Obrada i prevod : Klub Brbljivica
Divlja srca Poglavlje 10.
Viper - Četiri sata? – vikao sam ljutito. – Vi se to jebeno šalite sa mnom? - Vipere! Šššš! – Michelle me smirivala, grabeći mi ruku nježno. - Žao mi je gospodine Finkle, ali za obradu snimka je potrbno neko vrijeme i onda ga je potrebno očitati. – rekla je tehničarka ne odstupajući od ranije rečenog, uprkos mojoj galami. – Dr. Jennings je tražio da snimak pošaljemo njemu čim ga uradimo. Takođe je rekao da će vas on kontaktirati. - Ne mogu vjerovati da se to ne može napraviti brže. – mahao sam glavom u nevjerici, dodatno ljut zbog toga što mi je uskraćen odgovor. – Ovo je stvarno jebeno smiješno!!! Tehničarka je jezik postavila između gornje usne i zuba. – Gospodine... Michelle je podigla ruku, zaustavljući je. – Pustite mene. Ja ću se pobrinuti za njega. Okrenula se prema meni i položila dlanove na moja prsa. – Hej, pogledaj me! Moje oči su bile fiksirane na sliku na zidu, sa naslikanim cvijećem, desno od mene, i bila mi je potrebna sva moguća samokontrola da je ne dohvatim i bacim preko sobe. - Rekla sam da me pogledaš! – Michelle je rekla dok je rukom privlačila moju bradu bliže svom licu. – Smiri se. To je samo četiri sata, ne četiri godine. Idemo po djecu, pa na ručak kod Gam, a poslije kad se čujemo sa dr. Jennings, dolazimo ponovo ovamo. Važi? Počešao sam prste, očajnički pokušavajući da obuzdam svoj temperament prije nego što udarim šakom u zid čekaonice. - Vipere, molim te. Plašiš me. – Michelle je treptala prema meni, dok joj je pogled lutao po mom licu. Gledajući u njene oči potisnuo sam bijes, duboko udahnuo i polako izdahnuo. – Izvini! – tiho sam prošaputao, osjećajući krivicu jer sam je uplašio. Uhvatio sam joj lice rukama i privukao je bliže, ljubeći je u čelo. – Idemo odavde!
64