekao je dojam da se već predomišlja po pitanju poziva da ostane. Želudac mu se stisnuo.

Tada se nasmiješila. - Mislim da je moj krevet dovoljno velik za oboje.

51

GIGA

9 ... Čuvar u bijeloj jakni uhvatio ju je za ruku i povukao iza ugla u dugi hodnik. Obuzela ju je strava. Mrzila je ovaj hodnik više nego bilo koje drugo mjesto u bolnici. Očajnički se ukopala petama i pokušala se osloboditi. Čuvar ju je ljutito prodrmao. - Sredi se, kučko. Danas poslije podne imaš sastanak s dr.

McAlistair. Nemam vremena za ova sranja.

Zvao se Ron, ali ona je u sebi njemu i ostalim čuvarima dala nadimak Hulk. Sve ih je mrzila, ali najviše Rona i Ernieja. Oni su se, u rijetkim prigo-dama kad su ondje bili članovi obitelji ili posjeti-telji, uvijek pretvarali da brižno postupaju s paci-jentima, ali kad su bili nasamo sa štićenikom -ravnateljev diplomatski izraz za pacijenta - bili su grubi, nepristojni i katkad okrutni.

Uspjela je odglumiti da je progutala jutarnje lijekove, kao i obično, ali je sumnjala da je dr.

McAlistair odredila da se nešto novo krišom stavi u njezine vruće žitarice. Opet nešto nije u redu s njom. Vrtjelo joj se u glavi i ravnoteža joj se poremetila.

Još jedan od McAlistairičinih malenih pokusa, nema sumnje.

Ronu se danas žuri. Brzo ju je vukao hodnikom. Vidjela je crveni metalni vatrogasni aparat na zidu i znala da je pred njima na desnoj strani ulaz u vri-šteću sobu.

Katkad su vrata bila zatvorena, što je bilo bolje jer su vriskovi tada prigušeni. Ali danas su vrata otvorena. Obuzela ju je strepnja. Neki od jecaja uhvaćenih u zidovima bili su svježi.

Sinoć se opet nešto loše dogodilo u toj sobi.

Ron ju je povukao kraj ulaza u užasnu malenu sobu. Pripremila se, sli ništa nije moglo ublažiti udarac. Bijeli zidovi sobe bezglasno su vrištali, baš kao uvijek. Pomiješali su se bol, bijes i strah, zapljuskujući njezina osjetila. U posljednje se vrijeme počela pitati čine li je osjetljivijom neki od lijekova što ih dr. McAlistair rabi.

Nije željela pogledati kroz vrata, ali nije se uspjela natjerati da okrene glavu. U sobi nije bilo nikoga. Izgledala je posve normalno sa svojim bijelim ormarićima, tlakomjerom, umivaonikom, malenim pisaćim stolom i stolicom.

Stol za preglede stajao je u sredini, a čisti komad posve bijelog sanitarnog papira pokrivao je podstavljenu gornju površinu. Hladni metalni stremeni bili su ispruženi.

To je po svemu bila normalna, obična liječnička ordinacija, osim po činjenici da su zidovi vrištali... * * * Probudio se čim je osjetio kako se Zoeino tijelo ukočilo. Usnuo je s njom sklupcanom uza se.

Jedna mu je ruka aidobno počivala na njezinu nagom bedru kad je postao svjestan napetosti koja ometa njezin san. Koža joj se ohladila ispod njegova dlana. Naježila se.

- Ne. - Ruka joj se trgnula, ali se nije probudila. -Ne. Počela se vrpoljiti kao da je na mukama ili se nečega užasava.

- Zoe. - Naglo je sjeo i podigao je u naručje. -Zoe, smiri se, dušo. Samo sanjaš.

Zadrhtala je, a tada je naglo otvorila oči. Zurila je u njega sa šokiranim, omamljenim izrazom lica. Vidio je da je još uvijek uhvaćena u klopku noćne more. Nije ga prepoznala.

- Zoe, obrati pozornost. - Ovoga puta nije govorio nježno. Riječi su bile naredba, a izgovorio ih je onako kako bi to učinio u bilo kakvoj drugoj kriznoj situaciji; hladno, odlučno, zahtijevajući reakciju. - Probudi se. Smjesta.

Opet je zadrhtala, a tada se činilo da se vratila u stvarnost. Pitao se gdje je bila.

Mišići su joj se opustili. Lagano je zatresla gla-vom.

- Oprosti - promrmljala je. - Katkad ružno Nrinjam. Nisam te željela prestrašiti.

- Ne opterećuj se time. Je li ti dobro?

52

GIGA

- Da, hvala.

Ali nije joj dobro, pomislio je. Noćna je mora ii. mila svoje.

- Doñi. - Otkotrljao se do ruba kreveta, ustao i našao svoje hlače. - Idemo u kuhinju. Zagrijat ću ti malo mlijeka.

- Molim te, ne zabrinjavaj se zbog ovoga. Mogu se nositi sa snom.

- Bolje ćeš se nositi nakon što popiješ malo toplog mlijeka. - Sagnuo se i izvukao je izmeñu zgužvane posteljine.

Kad je ustala, uzeo je kućnu haljinu od tamno-plavog satena, što je visjela na mjedenoj kuki na zidu, i omotao je oko njezinih ramena.

U tom je trenutku očito odlučila njemu prepustiti glavnu riječ. Bez daljnjih protesta vezala je pojas haljine i dopustila da je povede do kuhinje.

Smjestio ju je na jedan od visokih stolaca za povišenim okruglim stolom kraj prozora i dao se na posao u minijaturnoj kuhinji. U hladnjaku je našao napola pun karton nemasnog mlijeka, a u ormariću malenu posudu. Osjećao je njezin pogled na sebi, zamišljen i nelagodan, ali ništa nije rekla.

Kad se mlijeko zagrijalo, stavio je pred nju punu šalicu i sjeo na drugi stolac. Laktovima se oslonio na stol.

- Pij - naredio je.

- Veoma je ljubazno od tebe što to činiš, ali ja doista ne volim toplo mlijeko.

- Pij - ponovio je. - Možda tebi neće pomoći, ali ja ću se bolje osjećati.

- Dobro, dobro. - Objema je rukama podigla čašu i oprezno otpila malo mlijeka. Progutala ga je i iskrivila lice. - Sklon si prilično diktatorskom ponašanju, ali to zacijelo već znaš.

- I drugi su katkad spomenuli tu osobinu tijekom godina, ali osjećam da sam žalosno neshvaćen.

Kimnula je. - Naravno. Popila je još malo mlijeka.

- Želiš li mi pričati o snu? - pitao je nešto kasnije.

- Ne - brzo je rekla. - Radije ne bih pričala o tome. Tada postaje previše stvaran, ako me razumiješ.

- Kako želiš.

- Jesam li, ovaj, nešto rekla? - oprezno je pitala.

- Dok si bila usred noćne more? - Odmahnuo je glavom pitajući se zašto je zabrinjava ta mogućnost. - Ne mnogo. Samo riječ ne dva puta. Činilo se da joj je laknulo. - To je sve?

- Da. Zašto?

- Samo sam se pitala. Malo mi je neugodno, iskreno rečeno.

- Sjećaš li se da si nešto govorila u snu?

- Zapravo, ne. - Pogledala je mlijeko. - To je bio jedan od onih ružnih snova u kojima bježiš od neke nevidljive opasnosti. Obična, svakodnevna noćna mora.

Laže, pomislio je. To je pobudilo njegovu radoznalost, ali nije ništa rekao. Ovo nije trenutak za vršenje pritiska.

- S obzirom na dogañaje tijekom dana, nije nikakvo čudo da si tako nešto sanjala - rekao je.

- Valjda nije.

Gledao je kako nestaju ostaci njezine napetosti dok je pila mlijeko.

Nakon nekog vremena oprao je šalicu i poveo je natrag u spavaću sobu.

Legli su u krevet, pa ju je privukao k sebi. Opustila se uz njega.

Upravo je zaključio da je mirno usnula kad je progovorila.

- Hvala na mlijeku - promrmljala je.

- Nema na čemu.

53

GIGA

10 Otvorila su se vrata ureda lana Harpera. Ušla je Venetia McAlistair noseći nekoliko fascikala.

Njezino se okruglo lice skupilo od neodobravanja.

Sa svojom aureolom od sivih uvojaka, malenim naočalama i staromodnim kostimima, Venetia je lana podsjećala na njegovu baku. U bakinoj je kući uvijek bilo keksa u pećnici, a težak kožni remen visio je pri ruci. Baka nije oklijevala upotrijebiti teški kožni remen na svojem malenom čovjeku ako ne bi poštivao njezina pravila. Ne možemo dopustiti da postaneš poput svojeg oca, zar ne?

- Donijela sam svoje bilješke o Sari Cleland -reče Venetia. - Ali ne razumijem zašto ih želite pregledati, a danas poslijepodne imam prilično mnogo posla.

- Molim vas, sjednite - reče lan. - Imam neke vijesti.

Nije se radovao ovom razgovoru. Nije mu se sviñala Venetia, ali nije se mogla zaobići činjenica da ona o Clelandici zna više od ikoga u Manoru. Štoviše, osobno je zainteresirana da se Sara Cleland vrati u bolnicu.

- Kakve vijesti? - upita Venetia.

- Leon Grady je našao Clelandicu.

- Ne razumijem. - Venetia naglo sjedne na jednu od dviju stolica s druge strane pisaćeg stola.

Jakna kostima podigla se oko njezina debelog struka. Objema je rukama na krilu držala fascikle što ih je donijela. - Rekli ste mi da su ona i druga pacijentica koja je one noći pobjegla poginule u požaru nekog hotela u Meksiku.

- Očito su lažirale svoje smrti, ili je barem Clelandica lažirala svoju.

- Shvaćam. - Venetia skine naočale i odsutno ih počne čistiti rubom svoje bijele bluze. - To je doista zapanjujuća vijest. Nisam imala pojma.

- Prije nekoliko dana Gradyja je online kontaktirao netko tko sebe naziva GopherBoy. Ta je osoba tvrdila da je upala u datoteke nekoga tko preko mreže prodaje lažne identitete. Uspio je ukrasti neke datoteke prije nego je ta osoba shvatila da postoji uljez.

- Nevjerojatno. Čula sam o takvim stvarima, naravno, ali nikad - Haker je tvrdio da ima informacije o našoj pacijentici i da će nam ih dati, uz odreñenu cijenu - reče lan, nestrpljiv zbog upadice.

- Shvaćam. - Venetia vrati naočale na nos. - Sto ste učinili?

- Odobrio sam isplatu toj osobi. Grady je obavio transakciju. Rekao mi je da je, u zamjenu za novac, dobio ime, neke osobne podatke i informaciju da se Clelandica nalazi u L.A.-u. Složili smo se da bi trebao pokušati pronaći ženu i potvrditi njezin identitet prije nego organiziramo njezin povratak ovamo.

- Naravno. Sigurno ne bi valjalo s ulice ugrabiti pogrešnu osobu, zar ne? Postoje zakoni protiv takvih stvari. lan stisne zube. S vremena na vrijeme obuzimao bi ga neugodan osjećaj da Venetia McAlistair ne gaji osobito veliko poštovanje prema njegovim sposobnostima.

- Grady je prije nekoliko dana otputovao u Los Angeles - reče. - A zatim je nestao.

- Nestao?

- Očito je izdao ovu ustanovu i iznevjerio moje povjerenje. Nisam siguran što kani učiniti s informacijama o Clelandici, ali mislim da možemo biti sigurni da se ne namjerava pobrinuti za njezin siguran povratak u Manor.

- Ali gdje je on?

- Srećom, gospoñica Leeds je gotovo odmah postala sumnjičava i stupila u akciju. Alu Drummeru iz računovodstva rekla je neka prati Gradyjevo kretanje uz pomoć njegova plaćanja kreditnom karticom. Grady je doista rabio svoju kreditnu karticu Candle Lake Manora da stigne u L.A. Ondje je unajmio automobil i tada je nestao.

Venetia se doimala zbunjenom. - Kamo je otišao?

54

GIGA

- Gospoñica Leeds vjeruje da je otišao onamo gdje se Clelandica doista nalazi, naravno.

Upravo pokušava doći do te informacije.

- Ali što Grady namjerava učiniti, za ime svijeta?

- Nisam siguran, ali pretpostavljam da je smislio način za ostvarivanje profita na temelju informacija dobivenih od hakera. Neka vrsta ucjene, rekao bih.

Gnjev je zablistao u Venetijinim očima. - Moram vam reći, dr. Harper, da odavno ozbiljno sumnjam u profesionalni stav i predanost Leona Gradyja. Nikad nisam bila uvjerena da je na prvo mjesto stavljao interese ove bolnice ili pacijenata.

Ma nemoj, pomislio je lan. Ali uspio je zadržati pomno namješten izraz lica predanog stručnjaka. -Nažalost, vaš je dojam bio točan. Uvijek smo pametni nakon dogañaja, zar ne?

- Već je cijelu godinu bez terapije i lijekova. Tko zna koliko je tu izgubljeno.

- Slažem se. Situacija je veoma kritična. Venetia je sjela veoma uspravno stežući svoje fascikle. - Moramo je smjesta vratiti ovamo. Radi njezine dobrobiti.

Misliš zato što imaš planove s njom, pomislio je lan. Ali to nije glasno rekao. Nije ga zanimalo što McAlistair želi učiniti s Clelandicom nakon što je vrate ovamo. Njegov je jedini cilj dobiti natrag veoma unosnu pacijenticu.

Vrata su se opet otvorila. Ušla je Fenella Leeds.

- Imam adresu Clelandice - hladno reče. - Našla sam je u e-mail korespondenciji što ju je Grady razmjenjivao s hakerom. Grady je obrisao e-mail, ali sam ga uspjela vratiti natrag.

Uvijek je bio veoma traljav u svim vrstama zapisa.

Fenellino lijepo lice bilo je pribrano i bezizražajno kao i uvijek. lan još uvijek nije mogao vjerovati da ju je neko vrijeme imao u svojem krevetu. Na početku njihove kratkotrajne veze smatrao se veoma sretnim čovjekom. Kad je izgubila zanimanje za njega i prekinula njihovu vezu, osjetio je golemo olakšanje.

Fenella je bila jedina žena, osim njegove bake, koja je imala moć utjerati mu strah u kosti.

- Gdje je Sara? - upita Venetia.

Fenella pogleda svoje bilješke. - U gradiću koji se zove Whispering Springs. To je u Arizoni. Živi pod imenom Zoe Luce.

- Što je s Gradyjem? - upita lan. - Jesi li njega našla?

- Ne. Očito je dovoljno pametan da smještaj i hranu ne plaća korporacijskom kreditnom karticom. Vjerojatno shvaća da bismo mu tako mogli ući u trag.

- Pa, on je naš najmanji problem - reče lan. -Kasnije ćemo se njime pozabaviti. Najvažnije je vratiti Saru ovamo. Poslat ću dvojicu čuvara koji je poznaju i obučeni su za bavljenje problematičnim pacijentima. Pošalji ovamo Drummera iz računovodstva. Reći ću mu neka odobri putne troškove. Takoñer se želim pobrinuti da šuti o ovome.

- Apsolutno - reče Fenella. - Posljednje što želimo je da glasine o ovome dopru do nekih od naših klijenata. Takav je publicitet upravo ono što moramo izbjegavati, za to nas plaćaju.

Al Drummer je pet minuta kasnije ušao u ured. Ako ga Venetia podsjeća na njegovu baku, pomislio je Ian, Drummer ga podsjeća na strogog, strastvenog propovjednika čije je propovijedi svake nedjelje morao odslušati jer ga je baka na to primoravala - onoga koji je šokirao kongregaciju kad su ga uhitili dok je jednog vikenda na Floridi tražio prostitutke. lan mu je ukratko opisao situaciju.

Drummerove su oči bljesnule od nečega što se jedino moglo opisati kao opravdani gnjev.

- Rekao sam vam da se Leonu Gradyju ne smije povjeriti korporacijska kreditna kartica - reče Drummer.

55

GIGA

11 Probudila se osjećajući se pomalo mamurnom, ali ni izbliza onako iscrpljenom kao što se obično budila nakon jednog od ružnih snova. Nekoliko je sekunda držala oči zatvorene i pokušala unijeti smisao u neprestani cvrkutavi zvuk koji ju je probudio.

Nešto nije bilo u redu s krevetom. Na koncu je shvatila da je sama u njemu. Uznemirila ju je spoznaja kako joj je brzo osjećaj Ethanove težine kraj nje postao poznat i ugodan. Jedna noć.

To vjerojatno nije dobar znak.

Otvorila je oči i podigla se u sjedeći položaj naslonivši se na jastuke.

Ethan je nestao.

Pogled na sat kraj kreveta pružio joj je moguće objašnjenje. Bilo je gotovo deset sati. S nevjericom je zurila u kazaljke sata. Nikad ne spava tako dugo.

Iritantno cvrkutanje prekinulo je njezino razmišljanje. Odgurnula je pokrivače, spustila noge s kreveta i posegnula za telefonom.

- Halo?

- Je li proveo noć? - bez uvoda upita Arcadia.

- Tako nekako.

- Tako nekako? Je li ili nije?

- Bio je ovdje.

- Imala sam osjećaj da bi se to moglo dogoditi. - Arcadia je zvučala zadovoljno. - Nešto u načinu na koji te sinoć promatrao tijekom cijele večere. Mogu li pretpostaviti da se situacija pretvorila u odgovarajuće strastvenu kad ste se vratili u tvoj stan?

- Rekao je da su to posljedice naleta adrenalina koji nas je oboje nosio cijelo poslijepodne i večer.

- Adrenalina. - Arcadia se doimala zamišljenom. - Valjda je to sasvim dobra isprika za vreli, mahniti seks s neznancem.

- To je svakako ono što sebi jutros govorim. -Ustala je i posegnula za kućnom haljinom. Sam Bog zna da mi treba nekakvo objašnjenje za ono što se dogodilo. Ne mogu vjerovati da sam to učinila, Arcadia. Nije me čak ni zanimao neki muškarac otkako - Prekinula se. - Znaš.

- Znam.

- A sinoć je bilo kao da se brana otvorila. Doživljaj je bio posve nadnaravan, ako želiš znati istinu.

Arcadia se tiho nasmijala. - Vjerojatno se samo doimalo pomalo neobično jer si tako dugo apstinirala. Ne opterećuj se time. Imala si pravo na noć divljeg zaborava. Je li još ondje?

- Ne. Otišao je. Čovjek doñe u iskušenje izgovoriti uobičajene pakosne primjedbe o muškarcima koji se iskradu bez pozdrava, ali valjda u ovom slučaju ima olakšavajućih okolnosti.

- Okolnosti kao što je činjenica da je deset sati ujutro radnoga dana, a on ipak mora voditi posao?

- Da. Kao i ja. Upravo sam se sjetila da u jedanaest imam sastanak s klijentom, a moram se pobrinuti i za popravke u rezidenciji Taylorovih. Ne želim ni razmišljati o onome što će reći kad otkriju što se dogodilo s onom veličanstvenom španjolskom škrinjom.

- Opusti se. To će biti dobra priča kojom će zabavljati društvo na svojoj sljedećoj koktelzabavi.

- Doista se nadam da će zauzeti takav stav. -Držeći slušalicu na uhu, zavukla je stopala u papuče i zaputila se hodnikom do kuhinje. - Ne mogu vjerovati da sam toliko spavala. I tako čvrsto. Nisam ga ni čula kad je otišao.

- Vjerojatno te nije želio probuditi.

- Vjerojatnije je da nije želio izmišljati neka od onih uobičajenih obećanja da će me nazvati. Uzela je čajnik i otvorila vodu. - S obzirom na ono što mi je ispričao o svojoj prošlosti, bojim

56

GIGA

se da Hthan Truax ima problema s obvezivanjem.

- Kakvoj prošlosti?

- Priznao je da je tri puta bio oženjen i tri puta se razveo.

- Imaš pravo, ne zvuči kao da je sklon trajnim tezama. No s druge strane, nije baš ni da ti u ovom trenutku tražiš dugotrajnu vezu, zar ne?

To je bilo deprimirajuće zapažanje, ali sasvim bočno. Dugotrajna, ozbiljna veza podrazumijeva istinu, povjerenje i odreñeni stupanj intimnosti u koju se nije usudila upuštati.

- Imaš pravo. - Uključila je čajnik i otvorila keramičku posudicu u kojoj se nalazio njezin omiljeni čaj. - Ipak, tri braka i tri razvoda pomalo zastrašuju.

- Ni slučajno - tiho će Arcadia. - Ti i ja obje poznajemo neke istinski zastrašujuće tipove.

Ethan Truax nije u toj kategoriji.

- Neću se prepirati s tobom.

- Nije da želim promijeniti temu, ali jesi li jutros vidjela novine? - upita Arcadia.

Zoe je zaustila da će reći ne. Tada je opazila jutarnje izdanje Whispering Springs Heralda na kuhinjskom stolu. Ethan ih je zacijelo našao pred vratima i donio unutra prije nego je otišao.

Pitala se treba li je ta pažljiva gesta dirnuti. Možda ih je samo unio kako bi ih sam pročitao prije odlaska na posao. To je problem čovjeka koji pati od fobije kad je riječ o obvezivanju.

Ne znaš kako bi protumačio njegove postupke.

- Ovdje su - rekla je u slušalicu. - Ali nisam ih pročitala.

- Možda bi trebala pogledati članak na donjem dijelu stranice drugog dijela.

- Hm. Trebam li se zabrinuti?

- Ovisi.

Zoe korakne bliže povišenom stolu i opazi da su novine otvorene na drgi dio. Odmah je ugledala naslov.

MUŠKARAC IZ DESERT VIEWA PRIZNAJE UMORSTVO SUPRUGE Obuzeo ju je nelagodan osjećaj.

- Koliko je loše? - upita. - Onaj ljubazni detektiv Ramirez, koji je jučer uzeo naše izjave, obećao je da će me nastojati držati izvan svega toga.

- Doista te nisu spomenuli. Nije navedeno ni tvoje ni ime tvrtke Naglašeni interijeri. Članak ne spominje ni Taylore. Samo govori o pucnjavi u nekoj privatnoj rezidenciji.

- Laknulo mi je. Što je s Ethanom? Ovo je njegov prvi slučaj u Whispering Springsu. Jesu li mu pripisali zasluge za rješavanje slučaja?

- To je zanimljiv dio - ustvrdi Arcadia. - Pročitaj posljednja dva odjeljka.

Zoe pogleda izbliza i opazi da ih je Ethan označio strelicom. ... Glasnogovornik policije priznao je da se umorstvo možda nikad ne bi razotkrilo da nije bilo postupaka privatnog istražitelja koji je jučer slijedio Masona do rezidencije. »Njegovo istraživanje nestanka Jennifer Mason riješilo je slučaj«, rekao je glasnogovornik.

Kontaktirali smo predstavnika Radnor sigurnosnih sustava, lokalne tvrtke koja osigurava Desert View, kao i nekoliko drugih velikih kompanija u ovom području, i zatražili komentar.

Sva je pitanja preusmjerio na izvršnog upravitelja tvrtke, Nelsona Radnora, a on je odbio dati komentar, navodeći trajnu politiku zaštite povjerljivosti klije-nata.

- Radnor. - Zoe zgrabi novine. - Glupi je izvjestitelj kontaktirao pogrešnu tvrtku.

- Vjerojatno je došao do pretpostavke da je istražitelj zaposlenik Radnora jer svi znaju da je ta tvrtka ovdje važan igrač.

- Izvjestitelji ne bi smjeli pisati na temelju pretpostavki. - Pjeneći se od bijesa, tresnula je novinama po stolu. - Trebali bi izvještavati o činjenicama.

57

GIGA

- Doista? Otkad? Ja to još nisam čula.

Zoe uzdahne. - Siroti Ethan. Riskira život, obavi sav posao i ne dobije zasluge za to.

- Gledaj na to s vedrije strane. Sinoć te odveo u krevet. To je više od onoga što je bilo koji muškarac postigao u posljednjih nekoliko godina.

58

GIGA

12 Zvonce se oglasilo negdje u mraku uza strop ureda s natpisom KNJIGE S JEDNIM CILJEM. Bthan je zatvorio vrata i pričekao da mu se oči naviknu na mrak. Vlasnika, Singletona Cobba, poznaje tek tri tjedna. Još nije odgonetnuo je li Cobb strastveno predan tomu da uštedi poneki dolar na električnoj struji ili vjeruje da tmina pojačava ugoñaj. Ovo je ipak antikvarijat.

Prostor je bio tako pretrpan da se jedva kretao. Kad bi Zoe vidjela ovaj interijer, vjerojatno bi Singletonu savjetovala da se riješi svih polica za knjige. One zasigurno unose zbrku u protok energije.

Zbirka je bila impresivna, osobito s obzirom na relativno malen prostor. Rasprodana i rijetka izdanja svih oblika i veličina ispunjavala su policu za policom, od poda do stropa. Prostor je prožimao ugodan, pomalo ustajali miris starih knjiga i kožnih uveza. * * * U stražnjem su se dijelu pomaknule sjenke. Pojavio se Singleton, a njegovi su se obrisi ocrtavali na plavozelenom sjaju kompjutorskog ekrana.

Kad bi ga netko vidio na ulici, a ne bi znao čime zarañuje za život, pomislio je Ethan, nikad ne bi pogodio da je čovjek trgovac starim knjigama. Na površini, u njemu nije bilo ničeg knjiškog ili uče-njačkog.

Singleton je grañen poput stijene. Ne bilo kakve stijene, već velikog komada granita. Veoma je krupan. Činilo se da je pedesetih godina. Poput stijene dugotrajno izložene prirodnim elementima, malo je ostario, ali je sigurno da se nije smekšao.

Glava mu je posve obrijana. Blista kao da je nauljena. Tragovi kompliciranih tetovaža vire ispod zasukanih rukava izblijedjele košulje od traper-pla-tna. Ima lice doista opasnog profesionalnog hrvača.

Singleton ga je promatrao kroz okrugle leće naočala u zlatnom okviru. - Vidim da si primio moju poruku.

- Čekala me kad sam jutros stigao u ured. Singleton otpuhne kroz nos. - Čuo sam te kad si stigao prije pola sata. Danas malo kasniš, je li?

- Nisam znao da tako pomno pratiš moj raspored.

- Teško ga je izbjeći budući da smo trenutno jedina dva stanara u zgradi, a tvoj je ured točno iznad mojega. Čujem svakoga tko se penje ili silazi tim stubama.

- Jučer sam bio prilično zauzet. Sinoć sam s kli-jenticom bio na večeri.

Singleton se laktovima nasloni na pult, doimajući se zainteresiranim. - Što se tiče tvoje jučerašnje zauzetosti.

-Da? - Čitao sam u novinama o Masonu, okrvavljenom krevetu i pucnjavi. Prilično uzbudljivo. Jeli li to ti, kojim slučajem, izbjegavao metke?

- Kako si pogodio?

- Ovdje nema baš mnogo posla - reče Singleton. - Zato sjedim i nagañam. Sjetio sam se tvoje kli-jentice koja se penjala i silazila stubama, a u novinama se spominje bezimena žena koja je bila na mjestu dogañaja. Isto tako, sjećam se da si jučer rano ujutro izišao i cijeli se dan nisi vratio. A zatim je tu i činjenica da se Radnor više bavi zaštitom korporacija i slično. Ne mogu zamisliti da bi netko od njegovih ljudi pronašao okrvavljeni krevet. Nekako sam zbrojio dva i dva.

- Trebao si biti detektiv.

- Ne bih rekao. Čovjek može poginuti ako se bavi onom vrstom detektivskog posla kao ti jučer.

- Klijentica je kriva za to. - Ethan priñe staklenom pultu. - Osobno, više volim izbjegavati

59

GIGA

takve dogañaje, kad god je to moguće.

- Okrivljuješ klijenticu, eh?

- Naravno.

Singleton se doimao mudrim. - Znači, bio si dokasna vani i svojoj klijentici objašnjavao svoj stav 0 temi nepromišljenog ugrožavanja vlastite sigurnosti?

- Nešto u tom smislu. - Ethan slegne ramenima.

- Dobra vijest je da se ime moje klijentice nije pojavilo u tisku, bit će zadovoljna zbog toga.

- Ne zamjeram joj. Za njezin posao vjerojatno ne bi bilo dobro kad bi se pročulo da je bila umiješana u situaciju u kojoj se pucalo po tek preureñenoj kući njezinih klijenata.

- Vjerojatno ne bi.

- S druge strane, bila bi lijepa reklama za tvoj posao da se u članku pojavilo tvoje ime.

- Nešto dobiješ, nešto izgubiš. - Ethan se objema rukama osloni na drveni rub pulta. - Gdje je moj dnevnik?

- Imam ga ovdje. - Singleton se napola okrenuo i uzeo veliku omotnicu s pisaćeg stola iza sebe. Pružio ju je Ethanu. - Pronašao sam je preko online trgovca za kojeg znam da se specijalizirao za privatne dnevnike iz dvadesetog stoljeća. Platio sam više, pa su mi ga odmah poslali.

- Impresioniran sam. - Ethan otvori omotnicu i izvadi tanku knjigu u kožnom uvezu. - I ja sam potražio online prije nego sam se obratio tebi. Našao sam ponešto o novinskim izvještajima o umorstvu, ali ni traga dnevniku.

- Internet je mnogo učinio za dobrobit trgovine starim knjigama - reče Singleton. - Ali kao u svakom drugom poslu još uvijek moraš imati veze da bi našao dobre stvari.

Ethan je proučavao knjigu. Koža je ispucala, ali stranice su bile u izvrsnom stanju. Pogledao je prve riječi u dnevniku. Zapisane su odlučnim, tečnim rukopisom.

Dnevnik Abnera Bennetta Footea Obuzelo ga je iščekivanje. Nasumce je otvorio neku stranicu i pročitao prve rečenice. »... Nightwinds je napokon dovršen. Moja voljena Camelia sad ima okruženje koje odgovara njezinoj iznimnoj ljepoti...« Ethan zatvori dnevnik. - Imam sreće. Footeov je rukopis jasan i čitljiv.

Singleton skupi obrve. - Smijem li pitati zašto si želio taj dnevnik? Zar zato što živiš u onoj staroj kući koju je izgradio?

- Indirektno. - Ethan vrati knjigu u omotnicu. -Zapravo me zanima smrt Camelije Foote.

- Zašto?

- Istražujem stare slučajeve umorstva. - Ethan izvadi novčanik iz džepa. - To je hobi.

- Ha. Nisam znao da je ubijena. Priča kaže da se prije mnogo godina silno napila na nekoj velikoj zabavi u Nightwindsu, a umrla je kad je pala u kanjon.

- To je bio službeni pravorijek. Ali iz članaka u starim novinama može se iščitati da je u ono vrijeme kolalo mnogo glasina o umorstvu. Mnogi ljudi, uključujući lokalnog šefa policije, navodno su sumnjali da ju je muž ubio u napadaju ljubomornog bijesa.

- Neobičan hobi - reče Singleton. - Ali kad bolje razmisliš, valjda nije mnogo drukčiji od igranja šaha online.

- Ti to radiš? - Ethan mu pruži kreditnu karticu.

- Izmeñu ostaloga. - Singleton provuče karticu kroz ureñaj. - Jednom davno radio sam u nekom institutu za teoretska istraživanja. Specijalizirao sam se za kriptografiju. Sad se više time ne bavim, ali igranje šaha je način zadržavanja sposobnosti, da tako kažem.

- Kriptografija? Kao u sigurnosti kompjutora i šifriranju?

-Da. - Zacijelo si dobar.

- Nekoć sam bio. Uglavnom sam se potrošio.

- Ali još uvijek se snalaziš na mreži?

60

GIGA

- Svakako.

Ethan uzme račun i potpiše ga. Podigne knjigu i zastane.

- Jesi li se ikad bavio privatnim savjetovanjima? - upita.

- Već dugo nisam. Što si imao na umu?

- Katkad mi treba ona vrsta duboko zakopanih informacija kakve samo pravi stručnjak može izvući s mreže. Mogu doći do standardnih podataka iz uobičajenih izvora, ali nisam ono što bi opisao kao kompjutorskog čudotvorca. Ima trenutaka kad mi je potreban netko tko može čeprkati dublje i brže. Ne mogu si priuštiti momka kojeg sam imao u L.A.-u. Jesi li zainteresiran?

Singleton je razmislio o tome. - Ne možeš si priuštiti tog drugog momka? To baš ne zvuči dobro.

- Truax istrage su malena tvrtka. Još uvijek u početnoj fazi. Znaš kako je.

- Dovraga, zašto ne? - Singleton se nasmiješi. -Možda će mi dobro doći promjena s vremena na vrijeme. Trgovanje knjigama je zanimljivo i imam svoj šah, ali mogu ti reći da ovdje katkad postaje dosadno. Moj je društveni život zapravo nepostojeći otkako je moja žena otišla.

- Poznat mi je taj osjećaj. Zašto je otišla?

- Rekla je da ne pokazujem dovoljno zanimanja za kretanje prema gore. Mislim da je to imalo nekakve veze s mojim odbijanjem da se učlanim u Desert View golf-klub.

Ethan kimne. - Moja je treća žena takoñer rekla nešto u tom smislu.

- Je li? Sto su rekle prve dvije?

- Prva je rekla da je pogriješila kad se udala za mene. Druga je rekla da ne znam dobro komunicirati. Mislim da je nastojala biti pristojna.

- Što je doista mislila?

- Da sam dosadan.

Telefon je zazvonio malo prije podneva. Zoe je zgrabila slušalicu.

- Naglašeni interijeri.

- Vidim da si napokon stigla na posao - reče Ethan.

Malena napetost, koja se ugnijezdila u dnu njezina želuca i koju je čvrsto odlučila ignorirati, počela je popuštati.

- Trebao si me probuditi prije nego si otišao -strogo je rekla.

- Zaključio sam da ti treba sna. Činilo se da te noćna mora uvelike iscrpila.

- Hmm. - Kako se osjećaš? - pitao je.

- Dobro, hvala. - Vrijeme za promjenu teme. -Usput rečeno, vidjela sam novine. Nelson Radnor je podmukli gad, nije li? Zamisli samo, dopustio je onom izvjestitelju da misli kako je njegova kompanija sudjelovala u rješavanju umorstva Jennifer Mason. Kakve li drskosti.

- Radije bih razgovarao o tvojem računu. Zurila je u fotografiju Nightwindsa na zidu. Trebao bi se ponašati malo više diplomatski i uglañeno kad govoriš o novcu. Zvučiš pomalo kao plaćenik.

- Samo pomalo? Morat ću poraditi na tome. Slušaj, i ti vodiš malenu tvrtku. Znaš koliko je važno voditi računa o naplati. Želiš li svratiti do mojeg ureda kad poslijepodne završiš s poslom? Možemo zajedno proučiti stavke.

Smiri se, moje uzbuñeno srce. - Zašto jednostavno račun ne pošalješ poštom?

- Malo je komplicirano, s obzirom na naš dogovor da ćemo mijenjati usluge. - Ethan trenutak zastane. - Sjećaš se toga dijela, zar ne?

- Sjećam se.

- Dobro. Razmišljao sam o tome i odlučio koju prostoriju želim da mi preurediš.

- Koliko je velika? - oprezno je pitala.

- Dovoljno velika. Riječ je o mojoj spavaćoj sobi. Odvest ću te onamo kako bi je pogledala.

61

GIGA

Njegova spavaća soba. O, jao.

- Ne znam hoću li večeras imati vremena - s nelagodom je rekla.

- Nakon toga ću svoje nećake i njihovu majku odvesti na pizzu. Mogla bi poći s nama.

Tako ležerno, pomislila je. Samo usputni poziv. Ali na trenutak ju je ostavio bez riječi.

Odlazak na pizzu s obitelji. Zvučalo je tako normalno, ono što rade pravi ljudi koji žive pravim životima.

- Rado - na koncu je rekla. - Rado bih pošla s vama.

U pet sati toga poslijepodneva sjedila je u raljama Ethanova ogromnog naslonjača za klijente, s kopijom svojega računa u krilu, i pjenila se od bijesa.

- Petsto dolara raznih troškova? - Podigla je potanko razrañen račun i mahnula njime po zraku. - To je smiješno.

Ethan se opustio na svojoj stolici s laktovima na naslonima za ruke i spojenim prstima. Noge u teni-sicama podigao je na kut pisaćeg stola. Slegnuo je ramenima i pucnuo jezikom, kao od nemoći.

- Cijena mita, kao i sve ostalo, podigla se - reče.

- Trebao si o iznosima razgovarati sa mnom, prije nego si petsto dolara podijelio na onog čuvara i čovjeka u tvrtki za iznajmljivanje skladišnih prostora.

- Nisam imao vremena nazvati te. U obje sam prilike morao odlučivati na licu mjesta.

- Na licu mjesta, ma nemoj. Kladim se da bi bio daleko štedljiviji da si se razbacivao vlastitim novcem.

Lupkao je prstima i doimao se autoritativnim. -Informacije i pristup što sam ih pribavio uz pomoć mita bili su vitalni za uspješno zaključivanje slučaja.

- Nešto mi govori da si te informacije mogao pribaviti za mnogo manje novca. - Opazila je još jednu stavku na računu i odmah ju je obuzeo novi gnjev. - Kakvi su to putni troškovi?

Rekao si mi da sam pokrivaš putne troškove.

- Samo unutar lokalnog područja. Morao sam se voziti izvan područja Whispering Springsa kako bih provjerio skladišni prostor.

- Obroci? - Prstom je udarila po još jednoj stavki na računu. - Naplaćuješ mi kavu i sendvič što si ih popio i pojeo dok si bio izvan gradića?

- Čovjek mora zadržati svoju snagu.

Prije nego je stigla prijeći na sljedeću smiješnu stavku, čula je lupu koraka na stubištu. U vanjskom su uredu odjeknuli glasovi dvojice dječaka.

- Striče Ethane, je li još uvijek ovdje? Nisi je još odveo do svoje kuće, je li?

- Mama nas je natjerala da stanemo u glupom trgovačkom centru. Zato kasnimo.

Vrata Ethanova ureda silovito su se otvorila. Unutra su uletjela dva dječaka odjevena u traperice, majice i tenisice. Zoe je u njima prepoznala dječake s kojima se gotovo sudarila na stubama kad je prvi put došla u Truax istrage.

Zaustavili su se i zagledali u nju s loše prikrivenom fasciniranošću.

- O, super - reče stariji. - Još je ovdje.

Ethan je promatrao dvojicu uljeza. - Dopusti da ti predstavim moja dva nećaka. Jeff i Theo, upoznajte gospoñicu Luce.

- Zdravo - reče Theo.

- Dobar dan, gospoñice Luce - reče Jeff.

- Drago mi je - ljubazno će Zoe. Pitala se čime je izazvala tako veliko zanimanje dvojice dječaka.

Jeff se okrene Ethanu. - Možemo li sad poći u tvoju kuću?

- Može. - Ethan pogleda na sat. - Gdje vam je mama?

- Ovdje sam - javi se topao glas s vrata.

Zoe okrene glavu i ugleda privlačnu ženu kratke, kovrčave, svijetlosmeñe kose. Na sebi je imala žutu bluzu i smeñe hlače.

62

GIGA

- Ja sam Bonnie Truax. - Bonnie se smiješila. -Majka ove dvojice demona. Vi ste zacijelo Zoe. - Da. - Sviñat će mi se, pomisli Zoe. - Drago mi je.

Upravo je kanila pitati Bonnie zašto svoje sinove naziva demonima, ali prije nego je uspjela oblikovati pitanje, Ethan je ustao.

- Idemo, ljudi, vrijeme da se krene - rekao je. -Svratit ćemo k meni, pokazati Zoe sobu koju će preurediti, a zatim idemo na pizzu.

- Smijem li se ja voziti s tobom, striče Ethane? - upita Jeff.

- I ja - reče Theo. - Želim biti siguran da ću Vidjeti što će se dogoditi kad gospoñica Luce Ugleda unutrašnjost tvoje kuće.

Ethan pogleda Zoe i Bonnie. - Zašto svi ne poñemo mojim automobilom, a zatim na pizzu?

- Super. - Jeff izjuri kroz vrata.

- Vidimo se dolje. - Theo jurne za svojim bratom.

- Čekajte nas u predvorju - Bonnie dovikne za njima.

- Dobro - Jeff vikne preko ramena.

Oba su se dječaka sjurila niza stube i nestala s vidika.

Zoe pogleda Ethana. - Ima li nešto što bih trebala znati o tvojoj kući?

- Treba malo poraditi na njoj. - Ethan se odmakne u stranu kako bi ispred sebe propustio Zoe i Bonnie.

- Doista treba. - Bonie napravi grimasu. - Zar vam Ethan nije rekao? Kupio je Nightwinds, ono ružičasto čudo izvan gradića.

Zoe se zaustavila na vrhu stubišta, iznenañena. - Onu veliku kuću na klisuri, u španjolskom kolonijalnom stilu? Nebesa, ogromna je. A izgrañena je krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća, nije li? Sigurna sam da ima mnogo ugoñaja, ali kladim se da guta mnogo novca.

- Dobio sam povoljnu ponudu od strica - reče Ethan.

- Victor je znao da je nikad ne bi uspio prodati nekome drugome - reče Bonnie. - Zato ju je praktički dao Ethanu.

- Što mogu reći? - Ethan slegne ramenima. -Stric Vic me obrlatio.

Zoe je počela silaziti stubama iza Bonnie.

- Čuvaj se doista dobrih prilika kad je riječ o veoma starim kućama - reče Zoe. - Održavanje je obično strašno skupo. Ali moram priznati da me zanima unutrašnjost. Zašto Jeff i Theo tako uzbuñeno čekaju moju reakciju na to mjesto?

Bonnie se osvrne preko ramena. - Ethan im je više ili manje obećao da ćete se srušiti i početi se trzati pri pogledu na unutrašnjost Nightwindsa.

Zoe je s gnušanjem pogledala Ethana. - Baš ti hvala.

- Spomenuo je da vaš profinjeni dizajnerski senzibilitet neće moći podnijeti šok - doda Bonnie.

- Doista? - Zoe se hladno nasmiješi Ethanu. -Očito ništa ne znaš koliko žilav mora biti uspješan dizajner interijera.

- Nisam znao prije nekoliko dana kad sam o tome govorio - složio se Ethan. - Ali moram priznati da su mi se jučer doista otvorile oči. - Stišao je glas i nagnuo se bliže govoreći ravno u Zoeino uho. - Noćas sam takoñer saznao neke zanimljive stvari. Zar svi vi koji se bavite dekoriranjem nosite donje rublje u odgovarajućem kompletu?

Nije porumenjela zbog njegovih riječi, već zbog dubokog, seksi, veselo zločestog tona.

Srećom, Bonnie je već stigla do dna stuba i izišla, pa ga nije čula.

U dnu stubišta nije bilo ni traga Jeffu i Theu.

- Rekla sam im neka čekaju u predvorju. - Bonie se vratila u kuću, doimajući se zabrinutom.

Njezina je iznenadna tjeskoba u danim okolnostima malo pretjerana, pomislila je Zoe. Dječaci nisu mogli daleko otići, a mada je Ulica Cobalt donekle neugledna, ipak nije opasna.

- Smiri se, Bonnie - tiho će Ethan. - Jeff i Theo su dobro. Rekao bih da su u knjižari.

63

GIGA

Zoe je opazila umirujući ton njegova glasa. Navikao je umirivati je, pomislila je.

U tom se trenutku kroz odškrinuta vrata začuo Jeffov glas. - Tko želi kupovati ovako stare knjige?

Kao odgovor, začulo se duboko gunñanje.

- Imate li kakvu igru na ovom kompjutoru? - pitao je Theo.

Medo u knjižari opet je zagunñao.

Bonnie se vidljivo opustila. - Čini se da su našli neku drugu žrtvu kojoj će dodijavati. - Pošla je prema vratima. - Bolje da spasim sirotog čovjeka.

- Imam osjećaj da Singleton zna voditi računa o sebi - reče Ethan.

Ali Bonnie je već nestala iza vrata.

Zoe ju je slijedila i stigla do vrata baš kad je Jeff uzbuñenim glasom upoznavao majku s vlasnikom knjižare.

- Mama, ovo je Singleton Cobb. On je vlasnik svih ovih starih knjiga.

- Rekao je da je stric Ethan jednu kupio - doda Theo. - A ima i neke dobre igre na kompjutoru.

Zoe pogleda u polumrak. Njezina prva pomisao bila je da Singleton Cobb izgleda poput ostarjelog motorista. Ali u njegovim se očima vidjela mirna dobrodušnost što se nije uklapalo u sliku.

- Ja sam Bonnie Truax, a ova dvojica pripadaju meni. Oprostite zbog smetnje - ispričavala se Bonnie.

- Nema problema - reče Singleton. - Uvijek mi je drago kad se netko pojavi ovdje. - Pogledao je Zoe. - Vi ste klijentica, zar ne? Ona čije ime nije dospjelo u novine.

- Ovo je Zoe Luce - reče Ethan. - Zoe, Singleton Cobb.

Singleton se nasmiješio. - Vi ste klijentica.

- Ja sam klijentica, tako je. - Zoe iskrivi lice u grimasu. - A imam i račun za pružene usluge tvrtke Truax istrage da to dokažem. Imate li pojma koliko je skupo danas podmićivati ljude?

- Klijenti. - Ethan odmahne glavom. - Uvijek se žale kada doñe vrijeme za podmirivanje računa. -Dao je znak Jeffu i Theu. - Idemo, momci. Imamo posla, a ja postajem gladan.

- Sad moramo poći - Jeff reče Singletonu. - Ali možemo opet doći neki drugi put.

- Meni to dobro zvuči - vedro će Singleton.

- Hoćete li mi sljedeći put pokazati neke od igrica na kompjutoru? - Upita Theo. - Mogao bih vam donijeti malo maminih keksa.

Singleton pogleda Bonnie. - Dogovoreno.

Vani na ulici svi su se ukrcali u Ethanov SUV. Još uvijek je bilo dovoljno poslijepodnevnog svjetla da bi Zoe vidjela kako su Bonnieni obrazi lagano porumenjeli.

Jeff i Theo su brbljali o svojem novom poznaniku i nagañali posjeduje li motocikl ili ne.

Bonnie jr dugo šutjela.

- Zanimljiv čovjek - na koncu je rekla. - Ne baš ono što bi se moglo očekivati.

64

GIGA

13 Kuća Nightwinds stajala je u svojoj živopisnoj ružičastoj veličanstvenosti kao silueta ispred vatrenog zalaska sunca. Ethan se pomalo dvoumio kad je zaustavio SUV na kolnom prilazu.

Možda se ovo ipak neće pokazati kao jedna od njegovih pametnijih zamisli.

Prvobitna je ideja bila jednostavna i otvorena. Potaknuti Zoe da plati račun time što će preurediti jednu prostoriju u njegovoj kući činilo mu se osobito dobrim manevrom koji će mu omogućiti da nastavi neku vrstu veze. Ali što ako ona zaključi da on ima nevjerojatno loš ukus?

- Pusti nas da prvi uñemo - reče Jeff držeći se nevjerojatno nedužno. - Možemo upaliti svjetla.

- Da - reče Theo. - Znamo gdje se nalaze prekidači.

- Hajde, idite. - Ethan dobaci ključeve Theu. Zoe je gledala kako dječaci trče naprijed da bi otvorili velika ulazna vrata.

- Ovo je nekakva zamka za mene, zar ne? - rekla je.

- Bit će strašno razočarani ako ne padnete i ne počnete se trzati - reče Bonnie.

- Valjda bih se mogla malo trzati - reče Zoe. Jeff i Theo su otvorili ulazna vrata. Oba su dječaka nestala u unutrašnjosti kuće. Unutra su se upalila svjetla.

Ethan je gledao kako Zoe prilazi pragu. Učinilo mu se da je djelić sekunde oklijevala, kao da se priprema na nešto. Možda je odlučila nešto odglumiti za Jeffa i Thea. Ili možda on umišlja stvari.

Tada se sjetio kako je kratko zastala prije nego je prvi put ušla u njegov ured. Možda je jednostavno takva svaki put kad nekamo ulazi. Možda neka dekoraterska stvar.

Ušla je u blještavu ružičastu unutrašnjost.

Ušao je u predvorje za njom i vidio je kako se polako okreće, promatrajući svaki kićeni, pozlaćeni, ružičasti detalj.

- Ovo je čudesno. - Zvučala je zadivljeno. Bonnie se nasmijala. - Prilično nevjerojatno, zar ne?

- Nevjerojatno je prava riječ. - Zoe se polako zaputila prema dnevnom boravku. - Točno mogu zamisliti otmjenu zabavu kako se krajem četrdesetih ovdje održava. Svu onu predivnu odjeću i stare automobile parkirane na kolnom prilazu. Kakav je to prizor morao biti.

Jeff ju je pozorno promatrao. - Hoćete li se srušiti, gospoñice Luce?

- Mislim da neću - reče Zoe tonom ispričavanja.

Theo se doimao razočaranim. - Sigurni ste?

- Prilično sigurna - rekla je.

Ethan se nasmijao. - Toliko o večerašnjoj zabavi.

- Možda će se početi trzati kad vidi neke od drugih soba - reče Theo, još uvijek pun nade.

Bonnie je pogledala Zoe. - Ignorirajte ih.

- Doñite u dnevni boravak - željno će Jeff. -Iznad kamina je slika gospoñe Foote.

Poslušno su svi krenuli u dnevni boravak. Bonnie je uhvatila korak sa Zoe. - Priča kaže da je tajkun koji je izgradio ovu kuću, Abner Bennett Foote, bio apsolutno odan Cameliji. Bila je oko trideset pet godina mlaña od njega. Obasipao ju je draguljima i krznima.

Nakon njezine smrti više se nikad nije ženio.

Svi su se zaustavili ispred portreta. Zoe je dugo proučavala glamuroznu ženu u ružičastoj večernjoj haljini ukrašenoj biserima.

- Bila je veoma lijepa - na koncu reče.

- Da, jest - složila se Bonnie.

Ethan je zapravo mislio da Camelia izgleda poput žene koja donosi nevolje. Slutio je da je bila od one vrste žena koje se koriste svojom ljepotom da bi manipulirale drugima, osobito

65

GIGA

muškarcima. Ali što on može znati? Čovjek koji se tako često ženio i razvodio vjerojatno nije dobar sudac.

- Naravno - reče Zoe - ne smeta ni činjenica da je doslovce prekrivena dijamantima.

- Istina - složila se Bonnie. - Kvalitetan nakit uvijek doda ono nešto.

- Koga je briga za njezin nakit - reče Theo. -Idemo vidjeti kino.

- Da, to je najbolje mjesto u cijeloj kući - reče Jeff. - Ima veliki televizijski ekran i aparat za kokice.

Dječaci su potrčali nadsvoñenim hodnikom. Zoe i Bonnie su pošle za njima. Ethan je malo zaostao, pokušavajući procijeniti Zoeinu reakciju.

Zasad je dobro, pomislio je. Barem se nije činilo da osjeća omalovažavanje. Zapravo, doima se zaintrigiranom. Možda njegovu novu kuću smatra dekoraterskim izazovom.

Kad su stigli do kinodvorane, Jeff i Theo su povukli teške, zaobljene mjedene kvake dvokrilnih vrata. Zoe je proučavala kićeni ulaz s ružičastim pločama i pozlaćenim rubovima. Zapanjujuće. Ne želim ni misliti o tome koliko bi trebalo platiti da bi se danas izradilo nešto takvo.

- Rekla sam Ethanu da si nikako ne može priuštiti restauraciju ove kuće - reče Bonnie. - Bit će dovoljno teško samo je očuvati od daljnjeg propadanja.

- Gledajte, tu je zastor kako unutra ne bi ušlo svjetlo ako se otvore vrata dok se prikazuje film. -Jeff je žurno ušao u dvoranu. - I spojen je s ovim zastorom ovdje. Ako proñete kroz taj otvor, naći ćete se u malenom baru.

- Foote ga je vjerojatno dao postaviti kako bi se gosti mogli poslužiti pićima i predjelom dok gledaju film - objasnio je Ethan. Zaustavio se kraj Zoe, koja nije ni pokušala ući u dvoranu. Ondje je šank izrañen od ružičastog mramora. Barmen je mogao ući i proći kroz ovaj dio a da svjetlost ne dopre do dvorane.

- Shvaćam - reče Zoe. - Fascinantno.

Njezin je entuzijazam definitivno splasnuo, opazio je Ethan. Njezin je smiješak ostao uljudan, ali više nije topao. U njezinim se ramenima jasno vidjela napetost. Više se nije zabavljala.

Jeff je odmaknuo jedan od baršunastih zastora i razotkrio redove pozlaćenih sjedala.

- Još jedan zastor pokriva stari filmski ekran -objasnio je Zoe. - Stric Victor je ispred njega stavio veliki televizor, vidite?

- Da, vidim ga. - Pogledala je u dvoranu, ali nije ušla. - Zgodno.

- Posebno kad radimo kokice - reče joj Theo.

- Impresionirana sam - reče Zoe. Ethan pogleda na sat. - Poñimo pogledati spavaću sobu što ćeš je preurediti za mene, Zoe. Jeff je izletio van iz dvorane. - Ovuda, gospoñice Luce.

Zoe se okrenula od ulaza u dvoranu s nečim što je sumnjivo podsjećalo na olakšanje.

Nije baš da se trza, zaključio je Ethan, ali gotovo.

Pred vratima njegove ružičaste i pozlaćene spavaće sobe Zoe je drugi put zastala. Ali tada je mirno ušla i s neskrivenim čuñenjem promatrala golemi pozlaćeni krevet, svijetloružičaste zidove i sagove s uzorkom orhideja.

Kad se okrenula, Ethanu je laknulo jer je u njezinim očima ugledao iskreni smijeh.

- O, nebesa - nasmijala se. - Muškarac mora biti veoma siguran u sebe da bi spavao u ovakvoj sobi.

Ethan je stajao na vratima. - Odavde se pruža najbolji pogled na kanjon.

- Meñu nama rečeno, Zoe, mislim da izgleda poput budoara veoma skupe kurtizane primijeti Bonnie.

- Što je kurtizana, mama? - upita Jeff.

- Vrijeme je za fizzu - objavi Ethan.

Moglo je biti gore, mislila je Zoe. Strepjela je od spavaće sobe, ali ju je neugodno iznenadila kino-dvorana. Srećom, ono što se u toj prostoriji dogodilo bilo je jako davno. Nasilje i strast

66

GIGA

zaključani u zidovima sad su tihi i prigušeni. Mogla bi se nositi s tim da je bilo potrebno, ali joj je laknulo da to nije prostorija koju Ethan želi preurediti.

Večera od fizze i salate nesumnjivo je bila rutinska za Jeffa, Thea, Ethana i Bonnie, ali je za nju bila poseban doživljaj. Doista se neko vrijeme osjećala normalnom, kao da ponovno živi stvarnim životom.

Kad su pojeli, svi su izišli van, u ugodnu večer. Fountain Square je bio veselo rasvijetljen.

Ljudi su šetali oko živopisnih vodoskoka, ulazili i izlazili iz drugih restorana.

Jeff i Theo su željeli svratiti do mjesta s video-igricama. Ethan se dobrodušno složio.

Bonnie i Zoe su sjedile na klupi i promatrale njih trojicu kako vijugaju izmeñu vodoskoka.

Jeff i Theo su poskakivali oko Ethana, kružeći i jurcajući ovamo i onamo, ali su se uvijek vraćali k njemu. Podsjećali su Zoe na par malenih, veselih vučića koji se druže s dobrodušnim voñom čopora.

- Ovo se možda mene ne tiče - nakon nekog vremena reče Bonnie - ali moram ti reći da mi je veoma drago što te Ethan pozvao da nam se večeras pridružiš.

- Šališ se? Ne sjećam se kad sam se zadnji put tako dobro provela - posve iskreno reče Zoe. Ova je večer bila pravi doživljaj za mene.

Bonnie se nasmijala. - To ću uzeti s rezervom. Ne mogu zamisliti da bi jedenje pizze u bučnom restoranu s dvojicom brbljavih dječaka bilo lijep doživljaj za bilo koga tko ima neku drugu mogućnost.

- Jeff i Theo su divni.

- Hvala. Oprosti zbog onoga s umakom. Jesi li sigurna da mi nećeš dopustiti da platim račun za čišćenje?

- Nemoj biti smiješna. Pizza je bila izvrsna. Cijena kemijskog čišćenja suknje nije ništa u usporedbi s tim.

Zoe je gledala kako dva dječaka vuku Ethana u prostor s videoigrama. Obuzeo ju je osjećaj čežnje. U svojem je drugom životu znala što znači biti dio obitelji, barem do prve godine na fakultetu kad su joj roditelji poginuli u prometnoj nesreći.

Nakon tragedije je spoznaja da je sama na svijetu bila poražavajuća. Borila se protiv demona depresije i tjeskobe, te tražila bijeg u učenju.

Po završetku fakulteta magistrirala je likovnu umjetnost s arhitekturom, a stekla je još nešto, neku vrstu šestog čula kojeg bi se rado riješila.

Oduvijek je znala da često osjeća snažne emocije u nekim domovima i sobama. Ali osjećaji su uglavnom bili slabi i ne osobito uznemirujući.

Prihvatila ih je kao normalne, a možda su to i bili, na niskoj razini. Na kraju krajeva, mnogi ljudi pričaju o osjećaju deja vu, ili o nekom drugom uznemirujućem osjećaju što ih obuzima kad prvi put ulaze u neku kuću ili prostoriju.

Ali tijekom onih samotnih godina na fakultetu, kad se kroz duga razdoblja povlačila u sebe, njezine su reakcije na različite interijere postajale zamjetno naglašenije. Njezino jedino putovanje u Europu, dar što ga je dala sebi kako bi proslavila prvu punu godinu rada u muzeju, pretvorilo se u noćnu moru. Nakon što je u dva dana obišla tri stara dvorca čije su prošlosti bile pune krvi, osjećala se tako loše da je pomislila da se razboljela od neke neobične bolesti. Idućeg je jutra rezervirala kartu za let kući, uvelike se zaduživŠi na kreditnoj kartici.

Na koncu je bila prisiljena zaključiti da se, bez obzira što je ono što doživljava kad uñe u prostoriju čiji su zidovi upili nasilje ili neku drugu mračnu, snažnu emociju, njezini osjećaji više ne mogu klasificirati kao normalni.

Do trenutka kad je upoznala Prestona, postala je veoma vješta u prikrivanju svojeg posebnog osjetila. Takoñer je naučila nekoliko jednostavnih mjera opreza. Uvijek bi zastala prije ulaska u neku prostoriju kako bi bila sigurna da je neki neželjeni dojmovi neće zateći nespremnu. I, sve dok nije upoznala Arcadiju, nikad nikomu nije rekla istinu o svojoj senzibilnosti, čak ni Prestonu.

67

GIGA

Preston Cleland je bio drag, ljubazan muškarac koji bi se silno trudio razumjeti je i prihvatiti onakvu kakva jest: čudakinja. No njegova je narav bila blaga i učenjačka, a ona je duboko u sebi znala da ne bi bilo pravedno opteretiti ga spoznajom da je oženio ženu koja osjeća pojave u zidovima. Znala je da bi je i dalje svim srcem volio, ali je više nikad ne bi mogao gledati na isti način. Nije se smatrala sposobnom nositi se s mišlju da bi u njegovim očima vidjela sažaljenje, zabrinutost i tjeskobu.

Preston je imao dovoljno problema sa svojim okrutnim bratićem i drugim članovima svoje lakome, pohlepne obitelji.

- Znaš - reče Bonnie, spustivši glas do povjerljivog tona - ovo je prvi put da je Ethan pozvao ženu na večeru sa mnom i s dječacima otkako ga je posljednja žena ostavila.

- Hmm. - Zoe je zadržala svoj odgovor posve neutralnim.

Bonnie se namrštila. - Ethan ti je rekao da je razveden, zar ne?

Zoe pročisti grlo. - Vjerujem da je spomenuo da se nekoliko puta ženio i razvodio.

- Nekoliko puta je malo pretjerano.

- Mislim da je rekao da je prošao kroz tri braka i tri razvoda - oprezno će Zoe. - Tri zapravo nije nekoliko puta. Zoe uljudno kimne i ništa ne reče.

Bonnie podigne ruke u zrak. - Dobro, dobro, znam što misliš. I ja bih došla do istog zaključka da sam na tvojemu mjestu. Na površini se doista čini da tri odlaska pred oltar i na sud za razvode ukazuju na odreñenu nesposobnost obvezivanja. Ali Ethan je drukčiji.

- Bonnie, u redu je. Molim te, nemoj misliti da ga moraš braniti. Ethan i ja nemamo ono što bi se moglo nazvati ozbiljnom vezom. Jedva se poznajemo. Ja sam samo još jedna klijentica.

- Bez obzira što još jesi - reče Bonnie - nisi samo još jedna klijentica. Da jesi, ne bi te večeras pozvao s nama na pizzu. Ethan veoma pazi na to da njegov poslovni život bude odvojen od privatnoga.

- Shvaćam. - Zoe nije znala što bi još rekla.

- Stvar je u tome da Ethan jednostavno nije imao sreće u ljubavi. - Bonnie podigne tri prsta. Oženio je Stacy kad je imao dvadeset dvije godine. Ona je imala tek devetnaest. Oboje su bili previše mladi. Stacy je došla iz veoma kaotične, veoma nesreñene obiteljske sredine. Tražila je čvrst oslonac, a Ethan je pao u zamku preuzimanja uloge viteza na bijelom konju.

- Sto se dogodilo?

- Nakon otprilike godinu dana Stacy je objavila da napušta Ethana kako bi slijedila, ovaj, religiozni poziv.

- Dobri Bože, postala je opatica?

- Ne baš - suho će Bonnie. - Pridružila se malenoj, veoma strogoj, veoma graničnoj religioznoj skupini.

- Kultu.

Bonnie kimne. - Bojim se da je tako. Razveli su se i nastavili sa svojim životima. Zatim, baš kad je Ethan otvorio vlastitu zaštitarsku tvrtku, upoznao je Devon. To je bila još jedna velika greška.

- Zašto?

- Devon se zagrijala za Ethana jer je bila sklona muškarcima koji su imali neki maco posao.

Kad je shvatila da veći dio svojega posla obavlja za pisaćim stolom, telefonski ili na kompjutoru, ostavila ga je i udala se za profesionalnog vozača trkaćih automobila.

- Bonnie, ja doista ne - Kelly, supruga broj tri, naišla je nakon što je razvio svoj posao i počeo dobro zarañivati.

Dobro im je išlo sve dok je bio financijski uspješan. Ali nije mogla podnijeti stečaj.

- Nisam znala za stečaj - reče Zoe. - To je bila izravna posljedica važne istrage o umorstvu. - Bonnie je stisnula ruke u krilu i zagledala se u vodu obližnje fontane. - Odreñenim moćnicima u L.A.-u nije se sviñalo ono što se dogodilo kad je identificirao ubojicu i razotkrio financijske malverzacije koje su dovele do

68

GIGA

umorstva. Kad je sve to završilo, pobrinuli su se da Ethan plati zato što su zbog svega toga pretrpjeli velike gubitke.

- Tko je ubijen?

- Moj muž, Drew - šapne Bonnie.

Sve je došlo na svoje mjesto. Zoe se ukočila. -Njegov brat?

Bonnie kimne. - Da. - Znači, zato dječaci nemaju oca. Pitala sam se. O, Bonnie, tako mi je žao.

- U studenom će biti tri godine da je Drew ubijen. Ethanu su trebali mjeseci da pronañe ubojicu i čovjeka koji je naručio ubojstvo. Malo prije početka suñenja plaćenog ubojicu, koji je izišao iz zatvora nakon plaćanja jamčevine, ustrijelili su nepoznati počinitelji.

- Logična pretpostavka je da ga se njegov poslodavac odlučio riješiti kako ne bi mogao svjedočiti?

- Da. Ali nije bilo dokaza. Suñenje je trajalo tjednima, ali na koncu je Simon Wendover, čovjek odgovoran za Drewovu smrt, izišao iz sudnice kao slobodan čovjek. Jedina utjeha bila je u tome da su mediji tako temeljito razotkrili njegove protuzakonite poslovne aktivnosti, pa se veliki dio njegova financijskog carstva raspao.

Zoe je stegnula rub klupe s obje strane svojih koljena. - Katkad je financijski krah jedina pravda koja se može dobiti.

- Da. Nije dovoljno.

- Ne - tiho se složila Zoe. - Ni slučajno nije dovoljno.

- U svakom slučaju, bogati ljudi koji su pretrpjeli financijske gubitke zbog propasti Wendove-rova carstva smatrali su da Ethana treba naučiti lekciju. Zajedno su imali dovoljno moći da Truax osiguranje natjeraju u stečaj. Potrajalo je malo više od godinu dana da se uništi sve što je Ethan gradio deset godina. Potonuo je sa svojim brodom.

- Mogu zamisliti kako se osjećao.

- Na kraju, uz gubitke u poslovanju i razvod, nije mu gotovo ništa ostalo. Neko je vrijeme radio kao konzultant za neke od svojih nekadašnjih konkurenata i dobio je neke ponude. Ali Ethan je ona vrsta muškarca koji voli biti sam svoj šef.

- To me ne čudi.

- Razgovarali smo o situaciji i odlučili preseliti se u Whispering Springs. Složili smo se da bi bilo dobro odgajati dječake daleko od L.A.-a.

Zoe je pogleda. - A Ethan ide onamo kamo idu Jeff i Theo?

- Ethan je zauzeo Drewovo mjesto u njihovim životima - tiho će Bonnie. - Bit ću mu vječno zahvalna. Jednog će dana Jeff i Theo biti jednako zahvalni. Meñutim, zasad ga jednostavno uzimaju zdravo za gotovo. A ja mislim da je tako najbolje. Njegova im nazočnost pruža snažan osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Takoñer im pruža odreñenu emocionalnu ravnotežu. Ja još uvijek previše lako postajem tjeskobna i često se ponašam previše zaštitnički. Da sam bila prepuštena sama sebi, sigurna sam da bih ih dosad već pretvorila u malene neurotičare.

- Razumijem tvoje pretjerano zaštitničke nagone. Bila bih ista da sam na tvojemu mjestu.

- Ono što ti pokušavam reći o Ethanu je to da je on posve sposoban obvezati se - reče Bonnie.

-Zapravo, ne vjerujem da on poznaje neki drugi način. Njegov je problem taj da se niti jedna žena nikad nije obvezala prema njemu.

- Hmm. - Zoe nije posve vjerovala da je to cijela priča. Tri razvoda iziskuju malo temeljitije objašnjenje. Ali nije na njoj da raspravlja o tome. Što ona zna? Upoznala je Ethana prije samo nekoliko dana. Ali morala je priznati da je Bonniena odlučna odanost prema njemu dirljiva.

- Upravo nam je spoznaja da se svi možemo osloniti na Ethana pomogla da se izvučemo iz najgore noćne more - zaključi Bonnie.

- Drago mi je da ste imali njega - reče Zoe. -Ali što je s Wendoverom? Tako je nepravedno, tako pogrešno, da se gad koji ti je ubio muža slobodno šeće naokolo.

Bonnie ju je pogledala bistrim, mirnim očima. -Ali Wendover se ne šeće slobodno naokolo.

69

GIGA

Zaboravila sam ti ispričati ostatak. Simon Wendover se utopio nekoliko tjedana nakon završetka suñenja. Pao je sa svoje jahte, usidrene u Catalini. U tom je trenutku bio sam. Navodno je bio veoma pijan. Žmarci razumijevanja prostrujali su Zoeinim tijelom. Proučavala je Ethana koji je hodao prema njima, a nećaci su ga slijedili. Poznaje ga tek nekoliko dana, pomislila je, ali zna dovoljno da bi shvatila kako ne bi dopustio, nakon što je odlučio pronaći ubojicu svojega brata, da mu bilo što stane na put, pa ni hirovi ne baš savršenog pravosudnog sustava.

Ono što se one noći na jahti dogodilo Simonu Wendoveru vjerojatno nije bio nesretan slučaj.

Zavidi Bonnie, Ethanu i dječacima, pomislila je. Oni su dobili barem nekakvu pravdu. Ona nije bila te sreće. Prestonovo je umorstvo ostalo neosvećeno. Imala je planove kojima bi donekle uravnotežila vagu, ali čak i ako uspiju, rezultat bi bio slabašan, blijedi šapat osvete.

Obavila se rukama. - Drago mi je da se Wendover utopio - vatreno je rekla.

- Nitko nije prolijevao suze za njim, to je sigurno.

Kako ti je moralo biti strašno.

- Bilo je užasno. - Bonnie ustane. - Ali gledajući unatrag, mislim da je medij bio najgori dio.

Neugodan osjećaj prijeteće katastrofe nadvio se nad Zoe. Polako je ustala. Ne želim to čuti, pomislila je. Ali nije imala drugog izbora. - Kakav medij?

- Sama sam bila kriva za to. - Bonnie skrušeno odmahne glavom. - Trebala sam biti pametnija. Vidiš, dugo nakon Drewova nestanka odbijala sam vjerovati da je mrtav.

- Razumijem.

- Neka žena, koja je tvrdila da je medij, uspostavila je kontakt sa mnom i rekla da mi može pomoći pronaći ga. Pričala mi je gomilu besmislica o tome kako ga može vidjeti negdje, u nekoj malenoj sobi, vezanih ruku i nogu. Rekla mi je kako misli da je živ i drže ga u zarobljeništvu. A ja sam bila tako očajna da sam spremno nasjela na njezine laži. To me stajalo mnogo novca, a na koncu mi je lažna nada samo otežavala prihvaćanje istine.

Ethan, Jeff i Theo gotovo su stigli do njih.

- Ne zamjeram ti - reče Zoe. - I ja bih se željela grčevito držati nade.

- Ako mene pitaš - kiselo će Bonnie - najneobičniji aspekt svega toga nije bio taj da je Wendover dobio dozu doista loše karme, već činjenica da je medij preživjela Ethanov gnjev.

-O. - Ethan mrzi ljude koji vrebaju na druge. Nakon tog incidenta apsolutno prezire ljude koji tvrde da su mediji. Sto se njega tiče, svi su oni varalice i šarlatani. Tako mi svega, kad je otkrio kako me ta žena zavaravala, mislila sam da će je zadaviti. * * * Pola sata kasnije Zoe je s vrata svojega stana svima zaželjela laku noć.

Pogledala je Jeffa i Thea. - Hvala za krasnu večer, momci.

- Možeš ponovno poći s nama, ako želiš - velikodušno će Jeff.

- Hvala ti - reče Zoe. - To bi bilo lijepo. Obećavam da ću sljedeći put imati sladoleda za vas.

Otkriće da u malenom pretincu za zamrzavanje U hladnjaku nema sladoleda izazvalo je zbunjenu zapanjenost. Jeff i Theo su muški podnijeli lošu vijest, ali je odlučila ispraviti taj propust kako je sljedeći put ne bi zatekli nespremnu. Iznenadila se kad je shvatila koliko se silno nada da će biti sljedećeg puta.

- Ja volim onaj s komadićima čokolade - susre-tljivo će Theo.

- Imat ću to na umu - obećala je.

- Bilo je ugodno razgovarati s tobom. - Bonnie joj se toplo nasmiješila.

Iskušenje da ispriča Bonnie koliko imaju zajed-ničkog zbog načina na koji su izgubile svoje muževe bilo je gotovo neizdrživo. Ali povjeravanje nekomu u ovom njezinom novom životu bilo je jednako riskantno kao i intimne romantične veze.

70

GIGA

- Ovo je bila predivna večer - reče Zoe. - Doista to moramo ponoviti. - Bonnie se okrene Jeffu i Theu i gestama ih pošalje odande. Hajde, vas dvojica, pustite strica Ethana da se na miru pozdravi sa Zoe. Jeff i Theo su nevoljko krenuli hodnikom. Bonnie je pošla za njima.

Theov se glas začuo iz hodnika.

- Hoće li stric Ethan poljubiti Zoe? - pitao je.

- To se tebe ne tiče - reče mu Bonnie. - Hodajte, momci.

Ethan je čekao dok se malena skupina nije počela spuštati stubama. Tada se polako nasmiješio.

- Da - reče - stric Ethan će poljubiti Zoe. Spustio joj je ruke na ramena i polako je privukao k sebi. Zoe je u dubini želuca osjetila treperenje.

Nemoj se naviknuti na ovo, upozorila je sebe. Neće uspjeti. Barem ne na duge staze, u svakom slučaju.

No snažna je znatiželja potisnula upozorenje. Cijeli se dan pitala koliko je sinoćnje strasti zapravo izazvao nalet adrenalina što su ga oboje prethodnoga dana doživjeli.

Pokrio je njezina usta svojima i ona je dobila jasan odgovor. Ako je adrenalin izazvao sinoćnju strast, večeras ista droga jednako snažno kola njezinim žilama. Koliko je potrebno da se ta stvar rasprši?

Osjetio je njezinu reakciju i produbio poljubac. Pomaknuo je ruke duž njezinih ramena, a tada je osjetila njegove prste na zatiljku. Palčevima joj je držao bradu, namjestivši njezine usne točno onako kako je želio. Bila je tako čvrsto stisnuta uz njega da je osjećala konture njegova spolnog uzbuñenja.

- Striče Ethane? - Jeffov se glas začuo odozdo. - Zar ne ideš?

- Tiho - reče Bonnie. - Čekat ćemo ga vani. Ethan polako podigne glavu. - Mislim da sam upravo čuo zov. Bolje da poñem. Meñutim, večeras će biti prilično teško zaspati.

Vatreni mu je pogled odgovarao jednako kao i strogo sumnjičavi, pomislila je. Morala je dvaput progutati slinu kako bi našla svoj glas.

- Laku noć. - Ne želeći ga pustiti, prtljala je oko ovratnika njegove košulje pretvarajući se da ga namješta. - Još jednom hvala što si me pozvao da vam se pridružim.

- Kad god želiš.

Natjerala se da makne prste s njegove košulje. Koraknuo je natrag u hodnik i čekao.

Veoma je polako zatvorila vrata i metodički zaključala sve tri brave. Kad je na koncu učvrstila lanac, čula ga je kako se udaljava prema stubama.

Okrenula se i naslonila na vrata, nekoliko puta polako, duboko udahnula, te pokušala objektivno katalogizirati svoje reakcije. Svakako osjeća laganu vrtoglavicu. Gotovo omamljenost. Postoji ugodno treperenje u odreñenim dijelovima njezine anatomije. Pjenušav osjećaj u želucu.

Morala se boriti protiv poriva da otključa vrata, istrči na hodnik i povuče Ethana natrag u svoj stan. Jedino što ju je u tome spriječilo bila je činjenica da ga čekaju Bonnie i njegovi nećaci.

Sve u svemu, bilo je prilično uzbudljivo.

13a š kao pravi život.

71

GIGA

14 - Jako mi se sviña. - Bonnie je govorila tiho, ne želeći da je čuju Jeff i Theo koji su sjedili na stražnjem sjedalu i raspravljali o Singletonu Cobbu i njegovu kompjutoru. - Drukčija je od tvojeg uobičajenog tipa.

- Misliš? - Ethan nije skretao pozornost s ceste. - Već tako dugo nisam izišao s nekom ženom, pa se ne sjećam kakav je moj uobičajeni tip.

- Nemoj me izazivati. Ako želiš usporediti suha razdoblja, pobijedit ću te bez ikakvih problema.

Ethan joj je dobacio brz, znatiželjan pogled. Nije komentirao, ali je svjetlo s kontrolne ploče razotkrilo njegova neznatno izvijena usta. Znala je zašto ga je iznenadila njezina šala o dugom suhom razdoblju. I nju je iznenadila. Često ga je korila jer ništa nije poduzimao kako bi ponovno pokrenuo svoj društveni život, ali je ovo bio prvi put nakon Drewove smrti da je uopće spomenula nepostojanje svojeg društvenog života.

Svu je svoju pozornost tijekom nekoliko proteklih godina usredotočila na stvaranje sigurnog, bezopasnog svijeta za Jeffa i Thea. Mogućnost da nekoga upozna, i možda čak ponovno počne izlaziti, nije joj bila ni nakraj pameti. Pitala se zašto joj je to danas palo na pamet.

Možda kad je vidjela Ethana i Zoe zajedno. U zraku se osjećalo pucke-tanje elektriciteta kad su njih dvoje bili blizu jedno drugoga.

- Kad sam rekla da je Zoe drukčija - nastavila je - mislila sam da nije nimalo slična niti jednoj od tvojih bivših.

- Pa što? Sve su se moje bivše meñusobno razlikovale.

- Ne, nisu. Zapravo nisu. Sklon si odreñenom tipu žene.

- A koji bi to tip žene bio?

- Sve tri tvoje bivše žene bile su zgodne, pametne i drage na svoje vlastite načine, ali sve su imale dvije stvari zajedničke. Prva je bila ta da si ih sve privukao jer na prvi pogled izgledaš prilično zanimljivo. Uzbudljiv. Zagonetan. Možda čak i opasan.

- Ali kad se zagrebe ispod površine, onda sam dosadan, je li? Ne moraš mi to nacrtati. Devon mi je to sasvim jasno stavila do znanja.

- Ne, kad se zagrebe ispod površine, sigurno nisi dosadan. - Zastala je. - Ali si kompliciran.

- Kompliciran. - Razmislio je o toj riječi. - To ne zvuči mnogo bolje od dosadan.

- Komplicirano može biti naporno za ženu. Drugo što je bilo zajedničko tvojim bivšima je to da niti jedna nije željela provesti mnogo vremena baveći se tvojom kompleksnoscu. Željele su da ti sve svoje vrijeme utrošiš na njihove kompleksnosti. I budimo realni, sve su bile veoma zahtjevne. -Ha. - Takoñer si veoma jak u samokontroli. Možda si čak i pomalo opsesivan u nekim stvarima.

Ti te faktori čine dobrim u tvojem poslu, ali s njima se nije lako nositi u intimnoj vezi.

- Opsesivan?

- Zaboravi na opsesivan - brzo će Bonnie. - Loše sam izabrala riječ. Željela sam reći odlučan.

Fokusiran. Ideš dalje sve dok ne dobiješ sve odgovore. Kad jednom nešto odlučiš, ne dopuštaš da te nešto pokoleba. Pogledaj koliko te stajala istraga Drewova umorstva. Tvoje kompanije i tvojega braka.

- Isplatilo se.

Pogledala ga je. - Uvijek si spreman platiti cijenu, zar ne?

Slegnuo je ramenima. - Na ovome svijetu ništa nije besplatno.

- Takav te stav čini sjajnim istražiteljem. Ali te takoñer čini pomalo zastrašujućim.

- Kompliciran, opsesivan, a sad i zastrašujući. Sjajno. Moji izgledi za obnavljanje društvenog života nisu baš osobiti.

- Pokušavam ti reći da su te osobine na odreñeni način privlačne, ali ženi se nije lako nositi s njima u ozbiljnoj, dugotrajnoj vezi.

72

GIGA

- Misliš da sam osuñen na monogamiju do kraja života?

- Ono što ja mislim - polako je rekla - ti trebaš nekoga tko se može nositi s onim tvojim dijelom koji te čini onim što jesi.

Neko je vrijeme šutio.

- Misliš da bi se Zoe mogla nositi s tim dijelom?

- pitao je nakon nekog vremena.

- Ne znam - rekla je nastojeći biti posve iskrena.

- Ali jedno ti mogu reći. Mislim da je ona jednako komplicirana kao i ti.

Zoe je sjedila na rubu kreveta, učvrstila telefonsku slušalicu izmeñu ramena i uha, te se sagnula kako bi izula cipele. - Ukratko rečeno, zbog onoga što se dogodilo nakon umorstva njegova brata, Ethan prezire medije.

- Ti nisi medij - reče Arcadia. - Samo si izrazito osjetljiva na ugoñaj nekih interijera.

- Budimo jasni, prema definiciji, ja sam pomalo čudakinja.

- Ne namjeravaš mu pričati o svojim neobičnostima, zar ne? Nema smisla. Ionako ti ne bi vjerovao.

- Znam. - Zoe se ispruži na krevetu i zagleda se u strop. - Mislio bi da sam luda. Ili varalica.

Ili oboje.

-Da. - Priča koju mi je Bonnie večeras ispričala bila je strašna. Čovjek koji je naručio i platio umorstvo njezina muža izišao je iz sudnice kao slobodan. Upravo bi se to dogodilo čak i da sam nekoga uspjela navesti da mi povjeruje - Nemoj to govoriti.

- Oprosti.

Arcadia je smatrala da se dogañaji iz njihovih prijašnjih života ni na koji način ne smiju spominjati, osobito ne telefonski. Ali Zoe je katkad bilo teško uopće ne govoriti o tome.

Vjerojatno zato jer je mnogo toga ostalo neriješeno, pomislila je. Bez završetka, kako bi rekla njezina takozvana terapeutkinja u Xanaduu, dr. McAlistair. A Arcadia je jedina osoba s kojom bi bez opasnosti mogla razgovarati o prošlosti.

- Barem se čini da je u slučaju Ethanova brata bilo neke pravde u vidu loše sreće - reče Arcadia.

- Loše sreće, da ne bi. Ako je Wendover umro zato što se napio i pao s jahte, pojest ću vlastitu cipelu.

Arcadia se nasmijala na svoj grleni način. -Dakle, hoćeš li se opet vidjeti s Ethanom?

Zoe je pomislila na vrelinu Ethanova poljupca za laku noć. - Stekla sam takav dojam, da.

- Dobro. Moraš više izlaziti.

- Izlaženje je jedno. Igranje vatrom je nešto sasvim drugo.

- Samo pazi da sve bude ležerno i malo se zabavi. Zaslužuješ malo odmora i opuštanja.

Proživjela si dvije teške godine.

Zoe se podigla na laktove. - Tako je. Ležerno i zabavno.

Arcadia je sve to činila tako jednostavnim. Meñutim, njoj se činilo da nema ničeg jednostavnog kod Ethana Truaxa.

Ustala je s kreveta i uhvatila rub pokrivača.

- Pa, bolje da malo odspavam. Rano ujutro imam dogovor za razgledavanje sanitarija.

- Zvuči uzbudljivo.

- O, da.

Presavila je pokrivač do podnožja kreveta. Ukočila se kad je odmah ispod donjeg ruba jastuka ugledala list papira.

- O, moj Bože.

- Zoe? - Arcadijin je glas odmah postao oštar. -Jesi li dobro? Sto je bilo?

Zoe je zurila u papir, nesposobna govoriti. Prepoznala je logotip diskretno otisnut na vrhu

73

GIGA

stranice. Malen, stiliziran, crno-bijeli crtež odbojne zgrade od cigle smještene na rubu tamnog jezera.

Ispod slike je kićenim slovima pisalo ime ustanove, CANDLE LAKE MANOR. Nije bilo adrese ni broja telefona.

Pojedinačna su slova izrezana iz novina i zalijepljena na papir u kratkoj poruci.

Volio bih da ste ovdje.

Ispod te rečenice nalazilo se još riječi.

Prilika da ostanete izvan sobe 232 može biti vaša za odreñenu cijenu. Primit ćete upute u bliskoj budućnosti.

- Zoe? - Arcadijin je glas bio ispunjen napeto-šću. - Pričaj mi. Zar se nešto dogodilo?

- Da - reče Zoe.

74

GIGA

15 Ethan je objema rukama obuhvatio zaobljene brončane ručke i otvorio pozlaćena dvokrilna vrata. Ušao je u minijaturno predsoblje i odmaknuo baršunaste zastore.

Neko je vrijeme stajao i gledao u mrak neosvijetljene kinodvorane.

Zoe nije samo zastala na pragu; pronašla je izliku da ne uñe u prostoriju koja je jedna od zanimljivijih u kući.

Našao je prekidače i pritisnuo dva. Zasvijetlila su brončana i izrezbarena rasvjetna tijela.

Bacala su prigušenu, glamuroznu svjetlost na prolaz izmeñu dvaju redova sjedala.

Proučavao je pozlaćene stolice presvučene tamnoružičastim baršunom i pitao se što je u dvorani izazvalo Zoein drhtaj.

Jer je bio veoma siguran da je upravo to vidio kad je pogledala u ovu prostoriju. Drhtaj.

Nakon nekog vremena ugasio je svjetla i vratio se hodnikom do svoje radne sobe. Dnevnik Abnera Bennetta Footea nalazio se ondje gdje ga je ostavio, na pisaćem stolu.

Sjeo je i otvorio ga na stranicu što ju je ranije čitao, te nastavio ondje gdje je stao. ... Moja je prelijepa Cornelia pozvala nekoliko svojih poznanika da s nama provedu dugi vikend. Dame će biti prekrasne, a gospoda će zasigurno pričati zanimljive priče. Bit će mnogo šampanjca i džina, pa će do ponoći svi biti pijani. Moja je draga tako mlada i naivna da ne vidi kako su svi oni plitki.

Ne radujem se tomu, ali ne mogu se usprotiviti. Cameliji su njezini prijatelji veoma važni.

Kad sam nagovorio moj Cvijet da se uda za mene, jasno mi je stavila do znanja da će pristati jedino ako joj dopustim da goste prima i zabvlja onako raskošno i često koliko želi. Nema sumnje da će me taj dugi vikend skupo stajati, ali ako to usrećuje moj Cvijet, samo je to važno.

Ima jedna svijetla točka na obzoru za taj vikend, jutros sam pregledao popis gostiju i vidio da ondje nema Hilla...

- To je ucjenjivačka poruka - reče Arcadia.

- Da. - Zoe je objema rukama obuhvatila šalicu vrućeg čaja koja je stajala na stolu pred njom.

Ali nije koristilo. Ništa je nije moglo zagrijati. Činilo se da ne može prestati drhtati. Ova je drhtavica jednako loša kao i one što ih dobiva nakon jednog od svojih neobičnih doživljaja. Vjerovala ili ne, to sam i sama uspjela shvatiti.

Razgovori i tihi džez vrtložili su se oko njih, prikrivajući njihovu napetu raspravu. Last Exit je kafić koji se nakon devet sati uvečer pretvara u noćni klub. Zoe i Arcadia zauzimale su maleni separe smješten u sjenkama stražnjeg dijela prostorije. Imale su dobar pogled na pozornicu, ali niti jedna nije obraćala pozornost na glazbenike.

- Toliko o onoj posebnoj zaštiti koja me trebala zadržati nevidljivom - reče Zoe. - Voljela bih se dočepati onoga koji mi ju je prodao.

- Merchant ima besprijekoran poslovni ugled -reče Arcadia. - Ne mogu vjerovati da te prevario.

Drhtavica je ponovno obuzela Zoe. Čvršće je stisnula šalicu. - Jasno ti je da, ako je mene prodao, možda je isto učinio i tebi?

- Ne vjerujem da je prodao ni tebe ni mene. Dugo se bavi tim poslom, a nikad nije bilo nikakvih naznaka da bi mogao biti nepouzdan.

- Pa, netko je otkrio gdje sam, a moramo uzeti u obzir mogućnost da ta osoba takoñer zna gdje si ti.

- Vjeruj mi - reče Arcadia - ta me misao muči već pola sata.

Zoe je pokušala srediti ono nekoliko činjenica što su ih imale. - Ako ne misliš da nas je Merchant prevario, kako objašnjavaš ucjenjivačku poruku?

75

GIGA

- Ne znam što je pošlo po zlu, ali pada mi na pamet barem jedna mogućnost.

-Što?

Arcadia je vrškom prsta prelazila po rubu malene šalice za espresso. - Merchant radi online.

Njegova je zaštita dobra, ali niti jedan kompjutorski zaštitni sustav nije savršen. Možda se ubacio neki haker. Tko god se ubacio u njegove datoteke, možda je tražio baš tebe, ili je jednostavno nasumce zgrabio nekoliko imena i nestao.

- Zacijelo bi to moglo objasniti zašto sam ja dobila poruku, a ti nisi. - Zoe se laktovima naslonila na stol. - Što znači da bi haker mogao biti ucjenjivač.

- Ne mora biti. Moguće je da je haker samo još netko tko posluje online, te je prodao tvoje podatke nekomu tko o tebi zna dovoljno da može iskoristiti informaciju.

Zoe je protrljala sljepoočnice. - To bi mogao biti bilo tko.

- Ne, ne bilo tko - polako će Arcadia. - Mislim da možemo isključiti tvoju svojtu. Oni te ne žele ucjenjivati. Kad bi znali gdje si, pokrenuli bi nebo i zemlju kako bi te vratili u Xanadu.

- Istina. - Zoe se prisilila na razmišljanje. - Isto vrijedi za dr. Harpera. Kad bi on znao gdje sam, poslao bi svoja potrčkala po mene.

- Sa što manje buke - složila se Arcadia. -Posljednje što bi želio je da Forrest Cleland sazna da proteklih nekoliko mjeseci slobodno šećeš nao-kolo.

- U redu, znači ucjenjivač vjerojatno nije Harper niti netko od mojih dragih roñaka.

- Ne, ali osoba koja je poslala onu poruku očito zna mnogo o tvojem boravku u Xanaduu.

- Spominje sobu 232. -Da. - Imaš pravo. - Zoe je pokušala blokirati prozore iz svojih noćnih mora i ostati usredotočena na logiku. - Broj sobe veoma je odreñen detalj. To bi mogao znati samo netko tko je izravno povezan s Xanaduom.

- Mislim da je to sasvim logična pretpostavka.

- Jedan od čuvara? Ron ili Ernie?

- Možda - polako će Arcadia. - Premda bih se okladila da niti jedan od njih dvojice nije dovoljno pametan, niti ima dovoljno dobre veze potrebne da bi te se pronašlo.

- Imaš pravo. Obojica su sociopati, ali sigurno nisu osobito pametni ni sposobni.

- Sumnjam da bi si mogli priuštiti kupovanje informacija te vrste, čak i kad bi im ih netko ponudio na prodaju. Osoba koja je tvoje podatke dala ucjenjivaču vjerojatno je to dobro naplatila.

Zoe je razmislila o još nekoliko mogućnosti. -Sto je s Fenellom Leeds?

- Harperova administrativna tajnica? - Arcadia je malo razmišljala o tome, a zatim kimne. Možda. Ta je žena izrazito hladna osoba, i pametna je. Sigurna sam da zna sve što zna Harper.

Neko je vrijeme spavala s njim, dok joj nije dosadio pa je našla drugu žrtvu, sjećaš se?

- Itekako. Dobro, stavit ćemo je na popis. I nemoj zaboraviti šefa osiguranja, Leona Gradyja.

- Ne znam - reče Arcadia. - Nije previše pametan, a osim toga, uvijek sam imala dojam da je on Harperov čovjek. Lijepo zarañuje dok radi ono što mu se kaže ondje, u Manoru. Sjećaš se porschea? I onog upadljivog prstena?

- Možda mu je dojadilo da mora čistiti za svojim šefom - primijeti Zoe. - Možda.

- Ne možemo zanemariti ni dr. McAlistair. Harper je bio zadovoljan time da me stavi pod ključ i drži pod utjecajem lijekova, ali dr. McAlistair je uvijek zakazivala nekakve terapije.

Neprestano je vršila pritisak da joj točno kažem što osjećam kad ulazim u neke prostorije.

Uvijek je pokušavala izvesti neki od svojih malenih iznenadnih pokusa.

- Doista se činilo da je posebno zainteresirana za tvoj slučaj - prizna Arcadia.

- Morala je znati za Harperov dodatni posao.

- Slažem se, ali, jednako kao i Harper, mislim da bi ona prvenstveno željela vratiti te u Xanadu, a ne te ucjenjivati.

- Imaš pravo. - Zoe spusti glavu u ruke. - Ovo je beznadno. Ovako nikad nećemo uspjeti iden-

76

GIGA

tificirati ucenjivaca. Najviše što možemo je nagañati.

- Mislim - reče Arcadia - da nam je potrebno malo stručne pomoći.

Zoe brzo podigne glavu, zaprepaštena. - Da se obratim policiji? Znaš da to nije moguće. Čim bi otkrili da sam pobjegla iz ludnice, svim bi se silama potruditi da me vrate onamo.

- Nisam govorila o obraćanju policiji - reče Arcadia.

Odjednom je shvatila.

Zoe se polako naslonila na naslon sjedala. - Ne. Imaš li bolju ideju?

- Ne - ponovila je. - Ali ni ovo sigurno nije dobra ideja.

- Zašto ne? Upravo je to ono čime se on bavi.

Jamči povjerljivost svojim klijentima, a ja mislim da mu možeš vjerovati.

Zoe je osjećala mučninu. - Ne želim da sazna o... o Xanaduu, i meni, i prokletim zidovima.

- Ne moraš mu ispričati sve pojedinosti. Ne mora znati za tvoje probleme s nekim prostorijama.

- Ali morat ću mu reći za Xanadu.

- Da. Ne vidim kako bi se to moglo izbjeći. Koliko ja vidim, imaš samo dvije mogućnosti. Ili ćeš ići kući, spakirati se i pokušati pobjeći, ili možeš nazvati Ethana Truaxa.

- Kad to tako postaviš...

77

GIGA

16 Petak...

Ovdje je. Hill je imao drskosti doći mada njegovo ime nije bilo na popisu gostiju. Suočio sam se s Camelijom i zahtijevao neka mu kaže da mora otići. Ali ona se jako razljutila i odbila ga poslati odavde. Kaže da bi to bilo neuljudno, te da ima sasvim dovoljno mjesta za još jednoga gosta.

Ponoć...

Večeras sam ih vidio zajedno dok su se posluživali kokteli i prije jela. Po načinu na koji ju je gledao, znao sam da je namjerava pokušati zavesti. Malo iza deset sati zajedno su izišli u vrt.

Promatrao sam ih s prozora moje radne sobe. Gad je zagrlio moju Cameliju i ljubio je. Ona se nije opirala.

Sad znam da su zasigurno cijelo vrijeme kovali zavjeru kako bi ovaj vikend bili zajedno.

Bio sam budala...

Telefon je zazvonio, trgnuvši Ethana iz zaokupljenosti dnevnikom. Pogledao je na sat i začudio se kad je vidio da je gotovo ponoć. Već je trebao biti u krevetu.

Posegnuo je za telefonskom slušalicom, svjestan laganog stezanja u utrobi. Veoma je malo ljudi koji bi ga mogli nazvati u ovo doba. Bonnie je na vrhu popisa.

- Truax - reče.

- Ethane? Ja sam, Zoe. Dašak zadovoljstva zamijenio je nelagodu. Nagnuo se unatrag. - Što ima? Ne možeš spavati?

- Moram te opet angažirati.

Ušao je u Last Exit dvadeset minuta kasnije i zastao u sjenkama kraj ulaza dok nije opazio Zoe i Arcadiju u skrovitom separeu. Neko ih je vrijeme promatrao. Zoe je svakih nekoliko sekunda okretala glavu, tjeskobno pogledavajući prema vratima, ali je znao da ga ne može vidjeti.

Zaputio se prema separeu, polako vijugajući kroz labirint stolova, nastojeći se držati podalje od svjetla. Ni Zoe ni Arcadia nisu ga opazile sve dok nije stigao do njih.

Zoe se vidljivo trgnula kad je shvatila da se nadvio nad stolom. Na njezinu se licu pojavio i nestao izraz olakšanja. Zamijenio ga je oprez.

- Ethane. - Govorila je veoma tiho. Imao je osjećaj da se svim silama nastoji kontrolirati. Nisam te vidjela.

Arcadia se lagano namrštila, ali ni na koji drugi način nije pokazala iznenañenje. Pitao se što bi bilo potrebno da se ona uzruja. Mnogo, zaključio je.

- Hvala što si došao - Zoe je rekla istim tonom glasa kakvim bi se možda koristila za izražavanje svoje zahvalnosti jer se pojavio na sprovodu.

- Nije baš da sam imao pametnijeg posla. Porumenjela je.

Sjeo je kraj nje, namjerno se malo gurnuvši u nju kako bi vidio što će učiniti. Reagirala je tako da se povukla u kut separea. Pobrinula se da meñu njima bude malo razdaljine. To nije dobar znak.

- Veoma ste brzo stigli - reče Arcadia.

- Volim ohrabrivati ponavljanje suradnje, ali moram priznati da nisam očekivao da ću tako brzo biti ponovno pozvan. - Pogledao je Zoe. - Sto se dogaña? Imaš još jednog sumnjivog klijenta?

- Ne - reče Zoe. - Ovo je osobni problem. Udobno se namjestio u separeu i jednu ruku spustio na naslon klupe. - Pričaj mi o tome.

Stegnula je prste jedne ruke na krilu u šaku. -Netko me ucjenjuje.

Dakle, sranje. Bolje da počne razmišljati kao profesionalac.

- Pričaj od početka - reče.

78

GIGA

Pogledala je Arcadiju, kao da traži potporu. Njezina je prijateljica lagano kimnula.

- Moj je muž ubijen prije dvije godine. Ustrijeljen je na stražnjem trijemu naše kolibe za odmor.

- Slušam.

- Preston je otišao do kolibe dan prije naše godišnjice braka. Sam. Nije mi rekao. Želio je pripremiti iznenañenje.

- Kakvo iznenañenje?

- Cvijeće. - Zoe se čeznutljivo nasmiješila. -Mnogo, mnogo cvijeća. Georgine, orhideje, goleme krizanteme. Napunio je kolibu cvijećem. Bilo ga je posvuda. U kuhinji, u kupaonici, u dnevnom boravku. Moj je muž predavao povijest umjetnosti na malenom fakultetu u sjevernoj Kaliforniji. U srcu je bio pravi romantik.

- Tako je. Romantik.

Njemu nikad ne bi palo na pamet kolibu u planinama napuniti cvijećem da bi priredio iznenañenje za ženu, pomislio je Ethan. Možda je to jedan od njegovih problema.

- Ondje je bio i dar za mene. - Zoe je ispružila prste, a zatim ih je opet stegnula u šaku. Fotoaparat.

Nešto na njezinu licu navelo ga je na jednu pomisao. - Ti si ga našla, zar ne?

Progutala je slinu. - Bila sam na trodnevnoj konferenciji u San Franciscu, ali smo se dogovorili da ćemo se naći u kolibi. Te sam ga večeri pokušala nazvati, ali nije mi se javio.

Bila sam malo zabrinuta, ali sam samoj sebi govorila da sigurno postoji savršeno dobro objašnjenje zašto se ne javlja na telefon. Ipak sam idućeg jutra ranije otišla s konferencije i odvezla se do kolibe.

- Nastavi - reče Ethan kad je odjednom zašutjela.

Duboko je udahnula nastojeći se smiriti. - Čim sam otvorila vrata, shvatila sam da se nešto užasno dogodilo.

- Sto si vidjela?

- Razbijene vaze i polomljeno cvijeće svuda naokolo. Netko je nogom zdrobio fotoaparat.

Meni se činilo da je došlo do žestoke borbe. Ali je policija naglasila da je Preston ustrijeljen na stražnjem trijemu. Očito je izišao po drva za ogrjev. Nije bilo nikakvih pokazatelja da je uopće vidio svojeg napadača, a kamoli da se pokušao opirati.

- Kako je policija objasnila situaciju?

- U tom je području neki lopov provaljivao u prazne kolibe - reče Zoe. - Mislili su da je ustrijelio Prestona iz zasjede, a zatim ušao u kolibu kako bi ukrao što god je mogao.

- Što su rekli za razbijene vaze i fotoaparat?

- Zaključili su da ih je ubojica razbio u napadaju bijesa i frustriranosti jer u kolibi nije našao gotovine ni dragocjenosti.

- Što je bilo s novčanikom tvojega muža?

Oklijevala je. - Našli su ga u blizini. Bio je prazan. Pretpostavka je glasila da ga je lopov odbacio nakon što je uzeo kartice i gotovinu.

- Prazan novčanik na neki način potkrepljuje teoriju policije - blago je rekao.

- To mi je jasno - odbrusila je, odjednom ljutita. - Ali odbijam vjerovati da je Prestona ubio lopov u prolazu.

- Što misliš da se dogodilo?

- Uvjerena sam da je mojega muža ubio njegov bratić, Forrest Cleland.

- Motiv? - upita Ethan.

- Kontrola nad obiteljskom kompanijom, Cleland Cage, Inc. Utemeljili su je Prestonov djed i prastric. Preston osobno nije aktivno radio u upravi. Njegova je strast bila poučavanje. Ali je posjedovao dionice koje su mu omogućavale kontrolu, a svoju je odgovornost prema tvrtki i obitelji Cleland ozbiljno shvaćao.

- A Forrest?

79

GIGA

- Forrest Cleland je sadašnji izvršni upravitelj. On i Preston se nisu dobro slagali. Malo prije umorstva Preston i Forrest su se svañali oko velike kupovine za koju je Forrest želio dobiti odobrenje upravnog odbora. Preston je bio uvjeren da Forrest ugrožava budućnost kompanije.

Namjeravao je onemogućiti projekt, što mu je dopuštao njegov paket dionica. Forrest je bio bijesan.

Definitivno je vrijeme za profesionalno razmišljanje. Ethan je iz džepa na košulji izvadio notes i kemijsku olovku. Stavio ih je na stol.

- Misliš da je Forrest Cleland ubio tvojega muža jer mu je Preston stajao na putu, je li tako?

- Da - reče Zoe. - Da, vjerujem da se točno to dogodilo. Forrestov bi plan savršeno uspio da nije bilo jedne sitnice. Preston je, malo prije smrti, unio znatne promjene u svoju ostavštinu.

Meni je ostavio cijeli svoj paket dionica.

Ethan je rubom notesa lupkao po stolu. - Ti sad kontroliraš taj paket?

- Ne baš - rekla je. - To je duga priča. Ali ide otprilike ovako. Mislim da je Preston počeo sumnjati da bi Forrest mogao biti opasan. Svoje je dionice ostavio meni uz uvjet da, ako ja umrem, bez obzira u kakvim okolnostima, dionice idu u fond kojim će upravljati banka.

- Tko će imati koristi od fonda? - upita Ethan.

- Svi članovi obitelji Cleland koji u vrijeme moje smrti budu mlañi od deset godina. - Hladno se osmjehnula. - Clelandi su prilično veliki klan. Trenutno ima mnogo djece mlañe od deset godina. Najmanje petnaest ili dvadeset. Ni oni ni njihovi roditelji nemaju pristup fondu sve dok potomci ne navrše trideset godina.

Ethan je malo razmišljao o tome. Potom je kim-nuo, impresioniran. - Nije osobito teško osporiti oporuku, ali je gotovo nemoguće razbiti dobro osmišljen fond.

- Da. Preston je znao što radi. Pokušavao me zaštititi.

- Da vidim jesam li dobro shvatio. Tu je najvažnije da se Forrest ne može dokopati dionica ako se tebi nešto dogodi, kao ni bilo tko drugi u obitelji. Vrlo lukavo.

Arcadia se malo pomaknula u kutu separea. -Ipak ne dovoljno lukavo, kako se pokazalo.

Ethan ju je pogledao, a potom se opet okrenuo prema Zoe. - Želiš li mi to objasniti? - reče.

- Postojala je jedna rupa u Prestonovu planu -tiho će Zoe. - Točno je da se Forrest ne može dokopati dionica ako ja umrem. Ali odvjetnici su nagovorili mojega muža da unese mogućnost obavljanja rutinskih poslova u slučaju privremene hitnoće.

- Kao na primjer?

Lagano je zamahnula rukom. - Recimo da sam na neko vrijeme onesposobljena uslijed nesretnog slučaja ili kirurškog zahvata. Može se zamisliti da bi moglo doći do situacije koja bi mi privremeno onemogućila voñenje poslova. Preston nije želio da dionice u tom slučaju odu u fond namijenjen djeci jer ih nikad ne bih uspjela dobiti natrag.

- Sudbina je htjela - suho će Arcadia - da do privremene hitnoće doñe oko šest mjeseci nakon umorstva Prestona Clelanda.

Ethan je bio u iskušenju da poñe u tom smjeru, ali ga je iskustvo naučilo da se mora fokusirati. -Kako funkcionira taj mehanizam za kratkotrajne hitnoće?

- U slučaju da sam na neko vrijeme onesposobljena - reče Zoe - ubacuje se opozivi fond koji dopušta da upravni odbor glasa na temelju mojih dionica. Opozivi fond ostaje u funkciji dok ga ja pismeno ne opozovem. Kako stvari sada stoje, Forrest kontrolira upravni odbor, a time i glasove.

- Jer si ti onesposobljena?

- Tako mi kažu.

- Meni izgledaš sasvim u redu. Kako si točno onesposobljena?

Pogledala ga je nedokučivim očima. - Kažu da sam luda.

Zavladala je kratka tišina. Džez je ispunjavao polumrak oko njih.

- Želiš li mi to ponoviti? - tiho će Ethan.

80

GIGA

Zoe je stiskala i opuštala šaku u krilu. - Dragi bratić mojega muža uspio me strpati u ustanovu.

- U ustanovu - ponovio je veoma precizno i veoma bezizražajnim tonom.

-Da. - Priznajem da nisam upoznat sa zakonima koji se tiču takvih stvari - oprezno je rekao - ali imao sam dojam da je u današnje vrijeme prilično teško nekoga zatvoriti u ustanovu protiv volje te osobe. Zoe stegne čeljust. Vidio je da je stisnula zube. Vjerojatno se pita vjeruje li on u njezinu priču. Opravdana zabrinutost. On se to isto pitao.

- Forrest je imao pomoć s papirologijom i pravnim stvarima - rekla je.

- Od koga?

- Od dr. lana Harper a, ravnjatelja privatne psihijatrijske bolnice u Kaliforniji koja se zove Candle Lake Manor. Nemam pojma koliko mu je Forrest plaćao da me drži drogiranu, zaključanu i onesposobljenu. Ali sigurna sam da je riječ o povećem iznosu.

U redu, imao je osjećaj da će ovo postati čudno, podsjetio se.

- Vidim da trenutno nisi u toj bolnici Candle Lake Manor - reče. - Umjesto toga sjediš u džez-klubu u Whispering Springsu.

- Pod drugim imenom - reče Zoe. Promatrala ga je odlučnim izrazom lica, ali nije uspjela posve prikriti očajanje. - Gledaš pravu bjegunicu iz staromodne ludnice.

- To je čudno, ne izgledaš kao da si luda. Raširila je šaku na stolu. - Dopusti da ti objasnim kako se to dogodilo.

- Bilo bi lijepo čuti objašnjenje.

- Onoga dana kad sam u kolibi našla Prestonovo tijelo, bila sam doista luda. Znala sam da su ga ubili, a policiji sam rekla da sumnjam na Forresta. Mislili su da sam histerična. A ja ne mogu tvrditi suprotno.

- Mnogi bi ljudi postali histerični u takvoj situaciji - reče Ethan.

- Istina. Ali sam takoñer bila sigurna da imam pravo. Dala sam izjavu na policiji i otišla kući, očekujući da će se pokrenuti kotači pravde. Nažalost, nije bilo dokaza koji bi povezivali Forresta sa zločinom. Nitko nije uhićen. Čovjek koji je provaljivao u kolibe na koncu je uhvaćen, ali nije priznao umorstvo. Nakon tri mjeseca shvatila sam da će Prestonov ubojica ostati nekažnjen.

- Sto si učinila?

- Nisam znala što bih trebala učiniti. Počela sam se pitati jesam li ja možda u krivu, a policija ipak ima pravo. U meñuvremenu, borila sam se s tugom i emocionalnim traumama. Zatim je tu bila i poslovna strana situacije. I tako, jedno s drugim, prošla su još tri mjeseca prije nego sam opet uspjela jasno razmišljati.

- Koji je bio tvoj sljedeći korak?

- Vratila sam se u kolibu - rekla je.

- Kako bi spakirala stvari svojega muža?

- Da. - Pogledala je u stranu. Zagledala se u glazbenike. - Kako bih spakirala njegove stvari.

To je bio prvi put da sam išla onamo nakon onoga dana kad sam ga našla. Dugo sam sjedila na kauču prisjećajući se kako su vaze bile razbijene i cvijeće razbacano po sobi. I razmišljala sam o razbijenom fotoaparatu. Sto sam vise razmišljala o tome, to sam bila sigurnija da se obrazac uništavanja jednostavno ne uklapa u sliku frustriranog ubojice koji nije našao dovoljno gotovine kod svoje žrtve.

- Što misliš, kako bi izgledala ta vrsta uništavanja? - pitao je. Shvatio je da ga istinski zanima njezino rezoniranje.

- Ne znam. - Odmahnula je glavom. - Samo mi se činilo da bi ljutiti ubojica, koji je bio bijesan jer nije našao dovoljno novca, vjerojatnije razbio prozore ili razbijao namještaj.

Sad je veoma oprezno birala riječi. Nije baš lagala, ali mu nije govorila ni punu istinu. Već je to doživio. Klijenti to često čine.

81

GIGA

Spustio je pogled na svoje bilješke.

- Ovo je nešto poput onih skupih plahta u kući Davisa Masona, zar ne? - pitao je. - Nešto se sasvim ne uklapa, pa ti doñeš do zaključka koji odgovara tvojoj teoriji.

- Valjda bi se moglo tako reći. - Pogledala ga je žarkim očima. - Ali doista vjerujem da je Preston poznavao svojeg ubojicu. Mislim da mu je otvorio vrata. Moralo je doći do borbe.

Možda su se prepirali i stigli do tučnjave. To bi objasnilo sve razbijene vaze i zdrobljeni fotoaparat. Mislim da se nakon svañe Forrest vratio kako bi iz zasjede ustrijelio Prestona.

Kratko je razmišljao o tome. Bilo je moguće. Davno je naučio da je gotovo sve moguće kad je riječ o umorstvu.

- Zacijelo si Forresta suočila sa svojim optužbama nakon tog odlaska u kolibu? - pitao je.

- Da. Ali bojim se da to nisam izvela osobito vješto. Izazivala sam... scene. Nekoliko njih.

Dvije najupečatljivije zbile su se kad sam otišla k Forrestovoj kući i pred njegovom mu ženom dobacila optužbe u lice. Do druge je došlo kad sam upala na sastanak upravnog odbora tvrtke.

- Optužila si Forresta za umorstvo pred njegovim upravnim odborom?

Uzdahnula je. - Kao što sam rekla, nisam se ponašala na osobito diplomatski način.

- Ne, to mi je jasno. Što se dogodilo?

- Ne znam što sam se nadala da ću postići. Možda sam mislila da ću dobiti potporu od nekolicine članova odbora. Meñutim, svi su me gledali kao da sam...

- Poludjela.

- Ukratko rečeno, da. - Slegnula je ramenima. -Bilo je još nekoliko sličnih incidenata. Policija nije bila zainteresirana. Forrest ih je sve uvjerio da ima neoboriv alibi za dan kad je Preston ubijen. Svi ostali u obitelji Cleland bili su zadovoljni teorijom policajaca da je lopov bio ubojica. Htjeli su da sjednem i šutim. Nikad nisam bila popularni dodatak klanu.

- Zašto ne?

- Nisam imala novca. Nikakvog zaleña. Nikakvih društvenih veza.

- Zacijelo si postajala sve više frustrirana - rekao je.

- O, da. Da, postala sam veoma frustrirana. Zato sam postala glasnija. Nekoliko tjedana kasnije Forrest je pozvao dr. Harpera. Ne znam kako je saznao za njega i njegovu bolnicu. Ali rekao je Harperu da sam postala iracionalna i iznosim divlje prijetnje. Rekao je da me ne želi predati policiji jer sam, na kraju krajeva, ipak dio obitelji. Harper mu je obećao da će se veoma dobro skrbiti za mene. Tako je i bilo.

- Sto je Harper učinio?

- Ustvrdio je da predstavljam prijetnju za sebe i ostale. - Zoeina su se usta iskrivila. - A zatim me počeo kljukati lijekovima.

- Davao ti je lijekove?

- O, da, davao mi je lijekove.

Zatvorila je oči. Potiskuje suze ili sjećanja, ili oboje, pitao se.

Kad je podigla kapke, vidio je hladan gnjev u njezinim očima. Ali glas joj je bio neprirodno miran. - Prvi su me put doslovce morali obuzdati čuvari koji su me držali dok sam dobivala injekciju nečeg veoma jakog. Probudila sam se u malenoj sobi u Xanaduu.

- Xanadu?

Zoe je razmijenila pogled s Arcadijom. - Naš nadimak za Manor.

Ethan uzdigne obrve i pogleda Arcadiju. - I vi ste ondje bili pacijentica?

- Neko vrijeme. - Arcadia nije objašnjavala.

- Još jedna bjegunica?

- Hmm. - Živite pod lažnim imenom? Arcadia ništa nije rekla.

Zoe je pročistila grlo. - Tek toliko da se zna, moj identitet zapravo nije lažan. Više je prikriven.

82

GIGA

- Bi li to objasnila? - uljudno je pitao. Arcadia je odgovorila.

- Ja imam vezu - tiho reče. - Prije nego sam odvedena u Candle Lake Manor, pobrinula sam se za neke stvari. Netko u koga sam imala povjerenja i tko je sad mrtav povezao me s online trgovcem identitetima po imenu Merchant. Veoma je tajnovit. Treba imati posebnu lozinku samo za uspostavljanje kontakta s njim, a prihvaća samo odreñene klijente. Meñutim, ako dospijete na njegov A-popis, nudi niz različitih usluga. Prodat će vam posve nov život, ako želite poći tim putem. Ali Zoe je samo željela neko vrijeme ostati skrivena.

- Zapravo - reče Zoe - moram zadržati svoj stari identitet kako bih bila sigurna da ću ponovno uspostaviti kontrolu nad paketom dionica kompanije Cleland. Ne znam što bi se dogodilo, u legalnom smislu. S mojim statusom vlasnika dionica kad bih posve promijenila identitet.

- Zoe Luce je tvoje pravo ime? - upita Ethan.

- Na neki način. Zoe je zapravo moje srednje ime. Luce je moje djevojačko prezime. Nikakav zakon ne kaže da ga se ne smije ponovno rabiti.

- Imena ne znače osobito mnogo kad nekoga tražiš - reče Ethan. - Postoje stotine, čak tisuće ljudi s istim imenima i prezimenima. Jedino su važni brojevi. Zacijelo ne rabiš svoje stare kreditne kartice ili bankovne račune. Ali što si napravila s brojevima socijalnog osiguranja i vozačke dozvole?

- Merchant mi je ponudio nešto što on naziva online velom od paukove mreže - rekla je. - Ne razumijem sve tehničke pojedinosti, ali to zapravo znači da se sva raspitivanja o mojim osnovnim brojevima identiteta preusmjere na njega. Obećao je da će svatko tko me bude tražio dobiti prikladne odgovore.

- Legitimna raspitivanja od strane vlade ili snaga zakona i reda dobila bi istinu, zacijelo.

- Da, ali nije bilo raspitivanja s te strane. Odmahnula je rukom. - Sigurno nikad nisam vlastima ili policiji pružila nikakav razlog da me provjeravaju. Što se tiče drugih online tragača, Merchant je tvrdio da će za njih zamutiti vodu. Činilo se da djeluje. Uskoro nakon što smo pobjegle, obavijestio nas je da je neki istražitelj, kojeg je angažirao Candle Lake Manor, pokušao pronaći Arcadiju i mene. Uvjeravao nas je da je ubacio lažnu priču iz nekih meksičkih novina o tome da smo navodno poginule u požaru u nekom hotelu.

- Merchant nas nije obavijestio o drugim raspitivanjima - zaključi Arcadia. - Ali netko je očito našao Zoe. Toliko o preseljenju u manji gradić gdje će slučajevi biti jednostavniji, a on će moći imati normal-niji društveni život, pomislio je Ethan. Posao se brzo komplicira ovdje, u Whispering Springsu, a on spava sa ženom koja je pobjegla iz bolnice za mentalne bolesnike.

- Provela sam šest mjeseci u Candle Lake Manoru - reče Zoe. - Jednako kao da sam bila u zatvoru. - Žalosno se osmjehnula. - Osim, nara-vno, što sam dobivala terapiju.

- Kako ste pobjegle? - upita Ethan.

Zoe je vrh prsta stavila u sredinu koktel-ubrusa, a drugim je prstom vrtjela maleni papir u obliku kvadrata. Činilo se da pomno razmišlja o pitanju.

- To je još jedna duga priča - reče. Prestala je vrtjeti ubrus. - Zar je doista odmah sad želiš čuti?

- To može čekati - rekao je. Ali ne dugo, pomislio je. - U redu, prijeñimo na dio koji uključuje mene.

- Ucjenjivačka prijetnja - reče Zoe. - Zacijelo osoba koja te pronašla prijeti da će to reći nekome drugome.

- Tako se čini. - Posegnula je u svoju veliku crnu torbu i izvadila list poslovnog papira. Bez riječi mu ga je pružila. - Ovo sam večeras našla u svojem krevetu.

- Ušao je u tvoj stan? - Nastojao je da pitanje zvuči službeno, ne želeći je prestrašiti.

- Da. Točno zna gdje živim, a znao je i kako će proći kraj svih mojih brava.

To nije dobra vijest, pomislio je Ethan.

83

GIGA

Proučavao je maleni logotip zdanja na jezeru. -Candle Lake Manor. To je sve. Nema adrese ni broja telefona.

- Naravno da nema. - Arcadia je podigla svoju šalicu i polako pijuckala. - Dr. Harper se oslanja na preporuke. Ne vjeruje u reklamiranje. Diskrecija i privatnost su stupovi na kojima počiva njegov posao.

- Candle Lake Manor je ona vrsta mjesta kamo možeš strpati svojeg ludog strica i biti siguran da tvoji prijatelji u jedriličarskom klubu nikad neće saznati da imaš neke neugodne gene u obitelji -reče Zoe. - To je veoma, veoma privatna ustanova - doda Arcadia.

- Spokojno mjesto osmišljeno da pruža mir i sigurnost - promrmlja Zoe. - Pozitivno okruženje u kojemu senzibilni pojedinci koji se ne mogu nositi s problemima normalnog svakodnevnog života mogu napredovati i živjeti u mirnoj, sreñenoj sredini.

- Citiraš, pretpostavljam? - Ethan nije podigao pogled s ucjenjivačke poruke.

- Čula sam kako dr. Harper novim klijentima pokazuje ustanovu - reče Zoe. Ethan podigne ucjenjivačku poruku. - Smijem li ovo zadržati?

Iznenadio se kad je Zoe oklijevala. - Ne znam. To je jedini dokaz što ga imam.

Ljutilo ga je što nema potpuno povjerenje u njega. Zatim se sjetio da žena koja je navikla da se sumnja u njezin zdrav razum ima pravo biti oprezna po pitanju svega što potvrñuje njezinu priču.

- Jasno mi je da je ovo tvoj dokaz - strpljivo je rekao. - Zato mi je potreban.

Ugrizla se za usnu, razmijenila pogled s Arcadijom, a zatim kimnula. - Dobro.

Presavio je papir i spremio ga u džep na košulji. - Čini se da će ti se uskoro javiti osoba koja je ovo ostavila. Imaš li neku ideju o tome tko te mogao naći i kako?

Zoe i Arcadia ponovno su malo neverbalno komunicirale. Zatim je Zoe opet zavukla ruku u torbu i izvukla još jedan list papira.

- Mislimo da to gotovo sigurno mora biti netko iz Candle Lake Manora - rekla je. - Napravile smo popis.

- To je početak.

- Ima još nešto što bi trebao znati - oprezno je rekla. - Moram ostati skrivena još samo šest tjedana.

- Sto će se dogoditi za šest tjedana?

- Osvetit ću umorstvo svojega muža. - Oči su joj se zazarile. - Neće ni izbliza biti dovoljno, ali ipak nešto.

Osjetio je žmarce. - Što ćeš učiniti?

- Uništiti jedino na svijetu do čega je Forrestu Clelandu doista stalo. Cleland Cage, Inc.

84

GIGA

17 Ethan je narednog jutra ušao u knjižaru malo iza osam sati. Singleton se pojavio iz polumraka.

- Rano si danas stigao - reče Singleton.

- Imam novi slučaj i trebaju mi konzultacije.

- Posao se razvija, eh?

- Ponovno isti klijent.

- To bi bila dekoraterka interijera? - Singleton se nasloni na pult. - Ima još jednog sumnjivog klijenta? Znaš, čini mi se da se ovdje razvija obrazac. Odigraj svoje karte kako treba i ovo bi moglo zao-kupiti puno radno vrijeme Truax istraga.

- Netko je ucjenjuje.

Singleton sjedne na stolac. - Nije dobro.

- Nije. - Ethan stavi iznuñivačku poruku na sta-klenu površinu pulta. - Pokušavam naći sve što je moguće o toj psihijatrijskoj bolnici. Ravnatelj je dr. Ian Harper. Malo sam tražio online sinoć i jutros, ali ništa nisam našao. Nemam vremena opet poku-šavati. Možeš li ti malo čeprkati umjesto mene?

Naravno. - Singleton se sagnuo i proučio poruku. - Nije osobito originalno. Izrezao je slova iz nekih novina.

- Gad je to ostavio u Zoeinu krevetu. Singleton uzdigne obrvu. - Sto znači da je ovdje, u gradiću. Ili je barem sinoć bio.

- Takoñer znači da zna obijati brave - reče Ethan. - Zoe ima dobre brave na svojim ulaznim vratima.

Singleton podigne pogled. - Mogao je podmititi upravitelja.

Ethan odmahne glavom. - Zoe mi je rekla da ih je dala krišom promijeniti nakon što se uselila.

Nije dala ključ upravitelju.

- Dobro, znači tražiš nekoga tko zna obiti bravu i tko se vjerojatno nalazi negdje u blizini.

- Najvjerojatnije je povezan s tom bolnicom Candle Lake Manor. Zoe mi je dala popis imena nekih ljudi koji ondje rade. Jutros ću početi nazivati njihove urede, vidjeti je li netko od njih službeno odsutan. Ako je kasno sinoć bio u Whispering Springsu, još se nikako nije mogao vratiti natrag u svoj ured u Candle Lake Manoru. Provjerio sam letove.

- Shvaćam. Ako netko nije ondje gdje bi trebao biti, možeš ga početi tražiti u Whispering Springsu.

- Takav je plan.

Singleton ustane sa stolca. - Pogledat ću što mogu saznati o tom Candle Lake Manoru.

Privatna psihijatrijska bolnica, rekao si? Smijem li pitati kako je Zoe povezana s tim?

- Moja klijentica bi taj podatak radije zadržala u tajnosti.

- Shvaćam. - Singleton kimne. - Bila je pacijentica ondje. Bez brige, kao tvoj povremeni konzul-tant, smatram se obveznim poštivati politiku povjerljivosti Truax istraga, bez obzira na to kakva ona bila.

- I mislio sam da ćeš to tako doživljavati.

- Pitam samo iz radoznalosti, je li Zoe otpuštena iz tog Candle Lake Manora jer joj se stanje poboljšalo?

- Ne, pobjegla je.

- Bjegunica iz umobolnice. Mora ti se priznati, Truax, kad je riječ o klijentima i ženama, doista ih znaš izabrati.

- Kad počinješ s novim poslom i novim društvenim životom, ne možeš biti previše izbirljiv.

O, da, ima još nešto. - Izvadio je notes. - Zoe je kupila nekakvo prikrivanje identiteta od online trgovca identitetima koji sebe naziva Merchant. Tip navodno ima sjajno osiguranje. Ali netko je pronašao podatke o Zoe. Želio bih točno znati kako se to dogodilo.

Singleton je očito bio zaintrigiran. - Ne postoji ništa što bi se moglo opisati kao savršena

85

GIGA

online sigurnost. Znaš li kako se može kontaktirati tog tipa?

- Arcadia mi je dala posebnu lozinku. - Ethan opet izvadi notes iz džepa, otvori ga i pročita podatak Singletonu.

- Vidjet ću što mogu učiniti. - Singleton je proučavao lozinku. - Trebalo bi biti zanimljivo. lithan je izišao na hodnik i uspeo se stubama. Ušao je u svoj ured, sjeo za pisaći stol i iz ladice i dio notes.

Podigao je telefonsku slušalicu i dao se na posao.

- ... preporučili su mi dr. Harpera...

- Dr. Harper je trenutno s klijentom i njegov je raspored popunjen za danas poslijepodne.

Smijem li pitati tko vam je dao preporuku?

- Ovo je veoma privatna stvar. Nazvat ću drugi put.

Ethan je spustio slušalicu i pokušao ponovno.

- ... Ovdje je Bob iz garaže. Je li Ron ondje? Moram s njim razgovarati o njegovu automobilu.

- Ron danas nije dežuran. Je li vam on dao ovaj broj? Ne bi smio primati pozive na poslu...

- ... moram razgovarati s Erniejem o njegovu posljednjem čeku za stanarinu. Odbijen je...

- Ernie ima slobodan dan. Ionako ne smije primati privatne pozive na ovaj broj. Morat ćete ga nazvati kući...

Imao je sreće s četvrtim pozivom.

Ethan je ušao u njezin ured malo iza devet, sjeo na jednu od stolica za klijente, ispružio noge, nagnuo se unatrag i isprepleo prste iza glave. Osjeća se kao kod kuće, mrko je pomislila. Pa, od početka je znala da će katkad vjerojatno biti iritantan.

- Sto mi možeš reći o Leonu Gradyju? - reče. Preplavio ju je val hladnoće. - Dakle, on je taj?

- Mogao bi biti. Čuvari koje si spomenula, Ron i Ernie, danas nisu dežurni pa nisu bili dostupni. Vjerojatno bi i oni mogli biti sumnjivi, ali Grady me najviše zanima. Jutros sigurno nije u svojem uredu u Candle Lake Manoru, a službena verzija glasi da je na službenom putu.

- On je šef osiguranja u Candle Lake Manoru.

- To si mi i sinoć rekla. Objasni mi kako je mogao doći do resursa da te pronañe i zašto bi mogao znati obijati brave. Možeš li ga opisati?

- Nizak. Krupan. Prorijeñena kosa. Ne odijeva se osobito elegantno. - Prekinula se nastojeći se prisjetiti svih pojedinosti. - Rekla bih da je kasnih pedesetih godina. Odgovoran je izravno dr. Harperu. Vjerojatno se nije dobro proveo kad je Harper otkrio da smo Arcadia i ja nestale.

- Je li Grady dobar na kompjutoru? Dovoljno vješt da ti uñe u trag?

Nabrala je nos. - Prema onome što sam vidjela, ne bih rekla da je osobito dobar u bilo čemu, ali možda se snalazi na kompjutoru. Jednostavno ne znam.

- Spomenula si njegovu odjeću? Kako se odijeva?

- Kad god sam ga vidjela u hodnicima Candle Lake Manora tijekom tjedna, obično je na sebi imao loše odijelo. Ali jednom ili dvaput je došao za vikend, zbog nekakve hitnoće. Čini mi se da je u tim prigodama nosio jeftine polo-majice i hlače od sintetike. Imao je i veoma kričav dijamantni prsten. Arcadia je prilično sigurna da dijamant nije pravi.

- Automobil?

- Crveni porsche. To je njegov ponos i dika. Običavala sam ga vidjeti na parkiralištu i čula sam kako čuvari pričaju o njemu.

Ethan je razmislio o tome, a zatim je zanemario taj podatak. - Vjerojatno ga ne vozi. Previše upada u oči. Naočale? Ožiljci? Tikovi?

- Naočale za sunce. Mislim da idu uz porsche. Ne sjećam se nikakvih ožiljaka.

- Dobro. - Ethan spusti ruke i ustane. - Idem. Ako se sjetiš još nečega, nazovi me.

- Čekaj. - Skočila je na noge. - Kamo ideš?

- Otkriti je li Leon Grady u Whispering Springsu.

- Kako to kaniš otkriti?

86

GIGA

- Na tradicionalan način. Tražit ću ga.

Već je bio kraj vrata i uhvatio kvaku. Osjećala je kako njime struji kontrolirana energija. U lovu, pomislila je. Čini ono što je za njega prirodno.

- Ethane?

Zastao je na vratima i pogledao je. - Da? - Čuvaj se.

Doimao se iznenañenim. Potom se osmjehnuo.

- Uvijek - reče.

Nestao je prije nego je dospjela još nešto reći.

Vratio se u svoj ured, otvorio telefonski imenik i počeo birati brojeve. U Whispering Springsu i okolnom području ima mnogo odmarališta, hotela i motela. Ovo je ipak Arizona, raj za ljubitelje golfa i sunca. Ali je uvelike smanjio popis kad je izbacio skupe objekte. Imao je osjećaj da je Grady vrsta čovjeka koji će se ugodnije osjećati u skromnijem okruženju.

Ucjena, sama po sebi, iziskuje povučeno ponašanje.

Mislio je da takoñer može pretpostaviti da je Grady našao smještaj u blizini svoje mete.

Zasigurno želi pratiti Zoeino kretanje.

Bilo je nevjerojatno kako ljudi slobodno dijele informacije kad postaviš prava pitanja.

- ... pokušavam naći svojega strica. Ima Alzheimerovu bolest i opet je odlutao. Veliki upadljivi prsten. Prorijeñena kosa. Nikad ne biste rekli da je bolestan. Neprestano mijenja ime jer ne može zapamtiti svoje. Doista smo zabrinuti za njega...

U jedanaest i trideset toga jutra stigao je na šljunkom pokriveno parkiralište motela Sunrise Suites. Na parkiralištu se nalazilo šest automobila. Fast-food restoran nalazio se na lijevoj strani. Na desnoj je bila stara, daskama zabijena kuća, a iza nje niz ruševnih skladišta koja su izgledala kao da su odavno napuštena.

Ethan je nekoliko minuta sjedio za volanom proučavajući maleni motel. Na većini su prozora draperije bile razmaknute ili samo djelomice navu-čene. No jedan je prozor bio posve zastrt prljavim zavjesama koje su visjele sa šipke.

Izišao je iz SLZV-a, uzeo kutiju s alatom i popeo se vanjskim stubama na drugom kraju zgrade. Hodao je balkonom na katu, zaustavio se ispred vrata koja su išla uz zatvorene draperije i pokucao.

Uslijedila je kratka stanka.

- Tko je?

Muški glas. Zasad je dobro.

- Oprostite što vam smetam, gospodine - rekao je Ethan nastojeći zvučiti kao da mu nije žao, već samo dosadno. - Moja je kompanija primila poziv upravitelja. U sobi ispod vaše curi voda. Pogledao sam ondje i prilično sam siguran da voda dolazi iz vaše sobe. Moram pogledati vašu kupaonicu.

- Vratite se kasnije.

- Zao mi je, gospodine, ovo je nekako hitno. Upravitelj bjesni zbog štete dolje. Moram to srediti.

- Dovraga s tim. Dobro, dobro, čekajte malo. Vrata su se malo kasnije otvorila. Kroz odškrinuta je vrata provirio krupan muškarac prorijeñene kose. Na sebi je imao izblijedjelu svijetlosmeñu polo--majicu i hlače od poliestera. Na jednom je prstu nosio doista velik, doista lažan dijamantni prsten. Pogledao je Ethanovu sivu radnu košulju i kutiju s alatom. Očito zadovoljan, koraknuo je unatrag.

- Požurite, može? Upravo sam usred posla. Ethan je u njegovu dahu osjetio miris tableta protiv žgaravice. Ušao je u sobu i zatvorio vrata.

87

GIGA

- Ovo neće dugo trajati, Grady - reče.

- Bolje da ne traje, pokušavam - Grady se naglo prekinuo. Usta su mu se otvorila, zatvorila, i opet otvorila. - Koji je ovo vrag? Kako znate moje ime? Tko ste vi?

- Zastupam damu koju pokušavate ucijeniti. Angažirala me da vas pronañem i pobrinem se da prestanete i odustanete. - Ethan trenutak zastane. - To znači da je dosta, usput rečeno.

- To je nemoguće.

- Pa, ne, nije. Želim reći, pogledajte koliko sam već napredovao. Pronašao sam vas. To je bio teži dio. Pobrinuti se da prestanete s iznuñivanjem bit će sitnica.

- Vi ste ludi.

- Čini se da u posljednje vrijeme ima mnogo toga.

- Slušaj me, ti glupi kujin sine - Zovem se Truax.

- Fućka mi se kako se zoveš. Ali dat ću ti besplatan savjet. Ako radiš za Clelandicu, uvalio si se u nevolje. Ona je pobjegla iz psihijatrijske bolnice.

- Da, da, znam. A ti si tip koji je trebao paziti da ostane pod ključem.

- Znaš li zašto je bila pod ključem?

- Čuo sam za mućku pod Harperovim nadzorom - reče Ethan. - Kako se, za odreñenu cijenu, pobrine za neželjene roñake. Dobar primjer lijepog marketinga.

- Mućku? Zar ti je to rekla? - Grady je iskrivio lice, a njegov je prezir bio jasno vidljiv. - A ti si povjerovao njezinoj priči. Sranje. Ili ti plaća gomilu novca ili spava s tobom. Koje od toga?

- To nije tvoj problem.

- Dopusti da ti kažem zašto su je njezini roñaci željeli maknuti s vidika - reče Grady. - Ona čuje glasove, čovječe. - Kažiprstom je pokazao uho i počeo ga okretati u krug. - U zidovima.

- Mislio sam da si zadužen za osiguranje u Candle Lake Manoru. Nisam znao da se baviš psihijatrijskim dijelom posla. Doista si svestran, Grady - Nisam jedan od psihića, ali sam prije odlaska napravio kopiju Clelandicina dosjea. Imao sam mnogo vremena otkako sam stigao ovamo, pa sam pročitao sve što piše o njoj. Završila je u Candle Lake Manoru jer je moćnog izvršnog upravitelja velike kompanije optužila da je ubio njezina muža.

Rekla je nešto o tome kako je čula vriskove u prostoriji u kojoj se to dogodilo.

Ethan se nasmiješi. - Hej, zar doista vjeruješ u te dosjee što ih Harper izmišlja za svoje klijente?

- U ovom slučaju, da - reče Grady, a sad je već brzo govorio. - Psihijatrica koja se njome bavila u Candle Lake Manoru, dr. McAlistair, u svojim je prvim bilješkama potvrdila tu pojavu. Zapravo, dr. McAlistair se osobno zainteresirala za slučaj. Nazvala ga je krajnje rijetkim primjerom auditivnih halucinacija.

- Jao. - Slušaj, prijatelju. Clelandica nije samo luda -opasna je. Kad su ona i još jedna pacijentica pobjegle iz Candle Lake Manora, gotovo su ubile dva čuvara.

- Dopusti da pogodim, taj incident niste prijavili policiji, zar ne?

Grady se namrštio. - Harper nije htio ni čuti za to. Jako mu je važno izbjegavati zanimanje javnosti. Njegovi klijenti ne žele nikakav publicitet.

- Sto je s čuvarima? Nisu li oni poželjeli obavijestiti policiju?

- Ne. Harper se pobrinuo da im se isplati šutjeti. Ali ja ti dajem činjenice. Žena je dokazana luñakinja, prijatelju. Da sam na tvojemu mjestu, pomirio bih se s gubitkom.

- Neobično je, ali upravo sam ja tebi kanio dati isti savjet - mirno će Ethan. - Pomiri se s gubitkom, i to brzo, jer ako ne nestaneš odavde, ja ću se obratiti policiji.

- Gluposti. - Grady se doimao trijumfalno. – Baš ništa ne možeš dokazati. Štoviše, Clelandica ti neće dopustiti da se obratiš policiji. Zna da bi uspostavili kontakt s njezinom obitelji i liječnicima čim bi saznali da je nedavno boravila na psihijatrijskoj klinici. Vratila bi se u

88

GIGA

Candle Lake Manor prije nego bi shvatila što se dogaña. Vjeruj mi, nema nikakvih izgleda.

Harper zna kako se rješavaju takve situacije. Čovječe, on je profesionalac.

Ethan odmahne glavom. - Neće se vratiti onamo ni pod kojim okolnostima. Planiram je na neki način osigurati.

Grady se prvi put doimao opreznim. - Kako ćeš ih, dovraga, spriječiti da je odvuku natrag u Manor ako je dobri doktori i njezina draga obitelj žele strpati natrag u obloženu sobu?

Ethan mu je točno objasnio kako kani zadržati Zoe izvan Candle Lake Manora.

On je doista zastrašujući tip. Truaxov je plan prokleto briljantan. Ako ga uspije izvesti.

Ali nakon što je vidio ledenu sigurnost u njegovim očima, Leon je bio prilično siguran da će kujin sin uspjeti.

Leon je stajao sam u sredini motelske sobe i pokušavao smisliti kako bi se mogao izvući iz situacije u kojoj se našao. Treba odati priznanje Truaxu. Smislio je sjajan plan. Clelandica bi mogla biti dovoljno očajna i dovoljno luda da na to pristane. Vjerojatno ne bi ni vidjela zamku što ju je Truax postavio za nju.

Znao je prepoznati mahera kad bi ga upoznao, mislio je Leon. Mrzovoljno je iz džepa izvadio bočicu, otvorio je i istresao nekoliko tableta protiv žgaravice na dlan. Kad sve ovo završi, morat će poći k liječniku zbog svojih želučanih problema. Pogoršavaju se.

Gurnuo je šaku tableta u usta i žvakao ih. Vrijeme je da promijeni taktiku. Nakon što Truax krene u akciju, sve će se raspasti. Leon je želio biti daleko prije nego se to dogodi.

Počeo je hodati amo-tamo po otrcanom sagu. Morao je smisliti plan B, i to brzo. Posjeduje dragocjene informacije. Ako ih ne može iskoristiti za ucjenjivanje Clelandice, morao bi naći drugoga kupca.

Pala mu je na pamet barem jedna osoba koju bi se dalo nagovoriti da mnogo plati kako bi saznala gdje se skriva luda žena. Meñutim, oklijevao je prije nego je nazvao. Jedno je baviti se odbjeglom pacijenticom, ali ga je zabrinjavala pomisao o pregovaranju s drugim potencijalnim klijentom.

Prestao je šetkati i zagledao se u veliku omotnicu na stoliću. Sadržavala je fotokopije Clelandičina dosjea. Kopirao je svaki papirić iz originalnog dosjea prije nego je otišao iz Candle Lake Manora. Ondje se nalazi i telefonski broj koji mu je potreban.

Zaputio se do stolića, podigao omotnicu i njezin sadržaj istresao na stol.

Podigao je list papira na kojem su se nalazili ime i adresa što ih je želio, neko ga vrijeme proučavao, a zatim je otvorio dosje i ponovno pročitao Harperove prve bilješke. ... Pacijentica je opsjednuta idejom da je Forrest Cleland ubio njezina muža. Pati od teških auditivnih halucinacija, tvrdeći da osjeća takozvane »vriskove« u zidovima kolibe gdje je pronañeno tijelo.

Pacijentica je iznijela ozbiljne verbalne prijetnje Forrestu Clelandu i zarekla se da će uništiti njega i tvrtku Cleland Cage, Inc. Pacijentica očito predstavlja opasnost za druge, te u svojem opsesivnom, haluci-nantnom stanju, vrlo vjerojatno i za sebe, kao i...

Leon je odložio bilješke i u usta ubacio još nekoliko tableta. Razlog iz kojeg se nećkao svoju ponudu iznijeti jedinom drugom potencijalnom klijentu bio je jednostavan. Dovoljno je znao o poslovnom stilu lana Harpera da bi pomislio kako je sasvim moguće da je pacijentica govorila istinu. Sasvim je moguće da je Clelandica bila u pravu kad je tvrdila da je njezina muža ubio izvršni upravile Ij tvrtke Cleland Cage.

Leon radije ni bi poslovao s čovjekom koji je sposoban ispaliti metak u mozak nekoga tko mu je stao na put. Ali više nije imao izbora. Truax se za to pobrinuo.

Vrijeme nije jedino čega mu brzo ponestaje, DO mislio je Leon. Njegova se zaliha gotovine opasno smanjila. Prije nego je otišao, ispraznio je svoj bankovni račun, ali to je bilo samo nekoliko stotina dolara.

89

GIGA

Živio je na račun korporacijske kreditne kartice i vlastitih kartica sve dok nije stigao u Whispering Springs. Tada je počeo trošiti svoju teško zarañenu gotovinu kako bi platio bijednu motelsku sobu i hranu u fast-food restoranu koja mu uništava želudac. Nikad se ne zna kad bi Harper mogao postati sumnjičav i doći na ideju da mu pokuša ući u trag uz pomoć kreditnih kartica. Račun za smještaj u motelu u Whispering Springsu, Arizona, bio bi ravan brzojavu što bi ga poslao Harperu i obavijestio ga da nije u L.A.-u gdje traži Clelandicu.

Mogao bi pokušati založiti prsten, ali je znao dovoljno o zalagaonicama da bi mu bilo jasno kako ne bi ni izbliza dobio njegovu pravu vrijednost.

U početku je sve izgledalo tako lako. Ući će i izaći s novcem Clelandice prije nego itko u Candle Lake Manoru shvati što se dogodilo. Zamišljao je sebe kako živi na plaži na Floridi ili na nekom otoku u Karibima prije nego Harper uopće shvati da ga je preveslao.

Ali Truax je upravo vješto uprskao stvar.

Priča njegova života, pomislio je Leon. Uvijek se nañe netko tko jedva čeka da ga zajebe.

Ako želi nešto izvući iz svega ovoga, mora malo riskirati. Morat će pritisnuti Forresta Clelanda prije nego čovjek shvati da će ga Truax uskoro srediti.

Osjećaj pečenja u njegovim prsima bio je gori nego ikad. Tablete mu baš nimalo ne koriste.

Posegnuo je za bočicom tekućeg sredstva protiv žgaravice koja se nalazila na komodi, otvorio je, nagnuo i popio nekoliko gutljaja.

Kad je vatra u njegovim prsima malo popustila, razmislio je o svojim prioritetima. Jedna je stvar kristalno jasna. Ne može se zadržavati u ovom bijednom motelu nakon što ga je Truax razotkrio.

Treba mu još malo gotovine kako bi otišao iz gradića, i to što prije. Srećom, napravio je planove za tu mogućnost.

90

GIGA

18 - Što je bilo? Što se dogodilo? - pitala je Kimberley Cleland.

Napeto je sjedila na kauču i gledala kako Forrest spušta slušalicu. Nešto je veoma loše.

Vidjela je to na njegovu licu. Rijetko je kad pokazivao bilo kakve snažne emocije, ali osoba koja je upravo s njim razgovarala uspjela ga je naljutiti. Znala je to jer je izgledao još hladniji i pribraniji nego inače, a to je nešto govorilo.

Forrest ima pedeset jednu godinu i u naponu je snage. Ima onu vrstu dobre grañe koja će privlačiti poglede i žena i muškaraca sve dok je živ. Visok sto devedeset centimetara, sjajno mu stoje po mjeri krojena odijela. Zahvaljujući svojoj prirodnoj karizmi i autoritetu, uspijeva držati pod kontrolom upravni odbor tvrtke i članove svoje obitelji koji se neprestano svañaju i sukobljavaju. Uglavnom.

Ona je njegova druga žena. Kad se prije tri godine udala za njega, pogriješila je pomislivši da je njegovo naoko nepresušno vrelo hladne samo kontrole odraz njegove snage. Negdje u tom razdoblju shvatila je koliko je golema njezina pogreška. Forrest nije snažan. On je hladnokrvan.

Posve ga je pogrešno procijenila. On je zapravo nije volio. Oženio ju je jer potječe iz pravih društvenih krugova i jer ima prave društvene veze, jer je privlačna i jer je osamnaest godina mlaña od njega.

Kad stigne do četrdesete, vjerojatno će je zamijeniti novijim modelom. Možda neće ni toliko izdržati. U posljednje je vrijeme osjećala da postaje nemiran. Ne bi se iznenadila da je vara. S njom je varao svoju prvu ženu prije nego se razveo.

- To je bio čovjek koji tvrdi da zna gdje se trenutno nalazi Sara Cleland - bezizražajnim tonom reče Forrest.

Zurila je u njega trgnuvši se iz razmišljanja. -Sto, zaboga?

- Ponudio je da će mi prodati tu informaciju za poveći iznos.

- Ne razumijem. Sara je u Candle Lake Manoru.

- Prema tvrdnjama čovjeka na telefonu, već godinu dana nije ondje.

- Ali to nema nikakva smisla. Plaćali smo račune. Mora biti u Candle Lake Manoru.

- Postoji način na koji možemo saznati je li ondje ili ne. - Forrest posegne u tanku aktovku kraj svojih nogu i izvadi maleni dlanovnik. Pritisnuo je jedan gumb i nekoliko sekunda proučavao ekran, Zatim je ponovno uzeo telefonsku slušalicu.

Kratko je razgovarao s osobom koja se javila u Candle Lake Manoru.

- Nije me briga ako je na terapiji - prasnuo je. - Dovedite je do telefona.

Uslijedila je napeta tišina.

- Želim razgovarati s Harperom - Forrest reče svojim zapovjednim glasom. - Odmah.

Kimberley je trzavim pokretom ustala i pošla prema ormariću s alkoholnim pićima. Natočila si je čašicu iz prve boce koja joj je došla pod ruku, uopće ne pogledavši etiketu, te sa sve većim osjećajem panike slušala ostatak jednostranog razgovora.

- Nemojte mi srati o njezinom krhkom mentalnom stanju - blago će Forrest. - Izgubili ste je, zar ne? Otkad je nema?

Kimberley je popila dugi gutljaj i tupo zurila u prekrasan pogled na zaljev San Francisca.

Zapravo joj je trebala jedna od onih malenih ružičastih pilula što ih drži u svojem ormariću s lijekovima, ali se to nije usudila uzeti pred Forrestom. Smatrao bi to znakom slabosti, mada je on razlog iz kojeg je bila primorana liječnika zamoliti da joj to propiše.

Forrest je spustio slušalicu i pogledao je preko sobe što ju je uredila njegova prva žena.

- Nema je - reče Forrest. - Harper je toliko priznao. Njegova je priča da je uspjela zbrisati prije nekoliko dana, te da su je našli. Tvrdi da je poslao neke ljude da je pokupe i da nema razloga za zabrinutost.

- Onda će biti u redu. Sve će biti dobro nakon što je vrate u Candle Lake Manor.

91

GIGA

- Nisam baš previše siguran u to. - Forrest ustane. - Dat ću Harperu dvadeset četiri sata. Ako do sutra ne vrati Saru onamo, uzet ću stvari u svoje ruke.

- Nagodit ćeš se s tom osobom koja je maločas nazvala? S čovjekom koji ti je na prodaju ponudio informacije o Sari?

- Bude li potrebno. Ovako ili onako, Saru treba pronaći i što prije vratiti u Candle Lake Manor. Ne mogu riskirati da se pojavi na godišnjoj skupštini dioničara.

Kimberley je opazila da joj se ruka trese. Veoma je oprezno spustila svoje napola popijeno piće i odložila čašu na vrh lakiranog ormarića. - Zar doista misliš da bi imala smjelosti pojaviti se na skupštini?

- Luda je, sjećaš se? Misli da sam ja ubio Prestona. Njezin je cilj uništiti mene i kompaniju.

Da, mislim da će se pojaviti ondje, osim ako je ne vratimo u Candle Lake Manor. - Forrest uzme aktovku i zaputi se prema vratima. - Bit ću u radnoj sobi.

Kimberley je gledala kako se udaljava od nje. To ju je podsjetilo na način na koji je njezin otac uvijek odlazio kad ga je trebala, na način na koji se svi udaljavaju od nje. Popila je još jedan gutljaj viskija. Skupo je piće imalo okus kiseline.

92

GIGA

19 - Rekao si Leonu Gradyju da ćeš učiniti što?

Zoe je bila tako zaprepaštena da je jedva uspijevala izgovarati riječi. Kao da joj je jezik upravo doživio kratki spoj. Njezin mozak, takoñer. Tupo je zurila u Ethana koji se izvalio na njezinoj stolici za klijente, povremeno pogledavajući na svoj sat. Nije tajio koliko mu se žuri otići. Zauzet čovjek koji ima mnogo posla i mora razgovarati s mnogim ljudima.

- Čula si me - rekao je. - Rekao sam Gradyju da ćemo se vjenčati.

Morala se silno potruditi da bi se pribrala. -Zašto?

- Mislio sam da je to očito.

- Ne - Zoe procijedi kroza zube. - Nije očito. Pokušaj mi to objasniti kratkim, jednostavnim riječima.

- Ne brini se, većina riječi koje znam su kratke i jednostavne. Dobro, ovako sam razmišljao.

Rekla si mi da su dionice što si ih naslijedila od Prestona sad u fondu koji možeš opozvati kad god želiš. -Da. - Tvoj je cilj nenajavljeno se pojaviti na godišnjoj skupštini dioničara, s papirologijom kojom opozivaš fond u ruci, te glasuješ na temelju svojih dionica na način koji će dovesti do neprijateljskog preuzimanja tvrtke Cleland Cage, točno?

- Da. - Ali ako te prije godišnje skupštine pokupe potrčkala iz Candle Lake Manora, tvoji će veliki planovi propasti.

- Angažirala sam te kako bi to spriječio, sjećaš se?

- Trudim se, gospoño. No moje je stručno mišljenje da bi ti brak donio mnogo više sigurnosti.

Zapravo bi cijelu ideju o povratku u Candle Lake Manor učinilo ništavnom.

Njezin je smućeni mozak napokon počeo shvaćati. - Jer bi ti, kao moj muž, mogao glasovati na temelju mojih dionica - polako je rekla. - Mogao bi glasovati u skladu s mojim željama i postići iste rezultate.

- Istina, ali zapravo je mnogo jednostavnije od toga. Kao tvoj muž, ja ti postajem najbliži rod.

Mogao bih pobiti svaku odluku po pitanju tvojeg zdravstvenog stanja što bi je mogli pokušati provesti Forrest Cleland ili bilo tko drugi, uključujući tvoje smještanje u psihijatrijsku bolnicu.

- Naravno - šapnula je. - To mi uopće nije palo na pamet. Čak i ako bi me uspjeli odvući natrag, ti bi me mogao izbaviti odande.

- Tako je. Ali ne vjerujem da će doći do toga. Kladim se da će, nakon što se pročuje da si se ponovno udala, svi umiješani u tu stvar odustati od svojih planova da te drže pod ključem i nestati u noći.

- Ozbiljno misliš, zar ne? - na koncu je pitala.

- Kad radim, uvijek sam ozbiljan. Najbrži, najjednostavniji način da se to obavi je kasnije tijekom poslijepodneva odletjeti u Vegas. - Opet je pogledao na sat. - Večeras ćemo se ondje vjenčati i sutra se vratiti u Whispering Springs.

- Doista bi to učinio za mene? Oženio bi me samo da bih bila izvan opasnosti tijekom narednih šest tjedana?

- Imaš li neku bolju ideju?

- Pa, nemam, ali ovo mi se čini malo pretjeranim.

- Hej, nije to ništa posebno. Vjeruj mi, već sam se mnogo puta ženio.

Ništa posebno.

- Valjda te se doista može smatrati stručnjakom na tom polju - neutralno će Zoe. - Točno. Ja sam stručnjak. Nakon godišnje skupštine na brzinu ćemo se razvesti i život će se vratiti u normalu.

Pročistila je grlo. - Po tebi to zvuči tako jednostavno.

93

GIGA

- I jest jednostavno.

Protrljala je sljepoočnice. - Dirnuta sam, doista jesam, ali ne mogu ti to dopustiti.

- Zašto ne?

Namrštila se. - Jer je previše opasno, naravno.

- Volio bih da mogu reći da je opasnost moje srednje ime, ali nije. Opusti se, ovo će uspjeti.

Vidjet ćeš.

Odmahnula je glavom. - Ne mogu ti to dopustiti. Zapravo bi se doveo u istu situaciju u kojoj se Preston nalazio. Zar ne shvaćaš? Forrest je ubio Prestona. Tko može reći da ne bi i tebe pokušao ubiti kad bi mislio da mu stojiš na putu?

Usta su mu se izvila u osmijeh. - Doista to ozbiljno misliš, zar ne? Zabrinuta si za mene.

- Znaš kako se ono kaže, ti zapravo nemaš konja u ovoj utrci, Ethane. Ne želim snositi odgovornost za opasnost u kojoj bi se mogao naći.

- Angažirala si me da riješim problem s ucjenjivanjem - blago će on. - Dopusti mi da radim svoj posao.

- Neću ti dopustiti da toliko riskiraš.

- Kao tvoj muž, neću biti u istoj opasnosti u kakvoj je bio Preston.

- Kako to misliš?

- Jedan mrtav muž koji je navodno bio žrtva naoružanog provalnika može se objasniti - rekao je. - Drugi mrtvi muž u ovoj bi situaciji izazvao sumnju i potaknuo postavljanje mnogih pitanja. Vjeruj mi, to je posljednje što bi Forrest želio ako pokušava izbjeći neprijateljsko preuzimanje. Treba punu potporu svojega odbora i svih važnih dioničara koje može pridobiti na svoju stranu.

Imao je pravo, ali to nije bila spremna priznati.

- Forrest će me najvjerojatnije pokušati podmititi kad sazna da sam te oženio - reče Ethan.

- Hmm. - To je jedini pristup koji ima smisla.

- Ako te doista pokuša podmititi? - pitala je. -Sto ćeš mu reći?

Ethan ustane, priñe pisaćem stolu i raširi ruke na površini. Nagne se bliže njoj. - Reći ću mu neka odjebe.

- Ethane - Hajde, krenimo. Uskoro će jedan sat. Odvest ću te do tvojega stana. Možeš spakirati torbu dok ja riješim neke sitnice u uredu. Doći ću po tebe u tri i trideset da poñemo na aerodrom.

Tijekom cijeloga dana ima dosta letova za Vegas, a traju samo oko sat vremena. Vremenska razlika je u našu korist.

- Kakve sitnice? - pitala je nastojeći zadržati barem jednu racionalnu misao.

Slegnuo je ramenima. - Ima nekoliko stvari koje želim obaviti prije nego odemo iz gradića.

Izvukla je modru torbu ispod pisaćeg stola i polako ustala. - Kao na primjer?

- Pobrinut ću se da netko pripazi na Arcadiju dok smo mi odsutni.

Novi ju je nalet tjeskobe naglo zaustavio. - Zar misliš da je ona u opasnosti?

- Vjerojatno nije. Leon Grady je uopće nije spomenuo. - Ethan je već bio kraj vrata i držao ih otvorenima. - I sklon sam složiti se s njom da bi haker koji je tvoje podatke prodao Gradyju ponudio i njezine, da ih je imao. Ali radije bih se osigurao.

- Razumijem tvoju zabrinutost, ali mislim da bi trebao provjeriti s Arcadijom prije nego angažiraš tjelohranitelja za nju.

- Arcadia mi se čini pametnom damom. Ne vjerujem da će postati tvrdoglava.

- Za razliku od mene, želiš reći?

- I ti si pametna dama - rekao je, malo previše brzo.

- Ali tvrdoglava?

- Veoma. - Pogledao ju je. - Hoćeš li odavde izići na vlastitim nogama ili želiš da te iznesem?

Podigla je bradu, čvrsto stegnula svoju veliku torbu i odlučnim koracima krenula prema

94

GIGA

vratima, uz onoliko dostojanstva koliko ga je uspjela izvući iz sebe. - Ima jedna veoma važna sitnica koju, čini se, u posljednje vrijeme sve češće zaboravljaš.

- Što bi to bilo?

- Ja sam klijentica. - Uperila je prst u njegova prsa dok je prolazila kraj njega. - Ti radiš za mene, Truax. To znači da ja izdajem zapovijedi.

- O, da. - Zatvorio je i zaključao vrata. - Znao sam to.

- Opet se ženiš, je li? - Singleton se naslonio na svoj pult i promatrao Ethana sa zamišljenim izrazom lica. - Mogao sam organizirati momačku večer da si me malo ranije obavijestio.

- Cijenim tvoju pažnju - reče Ethan. - Znaš kako ćemo, možeš me častiti pivom kad se vratim iz Vegasa.

- Svakako. Slušaj, mogu razumjeti kako si došao na tu zamisao, ali moram ti reći da je vjenčanje s klijenticom pomalo ekstremno, čak i za vrhunskog privatnog detektiva poput tebe.

- To je i Zoe rekla.

- Nije oduševljena ovim planom?

- Imao sam pune ruke posla dok je nisam uspio nagovoriti. Bojala se da će me time dovesti u opasnost.

- A ti si joj rekao da je opasnost tvoje srednje ime, točno?

- Kako si pogodio?

- Gledao sam film.

- Baš je fora ta rečenica, a ja sam cijeli svoj profesionalni život čekao priliku da je upotrijebim, ali nažalost, nije bila raspoložena za tako nešto. Morao sam se osloniti na razum i logiku.

- Nije li grozno kad se tako nešto dogodi?

- Da. Ukazao sam na činjenicu da je veoma malo vjerojatno da bi Forrest Cleland toliko riskirao da ubije dva njezina muža.

Singleton je skinuo naočale i počeo ih brisati krpom. - Doista misliš da je tako malo vjerojatna?

- Naravno. - Ethan se naslonio na pult. - Ali dosta o meni. Razgovarajmo o tebi. Sto imaš za mene?

Singleton vrati naočale na nos. - Ne mnogo, bojim se. Koliko sam mogao procijeniti, Candle Lake Manor je legitimna privatna bolnica u vlasništvu dr. lana Harpera koji njome upravlja.

- Odakle mu toliko novca da kupi vlastitu bolnicu?

- Učinio je to na staromodni način. Oženio ju je.

- Žena?

- Elizabeth Pangbourne Harper veći je dio života bila neudana. Naslijedila je bogatstvo i rabila ga za dobra djela. Imala je pedeset četiri godine kad se udala za Harpera. On je imao četrdeset dvije. To je bilo prije jedanaest godina. Ona je umrla tri godine kasnije. Srčani infarkt.

- Prikladno. Harper je naslijedio njezino bogatstvo?

- Ne sve. Dobar je dio otišao u različite dobrotvorne svrhe. - Singleton pogleda svoje bilješke.

-Ali je dobio dio, a takoñer je dobio Candle Lake Manor. Baveći se imućnim klijentima koji skupo plaćaju privatnost, te držeći se podalje od zdravstvenog osiguranja državnog proračuna, očito je našao način na koji je to mjesto učinio veoma profitabilnim.

- Pravi poduzetnik? Osoblje?

- Otprilike ono što se može očekivati. Čuvari, pomoćnici, spremačice, kuhinjsko osoblje i nešto malo zaštitara. Čini se da se osoblje često mijenja.

- Sto je s medicinskim osobljem?

- Koliko ja mogu vidjeti, na platnom popisu je samo jedna psihijatrica, dr. Venetia McAlistair. Ona nadzire manji broj takozvanih terapeuta. Većina nema nikakvu diplomu, a niti previše iskustva. I u loj skupini često dolazi do promjena. - Singleton podigne pogled s

95

GIGA

bilježaka. - S obzirom na veoma loš omjer pacijenata i medicinskog osoblja, čini mi se da se Candle Lake Manor uvelike oslanja na lijekove kojima pacijente drže pod kontrolom.

Ethan kimne. - Lijekovi su jeftiniji od liječnika, a čini se da je Harper čovjek koji vodi računa o onome što je najvažnije. Još nešto?

To je otprilike sve, osim činjenice da se online ne mogu vidjeti nikakve povijesti bolesti ili iznosi računa, barem koliko se meni čini.

- To se može očekivati od mjesta koje prodaje obećanje privatnosti i veliku diskreciju. Sto je s tvrtkom Cleland Cage? Ima li tu nečeg novog?

- Samo ono što već znaš. Kompanija za razvoj nekretnina i investicije u vlasništvu treće generacije iste obitelji. Budući da je riječ o obiteljskoj korporaciji, nema mnogo vijesti u financijskim tiskovinama. Ali bilo je glasina da je kompanija u posljednje vrijeme imala ozbiljnih financijskih problema zbog nekakvog duga nastalog nakon što je prije dvije godine kupila manju tvrtku. Forrest Cleland se već godinu dana bori protiv neprijateljskog preuzimanja od strane druge velike kompanije. Velike se odluke očekuju na godišnjoj skupštini idućeg mjeseca.

- Što je s Merchantom?

- Veoma tajnovit tip, taj naš Merchant. Meñutim, upotrijebio sam lozinku što ti ju je Arcadia dala i spomenuo jedno ime. Odgovorio je.

- Je li? Koje si ime spomenuo?

Singleton slegne ramenima. - Spomenuo sam institut za koji sam ranije radio. Prepoznao je naziv i bio prikladno impresioniran. Reagirao je kao da me smatra sebi ravnim ili kolegom. U svakom slučaju, odbio je vjerovati da je haker provalio u njegov sustav. Silno se ponosi svojim sigurnosnim sustavom. Ali me uvjeravao da će to provjeriti i javiti mi se.

- Dobro. - Ethan se odgurnuo od pulta i pošao prema vratima. - Ako saznaš još nešto, znaš kako ćeš doprijeti do mene.

- Jasno. Čestitani ti na skorom sklapanju braka, usput rečeno. Znaš kako se kaže.

Ethan je zastao na vratima i osvrnuo se preko ramena. - Ne, kako se kaže?

- Četvrta sreća.

- To je dobro čuti.

Izišao je u hodnik i popeo se stubama na kat. Ušao je u svoj ured, sjeo za pisaći stol i posegnuo za fasciklom u kojem je držao važne telefonske brojeve. Prelistavao je kartice dok nije našao onu koju je tražio.

Harry Stagg se javio čim je telefon prvi put zazvonio. - Stagg konzalting.

- Treba mi čuvar za ženu u Whispering Springsu, i to što je moguće prije. Već večeras. Jesi li slobodan?

Uslijedila je kratka stanka. - Ako kažem da, zvu-čat će kao da uopće nemam posla.

- Želiš li taj posao ili ne?

- Uzet ću ga - reče Stagg. - Posao malo stagnira.

- Koliko brzo možeš stići ovamo?

- Da vidimo, let od San Diega do Phoenixa traje oko sat vremena, ali tu je vremenska razlika.

Ako sad krenem, trebao bih biti u Whispering Springsu do šest, šest i trideset. Odgovara ti to?

- Odgovara. - Dao je Staggu Arcadijino ime i adresu. - Razgovarat ću s njom. Očekivat će te.

Ja sa svojom klijenticom odlazim iz grada što je moguče prije. Vratit ćemo se u Whispering Springs sutra u neko doba.

- Kamo idete?

- U Las Vegas.

- To valjda nije kockarska zabava?

- Ženim se.

- Je li? Koji ti je to put? Treći? Četvrti?

- Četvrti.

96

GIGA

- Pa, znaš kako se kaže - reče Stagg. - Četvrta sreća.

- Čuo sam to.

Upoznao je Stagga sa situacijom i rekao mu za Leona Gradyja.

- Grady će vjerojatno otići prije nego ti stigneš ovamo. Čini se da ne zna za Arcadiju Ames, ali ne želim riskirati.

- Jasno mi je.

Bonnie je ušla u ured baš kad je Ethan spustio slušalicu.

- Sto se dogaña? - pitala je.

- Čestitaj mi - reče Ethan. - Ženim se.

- Ženiš se?

- Znaš kako se kaže, četvrta sreća.

- Tjelohranitelj? - Arcadia je zamišljeno promatrala Ethana. - Za koliko dugo?

- Dva dana - reče Ethan. - Samo dok ne budemo sigurni da vi niste na Gradvjevu popisu za ucjenjivanje.

- Već bi nešto poduzeo da zna za mene.

- Zoe će se ugodnije osjećati ako bude znala da ste u sigurnim rukama dok smo mi na putu.

Ima pravo, pomislila je. Zoe bi bila zabrinuta.

- U redu - rekla je. - Ali samo dok se vas dvoje ne vratite.

- Zahvalan sam vam na suradnji. Čovjek se zove Harry Stagg. Pojavit će se oko šest ili šest i trideset ako sve bude u redu.

Ovlaš se osmjehnula. - Je li on samo velika masa mišića, ili ima i nešto mozga?

- Ima nešto mozga. - Pogledao je najbližu vitrinu i vidio nekoliko komada nakita neobična izgleda. - Imate li kakvog prstenja?

- Imam. - Nakrivila je glavu. - Nemojte mi reći da želite kupiti prsten za Zoe? - Kad se čovjek ženi, onda tu treba biti i prsten. Dugi ga je trenutak proučavala.

- Vi biste to trebali znati - tiho je rekla.

97

GIGA

20 Te su večeri sletjeli u Las Vegasu. U jedanaest sati stajali su pred oltarom kapelice za sklapanje brakova koja radi cijelu noć.

Obred je sve čemu se čovjek mogao nadati od vjenčanja u Las Vegasu, zaključila je Zoe. Kapelica, blještava malena palača ukrašena s mnogo kristala i svijeća, nalazi se u sporednoj ulici blizu Stripa. Ima plavi sag, bijelu sjenicu i nekoliko velikih vaza krcatih umjetnog plavog cvijeća.

Svećenik je bio nevjerojatno sličan Elvisu u jednoj od njegovih krupnijih faza. Njegova pomoćnica, koja je imala ulogu svjedoka i tajnice, bila je zabavljačica koja se povukla iz tog posla. Žena je plakala dok su se izgovarali zavjeti. Suze su se doimale pravima. Zoe nije bila sigurna je li to dobar znak.

Trenutak koji ju je najviše zbunio bio je onaj kad je Ethan, kad je za to došlo vrijeme, izvadio zlatan prsten s ugraviranim neobičnim dizajnom.

Najbolji dio bio je kad se na papire potpisala svojim punim imenom, Sara Zoe Luce Cleland.

Više nema skrivanja u sjenkama.

Ethan ju je petnaest minuta kasnije poveo van, u neonskim reklamama osvijetljenu noć. Našli su se u beskonačnoj struji ljudi koji su se kretali od jednog veličanstvenog hotelskog kasina do drugog.

Zoe je držala buketić pravog cvijeća što joj ga je pomoćnica utisnula u ruku trenutak prije obreda. Zlatni je prsten svjetlucao na njezinu prstu.

- Na sve si mislio - rekla je, nastojeći zvučati blazirano. - Kako si tako brzo uspio nabaviti prsten?

- Nije iz jednog od mojih prijašnjih brakova, ako te to zabrinjava. - U glasu mu se osjećala oštrina.

Osjetila je kako je porumenjela, te je bila zahvalna na sjenkama što su ih stvarale neonske reklame i noć. - Samo me zanimalo, to je sve.

- Uzeo sam ga u galeriji Euforija prije nego smo otišli. Arcadia zna tvoju veličinu.

- O. - Raširila je prste lijeve ruke i proučavala prsten. - Veoma je lijep. Sigurno je bio skup.

- Arcadia mi je dala povoljnu cijenu.

- Sigurna sam da će ti dopustiti da ga vratiš za istu cijenu - uvjeravala ga je Zoe. - Neće se pojaviti na tvojem računu pod stavkom razni troškovi, pa se prestani brinuti za cijenu.

Shvatila je da ga je uvrijedila.

- Riječ je samo o tome da joj već tako mnogo dugujem - reče Zoe, pokušavajući objasniti. N.ikon što smo pobjegle iz Xanadua, nisam mogla doći do vlastite gotovine ili koristiti se svojim kreditnim karticama. Morale smo se koristiti novcem što ga je imala ušteñenog na jednom računu u inozemstvu. Vraćam joj u redovitim mjesečnim ratama, ali zapravo joj neću moći vratiti sve ono što je potrošila na Merchantove usluge i troškove mojeg pokretanja posla sve dok ne unovčim svoje dionice tvrtke Cleland Cage. To će se vjerojatno dogoditi tek nekoliko mjeseci nakon što doñe do preuzimanja.

Ethan se doimao zaintrigiranim. - Arcadia ima bankovne račune u inozemstvu?

- U svojem se prijašnjem životu veoma uspješno bavila financijama. Investirala je za klijente i za sebe. Zna nevjerojatno mnogo o zakučastim poslovnim transakcijama. Ona mi je pomogla shvatiti da je Cleland Cage ranjiva tvrtka, te da je u tijeku neprijateljsko preuzimanje.

Razradila je strategiju za mene.

- Ha. Nikad ne bih pogodio.

Zoe je pogledala prsten kako blista na neonskoj reklami iznad nekih vrata. - To je bilo veoma pažljivo - rekla je, još uvijek tražeći prave riječi.

- Ne moraš ga nositi ako se zbog toga osjećaš neugodno.

98

GIGA

- U redu je.

- Nije riječ o tome da prsten brak čini više pravim.

- Znam. - Čvršće je stisnula cvijeće. - Rekla sam da je u redu. Bila bih ti zahvalna da se sad ne otresaš na mene. Malo sam napeta.

- Zar sam se otresao na tebe? -Da. - Oprosti.

- Mislim da smo oboje napeti.

- Doista se čini da si večeras prilično nervozna - prizna Ethan.

Nije joj se sviñala ta primjedba. - Imam pravo na to. Ne udajem se svaki dan.

- Pa, možda se ti ne udaješ svaki dan - mračno će Ethan. - S druge strane, neki od nas imaju mnogo iskustva u tom smislu, a uvjeravam te da - O, umukni. Nisam raspoložena za šale o tvojem dosadašnjem iskustvu, pa nemoj ni počinjati.

- Dobro. Ionako to nije moja omiljena tema.

Obuzeo ju je osjećaj krivnje. Vjerojatno je pokušavao poboljšati raspoloženje s malo humora na vlastiti račun, a ona je pretjerano reagirala.

Duga limuzina prošla je s njezine lijeve strane i skrenula u spektakularno osvijetljen ulaz jednog od megakasina. Izišla je žena odjevena u blještavu haljinu posutu šljokicama. Iza nje se pojavio muškarac u crno-bijelom svečanom odijelu.

Na desnoj su strani ljudi u trapericama i majicama prolazili kraj njih na dugoj, pokretnoj stazi koja je neugodno podsjećala na isplaženi jezik. Nestali su u raljama divovskog kasina.

Pred sobom je vidjela blještavi zlatni i srebrni naziv hotela u kojem je Ethan rezervirao sobu za tu noć. Ranije su se prijavili u hotel i ondje ostavili svoje torbe, ali nisu imali vremena poći u sobu jer ju je Ethan požurivao kako bi sredili ono nekoliko formalnosti potrebnih za sklapanje braka u Nevadi. Nije znala je li rezervirao dvije sobe ili jednu, a iz nekog je bizarnog razloga pronašla niz izlika kako se o tome ne bi raspitivala.

- Žao mi je - tiho je rekla. - Nisam to smjela reći. Osobito ne nakon svega što si učinio.

Doista ne znam kako bih ti zahvalila.

- Zaboravi.

Pogledala je cvijeće koje je brzo venulo i prsten na svojem prstu. - To je malo teže, s obzirom na okolnosti.

Očekivala je neku ciničnu primjedbu, ali ništa nije rekao.

Prošli su kraj ulaza u skupi trgovački centar smješten u hotelu. Drugi ih je ulaz pozivao da pogledaju izložbu starih majstora svjetske klase. Zoe je znala da će ih, ako Ethan i ona dopuste da ih namame trgovački centar ili umjetnička galerija, na koncu usmjeriti ravno u kasino. Tako Las Vegas preživljava. Utrobe velikih, blještavih zvijeri su kockarnice, a ta stvorenja treba hraniti dvadeset četiri sata dnevno.

- Ethane? -Da? - Smijem li ti postaviti osobno pitanje?

- Malo je kasno za postavljanje osobnih pitanja - veoma je ozbiljno rekao. - To moraš pitati prije nego se udaš za čovjeka.

Nasmiješila se. - Zapamtit ću to.

- Kako glasi pitanje?

- Kako si se počeo baviti poslom privatnog istražitelja?

Nekoliko sekunda ništa nije rekao. Pomislila je da joj uopće neće odgovoriti.

- Bio sam crna ovca u obitelji - na koncu je rekao. - Bio sam poput strica Vica. Ispisao sam se s fakulteta. Prijavio sam se u vojsku. Kad sam izišao, zaposlio sam se u velikoj zaštitarskoj tvrtki u L.A.-u. Ondje sam radio dvije godine, a zatim sam se osamostalio.

- Bonnie mi je ispričala što se dogodilo tvojem bratu.

- I mislio sam da ti je nešto rekla one večeri kad smo bili na pizzi.

99

GIGA

Zoe se zagledala u mnoštvo na pločniku pred njima. - Znam kakav je osjećaj nekoga izgubiti na taj način.

- To mi je jasno.

- Razumijem što znači tako silno željeti pravdu da ne možeš spavati, a ljudi ti govore da moraš šutjeti i prepustiti policiji da se time bavi. Razumijem kakav je osjećaj probuditi se usred noći, svjestan da sustav neće raditi za tebe.

Uhvatio joj je lijevu ruku i isprepleo prste s njezinima.

- Znam - reče.

- Zato sve ovo činiš za mene, zar ne? - Stezala je cvijeće. - Jer si bio u mojoj situaciji. Znaš kako te izjeda opsesivna želja za osvetom. Kako te može učiniti pomalo ludim.

- Da. - Čvršće joj je stisnuo prste. - Kakav je bio?

- Preston? - Prisjetila se nekih starih uspomena. - Bio je topao i drag. Nježan. Ljubazan.

Doista divan čovjek. Uglavnom čista suprotnost svojim roñacima. Nije se uklapao u svoju obitelj. Oni su svi poslovni ljudi. Preston je volio povijest umjetnosti.

- A ti si voljela njega. - To je bila tvrdnja, a ne pitanje.

- Da, voljela sam ga. Kad sam upoznala Prestona, bila sam sama na svijetu, već dugo. Na svoj vlastiti način, zato što je bio toliko drukčiji od ostalih u svojoj obitelji, Preston je takoñer bio veoma sam. Mislim da nas je to privuklo jedno drugomu. - Progutala je slinu. - Obećali smo si da ćemo voditi brigu jedno o drugome.

- A tada je on ubijen.

- Da. Nisam baš osobito dobro vodila brigu o njemu. Jedino što sad mogu učiniti je pokušati ga osvetiti. Dok je bio živ, Prestonu je bilo stalo do budućnosti tvrtke Cleland Cage, ali što se mene tiče, upravo su Forrest i kompanija odgovorni za njegovu smrt.

Ethan ju je i dalje čvrsto držao za ruku. - Drew je bio četiri godine mlañi od mene. Bio je sve što sam ja trebao biti. Završio je fakultet. Bio je uspješan u poslu i bio je član odbora dobrotvorne zaklade. Nije uprskao tri braka. Našao je ženu koja ga je voljela. Zasnovao je obitelj. Bio je dobar otac i stup društvene zajednice.

Odjednom ga je bolje razumjela. - Bio si njegov stariji brat?

- Znaš li što to znači?

Polako je uzdahnula. - Vjerojatno znači da si negdje duboko u sebi osjećao da si se trebao skrbiti za njega.

- Da. Ali nisam to činio. Ubijen je.

Riječi su odjeknule cijelim njezinim bićem.

- Misliš li - veoma je oprezno rekla - da je razlog iz kojeg si ti bio tako opsjednut željom da pobijedi pravda i razlog iz kojeg ja tako silno želim osvetu u tome što oboje osjećamo da smo zakazali u svojim odgovornostima?

- Mislim da je to dijelom razlog. Sto ti misliš?

- Mislim da imaš pravo. Ali to ništa ne mijenja, zar ne?

Stisnuo joj je ruku. - Ne, baš ništa ne mijenja.

Možda se ništa nije promijenilo kad je riječ o njezinoj potrebi da osveti Prestona, mislila je, ali nešto je sigurno drukčije u njezinu odnosu s Ethanom. Pitala se osjeća li on vezu meñu njima, ili je to samo plod njezine mašte.

Prošli su kraj plitkog umjetnog jezerca ispred još jednog divovskog hotelskog kompleksa.

Maleni čamci, čiji su pramci ukrašeni obojenim lampicama, plutali su površinom vode.

Malena plovila, zajedno s njihovim nasmijanim putnicima, nestala su ispod mosta prema još jednom kasinu.

- Znaš što? - Ethan je naglo promijenio smjer povukavši je za sobom. - Imala si pravo. Ovo je bio dug dan i oboje smo napeti. Treba nam malo razbibrige. Doñi.

Iznenañena, držala je svoj uveli buketić i požurila kako bi uhvatila korak s njim. - Kamo idemo?

100

GIGA

- Osjećam se sretnim.

- Pridruži se gomili. Las Vegas je osmišljen tako da u tebi izazove taj osjećaj.

- Ozbiljno govorim.

Povukao ju je kroz ulaz u najbliži kasino, te su se oboje našli u svijetu blještavih svjetala, zveckanja aparata i mora kartaških stolova. Zvuk smijeha, razgovora i ambijentalne glazbe ispunjavao je prostor.

Ethan ju je odvukao do stola za ajnc.

- Ne znam kako se to igra - brzo je rekla. -Barem ne u pravom kasinu.

- Onda stani ovdje i misli pozitivno.

Sjeo je. Zoe je objema rukama obuhvatila svoj buketić cvijeća i pokušala misliti pozitivno.

Ethan je igrao ne pokazujući nikakve emocije, ali kad je petnaest minuta kasnije ustao, doimao se zadovoljnim. Dao je napojnicu djelitelju i dobitak spremio u džep.

- Dobra vijest - rekao je. - Neću ti naplatiti cijenu hotelske sobe. Upravo sam dobio dovoljno za pokrivanje tog troška.

Soba. Jednina.

- U redu je - žurno će Zoe. - Doista mi ne smeta. Jasno mi je da troškovi izvan gradića nisu uključeni u tvoju osnovnu cijenu.

- Smatraj to vjenčanim darom. - Pružio joj je nekoliko kovanica od četvrt dolara. - Hajde.

Iskušaj sreću.

- Nikad ništa ne dobijem na automatima.

- Pokušaj.

- O, dobro. - Zgrabila je nekoliko kovanica iz njegove šake, ubacila ih u najbliži aparat i povukla ručku.

Začuo se ugodan zvuk padanja kovanica u pliticu.

- Hej, Ethane, vidi.

Još je kovanica padalo u pliticu.

- O, zaboga - šapne Zoe. Ethan se naslonio na obližnjeg jednorukog bandita i smiješio se. - Čini se da je ovo i tvoja sretna večer.

Kovanice su nastavile padati u pliticu.

- Evo, drži mi cvijeće. - Dobacila mu je buke-tić, otvorila svoju veliku torbu i počela skupljati svoje blago.

Ethan je pričekao dok nije završila, a zatim ju je uzeo pod ruku. - Idemo nešto popiti da proslavimo.

Poveo ju je u najbliži bar. Sjeli su u separe. Ethan je spustio buketić na stol.

Pojavila se konobarica odjevena u sićušan zlatan kostim.

- Šampanjac - reče Ethan.

Konobarica je s razumijevanjem pogledala cvijeće. - Je li ovo proslava?

Ethan je zagrlio Zoe neosporno posesivnim pokretom.

- Upravo smo se vjenčali - rekao je.

- Da, to se ovdje često dogaña. - Istinski se toplo nasmiješila Ethanu i Zoe. - Najčešće pomislim da Će trajati oko tjedan dana. Ali vas dvoje dobro i/gledate zajedno. Čestitam. Šampanjac je malo ublažio napetost, ali nije nimalo smanjio uznemirujuću mješavinu uzbuñenja i nesigurnosti što ju je Zoe osjećala. Kad su stigli do vrata hotelske sobe, osjećaj leptirića u njezinu trbuhu bio je gotovo neizdržljiv.

Smiri se. Nije riječ o tome da je ovo prava prva braćna noć. Samo imam neku vrstu ljubavne veze s njim. Zapravo, dosad je to bila samo veza za jednu noć.

Ali tek izdani vjenčani list u Ethanovu džepu i prsten na njezinu prstu sve su činili nekako nadnaravnim. Kako se kaže kad spavaš s muškarcem koji te upravo oženio?

Tako se usredotočila na pitanje da je, kad je Ethan otvorio vrata, ušla u sobu bez uobičajenog

101

GIGA

zastajkivanja na pragu.

Težak val sirove požude nahrupio je takvom silinom da je ispustila cvijeće iz ruke i umalo pala na koljena.

- Koji vrag? - Ethan je pritisnuo prekidač za svjetlo. Uhvatio ju je za ruku kako bi je zadržao na nogama. - Je li ti dobro? - U glasu mu se osjećala zabrinutost.

-Da. To je bila čista laž. Nije joj bilo dobro. Zagušljivi miris nedavnog seksa prožimao je atmosferu. To nije bila ona vrsta iskonske, prirodne emocionalne energije koja se katkad neko vrijeme zadržava u prostoriji. Ova je soba zaudarala po bolesnim i izopačenim žudnjama.

Disala je plitko i gledala naokolo s izrazom očaja u očima.

Na površini se sve doimalo besprijekornim. Sag bež boje propisno je usisan. Masivan, okrugao krevet s pokrivačem na zlatne i crne pruge, te odgovarajuće jastučnice doimali su se čistima i svježima. Vrata kupaonice bila su odškrinuta, omogućavajući pogled na obilje bijelih pločica.

Ali zadah nezdravog seksa zadržao se na svemu u sobi, poput odvratnog smrada.

Nikako ne može provesti noć u ovoj sobi. Trebala joj je izlika kako bi zamolila Ethana da nazove recepciju i zatraži premještaj, i to brzo.

Rješenje se pojavilo kad je podigla pogled i vidjela veliko zrcalo postavljeno na stropu iznad kreveta.

- Ne mogu to podnijeti - rekla je.

Ethan je slijedio njezin pogled. Ugledao je zrcalo i polako se nasmiješio. - Možda recepcionara nisam trebao pitati adresu najbliže kapelice za vjenčanja. Imam osjećaj da nam je pokušavao učiniti uslugu kad nas je smjestio u apartman za mla-dence.

- Hoće li ti jako smetati ako poñemo u neku skromniju sobu? Ono je zrcalo malo previše za mene.

- Vidiš, to je problem vas dekoratera interijera, lzbirljivi, izbirljivi, izbirljivi.

Ali već je posegnuo za telefonskom slušalicom. Njegovom je zahtjevu odmah udovoljeno.

Uzeli su svoje torbe i sišli u predvorje po novi ključ.

- Hoće li vam trebati pomoć oko prtljage? -pitao je službenik.

- Ne, hvala - reče Ethan. - Sami ćemo se snaći. Bez riječi su pošli natrag kroz kasino do dizala. Pet minuta kasnije otvorili su vrata druge sobe na desetom katu. Ovoga se puta Zoe sjetila da treba zastati na pragu. Ništa intenzivno nije osjetila, samo uobičajeni niz manjih dojmova što ih je lako mogla isključiti.

Ethan ju je promatrao dok je ulazila u sobu. -Ova je u redu?

- Da, hvala ti. - Bilo joj je neugodno, ali je osjećala i golemo olakšanje. - Oprosti zbog toga.

Ethan je u sobu unio njezinu i svoju putnu torbu, te ih spustio na pod. - Priznajem da je zrcalo iznad kreveta djelovalo pomalo vulgarno.

- Da, jest. - Ušla je u kupaonicu, našla čašu i u nju stavila buketić. - Žao mi je što moram reći da ima nekoliko ljudi u mojoj profesiji koji ne znaju kada treba stati po pitanju zrcala.

Ethan se zaustavio na vratima kupaonice i gledao je kako toči vodu u čašu. - Ne vjerujem da će to cvijeće preživjeti noć.

- Vjerojatno neće.

Ali nije se mogla natjerati da ga baci u smeće. -Zoe? - Gledaj, imamo dva umivaonika - vedro je rekla. - Koji želiš?

Prišao joj je i nježno joj dlanovima obujmio lice.

- U redu je - rekao je. - Uzeo sam jednu sobu jer sam se držao pretpostavke da nam treba samo jedan krevet. Ali ako je ta pretpostavka bila pogrešna, samo mi to moraš reći. Mogu uzeti još jednu sobu.

Preplavio ju je duboki osjećaj topline. Raširila je prste na njegovoj košulji, uživajući u njegovoj čvrstoj snazi. Glad u njegovim očima nije se mogla pogrešno protumačiti, ali je bila

102

GIGA

pod potpunom kontrolom. Kad bi zatražila da uzme drugu sobu ili spava na podu, učinio bi to.

- Tvoja pretpostavka nije bila pogrešna - rekla je. Lagano joj je prstima pomilovao obraz. – Nemaš pojma koliko sam sretan jer sam to čuo.

Zaslužuje neku vrstu razumnog objašnjenja, pomislila je. Ponaša se kao nervozna mladenka u prvoj bračnoj noći.

- Znam da se čudno ponašam - rekla je.

- Stres.

- To je samo dio problema, ali postoji nešto više od toga. Cijela se ova situacija čini tako neobičnom. Želim reći, samo smo jednu noć proveli zajedno, a ja sam se upravo počela privikavati na ideju da ćemo možda spavati zajedno i pitati se kako će to ići s nama, a sad smo vjenčani, ali to nije pravi brak. Ne znam. Čini se da ne mogu sve to pojmiti.

- Poslušaj savjet stručnjaka. - Poljubio joj je uho. Zaboravi na vjenčani list i na prsten.

Koncentriraj se na onaj dio o spavanju zajedno.

Prije nego je uspjela nešto reći, već ju je ljubio, strastvenim, omamljujućim poljupcem čarolijom od poljupca koji je sve u njoj veličanstveno oslobodio.

Koncentriraj se na onaj dio o spavanju zajedno.

- Ethane. - Stegnula mu je ramena i uzvratila mu poljubac prepuštajući se trenutku s nekom vrstom očajničke, grozničave potrebe koja je za nju l>iki posve nova.

- To je to - rekao je uz njezin vrat. Glas mu je bio mukliji i dublji, gust i prožet mračnim obećanjima. - Shvatila si bit.

Naslonila se na njega, apsorbirajući vrelinu u w,i hladna mjesta u njoj, nastojeći mu dopustiti da njom podijeli dio njezine topline.

Podigao ju je, iznio iz kupaonice i postavio na noge kraj kreveta. Sagnuo se, dohvatio pokrivače i plahte, te ih jednim pokretom uklonio s puta.

Izula je cipele držeći se za Ethana kako ne bi izgubila ravnotežu. I on se nekako izuo, a zatim su zajedno padali, dolje, dolje, dolje.

Sljedeće čega je postala svjesna bilo je da leži na leñima, a Ethan je na njoj, podigavši se na lakat kako bi joj mogao skinuti bluzu i grudnjak.

Spustila je ruku prema dolje, našla njegov patentni zatvarač i otvorila ga.

Kad su ga njezini prsti našli, otkrila je da je posve ukrućen. Nježno ga je obavila šakom.

- O, da. - Njegov je smiješak u sjenkama istodobno bio veoma opasan i veoma seksi. - Sad si definitivno shvatila.

Mnogo kasnije otvorila je oči. Prvo što je opazila bio je odsjaj mjesečine s njezina vjenčanog prstena. Blijedi je sjaj bio delikatan i prolazan poput nade i mogućnosti za budućnost.

Ethan se pomaknuo uz nju i privukao je bliže.

- O čemu razmišljaš?

- Razmišljam o tome da više neću rabiti svoje drugo ime - šapnula je. - Zadržat ću Zoe. Novo ime i, samo možda, nova budućnost.

- Zoe Truax. - Nagnuo se nad nju i poljubio je.

- Da. Sviña mi se kako to zvuči. Odgovara ti.

103

GIGA

21 - Dakle - reče Harry Stagg. - Često dolazite ovamo?

Arcadia je zamišljeno proučavala mršavog muškarca dubokih, iskusnih očiju koji joj je sjedio prekoputa u malenom separeu. Nikad ranije nije imala tjelohranitelja i stoga nije bila posve sigurna Sto će s njim.

Pristala je prihvatiti ga jer je bilo jasno da Zoe ionako ima dovoljno briga. Let u Vegas kako bi se i/ potrebe udala za Ethana Truaxa izazvao je mnogo tjeskobe u njoj. Situacija bi se dodatno pogoršala ako bi morala strepjeti za prijateljičinu ij'.tirnost dok izbiva iz gradića.

Kad se Harry Stagg u šest i petnaest pojavio u galeriji Euforija, Arcadia je predložila da poñu van n.i večeru i provedu večer u Last Exitu. Plan je bio taj da što više dobije na vremenu prije nego ga Odvede kući, u svoj srebrno-bijeli stan. Za razliku od Zoe, ona je imala slobodnu spavaću sobu, ali bilo je teško zamisliti bilo kojeg muškarca, a kamoli ovoga, da ondje spava.

- Volim džez. - Arcadia je vrhom prsta prelazila po rubu čaše martinija. - Više od toga, trebam ga. Nakratko me odvodi na drugo mjesto.

Harry je popio gutljaj mineralne vode što ju je naručio. - Znam što želite reći.

Trio na pozornici prešao je na skladbu Theloniousa Monka, »Brilliant Corners«. To je doista težak komad, ali Arcadia je već ranije čula kako ga grupa izvodi. Dobro se nose s tim. Klavir je vodio, bas i bubnjevi su polako slijedili.

Harry Stagg je trepnuo od nijemog iznenañenja kad je zapanjujuće čista, opČinjavajuća glazba počela strujati intimnim prostorom. Polako je spustio čašu. Lice mu je bilo zaneseno i koncentrirano.

Arcadia se prepustila nadnaravnim zvukovima, a vrijeme je prešlo u drugu dimenziju.

Kad je skladba završila, ni ona ni Harry neko se vrijeme nisu pomaknuli. Tada se on polako okrenuo prema njoj.

- Nešto ovako dobro nisam čuo otkako sam zadnji put bio u New Orleansu - rekao je. U njegovu se hrapavom glasu osjećalo poštovanje.

- I mene su prvi put iznenadili. - Ovlaš se osmjehnula. - Da odgovorim na vaše pitanje, da, često dolazim ovamo.

- Jasno mi je zašto.

Izvadila je maleni štapić iz svoje čaše martinija i stavila maslinu izmeñu usana. Nema smisla potratiti trenutak, pomislila je. Ovo je zlatna prilika za malo čeprkanja.

- Dugo poznajete Ethana Truaxa? - upita.

- Upoznali smo se prije nekoliko godina - odgovori Harry.

- U profesionalnom kontekstu? Činilo se da Harry malo razmišlja o tome. Potom kimne. - Moglo bi se reći. Radio sam za neke ljude koji su željeli da ga prestrašim tako da odustane od rada na nekom slučaju.

- Pretpostavljam da taj plan nije upalio?

- Nije. Kad se Truax okomi na neki cilj, on ne odustaje. A tom je prigodom istraživao umorstvo svojega brata. Bio bih ga morao ubiti da ga zaustavim.

- Zoe mi je ispričala što se dogodilo njegovom bratu. Koliko sam shvatila, premda je odgovoran čovjek osloboñen na sudu, kasnije je stradao u nesreći.

- Nesreće se dogañaju - reče Harry.

- Rekli ste mi da biste Ethana morali ubiti kako biste ga zaustavili. Vidim da niste otišli tako daleko. Znači li to da ne želite prijeći granicu kad je riječ o ubijanju ljudi?

- Recimo samo da to ne činim za novac - reče 11 any.

- Ah. Malena, ali važna razlika.

- Meñutim, tu razliku nisam morao objašnjavati svojim poslodavcima. Nisu željeli na taj način riješiti problem jer su bili dovoljno pametni da shvate Liko bi im se to obilo o glavu.

- Jesu li imali pravo?

104

GIGA

- Vjerojatno. Veoma bi si zakomplicirali život kad bi se na taj način riješili Truaxa. Vidite, Truax je dotad već poprilično uzburkao vodu. Imao je hrpu dokaza o pranju novca. Neki od tih dokaza upletali su moje poslodavce. Takoñer je imao snimke razgovora sa mnom kad sam dolazio u njegov ured. Nakon što bih ja otišao, pobrinuo bi se da se dokazi koji me povezuju s mojim poslodavcima, a njih s različitim financijskim transakcijama pohrane u pretinac u trezoru, zajedno sa snimkama razgovora.

- Drugim riječima, da se on pojavio mrtav, bilo bi previše pitanja na koja vaši poslodavci nisu željeli odgovarati.

-Da. - Još uvijek ne razumijem kako ste vi i Truax postali, mogli bismo reći, poslovni suradnici ustrajno je nastavila.

- Nije mi se sviñao način na koji su moji poslodavci rješavali problem Truax. Kad je sve završilo, dao sam otkaz. Pokrenuo sam vlastiti posao.

- Kao tjelohranitelj?

- Radije se smatram konzultantom. - Harry se nagnuo unatrag i promatrao je svojim nedokučivim očima. - Odgovorio sam na vaša pitanja. Hoćete li vi odgovoriti na nekoliko mojih?

- Ovisi. - Popila je gutljaj martinija. - Sto želite znati?

- Nisam imao vremena dobiti cijelu priču od Truaxa, ali stekao sam dojam da ste bili u Candle Lake Manoru zajedno s njegovom klijenticom?

-Da. Malo je stisnuo oči, obuzet znatiželjom. - Kako ste dospjeli onamo? Jeste li doista ludi?

Nasmiješila se. - Moglo bi se reći. Sama sam se dala zatvoriti onamo, pod lažnim imenom.

- Ha. Pa, zasigurno ste imali svoje razloge.

- Moj me muž pokušao ubiti malo prije nego je nestao s većim dijelom moje imovine. Previše sam saznala o njegovoj povezanosti s nekim protuzakonitim aktivnostima. Postala sam opasna.

- Čini se da je promašio.

- Da. Promašio je. Ali bojala sam se da će opet pokušati. Zato sam lažirala vlastitu smrt, pribavila novi identitet, utemeljila fond i upotrijebila ga da sebe smjestim u Candle Lake Manor. Nakon što sam pobjegla, opet sam se poslužila novim identitetom.

- Zvuči komplicirano.

- Bilo je.

- Zašto ste sve to poduzeli?

- Moj je muž veoma, veoma pametan i izrazito opasan čovjek. Možda previše pametan da bi povjerovao u moju smrt. Mislila sam da bi privatna psihijatrijska bolnica, ako me još uvijek pokušava pronaći, bila posljednje mjesto gdje bi tražio. Planirala sam ostati u Manoru nekoliko mjeseci, a zatim opet nestati. Mislila sam da će mi teže ući u trag ako dvaput promijenim identitet.

- Sto je pošlo po zlu?

- U početku, ništa. Candle Lake Manor se pokazao uglavnom onakvim kakvim sam očekivala, ugodno, zabačeno mjesto kamo bogataši spremaju svoje neugodne roñake. Nije bilo teško pretvarati se da sam depresivna i nekomunikativna. Ondje niji' bilo nikakve ozbiljne razgovorne terapije.

Samo lijekovi. Njih sam bacala u zahod. Tada sam upoznala Zoe. - Vas dvije ste se sprijateljile?

- Da. Na Zoeinu nesreću, glavna se psihijatrica, dr. McAlistair, osobno zainteresirala za nju. Željela ju je proučavati. Slijedom toga, na nju su pomnije motrili nego na nas ostale. Bilo joj je teže izbjegavati lijekove nego meni.

- Ali ste vas dvije našle izlaz - reče Harry. -Da.

105

GIGA

- Sto slijedi?

- Počinjem iznova - odgovorila je.

Harry je razmislio o tome. - I ja, čini se. No s druge strane, izgleda da Truax tako djeluje na ljude.

- Kako to mislite?

- Nemam pojma. Teško je objasniti. Samo, ako upadneš u njegovu orbitu, stvari se mijenjaju.

Veličanstvena glazba ispunila je tišinu koja je uslijedila nakon njegove primjedbe. Kad je skladba utihnula, Harry ju je dugo zamišljeno promatrao.

- Moralo je biti teško ondje, u Candle Lake Manoru - reče.

- Zoe je to morala trpjeti mnogo dulje od mene. Pobjegle smo dva mjeseca nakon što sam ja stigla onamo. Bila je ondje sama četiri mjeseca prije toga.

- Isuse. Šest mjeseci. -Da. - Zacijelo je ostavilo traga.

- Jest - priznala je. - Na objema. Svaka se na vlastiti način nosi s time.

- Kako to?

- Zoe se upisala na tečaj samoobrane.

- Sto ste vi učinili?

- Kupila sam pištolj.

Harry kimne. - Mogu to razumjeti.

106

GIGA

22 Uskoro nakon ponoći Leon je stajao na spuštenom poklopcu zahoda u skučenoj motelskoj kupaonici. Kroz maleni je prozor dobro vidio skupinu koja se okupljala u uličici iza starih skladišta. Činilo se da je trgovanje drogom redoviti noćni ritual. Nisu se doimali poput opasne grupe. Uglavnom je izgledalo da su kupci tinejdžeri koji onamo dolaze iz fast-food restorana.

Kupovali su piće i tablete od dvojice starijih tipova koji se obično pojavljuju oko jedan ujutro.

Noćas je Leon kanio stići prije uobičajenih dilera.

Sišao je sa zahodske školjke i požurio u sobu. Ranije tog poslijepodneva izabrao je nekoliko bočica iz svoje zalihe lijekova ukradenih u Candle Lake Manoru. Zahvaljujući radnomu mjestu šefa osiguranja u bolnici, mnogo je naučio o uličnoj vrijednosti farmaceutskih proizvoda.

Uzeo je vrećicu sa svojom robom, malenu baterijsku svjetiljku i ključ. Zastao je kako bi na kvaku s vanjske strane vrata svoje sobe objesio natpis NE SMETAJ, a potom se zaputio niza stube i iza zgrade.

S motelskog je parkirališta dopiralo dovoljno svjetla da može hodati izrovanom, neasfaltiranom stazom iza prazne kuće i skladišta. Pomogao je i sjaj gotovo punog mjeseca. Želio je izbjeći korištenje baterijske svjetiljke, bude li to ikako moguće. Šest ili sedam tinejdžera koji su se motali oko posljednje trošne rampe za ukrcaj nisu ga opazili sve dok nije gotovo stigao do njih. Prvi koji ga je ugledao prestrašeno je skočio u zrak.

- Sranje, policajac.

- Ništa ne radimo - rekao je drugi, a glas mu je postao ono neugodno visoko cviljenje jedinstveno za tinejdžere svih vrsta.

- Da, imamo pravo biti ovdje ako želimo. Klinci, pomislio je Leon. Možda nemaju pojma o povijesti, engleskom i matematici, ali čini se da uvijek znaju svoja prava.

- Opustite se, nisam policajac - reče Leon. -Imam nekih bombona. Je li tko zainteresiran?

Deset minuta kasnije, i sedamsto pedeset dolara bogatiji, Leon se zaputio natrag prema udaljenim svjetlima motela. Sedamsto pedeset dolara. Dovraga, gdje klinci u današnje vrijeme pronalaze toliko novca? On sigurno nije imao toliko gotovine kad je bio tinejdžer.

Planirao je otići ujutro jer je smještaj platio gotovinom, a želio je iskoristiti sve što je platio.

Ali bio je posve budan i nimalo raspoložen za spavanje. Baš može i sad krenuti na put.

Sedamsto pedeset dolara odvest će ga daleko od Whispering Springsa, a imao je osjećaj da bi bilo dobro otići prije nego ga Truax ponovno posjeti.

Sve je pošlo po zlu. Opet.

Onaj gad, Cleland, nije bio dostupan kad ga je drugi put nazvao kako bi mu prodao ženinu adresu. Kad je Leon spustio slušalicu, morao se suočiti s činjenicom da mu plan neće uspjeti.

Jedina druga mogućnost, koliko je on mogao vidjeti, bila je da pokuša ucjenjivati lana Harpera. Harper je jedini preostao koji bi nešto mogao izgubiti i koji bi možda bio voljan platiti njegovu šutnju.

Negdje s puta nazvat će svojeg bivšeg šefa i nadati se da će imati sreće. Harper je barem poslovni čovjek.

Da je barem njegov prvobitni plan o ucjenjivanju Clelandice uspio onako kako je očekivao.

Sranje. Bilo je kao da živi pod nekom mračnom zvijezdom ili tako nešto.

Krajičkom je oka opazio pokret u sjenkama uz daskama zatvorenu kuću. Jedan od tinejdžera, pomislio je. Krasno. Ima još malo bombona. Možda bi noćas mogao zaraditi cijelu tisuću.

Stao je i počeo se okretati.

- Hej, mali. Imam ono što želiš.

Prekasno je shvatio da lik na oronulom trijemu nije mladi ovisnik.

Prvi ga je metak pogodio u prsa i srušio na tlo. Njegova je prva pomisao bila da više ne osjeća vatru žgaravice. Umjesto toga sve je u njemu postalo hladno.

107

GIGA

Bio je neodreñeno svjestan kako jedan od njegovih kupaca kraj skladišta vikanjem upozorava svoje prijatelje.

- O, sranje, to je bio pištolj. Idemo, moramo zbrisati odavde.

Tako se približio velikom dobitku, pomislio je. Ali opet su ga sjebali. Priča njegova života.

Već je gubio svijest kad je ubojica prišao bliže i drugi mu metak ispalio u mozak.

108

GIGA

23 Zoe je navukla bijeli ogrtač od frotira s izvezenim imenom hotela i sjela na stolicu kraj prozora. Podigla je telefonsku slušalicu i utipkala prvi broj.

- Tko je to? - Glas lana Harpera bio je promukao od sna i razdraženosti. Čula je tihi zvuk televizora iz pozadine. Harper je očito zaspao dok je gledao neki stari film.

Vjerojatno neki horor, takav u kojem je riječ o ludom znanstveniku koji radi u laboratoriju.

- Halo, dr. Harper - reče Zoe. Koža joj se naježila samo od telefonskog razgovora s njim. Nekoć sam bila Sara Cleland, ali sad me možete zvati Zoe Truax. Vjerojatno me se sjećate kao pacijentice u sobi 232. One za koju vam je Forrest Cleland tako dobro plaćao da je držite pod ključem. Željela sam vam prva javiti dobru vijest.

- Sara? - Posve se razbudio. - O čemu je ovdje riječ? Gdje ste?

- Upravo sam se udala. Pozdravite mojeg muža.

Ethan je sjedio na rubu kreveta i promatrao je. Na sebi je imao samo bijele gaće. Gurnula mu je slušalicu u ruku. Lagano joj je dotaknuo prste dok je uzimao telefon. Shvatila je da drhti.

Bijes i stari strahovi, pomislila je. Morala je oboje staviti pod kontrolu.

- Ovdje je Truax - Ethan reče u slušalicu. Glas mu je bio neopisivo hladan. - Zoe i ja smo se upravo vjenčali, a imamo i vjenčani list kao dokaz. Sad sam ja njezin najbliži rod. Poziv je formalnost. Želim biti siguran da razumijete da ću, pokušate li je oteti, doći za njom - i za vama - i uništiti vaš posao u Candle Lake Manoru.

Prekinuo je vezu i vratio slušalicu Zoe. Duboko je udahnula i utipkala tajni kućni broj Forresta Clelanda.

Kimberley se javila kad je telefon četvrti put zazvonio. Zvučala je mamurno i dezorijentirano.

- Halo?

- Kimberley, Sara je.

- Sara?

- Sada Zoe. Zoe Truax.

Ne razumijem. Gdje si? Sto se dogaña? -Uslijedila je kratka stanka. - Jesi li dobro?

- Izvrsno sam, Kimberley. Hvala na pitanju. U pravo sam se udala, kad smo već kod toga.

Prirodno, odmah sam s tom divnom vijesti željela upoznati Forresta. Je li ondje?

- Udala si se? Ali to je nemoguće. Ti... ti nisi zdrava, Sara.

- Zovo me Zoe. I daj mi Forresta na telefon, molim te.

Kratko je čekala. Zoe je čula kako Kimberley nešto tiho govori. Tada se javio Forrest.

- Sara? Jesi li to ti?

- Više nisam Sara Cleland - reče Zoe. - Moje je ime Zoe Truax, Forreste. Željela sam te obavijestiti da ću doći na godišnju skupštinu i da će me pratiti moj muž. Ako se meni nešto dogodi prije tog velikog dana, bit će ti drago čuti da će Ethan rado glasovati na temelju mojih dionica.

- Što se tu, dovraga, dogaña? Gdje si?

- U hotelu. Ovo je moja prva bračna noć.

- Slušaj me - Forrest je govorio svojim autoritativnim tonom - moram razgovarati s tobom.

- Možemo razgovarati na skupštini. Sad bih te željela upoznati sa svojim mužem.

Ethan je drugi put uzeo slušalicu iz njezine ruke.

- Truax ovdje - reče. - Upravo sam razgovarao s lanom Harperom u Candle Lakeu i dao mu istu poruku. Zapravo je veoma jednostavna. Ako taknete vlas na glavi moje žene, rastrgat ću vas.

Prekinuo je vezu i odložio telefon na noćni ormarić.

- To je to - rekao je. - Tvoja polica osiguranja upravo je aktivirana.

Sjedila je na stolici i gledala ga. - Ne mogu vjerovati da si to učinio za mene.

Uputio joj je svoj spori, seksi smiješak. -Vjerovat ćeš kada dobiješ račun.

109

GIGA

24 Probudila se uz sunčevu svjetlost i bljesak zlata na prstu. Osjećala je težinu Ethanove ruke prebačene oko njezina struka. Srećom, noćas ništa nije sanjala. Pitala se je li to dobar znak.

Zagledala se kroz prozor u zoru u Las Vegasu i razmišljala o jednom drugom svanuću što ga je gledala prije godinu dana. Prisjetila se bijega iz Candle Lake Manora.

- Sranje - gunñao je Ernie. - Koji joj je vrag? Večeras je trebala dobiti dodatnu dozu.

- Možda nije dobila dovoljno. - Ronov je glas bio tih, ali se bolesna požuda u njemu nije mogla previdjeti. - Ne brini se, remenje će je držati. Ponio sam injekciju punu one stvari, za svaki slučaj.

Uslijedio je još jedan mukli udarac, a zatim pri-gušeno stenjanje. Šaka je pokucala dvaput, brzo, mahnito kucanje na njezinim vratima, ali je prepoz-nala dogovoreni znak.

Sjela je na krevetu, a srce joj je divlje lupalo dok joj je ledeni znoj hladio kožu.

- Upotrijebi tu prokletu iglu - Ernie je režao vani na hodniku. - Previše je jaka.

- Nije nimalo zabavno kad su previše drogirane da bi znale što se dogaña. Hajde, možemo je svladati.

Ustala je s kreveta i pograbila laganu pamučnu kućnu haljinu s riječima CANDLE LAKE MANOR usivenim na lijevom džepu na prsima. Svaki je pacijent dobivao identičnu kućnu haljinu i papuče. Haljina nije imala pojasa, a papuče su bile bez vezica.

Prišla je vratima i prislonila uho uz drvenu ploču. Čuvari su svoju žrtvu uspjeli odvući do kraja hodnika.

Pričekala je dok nije bila sigurna da su skrenuli iza ugla, a tada se vratila do kreveta i izvadila ukradenu kodiranu karticu-ključ iz sićušnog proreza na dnu madraca.

Pribavila je karticu nakon tjedana pozornog promatranja i planiranja. Kao što je objasnila svojoj prijateljici, plan se oslanjao na činjenicu da je novi čuvar, koji na ovom odjelu pokriva noćne smjene za vikend, postao ovisnik o lijekovima što ih je krao pacijentima. Ono što se bojao sam uzimati, navodno je prodavao na ulici.

Tako se dobro pretvarala da je pod utjecajem sedativa kad god bi se on pojavio s njezinim ponoćnim pilulama, da je to čuvara potaknulo na kradu novih pilula što ih je dr. McAlistair propisala. Lijekovi su trebali izazvati vedro, euforično stanje puno povjerenja, a McAlistair se nadala da će time prevladati tvrdoglavo odbijanje njezine pacijentice da govori o zidovima koji vrište i sobama koje plaču.

Odglumila je gutanje prvih nekoliko doza, te je kroz trepavice zadovoljno gledala kako čuvar pilule sprema u džep. Čekala je pravi trenutak. Napokon, nakon pet tjedana uspješnih kraña, čuvar je postao neoprezan. Jedne subote uvečer, nakon što se poslužio sadržajem malene papirnate čašice na njezinom pladnju, požurio je iz sobe kako bi odgovorio na zvonjavu nečijeg poziva i zaboravio zaključati njezina vrata.

Dala mu je četrdeset minuta, a tada se iskrala iz sobe i krenula hodnikom. Našla je čuvara kako se blaženo smiješi ispred malenog televizora postavljenog u ostakljenom prostoru za osoblje.

Povukla je ručicu protupožarnog alarma ispred kupaonice. Čuvar je, obavijen drogama izazvanom omaglicom, na zvonjavu reagirao poput smućenog bika suočenog s prugastim plaštem. U kaosu koji je uslijedio nije bilo nimalo teško zgrabiti rezervnu kodiranu karticuključ iz ladice pisaćeg stola.

Idućeg je dana svojoj novoj prijateljici rekla da je pribavila ključ, te su počele razrañivati plan.

Odlučile su pobjeći u nedjelju uvečer, jer su čuvari za vikend uvijek bili opušteniji od onih preko tjedna.

Ali ovo je četvrtak uvečer. Ron i Ernie zajedno dežuraju. A odvukli su njezinu novu

110

GIGA

prijateljicu, ženu srebrnastoplavih očiju.

Znala je kamo će je odvesti; u ordinaciju sa stolom za preglede koji ima metalne stremene, sobu u kojoj zidovi vrište.

Toliko o njihovu planu da pobjegnu u nedjelju kasno uvečer, pomislila je. To će morati izvesti noćas.

Još se jednom osvrnula po prostoriji koja je proteklih nekoliko mjeseci bila njezina zatvorska ćelija. Nije bilo ničega što bi se isplatilo uzeti. Osobne stvari i dokumenti koje je imala kad su je doveli u Manor sad su zaključani u malenoj sobi u prizem-Iju. Koristeći se ukradenom kodiranom karticom, veoma je oprezno otvorila vrata. Nekoliko je sekunda stajala i osluškivala. Svuda je vladala tišina. Hodnik je bio prazan.

Izišla je iz sobe. Svjetla su noću bila prigušena, ali ne posve ugašena. Hitro se zaputila prema uglu, skrenula i pošla drugim hodnikom.

Na sljedećem je križanju dvaju hodnika opet zastala i oslušnula. U tom dijelu bolnice nije bilo pacijenata, već samo uredi i ordinacije koje bi noću trebale biti prazne.

Prigušeni zvukovi dopirali su iz vrišteće prostorije. Ron i Ernie su već ondje, s njezinom prijateljicom.

Na trenutak je strah bio tako jak da se pobojala da će povratiti.

Tada se pokrenula, objema rukama pritisnuvši niz prekidača na kraju hodnika. Hodnik je utonuo u mrak, ali se ispod vrata vrišteće sobe i dalje vidjelo svjetlo.

Požurila je naprijed krećući se oprezno kako ne bi stvarala nikakav zvuk. Papuče su joj pomagale u tome. Kad je stigla do ormarića s vatrogasnim aparatom, otvorila ga je i objema rukama uhvatila aparat.

Prišla je vratima vrišteće sobe i aparatom udarila po njima.

- Koji vrag? - Ernie je zvučao uspaničeno.

- Sigurno je neki od luñaka - rekao je Ron. - Ja ću to riješiti.

Vrata vrišteće sobe su se otvorila. Ron je korak-nuo u hodnik.

U tom je trenutku pomislila da je zla sreća koja ju je tako dugo pratila možda napokon krenula drugim smjerom.

Ron je najprije pogledao lijevo, a ne desno. Nije ju vidio kako ondje stoji s visoko podignutim aparatom za gašenje vatre.

- Sranje - progunñao je Ron. - Neki je luñak ugasio prokleta svjetla.

Ron je bio mnogo viši od nje. Morala je pod nezgodnim kutom zamahnuti aparatom, a ne ravno prema dolje, što bi mnogo radije učinila. Unatoč tomu teški je aparat tresnuo po stražnjem dijelu Ronove glave uz zadovoljavajući zvuk.

Bez riječi se srušio na pod.

- Sto se dogaña?

Na vratima se pojavio Ernie, otvorenih usta od zaprepaštenja. - Koji vrag?

Povukla je ručicu vatrogasnog aparata, izbacivši obilje bijele pjene. Tvar je pogodila Ernieja točno u lice.

Kriknuo je i zateturao unatrag, podigavši ruke do očiju. Činjenica da je već raskopčao hlače pripremivši se za silovanje sad mu je pričinjavala veliki problem.

Noge su mu se zaplele o spuštene hlače, pa je i on tresnuo na pod. Otvorio je usta kako bi viknuo, a ona ih je napunila pjenom. Gušeći se, Ernie se mučio kako bi došao do daha.

Osjećala se užasno kaotično kad je ušla u sobu. Borila se protiv neobičnih zvukova dok je drugi put podizala aparat, pripremajući se da njime tresne Ernieja po glavi.

Njezina se prijateljica mahnito borila s remenjem. Uspjela je strgnuti povez s usta. - Pomogni mi.

Jurnula je prema stolu i otkopčala kožno remenje kojim su njezine noge bile vezane u stremenima.

Ernie je ispružio ruke pokušavajući dohvatiti stolicu. Okrenula se natrag prema njemu

111

GIGA

podigavši vatrogasni aparat.

- Čekaj. Njezina je prijateljica zgrabila špricu sa stola i zabila iglu u Erniejevu ruku. Čuvar je zastenjao, uzdahnuo i opustio se.

- Dala sam mu cijelu dozu. Neko se vrijeme neće probuditi. Idemo odavde.

Zadržale su se još toliko da Rona odvuku u vri-šteću sobu i pronañu ključeve njegova automobila. Zatim su zatvorile i zaključale vrata. Pobjegle su u prizemlje, posluživši se kodiranom karticom-klju-čem kako bi stigle do stubišta.

Ormarići u kojima su se nalazile osobne stvari pacijenata bili su smješteni u uredu Leona Gradyja. Čarobna kartica-ključ nije otvorila ta vrata, ali je otvorila ona s natpisom SLUŽBA ODRŽAVANJA na suprotnoj strani hodnika. Ključ Gradyjeva ureda visio je na kukici u ormariću sa sredstvima za čišćenje.

Ušle su u njegov ured i našle ormariće. Maleni lokoti na njima bili su tako slabašni da ih se moglo razbiti nekim oruñem iz prostorije prekoputa, ali na koncu se nisu trebale truditi.

Ključevi ormarića bili su u jednoj ladici Gradyjeva pisaćeg stola.

Bez problema je otvorila ormarić na kojem se nalazilo njezino ime. Unutra je bila ručna torbica što ju je nosila one večeri kad su je doveli u Candle Lake Manor. Na njezino golemo olakšanje, unutra je našla svoj novčanik u kojem se nalazila njezina vozačka dozvola i neki drugi osobni dokumenti. Gotovina i kreditne kartice su nestale. Znala je da je to predano Forrestu onoga dana kad je primljena u bolnicu. To je bio standardni postupak. Ali katkad bi se pojavila potreba za pacijentovim osobnim dokumentima, pa se to zadržavalo.

- Kreditne ti kartice ionako ne bi koristile - podsjetila ju je prijateljica. - Ne bi ih mogla rabiti.

Previše im je lako ući u trag.

Vani, u prohladnoj noći bez mjesečine, ušle su u Ronov automobil. Vozile su do malene kuće u predgrañu malena planinskog gradića.

- Tko je vlasnik ove kuće? - pitala je prijateljicu.

- Ja. Pod drugim imenom. Usput rečeno, odsad nadalje me možeš zvati Arcadia.

- Lijepo ime.

- Hvala. Našla sam ga u knjizi imena za bebe. Arcadia je podigla labavo zabijenu dasku na trijemu i izvadila ključ. Njime je otključala vrata kuće.

U malenom dnevnom boravku skinula je dio drvene oplate zida i ukazao se sef. Nakon što je unijela kombinaciju, izvadila je paket dokumenata.

- Sto je to?

- Novi identitet - rekla je Arcadia.

- Impresionirana sam. Sve si to isplanirala prije nego si stigla u Xanadu, zar ne?

-Da. - Ali zašto?

- Duga priča. - Arcadia se zaputila prema ulaznim vratima. - Ispričat ću ti je nakon što uzmemo drugi automobil.

- Negdje imaš skriven automobil?

- U garaži.

Idućeg je jutra Arcadia pristupila inozemnom bankovnom računu.

- Treba nam malo vremena da osmislimo novi identitet za tebe - rekla je. - Što kažeš da odemo na kratak odmor?

- Čula sam da putovanja šire...

Ethan se podigao s jastuka i sagnuo glavu kako bi poljubio njezino golo rame. - Dobro si?

- Da. - Okrenula se na leña i pogledala ga. Njezin muž.

Nasmiješio se. Osjetila je treperenje sve do nožnih prstiju. Obrazi su mu malo potamnjeli od jutarnje brade, a kosa mu je bila razbarušena. Bio je jednako privlačan na danjem svjetlu kao i u ponoć. I pripada njoj. Na neko vrijeme.

- O čemu si razmišljala? - pitao je.

112

GIGA

- O bijegu iz Xanadua.

- Ispričaj mi - rekao je.

Već je znao veći dio priče. Ima pravo znati ostalo.

Ispričala mu je cijelu priču.

Oči su mu postale hladne. - Jesu li ta dva čuvara ikad tebe odvukla u onu sobu za preglede?

- Nisu. Mislim da su zaključili da sam previše nepredvidljiva u svojem ludilu. Nisu mogli znati kako ću reagirati na lijekove.

S odobravanjem se nasmiješio. - Poticala si taj dojam nepredvidljivosti, čini mi se?

- O, svakako, u svakoj prilici. - Provlačila mu je prste kroz kosu. - Postala sam prilično dobra glumeći luñakinju iz sobe 232. Čuvari su me izbjegavali.

Lagano joj je poljubio usne. - Veoma mi je drago da to čujem. Inače bih morao dodati još dvije stavke na svoj popis obveza.

Zadrhtala je kad je vidjela izraz u njegovim očima.

- Ne mogu sebi pripisati sve zasluge za tjeranje Rona i Ernieja od sebe - rekla je. - Takoñer su znali da je dr. McAlistair posebno zainteresirana za moj slučaj. Nisu mogli biti sigurni što ću joj reći na terapiji, ili što će ona odlučiti vjerovati. Lako se mogla pobrinuti da obojica dobiju otkaz.

- McAlistair. Ime mi se čini poznatim.

- Ona je liječnica koja je nadzirala plan mojega takozvanog liječenja.

- Tako je. - Doimao se zamišljenim. - Prema onome što je Singleton otkrio, dr. McAlistair je jedina prava liječnica u Candle Lake Manoru. Sigurno ima pune ruke posla. Zašto se posebno zainteresirala za tebe?

- Službeno sam završila u Xanaduu jer je Forrest svima pričao da čujem glasove u zidovima koji mi govore da je on osoba koja je ubila Prestona.

- Je li išta od toga istina? - neutralnim tonom upita Ethan.

- Naravno da nije. Ne čujem nikakve glasove. -Samo osjećaje i emocije. Ali ni to mu se objašnjenje ne bi osobito svidjelo, pomislila je. - Meñutim, mislim da je dr. McAlistair željela vjerovati da ja mogu nekako uči u neku prostoriju i osjetiti stvari.

- Zašto?

- Jednoga sam dana, tijekom terapije, na njezinu pisačem stolu opazila neke papire. Ondje je bilo pismo šefa policije iz gradića nedaleko Candle Lake Manora. U pismu joj je zahvaljivao na suradnji u nedavnom slučaju umorstva, te dodao da je ček priložen.

- Na koji je način surañivala s policijom?

- Dr. McAlistair me vidjela kako gledam pismo i rekla mi da povremeno izrañuje psihološko profiliranje za policiju u manjim naseljima.

- Dakle, dovraga. Zaključila je da bi joj mogla biti od koristi ako doista čuješ glasove u zidovima, je li o tome riječ?

- Mislim da joj je bilo jasno da ja ne čujem glasove - reče Zoe, pažljivo birajući riječi. - Ali profesionalno je zanimaju biološke osnove ljudske intuicije. Čak je napisala neke radove o toj temi. Mislim da se veoma ozbiljno pitala imam li ja možda neku vrstu ekstremno osjetljive intuicije koja bi mogla biti korisna na mjestima zločina. To su besmislice, naravno, ali ona je doista zainteresirana za to.

- Misliš li da je zaključila da bi se možda mogla tobom koristiti kao svojom pomoćnicom?

- Ili to, ili je jednostavno bila znatiželjna u akademskom smislu. Sigurno znam jedino to da me neprekidno testirala. Uvijek je zahtijevala od mene da zapišem svoje dojmove o nekoj prostoriji. Običavala je eksperimentirati s nekima od mojih lijekova, nastojeći otkriti mogu li neki lijekovi pojačati moju senzibilnost.

- Zvuči kao da je ona trebala biti pacijentica u Manoru, a ne glavna liječnica.

- Pretvarala sam se da gutam pilule. - Najčešće. Ali tu su bile one dvije prigode kad su lijekovi

113

GIGA

smrvljeni i ubačeni u njezinu hranu. Stara je panika prostrujala njezinim žilama. Sjećala se kako je oba puta došla k svijesti u vrištećoj prostoriji, a dr. McAlistair je stajala u blizini, potičući je da kaže što osjeća.

Potisnula je ta sjećanja i opazila da je Ethan promatra s uznemirujuće napetim izrazom lica.

- Sto je bilo? - pitala je pokušavajući razvedriti ugoñaj. - Zabrinut si da si možda doista oženjen luñakinjom?

- Ne - rekao je. - Ali palo mi je na pamet da Ian Harper i Forrest Cleland možda nisu bili jedini koji su imali dobar razlog držati te pod ključem u Candle Lake Manoru.

Osjetila je žmarce na leñima. - Možda imaš pravo. Ali to sad nije važno.

- Ne. - Spustio je usta na njezina. - Sad to više nije važno.

114

GIGA

25 Stigli su u Whispering Springs malo iza tri toga poslijepodneva. Ethan je vozio ravno do motela u kojem je Leon Grady uzeo sobu. Telefonski poziv što ga je obavio čim je avion sletio pokrenuo je zvono za uzbunu. Prema Staggovim riječima, ovdje je sve u redu, ali Leon Grady je još uvijek u motelu Sunrise Suites, pod lažnim imenom.

To nije imalo smisla. Poznavao je ljude poput Gradyja. Ucjenjivač se trebao pomiriti s neuspjehom i odavno otići.

Zoe je napeto sjedila kraj njega. - Ne mogu vjerovati da je imao smjelosti zadržavati se ovdje nakon što si mu rekao da mu ni slučajno ništa neću platiti. Misliš li da je smislio neki drugi plan? Nešto u vezi s Arcadijom?

- Stagg kaže da nije ni pokušao uspostaviti kontakt s njom, pa mislim da možemo zaključiti da uopće ne zna za njezin boravak u Whispering Springsu. - Ethan je skrenuo na motelsko parkiralište.

- Možda je odlučio pričekati i vidjeti jesmo li se doista vjenčali.

- Ne vjerujem da sam ostavio mjesta sumnji. -Ugasio je motor. - Ali ako je tako, uvjerit će ga naš novi vjenčani list.

Zoe je otkopčala sigurnosni pojas. - Znaš što? Drago mi je da je ostao. Jedva čekam da tog ljigavog crva pogledam u lice. Želim mu reći nekoliko stvari.

- Možda bi bilo bolje da to prepustiš Ali bilo je prekasno. Već je izišla iz automobila.

Rezignirano se izvukao iza volana i sustigao je baš kad se počela penjati stubama na gornju razinu. Stigli su do balkona i zaputili se prema broju 210. Draperije u broju 208 malo su se pomak-nule. Ethan je iznutra čuo prigušeni zvuk televizijske reklame.

Zoe se osvrnula preko ramena. - Rekao si soba 210?

- Da. - Vidio je natpis NE SMETAJ obješen na kvaku. - Čini se da nije raspoložen za primanje posjetitelja.

- Baš mi je žao. - Zaustavila se i oštro pokucala na vrata.

Njezina želja da se suoči s Gradyjem bila bi zabavna da nije osjećao kako je ovdje nešto veoma loše.

Nitko nije reagirao na Zoeino kucanje. Ethan je promatrao navučene draperije. Nisu se pomaknule.

- Vjerojatno je u restoranu - reče Zoe. Sobarica koja se doimala kao da se silno dosañuje kretala se prema njima, gurajući kolica.

- Oprostite - reče Zoe. - Jeste li već očistili ovu sobu?

- Ne, nije maknuo natpis - progunña žena. -Što se mene tiče, svejedno mi je hoće li ikad otvoriti ta vrata. Ovdje je gotovo tjedan dana i nije mi niti jednom dao napojnicu, mada je upravitelju unaprijed platio gotovinom. Ne izgleda poput čovjeka koji će ostaviti jedan dolar kad ode.

- Željeli bismo na brzinu pogledati sobu - reče Hthan.

- Ne mogu to dopustiti - reče žena. - Soba je unajmljena i natpis je vani. Ne smijem unutra sve dok je natpis vani, znate. Samo upravitelj smije otvoriti vrata kad je taj natpis obješen na kvaku.

Ethan posegne za svojim novčanikom i izvadi nekoliko novčanica. Presavije ih napola. - Malo smo zabrinuti za našeg prijatelja. Samo želimo provjeriti da mu nije pozlilo ili tako nešto. Žena je pogledavala novčanice. - Ne znam. Ne smijem unutra dok je natpis vani.

Zoe hitro makne natpis i stavi ga iza leña. - Sad nema natpisa.

Sobarica pogleda kvaku. - Dovraga, imate pravo.

Ethan joj gurne novac u ruku. Spremila ga je u džep brzim, vještim pokretom i podigla ključeve.

115

GIGA

- Samo na brzinu - rekla je.

- Naravno - složila se Zoe. Sobarica jednom pokuca, a potom otvori vrata i zaviri u sobu.

- Održavanje - glasno vikne.

Ethan je po njezinu oprezu zaključio da je imala nekoliko neugodnih doživljaja kad je otvarala vrata tijekom svojeg radnog vremena.

Sto se njega tiče, malo se opustio kad je osjetio dašak zraka iz sobe. Osjećao se ustajali vonj pomiješan s mirisom jakih sredstava za čišćenje što ih je sobarica rabila u kupaonici, ali to je bilo sve. Shvatio je da se pripremao na nešto gore. I on je tijekom svoje karijere imao nekoliko neugodnih doživljaja prilikom otvaranja vrata.

Sobarica je koraknula unatrag i na brzinu pogledala na obje strane balkona. Uvjerivši se da na vidiku nema upravitelja, pokretom ruke im je pokazala neka udu.

- Požurite, pogledajte. Budite brzi.

Ethan je već ušao, navukavši tanke, gumene rukavice. Zoe je kratko oklijevala, a zatim pošla za njim.

- Ništa nemoj dirati - rekao joj je preko ramena. Pogledala je rukavice na njegovim rukama i uzdigla obrve. - Neću.

Nije se gotovo ništa promijenilo otkako je zadnji put bio ovdje, pomislio je. Na brzinu je prekopao sadržaj Gradyjeve smeñe platnene torbe i našao samo prljave košulje i čarape.

Ormar je bio prazan. Dvije plastične posudice s logotipom susjednog fas t--food restorana bile su jedine stvari u košu za smeće.

- Moj dosje - reče Zoe doimajući se ogorčenom. Pogledao ju je. Stajala je kraj stola i proučavala neke papire što ih je izvadila iz žutog fascikla. Vidio je da je bijesna.

- Mislio sam da sam ti rekao da ništa ne diraš - ukorio ju je.

Ignorirala ga je. - Taj ga je gad očito fotokopirao prije nego je otišao iz Manora.

- Stavi to u svoju torbu i više ništa ne diraj. -Spustio se na koljeno kako bi pogledao ispod kreveta. Ugledao je prašinu i paučinu.

Sobarica je pogledala kroz vrata. - Sad morate otići - siknula je. - Rekli ste da samo želite provjeriti je li sve u redu s vašim prijateljem.

- Već krećemo. - Na brzinu je pogledao malenu kupaonicu. Gradyjeva je toaletna torbica sadržavala britvu, malenu limenku pjene za brijanje, češalj i nekoliko starih kondoma.

Izišao je iz kupaonice i slijedio Zoe iz sobe. Sobarica je brzo zatvorila vrata, zgrabila kolica i udaljila se bez riječi pozdrava.

Ethan i Zoe su krenuli u suprotnom smjeru, natrag prema stražnjim stubama.

Zoe je gledala kako skida rukavice. - Odakle ti to?

- Postojalo je vrijeme kada dobro odjevenom džentlmenu uopće ne bi palo na pamet da u javnost iziñe bez rukavica.

- Ti si samo ostatak iz ranijeg, otmjenijeg razdoblja, je li?

- Netko mora nastojati održavati standarde.

- Plemenit pothvat. - Pogledala je restoran. Usta Nil joj se stisnula. - Kladim se da je ondje.

- Možda. - Ethan pogleda Gradyjev automobil, još uvijek parkiran ispod balkona. - Ne mogu zamisliti da bi daleko pješačio. Nije mi se činio poput čovjeka koji bi vodio računa o tjelovježbi.

Zavjesa na prozoru sobe 208 se pomaknula kad su prošli onuda. Ethan je načas ugledao lice iza stakla.

- Čekaj malo. - Stao je i pokucao.

Vrata su se odmah otvorila. Iz sobe je nahrupio oblak cigaretnog dima. Nizak, ćelav muškarac u prljavoj majici i crveno-bijelim boksericama pogledao je van. Rasporak na boksericama bio je širom otvoren.

116

GIGA

Čovjek je u jednoj ruci držao cigaretu. Bilo je očito da se proteklih nekoliko dana nije brijao.

- Tražite čovjeka iz sobe 210, zar ne? - vedro je pitao. - Čuo sam kako ste obrlatili sobaricu.

Prilično vješto.

- Jeste li ga vidjeli? - upita Ethan. Vidio je kako je Zoe okrenula glavu od otvorenih bokserica.

- Koliko ste platili sobarici? - upita malen čovjek. Ethan ponovno posegne za novčanikom i izvadi još novčanica. Stavio je novac u ispruženi dlan. -Otprilike pola od ovoga.

- Da? - Maleni je čovjek gurnuo cigaretu u kut usta i prebrojio novac. Činilo se da je zadovoljan. - Izišao je sinoć oko ponoći. Uopće se nije vratio.

- Izišao? - Zoe se namrštila. - Otišao je automobilom?

- Ne. Bez automobila. Samo je sišao stubama i otišao iza zgrade. Nije se vratio.

- Sigurni ste da je to bio čovjek iz sobe 210? -upita Ethan.

- Dovraga, da, siguran sam. Veći dio prošlog tjedna samo smo nas dvojica bili na ovom katu.

Uzimam sobu na mjesec dana i pazim na ono što se dogaña. Nikad dovoljno opreza.

Maleni je čovjek koraknuo unatrag i naglo zatvorio vrata.

Ethan i Zoe siñu stražnjim stubama.

- Uh, doista upoznaješ mnogo zanimljivih ljudi u svojem poslu, zar ne? - primijeti Zoe. - Nije ti se činilo da su bokserice novi način modnog izražavanja?

- Više nikad neću na isti način gledati bokserice. U dnu stubišta Ethan se okrenuo i zaputio prema stražnjoj strani motela.

Zoe je požurila za njim. - Kamo ideš?

- Prema riječima lokalnog kapetana straže iz sobe 208, Grady je oko ponoći otišao iza motela i više se nije vratio. Mislio sam da bi bilo zanimljivo vidjeti ima li nekih pokazatelja da se ondje s nekim sastao.

Proučavala je izrovanu stazu iza motela. -Potajno se možeš s nekim sastati iza one zatvorene kuće ili onih starih skladišta.

- Pogledajmo možemo li štogod naći. Zaputili su se prema napuštenoj kući. Ethan ju je pozornije pogledao. Prozori su bili pokriveni komadima šperploče, ali vrata su bila odškrinuta. Visjela su na zahrñalim šarkama.

Trebala bi biti zatvorena, pomislio je. Možda je klinci rabe kao sastajalište.

Skrenuo je sa staze i zaputio se prema trijemu kuće. Zoe je pošla za njim nabravši nos.

- Kakav je to smrad, za ime svijeta? - pitala je. Kthan je već bio na trijemu i gledao truplo koje je ležalo odmah iza ugla.

- Taj smrad ukazuje na činjenicu da se situacija sve više komplicira - reče Ethan. - Možemo prestati tražiti Leona Gradvja. Netko drugi ga je našao prije nas.

117

GIGA

26 Rano te večeri svi su zajedno sjedili u Ethanovu uredu.

- Ne shvaćam - reče Harry Stagg. - Rekao si policiji da je tip pokušavao ucijeniti Zoe, a oni ipak drže da je ubijen jer je prodavao drogu na teritoriju drugog dilera?

- To je zasad njihova teorija - reče Ethan.

Zoe razmijeni pogled s Arcadijom, koja je sjedila ne jednoj od stolica što ih je Ethan dovukao iz vanjskog ureda. Arcadia je izgledala hladno kao i uvijek, ali danas je u njoj bilo nečeg drukčijeg. Zoe nije mogla točno odrediti o čemu je riječ, ali je znala da to ima veze s mršavim muškarcem s nemirnim očima koji je sjedio kraj nje.

Okupili su se u Ethanovu uredu nakon dugotrajnog razgovora s policijom. Ethan je ponudio kavu. Kava je bila dobra, mislila je Zoe, ali mogla bi ozbiljno pogriješiti kad bi je popila.

Njezina razina napetosti već je ionako zašla u crvenu zonu.

- Mislim da je detektiv Ramirez neko vrijeme s ozbiljnim zanimanjem promatrao baš mene rekla je. - Sigurno nije bio onako prijateljski raspoložen kao prošli put. No čim ga je Ethan obavijestio da imamo savršen alibi, spomenuo je svoju teoriju o dileru. Navodno su ona stara skladišta u posljednje vrijeme postala okupljalište lokalnih tinejdžera koji eksperimentiraju.

- Sklapanje braka u vrijeme umorstva jedan je od boljih alibija što sam ih dosad čuo primijeti Harry. - Imate svjedoke i sve ostalo.

- A osoblje u hotelu će nas se vjerojatno dobro sjećati - reče Ethan. - Tražili smo da nam promijene sobu.

Arcadia pogleda Zoe s upitnim izrazom lica.

- Prva je soba imala okrugli krevet i zrcalo na stropu - reče Zoe. Arcadia kimne. - Jasno da ste morali tražiti drugu.

- Zašto? - upita Harry. - Zrcalo na stropu baš zvuči zgodno. Tako se nešto ne viña često.

Pogotovo ne na mjestima gdje ja obično odsjedam.

- Iz veoma dobrog razloga - reče Zoe. -Vulgarno je. Isto tako, u području čestih potresa, predstavlja ozbiljnu opasnost.

- Las Vegas je područje čestih potresa? - sa zanimanjem upita Harry. - Nikad to nisam čuo.

Ethan podigne noge na kut pisaćeg stola. - Meni osobno nije smetalo kako je soba ureñena, ali Zoe nije bila zadovoljna, pa smo se preselili. Ono što je važno je to da imamo neoboriv alibi. Što policiji ostavlja teoriju o dileru.

- Je li to moguće? - upita Arcadia.

- Ako želimo biti pošteni, doista ima smisla -reče Ethan. - Policija je pokupila nekoliko tinejdžera za koje se zna da uzimaju droge, a oni su priznali da im je oko ponoći prišao neki čovjek čiji opis odgovara Gradyju, te im ponudio na prodaju neke lijekove koji se inače mogu dobiti na recept.

- Oni su to odbili, prirodno - suho će Zoe. Harry puhne kroz nos. - Naravno. Samo su rekli ne, eh?

Ethan slegne ramenima. - Svakako. Ali nakon kratkotrajnog ispitivanja priznali su da su čuli zvukove koji su mogli biti hici, odmah nakon što je neznanac otišao od njih. Rekli su da su se hici čuli iz blizine stare kuće. Nisu prijavili pucnjavu jer nisu bili sigurni da se radilo baš o tome.

- Isto tako, policija je našla nekoliko bočica različitih vrsta psihijatrijskih lijekova u vrećici kraj Gradyjeva trupla, te još bočica u prtljažniku njegova automobila - zaključi Zoe. - Kladim se da je sve to ukrao u Candle Lake Manoru.

- Ondje je bilo mnogo takvih kraña - zamišljeno će Arcadia. - Zato je teorija o dileru barem donekle vjerojatna.

Ethan pogleda Harryja. - Ne želim ispasti bezo-sjećajan, ali pitam samo iz radoznalosti, koliko je pouzdana tvoja priča?

118

GIGA

Zoe je trebala sekunda ili dvije da apsorbira implikacije tog pitanja. Kad je shvatila, zagrcnula se gutljajem kave.

- Ethane - zamuckivala je. - Valjda ne želiš reći da Harry... da je on...

- Samo pitam - uvjeravao ju je.

- Bez brige. - Arcadia je ispružila ruku i lagano je udarila po leñima. - Naš je alibi jednako neoboriv kao i vaš. Klinci su čuli hice oko ponoći? Harry i ja smo sinoć bili u Last Exitu.

Odande smo otišli tek oko dva, a imamo i račun koji to dokazuje.

- Oh - reče Zoe. - O, dobro.

- Džez je bio izvrstan - doda Harry.

- Je li policiju zanimalo zašto te ucjenjivao? -Arcadia upita Zoe. - Jasno - reče Zoe. - I dali smo im dotjeranu verziju istine. Rekla sam im da sam neko vrijeme provela u privatnoj bolnici u kojoj je Grady radio, te da nisam željela da se takve, veoma osobne informacije objave mojim potencijalnim klijentima. Detektiv je bio pun razumijevanja. Tebe nismo spomenuli, naravno.

Ethan je proučavao vrhove svojih cipela. - Nije postojao nikakav razlog da se policiji otkriju neke činjenice o Zoe. Dovraga, što više ljudi zna da se udala, to bolje. Takoñer nije postojao nikakav razlog da se u ovu zbrku uvlači vaše ime, Arcadia. Ali mislim da bi bilo pametno da vi i Harry na nekoliko dana odete iz gradića.

Arcadia se namrštila. - Zašto?

- Koliko je nama poznato, Leon Grady nije znao za vaš novi identitet. Uz malo sreće to znači da nitko drugi ne zna da ste ovdje, u Whispering Springsu. Ali u ovom trenutku ne možemo biti sigurni u taj zaključak.

- Ima pravo - Harry reče Arcadiji. - Ima smisla nakratko otići iz gradića, barem dok Truax ne otkrije što se ovdje dogaña. Mora biti siguran tko je ubio Gradyja.

Arcadia uzdigne obrve. - Zar ćete to raditi, Truax? Istraživati umorstvo Gradyja?

- Da - reče Ethan. - Mislim da hoću. Želim biti siguran da je policija u pravu kad misli da ga je sredio neki diler.

- Ali tko bi drugi imao motiv? - upita Arcadia.

- Dovraga, čovjek je bio ucjenjivač - naglasi Harry. - Ucjenjivači uvijek imaju mnogo neprijatelja.

- Što će biti sa Zoe? - Arcadia upita Ethana. -Hoće li ona biti sigurna?

- Mene su već otkrili - primijeti Zoe. - Ali to više nije važno. Sad kad sam ugledna udana žena, nikomu ne bi koristilo da me odvuče u Xanadu.

- Bez brige - reče Ethan. - Zoe će noću biti sa mnom u Nightwindsu sve dok ovo ne završi.

Zoe spusti svoju šalicu. - Zar hoću?

- Da - naglašeno će Ethan. - Hoćeš. Vozit ću te na posao i ostajati s tobom koliko god to bude moguće. Neka svoja istraživanja mogu obavljati iz tvojeg ureda. Kad ne budem mogao biti ondje, pobrinut ću se da imaš društvo. Ne želim da budeš sama sve dok ne razriješim još neke sitnice.

- Ali prema tvojoj teoriji, trebala bih biti sigurna sad kad smo se vjenčali.

- Nešto je sumnjivo u ovoj situaciji, a ja ne želim riskirati - reče Ethan.

Zoe otvori usta kako bi se pobunila.

- Dobro - Arcadia reče prije nego je Zoe uspjela izustiti jednu riječ. - Sviña mi se taj pristup.

- Drago mi je da se nekomu sviña - reče Ethan.

- To su samo dodatne mjere opreza. Doista mislim da je Zoe sad prilično sigurna, ali više bih volio da sama ne luta naokolo prije nego dobijem neke odgovore.

- Ali imam dva sastanka s klijentima u njihovim rezidencijama - brzo će Zoe. - Možeš li ih zamoliti da doñu u tvoj ured?

- Pa, možda.

- Pokušaj. Ako je to nemoguće, reći ćeš mi kakav ti je plan. Pratit ću te na te sastanke.

119

GIGA

Iskrivila je lice. - Nisam sigurna da je to potrebno.

- Vjeruj mi, potrebno je, makar samo da bih ja bio miran. - Ethan se opet okrene Arcadiji. Ali situacija bi bila jednostavnija kad biste vi i Harry na neko vrijeme nestali.

- Valjda će se moja pomoćnica snaći u galeriji -nevoljko će Arcadia. - Sto mislite, kamo bismo trebali poći?

- Već imam jedno odredište na umu. - Harry ustane. - Kako vam zvuči New Orleans?

Arcadia ga je dugi trenutak promatrala. -Zvuči... zanimljivo.

- Bolje da se poñemo spakirati - reče Harry. Arcadia ustane i zajedno s njim iziñe iz ureda.

Zoe je slušala kako se zvuk njihovih koraka gubi niza stube. Pogledala je Ethana.

- Sto se dogaña s ono dvoje? - upita.

- Nemoj mene pitati. Odnos izmeñu tjelohranitelja i njegove klijentice je povjerljiv.

- Je li to pravilo iz tvojeg priručnika za privatne detektive?

- Kako si pogodila? * * * U devet i trideset te večeri stajao je na vratima svoje radne sobe i gledao kako Zoe proučava naslove nekih knjiga na policama.

- Kronike, dnevnici i zapisi o starim slučajevima umorstava. - Uzela je plastičnu omotnicu s police, otvorila je i izvadila tanku brošuru. - Istinita priča o umorstvu Harriet Plummer, uključujući prikaz suñenja njezinom ubojici, Johnu Strandu. - Podigla je glavu. - Datum je iz 1870.

- Harriet je bila prostitutka u San Franciscu koju je ubio jedan od njezinih klijenata. Jesi li opazila krevet na ilustraciji? Upotpunjen zgužvanim pokrivačem i s mnogo otmjenih jastučića? To je bio umjetnikov ne baš suptilan način isticanja damine profesije i seksualnih aluzija.

- Ljudi su kupovali te brošure?

- Priče o umorstvima i suñenjima nakon toga bile su veoma popularne tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća. Što mračnije, to bolje, barem što se javnosti ticalo.

- Najbolje su se prodavale one u kojima je bilo riječi i o seksu?

- Jasno. - Prekrižio je ruke i naslonio se na dovratak. - Neke se stvari nikad ne mijenjaju.

Vratila je brošuru u plastičnu omotnicu i stavila je na policu. - Jesu li objesili Johna Stranda?

- Da. Sto je bilo, prema rezultatima mojeg istraživanja, ozbiljna pogreška pravosuña.

- Misliš da nije bio kriv?

- Strand je bio nasilan čovjek, sklon napadajima bijesa. Vjerojatno je skrivio nečiju smrt, ali ne Harrietinu.

- Tko ju je ubio?

- Mislim da je najvjerojatniji počinitelj bio čovjek po imenu George Edward Kingston. Bio je jedan od Harrietinih stalnih klijenata, imućan muškarac koji se probijao vlastitim snagama, a kanio je ženidbom ući u društveno istaknutu obitelj.

- Sto misliš, zašto ju je ubio?

- Počela mu je smetati, kako kažu. Došao sam do nekih pisama što ih je Harriet pisala prijateljici. Bila je trudna i uvjerena da je Kingston otac. Bila je bijesna na njega jer je namjeravao prekinuti njihovu vezu. Prijetila je da će ga razotkriti.

- Zato ju je ubio.

- Mislim da jest, da. Kingston se bojao da bi ga njegova bogata zaručnica mogla nogirati ako bi ona i njezina obitelj saznali da je dugo održavao vezu s poznatom prostitutkom. Nakon što je prošlo tako mnogo vremena, nikako ne mogu biti siguran. -Zastao je tražeći riječi kojima bi objasnio bešumni škljocaj sigurnosti i nalet zadovoljstva što bi ih osjetio kad bi vidio obrazac

120

GIGA

i došao do nekih odgovora. - Ali nekako osjećam da je bilo tako.

Pozorno ga je promatrala. - Osjećaš da je bilo tako?

- Ako je Kingston bio ubojica, sve dolazi na svoje mjesto, barem kako se meni čini. Odgurnuo se od dovratka i prišao pisaćem stolu. - Ali to više nije važno. Svi koji su s tim imali veze odavno su pokojni.

- Činiš li to često?

Naslonio se na pisaći stol. - Istražujem stara umorstva? Da. Nešto što mogu raditi uvečer, umjesto gledanja televizijskog programa.

- Kad se govori o hladnim slučajevima. -Proučavala je stvari u prostoriji. - Sve te stare knjige, dnevnici i brošure, stare novine, sve je to dio tvoje istraživačke knjižnice?

-Da. - Zašto to radiš?

- Vjerojatno zato jer mi dobro ide. - Zastao je. - A nikomu neću nauditi ako pogriješim.

- Jer više nema nikoga komu bi bilo stalo do odgovora?

- Tako je. Samo akademska vježba. - Bradom je pokazao računalo. - Ja nisam jedini koji se time bavi. Ima i drugih. Napišemo svoje izvještaje i zaključke, te ih šaljemo jedni drugima kako bismo ih čitali i proučavali.

- Tko to traži na mreži?

- Privlačimo mnogo genealoga i ljudi koje zanima povijest njihovih obitelji. Stranica takoñer privlači poveći broj povjesničara i akademika koji proučavaju psihološka i socijalna pitanja povezana s umorstvima.

- A vjerojatno i ponekog čudaka.

- Naravno. Svijet je pun čudaka.

Osvrnula se preko ramena, niz hodnik prema kinodvorani, a zatim ga je opet pogledala. Zacijelo istražuješ smrt Camelije Foote?

- To bi bilo teško ignorirati budući da živim ovdje, u Nightwindsu.

- Službena verzija kaže da je pala u kanjon i poginula, zar ne?

Kimnuo je. - U ono je vrijeme bilo nagañanja da ju je možda njezin muž gurnuo, ali nikad ništa nije dokazano, a policija se nije osobito trudila oko istrage.

- Misliš li da je bila žrtva obiteljskog nasilja?

- To je sasvim moguće. - Podigao je Footeov dnevnik. - Ovo je dnevnik njezina muža. Prema onome što sam pročitao, bojao se da je imala ljubavnu vezu s čovjekom po imenu Jeremy Hill. Bio je ogorčen jer je Hilla pozvala na veliku kućnu zabavu za vikend, u Nightwinds.

Kuća je bila puna gostiju. Camelia je umrla u neko doba tijekom prve noći. Njezino je truplo pronañeno ujutro.

- Tko ga je našao?

Bio je impresioniran. - Dobro pitanje.

- Čula sam da policija uvijek temeljito prouči osobu koja otkrije truplo. Znam da su meni doista postavili brdo pitanja onoga dana kad sam našla Prestona.

- Veoma se često dogaña da upravo ubojica prijavi umorstvo. I lako je moguće da se to ovdje dogodilo. - Otvorio je dnevnik na jednu od posljednjih bilježaka. - Foote je toga jutra našao Cameliju. Evo što je napisao nekoliko tjedana kasnije. »... Još uvijek ne mogu vjerovati da je izgubljena za mene, sva njezina ljepota, šarm i duh zauvijek su ugašeni. Hodam kroz kuću i vidim njezinu ljupku, nasmijanu prikazu kamo god se okrenem, ruga mi se...« - Zvuči poput neutješnog muža - blago će Zoe. - Mislim da je doista bio očajan. - Zatvorio je dnevnik. - Ali dio o ljupkoj, nasmijanoj prikazi koja mu se ruga čini mi se zanimljivim.

121

GIGA

- Misliš li da je Foote patio od grižnje savjesti, pa je vjerovao da ga proganja Camelijin duh?

- Možda. Još nisam pročitao dnevnik do kraja.

- Imaš neke sumnje?

- Nekoliko, da. - Spustio je dnevnik na pisaći stol i uzeo bilježnicu u koju je zapisao svoja zapažanja o slučaju Foote. - Ima neke zbrke s vremenskim rasporedom. Camelia je bila veoma vidljiva tijekom cijele večeri, uz kratke prekide, sve do otprilike ponoći. Nitko se ne sjeća da ju je nakon toga vidio. Camelia i Hill su na neko vrijeme zajedno nestali. Foote je zapisao u dnevnik da ih je vidio kako se vraćaju u kuću. Bio je uvjeren da su vodili ljubav.

- Je li se Foote sukobio s njima?

- Prema ovom dnevniku, bio je tako deprimiran spoznajom da se ne može nadmetati s Hillom za ljubav svoje žene da je otišao u svoju spavaću sobu i ondje dokrajčio bocu viskija. Više se ničeg ne sjeća sve dok se idućeg jutra nije probudio, pošao u šetnju kako bi razbistrio glavu i našao Camelijino truplo.

- Njegova tvrdnja da je izgubio svijest od prevelike količine alkohola, te spavao do narednoga dana doista se čini kao prikladna izlika.

- Moguće. Ili bi to mogla biti istina. Nitko od slugu nije ga vidio nakon što je otišao u svoju spavaču sobu. Nitko se ne sjeća da je nakon ponoći vidio Cameliju.

- Ako Foote nije izlazio iz svoje sobe do idućeg jutra, preostaju svi drugi gosti kao mogući sumnjivci.

- Ne bih se složio - reče Ethan. - Mislim da Jeremy Hill ostaje najvjerojatnija mogućnost.

Problem je u tome da su Hilla nakon ponoći vidjeli mnogi ljudi, premda je Camelia nestala sa zabave, sve dok oko tri ujutro svi nisu otišli na spavanje. Ali zasigurno je on drugi put izišao jer ga je jedan od slugu vidio kako se malo prije svanuća vraća u kuću kroz vrtove. Hill je bio sam. Rekao je da je otišao prošetati.

- Ljubavnik. Zašto bi je on ubio?

- Jer ju je silno želio - tiho je rekao. - A ona nije željela napustiti svojeg bogatog muža zbog njega. Ali kao što sam rekao, postoji problem s vremenskim rasporedom. Jedine dvije osobe koje su istodobno izbivale sa zabave bile su Camelia i Abner Foote.

- To je to. Kladim se da je muž krivac. Tako čest obrazac. - Proučavala ga je. - Kako ćeš ikad otkriti istinu?

- Jeremy Hill se oženio dvije godine nakon Camelijine smrti. Navodno je mnogo pio. Žena se razvela od njega i kasnije ponovno udala. Hill se razbolio i umro uskoro nakon razvoda, ne ostavivši potomke. Pokušavam naći neke od potomaka njegove bivše žene kako bih vidio postoje li kakva pisma ili dnevnici koji bi mogli baciti malo svjetla na njezin prvi brak.

Takoñer pokušavam pronaći neka pisma što su ih napisali ljudi koji su te noći bili ovdje.

- Nebesa, mogao bi mjesecima ili godinama tražiti sve to.

- Nema nikakve žurbe - rekao je.

- Ali isplati se, zar ne?

Slegnuo je ramenima. - Kao što sam rekao, to je nešto čime se uvečer mogu baviti.

- Ne. - Zagledala se u njega s izrazom razumijevanja u očima. - To je mnogo više od toga. To je poziv. - Prišla mu je i prstima mu dotaknula obraz. - Kad na koncu pronañeš odgovore, stvaraš malo pravde. Negdje dovedeš u ravnotežu neku nevidljivu vagu. Čak i ako nitko ne zna i nikoga nije briga, učinio si nešto dobro, Ethane.

Ona razumije, pomislio je. Njegov je hobi intrigirao neke ljude, a nekima je bio odvratan.

Nekolicina pokazuje akademski interes. Ali dosad nije upoznao nikoga tko doista razumije zašto istražuje najhladnije od hladnih slučajeva.

Podigla je glavu i poljubila ga. Zagrlio ju je. Čuo je škljocaj i osjetio nalet.

122

GIGA

27 Vriskovi u zidovima prodirali su kroz lijekovima izazvanu omaglicu u kojoj je cijelo jutro lebdjela. Zaustavila se, naglo, ukopavši se na mjestu. Mahnito se pokušavala orijentirati.

Pred njom su se nalazila otvorena vrata. Dr. McAlistair joj je držala ruku na ramenu potičući je neka uñe u prostoriju. S njezine desne strane promatrao ju je krupan muškarac u odori s mračnim izrazom lica. Neodreñeno se sjećala da mu se netko obratio sa »šerife«.

- Ne, molim vas - šapnula je. - Ne želim ući onamo.

- U redu je - rekla je dr. McAlistair. - Nisi sama. Ja sam ovdje s tobom.

- Ne. - Pokušala je pobjeći od ruke na ramenu. Dr. McAlistair je pojačala svoj stisak.

- Samo moraš ući u sobu na minutu - nagovarala ju je Venetia McAlistair. - Samo uñi unutra i pogledaj naokolo. Reci mi što osjećaš.

-Ne. Čovjek u odori se mrštio. - Ne znam je li ovo pametno, doktorice. Čini se da je doista uzrujana. Sigurni ste da vam trebaju njezini dojmovi?

- Veoma me zanimaju njezine reakcije na mjesto zločina.

- Izgleda kao da će joj pozliti. Ne bih želio da mi uprska dokaze.

- Bit će ona dobro. Lijekovi koje sam joj dala trebali bi je zadržati prilično smirenom.

- Meni ne izgleda smirena - rekao je šerif. Prokleto točno, nisam smirena. Otvorila je usta i kriknula.

- Prestani. - Dr. McAlistair ju je prodrmala. -Prestani. Gubiš kontrolu nad sobom.

Svejedno. Bilo što, samo da ne mora ući u tu sobu.

Vrisnula je glasnije.

- Vodite je odavde - prasnuo je šerif. - Nemam vremena za ovo.

Dr. McAlistair ju je nevoljko odvela natrag do automobila.

Nastavila je vrištati. Činilo se da to ima željeni učinak. McAlistair je vodi dalje od kuće s vrište-ćim zidovima, a jedino je to važno.

- Prestani - rekla je dr. McAlistair, sad već bije-sna. - Smjesta prestani, razumiješ me?

- Zoe, prestani. Probudi se. Sanjaš. Probudila se usred prigušenog jecaja, otvorila oči vidjela kako se naginje nad njom. Znoj se hladio na njezinu tijelu. Osjećala je kako joj srce divlje lupa. Trebalo joj je nekoliko mahnitih sekunda da shvati gdje se nalazi. Tada je ugledala siluetu divovskog labuñeg krila.

O, dovraga. Još jedna noćna mora. Bude li se tako nastavilo, on će zaključiti da je doista luñakinja.

Sjela je na krevetu stegnuvši plahtu uza se. -Oprosti. Rekla sam ti da bi to mogao biti problem. Ako ću boraviti ovdje s tobom, bolje da spavam u jednoj od drugih spavaćih soba.

- Ne želim da spavaš u drugoj sobi. - Podigao se na jastuke, ispružio ruke i privukao je u zagrljaj. - Želim te u svojem krevetu. O čemu si sanjala?

- Još jedan ružan san o danima što sam ih provela pod ključem. Vjeruj mi, ne želiš čuti pojedinosti.

- Ali želim. Pričaj mi o tome.

Možda zato što je bilo usred noći, a on nije upalio svjetlo. Možda zato što je s njom vodio sporu, strastvenu ljubav prije nego su zaspali. Možda zato jer joj je ispričao o svojem hobiju i ona je zavirila u neka duboka mjesta u njemu za koja je osjećala da ih ne razotkriva osobito često.

Možda je jednostavno morala s nekim razgovarati o snu.

- Rekla sam ti da je ondje bila liječnica koja se posebno zainteresirala za moj slučaj.

- McAlistair. Ona koja je surañivala s policijom u malenim gradićima toga područja i pokušala otkriti možeš li biti vidovita na mjestima zločina.

Lecnula se. - Imaš dobro pamćenje.

123

GIGA

- Ta dr. McAlistair je bila u tvojem snu?

- Da. Sanjala sam o jednom incidentu do kojeg je došlo dok sam boravila u Xanaduu.

McAlistair je pomagala policiji u rješavanju slučaja umorstva. Tog mi je jutra uspjela krišom staviti neke lijekove u hranu, a zatim me odvezla do kuće u kojoj je zločin počinjen. Pokušala me natjerati da uñem u prostoriju u kojoj su dvije osobe ubijene. Nisam htjela ući.

- Razumljivo.

- Pokušala me prisiliti da uñem. Rekla mi je da moram naučiti kontrolirati svoju tjeskobu.

- Kao da je odbijanje da se uñe u sobu u kojoj su dvije osobe ubijene samo neka vrsta normalne fobije. Nešto što treba prevladati.

- Da. U svakom slučaju, šerif se bojao da bih mogla povratiti po mjestu zločina. Kad sam počela vrištati, naredio je dr. McAlistair da me odvede odande. Vidjela sam da je veoma frustrirana i bijesna, ali me odvezla natrag u Manor.

- Je li šerif ikad pronašao ubojicu?

Unatoč činjenici da joj je puls još uvijek brzao, a disanje se nije vratilo u normalu, nasmiješila se. Trebala je očekivati to pitanje, pomislila je. Ethan voli odgovore. Više od toga, treba ih.

- Nekoliko dana kasnije vidjela sam novine u bolničkoj knjižnici - rekla je. - Ondje je bila fotografija kuće i naslov o bivšemu mužu kojeg su uhitili pod sumnjom za umorstvo.

- Je li dr. McAlistair ikad ponovno pokušala izvesti nešto tomu slično?

- Još jednom. S istim rezultatima. Počela sam vrištati i nastavila se derati sve dok joj policija nije im redila da me odvede. Mislim da je nakon toga shvatila da neću reagirati na tu vrstu terapije.

- To nije bila terapija. Pokušavala te iskoristiti.

- Hmm. Udobnije se namjestio na jastucima. - Ne sviña mi se dr. McAlistair, ali ne vidim zašto bi ona imala motiv ubiti Gradyja.

Uzdahnula je. - Tvoj um uvijek ide jednosmjerno, znaš? Kakve veze ima moj san o dr.

McAlistair s pronalaženjem Gradyjeva ubojice?

- Vjerojatno nikakve. Samo pokušavam povezati stvari. Nešto mi govori da Gradyjevo umorstvo ima veze s tvojom situacijom. - Kliznuo joj je rukom niz nadlakticu i spustio je na njezin bok. -Misliš li da ćeš moći opet zaspati, ili ćemo se osloniti na toplo mlijeko?

Poljubila mu je naga prsa. - Imam bolju ideju.

- Je li?

Ponovno ga je poljubila, bliže čvrstom, ravnom trbuhu, te spustila ruku niz njegovo tijelo. Bio je tvrd i pun.

- Da - rekla je. Zavukao joj je prste u kosu.

- Definitivno veoma dobra ideja - rekao je. -Dugo nisam čuo tako dobru.

Uzela ga je u usta.

- Izvrsna ideja. Čvrsto joj je stegnuo šake u kosi.

Osjetila je kako postaje napet.

Zatim ju je povukao prema gore i okrenuo je na leña. Kad je ušao u nju, bila je spremna.

Omotala se oko njega i grčevito ga stezala.

124

GIGA

28 U jedanaest sati idućeg jutra Zoe je odložila olovku kojom je skicirala raspored u dnevnom boravku za jednoga klijenta, te pogledala Bonnie.

- Sigurno ti je veoma dosadno - reče. Bonnie je zatvorila ljubavni roman što ga je čitala i nasmiješila se. - Bez brige, nije mi dosadno. Zapravo, prilično je ugodno provesti neko vrijeme 11 društvu druge odrasle žene. Još nisam imala prilike upoznati baš mnogo ljudi u Whispering Springsu.

- Uvijek je teško preseliti se u posve novu društvenu zajednicu.

- Počela sam sudjelovati u nekim aktivnostima u školi mojih sinova, a to pomaže. No zapravo bih najviše željela naći neki honorarni posao. I'inancijski dobro stojimo, zahvaljujući polici osiguranja mojega muža. Ali morala bih više izlaziti iz kuće.

- Vjeruj mi, razumijem te. Imaš li neku ideju?

- Prije udaje radila sam kao knjižničarka – reče Bonnie. - Neko se vrijeme nisam bavila tim poslom, ali dat ću molbu u javnu knjižnicu Whispering Springsa, kao i u sveučilišnu knjižnicu lokalne zajednice.

- Zvuči kao dobar plan - reče Zoe. - Kako si se počela baviti dizajniranjem interijera? Jesi li to radila prije nego te Forrest Cleland otpremio u Candle Lake Manor?

- Ne, diplomirala sam lijepe umjetnosti. Radila sam u malenom muzeju kad sam upoznala Prestona. Posebno ga je zanimao jedan slikar kojemu smo se oboje divili, te se raspitivao o njemu. I tako odjednom - Prekinula se.

- Zaljubili ste se jedno u drugo i počeli planirati vjenčanje - zaključi Bonnie.

-Da. - Tako se dogodilo meni i Drewu, takoñer. -Bonnie čeznutljivo uzdahne. - Prva godina bez njega bila je paklena. Ali opazila sam da sam tijekom posljednjih nekoliko mjeseci o svojem braku počela razmišljati kao o nečemu što se davno dogodilo.

- U drugom životu.

- Da. Bilo bi veoma teško bez Ethana. Osobito za dječake.

Zoe se poigravala olovkom. Bonnie ju je trenutak gledala kako črčka po papiru.

- Pitaš se zašto Ethan i ja nikad nismo pošli dalje od odnosa u kojem se sad nalazimo, zar ne?

-pitala je.

Zoe je pročistila grlo. - Doista se čini da ste veoma bliski, a njegova je ljubav prema Jeffu i Theu očita.

- Ethan i ja ćemo uvijek biti bliski prijatelji, ali to je sve što ćemo biti.

- Čini se da si veoma sigurna u to.

- Neke stvari znaš od početka. Doživljavam ga gotovo kao svojeg starijeg brata kojeg nikad nisam imala. Mislim da je i kod njega tako. Ethan me smatra nekom vrstom sestre, a nikako potencijalnom suprugom. - Bonnie pogleda fotografije Mightwindsa. - Jesi li ti to snimila?

- Da. Tog sam dana bila u šetnji, a ponijela sam fotoaparat.

- Sjajne snimke. Kuća izgleda kao da egzistira u paralelnom svijetu. Veoma nadnaravno.

Snimaš li portrete?

- Ne profesionalno. Fotografija mi je samo hobi.

- Mnogo više od toga, barem sudeći prema tim fotografijama Nightwindsa. Nešto poput Ethanova bavljenja rješavanjem starih slučajeva umorstva.

- Sinoć mi je pričao o tome.

- Je li? - Bonnie ju je pomno proučavala. - Čini li ti se to pomalo čudnim?

- Ne. Čini mi se poput nečega što savršeno odgovara Ethanu.

- Odgovara Ethanu. - Bonnie se tiho nasmijala. - Da. Upravo je o tome riječ.

- Ethan osjeća potrebu pronaći odgovore i dovesti vagu u ravnotežu onako kako drugi

125

GIGA

muškarci osjećaju potrebu voziti brze automobile ili tražiti zlato. To je dio onoga što ga čini onim što jest.

- To je gotovo jednako onomu što je Drew običavao govoriti o njemu. - Bonnie se nagnula naprijed i prekrižila ruke na koljenima. - Niti jedna od Ethanovih bivših žena nije to razumjela.

Zoe je nabrala nos. - Radije ne bih raspravljala o Ethanovim bivšim ženama, ako nemaš ništa protiv. To me podsjeća na činjenicu da će, zbog mene, uskoro imati četvrtu bivšu.

- Ne mora biti.

Zoe trepne. - Kako, molim?

- Ethan je u prošlosti činio mnogo toga za svoje klijente, ali nikad ni s kim nije sklopio brak.

Zoe je odmahnula na to. - Vjerojatno zato što nikad nije smatrao potrebnim poći tako daleko.

Moj je slučaj pomalo neobičan.

- Ethan je imao nekoliko veoma neobičnih slučajeva. Još nešto što bi trebala znati o njemu.

On inače ne spava sa svojim klijenticama.

Zoe se počela osjećati stjeranom u kut. - Da, pa, ne bih previše važnosti davala činjenici da nas dvoje imamo ljubavnu vezu. To je samo jedna od onih slučajnosti, znaš?

Bonnie ništa nije rekla.

Zoe je osjetila tračak neobjašnjive panike.

- Dakle. - Spustila je olovku i ustala. - Ne znam za tebe, ali meni bi dobro došla kava. Postoji maleni kafić iza ugla. Kako bi bilo da malo prošećemo?

- Dobra ideja.

Singleton Cobb se pojavio u dva.

Zoe je sa zanimanjem promatrala kako se Bonnie odjednom doimala zivahnijom, gotovo kao da njome struji nekakva dodatna energija. Sto se njega tiče, Singleton je teško odvajao pogled s nje. Doimao se čudno smućenim.

Okrenuo se prema Zoe. - Čini se da sam ja tvoje društvo do završetka radnog vremena. Tada ću te odvesti u Nightwinds.

- Dobro - rekla je Zoe nastojeći izgledati zadovoljno. Ovo s tom potrebom da stalno ima nekakvu pratnju brzo ju je počelo nervirati. Pitala se kako se Arcadia druži s Harryjem Staggom. Možda izraz druži nije baš najbolje izabran.

Singleton je pročistio grlo. - Ethan me pozvao da vam se svima pridružim na večeri. Cuo sam da ćemo naručiti dostavu pizza i salate.

- Osnovne skupine namirnica - uvjeravala ga je Bonnie. Uzela je svoju torbu i našla ključeve automobila. - Bolje da poñem ili ću zakasniti po Jeffa i Thea. Vidimo se kasnije, u Nightwindsu.

Zoe je u pet sati zaključala vrata ureda i spustila teški privjesak za ključeve, napravljen od kvake, u svoju veliku torbu.

- Moram svratiti u stan i uzeti neke stvari -rekla je Singletonu.

- Nema problema.

Zajedno su se zaputili do malenog parkirališta gdje je Singletonov veliki SUV bio parkiran.

Otvorio je suvozačka vrata za nju s dirljivom galantnošću, a zatim je sjeo za volan i upalio motor.

- Ovo s potrebom da stalno imaš pratnju vjerojatno ti već počinje ići na živce - rekao je izlazeći s parkirnog mjesta.

- Kako si pogodio?

- Znam kako bih se ja osjećao da sam na tvojemu mjestu. - Umirujuce joj se nasmiješio. - Bez brige. Ne vjerujem da će ova situacija dugo potrajati. Ethan će to riješiti.

- Vjerojatno.

- Hoćete li ti i Truax pružiti priliku svojem braku?

Sjajno. Spomenuo je posljednju temu o kojoj je danas željela razgovarati.

126

GIGA

- Ovo baš i nije pravi brak - oštro je rekla.

- Je li? Kako bi ti to nazvala?

- Ethanovom idejom o brzom rješavanju hitnog problema.

- Truax kaže da imate vjenčani list, da je obavljen obred i sve ostalo.

- To ga ne čini stvarnim.

- Na to nemam što reći - reče Singleton. - Ali ga čini zakonitim.

- Čini cijelu ovu situaciju veoma neobičnom, eto kakvom je čini, ako mene pitaš. I postaje sve neobičnija, iz sata u sat.

- Razgovarao sam s Bonnie dok ste ti i Truax bili u Vegasu. Oboje mislimo da vas dvoje nekako odgovarate jedno drugomu. Zašto ne biste pustili da situacija ostane kakva jest, barem još neko vrijeme nakon što se ova zbrka raščisti? Sto možete izgubiti?

Opet ju je obuzeo onaj panični osjećaj. Vrijeme za mijenjanje teme.

- Ovdje skreni lijevo - odlučno je rekla. - Možeš parkirati ispred one zelene ograde od kovanog željeza.

- Može.

Singleton je učinio kako mu je rekla. Otvorila je vrata i skočila s visokog suvozačkog sjedala prije nego je dospio zaobići prednju stranu vozila. Brzim se koracima zaputila prema zelenim vrtnim vratima i u torbi potražila privjesak za ključeve.

Singleton je proučavao mjedenu kvaku. -Poseban ukras za privjesak. Nije li malo težak da bi ga se nosilo naokolo u torbi?

- Navikla sam.

Otvorila je vrtna vrata, prošla kroz maleni vrt i otključala vrata predvorja.

- Možeš me ovdje pričekati - rekla je. - Doći ću za nekoliko minuta.

- Nema žurbe.

Požurila je stubama na kat nastojeći se sjetiti što bi sve trebala ponijeti u Nightwinds. Kad je stigla do vrha stubišta, skrenula je i zaputila se niz hodnik. Zaustavila se ispred svojih vrata i uvukla ključ u bravu.

Iza nje su se otvorila vrata prostorije za izbacivanje smeća. Iznenañena, okrenula se kako bi pozdravila susjeda koji se upravo riješio svojeg smeća.

Ali muškarac koji je izišao iz malene prostorije u jednom je koraku prešao hodnik i zgrabio je prije nego je shvatila da on nije susjed.

Ron. - Imam te, kučko.

Jednom ju je rukom stegnuo oko vrata, ostavivši je bez zraka, i dlanom joj pokrio usta. Njezin povik Singletonu zamro joj je u grlu.

Drugi je muškarac izišao iz praznog stana na lijevoj strani.

Kamo ide Ron, ni Ernie sigurno nije daleko.

- Uvuci je unutra - progunña Ernie. - Požuri.

- Samo mirno. - Ron ju je vukao preko praga njezina stana. - Nema nikoga od susjeda.

Otimala se nastojeći zgrabiti rub dovratka. Tmina je lebdjela na rubu njezina vidnog polja.

- Netko je dolje, u predvorju.

- Imaš li injekciju? - upita Ron. - Da, jasno. Samo je odvuci unutra da to možemo na miru obaviti.

Postala je svjesna težine mjedene kvake što je visjela s privjeska za ključeve u njezinoj šaci.

To joj je pomoglo da se usredotoči. To čudo nosi sa sobom s razlogom, podsjetila se. Um joj se malo razbistrio, pa se napokon prisjetila nekih stvari što ih je naučila na tečaju samoobrane.

Gotovo je mogla čuti svojeg instruktora: »Krajnje je vrijeme da počneš misliti.« Zamahnula je rukom prema gore i unatrag koliko god je mogla, kvakom gañajući Ronovu glavu, svim se srcem nadajući da neće udariti vlastitu glavu.

Nije bila sigurna da je dobro naciljala, ali je ipak pogodila neki dio njegova tijela.

127

GIGA

- Sranje. - Refleksno se trgnuo unatrag, nakratko popustivši stisak oko njezina vrata. - Ima nešto u ruci.

- Singleton!

Ron joj je ponovno stegnuo ruku oko vrata nanoseći joj bol.

Zamahnula je drugi put u širokom luku, te bi zahvatila Ernieja po prsima da žurno nije koraknuo unatrag.

- Samo čekaj, kučko - Ron joj je siknuo u uho. - Samo čekaj dok te ne vežemo za one stremene u Manoru.

- Držiš je? - nervozno je pitao Ernie.

- Držim je. Ubodi je. Požuri, dovraga, netko dolazi.

Ernie se približavao, sa špricom u ruci.

Ponovno je zamahnula kvakom, divlje, nastojeći ga tresnuti po ruci, te mu je uspjela izbaciti špricu iz prstiju.

Ulazna vrata njezina stana uz tresak su se otvorila. Singleton je uletio unutra urlajući.

- Pusti je!

Dograbio je Ernieja, okrenuo ga i tresnuo ga šakom u lice. Ernie je udario u zid i skljokao se na pod.

- Gubi se odavde! - Ron je bijesno viknuo Singletonu. - Ona je luda. Vodimo je natrag u bolnicu. Mi smo bolničari.

- Da, ona je opasna, čovječe. - Ernie se podigao na noge stežući svoju čeljust. - Moramo je odvesti.

- Gluposti - reče Singleton. Okomio se na Rona.

- Mi smo zdravstveni djelatnici! - zaurla Ron. Zoe je ponovno zamahnula kvakom prema gore i unatrag, te je opet udarila o meso. Možda u Ronova rebra.

- Luda kučko.

Tako ju je naglo pustio da nije imala šanse uspostaviti ravnotežu. Pala je na koljena.

- Idemo odavde! - Ron vikne Ernieju.

Ernie nije odgovorio. Već je jurio prema vratima. Singleton ga je uhvatio baš kad je bio na izlazu i povukao ga natrag. Sudario se s Ronom. Oba su se nasilnika srušila poput čunjeva u kuglani.

- Hajde. - Singleton je zgrabio Zoeinu ruku i podigao je na noge.

Zajedno su potrčali na hodnik. Kad su izišli, Singleton je stao, okrenuo se i zatvorio vrata.

Držao ih je zatvorenima, objema rukama uhvativši kvaku.

- Zovi policiju! - zaurlao je. - Zatim zovi Truaxa. Izvukla je mobitel iz torbe i počela utipkavati brojeve.

Jeli su hladne pizze i salatu na terasi kraj bazena. Jeff i Theo su završili s večerom dok je Ethan vodio Zoe i Singletona kroz proces policijskog ispitivanja. Kad su stigli u Nightwinds, dječaci su već bili u kinodvorani i gledali televizijski program na velikom ekranu.

Ethan nije bio dobro raspoložen.

- Do trenutka kad smo čuli sirene, ona su se dvojica uspjela spustiti s prozora moje spavaće sobe - Zoe je ispričala Bonnie. - Ali Singleton i ja smo ih vidjeli kako ulaze u automobil.

Vidjeli smo kakav je i koju registraciju ima.

- Policija je stigla baš kad su Ron i Ernie jurili niz ulicu. - Singleton se poslužio još jednom kriškom pizze. - Uhvatili su ih dva bloka dalje.

- Nazvali su lana Harpera iz zatvora. - Zoe je popila gutljaj crnog vina, za snagu, ustala i počela hodati amo-tamo terasom. - Pokušali su ga navesti da kaže policiji da su oni školovani zdravstveni djelatnici, ako možete vjerovati. Željeli su da objasni policiji da ih je on poslao po mene.

- Harper je sve zanijekao, naravno. - Singleton je žvakao pizzu. - Odmah je nazvao policiju i jasno im stavio do znanja da Ron i Ernie više ne rade u Candle Lake Manoru.

128

GIGA

- Ma je li? - Bonnie je pogledala Zoe, a zatim se okrenula Ethanu. - Tvrdio je da ih je otpustio?

- Prema riječima lana Harpera - polako će Ethan - ta su dvojica radila na svoju ruku.

- Ali zašto bi došli čak ovamo kako bi uhvatili Zoe ako im to netko nije platio? - reče Bonnie.

- Dobro pitanje - reče Ethan. - Harperovo službeno objašnjenje kaže da su njih dvojica imala nešto osobno protiv Zoe zbog nečega što se dogodilo kad su ona i druga bezimena pacijentica pob-jegle. Harper je rekao da su se htjeli osvetiti.

- Je li? - Singleton se doimao zainteresiranim. -Što se točno dogodilo kad ste vas dvije zbrisale iz Mamora?

Zoe se zaustavila i zagledala se u bazen. – Rona sam tresnula po glavi vatrogasnim aparatom.

Arcadia je Ernieju zabila injekciju punu jakog sedativa.

- Zgodno - primijeti Singleton. Bonnie se nasmiješila. - Da. Zgodno. -Nitko nije podigao nikakvu optužnicu i inci-dent nije prijavljen jer Harper nije želio da njegovi klijenti saznaju da Arcadia i ja više nismo ondje.

- Shvatio sam - reče Singleton.

- Ali sad ćeš ih tužiti, zar ne? - upita Bonnie.

- O, da. - Popila je još gutljaj vina. - Napad, provala i neovlašteni ulazak, za početak.

Singleton pogleda Ethana. - Misliš li da su Ron i Ernie djelovali na svoju ruku?

- U početku nisu - reče Ethan. - Prilično sam siguran da ih je Harper poslao po Zoe kad je otkrio gdje se ona nalazi. Vjerojatno ih je takoñer pokušao pozvati natrag nakon što ga je obavijestila da se udala i više nije dobar kandidat za Candle Lake Manor. Ali tada je bilo prekasno.

- Jer su Ron i Ernie već stigli u Whispering Springs, žudeći za osvetom? - upita Singleton.

- Voljela bih da ne rabiš riječ žudeći - ozlojeñeno će Zoe. - Oprosti. - Singleton joj je dobacio pogled ispričavanja. - Ali to ipak objašnjava zašto su ti prijetili na tako, moglo bi se reći, osobni način.

- Hmm. - Kratko je zastala i namrštila se na Ethana. - Misliš li da su oni mogli ubiti Leona Gradyja?

Ethan se laktovima oslonio na ružičaste jastučiće na naslonima za ruke svoje ležaljke, ispružio noge i razmišljao o pitanju.

- Moguće je - reče. - Policija je provjerila njihovo kretanje. Stigli su u Whispering Springs onoga dana kad je Grady ubijen. Ali čini se da oni ništa ne znaju o njegovoj nazočnosti u gradiću. Uzeli su sobu u motelu i motrili na Zoein stan čekajući da se ona pojavi. Očito je to jedina adresa što su je imali. Nakon što su je cijelo poslijepodne čekali, te su večeri odlučili napraviti stanku, pa su otišli u neki bar. Idućeg su se dana vratili u Zoeinu zgradu i provalili u prazan stan kraj njezinoga. Isto tlako, nema baš nekog motiva.

- Osim ako im Harper nije rekao neka se riješe Gradyja jer im je on stvarao probleme - reče Singleton.

Ethan odmahne glavom. - Kao što sam rekao, te su noći bili u baru i opijali se. Imam osjećaj da će se njihov alibi pokazati točnim. Čini se da je njihov jedini cilj bio zgrabiti Zoe. Zoe zadrhti. - Gadovi. Pitam se hoće li uopće provesti neko vrijeme u zatvoru.

- Mislim da hoće - tiho će Ethan. - Možda mnogo vremena. Detektiv Ramirez mi je rekao da su obojica ranije osuñivana za napad, a Ron je prije nekoliko godina uhićen pod optužbom za silovanu.

- Upravo ona vrsta dobrih, stručnih zaposlenika kakve Harper zapošljava - kroza zube procijedi Zoe. Bonnie se lecne. - Ne mogu ni zamisliti kako je tebi i Arcadiji moralo biti ondje.

- Više nisu u Manoru - reče Ethan. - I neće se onamo vratiti.

Bonnie kimne. - Jasno.

129

GIGA

U tišini su pojeli preostalu pizzu. Iz kanjona su dopirali tihi cvrkut i zov; negdje u daljini zavijao je kojot. Nad njima su zvijezde blistale na način za koji je Ethan otkrio da je moguć jedino na pustinjskom nebu.

Nešto kasnije Bonnie je pogledala na sat. - Pa, već je kasno. Bolje da dječake odvedem kući i strpam ih u krevet.

Ustala je i zaputila se prema francuskim vratima.

- Vrijeme je da i ja poñem. - Singleton se podigao s ružičaste ležaljke. - Prijala mi je pizza, Truax. - Hitro je pogledao prema Bonnie, koja je već bila u dnevnom boravku. - I društvo.

- Kad god želiš.

Ethan i Zoe pratili su Singletona kroz kuću do predvorja. Zoe je malo zastala čekajući Bonnie i dječake.

Ethan i Singleton su izišli na prednji trijem i promatrali automobile parkirane na kolnom prilazu.

- Tvoj sam dužnik - reče Ethan.

- Ne, nisi. - Singleton zavuče svoje krupne ruke u džepove. - Angažirao si me kao čuvara.

Samo sam obavljao svoj posao. Dovraga, nisam se baš osobito iskazao, kad smo već kod toga.

Trebao sam poći sa Zoe do stana kad je pošla po svoje stvari.

- Stigao si na vrijeme. To je na koncu jedino važno.

- Možda. - Singleton se tiho nasmijao. - No, moram ti reći da se sjajno nosila s obojicom, i to zahvaljujući onoj velikoj staroj kvaki što je nosi uza se.

- Bila su dvojica na nju jednu. Sama ne bi imala šanse. Hvala, Singletone.

- Nema na čemu.

Iza njih su se otvorila vrata. Theo i Jeff su očito nevoljko izišli, vukući noge, a iza njih se pojavila Bonnie.

- Zar već moramo poći kući? - cvilio je Theo.

- Da, morate - reče Bonnie.

Jeff pogleda Singletona. - Mama kaže da si ti danas spasio Zoe od nekih loših ljudi.

- Zoe je i sama mnogo učinila - reče mu Singleton.

- Mama kaže da si ti junak - objavi Theo. Singleton trepne iza leća svojih naočala i porumeni. - Ma. - Da - reče Bonnie. - Ti si junak.

- Ima pravo - reče Ethan.

Zoe se pojavila na vratima. - Doista jest.

- Fora - reče Theo.

- Hoćeš li mi pokazati kako si spasio Zoe? -uzbuñeno upita Jeff.

- Moram poći kući - odgovori Singleton hodajući unatrag prema svojem vozilu. - Sada. Laku noć svima.

Naglo se okrenuo, požurio do SUV-a, sjeo za volan i upalio motor.

- Mislim da mu je neugodno - primijeti Bonnie.

130

GIGA

29 Mnogo se može procijeniti o nekoj osobi po zvuku njezinih ili njegovih koraka. Ethan je slušao ravnomjerno, odlučno koračanje na stubama. Previše teški koraci za ženu. Muškarac u dobroj fizičkoj kondiciji. Navikao da bude po njegovu. Navikao biti glavni. Čuo je kako se otvaraju i zatvaraju vrata vanjskog ureda. Vrata unutarnjeg ureda bila su malo odškrinuta, kao i obično. Promatrao je zrcalo proučavajući odraz visokog, dobro odjevenog čovjeka u drugoj prostoriji. Skupo odijelo. Skupa frizura. Skupe cipele. Rane pedesete.

Dotjeran. Nema vidljiva znaka da nosi oružje.

Iz tog je razloga pisaći stol smjestio u ovom kutu, a zrcalo stavio na suprotni zid blizu prozora. U redu, možda je s feng shui stanovišta protok energije loš, ali raspored ima jednu veliku prednost, razmišljao je. Iz ovoga je kuta mogao vidjeti posjetitelje i klijente prije nego oni vide njega.

- Ima li koga? - čovjek u vanjskom uredu pitao je glasnim, razdraženim tonom.

- Ovdje - reče Ethan.

Vrata su se šire otvorila. Čovjek je pogledao unutra. - Jeste li vi Truax?

- Da. - Ethan se nagne naprijed i prekriži ruke na stolu. - Forrest Cleland, točno?

- Kako ste - ? Nije važno.

Forrest ude u ured kao da pripada njemu i sjedne u naslonjač što ga Zoe nije mogla podnijeti.

Kad je riječ o Forrestu, činilo se da je prave veličine.

- Je li vam Ian Harper dao moju adresu? -ležerno upita Ethan.

- Dao mi je informaciju da vjerojatno živite u Whispering Springsu jer se činilo da je Sara ovdje, da. Vašu sam adresu našao u telefonskom imeniku.

- U posljednje vrijeme mi se počelo vraćati ono što sam platio za taj oglas - primijeti Ethan.

- Moramo razgovarati - ustvrdi Forrest.

- Je li ovo dio u kojemu me pokušavate isplatiti?

Forrest je nekoliko sekunda šutio. Proučavao je protivnika. Ethan je stekao dojam da donekle mijenja svoje unaprijed stvoreno mišljenje.

- Mislim da se možemo dogovoriti - reče Forrest. - Moji su ciljevi jednostavni. Želim da se Sara vrati u Candle Lake Manor kamo pripada.

Takoder želim biti siguran da će se na temelju nje-zina paketa dionica glasovati u najboljem interesu tvrtke Cleland Cage.

- Njezino je ime Zoe - reče Ethan. - Zoe Truax.

- Može se zvati kako god želi, dovraga. Ali za slučaj da to još niste shvatili, Truax, ona nije zdrava.

- Meni izgleda sasvim zdravo.

- Čuje glasove u zidovima - mračno će Forrest. - Tvrdi da su joj ti glasovi rekli da sam ja ubio svojega bratića, Prestona.

- Jeste li?

- Ne, nisam.

- Samo pitam. Netko svakako jest.

- Ako ste se barem malo raspitivali prije nego ste se umiješali u ovu situaciju, znali biste da je policija zaključila da je Prestona ubio provalnik koji je tražio gotovinu i dragocjenosti.

- Provalnik koji je zatim razbacao cvijeće po cijeloj kolibi i namjerno razbio skupi fotoaparat umjesto da ga pokuša prodati?

Forrest se ukočio. - Rekla vam je za razbijeni fotoaparat i cvijeće?

-Da. Forrest polako ustane i poñe do prozora te se zagleda dolje, na ulicu.

- Je li vam takoñer rekla da je ona našla Prestonovo tijelo? - upita.

-Da.

131

GIGA

Forrest ga pogleda preko ramena. - Vi ste privatni detektiv, Truax. Sigurno vam je jasno da postoji još jedno moguće objašnjenje za umorstvo mojega bratića. Takvo koje objašnjava očiti bijes iskaljen na mjestu zločina - razbijen fotoaparat i razbacano cvijeće.

- Pokušavate li sugerirati da je Zoe možda ubojica?

- Policija je razmotrila tu mogućnost i odbacila je, a ja nemam ništa protiv toga. Ali istina je da je njezin alibi za dan kad je Preston ubijen na pomalo klimavim nogama.

- Kako to?

- Navodno je bila na trodnevnoj konferenciji koju je organizirala privatna umjetnička zaklada u San Franciscu. To je bio veliki dogañaj. Sasvim je lako mogla neprimijećeno otići.

- Imate li neki prikladan motiv?

Forrest se okrene od prozora. Spoji ruke na leñima. - Najstariji na svijetu. Ljubomora.

- Zar je Preston počinio preljub? Forrest je oklijevao. - Možda.

- Ovo postaje pomalo neodreñeno, Clelande.

- Nisam posve siguran. Ali mogućnost postoji.

- Imate li kakve dokaze?

- Ne - mirno će Forrest. Opet se okrenuo. - I radije ne bih saznao.

- Jer bi to moglo baciti sumnju na Zoe? - Ne bih želio otkriti da je mojega bratića ustrijelila njegova žena u napadu ljubomornoga bijesa.

- Ne želite da ode u zatvor, je li o tome riječ? Radije biste je zaključali u Candle Lake Manor.

- To je najbolje mjesto za nju - tiho će Forrest. - Dr. Harper će surañivati.

- Siguran sam da mu se isplati surañivati s vama.

- Više bih volio da bude u bolnici gdje se može liječiti nego u zatvoru, da.

- Daleko je lakše kontrolirati njezine dionice ako je u Candle Lake Manoru nego da je u zatvoru, zar ne? Zatvorenici imaju više prava od ljudi koji su protiv svoje volje strpani u psihijatrijsku bolnicu.

- Prijeñimo na ono bitno. - Forrest se vratio do pisaćeg stola. - Znam zašto ste oženili Saru.

- Zoe. - Zoe. Oženili ste je jer vam ona daje pristup velikom bogatstvu. - Forrest pogledom preleti po uredu. - Vjerojatno nikad niste ni vidjeli toliko novca na jednome mjestu.

- Ne vjerujete da je ovdje riječ o pravoj ljubavi?

Forrest se cinično osmjehne. - Ne, Truax, ne vjerujem. Malo sam vas provjerio prije nego sam došao ovamo. Čini se da je ovo vaš četvrti brak. Prije godinu dana ostali ste bez svoje tvrtke.

Kad ste isplatili svoje vjerovnike i treću bivšu ženu, ostali ste bez prebijene pare. Financijski, jedva držite glavu nad vodom. Mislim da ste onoga dana kad ste upoznali Zoe, ili kako je već zovete, prepoznali način za brz oporavak i zgrabili priliku.

- Hoćete li mi dati ponudu? -Da. - Tako sam i mislio. - Uvijek je ugodno kad shvatiš da si imao pravo, pomislio je Ethan.

- Ako ste pametni, prihvatit ćete je - reče Forrest. - Priznajem da biste dobili više kad bi došlo do spajanja, ali ja ću se svim silama boriti protiv toga. Ako uspijem zadržati Cleland Cage u obitelji, očekuju vas dvije do pet godina čekanja prije nego uspijete doći do novca. A tu je i dodatna komplikacija ostanka u braku s ludom ženom.

- Shvatio sam.

- Prihvatite moju ponudu sada, i samo mi morate pomoći vratiti Zoe onamo gdje joj je mjesto. Tada možete zatražiti razvod. Ja ću vam dati dogovoreni iznos i slobodni ste.

Zoe je spustila fotoaparat i zagledala se u Bthana, zaprepaštena.

- Koliko ti je novca ponudio? - šapnula je.

- Čula si me.

Stajali su blizu vrha staze što je vijugala prema plitkom kanjonu ispod Nightwindsa. Sunce je bilo nisko na nebu. Suton je pustinji podario ljubičaste i purpurne sjenke.

132

GIGA

Ethan je prije nekoliko minuta došao po nju u ured rekavši joj da moraju razgovarati, ali je malo govorio dok nisu stigli ovamo.

Znala je da će, bez obzira na to što joj kani reći, to biti nešto loše. Možda je zato izvadila fotoaparat i počela fotografirati kaktuse. Tako je imala što raditi dok je čekala da on počne pričati.

- Da - rekla je. - Čula sam te. - Progutala je slinu. - To je mnogo gotovine.

- Ma ne, to je tako-tako, ne mnogo. Pogledala ga je. Nalazio se na nekom dalekom mjestu duboko u sebi, pomislila je. Vjerojatno je to mjesto kamo odlazi kad proučava obrasce i traži odgovore.

- To je mnogo - suho je rekla - s obzirom na tvoju trenutnu financijsku situaciju.

- Dobro, relativno govoreći, mnogo je.

Kroz kanjon je puhao lagan povjetarac nabirući joj bluzu. Odsutno je podigla ruku kako bi maknula kosu iz očiju. - Cleland Cage je za njega najvažniji na svijetu.

- To sam shvatio.

- Rekao si da će te vjerojatno pokušati isplatiti.

- Cleland mi nije samo dao ponudu. Rekao je još neke stvari.

Promatrala ga je, zabrinuta zbog previše bezizražajnog tona njegova glasa. - Kakve stvari?

- Spomenuo je mogućnost da je Preston, u vrijeme svoje smrti, s nekim imao ljubavnu vezu.

Na trenutak je bila tako šokirana da nije mogla doći do glasa.

- Ne - izustila je.

- Pokušao sam ga pritisnuti, ali nije želio biti odreñeniji.

- Naravno, nije želio. Zato jer nema ništa odreñenije reći. Preston nije imao ljubavnu vezu.

- Sigurna si u to? Želudac joj se zgrčio. - Apsolutno sigurna. Preston me nikad ne bi prevario.

- Sto ako jest? - upita Ethan, sada tiho i neumoljivo.

Shvatila je da on nju ispituje. Ovo je vjerojatno način na koji se ophodi s osumnjičenima i bilo kim drugim kad želi dobiti odgovore. Nije joj se sviñalo biti meta.

- Ne razumijem - ukočeno je rekla. - Sto pokušavaš postići ovime?

- Forrest je natuknuo da bi Prestonova veza s drugom ženom mogla biti motiv za umorstvo. Činilo joj se da joj se utroba pretvorila u ledenu vodu. - Rekao ti je da sam ja ubila Prestona, zar ne?

- Nije to otvoreno rekao. Samo je nekako pustio da ta mogućnost visi u zraku.

Naglo se okrenula, a gnjev je rastjerao hladnoću koja ju je obuzela. - Ali to se nije dogodilo.

Ja nisam ubila Prestona. Ne bih ga mogla ustrijeliti.

- Čak ni da si otkrila da spava s drugom ženom?

- Čak i da sam otkrila da me vara. - Osjetila se mirnijom sad kad se našla na čvrstom i sigurnom tlu. - Moraš razumjeti da je Preston bio obziran muškarac. Ono što smo nas dvoje imali, naša ljubav, to je bilo nešto blago i nježno.

- Nježno.

Nastojala je naći prave riječi kako bi mu objasnila. - Čak i da je jedno od nas dvoje otkrilo da je ono drugo počinilo preljub, reakcija bi bila tuga i razočaranje. Možda bol. Ali ne bijes, i sigurno ne nasilje.

- Što bi bila učinila?

- Nećeš odustati od ovoga, je li?

- Ne mogu - rekao je. - Moram otkriti kamo to vodi.

Proučavala je njegovo bezizražajno lice. - Da, to vidim. U redu, hipotetski govoreći, da sam otkrila da mi je Preston bio nevjeran, neko bih vrijeme plakala, a tada bih ga pustila. Ljubav se ne može dobiti na silu. Znaš to.

- Jasno. Nakon četiri braka, znam to. Osjetila je kako je porumenjela. Pitala se misli li on da mu je namjerno u lice dobacila njegove brakove. Nije joj to bila namjera. Sam je kriv

133

GIGA

ako to doživljava osobno, pomislila je. Na kraju krajeva, on je taj koji ju je stjerao u ovaj kut.

- Što je s bračnim savjetovanjem? - pitao je.

- Savjetovanjem? - Trgnuvši se iz razmišljanja, namrštila se. - Kako to misliš?

- Bi li bila predložila bračno savjetovalište da si otkrila da te Preston vara? - strpljivo je pitao.

- O, ne. Ne vjerujem.

- Zašto ne?

Potisnula je poriv da mu kaže kamo si može strpati svoja pitanja, nastojeći mu smireno odgovarati.

- Negdje sam pročitala da se svaki brak temelji na odreñenim nepisanim pravilima - oprezno je rekla. - Ta su pravila privatna, obično neizgovorena, a razumiju ih samo ljudi kojih se tiču.

Za nekoga bi preljub bio bolan, ali ne bi značio potpuni raskid, ako razumiješ što želim reći.

- Jer vjernost nije jedno od temeljnih pravila toga braka?

- Da. Možda postoje drugi faktori koji su važniji u toj vezi. Emocionalna ovisnost, ili financijska sigurnost, ili društveni status, ili snažna religiozna uvjerenja. Neka bi se osoba mogla silno bojati neuspjeha ili mogućnosti da ostane sama. Bilo koliko čvrstih, razumnih razloga može u tom braku biti važnije od vjernosti.

- Ali za tebe bi vjernost bila jedno od temeljnih pravila koja se ne smiju prekršiti, je li o tome riječ?

- Da - tiho je rekla. - Za mene povjerenje mora biti osnova veze. Bez toga ništa drugo nije važno. - Zastala je. - Razumiješ li?

-Da. Mirno uvjerenje u toj jednoj riječi umirilo ju je kao što ništa drugo u tom trenutku ne bi moglo.

Drhtavo mu se osmjehnula.

- Jer je povjerenje i jedno od tvojih pravila o kojem nema pregovaranja, zar ne? - rekla je.

- Mislim da se na nešto mora moći računati, inače koja je svrha sklapanja braka?

- Da. Pa, ovdje je poanta u tome da sam ja imala povjerenja u Prestona. Ne mogu vjerovati da me varao. Ali da je ipak bio u vezi s nekom drugom ženom, ne bih ga bila ubila. Zatražila bih razvod.

- Razumijem - rekao je.

- O čemu je ovdje riječ? - pitala je. - Zar si doista mislio da sam ja mogla biti ubojica?

-Ne. Iz nekog ju je razloga taj jednostavan odgovor razbjesnio. - Čemu onda ovakvo ispitivanje?

- Palo mi je na pamet da je ta druga osoba, ako |e Preston doista viñao drugu ženu i pokušao je to prekinuti, možda imala motiv za ubojstvo.

Trenutak je razmišljala o tome.

- Pomislio si na ljubavni trokut sličan onomu što ga razmatraš u slučaju umorstva Camelije l'oote, zar ne? - rekla je. - Vidim logiku u tome, •ili to u ovom slučaju ne vrijedi. Preston nije spa-v.u) s drugom ženom. Vjeruj mi. Ja bih to znala.

- Dobro. Oprosti zbog inkvizicije. Ali morao Niim biti siguran.

Gledala ga je kako ondje stoji, ocrtavajući se u lutonu, lagano razmaknutih nogu. Podsjetio ju je na nadolazeći vlak. Možda bi se moglo ubiti ovakvog muškarca kad bi se netko silno potrudio, bio dovoljno brz i imao sreće, pomislila je, ali to je |«'ilini način na koji bi ga se moglo zaustaviti.

- Znam - blago je rekla.

Podigla je fotoaparat i snimila ga. Nastojala je uhvatiti tračak njegove duše što ga je u tom trenutku opazila. Fotografija će biti uspomena na njega kad sve ovo završi.

Preston je bio obziran muškarac... naša je ljubav bila nešto blago i nježno...

Ethan je bio posve budan. Zurio je u sjenke na stropu i znao da više neće moći zaspati.

Poznavao je tu vrstu nesanice. Povezana je s poslom. Cesto se to dogañalo kad se približavao

134

GIGA

odgovorima.

Mogao je birati. Može ovdje ležati i prepustiti se mračnim mislima, ili može ustati, poći u drugu sobu i prepustiti se mračnim mislima.

Zoe je kraj njega mirno spavala. Nije osjećao nikakav znak nemira kakvih je bilo kad bi imala jednu od svojih loših noći.

Polako se odmaknuo od topline njezina tijela, odgurnuo pokrivače i ustao s kreveta. U mraku je našao hlače, navukao ih i bos izišao u mračan hodnik.

Kroz prozore je dopiralo dovoljno mjesečine da bi vidio kuda hoda. Zaputio se u kuhinju i ondje upalio svjetlo.

U hladnjaku je našao plastičnu zdjelu punu raviola sa sirom. Zoe je danas skuhala večeru.

Raviole je natopila veoma skupim maslinovim uljem i svježe naribanim parmezanom. Skinuo je poklopac i uzeo zalogaj.

Kao što je i očekivao, bili su jednako ukusni hladni kao i vrući. Nije li on uvježbani detektiv?

Stavio je malo ljutog umaka na raviole, pronašao vilicu i svoje blago odnio do kuhinjskog stola. Jedan od notesa što ih je držao pri ruci u svakoj prostoriji kuće nalazio se na prozorskoj dasci, kao i kemijska olovka.

Sjeo je, pojeo malo raviola, te otvorio notes.

Ali prva riječ koju je napisao nije bila ono što je namjeravao zabilježiti.

Obziran.

Pa, sranje. Ovo neće biti osobito produktivna noć ako ne poñe dalje od toga.

Prekrižio je tu riječ i pokušao ponovno.

Ljudi koji imaju razloga ubiti Leona Gradyja i Prestona Clelanda.

- Sto radiš? - Zoe upita s vrata.

Odložio je kemijsku olovku i pogledao je. Na sebi je imala bijeli kućni ogrtač i papuče. Kosa joj je bila razbarušena od spavanja i ranijeg voñenja ljubavi. Njegova žena.

Iznenadio ga je vreli nalet požude i potrebe što gti je osjetio.

- Je li ti dobro? - Zoe je pošla prema njemu, a njezine su zagonetne oči potamnjele od zabrinutosti.

- Nisam mogao spavati. Mislio sam da bih mogao malo raditi. - Pokazao je plastičnu zdjelu. Želiš li malo hladnih raviola?

- Može.

Promijenila je smjer, otvorila ladicu, našla vilicu I sjela mu nasuprot. Nagnuvši se preko stola, nabola je dva raviola na vilicu i istodobno nakrivila glavu kako bi pročitala njegove bilješke.

- Sto si prekrižio? - Nagnula se unatrag i ubacila raviole u usta. - Loš zaključak?

- Da. - Trenutak ju je gledao kako jede, pomi-slivši da bi trebao držati jezik za zubima. Ali se iz nekog razloga činilo da mu to neće poći za rukom.

- Ja nisam poput Prestona, zar ne? Trepnula je, prestala žvakati i brzo progutala zalogaj. Tada je pročistila grlo.

- Ne - reče. - Ne, ti si veoma drukčiji.

- Mene ne doživljavaš kao veoma obzirnog čovjeka, zar ne?

Oklijevala je. - Obziran nije prva riječ koja mi pada na pamet, ne.

- I našu vezu - rekao je, nesposoban prestati mada je osjećao da mu prijeti katastrofa. Vjerojatno je ne bi opisala kao nešto blago i nježno.

- Ovaj, ne. Vjerojatno ne bih. - Ispružila je ruku preko stola kako bi uzela još raviola. Smijem li pitati o čemu je ovdje riječ? Zašto si se sad usredotočio na naš odnos? Naš brak zapravo nije pravi.

- Ali jest, pravi je. - Shvatio je da mu se čeljust ukočila. To je uvijek loš znak.

Porumenjela je. - Znaš na što mislim. Naš je brak samo sredstvo. Dio tvoje strategije za rješavanje mojega slučaja.

135

GIGA

- A činjenica da spavamo zajedno? Kako to objašnjavaš?

Obrazi su joj postali još tamnije nijanse crvene boje, ali njezin se pogled nije pokolebao. Spavamo zajedno jer privlačimo jedno drugo. Ne zato jer imamo komad papira na kojem piše da smo vjenčani.

- Zvuči li to tebi pomalo komplicirano? Meni itekako zvuči.

- Čini se da se snalazimo.

- Cleland misli da sam te oženio jer posjeduješ onaj paket dionica.

- Forrest svakoga procjenjuje prema vlastitim mjerilima i motivaciji - rekla je. - Nikad ne bi mogao razumjeti čovjeka kakav si ti.

- Ti misliš da me razumiješ?

- Ne posve. Neki su tvoji dijelovi veoma duboko skriveni, a ti se baš ne trudiš razotkriti ih. Ali poznajem te dovoljno dobro da bih bila sigurna da me nisi oženio radi tih dionica.

- Zašto si tako prokleto sigurna u to? - pitao je. Zastala je s vilicom punom raviola na pola puta do usta. - Ako kažem intuicija, učinit ćeš onu stvar očima.

- Koju stvar?

- Istodobno izgledaju podsmješljivo, prezirno i nekako čelično. To ima neke veze s načinom na koji ih sužavaš, mislim. Tako škiljiš da bi to dobro izgledalo na Wyattu Earpu.

- Škiljim, je li? Možda bih trebao dogovoriti pregled kod okulista.

Nasmiješila se. - Nije intuicija jedina koja me čini sigurnom da me nisi oženio u nekom podlom pokušaju da se domogneš mojih dionica. Imam čvrste dokaze koji kažu da ti mogu vjerovati.

- Kao na primjer?

- Vidjela sam na koji način pristupaš svojem poslu. Znam da želiš odgovore više nego što ćeš ikad željeti novac. Nešto u tebi osjeća potrebu zadržati karmu u ravnoteži. Takoñer znam da ćeš učiniti sve što je potrebno kako bi obavio neki posao kad ga jednom prihvatiš. To si ti.

- Po tebi, zvučim kao nekakav stroj. Spustila je vilicu i prekrižila ruke na stolu. - Jesi li uvijek ovakav kad si usred nekog slučaja? -Da. Uzdigla je obrve.

- Pa, možda nisam - rekao je. - Ovaj je slučaj drukčiji.

- Kako?

- Ti si drukčija.

- Od tvojih uobičajenih klijenata?

- Ne. - Uzeo je svoju vilicu i pojeo još jedan zalogaj raviola. - Od svih drugih žena s kojima sam bio u braku.

- O. Pa, sad kad si spomenuo tu temu, radoznalost me prisiljava da pitam, na koji sam način drukčija?

- Jednostavno si drukčija, to je sve.

- Dobro, pokušajmo na drugi način. Što osjećaš za mene?

- Nisam siguran - rekao je. Možda je bolje da bude brutalno iskren. Ionako nema što izgubiti.

-Ali što god to, dovraga, bilo, baš i nije blago i nježno.

- Shvaćam. - Usta su joj se izvila u spori, zamamni smiješak. - Je li to problem za tebe?

- Nije ako tebi ne predstavlja problem.

Ustala je; obišla stol i spustila mu se u krilo. Obavila mu je ruke oko vrata.

- Vjeruj mi - rekla mu je u uho. - Nije problem.

136

GIGA

30 Radnor sigurnosni sustavi zauzimali su prvi kat velike zgrade smještene u poslovnom dijelu na sjevernoj strani gradića. Unutrašnjost je podsjećala na otmjenu brokersku ili osiguravajuću tvrtku. Namještaj se doimao modernim. Umjetnost na zidovima bila je ono što je Ethan u sebi nazivao jugozapadnim generičkim stilom - mnogo stiliziranih prizora kanjona od crvenih stijena, pustinjskih krajolika, starih kuća od sušene opeke i zalaza sunca, sve u nijansama tirkizne, crvene i purpurne boje.

Blago ga je impresionirao ugoñaj važne užurbanosti i vreve. Blistavi novi kompjutori nalazili su se na svakom pisaćem stolu. Zaposlenici koji su ulazili i izlazili iz ostakljenih malenih ureda na jednoj strani prostorije izgledali su ozbiljno i profesionalno.

Službenik za prijamnim pultom bio je dotjeran i uljudan. Sjedio je za golemom zaobljenom i blještavom drvenom plohom, gospodar kompliciranog telefonskog sustava i doista pomodnog kompjutora. Na malenoj pločici na pultu pisalo je da se zove Jason.

- Mogu li vam pomoći? - upita Jason.

- Došao sam vidjeti Nelsona Radnora - reče Ethan.

- Imate li dogovoreno? -Ne. Jason se doimao kao da mu je žao na neki uglañen i uljudan način. - Žao mi je. Gospodin Radnor je na sastanku. Smijem li predložiti da dogovorite sastanak?

Ethan se naslonio na Jasonov blještavi pult i prekrižio ruke. - Recite mu da je Truax ovdje.

Jasonu se očito nije sviñao taj zahtjev, ali je nakon kratkog oklijevanja posegnuo za telefonskom slušalicom. - Jeste li rekli Truax, gospodine?

- Poznaje me.

- Samo trenutak.

Jason je utipkao broj i tiho govorio u slušalicu. Kad ju je spustio, opet se smiješio. S olakšanjem. Ustao je.

- Ovuda, molim vas. Biste li popili kavu ili želite flaširanu vodu?

- Ni jedno ni drugo, hvala.

Slijedio je Jasona do ureda na kraju dugog reda ostakljenih ureda. Nelsonov ured nije imao nikakvih staklenih površina.

Jason je jednom pokucao, otvorio vrata i pozvao Ethana unutra.

- Gospodin Truax, gospodine.

- Uñi, Truax. Sjedni. - Nelson je bio u košulji.

Rukom je pokazao kožom presvučenu stolicu. -Danas nisam očekivao posjet od konkurencije. Što se dogaña? Jesi li odlučio prihvatiti moju ponudu da radiš kao moj kooperant?

- Još nisam.

Ethan sjedne i na brzinu pogledom preleti ured. Pisaći stol je bio poveća, ulaštena skulptura sastavljena od čelika i stakla. Nelsonova je stolica model namijenjen izvršnim upraviteljima, s visokim naslonom, pokrivena crnom kožom. Očito je savršeno funkcionirala. Nije se čulo nikakvo škripanje dok se micao na njoj.

Sag je bio tamnosiv, a uokvireni jugozapadni prizori na zidovima odgovarajuće muževni. U kutu je stajala lijepa drvena vješalica za kapute. Skup, po mjeri šivan sako krem boje visio je na jednoj strani.

Nigdje nije bilo ničeg ružičastog.

Mjesto mu se činilo neugodno poznatim. Uvelike je podsjećalo na njegov stari ured u L.A.-u.

Ethan se pitao je li Radnora preveslao isti dekorater interijera.

- Sto mogu učiniti za tebe? - ljubazno upita Nelson.

- Možeš mi reći tko te angažirao da pronañeš Leona Gradyja - reče Ethan.

- Tko je, dovraga, Leon Grady?

Mora odati priznanje Radnoru, pomislio je Ethan. Čovjek nije čak ni trepnuo. No s druge

137

GIGA

strane, možda doista ništa ne zna o tome. Radnor sigurnosni sustavi vjerojatno ima tako mnogo posla da šef ne obraća pozornost na sitnice kao što je traženje nestalih osoba. Sasvim je moguće da takve rutinske zadatke prepušta drugima.

- Leon Grady je odsjeo u motelu Sunrise Suites - reče Ethan nastojeći biti strpljiv za slučaj da Radnor doista ne zna o čemu on govori. -Pronañen je mrtav prije dva dana. Policija misli da je riječ o sitnom dilanju koje je pošlo po zlu.

- Da, čini mi se da sam u novinama čitao nešto o nekom sitnom dileru kojeg su ustrijelili. Ali nisam obraćao previše pozornosti na to. Radnor se ne bavi osiguravanjem niti jedne tvrtke u tom dijelu grada. - Nelson upitno uzdigne obrvu. -Jedan od tvojih poslova?

- Grady je bio povezan s jednom od mojih istraga koja je u tijeku.

Dobro, trenutno ima samo jednu istragu koja je u tijeku, a izgledi da će nadoknaditi svoje troškove, a kamoli biti plaćen za utrošeno vrijeme, nisu baš osobiti. Nema nikakva razloga da o tim žalosnim pojedinostima priča pred konkurencijom. U poslu treba pokazivati snažan, kompetentan, uspješan imidž. Okruženje se tijekom vremena promijenilo, ili životna pravila u džungli nisu gotovo nimalo drukčija. Ako pokazuješ znakove slabosti, svi su izgledi da će te netko pojesti.

- Ne shvaćam. - Nelson je veoma dobro glumio zabrinutu zbunjenost. - Sto te navodi na pomisao da Radnor sigurnosni sustavi imaju veze s tim?

- Nazovi to predosjećajem. Policija je zadovoljna teorijom o dileru, ali meni se ne sviña baš previše. Mislim da je moguće da ga je ubio netko tko nije odavde, a to znači da ga je ubojica najprije morao naći. Grady je gotovinom platio motel, zacijelo zato što se želio skrivati. Znam da mene nitko nije nazvao i zatražio da ga pronañem, a to znači da ostaješ ti.

- Doista?

- Radnor ima najveći oglas u telefonskom imeniku, pa sam zaključio da bi netko tko nije odavde imao više povjerenja u tebe. Želim znati ime tvojega klijenta.

- Shvaćam. - Nelson se nagnuo unatrag na svojoj savršenoj stolici doimajući se kao da mu je iskreno žao. - Vjeruj mi, osobno ništa ne znam o toj situaciji.

- Vjerujem ti. Obojica znamo da bi nešto tako nevažno obavio jedan od tvojih podreñenih.

Možda neki službenik. Ovdje je riječ o osnovnom traženju neke osobe. Ništa komplicirano.

- Osobno pregledavam svaki slučaj koji prolazi kroz ovaj ured, barem jednom tjedno. Nisam opazio ime Leon Grady.

- Grady je ubijen ovaj tjedan, a ne prošli. Možda njegov dosje još nije stigao na tjedni pregled.

- Čak i da smo ga pronašli za nekog klijenta, znaš da, o tome ne mogu raspravljati s tobom, a kamoli dati ti ime osobe koja nas je angažirala.

- Znam sve o tvojem čuvanju povjerljivih podataka klijenata - reče Ethan. - To si posebno naglasio onom izvjestitelju iz Heralda kad si preuzeo zasluge za slučaj Mason.

- Znaš kakvi su izvjestitelji. Uvijek pobrkaju činjenice. Ne možeš mene okriviti za novinarski nesporazum.

- Ne pada mi na pamet. Ali smatram da mi duguješ. Je li netko iz ove tvrtke pronašao Leona Gradyja?

- Doista ne mogu raspravljati o tome, Truax. Znaš to jednako dobro kao i ja. To je pitanje etike.

- Recimo to ovako - reče Ethan. - Ako mi ne pokažeš dosje o Gradyju, bit ću prisiljen nazvati predsjednika Udruge kućevlasnika Desert Viewa i obavijestiti ga da bi Udruga možda trebala ponovno razmotriti svoj ugovor s Radnor sigurnosnim sustavima.

Nelson se naglo nagnuo naprijed, više ne glumeći uljudno žaljenje. - Sto bi to, dovraga, trebalo značiti?

- Samo to da imam predosjećaj da bi Udrugu kućevlasnika moglo zanimati kako neki od Radnorovih zaštitara ne poštuju pravila tvrtke o povjerljivosti. Neki od njih će, zapravo, za pivo i dvjesto dolara spremno izbrbljati sve o osobnim životima bilo kojeg stanovnika Desert

138

GIGA

Viewa.

- Zar kažeš da je neki od mojih ljudi uzeo mito?

- Sto misliš, kako sam tako brzo uspio riješiti slučaj Mason?

- Sranje. Ništa ne možeš dokazati.

- Ništa ne moram dokazivati. Kao što sam rekao, samo moram ubaciti nekoliko sumnji u glavu predsjednika Udruge kućevlasnika. Nema sumnje da će uslijediti panika. Bogataši ništa ne mrze kao spoznaju da će netko za bijednih dvjesto dolara prodati pojedinosti o njihovim privatnim stvarima.

Nelson ga je cijelu minutu ljutito promatrao.

Zatim se nagnuo naprijed i pritisnuo gumb interkoma.

- Jasone, donesi mi dosjee za protekli tjedan. Da, znam da to nije uobičajeni dan. Donesi ih.

Nelson je maknuo prst s gumba i nastavio namršteno zuriti u Ethana.

- Grubo igraš, je li? - reče.

Ethan slegne ramenima. Vrata su se otvorila. Pojavio se Jason sa snopom papira. Spustio ih je na Nelsonov pisaći stol.

- Trebate li još što, gospodine? - upita Jason.

- Ne, to je sve. - Nelson posegne za prvim papirom.

Jason je zamišljeno pogledao Ethana. U njegovim se očima vidjela radoznalost i nova razina poštovanja. Nekoliko sekunda kasnije vrata su se tiho zatvorila za njim.

U raskošnom je uredu zavladala tišina, naglašena povremenim šuštanjem papira. Prošlo je nekoliko minuta.

- Kujin sin - progunña Nelson.

Nagnuo se unatrag i promatrao Ethana izrazom koji se nije previše razlikovao od Jasonova.

Znatiželja i početak nečega što bi moglo biti nevoljko poštovanje.

- Točno si pogodio. - Nelson gurne papir preko stola do Ethana. - Doista smo na brzinu pronašli čovjeka po imenu Leon Grady. Nazvao je klijent koji nije odavde. Platio je kreditnom karticom.

Ethan podigne papir i pročita ime klijenta. - Dr. Ian Harper.

- To je bio legitiman slučaj. Harper je rekao da je Gradyjev poslodavac, te da je Grady nestao s novcem kompanije.

- Je li? - Ethan je brzo pročitao podatke.

- Hej, ondje piše da je moj zaposlenik provjerio je li Harper doista Gradyjev poslodavac.

- Hmm. - To se stalno dogaña, znaš i sam. Slučajevi pronevjere gotovo su jednako česti kao prijevare osiguravatelja.

Ethan nije podigao pogled s papira. Silno je želio zapisati nekoliko podataka, ali je slutio da bi Radnor pomahnitao kad bi počeo nešto zapisivati.

- Većina poslodavaca ne ubija pronevjeritelje nakon što ih pronañe - odsutno reče. - Samo nastoje vratiti barem dio novca. Zabrinjava li te mogućnost da si ubojici prstom pokazao na Gradyja?

- Dovraga, nemoj lupetati o tome da sam namjestio čovjeku. Radnor se pridržava najviših profesionalnih standarda. U tom su slučaju poštivana sva pravila. To i sam vidiš. Dovraga, ne možeš znati da je Harper ubio Gradyja. Sam si mi rekao, policija misli da je riječ o dilanju droge.

- Imaš pravo. - Ethan je dovršio čitanje i spustio papir na stol. - Ni u što ne mogu biti siguran.

Zasad. Vidimo se, Radnor. Smatraj da smo poravnali račune po pitanju onog malenog novinarskog nesporazuma u slučaju Mason.

Otvorio je vrata.

- Truax. Ethan zastane.

- Ako ikad odlučiš da želiš raditi za pravu tvrtku - umorno će Nelson. - Obavijesti me. Dobro

139

GIGA

bi mi došao netko poput tebe.

Ethan još jednom pogledom preleti ured promatrajući sve poznate, skupe detalje. - Hvala, ali dekor mi ne odgovara.

Petnaest minuta kasnije ušao je u Singletonovu knjižaru i naglo se zaustavio kad je ugledao Zoe na visokom stolcu. Pete cipela zakvačila je na donju prečku. Glavu je graciozno sagnula nad starom knjigom u kožnom uvezu što ju je držala u krilu. Svjetlo je obasjavalo njezinu kosu zategnutu u urednu punñu. Na sebi je imala purpurnu majicu nabranoga ovratnika i rukava koji su joj dopirali do laktova. Bezbrojni plisirani nabori modrozelen-kaste suknje elegantno su joj se spuštali do gležnjeva.

Osjetio je nalet gladne, posesivne plime koja mu je stegnula želudac i zagrijala krv.

Ovo je njegova žena. Barem na neko vrijeme. I on je želi.

U tom je trenutku podigla glavu i nasmiješila se.

- Ethane - reče. - Baš sam se počela pitati što je s tobom. Je li tvoj predosjećaj bio dobar? Je li netko angažirao tvrtku Radnor da pronañe Gradyja?

- Već je i vrijeme da se vratiš. - Singleton se pojavio iz polumraka stražnjeg dijela knjižare. Jesi li imao sreće?

Rasplinula se kratka opčinjenost koja ga je obuzela. Odvukao je svoje misli s prizora vlažnih, zapletenih plahta.

- To je ono kad dobiješ i dobru i lošu vijest -upozorio ih je.

- Koja je dobra vijest? - upita Zoe. Optimisti, pomislio je. Moraš ih voljeti.

- Dobio sam ime osobe koja je angažirala tvrtku Radnor da pronañe Leona Gradyja ovdje, u Whispering Springsu. To je bio, slušajte pažljivo, dr. Ian Harper.

- Harper. Dakle, nije li to zanimljivo?

- Čini se da Harper nije nastojao prikriti svoj identitet ili svoj cilj - nastavi Ethan. - Cak je za potragu platio korporacijskom karticom Candle Lake Manora. Tvrdio je da je Grady pronevjerio neka sredstva.

Singleton kimne. - Zvuči kao sasvim prihvatljiva priča.

- Sve se slaže - reče Zoe, a na licu joj se pojavio izraz zadovoljstva. - Možda je Grady prijetio da će ucjenjivati Harpera, ili je Harper možda shvatio da je Grady postao opasan. Ovako ili onako, Harper se odlučio riješiti Gradyja.

Singleton se naslonio na pult. - Zacijelo je uspio otkriti da je Grady stigao u Whispering Springs, a zatim se obratio Radnom kako bi saznao gdje se točno nalazi. Tada je doletio ovamo i sredio ga.

- Da, to je doista lijepo i uredno - reče Ethan. -lostoji samo jedan sitan problem.

- Koji? - upita Zoe. - Ian Harper ima izvrstan alibi za noć umorstva, Njećaš se?

Počela je proturječiti, ali je tada shvatila.

- O, dovraga. - Opet se spustila na stolac. - Imaš pravo.

Singleton se mrštio. - Koji je njegov alibi?

- Zoe i ja - reče Ethan.

- Nazvali smo ga iz Las Vegasa negdje iza ponoći one noći kad je Grady ubijen - objasni Zoe. - Osobno sam s njim razgovarala.

- Mogao je govoriti s mobitela - primijeti Singleton.

Ethan odmahne glavom. - Nisam nazvao taj broj. Dao si mi oba, sjećaš se? Nazvali smo fiksnu liniju.

- Možda mu je poziv proslijeñen? - opet će Singleton.

- Ne bih rekla - reče Zoe. - Harper se doimao pospanim. Zadrijemao je gledajući noćni televizijski program. Neki stari film. Čula sam takve zvukove u pozadini.

- Može se pratiti telefonske pozive - podsjeti je Singleton - ali doista se čini da je bio u Candle Lakeu.

140

GIGA

Oštro je pogledala Ethana. - U redu, detektive, kamo ideš s ovim?

- Čudno da to pitaš. Doista imam kamo poći ako ne riješim svoj prvi veliki slučaj ovdje, u Whispering Springsu. Radnor mi je ponudio posao.

Iskrivila je lice u grimasu. - Uozbilji se. Mrzio bi raditi za Radnor sigurnosne sustave.

Pomislio je na ulaštene urede i jednako ulašteno osoblje Radnor sigurnosnih sustava. Prizor iz njegova bivšeg života. Zoe ima pravo. Nimalo se ne želi tomu vratiti.

- Tako je - reče. - Bolje da se malo potrudim i otkrijem tko je ubio Leona Gradyja.

- Koji je sljedeći korak? - upita Singleton.

- Nekako mi je ponestalo sjajnih ideja, pa ću učiniti ono što svaki uvježbani, iskusni profesionalni detektiv čini kad mu ponestane pametnih poteza.

Zoe se doimala zainteresiranom. - A to bi bilo?

- Promiješati kašu i vidjeti što će isplivati na površinu.

- Što ću ja raditi? - upita Zoe. - Ništa. Nećeš se micati odavde i baš ništa nećeš raditi.

Uzdahnula je. - Poći ćeš u Candle Lake Manor, zar ne?

- Da. Mislim da je vrijeme da prijeñem u napad. Mada nemam baš mnogo izbora.

- Idem s tobom. -Ne. Kliznula je sa stolca. - Trebat ćeš me. Ja poznajem to mjesto. Ti ga ne poznaješ.

To je bilo točno i bilo bi korisno imati je uza se, ali takoñer je znao kako bi se osjećala prilikom suo-i .ivanja sa svojim noćnim morama.

- Ne - ponovio je. - Snaći ću se.

Prišla mu je i lagano mu dotaknula obraz. -K.izumijem zašto osjećaš da moraš odbiti moju pomoć, i cijenim to više no što ćeš ikad znati. Ali moram to učiniti.

- Dovraga, Zoe Podigla se na prste i lagano mu poljubila usne.

- Idem se spakirati - rekla je.

141

GIGA

31 Vraća se u Xanadu.

Sve veća napetost koja joj je stezala utrobu i činila je nervoznom i tjeskobnom posve je normalna i očekivana, mislila je Zoe. Od početka je znala da će biti ovako. Može to izdržati.

Mora.

Uporno je zurila kroz vjetrobran dok je unajmljeni automobil grabio uskom cestom što vodi do Candle Lake Manora. Prizor je trebao biti lijep kao na razglednici. Visoka su stabla koja se tako graciozno nadvijaju nad cestom trebala izgledati poput nečega s umjetničkog djela impresionista. Meñutim, činilo se da se prijeteći skupljaju nad njima, onemogućavajući pristup svjetlu i sigurnosti iz vanjskog svijeta.

Izmeñu debla stabala vidjela je odsjaj tamnog jezera. Pomislila je na sve one prigode kad je kasno noću ustajala iz kreveta i stajala kraj prozora s rešetkama gledajući hladnu vodu.

Katkad se pitala vreba li ispod površine neko zlo biće koje baca čini na Manor. Bilo je trenutaka kad se činilo da niti jedno drugo objašnjenje ne može unijeti smisao u njezinu jadnu situaciju. Drugih je noći zamišljala kako bi bilo otplivati do sredine jezera i pustiti da potone u njegove dubine. Posljednji bijeg.

Danas je važno imati na umu da se ne vraća sama, pomislila je. Ethan je s njom. Nema se čega bojati, osim samoga straha.

Da, svakako.

Nastojala je potisnuti stara sjećanja još otkako je odlučila ovo učiniti. Ali sad više nije mogla zaustaviti navalu. Pred očima su joj neumoljivo prolazili prizori iz njezinih noćnih mora. ... Malena soba koja je istodobno bila njezin zatvor i njezino utočište... Tih, polumračan ured dr. McAlistair... Blagovaonica s lusterima puna neprirodno mirnih pacijenata, a svi jedu bljutavu, neukusnu hranu... Ordinacija kamo su zlikovci odvlačili svoje žrtve za loših noći...

- Je li ti dobro? - hrapavim glasom upita Ethan. Trgnula se na zvuk njegova glasa i odmah to pokušala prikriti time što je posegnula za svojom velikom torbom. Danas je ponijela žućkastozelenu. I.irka joj je boja pružala hrabrost.

- Da, dobro mi je. - Otvorila je torbu i prekopavala po njoj u potrazi za papirnatim rupčićima.

Prstima je dotaknula tešku mjedenu kvaku na privjesku za ključeve. To ju je malo smirilo.

Počela je disati onako kako ju je instruktor naučio. Pronañi izvor snage, usredotoči se.

Ovoga će puta situacija biti drukčija, uvjeravala li' sebe. Više nije bespomoćna. Nije sama.

- Sigurna si da to želiš učiniti? - upita Ethan, ne skidajući pogleda sa zavojite ceste. - Mogu te odvesti natrag u svratiste. Možeš ostati ondje dok ja razgovaram s Harperom.

- Ne. Idem s tobom.

Ethan ništa nije rekao, ali je jednu ruku maknuo s volana i pružio je prema njezinoj. Svojim je prstima pokrio njezine i jednom ih stisnuo, nježno.

Dio snažne napetosti koja je izjedala njezinu nutrinu tada se rasplinuo. Još je malo ravnomjerno disala.

Ethan je prošao još jedan zavoj i Manor se pojavio na vidiku.

Dvokatnica od cigle čučala je poput divovske žabe na obali jezera. Zatvorske rešetke, prikazane kao lijepa vrtna ograda od kovanog željeza, okruživale su teren. Prizor je bio točno onakav kakvog se sjećala iz svojih snova.

Ali nešto se ipak činilo drukčijim.

Ispustila je tih, prigušen uzvik iznenañenja.

- Što je? - upita Ethan.

- Izgleda manje nego što sam zapamtila - šapnula je.

Ethan se nasmiješio prvi put otkako su tog jutra krenuli iz Whispering Springsa. Nije to bio osobit smiješak, samo neznatno izvijanje kuta njegovih usta, ali ipak se pojavio.

142

GIGA

- Mislim da je to dobar znak - reče.

Imao je pravo, pomislila je. Možda ovo ipak neće biti tako strašno. Čuvar odjeven u poznatu golubljesivu odoru osiguranja Candle Lake Manora izišao je iz malene stražarnice kraj kapije. Letimice je pogledao Zoe, ne prepoznavši je.

- Ja sam dr. Truax, a ovo je moja asistentica. -Ethan mu na brzinu pokaže posjetnicu. - Došli smo posjetiti dr. Harpera. Očekuje nas.

- Da, gospodine. Možete parkirati na mjestu za posjetitelje, na desnoj strani. Čuvar se vratio u stražarnicu i pritisnuo gumb. Teška se kapija od kovanog željeza polako otvorila.

Zoe je bila impresionirana. - Ovo je bilo lako, baš kako si predvidio.

- Ovo je mjesto osmišljeno tako da ljudi ne mogu izići, a ne da se nekomu onemogućuje ulazak.

Ethan je parkirao na jednom od šest parkirnih mjesta namijenjenih posjetiteljima i ugasio motor. Pogledao je Zoe. - Spremna? - upita.

- Da. - S iznenadnom je odlučnošću otkopčala sigurnosni pojas i otvorila vrata. - Obavimo to.

Ethan je izišao iz automobila i spremio ključeve u džep.

Još ga je jednom krišom na brzinu pogledala dok su zajedno hodali prema ulazu. Dok se jutros odijevao za konfrontiranje s Harperom, pokazao joj je jednu posve novu stranu sebe, stranu koja je nekoć vodila velik, uspješan posao. To je bila neka vrsta otkrivenja.

Danas je izgledao elegantno i opasno u lijepo krojenom čeličnosivom sakou i hlačama.

Tamno-siva košulja i srebrno-crna svilena kravata pojačavale su ne baš suptilan dojam mirnog autoriteta.

Premda Ethanu ne trebaju dodatni krojački trikovi da bi ostavljao takav dojam, razmišljala je.

To je prirodno za njega, čak i kad na sebi ima traperice. Ali danas izgleda poput muškarca koji bi se bez ikakvih problema mogao kretati koridorima moći.

Nije ni čudo da čuvar na kapiji nije posumnjao u lažnu posjetnicu.

Popeli su se kamenim stubama i ušli kroz vrata s debelim staklima. Čim su se našli u predvorju, počela je gubiti svoju krhku sigurnost. Osjetila je kako joj srce ponovno počinje brže lupati.

Službenik za prijamnim pultom uljudno ih je pozdravio. Zoe ga se sjećala iz bivših vremena, ali on ju je pogledao bez ikakva izraza prepoznavanja. Vjerojatno zato što nije odjevena u jednu od bezobličnih bolničkih halja, zaključila je. To samo pokazuje koliko je odjeća ipak važna.

Ethan je izveo svoj trik s posjetnicom, ali službenika nije bilo onako lako prevariti kao čuvara na ulazu.

- Javit ću dr. Harperu da ste ovdje, gospodine. - Službenik je posegnuo za telefonom.

- U redu je - reče Ethan. - Znamo put.

- Lijevo - reče Zoe. Nije zastala, već je odmah pošla hodnikom prema uredima, preuzevši vodstvo sad kad su se nalazili na njoj poznatom terenu, baš kako su ona i Ethan planirali. Odjednom je, kao grom iz vedra neba, osjetila nalet adrenalina, ispunjavajući je energijom i samopouzdanjem. Ona to može.

- Vodi me - reče Ethan. Uhvatio je korak s njom.

- Samo trenutak, dr. Truax, molim vas. - Službenik je panično skočio na noge. - Treba vam pratnja.

Ali Zoe i Ethan su već skrenuli iza ugla.

- Vješto - primijeti Zoe. - Da, ovo s lažnim liječnikom uvijek uspijeva u ovakvim situacijama. Natjera ih da nekoliko minuta oklijevaju prije nego pozovu zaštitare.

143

GIGA

- A nekoliko je minuta sasvim dovoljno.

- Obično. - Osvrnuo se oko sebe. - Znaš, na površini, ovo mjesto izgleda prilično otmjeno.

- Izgled vara. Prizemlje je samo za prikazivanje. Sobe pacijenata su na prvom i drugom katu.

Pošteno govoreći, mislim da je Candle Lake Manor nekoć bila ugledna ustanova.

- Ali to je zacijelo bilo prije mnogo godina, prije nego je Harper preuzeo kontrolu.

- Da. - Zaustavila se ispred drvenih vrata ureda uprave i duboko udahnula. - Tu smo.

- Moramo biti brzi. - Ethan je otvorio vrata i uveo je unutra. - Službenik na prijamnom sigurno mahnito pokušava doprijeti do Harpera kako bi mu rekao da dolazimo.

- Točno. - Ušla je ispred njega u skučeni prostor vanjskog ureda.

Fenella Leeds je sjedila za svojim pisaćim stolom i razgovarala na telefon. Na njezinu se previše savršenom licu počelo pojavljivati neodobravanje i l'.mika.

- ... dr. Harper za danas nema zakazane nikakve sastanke. - Fenella se prekinula kad je pred obom ugledala Zoe i Ethana. Njezin je pogled ..mio preletio preko Zoe, bez mnogo zanimanja, i zaustavio se na Ethanu. - Zovi Richardsa iz osiguranja. Reci mu - Zaboravite - reče Ethan. Već je otvarao vrata unutarnjeg ureda. - Harper neće željeti da ga prekidate.

- Ne smijete ući onamo. - Fenella je brzo ustala. Očito shvativši da ne bi mogla fizički zaustaviti Ethana, okrenula se prema Zoe koja se nalazila tik iza njega. Oči su joj se raširile kad ju je prepoznala. - Ti. - Zdravo, Fenella. Dugo se nismo vidjele. Još uvijek se ševiš s tipom iz računovodstva?

Bijes se žario u Fenellinim očima. - Kako se usuñuješ?

- To nije bila nikakva tajna - reče joj Zoe. - Dok sam ja bila ovdje, svi su pacijenti znali što ste vas dvoje radili u spremištu za čamce.

- Glupa mala kučko - dahne Fenella. - Ne znaš u što se uvaljuješ.

- Riskirat ću.

Možda bi se još zadržala i nastavila ugodan razgovor, ali Ethan ju je čvrsto uhvatio za nadlakticu. Povukao ju je kroz vrata.

- Pokušaj ostati usredotočena, dušo - rekao joj je u uho.

Odlučno je zatvorio vrata za njima i odvojio djelić sekunde kako bi ih zaključao prije nego se okrenuo prema lanu Harperu.

Harper je već bio na nogama te se namršteno i bijesno zagledao u Ethana. - Ne znam tko ste vi, ali upozoravam vas da će ljudi iz osiguranja stići u svakom trenutku.

- A kad stignu, vi ćete im reći neka odu -ležerno će Ethan. Poveo je Zoe do jedne od dviju stolica i sam sjeo na drugu. - Dvije riječi, Harper. Leon Grady.

- Tko ste vi, dovraga? - Ali Harper je zurio u Zoe, sad vidno potresen. - Vi ste Sara Cleland.

- Sad sam Zoe Truax. - Prekrižila je noge i nasmiješila mu se. - Pokušajte to zapamtiti.

- Ne znam o čemu je ovdje riječ, ali uvjeravam vas da vam je potrebna pomoć - reče joj Harper.

- Ne, hvala.

- Vratimo se na Gradyja - reče Ethan. Harperova se čeljust trgnula. - Kakve Grady ima veze s ovim? Policija mi je rekla da ga je prije nekoliko dana ubio neki diler u gradiću u Arizoni.

- Znamo - reče Ethan. - Mi smo našli truplo. Harpera je očito iznenadila ta informacija. Shvaćam.

- Policija misli da je riječ o dilanju droge koje je pošlo po zlu, ali Zoe i ja smo prilično sigurni da možemo dokazati da nije tako.

To je potpuno zaokupilo Harperovu pozornost. - O čemu to govorite? Uvjeravam vas Prekinulo ga je glasno lupanje na vratima. Otvorio je usta kako bi nešto viknuo ljudima s druge strane.

Ethan podigne ruku. - Imamo informacije koje će policiju navesti na pomisao da ste vi

144

GIGA

mogući osumnjičenik za umorstvo Gradyja. Lupanje se nastavilo.

- Dr. Harper, jeste li dobro ondje unutra?

- Uključite interkom i recite zgodnoj dami u vanjskom uredu da vam ne treba pomoć zaštitara - Ethan reče glasom koji nije trpio pogovora. -Učinite to odmah, inače ćemo svoje dokaze odnijeti na policiju.

Harper sjedne i pritisne gumb interkoma.

- Recite ljudima iz osiguranja da mi nije potrebna njihova pomoć - reče. - Barem ne odmah.

Recite im neka čekaju u hodniku.

- Jeste li sigurni, dr. Harper? - pitala je Fenella, a zvučilo je kao da ga smatra idiotom.

- Da. - Harper makne prst s gumba interkoma.

- Dobar potez - reče Ethan.

- Sto to govorite o mogućnosti da budem osumnjičen za Gradvjevu smrt? - promuklo upita Harper. - To je nemoguće.

- Vaše ime i kreditna kartica Candle Lake Manora iskorišteni su za angažiranje istražiteljske tvrtke u Whispering Springsu, a zadatak im je bio pronaći Leona Gradyja. Uskoro nakon što je tvrtka obavijestila klijenta gdje se Grady nalazi, netko ga je ubio. Imam osjećaj da tu nije riječ o slučajnosti. Što vi mislite, dr. Harper?

- Ja nisam ubio Gradyja.

- Je li vas ucjenjivao? - upita Ethan. - Je li prijetio da će razotkriti vaše pomalo neuobičajene postupke i načine liječenja u Candle Lake Manoru?

-Ne. - Jeste li vi angažirali Radnor sigurnosne sustave da ga pronañu?

- Ne, dovraga. Nikoga nisam poslao u potragu za njim. Grady je otputovao na službeni put.

Mislio sam da je na putu u L.A. Trebao mi se javiti nakon što nañe - Harper se prekinuo usred rečenice. Zagledao se u Zoe. - Pošao je u potragu za mnom, nije li? - pitala je. - Nekako me uspio pronaći. Ali ja nisam bila u L.A.-u. Lagao vam je, zar ne? Jer je za mene imao vlastite planove. Pokušao me ucijeniti. Želio je da mu platim hrpu novca kako bi čuvao moju tajnu.

- Nisam to znao - obrecne se Harper. - Mogu vam jedino reći da je moja administrativna tajnica postala sumnjičava po pitanju Gradyjeva ponašanja. Došla je na ideju da provjeri troškove što ih je napravio na kreditnoj kartici i uspjela mu ući u trag u Whispering Springsu.

Potom je provjerila njegovu osobnu e-mail korespondenciju s hakerom po imenu GopherBoy. Grady je to obrisao, ali nije bio ono što bismo opisali kao kompjutorski pismenu osobu.

- Ali Fenella Leeds jest - reče Zoe. - Našla je moje ime i adresu u Gradyjevu kompjutoru, točno?

- Da - umorno će Harper. - GopherBoy je te informacije dao Gradyju.

- A vi ste poslali one nitkove po mene - optu-žujućim će tonom Zoe. - Nitkove? - Harper se mrštio. - O čemu to govorite?

- Rona i Ernieja. Poslali ste ih po mene, niste li? Činilo se da će Harper to zanijekati, ali se tada uspravio. - Poslali smo dva školovana zdravstvena djelatnika u Whispering Springs, da.

Ali tada ste me nazvali i rekli mi da ste se vjenčali. Nazvao sam motel u kojem su Ron i Ernie odsjeli i ostavio sam im poruku neka zaborave na vas i odmah se vrate ovamo. Nisam odgovoran za bilo koji njihov postupak nakon toga.

- Ron i Ernie su me pokušali oteti - ljutito će Zoe. - To nije moj problem - odbrusi Harper. -Pokušao sam ih opozvati. - Brzo se okrenuo Ethanu.

- Možda su oni ubili Gradyja.

- Ne bih rekao - reče Ethan.

- Imate li dobar alibi za noć u kojoj se dogodilo umorstvo? - upita Zoe. Harpera je očito obuzela panika. Tada mu je pogled pao na rokovnik. Činilo se da se muči kako bi sve to posložio u glavi, ali je na koncu duboko udahnuo, a lice mu je porumenjelo.

145

GIGA

- Grady je ubijen one noći kad ste me vi nazvali iz Las Vegasa i rekli mi da ste sklopili brak s Truaxom.

- Zar sam vas nazvala? - nedužno će Zoe. - Ne sjećam se.

Harper je postao tamnocrven. - Da. Likovali ste.

- Jesam li? - Pucnula je jezikom. - Znate, uza sve one lijekove kojima ste me šopali tijekom mojeg boravka ovdje, moje kratkotrajno pamćenje više nije ono što je bilo.

- Bio sam kod kuće u krevetu, ovdje u gradiću, te noći - glasno će Harper. - Znate to jednako dobro kao i ja.

- Jeste li sigurni?

- Ne znam kakvu igru vi ovdje igrate - izdere se Harper - ali ako ste policiji dali bilo kakav razlog da pomisle kako sam ja umiješan u Gradyjevo ubojstvo, onda im morate reći istinu.

Morate ih obavijestiti da ste te noći razgovarali sa mnom i da sam bio ovdje, a ne u Whispering Springsu.

- Zašto bih im morala reći istinu? - blago upita Zoe. - Nakon svih onih laži što ste ih vi ljudima napričali o meni, kakav bih ja mogla imati razlog da bilo komu kažem istinu koja ide vama u korist?

- Ovo je vaše iskrivljeno viñenje osvete, nije li?

- Promuklo će Harper. - Pokušao sam vam pomoći, a vi mi ovako vraćate. Doista ste veoma bolesna žena.

- Tako su mi rekli.

Harper se opet okrene Ethanu, sad već očajan.

- Te sam noći i s vama razgovarao.

- Jeste li? - Ethan se malo pomakne na stolici.

- I moje je pamćenje pomalo neodreñeno.

- Ne smijete mi to učiniti. Ja sam nedužan čovjek.

- Pa - reče Ethan - mi bismo voljeli pronaći pravog ubojicu, prirodno. Ali ako se to pokaže nemogućim, možda ćemo se zadovoljiti davanjem vašeg imena policiji. Oni neka dalje nastave s istragom.

- Nisam ubio Gradyja. Moći ću dokazati da sam te noći bio ovdje.

- Jasno - reče Ethan - vjerojatno ćete se na koncu osloboditi optužbe, ali će prije toga biti mnogo doista neugodnog publiciteta. Tako nešto izazvat će veliku nervozu kod vaših klijenata. Oni skupo plaćaju privatnost, nije li tako?

- O, da - dometne Zoe. - Privatnost je vašim klijentima najvažnija, zar ne, dr. Harper?

Posljednje što bi itko od njih želio je publicitet, a ništa nije tako zanimljivo kao sočan, razvikan slučaj umorstva, je li? Samo pomislite što će se dogoditi ako vas budu ispitivali o vašoj povezanosti s umorstvom jednog vašeg djelatnika.

Harper se vidljivo trudio uspostaviti kontrolu nad sobom. Pogledao je Ethana. - Prijeñimo na stvar. Sto vi imate od toga?

Ethan je lupkao vrhovima prstiju. - Volim dobiti odgovore.

- Besmislice. U ovome ste radi novca. Zato ste oženili Saru. To je jedino što ima smisla u ovoj zbrci.

- Ime je Zoe - blago će Zoe. - Zoe Truax. Harper ju je ignorirao. Posve se usredotočio na Ethana. Zoe je vidjela da je u mislima slagao činjenice onako kako njemu odgovaraju.

- Kanite je iskoristiti kako biste se dočepali dijela tvrtke Cleland Cage, zar ne? - rekao je Ethanu. - Dobro. Želim vam sreću. Ali zašto ste došli k meni? Ja s tim nemam ništa.

- Ne, Harper, to nije točno. - Ethan je ustao i potom se sagnuo kako bi uhvatio Zoe za nadlakticu. - Kad podignem telefonsku slušalicu i nazovem policiju u Whispering Springsu, vi ćete postati zanimljiva osoba u istrazi o umorstvu Leona Gradyja.

- Nisam ga ubio, i vi to znate.

Ethan slegne ramenima. - Pa ste nekomu platili da to učini kako biste bili sigurni da Grady

146

GIGA

neće razotkriti vaše mutne poslove. Ronu ili Ernieju, možda.

- Nisam.

- Ovako ili onako, siguran sam da će policija biti znatiželjna. - Sad su već stigli do vrata.

Ethan je zastao prije nego ih je otvorio. - Odsjeli smo u svra-tištu Candle Lake. Nazovite nas ako se sjetite tko je mogao željeti na vas svaliti krivnju za umorstvo Gradyja.

Otvorio je vrata. Zoe je izišla prije njega. Suočila se s Harperom, zaprijetila mu na vlastiti skromni način, te se osjećala veoma zadovoljno.

U vanjskom se uredu okupilo dosta ljudi. Fenella Leeds, dva bolničara i dva muškarca u golubljesivim odorama nesigurno su stajali naokolo. Gledali su kako Ethan i Zoe izlaze iz Harperova brloga.

- Lažna uzbuna, ljudi - vedro će Ethan. - Dr. Harper se malo zbunio. Vjerojatno jutros nije uzeo lijekove. Ali sve smo razjasnili. Svi se možete vratiti svom poslu.

Neprestano je držao Zoe za nadlakticu. Vodeći je ravnomjerno i brzo prema drugim vratima, prošli su kraj malene skupine. Nitko ih nije ni pokušao zaustaviti.

A tada su se našli u hodniku i zaputili se prema predvorju. Više nije daleko, mislila je Zoe. Još nekoliko minuta i udaljit će se od Xanadua.

Skrenuli su iza ugla i umalo se sudarili s Venetijom McAlistair.

- Sara. - Venetia se zaustavila, zapanjeno se zagledavši u nju. - Vratila si se.

- Samo vi sanjajte - odbrusila je Zoe. - I sad se zovem Zoe. Zoe Truax. Ethane, ovo je dr.

Venetia McAlistair, inače poznata kao zla vještica Candle Lake Manora.

- Ne razumijem. - Venetia pogleda Ethana. Tko ste vi?

- Ethan Truax. - Ethan je malo pričekao. - Zoei muž.

Venetia odmahne glavom. - O čemu je ovdje riječ, Sara? Ako se nisi vratila u Candle Lake Manor radi daljnjeg liječenja, što radiš ovdje?

- Istražujem umorstvo Leona Gradyja - reče joj Zoe. - Znate li nešto o tome?

- Naravno da ne znam. Zašto te zanima Gradyjeva smrt? Dr. Harper je rekao da ga je ubio neki sitni diler u Arizoni. Ne bih mogla reći da sam posebno iznenañena. Uvijek sam sumnjala da svoj dohodak dopunjuje krañom lijekova namijenjenih pacijentima koje je potom prodavao na ulici. Upoznala sam Harpera sa svojim sumnjama prije nekoliko mjeseci, ali nije ništa poduzeo.

- Da, pa, netko je poduzeo nešto doista ozbiljno protiv Gradyja. - Ethan je s prikrivenom znatiželjom proučavao Venetiju. - Ako imate neku ideju po tom pitanju, rado ćemo vas saslušati.

- Upravo sam vam rekla da ništa ne znam o okolnostima u kojima je Grady umro. - Venetia se okrenula od njega ne trudeći se prikriti da je Leon Grady nimalo ne zanima. Usredotočila se na Zoe. - Bila sam silno zabrinuta za tebe, Sara.

- Zoe. - Zoe - strpljivo ponovi Venetia. - Nakon silnog stresa pod kojim si se u posljednje vrijeme nalazila, slobodno se može reći da si sada u krajnje krhkom stanju.

- Dobra vijest. Iz dana u dan postajem sve jača - uvjeravala ju je Zoe. - Ako ćete nas ispričati, upravo smo krenuli - Naglo se prekinula, svjesna da joj Ethan lagano stišće nadlakticu.

Prepoznala je znak. Nije želio da odbaci Venetiju McAlistair. - Upravo smo krenuli natrag u svratiste Candle Lake. Kao što je Ethan rekao, ako se sjetite nečega što bi moglo biti korisno, možete nas ondje kontaktirati.

- Upravo sam vam rekla da vam ne mogu pomoći oko toga s Gradyjem. - Venetia pogleda hodnik iza Zoe i spusti ton glasa. - Ali silno je važno da razgovaramo.

Posljednje što je željela bilo je ponovno se naći sama u sobi s Venetijom McAlistair, pomislila je Zoe. Ali Ethan joj je i dalje stiskao ruku.

- Bit ću u svratištu - ukočeno je rekla.

- Smijem li večeras svratiti? - željno upita Venetia. - Doista moram razgovarati s tobom.

147

GIGA

- Zašto ne svratite poslije večere? - hladno predloži Ethan. - Recimo, oko devet?

Zoe se iznenadila kad je predložio to vrijeme, ali ništa nije rekla.

- To je malo kasno - s oklijevanjem će Venetia.

- Tako ćemo moći na miru uživati u večeri -reče Ethan. - Zoe je imala dug dan. Treba joj malo vremena za opuštanje.

- O, da, naravno. - Venetia s odobravanjem kimne. - Da, razumijem. Svratit ću oko devet.

Lijepo ćemo popričati.

- O, čovječe - progunña Zoe. - Jedva čekam. Još uvijek je držeći za ruku, Ethan ju je poveo oko Venetije, niz hodnik, u predvorje i van iz Manora.

- Što je to bilo? - pitala je nekoliko minuta kasnije dok je Ethan vozio natrag cestom izmeñu drvoreda. - Zašto želiš da Venetia večeras doñe u svratiste?

- Tako da je ti zaokupiš dok ja pogledam hoću li štogod naći kod nje.

Naglo se uspravila na sjedalu. - Pretražit ćeš njezinu kuću? Sto očekuješ da ćeš ondje naći, za ime svijeta?

- Nemam pojma. Kao što sam ti rekao prije nego smo došli ovamo, kad u detektivskom poslu ostaneš bez ideja, počneš malo stvarati valove.

- Čini se da detektivski posao ima nečeg zajedničkog s mojim poslom.

- Je li? Kako to?

- Kao dizajnerica interijera otkrila sam da, kad ne mogu shvatiti što ne valja s protokom energije u nekoj prostoriji, moram početi premještati namještaj naokolo dok mi se ne učini da je u redu.

- Premještati namještaj naokolo. - Razmislio je o tome. - Da, upravo to i ja radim. - Dobacio joj je brz, upitan pogled. - Hoćeš li moći sama s dr. McAlistair večeras?

- Mogu se nositi s njom. Zadovoljno je kimnuo. - To sam i mislio.

148

GIGA

32 Zoe je gledala kako Venetia McAlistair kroz ugodno maleno predvorje žuri prema njoj i nastojala potisnuti osjećaj nelagode. Prvi je put te večeri priznala sebi da je možda bila malo nepromišljena kad je ranije uvjeravala Ethana da neće imati problema s ovim sastankom.

Jedna je stvar suočiti se s neprijateljem dok je Ethan uz nju. Bit će sasvim nešto drugo dok bude sama s ovom ženom koju već dugo smatra nepri-jateljicom.

Nakon što je pomno razmislila o tome, Zoe je odlučila s njom se sastati u predvorju. Vatra u masivnom kaminu stvara umirujuću toplinu. Povrh toga, naokolo se nalazi još ljudi. Premda nitko neće biti u neposrednoj blizini, umirivat će je spoznaja da nije posve izolirana.

I Samo pogled na Venetijine crte lice, koje podsjećaju na nečiju baku, i njezin ne baš uredan kostim bio je dovoljan da joj disanje postane napeto. Kroz glavu joj je proletjela pomisao na priču o Ivici i Marici. Kad bolje promisli, možda bi bilo pametnije da je sjela malo dalje od vatre koja veselo pucketa u kaminu.

Prestani, ukorila se u sebi. Ovdje moraš obaviti jedan zadatak. Bila je prilično sigurna da će Ethan uspjeti obaviti jednostavan pretres Venetijine kuće bez uvaljivanja u nevolje, osobito ako je ona bude ovdje zadržala dok on to radi. No večeras su je mučili neugodni osjećaji, ali nisu svi imali veze s predstojećim razgovorom. Ako je Ethan u pravu, ubojica slobodno šeće naokolo.

- Sara. - Venetia se zaustavi ispred nje. - Hvala nebesima. Bojala sam se da bi se mogla predomisliti i odustati od razgovora sa mnom.

- Hoću, ako me ne počnete zvati Zoe. - Da, naravno, draga. Zoe. - Venetia sjedne na veliku, jastucima obloženu stolicu i pogleda oko sebe. - Gdje je gospodin Truax?

- Moj je muž gore, u našoj sobi - glatko će Zoe. - Smatrao je da trebamo nasamo razgovarati.

- Shvaćam. Tako mi je drago što razumije da bi razgovor izmeñu pacijentice i njezine terapeutkinje trebao biti povjerljiv.

- Najbolje da ovdje odmah nešto razjasnimo, Venetia. Ja nisam vaša pacijentica. Sto se mene tiče, nikad nisam ni bila vaša pacijentica. Bila sam zatvorenica u Candle Lake Manoru.

- To je veoma nerealan stav prema prošlosti, draga moja.

- Da, ali to je moj stav. Pristala sam se večeras s vama sastati jer ste rekli da je važno obaviti taj razgovor. Dakle, počnite govoriti.

Venetia uzdahne. - Čini se da još uvijek imaš mnogo problema s neprijateljskim ponašanjem.

- Ne znate vi ni polovicu toga.

- To se moglo i očekivati u danim okolnostima. Vjeruj mi, najvažnije mi je ono što je najbolje za tebe. Ovdje sam kako bih ti pomogla.

Ethan je zubima držao malenu džepnu svjetiljku i usmjerio uski snop na fascikle u ladici.

Svaki je bio uredno označen. Tu nije bilo nikakvih iznenañenja. Nakon što je pretražio spavaću sobu i kuhinju uredne malene kuće, već je shvatio da je Venetia McAlistair metodičan tip žene.

Dosjei što ih je Venetia držala u svojem kućnom uredu uglavnom su se odnosili na njezinu povremenu suradnju s lokalnom policijom. Svojim se klijentima predstavljala kao stručnjak za forenzicnu psihologiju, ali je iz njezinih privatnih bilježaka vidio da je Zoe imala pravo.

Venetia McAlistair uvelike očijuka s nadnaravnim stvarima.

Njezini zapisi o šest istraga umorstava sadržavali su mnogo osobnih zapažanja i poneku divlju spekulaciju, ali veoma malo činjenica. Činilo se da dobra doktorica silno želi vjerovati u vlastite izvan-osjetilne sposobnosti. ... Mogući seksualni dojmovi na mjestu zločina, '/rtva je možda imala seksualni kontakt s ubojicom... ... Osjetila sam da je žrtva poznavala ubojicu. Jasna aura koja ukazuje na osobnu vezu...

149

GIGA

- Gluposti, dr. McAlistair. - Zatvorio je fascikl i vratio ga u ladicu. - Čiste, nepatvorene gluposti.

Upravo je kanio odustati kad je snop svjetlosti pao na natpis na zadnjem fasciklu. CLELAND. - Jasno mi je da je ovo veoma teška tema za tebe, Sara, želim reći, Zoe. Ali osjećam da nećeš moći krenuti dalje prije nego se suočiš s tim aspektom svoje osobnosti.

Zoe se hladno nasmiješila. - Krenula sam dalje, Venetia. Krenula sam van iz Candle Lake Manora.

- Pokušavam ti objasniti da vjerujem da ti posjeduješ odreñenu intuitivnu sposobnost koja ti omogućuje prikupljanje informacija u nekim situacijama što ih drugi možda ne bi opazili.

- Uh. Mislite?

- Razumijem te onako kako to nitko drugi ne može, draga moja. - Venetia je spustila glas do povjerljivog šapta. - Jer ja posjedujem sličnu sposobnost.

- O, tko bi rekao. Možda ste vi luñi od mene. Kakva pomisao.

- Sjećaš li se onih dviju prigoda kad sam te odvela na mjesta zločina?

- Cesto. - Zoe je ispružila i stegnula prste desne ruke. - U noćnim morama.

- Ako te muče noćne more, onda je tomu razlog to što pokušavaš zanijekati realnost svoje osobnosti. Sve dok se odbijaš time pozabaviti, nalazit ćeš se u konfliktu. Znam to jer sam i ja veoma dugo pokušavala zanijekati vlastite sposobnosti. Što misliš, zašto ine uopće privukao studij psihologije?

- Kako biste mogli mučiti ljude poput mene?

- Nemoj biti smiješna. - Venetijino se čelo malo namrštilo. - Počela sam se time baviti jer sam osjećala silnu potrebu pronaći logično, znanstveno objašnjenje za dojmove što ih katkad imam na odreñenim mjestima na kojima su se zbivali veoma nasilni dogañaji.

- Doista vjerujete da posjedujete neku vrstu izvanosjetilnih sposobnosti, zar ne?

- Ne volim rabiti riječ izvanosjetilnih jer sadrži previše negativnih konotacija - reče Venetia. Više volim riječ intuicija. I da, doista vjerujem da je neki ljudi imaju više nego drugi. Vi i ja ubrajamo se meñu malobrojne snažno intuitivne osobe. ... Premda je doza udvostručena u nastojanju da se prevlada njezina fobična reakcija, odbila je ući u sobu u kojoj je počinjen zločin. Počela je vrištati i nije prestala sve dok nije odvedena s mjesta dogañaja. Čini mi se da je histerija donekle odglumljena u cilju manipuliranja situacijom tako da ne mora ući u sobu. No čak i ako je tako, tako ekstremno pružanje otpora pokazuje koliko bi njezina sposobnost mogla biti snažna. Zašto bi inače odbijala poći naprijed?

Ethan je prelistao ostatak dosjea dok mu je u utrobi ključao mračan gnjev. Prema onome što je vidio, pravo je čudo da je Zoe tijekom razdoblja provedenog u Manoru uspjela zadržati zdrav razum.

Možda baš i nije bilo pametno večeras ostaviti Zoe nasamo s Venetijom McAlistair.

Izvadio je sve papire iz fascikla i prazan vratio u ladicu. Kad dr. McAlistair na koncu otkrije da su njezini zapisi ukradeni, može slučaj riješiti uz pomoć svoje intuicije.

Izvadio je malenu džepnu svjetiljku iz usta i pogledao koliko je sati. Deset i petnaest. Zoe je u društvu dr. McAlistair više od sat vremena. On ovdje nije saznao ništa korisno. Vrijeme je da poñe.

Izišao je iz kuće na isti način na koji je ušao, kroz kuhinjska vrata, te se kroz šumarak vratio do mjesta gdje je ostavio automobil.

Sjeo je za volan i na suvozačko sjedalo bacio papire što ih je uzeo iz fascikla s natpisom CLELAND. Neko je vrijeme sjedio razmišljajući o mogućnostima i vjerojatnostima. Računao je na to da će u Venetijinoj kući naći nešto povezano s Leonom Gradyjem jer je ona tako čvrsto povezana sa svim tim, ali ostao je praznih ruku.

150

GIGA

Pomislio je na razne likove koje je danas vidio u Candle Lake Manoru. Zatim je razmišljao o korporacijskim kreditnim karticama i ljudima koji im možda imaju pristup.

Izvukao je notes iz džepa i potražio jednu adresu. Našao ju je na planu grada Candle Lakea što ga je ponio sa sobom. Zaključio je da ondje večeras vjerojatno ne bi postigao ništa korisno. Svi su izgledi da kuća u ovo doba nije prazna. Ali nikad se ne zna.

Neće škoditi ako malo pogleda dok se vraća u svratiste. * * * - Nudim ti više od terapije - rekla je Venetia. -To je važno, naravno. Moraš naučiti kako se nositi sa svojim doživljajima. Ali tu postoji i financijski aspekt o kojemu možda nisi razmišljala.

- Ah. Sad stižemo do dobrog dijela. - Zoe se udobnije smjestila na stolici osjećajući da ima više kontrole nad situacijom. - Koliko mi namjeravate platiti da umjesto vas budem konzultantica policiji?

- Nećeš umjesto mene biti konzultantica policiji. - Venetia je prvi put pokazala razdraženost. Pomagat ćeš mi. Spremna sam dogovoriti razumnu naknadu za tvoje usluge.

- Sto smatrate razumnim?

Venetia je pročistila grlo. - Pružat ću ti savjetodavne usluge kako bih ti pomogla da se lakše nosiš sa svojim problemima. Moje su cijene za te usluge slične onima što ih naplaćujem klijentima u policiji. Stoga mislim da ovdje možemo dogovoriti neku vrstu razmjene. Za svaki sat terapije za tebe očekivala bih sat tvojeg vremena na mjestu zločina.

Zoe se nasmijala. - Vi doista očekujete da vam platim za privilegiju da izvodite one gluposti na mjestima zločina? Šalite se, zar ne?

151

GIGA

33 Iznenadio se kad je vidio da je jednokatnica izgrañena u viktorijanskom stilu u mraku. Nije vidio nikakav automobil na kolnom prilazu, ali postojala je mogućnost da se nalazi u garaži.

Mogao bi negdje biti i pas.

Problemi, problemi.

Ali kad je već ovdje, nema ničeg lošeg u tome da se još malo približi.

Ostavio je automobil u još jednom šumarku na obali jezera, te se zaputio prema svojem cilju.

Nikakav pas nije lajao kad se približio kući. Zastao je kako bi zavirio kroz prozor garaže i unutra vidio mračne obrise nekog vozila.

Dovraga. Vlasnica je kod kuće i zacijelo spava.

Pošao je iza kuće i ugledao zatvoreni trijem. Unutar toga ugledao je kuhinjska vrata.

Tako blizu, a ipak tako daleko. Pitao se ima li vlasnica lagan san.

Ne, neće ući, govorio je sebi. To bi doista bilo glupo. Vratit će se ovamo sutra kad vlasnica ode na posao. To je pametan način rada.

Proučavao je kvaku na vratima s mrežom. Sitnica. Ostale su brave vjerojatno jednako stare i jednako jednostavne.

Izvadio je rukavice iz džepa, navukao ih i malo prčkao po vratima. Eksperimentirao je.

Kvaka se bez problema okrenula. Na vratima nije bilo zasuna.

Kad je već tako blizu, mogao bi provjeriti bravu na kuhinjskim vratima. Tako će znati kakav alat mora sutra donijeti.

Veoma je polako otvorio vrata s mrežom i prešao trijem. U sjenkama su se nazirali obrisi dviju starih stolica od trske i zamrzivača. Zamrzivač nije stvarao nikakav zvuk. Doimao se starim. Tik do kuhinjskih vrata stajala je velika, napola puna kanta za smeće.

Kuhinjska su vrata takoñer bila otključana. Ne samo otključana, već i malo odškrinuta.

Polako ih je gurnuo. S mjesta na kojem je stajao mogao je kroz druga vrata vidjeti mračni dnevni boravak.

Nešto je ležalo na podu u prednjoj prostoriji, obasjano mjesečinom. Uvelike je podsjećalo na ljudsko tijelo.

Uvijek postoji mogućnost da je vlasnica zaspala na sagu ispred televizora, ali on je i ranije vidio ovakve prizore.

Bio je prilično siguran da Fenella Leeds ne spava. Trenutak je osluškivao tišinu, a potom je ušao. Možda Fenella Leeds još nije mrtva. * * * - Mogu ti slobodno reći da uskoro kanim dati ostavku - rekla je Venetia. - Otići ću iz Candle Lake Manora. Kanim se baviti samo pružanjem savjetodavnih usluga. Ako se situacija bude razvijala onako kako vjerujem da hoće, možda ću moći uzeti mlañu partnericu.

- Ne gledajte mene - reče Zoe. - Već imam posao i sviña mi se moj novi život u Whispering Springsu. Ne tražim drugu karijeru, s besplatnom terapijom ili bez nje.

- Ne tražim da odmah sada doneseš odluku. Ali želim da razmisliš o tome. Govoreći kao tvoja terapeutkinja, mogu ti reći da se suočavaš s mogućnošću ozbiljnog mentalnog sloma, ako se ne naučiš nositi sa svojim posebnim sposobnostima.

Zoe je krišom pogledala antiknu zidnu uru u kutu. Bližilo se jedanaest sati. Sto se, dovraga, dogodilo Ethanu? Već se trebao vratiti. Što on misli, koliko će još zadržavati Venetiju?

- Najviše što sam se ikad približila pravom živčanom i mentalnom slomu bilo je tijekom mojeg boravka u Manoru - reče. - Ako sam to preživjela, onda mogu sve preživjeti. Sto me podsjeća, imam jedno pitanje za vas.

Venetia se razvedrila. - Da, draga? Koje pitanje?

152

GIGA

- Znam da ste sigurno bili upoznati s Harperovim mutnim poslovima, s tim kako se pobrinuo da odreñeni pacijenti, ljudi poput mene, na primjer, budu drogirani i pod ključem za dobru cijenu. Ali sam se cijelo vrijeme pitala koliko ste vi bili aktivno uključeni u to. Je li s vama dijelio dio profita?

Venetia je problijedjela. - Nemam pojma o čemu govoriš.

- Ah, ma dajte, doktorice. Ovdje smo samo nas dvije. Možete mi reći. Jeste li mu pomagali u tome? Možda ste davali druga mišljenja kad je to bilo potrebno? Ili ste samo gledali na drugu stranu?

- Zar želiš reći da je dr. Harper namjerno postavio pogrešne dijagnoze za neke pacijente u Candle Lake Manoru?

- A-ha.

- To je smiješno. I moram ti reći da je to pokazatelj teškog oblika paranoje. Doista ti je potrebna moja pomoć.

- Dobro je što nisam prihvatila vašu ponudu o partnerstvu, nije li? Samo pomislite, moglo vam se dogoditi da surañujete s luñakinjom.

Fenella Leeds je mrtva. Sag ispod nje bio je mokar. Netko ju je ustrijelio iz neposredne blizine. Nedavno. Ubojica je nesumnjivo ušao u kuću jednako kao i on, mislio je Ethan. Kroz kuhinjska vrata. Vjerojatno je otišao istim putem.

Na mjesečini je vidio pokazatelje temeljitog pretresa. Ne očajničkog, kaotičnog razbacivanja stvari naokolo. Način na koji su police ispražnjene doimao se metodičkim i urednim. Netko je znao što traži, a takoñer je znao na kojim bi se mjestima to najvjerojatnije moglo nalaziti, zaključio je.

Vrijeme je da se pozove policija.

Baš kad se zaputio prema Fenellinu telefonu, opazio je tri kovčega smještena kraj ulaznih vrata.

Fenella je zacijelo došla ravno kući s posla i počela se pakirati za žurni odlazak iz Candle Lakea. Postoji samo jedno dobro objašnjenje za taj potez, barem koliko je on vidio: Zoein i njegov dolazak ovamo.

To se uklapa u teoriju što ju je razradio nakon odlaska iz kuće Venetije McAlistair. Kao Harperova administrativna tajnica, Fenella je znala mnoge stvari, a imala je i pristup broju korporacijske kreditne kartice. Ona je mogla angažirati Radnora da uñe u trag Gradyju. No sudeći po činjenici da je ona sad mrtva, prilično je jasno da nije radila sama. A u dosjeu o Gradyju piše da je tvrtku Radnor nazvao neki muškarac.

Strop je lagano zaškripao iznad njega.

Navala adrenalina u njegovim žilama odjednom se pretvorila u tsunami.

Još se netko nalazi u kući.

Policiju jednako lako može nazvati i iz šumarka, gdje je sigurno, kao i odavde, iz dnevne sobe ubijene žene, podsjetio se.

Tiho je krenuo natrag prema kuhinjskim vratima. Zaustavilo ga je bljeskanje crvene lampice na telefonskoj sekretarici.

Je li ubojica najprije nazvao kako bi provjerio je li Fenella kod kuće?

Pritisnuo je tipku za pozivanje telefona s kojeg je upućen posljednji dolazni poziv.

Negdje u mrklome mraku na vrhu stuba zazvonio je mobitel.

Dobio je odgovor. Osoba koja se nalazi ondje gore vjerojatno je ubojica, a Ethan je bio prilično siguran da sad zna o kome je riječ.

Mobitel je prestao zvoniti.

Ethan je potrčao prema stražnjem trijemu. Gurnuo je vrata s mrežom i pustio ih da se uz tresak zatvore, nastojeći stvoriti dojam osobe koja bježi dalje od kuće.

Ali nije sišao stubama. Ostao je na trijemu i smjestio se u sjenkama kraj velike kante za smeće.

153

GIGA

Prošla je vječnost od najmanje tri minute.

Začulo se škripanje stuba.

Još jedna stanka.

Koraci u kuhinji. Vrata su se oprezno otvorila.

Nakon nekoliko sekunda netko je izjurio iz kuhinje.

Ethan je već pripremio kantu za smeće, malo nagnutu u stranu tako da je balansirala na donjem rubu. Gurnuo ju je ravno na put čovjeka u bijegu. Čovjek je kriknuo od iznenañenja i bijesa, a zatim je tresnuo na pod zaplevsi se o prosuto smeće i tešku kantu. Pištolj je pao na drveni pod trijema.

Ethan je krenuo u akciju prikliještivši čovjeka na hrpi ostataka hrane i praznih kutija.

- Gotovo je, Drummer - reče.

Al Drummer počne plakati. - Volio sam je. Sve sam to učinio za nju. Ali ona me izdala.

Morao sam je ubiti, zar ne shvaćate? Morao sam.

154

GIGA

34 Zoe ga je ugledala čim je ušao u predvorje. Sa svojega mjesta kraj kamina gledala je kad će se pojaviti. Dvaput ju je nazvao, jednom malo prije nego je razgovarao s policijom, te ponovno kad je završio i vozio se natrag prema svratištu. Oba je puta dobila samo najosnovnije podatke o situaciji.

Jurnula je prema njemu, ne obazirući se na ljude koji su ondje radili, te mu se bacila u zagrljaj. Privinuo ju je uza se i silovito poljubio.

- Jesi li dobro? - šapnula je.

- Naravno. - Čvršće ju je stisnuo.

Trenutak se držala za njega želeći mu što dulje ostati ovako blizu. Ali je na koncu shvatila da se nalaze na javnome mjestu. - U foajeu još uvijek radi šank. Možemo ondje razgovarati.

- Dobro bi mi došlo piće.

Sjeli su za maleni stol kraj prozora s kojeg se pružao pogled na crnu i srebrnu površinu mjesečinom obasjanog jezera. Foaje je bio gotovo prazan.

Barmen im je donio dvije čaše konjaka. Zoe je pustila Ethana da popije gutljaj prije nego je počela s pitanjima.

- Al Drummer? - reče. - On je ubojica?

- Mnogo je toga stavio na kocku - polako će Ethan. - Tijekom nekoliko proteklih godina neprimjetno je uzimao dio profita Harperova poslovnog pothvata. Harper nije bio dovoljno dobar u financijskoj strani posla da bi opazio pronevjeru, a naravno da nikad nije pozvao reviziju jer nije želio da itko otkrije njegovu muljažu.

- Drummer je to sjajno smislio. Redovita pronevjera sredstava koju njegov šef vjerojatno nikad neće otkriti.

- Sve je bilo gotovo savršeno dok Fenella Leeds nije počela raditi za Harpera. Očito je počela spavati sa šefom samo da bi vidjela gdje se može okoristiti. Veoma je brzo shvatila kakvu igru igra s odreñenim klijentima.

- Arcadia i ja bile smo prilično sigurne da ona zna što se dogaña.

- Shvatila je kakve mogućnosti nudi pronevjera, odbacila Harpera i zavela Ala Drummera.

- Ali je tada otkrila da Drummer već ima zgodnu malu operaciju pronevjere. - Zoe kimne. Arcadia i ja običavale smo ih gledati kako se iskra-daju do starog spremišta za čamce. Uvijek smo se pitale što Fenella vidi u Drummeru.

- Sklopili su nagodbu. Ona je ponudila opsežno poznavanje Harperovih aktivnosti i ukazala na načine na koje su mogli povećati pronevjereni iznos. Postali su poslovni partneri. Barem se radilo isključivo o poslu što se tiče Fenelle. Meñutim, Drummer se zaljubio.

- Ali sve se počelo raspadati kad me Leon Grady pronašao i odlučio započeti s vlastitim malenim poslom ucjenjivanja, je li o tome riječ?

- Da. Fenella možda nije imala diplomu iz psihologije, ali je očito bila veoma pronicava po pitanju procjenjivanja ljudi. Gotovo je odmah pogodila da je Grady nešto naumio kad je Harperu rekao da će te pokušati pronaći u L.A.-u. Znala je da mu vječno nedostaje gotovine, te će se vjerojatno koristiti korporacijskom karticom koliko god to bude moguće.

- Zato je pošla ravno Drummeru i rekla mu neka prati Gradyjevo kretanje? - upita Zoe. - Tako je. Drummer kaže da je bila uvjerena da je Grady postao opasan i da ugrožava veoma profitabilan posao što su ga imali ona i Drummer. Odlučila je da ga treba što prije zaustaviti.

Drummer ga je slijedio do Los Angelesa, ali ga je ondje izgubio. Tada mu je Fenella dala podatke o Gradyjevoj osobnoj kreditnoj kartici.

- Kako je došla do njih? S Gradyjeva kompjutora?

- Da, kao i do tvoje adrese.

Zoe je zadrhtala. - Tako su ona i Drummer uspjeli utvrditi da je Whispering Springs pravo Gradyjevo odredište.

155

GIGA

- Da, ali Grady je tada već živio od gotovine, što je značilo da se ne mogu poslužiti kreditnim karticama za otkrivanje mjesta gdje je odsjeo u Whispering Springsu. Zato je Drummer povukao logičan potez. Obratio se najvećoj zaštitarskoj i istražiteljskoj tvrtki u Whispering Springsu te upotrijebio Harperovo ime i kreditnu karticu kako bi angažirao Radnora za brzu potragu.

- I Radnorova ga je tvrtka našla.

- Da. Ali Fenella je takoñer shvatila da je jednako važno tebe dobiti natrag. Nikako nije mogla znati što bi ti mogla učiniti, pa te smatrala potencijalnom prijetnjom za prijevaru s novcem.

- Osim toga, ja sam bila veoma unosna pacijentica - gorko će Zoe. - Posve točno. Zato je otišla Harperu i rekla mu da zna gdje si. Ali nije spomenula da je takoñer pronašla Gradyja. Harper je poslao Rona i Ernieja po tebe. Fenella i Drummer razradili su vlastite planove za rješavanje problema s Gradyjem.

- Tko je od njih otišao u Whispering Springs i ubio ga? - upita Zoe. - Fenella ili Drummer?

- Drummer - reče Ethan. - Stekao sam dojam da Fenella nije željela osobno riskirati, ako je to ikako mogla izbjeći. Isto tako, nitko nije obraćao previše pozornosti na Drummera. Mogao je javiti da je bolestan, pa dan ili dva ne dolaziti na posao, a nitko ne bi postavljao pitanja.

- Nagovorila je Drummera da obavi prljavi posao, je li?

- Svakako ima neke logike u toj odluci. - Ethan popije gutljaj konjaka i spusti čašu. Drummer je cijeli svoj život bio lovac. Znao je kako se rukuje oružjem.

- Shvaćam. Znači, Ron, Ernie i Drummer su svi istoga dana bili u Whispering Springsu, ali ona dva zlikovca nisu znala za Drummera.

- Nisu. A nije ni Harper. Kasnije, kad su Gradyja maknuli s puta, Drummer i Fenella su se ovdje pritajili nadajući se da će se cijela stvar polako zaboraviti.

Zoe je odjednom osjetila silno zadovoljstvo. - Ali cijela se stvar nije zaboravila jer smo se mi vjenčali, Ron i Ernie su uhićeni, a ti si uporno želio istražiti Gradyjevu smrt.

- Čim nas je danas vidjela kako ulazimo u njezin ured, Fenella je zasigurno shvatila da njezini problemi tek počinju. Rutinski je slušala razgovor koji se odvijao u Harperovu uredu. Čula nas je kako govorimo Harperu da istražujemo umorstvo Gradyja, te da smo zaključili da je ubojica netko komu su dostupne informacije o njegovoj kreditnoj kartici.

- Shvatila je da ćemo sve razotkriti, zar ne?

- Vjerojatno. - Ethan je vrtio čašu u rukama. -Sigurno je znala da ćemo na koncu otkriti za boravak Ala Drummera u Whispering Springsu one noći kad je Grady umro. I čula nas je kako Harperu govorimo da ćemo se pobrinuti za objavljivanje skandala u medijima. Zato je, nakon našeg odlaska, otišla kući i počela se pakirati.

- A Drummer ju je slijedio?

- Ne odmah. U tom trenutku još nije znao što se dogaña. On kaže da ga je Harper posjetio nakon što smo mi otišli i pitao ga je li netko rabio njegovu korporacijsku kreditnu karticu za plaćanje istraživanja u Whispering Springsu. Drummer je ostatak priče o našem posjetu Manoru saznao iz uredskih prepričavanja. Kad je shvatio da je iskrsnuo golemi problem, Fenella je već otišla s posla. Svratio je do njezine kuće kako bi razgovarali.

- To je moglo biti, kada? U pet i trideset ili šest?

- Tako je - reče Ethan. - Svañali su se. Rekla mu je da prekida njihovu vezu. Drummer je otišao. Vratio se kući, popio nekoliko pića i dopustio da se njegov bijes rasplamsa. Nazvao ju je telefonom. Nije podigla slušalicu. To ga je doista izludjelo. Uzeo je pištolj i vratio se k njoj.

Sukobio se s njom i ustrijelio je.

- Zašto se zadržavao ondje? Sto je radio na katu kad si ti stigao onamo?

- Prije nego ju je ustrijelio, upoznala ga je s činjenicom da je snimila nekoliko njihovih razgovora, uključujući i onaj kad joj je rekao da je ubio Gradyja. Rekla mu je da će to predati policiji ako joj bude stvarao bilo kakve probleme.

156

GIGA

- Tražio je te snimke kad si ti stigao?

- Da. - Ethan se zagledao u crno jezero. -Upravo ih je našao u kovčegu što ga Fenella još nije napunila kad je shvatio da je još netko u kući.

Zatvorila je oči na pomisao koliko je malo nedostajalo da i Ethan bude ubijen. - Moj Bože.

Ethan ništa nije rekao. Kad je otvorila oči, vidjela je da on još uvijek zuri u tamnu vodu jezera. Osjećala je kako se povlači dublje u sebe, do mjesta gdje može biti sam i miran.

- Ethane?

- Hmm? - Popio je još gutljaj konjaka, ali nije skrenuo pogled s jezera.

Ispružila je ruku preko stola i spustila je na njegovu podlakticu. - Ethane, slušaj me. Znam što misliš, ali nemaš pravo. Nisi mogao spasiti Fenellu. Nisi odgovoran za njezinu smrt, čuješ li me? Neko vrijeme ništa nije rekao.

- Da sam najprije otišao onamo, a ne u kuću Venetije McAlistair...

- Ne. - Objema mu je rukama stisnula podlakticu kako bi privukla njegovu pozornost. - Ne smiješ tako sumnjati u sebe. Dobro si postupio kad si najprije otišao u kuću dr. McAlistair. To je bilo posve logično. Da, Fenella je mrtva, ali nemoj zaboraviti da je isplanirala umorstvo druge osobe. Grady je mrtav zbog nje.

- Znam.

Nije joj se sviñalo kako to zvuči. Slagao se s njom, ali je osjećala da tone sve dublje prema mračnome mjestu.

Ustala je, obišla stol i povukla ga za ruku. Činilo se da to nije ni opazio.

- Ethane. Ustani. - Kao da je pokušavala podići veliki komad granita.

Namrštio se. - Što?

- Idemo.

- Kamo?

- Gore.

Slegnuo je ramenima, ispio ostatak konjaka i ustao.

Uzela ga je za ruku, povela iz foajea i stubama do njihove sobe na katu. Zastala je, izvadila ključ, otvorila vrata i povukla ga unutra.

Zatvorila je vrata, okrenula se i pošla mu u zagrljaj.

- Poljubi me - blago je naredila.

Učinio je ono sa sužavanjem očiju i napokon st počeo fokusirati na nju. Osjetila je kako se vraća na površinu.

Podigla je glavu, obavila mu ruke oko vrata i poljubila ga sa svime što je nosila u sebi.

Vratio se s mjesta na koje je otišao uz naglu navalu vreline.

- Zoe. Srušili su se na krevet.

Probudio se mnogo kasnije i vidio da je mjesečina koja je dopirala kroz prozor promijenila smjer. Sad je ukoso obasjavala krevet i sjala na graciozno zaobljenom Zoeinu boku dok je ležala sklupčana kraj njega.

Opet je osjećao toplinu. To ga je iznenadilo. Ranije je osjećao kako tone u poznatu ledenu zonu. Tijekom svojega je života katkad posjećivao to mjesto, ali je tek nakon Drewove smrti otkrio pravu dubinu zone.

Večeras, dok je sjedio sa Zoe i zurio u jezero, razmišljajući o tome kako je najprije trebao otići u kuću Fenelle Leeds, zaključio je da će prilično dugo ostati u ledenoj zoni. Pitao se hoće li Zoe otići dok je on ondje. Ne bi joj to zamjerio. Druge su mu jasno stavile do znanja da nije nimalo ugodno društvo dok se nalazi na tom drugom mjestu.

157

GIGA

Ali večeras nije dobio priliku poći duboko. Zoe ga je povukla natrag. Dovoljno je dobro poznavao sebe da bi znao da su loši trenuci iza njega. Bit će TI redu dok nešto drugo ne izazove njegovo povlačenje, što god to bilo.

Ali u meñuvremenu, uz njega je Zoe. Obavio joj je ruku oko struka i privukao je bliže k sebi.

Zaspao je.

158

GIGA

35 - Znaš li od čega se najviše ježim u svemu ovome? - reče Zoe. - Od čega? - Ethan je vilicom gurnuo malo kajgane na krišku prepečenca.

Jutros doista uživa u obilnom doručku, pomislila je. To je protumačila kao dobar znak. Sinoć je bila zabrinuta za njega.

Sjedili su u blagovaonici svratišta. Još je nekoliko stolova bilo zauzeto. Kroz prozor je vidjela dio jezera. Ispod oblačnog neba voda je podsjećala na iskovani čelik.

Doista mrzi ovo mjesto, pomislila je. Jedva čeka da odu. No danas su ona i Ethan morali dati izjave lokalnoj policiji. Vjerojatno će tek sutra moći otići iz Candle Lakea.

- Meni posebno smeta činjenica da će lan Harper u cijelom ovom kaosu proći nekažnjeno rekla je.

Ethan je prestao žvakati i odmahnuo glavom. -Me, neće. Propast će, barem financijski.

Njegovi će se mutni poslovi razotkriti. Publicitet što će ga izazvati umorstvo Fenelle Leeds natjerat će njegove posebne klijente da pobjegnu glavom bez obzira. Pojavit će se brojni odvjetnici i pravda će barem donekle biti zadovoljena.

- Doista tako misliš?

- Vjeruj mi.

- Nadam se da imaš pravo.

- Harper će nesumnjivo pokušati nestati, ali pri-pazit ću na njega. Ako se pojavi negdje drugdje, razotkrit ću ga.

Njezino se raspoloženje donekle popravilo. -Obećavaš?

- Obećavam. Više nikad neće imati mira. Uvijek će se osvrtati preko ramena.

- Dobro - rekla je, zadovoljna. Ako je ovih dana u nešto posve sigurna, onda je to činjenica da Ethan ispunjava svoja obećanja. Nastavila je jesti svoje zobene pahuljice. Šef policije Candle Lakea čekao ih je idućeg jutra u svojem uredu. Obavijestio ih je da je Ian Harper nestao. Ethan je vidio da je Zoe ogorčena, ali je on to nastojao primiti filozofski.

Pozitivna je strana što Harper nije odnio novčana sredstva s računa Candle Lake Manora.

Fenella Leeds se malo prije nego je ubijena pobrinula da se većina dostupnih sredstava prebaci na njezin osobni račun. Vraćanje novca bit će prava noćna mora.

- To nije naš problem - rekao joj je Ethan dok su se vozili od malene zgrade u kojoj se nalazila policijska postaja Candle Lakea.

- Ima mnogo ljudi koji će polagati pravo na taj novac. - Zoe se doimala malo vedrijom. - Kad odvjetnici obave svoje, sumnjam da će uopće nešto ostati.

- Tako je.

Njegov je mobitel zazvonio, pa se javio. - Truax.

- Je li ondje sve u redu? - pitao je Singleton.

- Još uvijek smo zauzeti policijom i davanjem izjava. Ima li ondje nečeg novog?

- I ja ovdje povezujem još neke stvari - rekao je Singleton. - Merchant je ponovno uspostavio kontakt. Kaže da je uvjeren da je otkrio u koje je datoteke upao haker GopherBoy. Zoeina je medu onima što ih je maznuo, ali Arcadijina je čista i netaknuta. To je bio paket s posve novim identitetom, a Merchant ih pohranjuje u drugu, sigurniju bazu podataka na drugom kompjutoru. Nastoji sve svoje klijente uvjeriti da je poduzeo mjere kako bi bio siguran da više neće doći do incidenta te vrste.

- Mjere?

- Kaže da je upotrijebio posebno osmišljen virus koji će uništiti hakerov hard-disk. - Singleton je pročistio grlo. - Stekao sam dojam da se haker iz ovoga neće izvući ni u fizički osobito dobrom stanju. Ali nisam želio zalaziti u detalje, pa nisam ništa više pitao. Najvažnije je to što mislim da možemo biti prilično sigurni da Arcadiji ne prijeti nimalo veća opasnost nego ranije, prije cijele ove gužve.

159

GIGA

- Razgovarao si sa Staggom?

- On i Arcadia se vraćaju iz New Orleansa. Meñutim, imao sam osjećaj da se Harrvju Staggu nimalo ne žuri natrag. Mislim da možda uživa u svojem poslu.

- Valjda se u svačijem životu mora pojaviti malo sunca.

- Ne bih rekao da je Stagg osobito sunčan tip čovjeka. Kad se ti i Zoe vraćate kući?

Kući. To bi zvučalo veoma lijepo kad ne bi bilo činjenice da će se po završetku svega ovoga morati suočiti sa završetkom još jednog braka. Prošao je već tri razvoda, podsjetio se. No imao je osjećaj da će ovaj biti teži od prijašnjih. Nije se tomu radovao.

- Već je kasno - rekao je. - Ostat ćemo još noćas ovdje i otići sutra odmah poslije doručka.

Trebali bismo se vratiti u Whispering Springs oko tri ili četiri sutra poslije podne.

- Vidimo se kad stignete - rekao je Singleton i prekinuo vezu.

- Haker nije upao u Arcadijinu datoteku - rekao je.

- Hvala nebesima.

- Ona i Stagg su na putu natrag iz New Orleansa. Kimnula je i neko vrijeme šutjela.

- Godišnja skupština tvrtke Cleland Cage bit će za samo nekoliko tjedana - na koncu je rekla.

-Da. - Zatim se možemo razvesti.

- Valjda.

- Opet ćeš biti slobodan - rekla je, malo previše veselo.

- Kao i ti.

- To će vjerojatno biti jedan od najkraćih brakova u povijesti.

- Možda ćemo ući u neku knjigu o rekordima -primijetio je.

- Moći ću ti u gotovini platiti cijeli račun nekoliko mjeseci nakon što doñe do preuzimanja reče Zoe. Čvršće je stegnuo volan. - Naš je dogovor bio da ćeš preurediti jednu prostoriju u Nightwindsu.

- Pa, da, ali to je bilo prije nego smo znali kako će sve ovo završiti. Tada nisam znala hoću li imati novca da ti platim. Ali sad se čini da hoću.

- Ja sam zadovoljan prvobitnom nagodbom. Dobacila mu je upitan pogled. - Još uvijek želiš da radim u Nightwindsu? Zašto? Sam si rekao da će proći mnogo vremena prije nego si budeš mogao priuštiti temeljito preureñenje.

- Znam, ali u meñuvremenu barem mogu oličiti neke prostorije. Možda maknuti dio onih sagova s uzorkom orhideja. Moram nešto učiniti. Ne mogu još dugo izdržati onako okružen ružičastim.

Opustila se na sjedalu. - U redu.

Malo je popustio stisak na volanu. Nagodba je pomalo čudna, a tu je još i razvod što ih očekuje. Ali barem će je neko vrijeme redovito viñati.

Ima nečeg posebnog u činjenici da imaš vlastitu privatnu dekoraterku interijera.

Stigli su u Whispering Springs oko tri i trideset idućeg poslijepodneva. Ethan je parkirao ispred Zoeine stambene zgrade, otvorio prtljažnik i izvadio njezinu prtljagu. Preplavio ju je još jedan val nesigurnosti. Bila je napeta i nervozna otkako je jutros ustala, a situacija se nimalo ne poboljšava.

Ethanovo je raspoloženje bilo podjednako razdražljivo. Oboje su bili pretjerano uljudni u nastojanju da se ne otresaju jedno na drugo tijekom putovanja kući.

Sto sada, pitala se dok je uvlačila ključ u bravu kapije. Mogla bi pozvati Ethana na večeru, ali nije bila sigurna da je to pametna ideja. On ima drugih obveza. Treba uzeti u obzir Thea, Jeffa i Bonnie. Isto tako, mora se baviti svojim poslom. Vjerojatno će htjeti provjeriti poruke i poštu.

Nema sumnje da će htjeti malo slobodnog prostora, zaključila je. Proteklih nekoliko dana gotovo su neprestano zajedno. Čovjek ipak ima svoj privatni život. Usprkos onomu što

160

GIGA

neprestano govori o onom prokletom vjenčanom listu, ovo ipak nije pravi brak. Nalaze se u ljubavnoj vezi na koju je slučajno prilijepljen kićeni komad papira.

Ethan se mrštio dok su se penjali stubama. -Osjećaš li se dobro? Cijeli se dan čudno ponašaš.

- Dobro sam.

- Ne izgledaš baš dobro.

- Rekla sam da sam dobro. - Zaustavila se pred svojim vratima i prekopavala po torbi u potrazi za teškim privjeskom za ključeve. - Samo sam malo umorna, to je sve.

- Napeta si.

- Nisam napeta - rekla je bezizražajnim glasom.

- Znam što je napetost kad je vidim. Želiš li mi reći što se dogaña?

- Nisam samo ja ovdje napeta. Osjećam se kao da oko tebe hodam po jajima.

- Ja se sasvim dobro snalazim - rekao je. - Ti si ta koja ovdje ne želi komunicirati.

- Ne zabrinjavaj se zbog mene. - Ovo je smiješno. Nalaze se na rubu žestoke svañe, a za to nema apsolutno nikakva razloga. - Vjerojatno moraš štošta obaviti.

- Svakako. - Naglo je spustio kovčeg na pod, uhvatio je za nadlakticu i okrenuo je prema sebi prije nego je dospjela otključati vrata. - Štošta obaviti. Kao što je naći odgovor na pitanje kamo, dovraga, ide ova veza.

To je bilo previše. - Zašto mene pitaš? Kako bih ja mogla znati kamo ide? Ja nikad nisam bila u ovakvoj situaciji.

- Nisam ni ja.

- Čuj, posljednje što bih željela je svañati se s tobom. Razgovarajmo o tome kasnije, kad oboje budemo bolje raspoloženi.

Jednom se rukom oslonio na dovratak. - Znaš što? Mislim da ovo želim baš sada raspraviti.

- Pa, ja sigurno ne želim.

Vrata su se neočekivano otvorila. Pojavio se Singleton.

- Bolje da se oko toga kasnije prepirete - savjetovao im je tihim glasom. - Ovdje je u tijeku zabava.

Zoe se tako iznenadila da je umalo ispustila težak privjesak sebi na nožne prste.

Tada je ugledala veliki bijeli plakat raširen iznad ulaza u njezin maleni dnevni boravak. ČESTITAMO ZOE I ETHANU pisalo je velikim crvenim slovima, ukrašeno s mnogo zlatnog sjaja. Arcadia, Harry Stagg, Bonnie, Jeff i Theo okupili su se ispod natpisa. Malena hrpa darova, umotanih u srebrni i bijeli papir, stajala je na sporednom stoliću.

Ethan se namrštio na natpis. - Što, dovraga?

- Iznenañenje, striče Ethane! - dovikne Theo.

- Imamo divovsku tortu - ponosno će Jeff. -Stavili su i vaša imena na nju.

- I sladoled - reće Theo.

Singleton se dobrodušno smiješio. - To je sve bila Jeffova i Theova zamisao.

- Nije mi roñendan - tupo će Zoe. - Ovo nije roñendanska zabava - suho će Arcadia. - To je proslava vjenčanja.

161

GIGA

36 Bonnie je utonula dublje u zapjenjenu vodu bazena i s izrazom ispričavanja pogledala Zoe. Oprosti zbog onog jučerašnjeg iznenañenja. Jeff i Theo su se vratili iz škole puni ideja za zabavu. Navodno je neko dijete iz škole imalo čast nositi prstenje na velikom vjenčanju održanom prošli tjedan, a mali je neprestano pričao o velikoj proslavi nakon obreda.

- Nemoj mi reći - dopusti da pogodim - reče Zoe. - Jeff i Theo su poželjeli doživjeti nešto slično, je li?

- Tako nekako. Došli su na ideju da vam priredimo zabavu iznenañenja. Nažalost, o svojem su planu najprije razgovarali sa Singletonom umjesto da se obrate meni. Kad sam ja saznala za to, već su imali Singletona na svojoj strani. Nadglasali su me.

- Ne opterećuj se time - reče Zoe. U nekom je trenutku odlučila da će se prema svemu postaviti na zreo, filozofski način. - Imali su dobre namjere. To je bio samo jedan od onih malenih, nezgodnih društvenih trenutaka kakvi se dogañaju u životu.

- Sto se mene tiče - Arcadia promrmlja s druge strane bazena ispunjenog ljekovitom vodom lijepo sam se provela. Izvrsna torta.

Bonnie se tiho nasmijala. - Čokoladna, a imena Zoe i Ethana napisana crvenom kremom.

Definitivno kulinarski uspjeh.

- Bila je prilično dramatična - primijeti Zoe. -Nimalo poput uobičajenih svadbenih torta.

Bonnie se nasmijala. - To svakako.

Zoe se nagnula unatrag i objema se rukama oslonila na podvodnu klupu. Uzburkana joj je voda godila. Nije znala koliko je zapravo bila napeta tijekom proteklih četrdeset osam sati.

Arcadia je predložila da se tog poslijepodneva nañu u njezinu wellness centru. Bonnie je spremno prihvatila poziv i odmah sve organizirala da svoje sinove pošalje s Ethanom u Nightwinds. Zoe se pridružila drugim dvjema ženama jer joj je trebalo žensko društvo. Život s muškim pripadnicima vrste postao je kompliciran.

Unutrašnjost elegantnog wellness centra bila je golem, vješto popločen i predivno dekadentan prostor. Klub je očito mnogo ulagao u vodene atrakcije. Niz malenih bazena i onih srednje veličine, s hladnom i toplom vodom, nalazio se oko većega. U kutovima su bili vodopadi i vodoskoci. Mekani bijeli ručnici stajali su složeni na prikladnim mjestima.

U bazenima su se opuštale žene, neke nage, neke u kupaćim kostimima. U udubljenjima su druge ležale na ležajevima za masažu, dopuštajući da ih se dovede u stanje blaženstva.

- Ako želim biti posve iskrena - priznala je Bonnie - nisam se baš previše trudila prekinuti planiranje zabave.

- U redu je. - Zoe je nagnula glavu unatrag. Filozofski stav djeluje, pomislila je. - Znam da ti se sviña ideja da je Ethan ponovno oženjen.

- Ono što mi se sviña je ideja da ćete ti i Ethan pružiti priliku ovom braku - ozbiljno će Bonnie. -Želim reći, već ste ionako u ljubavnoj vezi, a imate i vjenčani list. Zašto jednostavno ne biste, znaš, pustili da se stvari neko vrijeme razvijaju same od sebe? Da vidite što će se dogoditi?

- Ima pravo - reče Arcadia. - Razvod je skup, čak i kad se nitko ne želi boriti oko imovine. Ni tebi ni Ethanu trenutno nisu potrebni veliki odvjetnički računi.

- Moći ću platiti troškove razvoda kad unovčim svoje dionice Cleland Cagea - tiho će Zoe. Sigurno ne očekujem da će Ethan morati platiti kako bi se izvukao iz ove situacije.

- Ethan će inzistirati na tome da plati polovicu troškova - reče Bonnie. - Jamčim to. To će za njega biti pitanje časti.

- Ovo nije pitanje časti. Riječ je o poslu. Bonnie je micala noge ispod površine, lijeno ih križajući s jedne na drugu stranu. - Možda se Ethan ne želi izvući iz ovoga braka. Jesi li s njim razgovarala o tome?

- Jasno da se želi izvući. - Bez obzira na umirujući učinak vode, Zoe je osjećala kako joj se

162

GIGA

steže mjesto izmeñu ramena. Povrh toga, počela se ljutiti. Toliko o njezinu novootkrivenom filozofskom pristupu situaciji. - Zašto bi, za ime svijeta, želio ostati u ovom braku?

- Jer je to za njega veoma zgodno? - Arcadia uzdigne platinaste obrve. - Na kraju krajeva, vas dvoje spavate zajedno, pa zašto je tako veliki problem ostati u braku dok oboje ne budete spremni na raskid?

- Vjeruj mi, problem je velik - odbrusi Zoe. - Zašto? - upita Arcadia.

Zoe privuče koljena ispod vode i obujmi ih rukama. - Jednostavno jest, to je sve. Brak je uvijek veliki problem.

- Nisam baš sigurna da se Ethan raduje još jednom razvodu - reče Bonnie. - Kad se temeljito razmisli, on je pomalo staromodan u nekim stvarima.

- Staromodan? Ethan? - zapanjeno će Zoe. -Čovjek se ženio četiri puta.

- Vjerojatno jednostavno nije imao sreće - reče Arcadia. - Hej, dogaña se.

- Sva četiri braka pripisuješ lošoj sreći? - Zoe se počela osjećati stjeranom u kut. - To je malo pretjerano, ne misliš li?

- Objasnila sam ti situaciju u prva tri braka -podsjetila ju je Bonnie. - I poznate su ti okolnosti u kojima je došlo do četvrtoga. Za taj baš i nije Ethan kriv.

- Kako to misliš? - prasne Zoe. - To je bila njegova zamisao.

Bonnie je to ignorirala. - Govorim kao njegova zabrinuta sogorica i jedina koja ga doista dobro poznaje, a ne mislim da bi za Ethana bilo dobro proživljavati stres četvrtog razvoda. U svakom slučaju, ne odmah sada.

- Bez brige - progunña Zoe. - Ethan se može nositi s faktorom stresa.

- Nisam baš sigurna. Ranjiv je.

- Ethan? Ranjiv? - Zoe napravi grimasu. - Ma daj, molim te.

- Ovo je teško razdoblje za njega - ustrajno će Bonnie. - Uvijek je teško pokrenuti novi posao. Znaš kako je to. U Radnoru ima ozbiljnu konkurenciju. Mora uspostaviti nove kontakte s lokalnom policijom, kao i na ulicama. A zatim je tu i problem privlačenja klijenata koji plaćaju.

- Hej, samo malo, i ja sam klijent koji plaća. -Zoe se prekine. - Barem ću to biti, veoma brzo.

- Možda, ali u meñuvremenu moraš priznati da u ovom poslu ništa nije zaradio. Zapravo, poprilično je potrošio iz vlastitog džepa.

- A primoravanje na to da plati svoj dio troškova razvoda sigurno će značiti dodatno financijsko opterećenje koje mu trenutno nije potrebno - primijeti Arcadia.

- Uh. - Zoe je ljutito gledala druge dvije žene. - Ne mogu vjerovati vlastitim ušima. Na prijevaru ste me dovukle ovamo, zar ne? Skovale ste zavjeru. Mislila sam da ću se moći opustiti, a zapravo sam namamljena u klopku.

- Smiri se - reče Arcadia. - Bonnie i ja samo kažemo da ne žuriš. Komu možeš nauditi ako pustiš da situacija neko vrijeme ostane ovakva?

- Ovdje govorimo o braku - reče Zoe. - To su ozbiljne stvari. Možda ne za nekoga tko je to prošao već četiri puta, ali za mene svakako jesu.

- Ethan je svaki svoj brak ozbiljno shvaćao - reče Bonnie. - Zapravo, mislim da ćeš ti morati napraviti prvi potez da bi se ovaj okončao. Ne vjerujem da će on to učiniti.

Zoe proguta slinu. - Onda ću to ja učiniti.

Arcadia podigne jedno stopalo iznad mjehurića i zagleda se u platinasti nokat na nožnom prstu. -Tako silno želiš van?

Zoe je oklijevala. - Ne želim se osjećati kao da ga držim u kavezu.

Bonnie se nasmijala. - Ako i kad Ethan poželi izići iz kaveza, znat ćeš. Vjeruj mi.

Zoe je odustala. Vrijeme je za mijenjanje teme. Pogledom je prikovala Arcadiju. - Dosta o meni. Razgovarajmo o tebi.

- Što o meni?

163

GIGA

- Kako je bilo u New Orleansu?

Arcadia polako spusti stopalo natrag u vodu. Neobičan se osmijeh pojavio u kutovima njezinih punih usta.

- Bilo je dobro u New Orleansu - reče.

Sjedili su u hladovini na verandi i gledali kako Jeff i Theo bacaju divovsku napuhanu loptu po bazenu.

Stagg se ispružio na ležaljci. Singleton je zauzeo stolicu od isprepletenih platnenih traka.

Ethan je sjedio na drugoj stolici, malo nagnut prema naprijed, oslonivši podlaktice na koljena, a u rukama je držao limenku soka. Gledao je kako se dječaci radosno prskaju u bazenu.

Ranije je iznio zdjelu čipsa i pereca, te ledeni gazirani sok. Znao je da Bonnie ne bi bila oduševljena njegovim izborom marende nakon škole, ali se tješio mišlju da Jeff i Theo stvaraju dobar apetit za večeru. Mislio je da je obavio svoju dužnost time što je oba dječaka podsjetio da se obilno namazu sredstvom za zaštitu od sunca.

- Ne shvaćam zašto treba žuriti s tim razvodom. - Harry Stagg se opustio na ružičasto podstavljenoj ležaljci. - Meni se čini da se vas dvoje dobro slažete. Osim toga, razvodi su skupi. Jednom sam se i ja razveo, davno. Još uvijek se sjećam kako sam ispunjavao ček za plaćanje odvjetnika. Bilo je bolno.

- Čovjek ima pravo. - Singleton se malo nagnuo naprijed i uzeo šaku čipsa. - Trenutno ti ne trebaju nikakvi dodatni izdaci. Ionako ih imaš dovoljno. Započinjanje novoga posla uvijek je skupo. Moraš čuvati gotovinu.

- Nije riječ o novcu - reče Ethan. - Kompliciranije je.

- Siguran si? - Harry je očito bio skeptičan. - Je li ti Zoe rekla da želi razvod?

- Još nije - prizna Ethan. - Ali siguran sam da će to spomenuti nakon godišnje skupštine.

- Raduješ se četvrtom razvodu? - upita Singleton, s ustima punim čipsa.

- Ne - reče Ethan. - Već sam to tri puta prošao.

Bez obzira na sve što ti kažu, nikad nije jednostavno. Uvijek je neugodno.

- Tako je. - Singleton popije gutljaj soka. -Dakle, čemu žurba? Kao što je Stagg rekao, ti i Zoe se zasad dobro slažete. Kad stvari više ne budu kako treba, tada možeš razmišljati o razvodu.

- Ne vjerujem da će biti tako lako - reče Ethan.

- Arcadia kaže da je Zoe pristala preurediti jednu prostoriju u ovoj kući - primijeti Harry.

- Da. - Ethan pojede malo čipsa. - To je bio dio naše nagodbe. Pa što s tim?

- Pa, sigurno ne želiš prolaziti kroz postupak razvoda dok ona ovdje radi - reče Harry. Mogla bi postati rastresena, a to bi bilo opasno.

- Opasno? - Ethan uzdigne obrvu. - Kako?

- Stagg ima pravo - reče Singleton žvačući. -Pričekaj dok Zoe ne završi s radom na preureñivanju prije nego počneš pričati o razvodu. Ljudi postanu emotivni dok je razvod u tijeku. Postanu čudni i nepredvidljivi.

Ethan je razmišljao o svoja tri prijašnja razvoda. Nema nikakve sumnje, bilo je nekih čudnih i nepredvidljivih aspekata. A to je bilo ono što ljudi vole opisivati kao dobre razvode.

- Valjda ne želiš ugroziti preureñivanje kuće -reče Harry - Želim reći, budimo otvoreni, moraš učiniti nešto po pitanju ovoliko ružičastog.

- Tako je. Čovjek ne može živjeti uz ovako mnogo ružičastog - reče Singleton. - Barem ne dugo. Nije zdravo.

- Navikneš se, nakon nekog vremena - reče Ethan.

Harry i Singleton okrenu glave jedan prema drugome i razmijene poglede kroz naočale za sunce.

- Navikava se na to - zlokobnim će tonom Singleton.

- O, čovječe - uzdahne Harry. - To nije dobar znak. Ponestaje nam vremena. Mozak mu počinje gnjiliti.

164

GIGA

Singleton se opet okrene Ethanu. - Slušaj, zasad zaboravi na problem ružičastog. Možda cijelu ovu situaciju pokušavaš učiniti daleko kompliciranijom nego što jest. Pogledajmo činjenice.

Ni ti ni Zoe ne gledate preko plota, točno?

- Bio sam previše zauzet otkako sam stigao u Whispering Springs da bih gledao preko bilo kakvog plota. Isto vrijedi za Zoe. Niti jedno od nas dvoje nije imalo priliku razviti nešto slično normalnom društvenom životu.

Singleton je polako vrtio limenku soka izmeñu dlanova, doimajući se mudrim. - Nisam siguran da postoji nešto kao što je normalan društveni život.

- Ha. - Harryja se očito dojmila ta primjedba. -Možda imaš pravo. Ja ga sigurno nikad nisam imao.

Ethan ga pogleda. - Sto je s New Orleansom?

- New Orleans je bio drukčiji. - Nije bilo moguće vidjeti izraz u Harryjevim očima, skrivenim iza tamnih naočala.

- Normalan? - uporno će Ethan.

- Ne znam bi li se to moglo nazvati normalnim. - Harryjeva su se usta malo trznula u kutovima, možda u osmijehu. - Ali New Orleans je svakako bio dobar.

- Slušaj me - reče Singleton - pusti da Zoe to prva spomene. Tako ćeš znati želi li doista razvod.

- Razmislit ću o tome - reče Ethan.

Ali nije bio siguran da će moći podnijeti neizvjesnost. Iskustvo ga je naučilo da je brak neobičan fenomen. To je nešto poput trudnoće. Ili si oženjen ili nisi. Nikad se nije dobro snalazio u nečemu što je iziskivalo zadržavanje na ničijoj zemlji.

165

GIGA

37 Zoe je stajala u sredini prostranog, raskošnog, ružičastog dnevnog boravka. U ruci je imala blok za skiciranje te je nacrtala grubi plan prostorije. Nije bilo lako zamisliti to mjesto bez živopisnog namještaja. Nevjerojatno je kako snažno može djelovati ružičasta boja u svim svojim varijantama i mutacijama.

Meñutim, kostur kuće je dobar, mislila je, mentalno uklanjajući namještaj i sve ostalo iz interijera. Dimenzije prostorija su zadovoljavajuće i dobro rasporeñene te iskorištavaju prirodan protok energijeMožda bi čak nešto mogla učiniti po pitanju raščišćavanja negativnog ugoñaja u kinodvorani. Tijekom proteklih šest mjeseci otkrila je da doista ima nečega u teorijama feng shui i Vastu. Mogla je modificirati nevidljive aure nekih prostorija mijenjanjem dizajna.

Večeras je imala cijelu kuću za sebe. Ethan je na školskoj priredbi s Bonnie, Jeffom i Theom.

Osjećala je potencijal u Nightwindsu. Možda je razlog tomu činjenica da je prvi put sama u rezidenciji, prvi put nema vlasnika koji joj uvijek uspijeva odvratiti pozornost.

Imala je neobičan osjećaj kad je večeras sama ulazila u veliku kuću. U legalnom smislu, ovo je i njezina kuća. Ona je Ethanova žena, barem na neko vrijeme.

Dovršila je skicu dnevnog boravka i pogledala sliku što je visjela na zidu iznad kamina.

Camelia Foote se smiješila odozgo, izazovna, podrugljiva, a ipak nekako tragična. Udala se radi novca i možda joj se nagodba činila povoljnom. Ali nije joj donijela sreću.

Zoe se okrenula od portreta i pošla u formalnu blagovaonicu. Iza metara i metara ružičastih draperija vidjela je nijanse sjenki koje su odreñivale pustinjsku večer. Mjesec je obasjavao kanjon srebrom. Svjetla drugih kuća treperila su u daljini poput blještavih malenih dragulja nemarno razbacanih naokolo.

Dugo je stajala i promatrala taj prizor.

Oglasilo se zvono na vratima trgnuvši je iz transa. Bila je tako izgubljena u sanjarenju da nije čula kad je automobil stigao do kuće.

Brzo je pošla prema vratima pitajući se je li školska priredba ranije završila.

Ali kad je pogledala kroz malenu špijunku na vratima, vidjela je Kimberley Cleland.

Dovraga. Ovo joj nije potrebno. Došla je u iskušenje da uopće ne otvori vrata, ali njezin je automobil bio parkiran na kolnom prilazu. Kimberley zna da je netko ovdje.

Zoe nevoljko otvori vrata. - Što radiš ovdje?

- Sara. - Kimberley se drhtavo nasmiješi. Na sebi je imala crne hlače i crnu svilenu bluzu.

Svijetloplavu kosu stegnula je u konjski rep. Torba skupa izgleda, izrañena od mekane crne kože, visjela joj je s ramena. - Smijem li ući? Moram razgovarati s tobom.

- Ime mi je Zoe, a ako si došla Ethanu opet ponuditi mito, morat ćeš se vratiti neki drugi put.

Nije ovdje.

Kimberley odmahne glavom. Oči su joj potam-njele od neke jake emocije koja je mogla biti bol. -Ti si ta s kojom želim razgovarati.

- Kako si me našla?

- Najprije sam otišla u tvoj stan. Ondje te nisam našla, pa sam znala da si vjerojatno ovdje.

- Gdje je Forrest?

- Kod kuće. Ne zna da sam ja u Whispering Springsu. Ostavila sam mu poruku da sam na nekoliko dana otišla k svojoj majci.

- Ako si me došla moliti da ne glasujem za spajanje tvrtki, ne moraš se truditi.

- Da, došla sam te moliti. - Kimberleyn je glas podrhtavao. Suze su joj blistale u očima. Kleknut ću, ako to želiš. Molim te, saslušaj me, to je sve što tražim. Tako je mnogo toga na kocki.

Kimberley je bila jedna od mnogih članova obitelji koji nakon Prestonove smrti nisu htjeli

166

GIGA

razgovarati s njom, sjećala se Zoe. Stajala je uza svojeg muža i ostale Clelande dok su Zoe spremali u Candle Lake Manor. Ništa joj ne dugujem. Niti jedne jedine proklete sitnice.

Ali baš kad je odlučila tresnuti vratima pred Kimberleynim nosom, sjetila se Ethanovih riječi.

Kad nisi siguran, promiješaš kašu i gledaš što će isplivati na površinu.

Kimberley bi mogla biti jedina osoba koja bi bila u stanju srušiti alibi Forresta Clelanda. Sto može izgubiti ako razgovara s njom, mislila je Zoe. Ako je Kimberley očajna, moguće je da će popustiti pod pritiskom, zaboraviti se i reći previše. Možda će joj dati neki sitan trag uz pomoć kojeg će pronaći dokaze o Forrestovoj krivnji.

- Dobro. - Zoe se odmakne natrag. - Uñi.

- Hvala ti. - Kimberley je s olakšanjem brzo ušla u kuću. Zaustavila se i pogledala naokolo, a njezino je držanje pokazivalo iznenañenje i sve veće gnušanje. - Kako... neobično.

- Prvi je vlasnik kuću izgradio za svoju ženu. Njoj se sviñalo ružičasto.

- To vidim.

- Dnevni je boravak ondje. - Zoe ju je povela u prednju prostoriju i rukom joj pokazala kauč. Sjedni.

Zoe se spustila u naslonjač s druge strane stolića za kavu od ružičastog mramora. Ni slučajno joj neće ponuditi kavu ili čaj, odlučila je. Jedino ako Kimberley doista postane brbljava i otvorena.

Kimberley je pomalo nesigurno sjela. Crnu je torbicu spustila na kauč kraj sebe i lagano se namr-štivši proučavala Zoe. - Izgledaš... veoma dobro - reče prekinuvši kratku tišinu.

- Za jednu luñakinju, želiš reći? - Zoe joj se vedro nasmiješila. - Hej, u sjajnoj sam formi.

Vježbam i pravilno jedem. Ali znaš što, Kimberley? Jedva sam preživjela Candle Lake Manor. Sve Clelande okrivljujem za svoj smještaj onamo, naravno, ali najviše zamjeram Forrestu.

Kimberleyno je lice bilo upalo i napeto. - Dajem ti riječ, učinio je samo ono što je smatrao najboljim za tebe. Bila si veoma bolesna.

- Molim te, nemoj me još i vrijeñati tim lažima. Obje znamo zašto sam ondje završila. Forrest je platio lanu Harperu mnogo novca kako bi me držao pod ključem.

Kimberley je čvrsto ispreplela svoje prste. -Razumijem tvoju ljutnju i mržnju, ali što smo drugo mogli učiniti? Nisi bila pri sebi u tjednima i mjesecima nakon Prestonove smrti. A nakon što si zadnji put otišla do kolibe, činilo se da ti se stanje pogoršalo. Sve one optužbe protiv Forresta. Što ti se dogodilo onoga dana kad si se vratila onamo? Što te dovelo u onakvo stanje?

- Mislila sam da si došla ovamo kako bi sa mnom razgovarala o mojim dionicama Cleland Cagea.

- Oprosti. - Kimberley je kršila ruke. - Samo što sam se uvijek pitala zašto si onako pomahnitala nakon svojeg drugog odlaska u kolibu. Tvrdila si da čuješ glasove u zidovima.

Bilo je zastrašujuće, ako baš moraš znati.

- Kad smo već kod toga, nikad nisam tvrdila da čujem glasove u zidovima.

- Rekla si nešto o tome da si čula prepirku.

- Ne, nisam. Rekla sam da sam osjetila bijes.

Nisam morala čuti glasove u zidovima da bih znala kako je osoba koja je ubila Prestona bila luda od bijesa. To je bilo očito, Kimberley. Razbacano cvijeće i razbijeni fotoaparat. Sve je to ukazivalo na doista bolestan um.

- Policija je rekla da je osoba koja je ubila Prestona vjerojatno bila bijesna jer je u njegovu novčaniku bilo tako malo novca. To bi bilo logično na neki užasan način. - Kimberley je stegnula prste. - Ali ne bi značilo da je ubojica bio lud.

- Ovaj je definitivno bio posve lud.

- Kako možeš biti sigurna?

167

GIGA

- Možda moraš biti lud da bi prepoznao drugog luñaka - odgovori Zoe. Kimberley je šokirano zurila u nju. - Priznaješ da ti nije dobro?

- Vratimo se na ono zbog čega si me večeras posjetila. Posebno me zanima činjenica da Forrestu nisi rekla kamo ideš.

- Ne bi mi dopustio da doñem ovamo - šapne Kimberley. - Bit će veoma bijesan ako sazna što sam učinila.

- Sto ćeš točno učiniti?

Kimberley je ustala, i dalje grčevito stežući ruke. Sagnula je glavu. - Ovdje sam jer više ne mogu podnijeti osjećaj krivnje. Molim te, oprosti mi, Zoe. Zoe se posve ukočila. Zatim je oprezno ustala iz naslonjača. Odjednom joj je bilo teško disati.

- Kakve krivnje? - šapnula je. - O čemu to govoriš?

- Silno sam se trudila ne misliti o tome, ali više se ne mogu pretvarati. - Kimberley podigne glavu. Činilo se da se utapa u suzama. - Imaš pravo. Bojim se da je Forrest možda... da je možda ubio Prestona.

- Dragi Bože.

- Ali ne zbog dionica.

- Koji je drugi razlog mogao postojati?

- Mislim da je možda otkrio da sam ja -Kimberlev je zastala kako bi nadlanicom obrisala suze. - Ovo je tako teško.

Zoe je stala iza visokog, pozlaćenog naslona stolice i čvrsto ga stegnula šakama. - Što pokušavaš reći?

- Tako mi je užasno žao, ali istina je da sam počinila preljub s Prestonom. - Kimberlev je sad već jecala. Sagnula se, otvorila torbicu i izvadila papirnate rupčiće kako bi obrisala suze. - I mislim da je Forrest postao sumnjičav, pa je toga dana otišao do kolibe i... i ubio ga.

Ethanov je mobitel zazvonio baš kad se sagnuo da bi bolje pogledao robota što ga je Jeff prikazivao.

- Može podići ovaj maleni štapić - ponosno je objašnjavao Jeff. Pritisnuo je gumb kako bi aktivirao robota. - Gledaj ovo.

Robot je zazujao i počeo se trzati. Ethan je gledao kako uzima maleni štapić istodobno vadeći mobitel iz džepa.

- Izvrsno - rekao je Jeffu. - Doista izvrsno. Jeff se ozario.

- Čekaj da se javim - rekao je Ethan pokazujući mobitel. - Odmah ću se vratiti.

- Dobro.

- Truax - rekao je u mobitel, oprezno se probijajući kroz labirint niskih stolova u učionici.

- Singleton je. Imam Visoki i prodorni glasovi dvadesetak djece koja su svojim roditeljima uzbuñeno objašnjavala svoje znanstvene projekte stvarali su takvu buku da je bilo nemoguće čuti što Singleton govori.

- Čekaj da iziñem - reče Ethan.

Bonnie je stajala na drugoj strani prostorije i razgovarala s Jeffovom učiteljicom. Vidjela ga je kako izlazi i upitno ga pogledala.

Pokazao joj je mobitel u ruci. Kimnula je i nastavila svoj razgovor.

Ethan je prošao kraj demonstracije onoga što se dogaña u kapilarama, a vidjela se voda obojena purpurnom i narančastom bojom, nekoliko uvelih stabljika celera i rukom napravljeni model Sunčeva sustava.

- Dobro - rekao je kad je izišao iz učionice. -Sto ima?

- Ne znam je li ovo važno ili ne - reče Singleton. - Ali rekao si mi neka ti javim ako netko iz obitelji Cleland nešto poduzme. Pratio sam njihove online aktivnosti kako bih vidio ako netko kupi putnu kartu.

168

GIGA

- Forrest?

- Ne. Njegova žena. Danas poslijepodne imala je let za Phoenix. To sam vidio tek sada, kad sam prije nekoliko minuta provjerio kompjutor.

Ethan je osjetio hladnoću. Uz nagli trzaj duboke sigurnosti svi su komadići slagalice došli na svoja mjesta.

- Dakle, sranje - tiho je izustio. - Trebao sam to predvidjeti.

- Mama, mama, ovaj je čovjek rekao ružnu 's' riječ - ustvrdio je nečiji visoki, prodorni glas. Čuo sam ga.

Ethan je pogledao dolje i vidio veoma malenu osobu koja je zurila u njega. Majka malene osobe se mrštila.

- U nevolji si - objavi malena osoba.

- Tu imaš pravo - reče Ethan. Potrčao je prema parkiralištu.

169

GIGA

38 Nevidljiva ledena oluja harala je velikom kućom. Ni po čemu se nije moglo vidjeti da je ondje. Niti jedan papir nije zašuštao na propuhu. Draperije se nisu nadimale. Luster u predvorju nije zadrhtao pod naletom vjetra i susnježice. Ali Zoe je osjećala težak, hladan uzdah dok je prolazila njome, šapćući duž njezinih kostiju.

- Govoriš mi da je Forrest ubio Prestona zbog tebe - posve bezizražajnim glasom ponovi Zoe. - Da. Sve je to već jako dugo prava noćna mora. Više ne mogu podnijeti. Ne mogu spavati.

Ne mogu jesti. Živim na pilulama. Užasavam se vlastitog muža zbog onoga što je učinio i što bi mogao učiniti. To mora završiti. Zar ne razumiješ?

- O, da, Kimberley. Sad sve razumijem. Kimberley se pribrala uloživši vidljivi napor. Istina mora izići na vidjelo, ili se bojim da bih ja mogla završiti u Candle Lake Manoru.

- Ja sam to mjesto zvala Xanadu. - Zoe je popustila grčeviti stisak na naslonu stolice i koraknula unatrag, prema riadsvoñenom prolazu u predvorje. - To je na neke načine bilo nestvarno mjesto, shvaćaš? Mjesto mora bez sunca i špilja od leda, baš kao u Coleridgeovoj pjesmi. Tolike sam noći provela ležeći u krevetu, promatrajući jezero i razmišljajući kako se to ne može dogañati meni, kako živim u noćnoj mori.

- Da. - Kimberley podigne suzama zamrljano lice. - Živjeti u noćnoj mori. Takav je to osjećaj. Nikad se nisam smjela spetljati s Prestonom. Ali on me tako silno želio, a ja sam bila veoma nesretna s Forrestom.

- Doista? Kako neobično. - Zoe je napravila još jedan korak unatrag. - Slušaj, imam ideju. Želiš li da ti pokažem ovu kuću? Ima fascinantnu povijest. Možda čak i ono što bi neki ljudi nazvali prikazom?

- Prikazom? - Kimberley je sad bila zbunjena. U očima joj je bljesnuo gnjev. - Vrati se ovamo. Ne želim razgledavati ovu prokletu kuću. Pokušavam objasniti kako je bilo izmeñu mene i Prestona.

- Ali mene više nije briga kako je bilo izmeñu tebe i Prestona. - Stigla je do nadsvoñenog prolaza. Okrenula se i pošla kroz dugo, grandiozno predvorje. - To je jedna od stvari što sam ih naučila tijekom boravka u Manoru, znaš. Da me ne bude briga. Bolje je kad te nije briga.

Tako nema bola. Nikakvog osjećaja gubitka.

- Nemoj se udaljavati od mene. Zoe je nastavila hodati.

Kimberley ju je slijedila. Zoe se osvrnula preko ramena i vidjela da je uzela svoju crnu torbicu.

- Znaš, Kimberley, ako doista postaješ luda, mogla bi razmisliti o tome da i sama poñeš u Candle Lake Manor. Sigurna sam da bi to, za odreñenu vrstu ljudi, moglo biti lijepo mjesto za odmor. Možeš dobiti pilula koliko ti srce želi.

- Moram ti ispričati za Prestona. - Kimberley je požurila za njom stežući svoju torbicu. Znam da je to za tebe šok. Ali istina je da smo se neko vrijeme potajno sastajali. Preston me preklinjao da ostavim Forresta. Ali kako sam to mogla učiniti?

- Doista, Kimberley, uopće ne govoriš logično. Zašto bi bilo tako teško ostaviti Forresta ako ga više nisi voljela?

- O, molim te, Sara - Zoe. Uistinu moram inzistirati da mi se obraćaš novim imenom. Staro sam ime ostavila iza sebe, u Manoru. - Zoe se nasmijala. Prodoran, oštar, nervozan zvuk koji je sablasno odjeknuo velikim predvorjem. - Da, doista, to je mjesto od mene napravilo novu ženu.

- Nikako nisam mogla napustiti svoj život s Forrestom zato da bih se udala za čovjeka koji predaje povijest, zar ne? - Kimberleyn je glas postao viši. - Imala sam sve što sam željela.

Nisam svemu tomu mogla okrenuti leda.

- Kako žalosno. Sad nećeš znati što si propustila, je li? Osuñena si na svoj savršeni život s Forrestom. - Zoe je počela pjevušiti.

170

GIGA

- Prestani. Ponašaš se poput luñakinje.

- Vjerojatno zato što sam luda. Samo pitaj bilo koga u Manoru. Oni će ti reći koliko sam luda.

- Moraš me saslušati.

- Jedna od velikih prednosti kad te proglase mentalno bolesnim jest činjenica da više nikoga ne moram slušati osim ako to uistinu ne želim, a mislim da tebe ne žalim slušati, Kimberley.

No, dakle, gdje sam stala? O, da, odlučila sam ti pokazati ovu veličanstvenu rezidenciju. Čovjek po imenu Abner Bennett Foote izgradio ju je za svoju ženu. To je ona, na portretu iznad kamina u dnevnom boravku. Jesi li je slučajno opazila? Bila je ljupka, a ja mislim da je bila i malčice luda. Udala se za Footea radi njegova novca, znaš. Ne misliš li da je to pomalo ludo?

- Ne želim čuti ništa o njoj. Nije me briga za mrtvu ženu. Želim da ti saznaš za Prestona.

Kako te varao sa mnom.

- S druge strane, možda ti ne misliš da je ludo udati se radi novca. Na kraju krajeva, i ti si to učinila, nisi li? - Zoe se zaustavila ispred dvokrilnih vrata kinodvorane. Namignula je Kimberley. -Čekaj da vidiš ovu prostoriju.

Naglo je otvorila oba krila vrata, duboko udahnula, pripremila se i ušla u mračnu dvoranu. Šapat starog bola i bijesa još uvijek se osjećao u zidovima, te joj se naježila koža na zatiljku.

Primorala se da napravi još tri koraka u prostoriju, a zatim je nasumce pritisnula jedan prekidač.

Prošla je kroz teše zastore od baršuna i ušla u samu dvoranu.

Kimberley ju je slijedila, zaplevši se u zastore. Kad se izvukla i stigla na drugu stranu, lice joj je bilo maska gnjeva.

Negdje u daljini zazvonio je telefon.

- Ne možeš se suočiti s činjenicom da me Preston volio, zar ne? - Kimberley je govorila tihim, bijesnim tonom. - Mene, ne tebe. Želio je mene.

- Umrla je ovdje, znaš. - Zoe se naslonila na jedno od sjedala u zadnjem redu i raširila ruke u stranu. - Ovdje ju je ubio.

- Koga je ubio? - Kimberley se osvrnula po polumračnoj dvorani. - O čemu pričaš?

- O Cameliji Foote. Svi su mislili da je poginula kad je pijana pala u kanjon, ali nije se tako dogodilo. Umrla je baš u ovoj prostoriji. Znam to jer osjećam ubojičin bijes. Još uvijek je zaključan u zidovima. - Pogledala je gore. - Zacijelo u stropu i podu, takoñer. Još uvijek je tako jak, čak i nakon toliko godina.

- Lažeš. Ništa ne osjećaš. Sve usput izmišljaš.

- Voljela bih da je to istina. - Zoe se odgurnula od sjedala i polako krenula prema mramornom šanku u kutu. - No žalosna je činjenica da katkad doista osjećam neke stvari. A ono što osjećam u ovoj prostoriji veoma je slično onomu što sam osjećala u kolibi nakon što je Preston ubijen. Bolestan, nekontrolirani bijes. Drugi put sam se vratila onamo nekoliko mjeseci kasnije, samo da budem sigurna.

Kimberley ju je nervozno promatrala. - Ti si stvarno luda, zar ne?

- Možda jesam. - Uhvatila je rub baršunastih zastora kraj šanka i povukla ih u stranu. Možda nisam. No prilično sam sigurna da su se ovdje sastali oko ponoći.

Kimberley se mrštila pokušavajući slijediti neobičan razgovor. - Tko se ovdje sastao?

- Camelia i njezin ljubavnik Jeremy Hill. Cijelu su večer oboje obilno pili. Očijukali su.

Možda su ranije u vrtu vodili ljubav. U svakom slučaju, Hill je bio očajan. Vjerojatno ju je preklinjao da ostavi svojeg bogatog muža. Ali Camelia je odbila.

- Ne možeš znati ništa od toga. Samo pričaš priču. Onu koju ja ne želim čuti.

- Jesi li sigurna da je ne osjećaš u zidovima? -Zoe je stala iza visokog, glatkog mramora i lakto-vima se naslonila na hladan kamen. - Slušaj pozorno, Kimberley. Kad bi se možda doista silno potrudila, mogla bi osjetiti dio onoga što je Camelia te noći osjećala jer ste vas

171

GIGA

dvije imale nešto zajedničko.

- Nemam ničeg zajedničkog s tom ženom. Prestani, odmah.

- Obje ste se udale radi novca. Obje ste dobile sve što ste mislile da želite u životu.

Bogatstvo. Društvene veze. Spektakularan dom.

- Ne želim čuti više niti jedne riječi o tom starom umorstvu.

- Obje ste sebi govorile da imate sve što želite, ali to nije bilo točno. Obje ste nastojale dobiti svoju tortu, ali je i pojesti. Željele ste ljubav i strast, ali niste htjele ugroziti svoje udobne financijske situacije kako biste to i dobile. Stoga ste ti i Camelia potražile ljubav sa strane.

- To nije istina.

- Niti jedna od vas dvije nije našla ono pravo. O, naravno, Camelia je uspjela pronaći muškarca koji joj je mogao pružiti nešto što je izgledalo poput strasti, ali je on postao opsjednut njome i na koncu ju je ubio.

- Umukni. - Kimberley je sad zvučala smirenije. Posegnula je u svoju torbicu. Ali ovoga puta nije izvadila papirnate rupčiće. Kad se njezina ruka ponovno pojavila, u njoj je bio malen, srebrnast pištolj. - Samo umukni, razumiješ li?

Zoeina su se usta osušila. Nadala se da je teški mramorni šank dovoljno debeo da zadrži metak jer je samo to stajalo izmeñu nje i Kimberley.

- Što te poslalo preko ruba, Kimberley? - pitala je razgovornim tonom. - Možda kad si vidjela kako smo Preston i ja sretni zajedno? I ti si željela biti sretna, zar ne?

- Zaslužujem da budem sretna.

- Čitala si previše knjiga o samopomoći, bojim se. No vratimo se na tvoju priču.

Pretpostavljam da si Prestona pokušavala nagovoriti da počini preljub s tobom. Prirodno, odbio te. Obzirno, naravno. On je bio veoma obziran čovjek.

- Nije me odbio. - Kimberley je držala pištolj uperen u Zoe. - Volio me. Imali smo ljubavnu vezu.

- Ne, nije te volio, i niste imali ljubavnu vezu.

- Ne možeš biti sigurna u to.

- Sigurna sam. Veoma sigurna. Preston me nikad ne bi iznevjerio.

- To je ono što želiš vjerovati.

- Znam to duboko u sebi. Meñutim, nimalo ne sumnjam da si mu se ti nabacivala. Ali kad je odbio sudjelovati u tome, postala si očajna, nisi li? Onog si ga dana slijedila do kolibe i još ga jednom pokušala nagovoriti da se upusti u vezu s tobom. Ali opet te odbio. A ti to nisi mogla podnijeti.

Nešto se promijenilo na Kimberleynu licu. - Nije me htio slušati. Pokušala sam mu reći koliko ga volim, a on nije želio slušati.

- Jasno da nije. Jer je volio mene. A ti to nisi mogla podnijeti, zar ne? Ja sam bila nitko i ništa. Bez obitelji, bez društvenih veza. Bez novca. A Preston je ipak volio mene, a ne tebe.

- To sam trebala biti ja. Sve ono cvijeće što ga je kupio trebalo je biti za mene. Trebao je izabrati poseban dar za mene, ne za tebe.

- Ovdje je riječ samo o tebi, nije li?

- Pokušala sam mu reći, ali nije htio slušati. Rekao mi je neka odem. Meni. Voljela sam ga, a on mi je rekao neka odem.

- I otišla si, zar ne? Ali si se kasnije vratila.

- Ostavila sam automobil uz cestu i pješice se vratila kroz šumu do kolibe, a tada sam čekala.

Preston je nakon nekog vremena izišao na stražnji trijem kako bi uzeo drva za ogrjev. Imala sam pištolj.

- Kad se okrenuo da drva odnese u kolibu, pucala si mu u leña. A potom si mu ispalila još jedan metak u glavu, da budeš sigurna.

- Morao je umrijeti.

- Jer te odbio.

172

GIGA

- Da. Da. - Nakon što si ubila Prestona, ušla si u kolibu i napravila onaj nered. Tvoj sam bolesni bijes osjećala u onim zidovima, a ne Forrestov.

- Da se nisi usudila govoriti da sam bolesna.

- Camelijin je ljubavnik takoñer poludio. - Zoe je dotaknula jedan od teških svijećnjaka. Posve je pomahnitao. Zasigurno je bio jednako opsjednut kao i ti, Kimberley.

- Nisam bila opsjednuta. Samo su luñaci opsjednuti.

- Ne mogu te čuti jer slušam bezglasne vriskove bijesa u ovim zidovima. Zacijelo možeš osjetiti barem dio energije? Kažu da luñaci to mogu.

- Ništa ne čujem. Nisam poput tebe.

- Mislim da je nakon posljednje svañe Jeremy Hill dohvatio najbliži teški predmet. - Zoe je uhvatila oba svijećnjaka i podigla ih, kao da im odmjerava težinu. Nisu bili mnogo teži od njezine velike torbe kad je puna. Činilo se da svijećnjaci iritiraju Kimberley. -Spusti ih.

- Camelia se okrenula kako bi otišla i tada ju je udario. S leña. Baš kako si ti napala Prestona.

- Preston je to zaslužio, kažem ti.

- Imam vijest za tebe, Kimberley, samo luñaci tako govore.

Zoe je podigla svijećnjak što ga je držala u desnoj ruci i bacila ga preko šanka, zamahnuvši svom snagom.

Kimberley je kriknula i refleksno se trgnula unatrag nastojeći izbjeći teški metalni predmet koji je letio prema njoj.

Pištolj je opalio.

Zoe se sagnula iza šanka stežući drugi svijećnjak. Teški je mramor podrhtavao pod mecima.

Kimberley je opet pucala.

Zoe se pokrenula. Sagnuvši glavu ispod gornje ploče šanka, potrčala je prema zastorima koji su skrivali ulaz za barmena.

Provukla se iza debelih zastora u sićušno predvorje te izjurila u hodnik. Čula je kako Kimberley iza nje trči prema vratima.

Naglo se okrenula i mahnito povukla teška, pozlaćena vrata. Kimberley je izletjela izmeñu zastora, a u očima joj se vidio izraz ludila. Vrata su se zatvorila djelić sekunde prije nego je stigla do njih.

Dok joj je srce divlje lupalo, Zoe je drugi svijećnjak provukla kroz kićene ručke na vratima zatvorivši Kimberley u kinodvorani.

Pola sekunde kasnije teška su vrata zadrhtala. Kimberley se u svojem bijesu bacila na njih.

Zoe je potrčala hodnikom.

Skrenula je prema dnevnom boravku i sudarila se s Ethanom.

- Što, dovraga? - Zgrabio ju je za ruke. - Jesi li dobro?

Prigušeni su pucnjevi odjeknuli na drugom kraju hodnika.

- Kimberley - dahnula je Zoe. - Zatvorila sam je u kinodvorani. Ima pištolj. Ali ne vjerujem da će uspjeti izići.

Ethan ju je odmaknuo u stranu i prišao nadsvoñenom prolazu. Pogledao je iza ugla. Začuo se još jedan hitac.

- O, čovječe - reče Ethan. - Zvuči doista bijesno.

- Zapravo, ona je doista luda.

173

GIGA

39 Idućeg su se jutra okupili u Ethanovu uredu. Bilo ih je podosta, uključujući Zoe, Arcadiju, Bonnie, Singletona i Harryja Stagga. Ethan je u malenom kafiću na suprotnoj strani ulice kupio šest šalica kave. Sto znači još jedna stavka u raznim troškovima?

- Cijelo sam vrijeme pogrešno okrivljavala Forresta - ozbiljno će Zoe. Ethan se namrštio. Danas se zabrinuo za nju. Sinoćnje je opasne dogañaje prošla bez ikakvih problema, ali jutros se definitivno doima deprimirano. Sad je napokon shvatio što je tomu razlog.

- Nemoj sebe okrivljavati zato što si prstom pokazala na pogrešnu lošu osobu. - Nagnuo se naprijed na pisaći stol. - Imala si pravo kad si tvrdila da je Prestona ubio netko tko ga je poznavao. Policija je trebala dublje kopati.

- Meñutim, ja sam dvije godine Forresta smatrala krivcem. Nije ni čudo što je mislio da sam posve luda. Preston nije promijenio svoju oporuku jer je mislio da je Forrest opasan u fizičkom smislu. Samo se bojao da njegov bratić neće učiniti ono što je najbolje za kompaniju.

Arcadia je sjedila na prozorskoj dasci i odsutno njihala jednu nogu. - Ethan ima pravo. Ne možeš se sada gristi zato što si mislila da je Forrest ubojica. To je bio savršeno logičan zaključak u danim okolnostima.

- Slažem se - naglašeno će Bonnie. - Dovoljno logičan da natjera policiju na daleko temeljitiju provjeru alibija svih povezanih s Prestonom Clelandom.

- Da su obavili svoj posao kako treba - reče Singleton - otkrili bi zanimljivu činjenicu da je jedina osoba koja nema dobar alibi za taj dan bila Kimberley Cleland.

- Nitko nije ni pomislio na nju, a najmanje ja -reče Zoe. - Jer nije postojao vidljiv motiv - naglasi Arcadia. - Na kraju krajeva, znala si da Preston ni s kim nije u vezi, pa zašto bi uopće pomislila na mogućnost da ga je ubila neka žena?

- Kad se pozabavimo suštinom svega toga - reče Stagg proučavajući logotip kafića na plastičnoj čaši kao da je ondje ključ neke velike tajne - Forrest snosi veliku odgovornost, čak i ako nije povukao okidač.

- Itekako - reče Ethan. - Da je spomenuo svoju teoriju o mogućnosti da je Preston počinio preljub, istraga bi se nesumnjivo odvijala u drugom smjeru. Takvom koji bi ih možda odveo ravno do Kimberley.

Zoe je objema rukama obuhvatila šalicu i zagledala se u njezin sadržaj. - To nas dovodi do još jednog pitanja. Ako je sumnjao da je njegova žena bila u vezi s njegovim bratićem, zašto je gledao na drugu stranu? Ne mogu zamisliti da bi Forrest uza se trpio ženu koja ga vara.

- Možda ju je previše volio da bi se želio suočiti s istinom - primijeti Bonnie.

- Forrest Cleland? - Zoe otpuhne kroz nos. -Strastveno zaljubljen u bilo što osim u Cleland Cage? Uozbilji se.

- Znate što? - tiho će Ethan. - Pitanje zašto je odlučio ignorirati mogućnost da je Kimberley počinila preljub s Prestonom, ili bilo s kim drugim, dobro je pitanje. - Pogledao je Zoe. - Sto misliš o tome da ga pitamo?

Forrest se sastao s njima u foajeu ljetovališta Las Estrellas. Izgledao je umorno i mrko kad im je sjeo prekoputa u tihom dijelu prostranog foajea.

- Nadam se da ovo neće dugo trajati - rekao je pogledavši na svoj skupi ručni sat. - Upravo sam se vratio s dugotrajnog ispitivanja na policiji, a za nekoliko minuta moram nazvati odvjetnika kojeg sam angažirao za Kim. - Uh - reče Ethan. - Doista se ispričavamo što tratimo vaše dragoq'eno vrijeme. Na kraju krajeva, nije baš da imamo pravo na nekoliko odgovora. Vaša je žena sinoć pokušala ubiti moju, ali kakve to veze ima, ovdje ne razgovaramo ni o čemu ozbiljnom.

- Zadržite sarkazam za sebe, Truax. Što želite vas dvoje?

174

GIGA

Zoe ga je promatrala. - Želimo znati zašto si odlučio gledati na drugu stranu ako si mislio da Kim s nekim ima ljubavnu vezu.

Forrest se doimao iskreno iznenañenim. - Ali nikad mi nije palo na pamet da bi Kim mogla imati vezu s Prestonom ili s nekim drugim. A zapravo i nije imala.

- Ne, ali je bila opsjednuta Prestonom - reče Ethan.

- Očito. - Forrest je protrljao sljepoočnice. - Ali ja nisam bio svjestan toga. U to sam vrijeme imao pune ruke posla s proširivanjem tvrtke. Kod kuće nisam provodio mnogo vremena.

- Onda kako ste došli do zaključka da je Preston s nekim u vezi? - upita Ethan.

Forrest je kratko šutio, očito se nastojeći prisjetiti. Tada slegne ramenima. - Kim je to usput spomenula jednoga dana uskoro nakon što je Preston - Prekinuo se i ponovio dio rečenice. Uskoro nakon što ga je ubila. Jednostavno je to posve ležerno spomenula. Kao da je riječ o traču što ga je čula u klubu. Ne znam zašto bi to učinila ako nije bilo istina.

- Možda niste obraćali pozornost - tiho će Ethan.

Na Forrestovu se licu pojavio izraz gnjeva. - Sto bi to, dovraga, trebalo značiti?

Zoe odmahne glavom. - Možda je Kim podsvjesno otkrivala neke stvari nadajući se da ćeš ih ti povezati.

- Zašto bi željela da ja mislim da je imala vezu s Prestonom? - upita Forrest. - Zasigurno je znala da bih smjesta zatražio razvod kad bih povjerovao u nešto takvo.

- Sigurna sam da je to znala - tiho će Zoe. - Sto je veoma vjerojatno razlog iz kojeg je samo oprezno nabacivala aluzije. Bila je luda, ali ne i glupa. Jedan njezin dio još uvijek je ostao dovoljno razuman da ne ugrozi svoj udoban položaj tvoje žene.

- Još uvijek ne razumijem - reče Forrest. - Čemu uopće takve aluzije?

- Zar ne shvaćaš? - upita Zoe. - Kad bi ti vjerovao da je Preston počinio preljub s nekim, bilo kim, to bi njezinu privatnu maštariju učinilo stvarnijom za nju.

Uslijedila je kratka tišina dok je Forrest razmišljao o tome.

- Nisam na taj način razmišljao - na koncu reče. - Kad je spomenula mogućnost da je Preston imao nekoga sa strane, jedino što mi je palo na pamet je bilo da si ti - Imala motiv za umorstvo - zaključi Zoe. - Žao mi je - reče Forrest. - Ali vidio sam što vas dvoje značite jedno drugomu. Bojao sam se da si možda malo skrenula ako si otkrila da te Preston vara.

- Ali tu mogućnost nikad nisi spomenuo policiji - rekla je.

- Nisam - potvrdio je.

- Jer si znao da iz zatvora ipak imam kontrolu nad svojim dionicama?

Forrest je raširio šake na bedrima. - Znam da to nećeš vjerovati, ali doista sam mislio da će ti biti bolje u bolnici. Harper je rekao da je siguran da ti može pomoći.

Zoe je nekoliko puta duboko udahnula. -Nikada ti to neću oprostiti. Imaš li uopće pojma kako je bilo ondje? Harper čak nije dopuštao posjete prijatelja pacijentima jer je tvrdio da to ometa terapiju. Premda nitko izvan obitelji Cleland nije ni znao gdje sam, zahvaljujući tebi. Svi koje sam ikad poznavala nestali su iz mojeg života. Čeljust mu se stegnula. - Možda bih, da sam više pozornosti obraćao na ono što mi se dogaña kod kuće, shvatio da je Kim luda, a ne ti. Možda sam je mogao zaustaviti prije nego je otišla predaleko.

Zoe nije znala kako bi na to odgovorila, pa je šutjela. Ethan se nije micao na svojoj stolici, ali je osjećala kako analizira struje iznad i ispod površine.

- Situacija izmeñu Kim i mene nije bila osobito dobra tijekom proteklih nekoliko mjeseci - na koncu će Forrest. - Mnogo je pila. Prije nekoliko tjedana priredila je scenu u klubu. Odjednom je dobila napadaj bijesa. Namjeravao sam sa svojim odvjetnikom razgovarati o razvodu, ali sam to odlučio odgoditi do iza godišnje skupštine. Znao sam da će biti skupo riješiti se nje, a trebalo mi je vremena za razrañivanje strategije. Čini se da će sad biti još gore.

- Vjerojatno - reče Ethan, ali mu se u glasu nije osjećalo nimalo razumijevanja.

175

GIGA

Uslijedila je još jedna mučna stanka.

Nakon nekog vremena Zoe je posegnula u svoju tamnocrvenu torbu i izvadila omotnicu.

Pružila ju je Forrestu.

Uzeo ju je, zbunjeno se namrštivši. - Sto je ovo?

- Punomoć kojom te ovlašćujem da na godišnjoj skupštini možeš glasovati na temelju mojeg paketa dionica. Znam da ćeš učiniti ono što je najbolje za kompaniju.

Ruka mu se stegnula oko omotnice. - Znaš da ću odbaciti spajanje tvrtki.

- Znam.

- To znači da još najmanje dvije godine neću imati dovoljno gotovine za otkup tvojih dionica.

Možda i dulje.

- I sama sam došla do tog zaključka. Srećom, imam posao. - Zoe je ustala i prebacila remen torbe preko ramena. - Hoćemo li poći, Ethane?

- Može. - Ustao je i uhvatio je pod ruku.

Prošli su kroz foaje i izišli na toplu, jarku svjetlost pustinjskog sunca. U daljini su se planine spajale s beskrajnim plavim nebom.

Ethan joj je otvorio vrata automobila. - Sto te navelo na tu odluku?

- To što sam mu dala punomoć? - Spustila se na suvozačko mjesto. - Clelandi nisu draga obitelj, ali ipak jesu obitelj. Ta kompanija pripada njima. Više od toga, ona ih drži zajedno kao klan. Sad kad znam da Forrest nije ubio Prestona, više nemam razloga da ih uništim.

- Premda su se prema tebi odnosili kao prema drugorazrednom članu obitelji?

Iz nekog se neobičnog razloga osjećala vedro i sretno kako se već dugo, dugo nije osjećala.

Nasmiješila mu se trepnuvši na blještavoj svjetlosti.

- Sad nisam nikakav član obitelji Cleland - reče.

- Tako je, dovraga - reče Ethan. - Sad si Truax. Zatvorio je vrata.

176

GIGA

40 Tri dana kasnije, za tople, mirisne večeri, izišli su na terasu oko bazena i ispružili se na dvjema podstavljenim ležaljkama.

Zoe se pripremila, što je činila svaki put kad bi meñu njima zavladala tišina, pitajući se hoće li to biti trenutak u kojem će se spomenuti razvod.

- Kako si znala da je Jeremy Hill ubio Cameliju Foote u kinodvorani? - upita Ethan.

Pitanje ju je iznenadilo. Nije bilo koje je očekivala.

- Samo sam nagañala - oprezno je rekla. -Izmišljala sam priču kako bih navela Kimberlev da prizna. Je li Hill ondje ubio Cameliju?

- Mislim da jest. Pročitao sam Footeov dnevnik i povezao neke informacije koje sam našao u pismima što su ih napisali ljudi koji su te večeri ovdje bili gosti. Takoñer sam imao sreće i našao neke bilješke što ih je zapisao šef policije koji je istraživao Camelijinu smrt.

- Sto si otkrio?

- Jeremyja i Cameliju je barem dvoje ljudi vidjelo kako negdje oko ponoći odlaze u pustinju.

Nitko se nije sjećao da je nakon toga vidio Cameliju mada su Hilla vidjeli mnogi. Šef policije je sve izjave gostiju smatrao veoma nepouzdanima jer su svi bili pijani. Ali je razgovarao i s osobljem u kući. Sjećaš se da sam ti rekao da je netko od njih opazio Hilla kako se malo prije zore vraća iz smjera vrta?

- Hill je drugi put izišao kako bi truplo bacio u kanjon?

- Vjerojatno. Mislim da je nakon svañe u kino-dvorani Hill sakrio Camelijino tijelo iza šanka i njezinim ključevima zaključao dvoranu. Kasno je otišao u krevet, kad i svi ostali. Kad mu se napokon činilo da su u kući svi zaspali, vratio se u prizemlje, otključao kinodvoranu i donio Cameliju do kanjona. Zacijelo je očistio i krv u dvorani. Iza šanka je zasigurno našao vodu, spužve i ručnike. Prljave je stvari mogao spakirati u svoj kovčeg.

- To je bilo riskantno - primijeti Zoe. - Sto da su ga vidjeli s tijelom?

- Vjerojatno ju je zamotao u svoj sako i nosio u naručju kao da je posve pijana. Sumnjam da bi ih itko dvaput pogledao. Zacijelo su svi znali da su u vezi.

Zoe je razmislila o tome. - Sve se uklapa.

- Ja sam zadovoljan tom teorijom.

- Hoćeš li objaviti taj slučaj na web stranici o kojoj si mi pričao?

- Neću sve dok živim ovdje - suho je rekao. -Sigurno ne bih želio da mi znatiželjnici kucaju na ulazna vrata i traže da im pokažem mjesto umorstva.

- To mogu razumjeti.

Ethan je prekrižio ruke iza glave. - Nisi odgovorila na moje pitanje. Kako si znala da ju je Hill ubio u kinodvorani?

- Rekla sam ti, to je bila samo priča što sam je izmislila za Kimberley. Željela sam je malo uzrujati, navesti je da se oda.

- Pokušaj ponovno - reče Ethan.

Znala je da će prije ili kasnije stići ovaj trenutak, pomislila je. Ali se nadala da će to biti kasnije. Zagledala se u mjesečinom obasjanu noć i čeznutljivo razmišljala o onome što je moglo biti.

- Mislit ćeš da sam uistinu luda ako ti kažem istinu - tiho je izustila.

- Znači, istina je? Doista osjećaš nešto u nekim prostorijama?

- Katkad.

- Bojao sam se toga. - No zvučilo je kao da se rezignirano pomirio s neizbježnim. Ne ljutito ili kao da joj ne vjeruje. Čekala je svoju osudu. Tišina je potrajala.

- Intuicija - na koncu će Ethan.

- Ja sam čudakinja, Ethane.

177

GIGA

- Što sam stariji, to mi postaje jasnije da su svi na neki način čudaci. - Pomaknuo se na ležaljci. -Dakle, imaš li kakav plan kojim ćeš me spasiti od sveg ovog ružičastog?

Okrenula je glavu i pogledala ga. No bilo je nemoguće u tmini odgonetnuti izraz njegova lica.

- Radim na tome - oprezno je rekla. - Nije baš sve ružičasto loše, znaš.

- Iz pouzdanog sam izvora čuo da dugotrajno izlaganje ružičastom može izazvati gnjiljenje čovjekova mozga.

- Samo ako je mozak o kojem je riječ ionako slab. Tvoj nije.

- Sigurna si u to?

- Posve.

- To je dobro znati. - Ethan zastane. - Što misliš, koliko će to trajati?

- Za izradu svih planova i biranje stvari? Mjesecima, vjerojatno.

- Možda ču dotad imati dovoljno gotovine za plaćanje dijela preureñenja i nešto novog namještaja. Ako ništa drugo, barem se može oličiti zidove.

- Bonnie je spomenula da si danas dobio novoga klijenta - rekla je.

- Nešto s osiguranjem. Žele da provjerim neke činjenice povezane sa sumnjivim potraživanjem. Obična rutina, ali to je ona vrsta posla koja omogućuje opstanak malene agencije.

- Sviña mi se kako zvuči riječ rutina. U posljednje smo vrijeme svi imali dovoljno uzbuñenja.

- Hmm. Zoe je čekala, ali Ethan više ništa nije rekao.

- Dakle - rekla je. I stala.

- Dakle, što?

Skupila je hrabrost. - Sto se tiče našeg razvoda.

- Čini mi se da si trenutno ni ti ni ja ne možemo to priuštiti.

Zadržavala je dah. - Zar predlažeš da ostanemo u braku dok si ne budemo mogli priuštiti razvod?

- Nije riječ samo o novcu - reče Ethan. - Moram ti reći da se ne radujem mogućnosti da i četvrti put postanem gubitnik. Nitko ne cijeni ljude koji su se četiri puta ženili i razvodili. Na prvi se pogled doimamo plitkima.

- A zatim je tu i problem mijenjanja kreveta -primijetila je.

- Nemoj me podsjećati. Ne želim čak ni razmišljati o potrebi kupovanja novoga kreveta. Znaš li kolike su im cijene?

- Jasno. Ja sam dizajnerica interijera, sjećaš se? Točno znam koliko treba platiti novi krevet.

Ti zapravo govoriš da bismo trebali ostati u braku dijelom radi financijskih aspekata, a dijelom zato što ne želiš za sobom imati još jedan neuspjeli brak.

- Tu je takoñer i činjenica da spavamo zajedno - blago će Ethan. - Meni se čini da je situacija u nekim područjima trenutno sasvim dobra. Zašto nešto popravljati ako nije pokvareno?

Razmislila je o tome. Ovo je, shvatila je, prvi put da se nakon dugo vremena usuñuje razmišljati o vlastitoj budućnosti. Nada i mogućnosti, primamljive i vedre, svjetlucale su na rubu njezina vidnog polja. Ako ispruži ruke, možda će ih uspjeti dotaknuti.

- Sve su to čvrsti, razumni razlozi za ostanak u braku - rekla je nastojeći da joj glas ostane veoma miran.

- To i ja mislim.

Pustinjska ih je noć obavijala poput tamne svile.

Ustala je s ležaljke, prišla njegovoj i polako se spustila tako da je ležala na njemu, a noge su im se ispreplele.

Obujmio joj je lice dlanovima. - Ah, Zoe. - Neće biti lako, znaš - rekla je želeći sve iznijeti na otvoreno. - Bilo bi mudro da se krećemo veoma polako. Neko bismo vrijeme trebali zadržati oba doma. Dati jedno drugomu malo prostora. Bolje se upoznati prije nego pokušamo zajedno živjeti.

178

GIGA

- Može. - Prstima je slijedio njezine jagodične kosti. - Lijepo i polako.

Osjetila je kako njegovo tijelo reagira na njezino i zadržala dah. - Morat ćemo stvoriti neka pravila dok napredujemo. Ti nisi jedini koji u ovaj brak donosi mnogo mučne prtljage. Ja sam doista pobjegla iz Xanadua, sjećaš se? Točno je da sam ondje bila iz posve pogrešnih razloga, ali ne može se zaobići činjenica da nikad nisam bila ono što bi većina ljudi nazvala normalnim.

- Nisam ni ja.

- Vjerojatno ću i dalje katkad ružno sanjati, i neću prestati primati dojmove iz zidova.

Dotaknuo joj je rubove usta. - I ja imam nekoliko loših navika. Poznato je da katkad znam biti mrzovoljan. Bonnie kaže da sam kompliciran.

- Kao i ja.

- A ti si još i dekoraterka.

Skrušeno se osmjehnula. - Svi znamo kakvo je tvoje mišljenje o dizajnerima interijera.

- Slažem se da neće biti lako i da ćemo morati smisliti neka pravila. - Privukao je njezina usta veoma blizu svojima. - Ali moždva je to u našem slučaju dobro. Što ti kažeš?

Nada i mogućnosti dobile su novi sjaj.

- Ja kažem da.

179