ROMI.HR - Broj 4 by ROMI

IMPRESUM ROMI.HR ISSN 1849-8973 TROMJESEČNIK RNV-a GODINA II. – BROJ 4 – LISTOPAD 2016. Izdavač: Romsko nacionalno vijeće (RNV) Adresa: Ilica 215, Zagreb Telefon: +385(0)1 580 26 99 Telefax: +385(0)1 580 24 23 E-mail: redakcija@romi.hr Web: www.rnv.hr Za izdavača: Lule Nikolić, predsjednik RNV-a Glavni urednik izdavačke djelatnosti RNV-a: David Dragoljub Orlović Glavni urednik: Stojan Obradović Izvršna urednica: Bibijana Papo Redakcija: Sindirela Bobarić Maja Alivojvodić Dario Gilja Suradnici: Antun Brađašević (Nova Gradiška) Leila Deshuis (Pariz) Srđan Dvornik (Zagreb) Mari Gjefsen (Strasbourg) Zvonko Horvat (Pitomača) Jelena Jularić (Osijek – Zagreb) Momo Kuzmanović (Velika Gorica) Barbara Matejčić (Zagreb) Ljubomir Mikić (Osijek) Kristian Novak (Zagreb) Nikolina Patalen (Zagreb) Antonija Petričušić (Zagreb) Diana Robaš (Karlovac) Fabian Sanchez (Madrid) Irina Spataru (Beč) Nino Kovačić (Zagreb) Rosana Stanko (Kutina) Søren A.C. Stenbøg (Kopenhagen) Tena Šimonović Einwalter (Zagreb) Muhamed Toči (Gostivar) Marion Villeneuve (Montpellier) Danijel Vojak (Zagreb) Lektura i korektura: Neli Mindoljević Dizajn i prijelom: Marija Tudor Dizajn naslovnice: MK-dizajn Fotografije: Fotografije: RNV Arhiva, David D. Orlović, Dario Gilja, Robert Gojević, Antun Brađašević, Nenad Reberšak, Ka Wing Falkena, La voix des Rroms, ERRC, Ured pučke pravobraniteljice, Muzej romske kulture, Udruga Roma Sisačko-moslavačke županije, RKUD Darda Prijevodi: Bibijana Papo, Gea Bahun-Vlašić, David Dragoljub Orlović Tisak: ARAK, Omiš Naklada: 500 primjeraka Mišljenja i stavovi izraženi u časopisu ne izražavaju nužno i stavove Izdavača. Portal: Elektronsko izdanje časopisa možete pronaći na

WWW.ROMI.HR

sadržaj DOSSIER: Diskriminacija Teški uvjeti života jačaju diskriminaciju na svim područjima ................ 3 Pozitivna presuda u slučaju diskriminacije Roma Kako ostati ponosan Rom ..................................................................... 5 Dvostruka diskriminacija: Romkinje Našla sam ravnopravnost jer sam to i tražila ....................................... 6 PROVOĐENJE NACIONALNE STRATEGIJE ZA UKLJUČIVANJE ROMA Projektom EU-a do lokalnih akcijskih planova za provedbu NSUR-a .. 8 U FOKUSU: Političko predstavljanje Roma Čardak ni na nebu ni na zemlji .............................................................. 9 Intervju: Osman Balić Romski narod se mora mijenjati ........................................................... 11 KAKO ŽIVE ROMI Sisačko-moslavačka županija: Očekujemo da Vlada probleme Roma uvrsti u prioritete .................... 13 POLITIČKI ŽIVOT Intervju: Đorđe Lukić Živimo u kraju koji je sinonim za težak život ....................................... 15 Intervju: Mile Nikolić Samo nas obrazovanje može spasiti od začaranog kruga siromaštva ................................................................. 16 OSTVARIVANJE PRAVA ROMA Ured pučke pravobraniteljice: Kako prijaviti diskriminaciju .................................................................. 18 EUROPSKE POLITIKE Afirmativna praksa Europskog suda ..................................................... 20 ROMI U SVIJETU Deložacija Roma u Francuskoj Je li deložacija jedino rješenje za probleme Roma? ............................. 21 Intervju: Petr Torak Prvi Rom u britanskoj policiji ................................................................ 23 Međunarodno volontiranje u Zagrebu Provedba EVS projekata u RNV-u: Iskustva volontera ......................... 24 KULTURA Uz novi roman Kristijana Novaka “Ciganin, ali najljepši” Stvar povjerenja ili koliko je velik začarani krug ................................... 25 IN MEMORIAM Kasum Cana 2011. – 2016. Romska umjetnička duša ...................................................................... 27 BGKO Otkvačeni orkestar ................................................................................ 28 Prva knjiga o Romima u Prvome svjetskom ratu u Hrvatskoj ............. 28 Približavamo vam rad i običaje baranjskog Romskog KUD-a Darda Podizanje svijesti i obrazovanje uz atraktivni folklor ........................... 29 POVIJEST ROMA Feljton iz zaboravljene povijesti Roma u Hrvatskoj (IV. dio) Od etničke grupe do parlamentarne zastupljenosti ............................ 30 Riječ redakcije ........................................................................................ 31 Republika Hrvatska Ministarstvo kulture Republic of Croatia Ministry of Culture

Projekt sufinanciraju Ministarstvo kulture RH i RNV

DOSSIER: Diskriminacija

TEŠKI UVJETI ŽIVOTA JAČAJU DISKRIMINACIJU NA SVIM PODRUČJIMA Romi žive u zaista teškim uvjetima što dovoljno oslikava podatak da ih je 60 % bez ikakvih prihoda, a broj onih koji dočekaju starost desetak puta manji od prosjeka opće populacije. Duboka i sustavna marginalizacija i socijalna izolacija onemogućavaju integraciju Roma i dodatno zaoštravaju i multipliciraju faktore njihove diskriminacije na svim područjima. U borbi protiv diskriminacije nužno je jačati vlastitu informiranost Roma, ali i osposobiti lokalnu i regionalnu samoupravu da se s tim problemima nosi jer je to ključna razina za poboljšanje kvalitete njihova života. Tvrdokorne predrasude i izrazita degradiranost njihova društvena položaja prate Rome i drugim zemljama EU-a, ali to ne može biti opravdanje za hrvatsko društvo koje se mora početi sustavno boriti protiv diskriminacije Roma na svim razinama. Autorica: Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice

DALEKO OD PROSJEKA OPĆE POPULACIJE Ako ćemo prema ovim podacima zauzeti samo konstruktivnu perspektivu, nasuprot kritičkoj za koju ima mnogo prostora, onda kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije i promicanje jednakosti naglašavamo da Hrvatska mora intenzivirati i ubrzati napore u osiguravanju jamstava ljudskih prava za romsku nacionalnu manjinu te raditi na suzbijanju diskriminacije prema njima, u svim područjima života – od obrazovanja te rada i zapošljavanja do socijalne i zdravstvene skrbi, ali i svih ostalih područja života. S tim u vezi sigurno treba djelovati sustavno, što znači i planirati potrebne intervencije, ali i sredstva za njihovu realizaciju, putem nacionalnih strateških dokumenta. U tom kontekstu valja spomenuti kako Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije, koji RH nema od

U konačnici, ako gledamo podatke iz zadnjeg popisa stanovništva po narodnosti, postoji nevjerojatno velika dobna razlika između ostatka stanovništva i Roma jer je udio stanovništva iznad 60 godina života u ukupnom broju 24 %, dok je među Romima to 2,8 %, što prije svega govori o potpunom izostanku ili o neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti.

2013. godine i čiji nacrt postoji, još Vlade nije usvojila. Što se pak tiče ključnog dokumenta za romsku nacionalnu manjinu – Nacionalne strategije za uključivanje Roma 2013. do 2020., za nju trenutno izostaje provedbeni dokument, odnosno akcijski plan koji je istekao 2015. godine, a naredni je tek u pripremi. No, osim što bi ovi dokumenti trebali biti doneseni kako bi se osobe i organizacije koje rade na suzbijanju diskriminacije Roma mogle na njih pozivati kada primijete da ne postoji nikakav pomak ‘na terenu’, njihov sadržaj se treba približiti regionalnoj i lokalnoj samoupravi koja je najčešće u poziciji donošenja odluka ključnih za kvalitetu života Roma te samim Romima. Naime, do Roma najčešće ne dolaze informacije o tome što je sve za njih predviđeno na nacionalnoj razini i što sve mogu ostvariti (naprimjer, stipendije tijekom srednjoškolskog obrazovanja ili programe opismenjavanja, obrazovanje nezaposlenih osoba i drugo) niti što točno trebaju učiniti da bi to ostvarili.

BEZ POTREBNIH INFORMACIJA Ovom prigodom želim spomenuti još nekoliko problema koji priječe romsku nacionalnu manjinu u ravnopravnom sudjelovanju u društvenom, političkom, gospodarskom i kulturnom životu, a koje smo naveli i u Izvješću za 2015. Iako su ih pripadnici romske nacionalne manjine itekako svjesni jer svakodnevno s njima žive,

▲

emeljem pritužbi koje pristižu u naš Ured, terenskih posjeta koje smo proveli te informacija koje smo prikupili od udruga s kojima surađujemo, možemo reći kako su za romsku nacionalnu manjinu problemi i poteškoće već godinama konstantno isti. Kako možemo tumačiti činjenicu da unatoč postojanju nacionalnih strateških dokumenta, ali i zakonodavnog okvira za suzbijanje diskriminacije, većina Roma i Romkinja još uvijek živi u siromaštvu (oko 60 % bez ikakvih prihoda, čak ni socijalnih naknada)? Da i dalje, u 21. stoljeću, žive u potpuno neadekvatnim stambenim uvjetima, na područjima izvan naselja, gdje nema komunalne infrastrukture niti dostupnoga gradskog ili međugradskog prijevoza, udaljeni na taj način i od mjesta na kojima bi mogli dobiti javno dostupne usluge, poput domova zdravlja i bolnica, vrtića i škola te različitih institucija? Jednako tako većina ih je nezaposlena, i to bez perspektive skorog zapošljavanja, a obrazovani su daleko ispod razine opće populacije (11 % nepismenih u usporedbi s ukupnim stanovništvom gdje taj udio iznosi 0,8 %). U konačnici, ako gledamo podatke iz zadnjeg popisa stanovništva po narodnosti, postoji nevjerojatno velika dobna razlika između ostatka stanovništva i Roma jer je udio stanovništva iznad 60 godina života u ukupnom broju 24 %, dok je među Romima to 2,8 %, što prije svega govori o potpunom izostanku ili o neadekvatnoj zdravstvenoj zaštiti.

DOSSIER: Diskriminacija

Do Roma najčešće ne dolaze informacije o tome što je sve za njih predviđeno na nacionalnoj razini i što sve mogu ostvariti (naprimjer, stipendije tijekom srednjoškolskog obrazovanja ili programe opismenjavanja, obrazovanje nezaposlenih osoba i drugo) niti što točno trebaju učiniti da bi to ostvarili. treba ih navesti radi upozorenja onima koji donose odluke i svojim postupanjem doprinose daljnjoj diskriminaciji. Također, treba ih navesti i da bi Romi i Romkinje imali informaciju kako smo, kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije, upoznati s njihovim problemima te da kontinuirano potičemo državna i lokalna tijela na njihovo rješavanje. Već sam spomenula život u izolaciji, u getoiziranim naseljima – izvan urbanih područja ili na njihovim rubovima, često bez osnovnih životnih uvjeta u smislu infrastrukture i pristupa javnim uslugama. Dokidanje prostorne izolacije i osiguravanje komunalnih usluga poput struje i vode ključni su preduvjeti za bilo kakav oblik društvene integracije te stoga preporučujemo jedinicama lokalne samouprave izbjegavanje pristupa koji dovode do daljnje marginalizacije Roma. Slučaj oko kojeg smo trenutno angažirani jest, primjerice, postupanje Grada Delnica koji je relativno nedavno učinio upravo to – Rome iz jednog izoliranog naselja ‘preselio’ u još udaljenije, gdje žive potpuno odvojeni od ostalog stanovništva. Držimo kako u planovima prostornog uređenja lokalna samouprava ne smije planirati izgradnju izdvojenih naselja ili objekata samo za Rome, već za sve socijalno ugrožene obitelji. Također bi trebala pomoći u rješavanju imovinskopravnih odnosa u postojećim naseljima, osigurati uvjete za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata i predvidjeti sredstva za uređenje postojećih romskih naselja.

POGUBNI UČINCI GETOIZIRANIH NASELJA

Dobar primjer suradnje svih donositelja odluka u ovom kontekstu jest tzv. naselje Josip Rimac u Slavonskom Brodu, u kojem postoji znatna potreba rješavanja složenih imovinskopravnih odnosa (suvlasnik je najvećeg dijela naselja država, dok su u manjem dijelu to fizičke osobe). Višegodišnji razgovori doveli su do sporazuma kojima su podijeljene odgovornosti i aktivnosti za rješavanje problema pa je tako dogovoreno da će Vijeće romske nacionalne manjine u suradnji s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina iznaći modalitete prijenosa vlasništva na stanovnike i predložiti Vladi donošenje odluke, dok će Grad Slavonski Brod dovršiti parcelizaciju.

Uz marginalizaciju, tu je i pravna nevidljivost, do koje dolazi kod onih osoba koje su rođene u Hrvatskoj, najčešće kod kuće, i koje nisu nikada upisane u matične knjige. Zbog nedostatka medicinske dokumentacije, sredstava za naknadni upis, ali i informacija i strpljenja za provođenje čitavog procesa, do upisa ne dolazi ni poslije, a u rješavanju njihova statusa obeshrabruju ih i ostale zadane okolnosti, primjerice u slučajevima kada im roditelji više nisu živi da potvrde činjenice vezane uz njihovo rođenje. Naime, izjave svjedoka ne uzimaju se kao relevantne, a troškove DNA analize trebaju podmiriti same stranke. Zato najčešće nisu u mogućnosti definirati svoj status, zbog čega ostaju pravno nevidljivi, što ih onemogućuje u ostvarivanju mnogih prava, od zapošljavanja do onih iz sustava socijalne skrbi. Imajući u vidu učestalost ovog problema i teške posljedice koje izaziva, smatramo da bi bilo potrebno da država preuzme trošak DNA analize ili pak omogući alternativne načine utvrđivanja njihova identiteta. Pravna nevidljivost i život u neprihvatljivim uvjetima u izoliranim naseljima, razumljivo, znatna su prepreka pri zapošljavanju, iako taj problem započinje i otežanim pristupom školovanju – mnogi nikad i ne krenu u školu, a četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje dovrši tek svaki deseti Rom, što ih stavlja u skupinu teže zapošljivih osoba. Tako Romi, upravo zbog stupnja obrazovanja, nisu konkurentni na tržištu rada, zbog čega najčešće popunjavaju niskokvalificirana radna mjesta, koja su i slabije plaćena, a mnogi od njih rade jedino ili najčešće u javnim radovima. U isto vrijeme, tek se 18 Roma prošle godine koristilo mogućnošću djelomičnog sufinanciranja troškova samozapošljavanja. Dodatno, tek je između jedne i tri osobe prošle godine zaposleno s pomoću mjere sufinanciranja zapošljavanja Roma, koja je dostupna poslodavcima u pet županija, dok u Brodsko-posavskoj županiji ova mogućnost uopće nije iskorištena. Također je porazna struktura nezaposlenosti, a posebno je alarmantan podatak da mladi čine čak 52 % nezaposlenih Roma, među kojima 11 % u dobi od 15 do 19 godina. U isto vrijeme, predrasude društva dovode do situacija u kojima su etničko

Dokidanje prostorne izolacije i osiguravanje komunalnih usluga poput struje i vode ključni su preduvjeti za bilo kakav oblik društvene integracije te stoga preporučujemo jedinicama lokalne samouprave izbjegavanje pristupa koji dovode do daljnje marginalizacije Roma.

podrijetlo i nacionalna pripadnost prepreka u njihovu zapošljavanju. Ovu tvrdnju mogu potkrijepiti istraživanjem koje je naš Ured proveo 2012. godine, u kojem je, primjerice, tek nešto više od 42 % građana izjavilo kako im ne bi bio problem zaposliti Roma ili Romkinju u slučaju da imaju vlastitu tvrtku. U isto vrijeme, njih čak 27 % misli kako bi zapošljavanje Roma u trgovini ili ugostiteljskoj djelatnosti sigurno odbilo mnoge klijente.

SLIČNI EU-u Međutim, nažalost, situacija nije ništa mnogo bolja ni u ostatku Europske unije. Slične probleme, naime, bilježe i druge zemlje, kako po pitanju poraznih statističkih podataka o glavnim pokazateljima ostvarivanja prava Roma, tako i po pitanju predrasuda. Primjerice, prema istraživanju Agencije EU-a za temeljna prava, prema prosjeku unutar cijelog EU-a, više od polovice Roma napusti školovanje prije nego navrši 16 godina, 13 % ima stalan posao, a 87 % ih je u riziku

od siromaštva. Također, prema posljednjem Eurobarometru, više od polovice ispitanika, ponovno na razini EU-a, reklo je kako bi im smetalo da im je dijete u vezi s osobom romskog podrijetla. Ovo pokazuje da Hrvatska nije izolirani slučaj zemlje koja je daleko od postizanja zadovoljavajućeg stanja poštovanja prava i suzbijanja diskriminacije pripadnika romske nacionalne manjine. Međutim, činjenica da se s tim problemima bore i u mnogo starijim demokracijama unutar EU-a, nije i ne može biti razlogom pomirenja s problemima. Zato mi kao institucija provodimo kampanje i edukacije, ali i upućujemo preporuke, kako vrlo konkretne u pojedinačnim predmetima, tako i općenite preporuke u Izvješću koje podnosimo Saboru. Sigurna sam da primjena ovih preporuka koje upućujemo nadležnima može pridonijeti poboljšanju položaja romske nacionalne manjine u Hrvatskoj, posebice ako istovremeno budemo imali otvaranje daljnjeg dijaloga i postizanje spremnosti svih dionika na ulaganje maksimalnih napora u cilju poboljšanja položaja romske nacionalne ✦ manjine u Hrvatskoj.

DOSSIER: Diskriminacija

POZITIVNA PRESUDA U SLUČAJU DISKRIMINACIJE ROMA

KAKO OSTATI PONOSAN ROM Ovo je priča o gotovo nezapamćenom slučaju vrijeđanja Roma na nacionalnoj osnovi od strane državnih službenika. Slučaj se dogodio u Gostivaru u Makedoniji 1999. i 2000. godine i pokazuje kako ljudska upornost, građanska hrabrost i nacionalno ili etničko dostojanstvo uza sve opstrukcije, barijere i predrasude mogu dovesti do ostvarenja prava i pravde čak i kada se radi o najmarginaliziranijim i najdiskriminiranijim članovima društva. Autor: Muhamed Toči*

moj ured došla je supruga jednoga starijeg i bolesnog Roma i zamolila me da pomognem kako bi država platila troškove liječenja njezina supruga kao i u slučaju drugih građana Republike Makedonije. Nakon što sam pregledao dokumentaciju i razgovarao s njom zaključio sam da taj čovjek ima po zakonu pravo na plaćanje troškova te sam odlučio preuzeti slučaj. Prikupio sam gotovo sve potrebne dokumente i preostalo mi je još samo da pribavim potvrdu centra za socijalni rad, s obzirom na to da moj klijent nije korisnik novčane socijalne pomoći. I tada sam udario o zid predrasuda, omalovažavanja, zastrašivanja, vrijeđanja. O zid u koji mnogi Romi udaraju. O zid koji se često ispriječi između njih i ostvarivanja njihovih temeljnih ljudskih prava.

ZID NEPRAVDE U Međuopćinskom centru za socijalni rad zatražio sam izdavanje potvrde. Službenica je, ne gledajući u mene, rekla: “Znam o kome govoriš, ne možeš dobiti potvrdu za njega, on je primatelj socijalne pomoći.” Znao sam pouzdano da taj čovjek ne prima socijalnu pomoć pa sam je zamolio da ponovo provjeri. U tom trenutku ona me pogledala i počela vikati: “Cigane, ti ćeš meni govoriti što i kako da radim. Izlazi van, životinjo jedna, bezobrazniče…!” Nakon toga nastavila je govoriti razne druge uvrede koje se često u Makedoniji izgovaraju Romima. Podigla je slušalicu telefona i rekla: “Izlazi van ili ću ti sada pozvati kombi policije!” Jako su me uvrijedile njene riječi, posebno što ih ni na koji način nisam izazvao ni zaslužio. Uspio sam zadržati smirenost i ponovio svoj zahtjev te dodao: “Možete

dovesti i dva kombija policije, ali neću otići dok ne dobijem potvrdu prima li ili ne prima moj klijent socijalnu pomoć. Vaš je posao da izdajete potvrde o tome.” Ona se na trenutak zbunila jer vjerojatno nije bila spremna na situaciju da neki Rom reagira na ovakav način. Ustala je, otvorila vrata, uhvatila me za rame i pokušala me izgurati iz ureda i pritom glasno vikala: “Cigane jedan, životinjo jedna, ti ćeš meni govoriti…!” Glas joj je odzvanjao hodnicima i više službenika izišlo je na hodnik, ali je samo jedan njen kolega prišao i upitao što se događa. Smireno sam i njemu objasnio radi čega sam došao. On me pozvao u svoj ured. Prije nego što sam otišao rekao sam joj: “Za sve uvrede i omalovažavanje ću vas tužiti.” Ona se na to samo glasno nasmijala.

PRAVA U KOJA SE NA VJERUJE Njen kolega utvrdio je da u bazi podataka stoji kako moj klijent ne prima socijalnu pomoć. Pogledao sam ga i rekao: “Je li vrijedno svega? Što sada?” On me je zamolio da dođem sutra po potvrdu jer je, kako je rekao, “njegova kolegica sada nervozna”. I njemu sam rekao kako sam prisiljen podnijeti tužbu zbog vrijeđanja, a on je odgovorio: “To je tvoje pravo”, ali je izgledao kao da je uvjeren kako se neću usuditi podnijeti tužbu.

Nakon što sam razmislio i konzultirao se s pravnicima, podnio sam kaznenu prijavu protiv službenice zbog uvrede na nacionalnoj osnovi lokalnom uredu Državnog odvjetništva Republike Makedonije jer se radilo o kaznenom djelu koje odvjetništvo treba goniti po službenoj dužnosti. Na moje iznenađenje, Državno odvjetništvo odbacilo je moju prijavu. Neslužbeno sam čuo kako oni ni protiv koga nisu podigli takvu tužbu. Ostala mi je mogućnost da sam pokrenem postupak privatnom tužbom. Nisam imao mnogo novca na raspolaganju, ali sam ipak nakon dogovora s obitelji i prijateljima podnio privatnu tužbu.

Nakon nekoliko mjeseci predmet je došao na sud. Postupak je vodio sudac s dugogodišnjim iskustvom koji je izjavio kako nikada u svojoj praksi nije imao ovakav slučaj. Dosuđena joj je uvjetna kazna zatvora... Za mene je bila dovoljna satisfakcija da ona, ali i svi drugi shvate kako su takve uvrede i omalovažavanja kažnjivi i da svatko tko bude izložen uvredama može i treba pokrenuti postupak protiv počinitelja. U međuvremenu me direktor Međuopćinskog centra za socijalnu skrb pozvao da povučem tužbu jer je “sramota za njihov centar”. Njegova su nastojanja prestala nakon što sam predložio da se ona javno ispriča zbog uvreda, a ona je to i njemu odbila. I s drugih strana dobivao sam ‘savjete’ da povučem tužbu. Ali, nisam mogao odustati jer nije bilo u pitanju samo da netko bude kažnjen zbog uvreda koje sam pretrpio, već i da se pošalje poruka da nitko u Makedoniji, a posebno državni

▲

* Muhamed Toči predsjednik je Humanitarnog i dobrotvornog društva Roma – Mesečina, Gostivar. Magistar je pravnih znanosti te su on i njegovi kolege uvijek spremni pomoći u ovakvim slučajevima.

I s drugih strana dobivao sam ‘savjete’ da povučem tužbu. Ali, nisam mogao odustati jer nije bilo u pitanju samo da netko bude kažnjen zbog uvreda koje sam pretrpio, već i da se pošalje poruka da nitko u Makedoniji, a posebno državni službenici, ne smiju vrijeđati i omalovažavati Roma ili bilo kojega građanina.

DOSSIER: Diskriminacija službenici, ne smiju vrijeđati i omalovažavati Roma ili bilo kojega građanina.

Bila je to i pouka Romima da ne šute i da ne prelaze preko vrijeđanja i kršenja svojih ljudskih prava, i to ne samo radi njih samih, već i radi njihovih obitelji, njihove zajednice, ali i radi zaštite ljudskih prava kao općeg načela.

POUKA ROMIMA Nakon nekoliko mjeseci predmet je došao na sud. Postupak je vodio sudac s dugogodišnjim iskustvom koji je izjavio kako nikada u svojoj praksi nije imao ovakav slučaj. Službenica je tvrdila je kako ne zna zašto je na sudu, kako me nikada nije vidjela i sl. Nakon čitanja tužbe rekla je da ništa od toga nije istina, a onda je briznula u plač. Svjedoci, uključujući njenoga kolegu s kojim sam tada razgovarao, potvrdili su moje tvrdnje iz tužbe i suđenje je završeno nakon prvog ročišta. Brzo sam dobio otpravak presude u kojoj je pisalo KRIVA JE. Dosuđena joj je uvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, a ako u tom vremenu počini bilo kakvo kazneno djelo, bit će upućena u zatvor na 3 godine. Također je određeno da mi plati troškove postupka, a ja sam suprotno savjetu od-

vjetnika, odbio zatražiti da plati i odštetu za duševne boli. Za mene je bila dovoljna satisfakcija da ona, ali i svi drugi shvate kako su takve uvrede i omalovažavanja kažnjivi i da svatko tko bude izložen uvredama može i treba pokrenuti postupak protiv počinitelja. Bila je to i pouka Romima da ne šute i da ne prelaze preko vrijeđanja i kršenja svojih ljudskih prava, i to ne samo radi njih samih, već i radi njihovih obitelji, njihove zajednice, ali i radi zaštite ljudskih prava kao općeg načela. Tako i samo tako možete ostati ponosan Rom! ✦

Dvostruka diskriminacija: Romkinje

NAŠLA SAM RAVNOPRAVNOST JER SAM TO I TRAŽILA Kada se cure približavaju punoljetnosti, razmišljaju što će familija i okolina reći ako se nisu udale. Od rođenja su im utuvili u glavu da se u tim godinama udaje, ako ne i ranije, i zbog toga se osjećaju staro. Ne razmišljaju što one žele, nego što drugi očekuju od njih. A treba im dat priliku da se izjasne što one žele. Ne može meni netko tek tako naći muža, ističe Albina Bogdan, upravna referentica iz Zagreba

Autorica: Barbara Matejčić*

ene su i prije i danas uvijek u istom položaju, što se mene tiče. Žena mora raditi, skrbiti za djecu, kuhati, peglati, čistiti i opet ne valja. Mora uvijek biti rob. Citat je to iz publikacije “Ispovijesti žena Romkinja”, koju je objavila Udruga žena Romkinja “Bolja budućnost”, a donosi dvadeset priča Romkinja, raznih godišta i iz različitih krajeva Hrvatske. Ono što ih spaja jest iskustvo siromaštva, slabe ili nikakve obrazovanosti, pa i često težak položaj ne samo unutar društva, nego i vlastite obitelji. Citat pripada Romkinji rođenoj 1958. u Makedoniji, odrasloj

u Zagrebu, koja je završila sedam razreda osnovne škola, morala prekinuti školovanje kako bi čuvala tek rođenog brata. Udala se s 18 godina, radila je, a muž joj je, kako je navela, “pio, tukao me, varao”. O petero djece se sama brinula, a uz to je imala posao i održavala kuću. “Kad bih mogla promijeniti nešto, promijenila bih da se ne udam tako mlada”, rekla je. Što o tom početnom citatu misli, pitali smo Albinu Bogdan, 33-godišnju Romkinju, koja je također rođena u Makedoniji te odrasla u Zagrebu. No tu sličnost staje. Albinu su roditelji podržavali, završila je frizersku školu te školu za upravnog referenta i zadovoljna je svojim životom. “Stvari se ipak mijenjaju, polako, ali ide nabolje, pogotovo u gradu. Većina cura

koje poznajem rade, kao što im u većini partneri pomažu u kućanstvu. Prije je bilo sve na ženama, ali ne samo u romskoj zajednici, nego svuda. Žene na cijelom svijetu više rade u kući”, kaže Albina.

TERET UDAJE Danas je ipak bolje što se tiče udaje jer cure čekaju punoljetnost, a prije bi se udavale s dvanaest, trinaest, četrnaest godina. Zarobljavale bi svoj život. Neka cura s dvadeset godina, to vam je kao s jabukama kad padnu sa stabla na tlo. Da li će je netko uzeti? Vi prvi ne biste jer je pala na zemlju. Tako vam je to i s curama. To su također citati iz “Ispovijesti žena Romkinja”. Pitamo Albinu da ih komentira. “Cura od dvadeset godina

DOSSIER: Diskriminacija se u našoj zajednici smatra starom, to je istina. Tako da kada se cure približavaju punoljetnosti, razmišljaju što će familija i okolina reći ako se nisu udale. Od rođenja su im utuvili u glavu da se u tim godinama udaje, ako ne i ranije, i zbog toga se osjećaju staro. Ne razmišljaju što one žele, nego što drugi očekuju od njih. A treba im dat priliku da se izjasne što one žele. Ne može meni netko tek tako naći muža. Da mi ga dovedu i onda da se mi uzmemo – ne ide to tako, iako u romskoj zajednici još uvijek ima dosta ugovorenih brakova. Ja ne bih pristala na to”, odgovara. Albina se udala za koga je htjela u 24. godini, nakon trogodišnje veze. Suprug joj je Rom, njezinima je to bilo važno, njoj je bilo svejedno, bilo joj je bitno da se vole, da u njemu ima podršku, da su ravnopravni i da sami donose odluke, a ne da im se netko miješa u živote. Ona se očito nije osjećala starom u dvadesetoj. “Naravno da nisam, to je tek početak

Zato bih prvo voljela da se poboljša informiranje: da se ide po naseljima i informira žene o onome što ih zanima. Jer, ako ih se zove na neki seminar, u hotel naprimjer, možda ih muževi neće pustiti i neće doći. života. S osamnaest djevojke još ništa nisu iskusile ni postigle, a već bi trebale ući u brak. To je prerano i kasnije im samo bude teže. Meni ništa nije falilo što sam se udala u 24., iako sam bila najstarija od unuka, a nisam prva ušla u brak. Možda je netko nešto pričao meni iza leđa, ali nisam smatrala da se moram žuriti. Nekim je curama teško ići protiv okoline, ali ne možemo utjecati na možebitne tračeve. Uvijek će netko tračati, ali to će kad-tad prestati. Treba misliti na sebe i ne obazirati se na to što drugi govore. Sigurno da je meni bilo lakše jer sam odrasla u gradu, a ne u romskom naselju. U gradu je više mogućnosti i manje ograničenja. No to je i stvar odgoja, kako usmjeravate djecu. Znam Romkinje, pogotovo u romskim naseljima, koje moraju raditi ono što im roditelji kažu, pa čak i ako im brane da idu u školu. Ja sam mojoj curici školu postavila kao cilj, a ona neka odluči što je to čime se želi baviti”, kaže. Albina ima kćer od osam godina i sina od četiri. Smatrajući da bi u odgoju trebalo jednako tretirati mušku i žensku djecu, ona svoju djecu odgaja bez ikakve razlike. Odrastala je prvo na Pantovčaku pa potom na Trnju. Nije bila okružena Romima, no ima brojnu familiju u Zagrebu. U elitnom naselju kao što je Pantovčak nije imala mnogo prijatelja, tek je poslije shvatila da su djeca zazirala od nje zbog toga što je Romkinja. Od jedanaeste do šesnaeste godine s roditeljima je živjela u Nizozemskoj i pohađala frizersku

školu. Ondje joj je bilo odlično, nitko je nije pitao koje je nacionalnosti niti imao ikakve predrasude i naučila je da su svi ljudi jednaki. Kada su se vratili, u Zagrebu je nastavila frizersku školu i bila među najboljim učenicama. Otkako je završila školu, radila je razne poslove: kao čistačica, frizerka, prodavačica, a sada radi u administraciji. “Želim zarađivati, a i dobro se osjećam kada nisam stalno doma, upoznajem ljude, učim”, kaže. Kada bi nešto mogla promijeniti za bolji položaj Romkinja, bilo bi to upravo zaposlenje i obrazovanje. “Puno Romkinja ne radi, nego stoje doma i čuvaju djecu, a to nije dobro ni za njih ni za brak. Jako je važno da su žene samostalne. S tim je povezano i to što još uvijek mnoge ne završe školu, a onda ne mogu ni naći posao. Zato bih prvo voljela da se poboljša informiranje: da se ide po naseljima i informira žene o onome što ih zanima. Jer, ako ih se zove na neki seminar, u hotel naprimjer, možda ih muževi neće pustiti i neće doći. Informirala bih ih i o zdravlju, o spolno prenosivim bolestima, o kontracepciji, jer mnoge ne znaju da imaju pravo na besplatnu kontracepciju, a ni što je to kontracepcija. Informirala bih ih o mogućnostima školovanja, o tečajevima raznih vještina tako da se osposobe za rad. Ali rijetko tko ide na teren”, objašnjava.

INFORMIRATI NA TERENU Željka Nikolić je pak odrasla u brojnoj obitelji u romskom naselju u Slavonskom Brodu. U kući nije bilo podjele na muške i ženske poslove, njezin otac i kuha i čisti, radi sve što treba, ali kaže da nisu bili takvi svi očevi u naselju. Njezin je otac radio kao čistač pa potom kao klesar, a mama je domaćica. Materijalno joj nije ništa nedostajalo u djetinjstvu i jako je zadovoljna odrastanjem, kaže da su je dobro odgojili i da je imala mnogo prijatelja. Otac joj je govorio da treba biti dobra u školi i završila je srednju kuharsku. Još od šesnaeste godine počela je volontirati pa je tako pomagala hendikepiranoj djeci i zlostavljanim ženama. “Nekima je čudno da besplatno radim, ali meni je volontiranje puno dalo. Naučila sam mnoge stvari, upoznala ljude, svuda bila i dobro se osjećam kada volontiram. Svima bih preporučila da volontiraju jer tako stječu znanje, pa ako nemaju posla, barem će nešto naučiti”, kaže Željka. Ima 22 godine i

Nekima je čudno da besplatno radim, ali meni je volontiranje puno dalo. Naučila sam mnoge stvari, upoznala ljude, svuda bila i dobro se osjećam kada volontiram. Svima bih preporučila da volontiraju jer tako stječu znanje, pa ako nemaju posla, barem će nešto naučiti.

prije koji mjesec se udala te preselila u naselje Capraške Poljane u Sisku. Četiri su godine ona i suprug hodali i malo im je već bilo dosta veze na daljinu, a malo ih je i rodbina požurivala. Njezine prijateljice udale su se i ranije, neke čak s petnaest, šesnaest godina. “Jak je pritisak na mlade cure da se udaju. Već nakon godinu dana veze nagovaraju ih na brak, pa i ako su mlade i nisu još spremne. Meni su već od punoljetnosti govorili da bih se trebala udati, ali nisam bila spremna i smatrala sam da imam vremena. Za udaju uvijek ima vremena”, kaže. Upravo je to ono što bi ona najviše htjela da se promijeni u životima mladih Romkinja, da se cure ne udaju tako mlade, već da prvo razmisle što žele. Isto tako, smeta joj diskriminacija Roma. “Nama je puno teže naći posao, i kada imamo znanja, iskustva i vještine. A ja volim biti samostalna i navikla sam raditi”, kaže. Radila je kao prodajna agentica te kao spremačica i čistačica. Kada je prošle godine tražila sezonski posao u kampu Lanterna u Poreču, odmah je u telefonskom razgovoru rekla da je Romkinja jer nije htjela da joj se dogodi da prevali cijeli put pa da je odbiju kada je vide. Ima iskustva s tim. No, razgovor je dobro prošao, rekli su joj da su već imali radnicu Romkinju i da je bila vrijedna. No ipak, kada je došla s još dvoje Roma, drugi radnici su ih gledali sa zazorom i nisu se htjeli družiti s njima. No zato je narednog ljeta sve bilo u redu jer su je prethodno upoznali i vidjeli kako radi. Kada bi imala prilike savjetovati mlade Romkinje, rekla bi im da “budu samostalne, stabilne, čvrste, da imaju stav, da ne daju da itko njima manipulira, ni muž ni dečko ni roditelji”. I da ne trče za brakom i djecom, već da završe školu i rade, jer bi se poslije mogle kajati. A što Željka misli o citatu kojim smo započeli tekst? “Svakako je teže ženama nego muškarcima, mi svašta trpimo i ugađamo svakome, a svejedno neki muževi to ne cijene. Ali, to je stvar između dvoje ljudi u braku. Ja sam našla ravnopravnost s mojim mužem jer sam to i tražila”, zaključuje. * Slobodna novinarka i urednica fokusirana na ljudska prava, autorica zapažene knjige Kako ste? (2016.) koja se bavi marginaliziranima u hrvatskom društvu. ✦

Provođenje Nacionalne strategije za uključivanje Roma

PROJEKTOM EU-a DO LOKALNIH AKCIJSKIH PLANOVA ZA PROVEDBU NACIONALNE STRATEGIJE

LOKALNI AKCIJSKI PLANOVI Autorica: Bibijana Papo

zrada općinskih, gradskih i županijskih akcijskih planova za uključivanje Roma jedna je od aktivnosti od posebnog značaja za provedbu mjera Strategije. Jedinice lokalne i područne samouprave u kojima romska nacionalna manjina ostvaruje pravo na izbor vijeća i predstavnika će na temelju Strategije i njoj pripadajućih akcijskih planova izraditi i donijeti lokalne i područne akcijske planove... Dio je ovo iz Nacionalne strategije za uključivanje Roma (NSUR), dokumenta koji je Vlada RH usvojila krajem 2012. godine, a čiju provedbu, kao i onu Akcijskog plana za provođenje NSUR-a, koordinira Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Četiri godine poslije, nalazimo se u situaciji u kojoj je tek nekoliko lokalnih i područnih samouprava, od njih četrdesetak koje imaju tu obvezu, izradilo i usvojilo akcijske planove za uključivanje Roma. Romsko nacionalno vijeće i Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć – Vukovar započeli su krajem 2015. provedbu projekta “Poticanje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma na lokalnoj i regionalnoj razini”. “Riječ je o projektu koji je započeo u studenome prošle godine i trajat će 15 mjeseci. Nacionalna strategija donesena je prije nekoliko godina i u njoj je jasno izrečena obveza lokalnih i regionalnih vlasti da donesu lokalne akcijske planove (LAP). Međutim, od 42 jedinice samo je njih četiri to i učinilo. Ovim projektom želimo promijeniti ovakvu situaciju i zato potičemo i pomažemo u procesu pripreme akcijskih planova u više samouprava”, pojasnio je David D. Orlović, koordinator projekta. Projektom se potiče dijalog i suradnja između lokalne i područne samouprave s jedne strane i lokalnih romskih zajednica s druge. Iz tog su razloga provedeni deseci sastanaka s predstavnicima općina, gradova i županija, relevantnih javnih institucija (vrtića, škola, zdravstvenih ustanova, centara za socijalnu skrb, zavoda za zapošljavanje), romskih vijeća i udruga. K tome je u srpnju u Slavonskom Brodu održan prvi sastanak Platforme za konzultacije i suradnju na kojem su se okupili najvažniji dionici u provedbi NSURa. Posebno se radi na jačanju kapaciteta romskih vijeća, predstavnika i udruga, koji su prošli treninge kako bi bili upoznati sa strukturom LAP-ova, naučili kako pregovarati s lokalnom samoupravom i postići

da se donese akcijski plan. Od romske se zajednice očekuje izrada popisa potreba romske zajednice i prioriteta, aktivno sudjelovanje u procesu izrade LAP-ova i jednako tako u kasnijim fazama, praćenje provedbe. Na treningu za jačanje kapaciteta sudjelovao je i predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda, Milan Mitrović: “Drago nam je što je naš grad odabran za sudjelovanje u ovom projektu. Vrsta aktivnosti kakve se provode od presudne su važnosti za organizacije civilnog društva te za vijeća nacionalnih manjina. Nadam se da će Grad Slavonski Brod usvojiti akcijski plan izrađen uz značajno sudjelovanje Roma, a po svemu sudeći, sada je pravo vrijeme za to. Ovaj je projekt dosad pridonio kvalitetnijoj suradnji između Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda i gradske uprave te ključnih javnih institucija s ovog područja.” Projektom “Poticanje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma na lokalnoj i regionalnoj razini” nastoji se pridonijeti rješavanju ovih pitanja, a provodi se na području Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Sisačko-moslavačke, Brodsko-posavske, Koprivničkokriževačke i Zagrebačke županije. Ukupna vrijednost projekta je 99.360,74 eura. Financira ga Europska unija iz programa IPA 2012, a sufinanciraju Ured za udruge Vlade RH i CZMVU kroz program PGF Hrvatska.

Nacionalna strategija za uključivanje Roma najvažniji je dokument kojim se naša država, kao i ostale države članice EU-a, opredijelila za politiku uključivanja Roma. Nažalost, sustav je zakazao te Vlada, koja je i usvojila ovu Strategiju, nije dovoljno snažno i jasno potaknula lokalne i područne samouprave na uključivanje u provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma. Tek kada se lokalne zajednice uključe u dovoljnoj mjeri u provedbu Strategije, možemo očekivati konkretna rješenja koja će rezultirati poboljšanjem situacije. Određene jedinice samouprave i ne znaju da su u obvezi, a kada to i saznaju, ili nisu sigurne kako izraditi akcijski plan ili nemaju dovoljno zaposlenika i drugih kapaciteta, koji bi se tome posvetili, a ponekad nema dovoljno ni političke volje. Vijeća i predstavnici romske nacionalne manjine, iako među njima ima vrlo pozitivnih primjera, ipak se u najvećem broju dosad nisu uključili u ove procese u dovoljnoj mjeri. S obzirom na to da novi Akcijski plan na državnoj razini još uvijek nije donesen, a stari je vrijedio do kraja 2015. godine, u situaciji smo da trenutno nema važećeg Akcijskog plana na državnoj razini. No, jedinice lokalne i područne samouprave ne trebaju čekati donošenje tog Akcijskog plana kako bi pripremile i donijele akcijski plan za područje svoje samouprave, što je na sastanku Platforme za konzultacije i suradnju u Slavonskom Brodu istaknuo Aleksa Đokić, pomoćnik ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. ✦

U FOKUSU: Političko predstavljanje Roma

Političko predstavljanje Roma

ČARDAK NI NA NEBU NI NA ZEMLJI Dosadašnji rezultati rada vijeća, predstavnika i koordinacija romske nacionalne manjine iznimno su skromni. Ni ono malo ovlasti i kapaciteta koje ta tijela imaju nisu iskorišteni. Taj sustav s više od 450 izabranih članova ni u četvrtom mandatu ne funkcionira kao jedna od ključnih sastavnica sustava političke participacije Roma u političkom i javnom životu. Vrijeme je za otvaranje široke javne rasprave o cijelom sustavu i potrebi da se on značajno promijeni jer četrnaest godina izbjegavanja rasprave o promjenama moglo bi dovesti do stava i manjinskih birača, ali i tijela vlasti da cijeli sustav ne ispunjava svoje funkcije i da ga treba ukinuti u potpunosti. Piše: David Dragoljub Orlović

ada je prije gotovo četrnaest godina, krajem 2002. godine Hrvatski sabor donio Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, politička participacija nacionalnih manjina dobila je poseban i specifičan sustav – vijeća i predstavnike. Sustav vijeća i predstavnika Republika Hrvatska je uspostavila s ciljem “unaprjeđivanja, očuvanja i zaštite položaja nacionalnih manjina u društvu” kao i “sudjelovanja u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima”. Četrnaest godina bilo je više nego dovoljno da se vidi funkcionira li taj sustav. Prvi izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina održani su 18. svibnja 2003. godine. Izbori bi se trebali provoditi kao i lokalni izbori treće nedjelje izborne godine, ali nakon prvih izbora ta je odredba pri donošenju odluka Vlade Republike Hrvatske ignorirana pa se čak dogodilo da su izbori 2011. godine održani usred ljeta (10. srpnja). Već četrnaest godina nemamo poseban zakon koji bi uredio sustav vijeća i predstavnika uključujući i njihove izbore. Izbori se provode po modelu koji većinu birača dovodi u situaciju da između više desetaka, pa ponekad i više od 100 kandidata bira svakog člana vijeća pojedinačno. Ideja je vjerojatno bila da se na što demokratskiji način bira svaki član svakog vijeća, ali kao i mnoge druge ideje, i ova je u praksi u najvećoj mjeri izmanipulirana i pretvorena u svoju suprotnost.

MANIPULIRANJE IZBORNIM MODELOM

Rješenje je uvođenje modela izbornih lista prema kojemu bi s liste kandidata svake pojedine udruge ili grupe građana u vijeće ulazilo onoliko kandidata koliko je srazmjerno glasova dobila pojedina lista. No, otpor uvođenju ovog modela pružaju monopolisti koji manipulacijom sadašnjim modelom osiguravaju dominantnu, a često i potpunu kontrolu nad pojedinim vijećima.

11,23 %, a 2015. godine 13,48 %. Riječ je o iznimno malom odazivu što iz ciklusa u ciklus izbora dovodi u pitanje legitimnost izabranih predstavničkih tijela i stoga vijeća i predstavnici teško dokazuju širinu svoga predstavničkog mandata. Na zadnjim izborima provedenima 31. svibnja 2015. godine romska nacionalna manjina imala je pravo izbora 29 vijeća i 13 predstavnika u 42 jedinice samouprave. Romi su od 42 izabrali 34 vijeća i predstavnika, od čega 9 vijeća i 3 predstavnika na razini županije, 10 vijeća i 2 predstavnika na razini grada i 7 vijeća i 3 predstavnika na razini općine. Posebno zabrinjava da ni u četvrtome redovnom izbornom ciklusu pripadnici romske nacionalne manjine nisu kandidirali preko svojih udruga i grupa građana kandidate u 8 samouprava što čini gotovo petinu ukupnog broja općina, gradova i županija u kojima imaju pravo birati romska vijeća i predstavnike.

NETRANSPARENTNO POSLOVANJE Temeljni dokument vijeća jest statut uz godišnji program rada, financijski plan i završni račun. Ustavni zakon nalaže da se oni objavljuju u službenom glasilu jedinice samouprave. U praksi su statuti vijeća u većem dijelu objavljeni, ali financijski planovi i završni računu nisu čak i ni u slučajevima kada se radi o vijećima koja jedinica samouprave financira godišnjim iznosima koji prelaze pola milijuna kuna. Vijeća i predstavnici najčešće nemaju ni svoje web stranice, a i u slučaju da ih imaju, na njima ne objavljuju navedene dokumente. Ova dominantna praksa gotovo u potpunosti onemogućava transparentnost rada i trošenja financijskih sredstava iz javnih izvora i čini se kako su nadležna tijela zaboravila na potrebu da se osigura transparentnost rada i poslovanja vijeća i predstavnika. Posebno to čudi u svjetlu

▲

Analiza rezultata izbora jasno pokazuje kako usprkos modelu u kojem birač zaokružuje pojedinačno svakoga kandidata u vrlo velikom broju slučajeva cijele ili

gotovo cijele liste kandidata jedne udruge bivaju izabrane, pa često imamo vijeća u kojima nema ni jedne osobe koja je bila kandidirana na listi neke druge udruge osim one koja je pobijedila. Postiže se to masovnim dijeljenjem “šalabahtera” s pomoću kojih članovi i simpatizeri pojedine udruge zaokružuju sve kandidate pojedine udruge i tada relativni pobjednik dobiva sva mjesta u vijeću koje se bira. Vidljivo je kako se ove metode manipulacije izborima iz izbora u izbore sve više koriste, s pogubnim posljedicama po ideju da vijeća nacionalnih manjina odražavaju raznolikost manjinske zajednice. I tada imamo “jednostranačke parlamente”. Rješenje je uvođenje modela izbornih lista prema kojemu bi s liste kandidata svake pojedine udruge ili grupe građana u vijeće ulazilo onoliko kandidata koliko je srazmjerno glasova dobila pojedina lista. No, otpor uvođenju ovog modela pružaju monopolisti koji manipulacijom sadašnjim modelom osiguraju većinsku, a često i potpunu kontrolu nad pojedinim vijećima. Prosječni odaziv birača u postocima u općinama, gradovima i županijama na manjinskim izborima bio je 2003. godine 13,29 %, 2007. godine 10,55 %, 2011. godine

U FOKUSU: Političko predstavljanje Roma

činjenice kako je doneseno više novih zakona i pravilnika usmjerenih na povećanje transparentnosti u radu udruga. Ni Registar neprofitnih organizacija koji vodi Ministarstvo financija ne prikuplja ni objavljuje podatke o financijskom poslovanju vijeća iako je riječ o neprofitnim pravnim osobama kako ih definira članak 25. Ustavnog zakona. Činjenica da ni nakon četrnaest godina nije uređeno pitanje pravne osobnosti predstavnika nacionalnih manjina može poslužiti kao lakmus-papir u kojoj se mjeri brine o funkcioniranju ovog sustava. Standardi za financiranje vijeća nisu utvrđeni, većina samouprava ne osigurava minimalna sredstva za rad vijeća i predstavnika, a dio samouprava ne osigurava nikakva sredstva ili ih formalno osigurava u proračunu, ali ih ne dodjeljuje vijećima i predstavnicima.

SUKOBI OKO NAGRADA ČLANOVIMA VIJEĆA

Treba upozoriti i na činjenicu kako najveći broj vijeća i predstavnika romske nacionalne manjine ni nakon četrnaest godina nije dobio odgovarajući poslovni prostor od svoje samouprave u kojemu bi vijeće radilo i imalo svoje sjedište. Raširena je i praksa da pojedina vijeća sjedište i prostor za rad imaju u kući predsjednika vijeća. Takav sukob interesa tolerira se većem broju predsjednika vijeća godinama, a kao posljedicu, pored ostalog, ima očitu privatizaciju vijeća i flagrantan sukob interesa. Pokušajmo zamisliti da neki predsjednik županijske skupštine godinama sjednice održava u svojoj kući. Rasprave o podjeli nagrada i naknada svojim članovima stvorilo je u zadnjih desetak godina brojne sukobe u vijećima. U uvjetima u kojima većina članova romskih vijeća čine osobe koje teško žive i najčešće su korisnici raznih oblika socijalne pomoći pitanje naknada i njihove podjele često je ona točka dnevnog reda o kojoj rasprava najduže traje. U praksi imamo otvorene sukobe i sudske tužbe nezadovoljnika raspodjelom, ali i bizarne primjere podjele sredstava naknade članovima vijeća bacanjem kocke i sl. Da ovo pitanje ima posebnu težinu govore i podaci kako značajan dio vijeća veći ili najveći dio sredstava kojima raspolažu koriste upravo za naknade svojim članovima što otvara i pitanje smisla ovakva sustava vijeća ako ona dominantno postanu ili su postala sama sebi smisao postojanja i izvor prihoda svojih članova. Ustavni zakon daje vijećima i predstavnicima minimalne ovlasti predlaganja općih akata i mjera za unapređenje položaja manjine, pravo “isticanja kandidata”, pravo da “budu obaviješteni” o pitanjima od interesa za manjinu koje raspravlja lokalno predstavničko tijelo i pravo “davanja mišljenja i prijedloga”

na radijske i TV programe vezano za manjinska pitanja. Kao što se može vidjeti, ni jedno od ovih “prava” zapravo ne daje mogućnosti vijećima i predstavnicima da značajnije utječu na zaštitu i unapređenje položaja pripadnika romske nacionalne manjine na svom području. Posebno je pitanje u kojoj mjeri su vijeća i predstavnici romske nacionalne manjine u četiri mandata koristili ova limitirana prava, kakve unutarnje kapacitete imaju da ih koriste i u kojoj mjeri su jedinice samouprave spremne uključiti vijeća i predstavnike u procese donošenja odluka.

REZULTATI ČETRNAEST GODINA RADA Vijeća i predstavnici također imaju pravo upozoriti na akt samouprave protivan Ustavu, Ustavnom zakonu ili drugome posebnom zakonu o pravima manjina Ministarstvo uprave i Savjet za nacionalne manjine, ali, nažalost, romska vijeća i predstavnici u posljednjih četrnaest godina nisu ni jednom koristili ovo pravo. Uzroci idu od nepoznavanja ovlasti vijeća i predstavnika, preko oportuniteta do straha od posljedica po položaj vijeća unutar jedinice samouprave ako vijeće zatraži zaštitu prava romske nacionalne manjine. Vijeća i predstavnici imaju i prava inicirati nadzor nad provođenjem Ustavnog zakona na području svog djelovanja kao i pravo da posredstvom Savjeta za nacionalne manjine zatraže od Vlade RH da provede nadzor, ali ni ova prava vijeća ili predstavnici romske nacionalne manjine od uspostave sustava vijeća i predstavnika nisu nikada koristili. Kao specifičan primjer u koliko se maloj mjeri romska vijeća i predstavnici koriste svojim pravima i dužnostima može poslužiti i činjenica da je od 42 samouprave u kojima bi trebalo donijeti lokalne akcijske planove (LAP) za

Kao specifičan primjer u koliko se maloj mjeri romska vijeća i predstavnici koriste svojim pravima i dužnostima može poslužiti i činjenica da je od 42 samouprave u kojima bi trebalo donijeti lokalne akcijske planove (LAP) za provođenje Nacionalne strategije za uključivanje Roma LAP-ovi su doneseni u samo četiri (4) samouprave, i to samo u jednom slučaju na prijedlog romskog vijeća ili predstavnika, a čak 30 vijeća i predstavnika djeluje već drugi mandat u samoupravama koje nisu donijele svoj LAP za provođenje Nacionalne strategije za Rome.

provođenje Nacionalne strategije za uključivanje Roma, LAP-ovi su doneseni u samo četiri (4) samouprave, i to samo u jednom slučaju na prijedlog romskog vijeća ili predstavnika, a čak 30 vijeća i predstavnika djeluje već drugi mandat u samoupravama koje nisu donijele svoj LAP za provođenje Nacionalne strategije za Rome. Programske aktivnosti vijeća i predstavnika Ustavni zakon spominje, ali ne uređuje, pa je dugogodišnja praksa dovela do vrlo različitog viđenja pojedinih vijeća i predstavnika što jest, a što nije njihova programska aktivnost. Stalni su sukobi i nesporazumi između vijeća i predstavnika na jednoj strani i udruga na drugoj jer se mnoga vijeća ponašaju kao udruge i provode programske aktivnosti udruga. Zbrku dodatno povećava činjenica da su predsjednici vijeća najčešće i predsjednici udruga. Među romskim vijećima česti su i sukobi nadležnosti pa smo svjedočili brojnim primjerima kada su županijska vijeća ignorirala činjenicu postojanja gradskih romskih vijeća na svom području i pokušavala, i još uvijek pokušavaju, prisvojiti i ovlasti gradskih vijeća tumačeći vrlo ekstenzivno svoj naziv županijskih vijeća. Ustavni zakon predviđa mogućnost osnivanja i koordinacija vijeća uključujući i mogućnost osnivanja tzv. nacionalne koordinacije koju osniva većina ukupnog broja županijskih vijeća nacionalne manjine. Vijeća romske nacionalne manjine pokušala su u nekoliko navrata osnovati tzv. nacionalnu koordinaciju, ali je samo jedan pokušaj uspio do razine da se tzv. nacionalna koordinacija osnuje i registrira. Nažalost, ni u tom slučaju takva koordinacija nije profunkcionirala. Kako ističu osnivači, glavni problem s kojim su se susretali bilo je nejedinstvo vijeća, ali i zabrinutost zastupnika romske nacionalne manjine da bi im tzv. nacionalna koordinacija predstavljala konkurenciju u pravu predstavljanja romske nacionalne manjine. Dosadašnji rezultati rada vijeća, predstavnika i koordinacija romske nacionalne manjine iznimno su skromni. Ni ono malo ovlasti i kapaciteta koje ta tijela imaju nisu iskorišteni. Taj sustav s više od 450 izabranih članova ni u četvrtom mandatu ne funkcionira kao jedna od ključnih sastavnica sustava političke participacije Roma u političkom i javnom životu. Vrijeme je za otvaranje široke javne rasprave o cijelom sustavu i potrebi da se on značajno promijeni jer četrnaest godina izbjegavanja rasprave o promjenama moglo bi dovesti do stava i manjinskih birača, ali i tijela vlasti da cijeli sustav ne ispunjava svoje funkcije i da ga treba ukinuti u potpunosti. U stvarnosti, sustav vijeća i predstavnika izgleda kao čardak ni ✦ na nebu ni na zemlji.

U FOKUSU: Političko predstavljanje Roma

INTERVJU: OSMAN BALIĆ, istaknuti romski politički aktivist iz Srbije

ROMSKI NAROD SE MORA MIJENJATI Mogu i režimi i vlade da se mijenjaju, ali politička kultura naroda teško je promjenjiva. Svi nacionali savjeti, ne samo romski, služe manipulaciji i postali su predmet manipulacije i potpunog dezavuiranja pojma manjinskih prava. Napravljena je jedna “fasadna demokracija” stvaranjem zakona i statusa, a s druge strane imamo političku svakodnevicu koja je i dalje na razini kriminala, korupcije i manipulacije, smatra istaknuti romski politički aktivist iz Srbije.

Razgovarao: David Dragoljub Orlović

❖ Prošlo je više od 25 godina od raspada Jugoslavije. Romska zajednica našla se u najmanje sedam država. Kako Vi vidite to razdoblje? Od 1990-ih do danas situacija je u Srbiji, što se tiče Roma, vrlo nekonzistentna. Ona ima obilježja manipulacija u kojima su Romi glavni akteri i sami se nude državi za manipuliranje u cilju stjecanja nekih osobnih koristi. ❖ Kakve su bile devedesete za Rome u Srbiji? Bile su teške, i za Rome i za druge građane Srbije. U odnosu na režim Slobodana Miloševića, Sait Balić i dio romskih vođa iz 1970-ih i 1980-ih odlučilo se za opoziciju okupljenu u Savezu reformskih snaga Srbije. Osnovana je i Socijaldemokratska partija Roma, ali je to bilo gušeno sa svih strana, posebno od samih Roma pripadnika i jurišnika režima koji su radili za svoje privilegije. Svi oni dobili su neke beneficije, položaje, diplome. Režimu su tada trebali režimski Romi. Velik dio Roma podržao je režim. Jovan Damjanović je govorio uime Roma i bio prvi Rom ministar u Vladi.

PODJELE I EGZODUS ❖ Govorite o podjeli na Rome, Egipćane i Aškalije? Da. Uza sva uvažavanja i Egipćana i Aškalija, ipak je to produkt političke trgovine. Sami smo se žrtvovali jer su neki Romi bili tada bliski režimu Slobodana Miloševića i odlično živjeli na Kosovu. Nama je ostalo to što sada imamo tri odvojene romske zajednice. To je neuspio politički trik, gdje je nama ostala uspomena o tijelu koje je sada razbijeno na tri dijela, a radi se o istome romskom narodu. Nakon rata 1999. godine Romi su, kao i Srbi i Crnogorci, najvećim dijelom protjerani s Kosova i Metohije. Od 120 tisuća Roma na Kosovu ih je ostalo sedam-osam tisuća. Oko deset tisuća je u Srbiji, više tisuća u Crnoj Gori, a svi ostali u trećim zemljama, uglavnom u Europi. U Prištini je ostalo pet-šest romskih obitelji. Ostalo je nešto Roma po selima, u Gračanici ih ima dosta. Imali smo jednog svećenika koji je glumio hodžu, Halđin Zulfi iz Prizrena, koji je sačuvao prizrensku romsku zajednicu. Oni nisu istjerani iz Prizrena, ali je on paktirao s Albancima, prištinski Romi nisu i oni su protjerani. Imali su 15 minuta da napuste svoje kuće.

Neka sto puta Romi griješe, neka biraju koga biraju, sami će snositi posljedice i to se i događa. I nema boljeg načina nego da narod sam uči, samo da se ukazuje na greške.

Radi se o tragediji romskog naroda, u vremenu kada se tragedija nije ni mogla izbjeći. Egzodus Roma s Kosova je strašan. Nisu mogli sve da nas pobiju tijekom Drugoga svjetskog rata. Nikada nitko ne radi 100 % neki svoj posao. Nikada nemaš 100 % provedeno etničko čišćenje. To nije uspjelo Nijemcima, a nije uspjelo ni na Kosovu. ❖ Sudjelovali ste u aktivnostima kojima je na izborima srušen režim Slobodana Miloševića, tzv. 5. oktobar. Na koji su način Romi sudjelovali u tom procesu? Moje sudjelovanje počelo je pozivom moje prijateljice Sonje Licht. Rekla je treba 200 tisuća Roma izvesti na izbore. Trebalo nam je da 4,2 milijuna birača iziđe na izbore da bi režim Slobodana Miloševića pao. Ja sam imao zadatak da izvedem 200 tisuća Roma na izbore. U to vrijeme obnovili smo društvo Rom i organizirano djelovali kroz nevladine organizacije. Mnogo smo na tome radili i dali svoj doprinos. I dobro smo mi to obavili. Miloševićev režim pao je 5. oktobra 2000. godine. Poslije 5. oktobra Miloševićev SPS se raspada. Romi naravno napuštaju SPS. Vita Mihajlović je dvije godine šutio. Onda polako svi prelaze u Demokratsku stranku koja je bila na vlasti. DS ih prima i onda opet “Jovo nanovo”, ono što su radili za SPS, sad rade za DS, kupuju se romski glasovi. Romi su uvijek uz vlast.

PROTIV MILOŠEVIĆEVA REŽIMA ❖ Čime ste se Vi bavili nakon demokratskih promjena u Srbiji? U razdoblju od 2000. do 2006. godine bio sam potpredsjednik gradske vlade Niša, a istovremeno i savjetnik ministra za

▲

❖ Na koji način pitanje Kosova utječe na položaj Roma? Položaj Roma u Srbiji bio je u velikoj mjeri vezan za pitanje Kosova. Najjača europska romska zajednica živjela je na Kosovu. Više od 120 tisuća Roma živjelo je ondje. Romska zajednica s Kosova u doba Jugoslavije bila je najhomogenija i najzdravija u smislu da su imali časopise, televiziju, najveći broj zaposlenih Roma i ekonomski su bili jaki. Imali su redakciju na romskom, dramske grupe, kazališne predstave, radioemisije. Šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća društveno-ekonomska pozicija Roma i Albanaca na Kosovu je bila slična. Ali putevi su nam se razdvojili. Albanci su vođeni nacionalizmom krenuli svojim putem. Romi su zadnjih 25 godina žrtva te kosovske priče i drame. Odcjepljenje Kosova već se naziralo pa je politika nu-

dila drugu viziju. Isticalo se kako Kosovo nikako ne može pripadati samo Albancima jer tu žive i Bošnjaci i Turci i Crnogorci i Srbi i Aškalije i Egipćani i Romi. Kako bi se pokazalo da je Kosovo multietničko i da nisu samo Albanci problem, a zapravo jesu bili najveći problem i jedini problem, neki su romski predstavnici prihvatili to cijepanje romskog tijela na tri dijela. Mi smo se žrtvovali zbog te političke manipulacije.

U FOKUSU: Političko predstavljanje Roma

Našim precima i našim potomcima dugujemo makar pokušaj da se kao narod mijenjamo i da generacijski ne budemo ovisnici. To je loše za Rome, ali to bode oči mnogim siromašnim ljudima i u Srbiji i u Hrvatskoj i u cijeloj Europi. Romi moraju prestati misliti kako je država ili vlast dužna brinuti se o Romima.

ljudska i manjinska prava. Djelovao sam i u Građanskom savezu. U međuvremenu se dogodilo ubojstvo premijera Đinđića. Vidio sam kako je veći broj kriminalaca u DS-u nego u SPS-u i 2006. godine sam se povukao. Preuzimam odgovornost za to što sam napravio 2000. – 2006. Formirano je stotinjak ozbiljnih nevladinih organizacija, donesen je zakon o pravima manjina i osnovani nacionalni savjeti nacionalnih manjina.

NUŽNOST POLITIČKOG SAZRIJEVANJA ❖ Spomenuli ste nacionalne savjete. Kako taj oblik predstavništva Roma u Srbiji funkcionira? Jeste li zadovoljni? Godine 2003. smo dobili Nacionalni savjet Roma. U međuvremenu su provedena četiri izborna ciklusa za članove Nacionalnog savjeta. Politička kultura zapravo je problem. Sve se promijenilo, mogu i režimi i vlade da se mijenjaju, ali politička kultura naroda teško je promjenjiva. Svi nacionali savjeti, ne samo romski, služe manipulaciji i postali su predmet manipulacije i potpunog dezavuiranja pojma manjinskih prava. Napravljena je jedna “fasadna demokracija” stvaranjem zakona i statusa, a s druge strane imamo političku svakodnevicu koja je i dalje na razini kriminala, korupcije i manipulacije. Svi nacionalni savjeti su se pokazali lošima. Sprema se novi zakon i to je jedan od uvjeta u procesu pridruživanja Srbije EU-u, ali nisam siguran hoće li doći do promjene te manjinske političke elite ni kod Roma ni kod drugih zato što je politička kultura nešto jako teško i ozbiljno i ona se ne mijenja. Ozbiljni ljudi više se ne bave politikom jer politika na Balkanu nije cool.

❖ Predstavlja li problem sam sustav izbora nacionalnog savjeta ili je to pitanje ljudi koji su birani u romski Nacionalni savjet? Pitanje je ljudi i zapravo to je pitanje političke zrelosti jednog naroda. Krivi su i birači. Ja sam se zalagao da se ne ide na elektorski sustav, nego da glasanje za Nacionalni savjet Roma bude kao i svako glasanje, dakle glasačke kutije, i skupljali smo tada tih 3000 potpisa. Ja sam inzistirao i napravio državi veliki trošak u nadi da se demokracija i odgovornost treniraju. Dakle, neka sto puta Romi griješe, neka biraju koga biraju, sami će snositi posljedice i to se i događa. I nema boljeg

načina nego da narod sam uči, samo da se ukazuje na greške. Nisu politički obrazovani niti je razina političke kulture kod Roma takva da oni mogu primijetiti što to nije dobro. Jer taj bijeg iz jednog paternalizma u kome se nalaze romske zajednice u većinu zemalja Balkana i ta promjena stanja u stanje političke i građanske odgovornosti – to traži proces i to je najbolje kada se prođe kroz vlastite greške. To političko sazrijevanje podrazumijeva i Vitu i nacionalne savjete i sve ovo kroz što prolazimo. Jer sve ono brže i sve po sustavu gotovih rješenja neće dati rezultate. Neće jer je kultura vrlo ozbiljna stvar. Sve je u kulturi i u sazrijevanju. ❖ Kakva je struktura Nacionalnog savjeta Roma? Pripadaju li svi ili apsolutna većina jednoj grupaciji ili su u Srbiji zastupljeni razni dijelovi romske zajednice? Članovi Nacionalnog savjeta dolaze iz 3-4 grupacije, ali svi imaju nešto zajedničko, svi su korumpirani. Vrlo brzo se posvađaju i vrlo brzo se pomire kad je novac u pitanju, tako da se radi zapravo o skupu sličnih ljudi po onoj izreci ‹›sličan se sličnom raduje››. ❖ Imaju li Romi u Srbiji, s obzirom na svoju brojnost, zastupnika u Narodnoj skupštini? Ne, nemaju. Nemaju zato što su sami građani, sami Romi, prodavali svoje glasove. Bilo je naravno pritisaka, ali kako drugi glasaju slobodno, tako su i Romi mogli glasati slobodno. Ne možemo reći kako Romi nisu informirani. Imamo internet, Facebook, emisije na romskom i druge oblike informiranja. Romi znaju što se događa i u Srbiji i u svijetu. Za to što su prodavali glasove neka snose odgovornost. Loše će biti jer račun za to plaćaju nedužne generacije koja dolaze. Anticiganizam na Balkanu je, zasad, benigan, ali ako se ekonomska situacija radikalizira u zemljama Balkana onda će taj reaktivni nacionalizam biti usmjeren prema Romima, k najslabijima. I to je opasno, tu može doći do otvorenih fizičkih sukoba.

ZNAČAJ ROMSKE INTELEKTUALNE ELITE ❖ Tko bi po Vašem mišljenju sada trebali biti zastupnici romskih interesa? Imamo mozaik dionika koji svi snose svoj dio odgovornosti. U tom sustavu

najveće značenje dao bih europskim institucijama i tu prije svega mislim na Europsku uniju kao centar moći i mjesto gdje se daju nove ideje i kreira politika. Imamo tu “Barossovu” politiku prema Romima i ona se primjenjuje. Važno je da tu imamo dovoljan broj ljudi, ne samo Roma nego svih onih ljudi koji govore uime Roma. To je težišna točka. Središte političke moći trebalo bi biti u Bruxellesu, ali središte intelektualne moći trebao bi biti taj novi Romski institut. Možda i Svjetska organizacija Roma nakon re-institucionalizacije sa zadržanim nekim tradicionalnim odnosima, ali sa sasvim novim sustavom vrijednosti, sukladno vremenu u kojem živimo i opasnostima s kojima se suočavamo jer se kontekst promijenio. Ta Svjetska organizacija trebala bi se fokusirati na zaštitu Roma jer nažalost anticiganizam može dobivati različite forme i može se ponovo raširiti. Vrlo je važna i mjesna samouprava u romskim mahalama. Nekada smo imali starješine naselja. Sada nemamo ništa i trebaju nam vijeća mahale koja bi brinula o dobrosusjedskim odnosima i kvaliteti života. Ali ono što je glavna linija fronte jesu romske nevladine organizacije. Bez jakih, po sistemu kože dalmatinera raspoređenih, tih malih centara reakcija, ideja i promjena nema ničega. Jer romski narod mora se mijenjati. Ako se sami ne promijenimo, promijenit će nas drugi. Govorim to jer ne možemo šutke prelaziti preko stilova života koji se zasnivaju na socijalnoj pomoći. Nije više Europa tako bogata da može nekome to plaćati. Našim precima i našim potomcima dugujemo makar pokušaj da se kao narod mijenjamo i da generacijski ne budemo ovisnici. To je loše za Rome, ali to bode oči mnogim siromašnim ljudima i u Srbiji i u Hrvatskoj i u cijeloj Europi. Romi moraju prestati misliti kako je država ili vlast dužna brinuti se o Romima, a Romi mogu ne raditi i pisati po Facebooku. To neće tako više moći. ❖ Koja je uloga mladih obrazovanih Roma u romskom pokretu? Mi smo prije petnaestak godina htjeli imati romsku elitu. Osigurali smo tisuće stipendija i mi je stvaramo. Svaka se elita treba malo distancirati od naroda, malo da bude u višim krugovima da bi više vidjela. Jer ako ostane u narodu, neće doći do promjena. Na kraju, promjene nikad ne provodi narod kolektivno, nego ih provode pojedinci. Romski intelektualci trebaju se vratiti u trenutku kada misle da mogu pomoći romskom narodu i neka pomognu jer sasvim će sigurno biti pojedinaca koji će provesti promjene, to je prirodan proces. I kako god, s obzirom na taj kontekst u kojem romski pokret živi, on ipak napreduje. ✦

KAKO ŽIVE ROMI

Sisačko-moslavačka županija

OČEKUJEMO DA VLADA PROBLEME ROMA UVRSTI U PRIORITETE Na području Siska i okolice Romi su, posebno oni u romskim naseljima, teško živjeli, bez struje, vode, bez minimuma komunalnog standarda, bez asfaltiranih cesta. Nekada nije bilo volje sa županijske, gradske ili općinskih razina pomoći u rješavanju egzistencijalnih romskih problema, no malo-pomalo situacija se mijenjala nabolje. Ipak i sada je puno više forme nego sadržaja i treba mnoga upornosti, volje i rada da bi se ostvarila elementarna prava koja su inače svima zagarantirana. A volje ima i to posebno među mladima, ali zato je potrebno da i država prestane držati “figu u džepu” i probleme Roma uvrsti među prioritete.

Autor: Antun Brađašević

d ukupno 16 975 osoba koje su se u Republici Hrvatskoj izjasnile Romima, u Sisačko-moslavačkoj županiji prema rezultatima Popisa stanovništva 2011. godine živi 1463 Roma iz čega proizlazi da je Sisačko-moslavačka županija četvrta po brojnosti Roma u RH. Na području Sisačko-moslavačke županije postoji pet većih romskih naselja, odnosno dijelova gradova koji su nastanjeni Romima, a to su Capraške poljane, Palanjek, dijelovi grada Kutina, a Romi u značajnijem broju žive i u Popovači i Novskoj.

LEGALIZACIJOM DO RAVNOPRAVNOSTI Romsko naselje Capraške poljane u Sisku najveće je takvo naselje u Županiji, a također je i najugroženije te ima najlošije uvjete života za svoje stanovnike. Na području Siska i okolice Romi su, posebno oni u romskim naseljima, teško živjeli, bez struje, vode, bez minimuma komunalnog standarda, bez asfaltiranih cesta. Naselje Capraške poljane ilegalno je sagrađeno na zemljištu u većinskom vlasništvu lokalne samouprave, bez urbanističkog

Mnogi su mišljenja kako romska vijeća, predstavnici i udruge na svim razinama trebaju pojačati svoju aktivnost, a posebno sada kada počinje djelovati nova Vlada Republike Hrvatske i kada se tek kreiraju planovi za sljedeće mandatno razdoblje i gdje romska pitanja moraju biti među prioritetima s obzirom na socijalnu situaciju u kojoj ti ljudi žive, pa i na njihovu brojnost. ram pohvaliti gradonačelnicu Siska i njenog zamjenika, ali i županijske strukture koje imaju razumijevanje za naše probleme i puno toga smo, posebno u zadnje vrijeme, učinili. Ja pomažem i Romima i neromima rješavati razne probleme pa sam često radnim danom dopodne barem sat-dva u tim gradskim i županijskim uredima. Već su navikli na mene i znaju da sam uporan pa im je najbolje da što prije riješimo problem jer nemam običaj odustati kad nešto treba odraditi.”

UPORNOST SE ISPLATI Tu njegovu upornost poznaju i drugi iz romske zajednice i potvrđuju da tako i treba i hvale njegov rad. Svima je zajednički problem to što još nema kanalizacije odnosno izgrađenog sustava vodoodvodnje pa se nadaju kako će to cijela županija riješiti uz pomoć sredstava EU-a kako se to radi drugdje u Hrvatskoj. Romi sa sisačkog područja zahvaljuju odgovornima u Zavodu za zapošljavanje na razumijevanju i angažiranju Roma u javnim radovima i ove sezone. Mnogi

▲

Izmišljaju se kojekakvi novi nazivi, strategije, nacionalne platforme i kako se već to naziva, a suština nije u formi već u sadržaju. Naša su prava definirana brojnim hrvatskim zakonima i mi imamo pravo na njihovo ostvarenje. Samo to treba realizirati i u tome je sva mudrost.

plana i komunalne infrastrukture. Prema podacima koje su u svojim istraživanjima objavile neke od romskih udruga, tu je prije nekoliko godina bilo 1720 stanovnika naselja. Nekada nije bilo volje sa županijske, gradske ili općinskih razina pomoći u rješavanju egzistencijalnih romskih problema, no malo-pomalo situacija se mijenjala nabolje. Za legalizaciju romskih stambenih objekata i okućnica u Capraškim poljanama pomoglo je darivanje 8 hektara državnog zemljišta od strane nadležnog ministarstva i moglo se krenuti u taj vrlo značajni projekt kojim romske obitelji postaju punopravni vlasnici svojih parcela i objekata i onda preuzimaju i obvezu skrbiti o tome kao ravnopravni građani Predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine Grada Siska Ranka Nikolića, koji je istovremeno i predsjednik Mjesnog odbora, zatekli smo u poslu. Vrijeme je kada je mnogo posla u polju, a i treba sve osigurati za zimu od ogrjeva do zimnice i ostalog. Mnogi Romi pokušavaju ponešto zaraditi skupljanjem žira u šumama ili pak pitomoga kestena. Suradnju s lokalnim vlastima Ranko komentira ovako: “Mo-

KAKO ŽIVE ROMI

Romi željeli bi dobiti stalni posao i nije istina kako oni ne žele raditi, što je dakako još jedan uvriježeni stereotip o njima. To potvrđuju i u Sisku gdje primjerice u romskom naselju Capraške poljane ima oko 140 obitelji. Doznajemo kako se u javnim radovima nisu mogli zaposliti oni protiv koji se vodi nekakav sudski postupak i koji imaju pravomoćne presude za počinjenje nekih kaznenih djela, a takvih nažalost ima, ali u vrlo malom broju. Kada je riječ o ostvarenju prava na zdravstvenu skrb, doznajemo kako u spomenutom romskom naselju ima osoba koje nisu to pravo regulirale, no i to je u fazi rješavanja, za četiri obitelji. Ukupno 177 učenika iz naselja redovno pohađa školu, a zahvaljujući gradskoj upravi Siska osiguran im je i prijevoz od kuće do škole i natrag što je dakako za pohvalu. Od ove godine nažalost nema pratnje za učenike kako je to bilo prije, ali nastojat će se i to riješiti, kaže nam Ranko. Taj posao praćenja romskih učenika u školskim autobusima obavljaju inače pomagači u nastavi.

KAKO POSTATI PRIORITET Prema mišljenju Stanoja Nikolića, predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine Sisačko-moslavačke županije, nažalost vijeća nacionalnih manjina, pa tako ni romsko vijeće, nemaju gotovo nikakav utjecaj na donošenje važnih razvojnih odluka na razini Sisačko-moslavačke županije. Zato što nemaju pravo glasa, predstavnici nacionalnih manjina i ne odlaze na sjednice Županijske skupštine premda za njih uredno dobivaju pozive. U zadnje vrijeme sve je veći broj mladih

Roma koji završavaju srednjoškolsko obrazovanje i zainteresirani su dati doprinos i u političkom i društvenom životu svoga kraja, no bar za sada u to nisu involvirani. Kada govorimo o aktivnostima romskih udruga, njihovi predstavnici se žale kako imaju problema zbog nedostatka financijskih sredstava, a nisu dovoljno stručno ni kadrovski kapacitirani da bi znali pisati i kandidirati projekte za natječaje EU-a. Mnogi su mišljenja kako romska vijeća, predstavnici i udruge na svim razinama trebaju pojačati aktivnost, a posebno sada kada djeluje nova Vlada Republike Hrvatske i kada se tek kreiraju planovi za sljedeće mandatno razdoblje i gdje romska pitanja moraju biti među prioritetima s obzirom na socijalnu situaciju u kojoj ti ljudi žive, pa i na njihovu brojnost. Kako nam je rekao predsjednik VRNM-a Sisačko-moslavačke županije Stanoje Nikolić, koji je ujedno i čelnik Udruge Romski kulturni centar u Sisku, od nove hrvatske vlade očekuje realizaciju strateškog dokumenta Nacionalna strategija za Rome do 2020. godine kako ne bi ostala “mrtvo slovo na papiru”, te kaže: “Izmišljavaju kojekakve nove nazive, strategije, nacionalne platforme i kako se već to naziva, a suština nije u formi već u sadržaju. Naša su prava definirana brojnim hrvatskim zakonima i mi imamo pravo na njihovo ostvarenje. Samo to treba realizirati i u tome je sva mudrost. Kod nas oko 30 djece pohađa predškolu, isto toliko ih ima u prvim razredima osnovnih škola. Imamo samo jednog pomoćnika u nastavi za romsku djecu, i to samo za prvi razred osnovne škole, a trebalo bi biti ih mnogo više. Tu smo napravili važan pomak i roditelji su sada motiviraniji da svoju djecu od najranije dobi uključe u obrazovni proces. Posebno veseli činjenica kako sve više djece završava i srednju školu. Naše najveće romsko naselje udaljeno je oko 5 km od grada i tražili smo posebnu dnevnu liniju gradskog prijevoza, no to do sada nije riješeno. Riješen je samo prijevoz za učenike. Oko 50 Roma smo ove godine uspjeli zaposliti u javnim radovima što smatram uspjehom s obzirom na okolnosti, ali vidite u Akcijskom planu za provođenje Nacionalne strategije piše

Romi i na sisačkom području zapravo gube mogućnosti ostvarivanja značajnije financijske pomoći iz fondova EU-a zbog nedostatnih kapaciteta svojih udruga i vijeća. I ovdje vidimo situaciju koja je vrlo slična i u brojnim drugim djelovima Republike Hrvatske u kojim Romi u većem broju žive. kako bi Romi trebali biti zapošljavani i u javnim institucijama, odnosno javnoj upravi, no od toga ništa, barem kod nas. Naše udruge pišu projekte za natječaje kojima se dodjeljuju sredstva, no nismo barem zasad previše u tome uspješni jer nemamo dovoljno iskustva i znanja pa u tom pogledu tražimo konkretnu pomoć. Dosad smo samo bili partneri, a nikada nositelji projekata.”

NEDOSTATNI KAPACITETI I iz tih riječi je vidljivo kako Romi i na sisačkom području zapravo gube mogućnosti ostvarivanja značajnije financijske pomoći iz fondova EU-a zbog nedostatnih kapaciteta svojih udruga i vijeća. I ovdje vidimo situaciju koja je vrlo slična i u brojnim drugim djelovima Republike Hrvatske u kojim Romi u većem broju žive. Romske udruge nemaju izgrađene kapacitete za provođenje značajnijih projektnih aktivnosti, a posebno je to veliki problem u uvjetima u kojima se sve više civilno društvo preusmjerava na provođenje projekata financiranih iz fondova EU-a. Romske udruge i vijeća i na ovom području ne surađuju dovoljno međusobno. Udruge se ne specijaliziraju za pojedina specifična pitanja i kao poslijedica toga, ali i drugih unutarnjih ograničenja nisu u mogućnosti nositi značajnije projekte te udruge, ali ni vijeća nisu u mogućnosti na odgovarajući način kvalitetno zagovarati potrebe i interese romske nacionalne manjine na svom području djelovanja. I na ovom je području primjetno to kako zbog svekolike gospodarske krize ni mladi Romi koji završe srednju školu ne uspijevaju naći zaposlenje pa ih to demotivira da pokušaju upisati više škole i fakultete, nego najčešće razmišljaju o odlasku iz Hrvatske. Zvučalo bi ironično kad bismo u tom kontekstu spomenuli činjenicu kako su nacionalne manjine u svakom demokratski uređenom društvu zapravo bogatstvo koje predstavlja važan socijalni kapital. Pojednostavljeno rečeno, ljudi su tu, samo im treba pružiti više šansi. Oni bi ostali, i školovali se, i radili i pridonosili široj zajednici, no s državne razine treba prestati “držati figu u džepu” i s riječi prijeći na djela, i to ne zbog međunarodne javnosti, Europske unije ili nekoga drugog, nego zbog nas samih. ✦

POLITIČKI ŽIVOT

INTERVJU: ĐORĐE LUKIĆ, član Vijeća romske nacionalne manjine Grada Siska

ŽIVIMO U KRAJU KOJI JE

SINONIM ZA NEZAPOSLENOST

I TEŽAK ŽIVOT

Život u sisačkoj regiji zbog opće ekonomske erozije težak je za mnoge građane, a za Rome posebno. No stalno se traže rješenja i bori za napredak. Vrlo je važno da su pomaci prisutni u obrazovanju jer je to ključno područje za napredak Roma. Važno bi bilo bolje osposobiti romske predstavnike za efikasniju komunikaciju s gradskim i regionalnim vlastima, ali i za povlačenje sredstava iz europskih fondova. A, saborski zastupnik romske nacionalne manjine trebao bi izbjegavati prazna obećanja te se više se usmjeriti na rješavanje konkretnih socijalnih problema romske populacije. Razgovarao: Antun Brađašević

❖ Kako žive Romi u Sisku i okolici sada u ovo vrijeme? Živi se u teškim okolnostima velike nezaposlenosti i teškoga socijalnog stanja za većinu ljudi iz naše romske zajednice. Željezara i Rafinerija zapošljavaju vrlo malo ljudi što je u usporedbi s nekadašnjim stanjem drastično smanjenje. Našim ljudima nerijetko je potrebna i dodatna pomoć i podrška. Naprimjer, kada trebate nekakav dokument iz državne uprave ili iz gradske ili županijske samouprave, mnogi ne znaju na koja vrata pokucati. Neki pripadnici naše zajednice u takvim slučajevima dižu ruke od nekih svojih prava, a neki probleme rješavaju tako da pokušavaju doći izravno do gradonačelnice ili župana. Pohvalio bih inicijative da se naši ljudi zaposle u javnim radovima. Neko će reći da je to malo ili gotovo ništa za nas Rome, ali ja mislim kako je to jako dobro, pogotovo sada kada dolazi zima i djeca su u školi pa je potrebna svaka kuna. Važno je i što u to vrijeme nisu na teret socijalnoj skrbi, a i zaposleni steknu neka iskustva i znanja, npr. rada s nekim strojevima i alatima, pa im to poslije dobro dođe. Velika većina nažalost ne radi ni u javnim radovima pa im ostaje da se sami snađu kako znaju i umiju, a živjeti u takvim uvjetima nije lako.

NAPREDAK JE U OBRAZOVANJU

Ja bih naše predstavnike zamolio da se posebno fokusiraju na rješavanje socijalnih pitanja te prije svega na pitanja obrazovanja. Siguran sam kako ima prostora da se tu mnogo više učini, ali ponavljam, ne treba ljude dovoditi u zabludu i obećavati nešto što nije moguće realizirati.

osnovnim školama. Ima nekih roditelja koji su sami kupili udžbenike, ali njima će biti refundiran taj iznos. To je jako dobra praksa i primjer da se može kad se hoće. Najvažnija nam je pomoć i podrška, posebno oko obrazovanja, i u tom smislu pozdravljam pomoć koju nam je uputio gradonačelnik Zagreba gospodin Milan Bandić osiguravši udžbenike.

VAŽNE SU PRAVE INFORMACIJE ❖ Što kažete o radu vaših romskih udruga? Nažalost romske udruge nemaju kapacitete za provođenje raznih projekata, posebno onih s pomoću kojih bi povukli sredstava iz Europske unije. Udruge nemaju stalne izvore prihoda za svoj rad i jedva se nakratko snalaze za sredstva. Važno je imati dobru komunikaciju i koordinaciju s Gradom i Županijom i raspolagati pravim informacija gdje je mogu javiti i gdje biti barem partneri u nekim projektima. Naše romske udruge trebaju se povezati s uspješnim udrugama iz drugih dijelova Hrvatske. Posebno je važno da udruge rade na čuvanju romske tradicije. Tu je naravno i problem naše romske nesloge pa svaki predsjednik udruge radi za sebe i vrlo malo se surađuje. Naravno, najviše su krivi oni koji su izabrani da

▲

❖ Što biste istakli kada govorimo o segmentu obrazovanja? Pa tu ima pomaka, a aktivirani su i pomoćnici u nastavi za romsku djecu što svakako podržavam. Važno je i korisno što se brine o tome kako djeca putuju do škole i natrag kući. To je roditeljima

vrlo važno i zbog sigurnosti u prometu. Pomoćnici u nastavi omogućuju bolju interakciju učitelja s djecom i obrnuto i tako se prevladava barijera nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika. Problem je to koji još uvijek značajno otežava ravnopravan start romskih učenika u osnovnim školama. Organiziran je i vrtić za djecu i to su gotovo svi shvatili kao obvezu, što je jako dobro. Dobro je i to što nema odvajanja romske od neromske djece. To poslije u osnovnoj školi ima velike pozitivne efekte jer se djeca već upoznaju i naviknu jedni na druge, postanu prijatelji, pa onda nema nikakvih većih problema u integraciji. Imamo jako malo obrazovane romske djece kada je riječ o srednjoj školi, a da o višim školama i fakultetima i ne govorimo. Moramo raditi na tome da to promijenimo nabolje. Napredak Roma je u obrazovanju. Da bi Romi dobili bolje obrazovanje treba im omogućiti i financijske potpore, npr. stipendije i slično, kako bi se rasteretili njihovi i onako skromni kućni budžeti. Tu bi naši aktualni romski predstavnici morali snažnije i odlučnije djelovati i mnogo više pojačati svoju aktivnost na svim razinama, od općina, gradova i županija sve do državnog vrha. Pohvaljujem činjenicu što su i naša romska djeca dobila besplatne udžbenike na početku ove školske godine u

POLITIČKI ŽIVOT

predvode i predstavljaju romski narod, a ne čine to jako dobro i rade najviše za sebe, a najmanje za nas. ❖ Kako ocjenjujete rad političkih zastupnika Roma? Ja sam uvjeren kako npr. našem saborskom zastupniku Veljku Kajtaziju nije lako zastupati našu romsku manjinu jer on zastupa još čak 11 manjina, i treba mu pomoći, no ne smije biti praznih obećanja za koja nije realno očekivati kako bi mogla biti ispunjena. Ja bih naše predstavnike zamolio da se posebno fokusiraju na rješavanje socijalnih pitanja te prije svega na pitanja obrazovanja. Siguran sam kako ima prostora da se tu mnogo više učini, ali ponavljam, ne treba ljude dovoditi u zabludu i obećavati nešto što nije moguće realizirati. Treba utjecati na promjenu zakonskih propisa u vezi automobila i ostvarivanja socijalnih naknada. To nije dobro definirano jer romske obitelji voze uglavnom vrlo malo vrijedne automobile koji su im prijeko potrebni npr. da bi odvezli starije ili djecu k liječniku, pogotovo ako žive dislocirano od grada. Zaista ne razumijem zašto je romski zastupnik glasao za zakon koji je većini Roma uskratio mogućnost vlasništva nad bilo kakvim automobilom. To su konkretni životni problemi koji ljude

Pohvalio bih inicijative da se naši ljudi zaposle u javnim radovima. Neko će reći da je to malo ili gotovo ništa za nas Rome, ali ja mislim kako je to jako dobro, pogotovo sada kada dolazi zima i djeca su u školi pa je potrebna svaka kuna. muče, a ne visoka politika. Nadam se da će sada nova hrvatska vlada imati više razumijevanja za nas Rome od prethodne. Zastupnik Kajtazi promijenio je stranu i podržao je novu hrvatsku Vladu te sada kao dio vladajuće koalicije može mnogo više učiniti za poboljšanje položaja Roma. Mi od njega to očekujemo i kroz to koliko se konkretno poboljšao položaj Roma ocjenjivat ćemo njegovo zastupanje Roma u Saboru.

PROTIV PRAZNIH OBEĆANJA ❖ Jeste li zadovoljni zastupljenošću Roma u političkom životu Grada i Županije? Nažalost nismo dovoljno upoznati s radom naših izabranih vijeća. O tome nema informacija u javnosti osim u slučaju kada

mediji izvještavaju o nekim skandalima. Naši predstavnici se, uvjeren sam, trude i u gradskoj i županijskoj upravi nešto izboriti. Koliko u tome uspijevaju ovisi o najmanje dvije stvari. Jedna je njihova osposobljenost i motiviranost da se bore za cijelu romsku zajednicu na području grada Siska i Županije, a druga je dobra volja, ali i financijska mogućnost Grada i Županije da prihvate njihove prijedloge i podrže ih prije svega financijski. Tu je jako važno precizno definirati i argumentirati zahtjev s romske strane i ne tražiti previše, npr. ono što nije ostvarivo odnosno ono za što nema dovoljno novca. Proračunskog novca je malo i umijeće je nešto i dobiti, npr. za komunalnu infrastrukturu i slično. Ja bih recimo pohvalio odnos zdravstvenih institucija prema Romima. Kada dođete k liječniku tretirani ste na korektan način, a to znači ravnopravno sa svim ostalim ljudima. Naši ljudi u 99 % slučajeva imaju zdravstvene iskaznice i ostvaruju prava na zdravstvenu skrb. Nekada nije bilo tako. Ipak ljudi obolijevaju zbog neimaštine, slaboga životnog standarda, loših uvjeta stanovanja i općenito teškog života. Tu se mora pomoći kroz djelovanje države, Županije i Grada kao i kroz konkretne projekte da svima bude bolji standard. ✦

INTERVJU: MILE NIKOLIĆ, predsjednik Zajednice Roma Sisačko-moslavačke županije

SAMO NAS OBRAZOVANJE MOŽE SPASITI OD ZAČARANOG KRUGA SIROMAŠTVA Moram biti kritičan i pomalo sarkastičan pa reći kako nažalost većina naših romskih tzv. “lidera”, ali ne samo oni, imaju taj “papagajski sindrom” pa kažu kako su Romi pretežno neobrazovani, kako nemamo dobru kulturu stanovanja i živimo u neadekvatnim uvjetima, i sve se svodi na to kako nemamo primanja, nemamo ovo, nemamo ono. U tom nabrajanju izgubi se iz vida činjenica što je od svega toga najvažnije za nas Rome. Uvjeren sam kako je to prije svega obrazovanje. Upućujem stoga kritiku što zadnjih godina po tom pitanju gotovo da i nije bilo nikakvih većih pomaka što ide na dušu i najvišim romskim liderima koji nas zastupaju na najvišoj državnoj razini.

Razgovarao: Antun Brađašević

❖ Na koji ste se način angažirali na pitanjima Roma na Vašem, sisačkom području? Doselio sam se iz Novog Sada 2009. godine i u zadnjih 4-5 godina primjećujem kako ovdje nije nešto u redu što se tiče samog vodstva Roma, a naši ljudi ne

ostvaruju ni dovoljno pomoći u pravnom, ekonomskom i drugom smislu, a pritom postoji mogućnost promjene na bolje. Prije dvije godine pristupio sam Romskome nacionalnom vijeću. Po meni, tu su ljudi koji najbolje razumiju i najviše znače za našu romsku populaciju. Posebno mi se svidjelo to što tu postoje eksperti za pripremu i provedbu projekata EU-a,

za opće, ali i akademsko obrazovanje mladih kao i cjeloživotno obrazovanje, za pitanja zapošljavanja i socijalnog

POLITIČKI ŽIVOT

Znam koliko je važno imati krovnu udrugu i koliko je prilika romska zajednica propustila zadnjih godina i desetljeća jer, za razliku od drugih nacionalnih manjina, nije imala jednu takvu krovnu udrugu do prije četiri godine. poduzetništva, za pitanja primjene zakona i strategija od socijalne politike do stanovanja, zdravstva, ali i pitanja kulture, jezika i dr. Naglašavam to jer znam koliko je važno imati takvu krovnu udrugu i koliko je prilika romska zajednica propustila zadnjih godina i desetljeća jer, za razliku od drugih nacionalnih manjina, nije imala jednu takvu udrugu do prije četiri godine.

“PAPAGAJSKI” SINDROM ROMSKIH LIDERA ❖ Koji su, po Vama, glavni problemi Roma u Sisačko-moslavačkoj županiji ,ali i šire u hrvatskom društvu? Vidite, moram biti kritičan i pomalo sarkastičan pa reći kako nažalost većina naših romskih tzv. “lidera”, ali ne samo oni, imaju taj “papagajski sindrom” pa kažu kako su Romi pretežno neobrazovani, kako nemamo dobru kulturu stanovanja i živimo u neadekvatnim uvjetima, i sve se svodi na to kako nemamo primanja, nemamo ovo, nemamo ono. U tom nabrajanju izgubi se iz vida činjenica što je od svega toga najvažnije za nas Rome. Uvjeren sam kako je to prije svega obrazovanje. Upućujem stoga kritiku što zadnjih godina po tom pitanju gotovo da i nije bilo nikakvih većih pomaka što ide na dušu i najvišim romskim liderima koji nas zastupaju na najvišoj državnoj razini. Posebno sam nezadovoljan što se kuća obrazovanja počela graditi od krova, a ne od temelja. Neki ljudi se samo hvale zbog romskih kolegija na Filozofskom fakultetu, a mi u cijeloj Hrvatskoj na svim fakultetima trenutno nemamo 20 Roma studenata i ni jednoga jedinog, koliko znam, na tom Filozofskom fakultetu. Uloženo je jako mnogo novca za nešto što izgleda nije za Rome umjesto da se uloži novac u to da sva romska djeca dobiju udžbenike, besplatan prijevoz do škola i stipendije pa da završe osnovne i srednje škole, a kada iz završe, onda će biti i studenata Roma.

Uloženo je jako mnogo novca za nešto što izgleda nije za Rome umjesto da se uloži novac u to da sva romska djeca dobiju udžbenike, besplatan prijevoz do škola i stipendije pa da završe osnovne i srednje škole, a kada iz završe, onda će biti i studenata Roma.

Mali su pomaci i kada je riječ o stanovanju i možda eto nešto značajnije kada je riječ o kulturi, a tu posebno mislim na obilježavanje Svjetskog dana Roma i odavanje počasti Romima ubijenima u Jasenovcu. Zamjerku imam i po pitanju jezika. Mislim kako tu ništa nije urađeno. Ima tu samo reklamiranja na televiziji, a suštinski se radi malo ili ništa za Rome kada je riječ o onome što je nama prijeko potrebno za život i opstanak.

PODRŠKA ROMSKE ZAJEDNICE ❖ Kako ocjenjujete provedbu državnih strategija koje imaju za cilj bolje uključiti Rome u cjelokupni društveni život u RH ovih zadnjih godina? Od Akcijskog plana za provođenje Nacionalne strategije u prve tri godine provođenja nije bilo gotovo ništa. Mnogo se obećavalo, a malo napravilo. Poseban je problem što za neka područja i ne znamo koliko je to malo jer neka tijela odbijaju voditi evidencije o Romima. Ipak, nadam se kako bi od ove godine ipak moglo biti pomaka, pogotovo sada kada se formira nova hrvatska Vlada. Imam dojam kako bi gospodin Plenković mogao imati sluha za nas jer ima širinu pogleda i odlično je informiran s najviše međunarodne razine. Ipak treba i jača podrška iz same romske zajednice, od romskih predstavnika koji bi

Mislim kako saborski zastupnik Veljko Kajtazi tu sam ne može učiniti ništa ako nema jaku podršku svih nas iz romske zajednice. I pritom mislim na sve dijelove romske zajednice, a ne samo one koji su njegovi birači jer je veliki broj Roma glasao ili za druge kandidate ili za stranke na općim listama. morali pomoći novoj Vladi s Plenkovićem na čelu, posebno pri utvrđivanju prioriteta. Mislim kako saborski zastupnik Veljko Kajtazi tu sam ne može učiniti ništa ako nema jaku podršku svih nas iz romske zajednice. I pritom mislim na sve dijelove romske zajednice, a ne samo one koji su njegovi birači jer je veliki broj Roma glasao ili za druge kandidate ili za stranke na općim listama. ❖ Ima li segregacije prema Romima u Sisku i ovoj Županiji? Malo je primjera izravne diskriminacije i ona je obično neizravna, ali i mi Romi ne smijemo biti paranoični, pa sve što nam se dogodi ne trebamo shvaćati kao nacionalnu ili rasnu netrpeljivost. Osobno sam doživio primjer kada me nisu primili u Topuskom za predavača u srednjoj ugostiteljskoj školi premda sam i više nego

udovoljavao uvjetima natječaja. S mojih 20 godina staža i višom menadžerskom školom te iskustvom u vođenju nekih velikih ugostiteljskih objekata, ja im nisam bio dovoljno dobar, a tražili su čak osobu i bez iskustva. Od našega tadašnjeg romskog zastupnika gospodina Memedija tražio sam i dobio preporuku vezanu uz to da sam Rom te bih eventualno po toj osnovi mogao imati i prednost. Na kraju su poništili taj natječaj. Ja sam iz toga izvukao svoj zaključak kako je to bilo baš zbog mene, ali eto, možda je to samo moja subjektivna procjena.

Nemamo obrazovanja zato što nemamo novaca. Nemamo novaca zato što nemamo obrazovanje. Znači da smo u svojevrsnom začaranom krugu. Ako nađemo iz njega izlaz, spašeni smo, a izlaz je u tome da se obrazujemo i tu posebno mislim na naše mlade. ❖ Što mislite o eventualnoj asimilaciji Roma u Hrvatskoj i problemu depopulacije? Moje je mišljenje da ih, umjesto ovih 17 tisuća koliko se navodi da ima Roma u Hrvatsko, ima barem tri puta više. Oni se ne izjašnjavaju kao Romi zbog predrasuda. Kada govorite o depopulaciji, dopustite opet možda malo sarkazma. Mi smo Romi nomadski narod koji duže živi ondje gdje mu je bolje. Sadašnje politike u Hrvatskoj jesu takve da ne ulijevaju ljudima povjerenje, posebno u gospodarskom i socijalnom pogledu. Ne možemo mi svi biti u Zagrebu ili Njemačkoj. Snalazimo se i borimo kroz život za svoje obitelji, djecu i to je stalni proces. Od nove hrvatske vlade očekujemo neki pomak. Pripremit ćemo se mi za nadolazeće lokalne izbore da ostvarimo bolje pozicije. ❖ Za kraj, Vaša poruka Romima, ali i predstavnicima većinskog i ostalih naroda. Moj pokojni ujak Trifun Dimić, književnik, pokretač i rukovodilac kulturnih akcija Roma, bio je posvećen kulturnoj afirmaciji i emancipaciji Roma u AP Vojvodini, te je pokrenuo i inicijativu za osnivanje pokrajinskog Društva za književnost i jezik Roma, a 1996. godine, uz njegov angažman, formirana je Matica romska. On bi znao reći kako mi Romi nemamo obrazovanja zato što nemamo novaca. Nemamo novaca zato što nemamo obrazovanje. Znači da smo u svojevrsnom začaranom krugu. Ako nađemo iz njega izlaz, spašeni smo, a izlaz je u tome da se obrazujemo i tu posebno mislim na naše mlade. To bi bila moja poruka i tema za promišljanje svima nama. ✦

OSTVARIVANJE PRAVA ROMA

Ured pučke pravobraniteljice:

Kontakti Ureda pučke pravobraniteljice:

KAKO PRIJAVITI DISKRIMINACIJU

e-mail: info@ombudsman.hr ZAGREB Trg hrvatskih velikana 6 01 4851 855

U našem se radu dosad pokazalo kako, nažalost, pripadnici romske nacionalne manjine vrlo rijetko prijavljuju diskriminaciju, zasigurno znatno rjeđe nego je doživljavaju. No, u 2016. godini primijetili smo pozitivan pomak i sve veću spremnost na prijavljivanje problema ove vrste. Naime, sve više osoba javlja nam se putem antidiskriminacijske telefonske linije, gdje dobiju besplatan savjet i uputu što učiniti, a kada se ispostavi da opisana situacija zapravo nije diskriminacija, pružimo im informacije kome drugome se trebaju obratiti. Autorica: Nikolina Patalen, savjetnica pučke pravobraniteljice za zaštitu ljudskih prava

este li diskriminirani? Smatrate li da niste dobili posao, niste mogli ostvariti socijalna prava ili da službenici u državnim institucijama prema vama postupaju drukčije nego prema ostalima, a sve samo zato što ste Rom ili Romkinja? Ako ste doživjeli ove ili slične situacije, ne biste to trebali zanemariti i samo se nadati da će drugi put biti bolje. U ovakvim se situacijama za pomoć možete obratiti Uredu pučke pravobraniteljice. Naš Ured je neovisna institucija zadužena za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. Također, središnje smo tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije, a jedna od naših zadaća je primanje pritužbi građana i građanki i provođenje ispitnog postupka, u kojemu se utvrđuje sumnja na diskriminaciju i poduzimaju koraci potrebni da se žrtva zaštiti. Osim što postupamo po pojedinačnim pritužbama, kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije prikupljamo i informacije o njezinim pojavama, kako bismo u godišnjem Izvješću s njima mogli upoznati Hrvatski sabor, o tome

Ured je neovisna institucija zadužena za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. Također, središnje smo tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije, a jedna od naših zadaća je primanje pritužbi građana i građanki i provođenje ispitnog postupka, u kojemu se utvrđuje sumnja na diskriminaciju i poduzimaju koraci potrebni da se žrtva zaštiti.

obavijestiti javnost na prikladne načine, ali i predlagati Vladi korake koje je potrebno poduzeti kako bi se dokinula diskriminacija određenih društvenih grupa. Tako svake godine posebno poglavlje u Izvješću posvećujemo problemima romske nacionalne manjine koje uočimo u pritužbama ili ih prikupimo istraživanjem, uz koje objavimo i preporuke za njihovo rješavanje. Zato, kada se pritužite pučkoj pravobraniteljici, osim što možete dobiti pomoć u Vašem konkretnom slučaju, možete i utjecati na to da se uoče i riješe širi problemi, s kojima se susreće veći broj ljudi, te tako neposredno pomoći i drugima koji se nalaze u sličnoj ili istoj situaciji kao i Vi.

KAKO SE ŽALITI NA DISKRIMINACIJU Pritužbu nam možete poslati poštom ili e-poštom, a možete i osobno doći na razgovor u jedan od Ureda (Zagreb, Rijeka, Osijek ili Split) te na licu mjesta ispričati što se dogodilo. U svakom slučaju, dobit ćete savjet o idućim koracima. Možete nam se obratiti i pozivom u Ured, a uspostavili smo i posebnu antidiskriminacijsku telefonsku liniju, jedinu u Hrvatskoj specijaliziranu za ovaj problem, na kojoj možete dobiti informacije o tome što učiniti ako ste doživjeli diskriminaciju, kako podnijeti pritužbu pučkoj pravobraniteljici

OSIJEK Hrvatske Republike 19 (prvi kat) 031 628 054 RIJEKA Korzo 2a/I 051 563 786 i

SPLIT Mažuranićevo šetalište 8a (ulaz iz Tolstojeve) 021 682 981

što ona može poduzeti. Ako se netko, nakon što iznese svoj slučaj, iz straha od posljedica dvoumi želi li da se uopće pokrene postupak, to može navesti, jer u tom slučaju može ostati anoniman, pa će njegov identitet biti zaštićen.

ŠTO JE DISKRIMINACIJA I NA ŠTO SE MOŽETE ŽALITI Iako se riječ diskriminacija često spominje u javnosti i u svakodnevnim razgovorima, treba znati da se, zakonski gledano, tako ne može nazvati svako postupanje koje je za vas nepovoljno, već samo oni slučajevi u kojima je do toga došlo zbog neke Vaše karakteristike. Zakon koji propisuje koje su to karakteristike (ili osnove, kako se nazivaju u ovom Zakonu) i zabranjuje diskriminaciju zove se Zakon o suzbijanju diskriminacije. Na snazi je od 2009. godine i u njemu je navedeno ukupno 17 diskriminacijskih osnova (karakteristika), među kojima su također i rasa, boja kože, etnička pripadnost i nacionalno podrijetlo. Drugim riječima, nitko ne smije

OSTVARIVANJE PRAVA ROMA

Pritužbu nam možete poslati poštom ili e-poštom, a možete i osobno doći na razgovor u jedan od Ureda (Zagreb, Rijeka, Osijek ili Split) te na licu mjesta ispričati što se dogodilo. U svakom slučaju, dobit ćete savjet o idućim koracima. Možete nam se obratiti i pozivom u Ured, a uspostavili smo i posebnu antidiskriminacijsku telefonsku liniju. prema Vama postupati drukčije, odnosno nepovoljno u odnosu na druge zbog toga što ste Rom ili Romkinja, niti to smije biti razlog zbog kojeg niste ostvarili neko pravo. To se zove ‘izravna diskriminacija’ i zabranjeno je Zakonom o suzbijanju diskriminacije.

Ovaj oblik u Zakonu se zove ‘poticanje na diskriminaciju’. Jednako tako, diskriminacija je i propuštanje takozvane razumne prilagodbe osobama s invaliditetom, odnosno neprilagođavanje javnog prostora ili radnog mjesta, zbog čega osobe s invaliditetom ne mogu ravnopravno sudjelovati u javnom ili društvenom životu. Posljednji oblik naziva se segregacija, a znači sustavno razdvajanje osoba po nekoj osnovi, kao što je praksa odvajanja romske djece u posebne razrede.

KOJI SU OBLICI DISKRIMINACIJE

ŠTO MOŽE PUČKA PRAVOBRANITELJICA

No osim izravne, zabranjeni su i drugi oblici diskriminacije, a to su neizravna diskriminacija, uznemiravanje, spolno uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju, propuštanje razumne prilagodbe osobama s invaliditetom i segregacija. Neizravnu diskriminaciju može predstavljati neko postupanje ili propis koji se čine kao da su jednaki za sve, no u stvarnom životu pojedince ili grupu ipak dovode u nepovoljniji položaj od drugih, pri čemu je vidljivo da je to zato što imaju neku od karakteristika koje Zakon navodi kao osnove. Naprimjer, neizravna diskriminacija bila bi kada bi neki poslodavac za posao koji ne uključuje rad na računalu tražio da svi kandidati dostave prijavu napisanu na računalu. Budući da mnoge osobe nemaju računalo jer si ga ne mogu priuštiti, a mnogi se njime i ne znaju koristiti, ovakav zahtjev neizravno diskriminira sve one koji su lošijega imovnog stanja ili koji nisu obrazovani za korištenje računalom.

Pučka pravobraniteljica nakon Vaše pritužbe može dati mišljenje, preporuku, prijedlog i upozorenje svakome tko je počinio diskriminaciju, odnosno i drugim fizičkim osobama i privatnim tvrtkama ili tvrtkama u vlasništvu države te bilo kojem državnom tijelu, županiji, gradu ili općini. Diskriminacija je zabranjena svima. Za obraćanje pučkoj pravobraniteljici nije potrebna pomoć odvjetnika ili bilo kakve vrste zastupnika, već svatko tko smatra da je diskriminiran to može učiniti sam, davanjem informacija o svom problemu. Kako se ljudi često boje prijaviti diskriminaciju, iz mnogo razloga, ali često zbog toga što se boje financijskih troškova koje prijava može imati, vrlo je važno istaknuti kako je postupak kod pučke pravobraniteljice potpuno besplatan. Ukratko, za osobu koja našem Uredu prijavi diskriminaciju nema nikakvih troškova. Iako pučka pravobraniteljica ne može zastupati osobe na sudu kao što to mogu odvjetnice i odvjetnici, kada se netko odluči pokrenuti sudski postupak zbog diskriminacije, može nas o tome obavijestiti. U postupcima za koje procijenimo da su posebno značajni i da sudska odluka može imati široki utjecaj i popraviti položaj većeg broja ljudi, možemo se uključiti u sudski postupak na strani diskriminirane osobe. Ova mogućnost zove se ‘umješač’, a 2011. godine na poziv jedne nevladine organizacije, pučka pravobraniteljica ‘umiješala’ se u sudski postupak pokre-

ŠTO JE TO POTICANJE NA DISKRIMINACIJU Uznemiravanje je još jedan oblik diskriminacije, a tako se mogu nazvati one situacije koje su za osobu ponižavajuće ili uvredljive ili u kojima osjeća strah, zbog toga što pripada određenoj grupi, kao što su situacije u kojima se nekoga naziva pogrdnim imenima i vrijeđa zato što pripada romskoj nacionalnoj manjini. Spolno uznemiravanje također je oblik diskriminacije kojim se naziva ponižavajuće i uvredljivo ponašanje koje narušava dostojanstvo osobe, a spolne je naravi, kao što su neželjeni dodiri. Nadalje, osoba koja diskriminira nije samo ona koja će, naprimjer, nekome reći da ne može ući u kafić jer je Rom ili Romkinja, već je to i vlasnik kafića koji je uputio osoblje da tako postupa prema Romkinjama i Romima.

Za obraćanje pučkoj pravobraniteljici nije potrebna pomoć odvjetnika ili bilo kakve vrste zastupnika, već svatko tko smatra da je diskriminiran to može učiniti sam, davanjem informacija o svom problemu.

nut zbog diskriminacije dviju djevojaka, pripadnica romske nacionalne manjine. Budući da zbog svoga etničkog podrijetla nisu uspjele pronaći mjesto za obavljanje obvezne prakse u sklopu srednje škole, sud je odlučio kako se radi o diskriminaciji te im dosudio odštetu. Dodatno, pučka pravobraniteljica može pokrenuti samostalnu tužbu pred sudom ako se radi o zaštiti interesa neke šire skupine (kao što su recimo Romi), no za takav postupak svakako bi nam trebala pomoć romske zajednice u prikupljanju informacija, odnosno što veći broj prijava diskriminacije Romkinja i Roma.

U našem se radu do sada pokazalo kako, nažalost, pripadnici romske nacionalne manjine vrlo rijetko prijavljuju diskriminaciju, zasigurno znatno rjeđe nego je doživljavaju.

ŠTO MOGU ROMI U našem se radu do sada pokazalo kako, nažalost, pripadnici romske nacionalne manjine vrlo rijetko prijavljuju diskriminaciju, zasigurno znatno rjeđe nego je doživljavaju. No, u 2016. godini smo primijetili pozitivan pomak i sve veću spremnost na prijavljivanje problema ove vrste. Naime, sve više osoba javlja nam se putem antidiskriminacijske telefonske linije, gdje dobiju besplatan savjet i uputu što učiniti, a kada se ispostavi da opisana situacija zapravo nije diskriminacija, pružimo im informacije kome drugome se trebaju obratiti. U usporedbi s prošlim godinama, u 2016. radili smo na dosad najvećem broju pritužbi na diskriminaciju pripadnika romske nacionalne manjine, ponajviše stoga što smo posjetili veći broj romskih naselja, razgovarali sa stanovnicima, bilježili njihove probleme te potom provodili ispitne postupke. Kako i dalje namjeravamo izravno pratiti položaj Romkinja i Roma te zagovarati njegovo poboljšanje i jednake mogućnosti, koristimo se ovom prilikom da pozovemo sve koji misle da su diskriminirani da nam se bez straha obrate, ali i da nam jave ako smatraju da bismo trebali posjetiti naselje u kojem žive, što je najbolje učiniti putem antidiskriminacijskog telefona. * Nikolina Patalen savjetnica je pučke pravobraniteljice za zaštitu ljudskih prava. ✦

EUROPSKE POLITIKE

AFIRMATIVNA PRAKSA EUROPSKOG SUDA

Romi su najčešće žrtve različitih oblika svakodnevne diskriminacije koju nažalost provode pojedinci, ali i same vlasti odnosno administracija. U posljednje vrijeme ističe se Vijeće Europe, a posebno Europski sud za ljudska prava kao važan faktor na području zaštite Roma. Afirmativna sudska praksa Europskog suda pozitivno je utjecala na zaštitu prava romske manjine u mnogim europskim državama, pa i onim članicama EU-a. No nedostatak povjerenja u javne vlasti jedan je od najvećih problema u borbi protiv diskriminacije Roma. Autorica: Marion Villeneuve, studentica prava i bivša volonterka RNV-a, Francuska

a stanovništvom procijenjenim na gotovo 12 milijuna ljudi koji žive u Europi i šest milijuna koji žive na teritoriju EU-a, romska manjina najveća je etnička manjina u Europi i prisutna je u svim državama članicama u Vijeću Europe. Prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj, romska manjina čini 0,4 % cijele populacije i peta je najveća nacionalna manjina. Gotovo se 17 000 ljudi izjašnjava kao Romi, što je, u usporedbi s rezultatima popisa stanovništva iz 2001. godine, povećanje od gotovo 45 %. Međutim, “stvarni broj Roma u Hrvatskoj, zapravo je mnogo veći; između 30 000 i 40 000 pripadnika manjine, po procjeni Vijeća Europe. Za nerazmjer brojki uglavnom je razlog činjenica da se dio ljudi ne identificira kao Romi ili žive u Hrvatskoj bez službeno reguliranog prebivališta ili statusa državljanina.”1

1959., Europski sud za ljudska prava međunarodni je sud koji sudi prema prijavi pojedinaca ili države o navodnom kršenju ljudskih i političkih prava navedenih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Konvencija brani, naprimjer, mučenje i nehumano ili degradirajuće odnošenje ili kažnjavanje, arbitrarno ili nezakonito zatvaranje, ili diskriminaciju u uživanju prava i sloboda navedenih u Konvenciji. U mnogim slučajevima, afirmativna sudska praksa Europskog suda za ljudska prava pozitivno je utjecala na zaštitu prava romske manjine. U predmetu D. H. i drugi protiv Češke Republike sud je ustanovio da su “zbog svoje burne prošlosti i stalnog seljenja Romi postali posebna vrsta ranjive manjine koja je u nepovoljnom položaju te stoga trebaju posebnu zaštitu...”4 Štoviše, u slučaju Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine sud uvodi “opću zabranu diskriminacije”. Što se tiče Hrvatske, sud je presudio kršenje Konvencije u više slučajeva kao što su Šečić protiv Hrvatske iz 2007. godine, Beganović protiv Hrvatske iz 2009. godine ili Oršuš i drugi protiv Hrvatske iz 2010. godine.

SVAKODNEVNA DISKRIMINACIJA Usprkos njihovoj prisutnosti na teritoriju Hrvatske, položaj Roma ostaje veliki problem i često su žrtve različitih vrsta diskriminacije. Zapravo, “etnička diskriminacija najčešći je oblik diskriminacije; Srbi i Romi smatraju se etničkim manjinama koje se najviše diskriminira. U većini slučajeva diskriminacija je neizravna, dok se radnje izravne diskriminacije rijetko prijavljuju zbog nedovoljnog znanja žrtava o njihovim pravima ili zbog nedostatka povjerenja u sustav.”2 Romska manjina u Europi suočava se sa “svakodnevnom diskriminacijom i rasnim uvredama, živi u teškom siromaštvu i isključuje je se iz normalnog života koji drugi ljudi uzimaju zdravo za gotovo, kao što su odlazak u školu, liječniku, prijavljivanje za posao ili posjedovanje dostojnog mjesta za stanovanje.”3 U prošlosti se pokušalo provesti zakone čiji je cilj zaštita romske manjine, ali oni često nisu imali pravog utjecaja na mentalitet i danas se Romi još uvijek bore sa svakodnevnom diskriminacijom koju provode i pojedinci i administracija. Vijeće Europe s godinama je postalo važan dionik na području zaštite Roma u Europi. Od 1969. godine usvojilo je više od 20 tekstova vezanih za pitanja koja se tiču Roma. Uz ovo treba spomenuti i rad Europskog suda za ljudska prava. Osnovan

1 http://www.romadecade.org/cms/upload/file/9773_file4_cr_civilsociety-monitoring-report_en-1.pdf 2 FRANET National Focal Point Social Thematic Study The situation of Roma 2012., Hrvatski pravni centar. 3 http://www.coe.int/en/web/portal/roma

U većini slučajeva diskriminacija je neizravna, dok se radnje izravne diskriminacije rijetko prijavljuju zbog nedovoljnog znanja žrtava o njihovim pravima ili zbog nedostatka povjerenja u sustav.

OBVEZE DRŽAVE Što se tiče jurisprudencije suda, države imaju negativne i pozitivne obveze. Negativna obveza jest obveza države da se ne upliće u prava pojedinaca, dok pozitivne obveze zahtijevaju od državnih vlasti da poduzmu “potrebne mjere kako bi štitile prava”5 ili, detaljnije, da “prihvate razumne i odgovarajuće mjere za zaštitu prava pojedinaca”.6 Drugim riječima, obveza je države da ne prekrši prava pojedinca i da učini nešto kako bi spriječila kršenje Konvencije. Od progresivne sudske prakse, pozitivna obveza može biti proceduralna. Uistinu, od slučaja McCann i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, sud smatra da članci Konvencije impliciraju proceduralni aspekt pozitivne obveze. Zapravo je koncept proceduralne pozitivne obveze “omogućio sudu da ojača, a ponekad i proširi supstantivne zahtjeve europ4 ESLJP, presuda od 13.11.2007., D. H. i drugi protiv Češke Republike, zahtjev br. 57325/00, § 182. 5 ESLJP, presuda od 24. 8. 1994., Hokkanen protiv Finske, zahtjev br. 19823/92. 6 ESLJP, presuda od 9. 12. 1994., López-Ostra protiv Španjolske, zahtjev br. 16798/90.

EUROPSKE POLITIKE / ROMI U SVIJETU skog teksta”7. Naprimjer, članak 1. (Pravo na život) i članak 3. (Zabrana mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i kazni) implicira proceduralne pozitivne obveze, koje uključuju dužnost država da istraži smrti i navode o mučenjima ili ponižavajućem postupanju koje se navodno dogodilo u kršenju Konvencije. Istraga se mora provesti nezavisno, bez zadržavanja, savjesno, mora ustanoviti činjenice i mora biti dostupna javnosti i rođacima. Kod kršenja prava koja štiti Konvencija, a kojima je mogući temelj diskriminacija, država ima dužnost “preuzeti sve opravdane korake da razotkrije bilo kakve rasističke motive i ustanoviti jesu li u određenom slučaju ulogu odigrale etnička mržnja i predrasude”.8 Nedavni pravni slučajevi ukazali su na činjenicu da se većina slučajeva kršenja Konvencije temelji na kršenju proceduralne pozitivne obveze i, što ne čudi, mnogi Romi i dalje vide vlasti kao prijetnju.

I VLAST JE PRIJETNJA Nedavni slučaj R. B. protiv Mađarske pruža nove dokaze o nedostatku učinkovitih radnji vlasti kad se trebaju nositi sa slučajevima diskriminacije Roma. Slučaj se odnosio na pritužbu gđe 7 Jean-François Akandji-Kombe, „Pozitivne obveze Europske konvencije o ljudskim pravima, vodič za implementaciju Europske konvencije o ljudskim pravima“, Priručnici o ljudskim pravima, br. 7 (“Positive obligations under the European Convention on Human Rights, A guide to the implementation of the European Convention on Human Rights”, Human rights handbooks, No. 7“). Vijeće Europe, 2007. 8 ESLJP, presuda od 14. 12. 2010., Mižigárová protiv Slovačke, zahtjev br. 74832/01.

R. B. koja je romskog podrijela i bila je žrtva rasističkih uvreda i prijetnji sudionika antiromskog marša. Iako je gđa R. B. podnijela više kaznenih pritužbi policiji protiv počinitelja, navodeći prijestupe nasilja nad članovima etničkih grupa, maltretiranje i pokušaj nanošenja teških tjelesnih ozljeda, dokazi su pokazali da vlasti nisu istražile rasističko verbalno zlostavljanje. “Dalje se pozvala na članak 8. (Pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života), prigovarajući da vlasti nisu primijenile odgovarajuće mjere, posebice one koje se odnose na kazneni zakon, protiv sudionika marša, kako bi je zaštitile od rasističkog zlostavljanja i da vlasti nisu istražile rasističko verbalno zlostavljanje.”9 Sud je smatrao da je “način na koji je kazneni zakon primijenjen u ovom slučaju bio manjkav, a posljedica toga bila je nedovoljna istraga pritužbe gđe R. B. o rasistički motiviranom zlostavljanju”. Sud je zaključio da se ovdje radi o kršenju članka 8. Konvencije. Ovaj slučaj, uz mnoge druge koji se bave diskriminacijom Roma, pokazuje da kršenje prava romske manjine dolazi s obiju strana. U jednu ruku, romska manjina još uvijek se bori s diskriminacijom, nasiljem i drugim prijetnjama koje dolaze od pojedinaca zbog njihove narodnosti, a u drugu ruku, suočavaju se s problemima s administracijom. Nedostatak povjerenja u javne vlasti mora biti naša glavna briga ako želimo poboljšati svakodnevni život Roma. Bez punog povjerenja u javne vlasti, Romi žrtve diskriminacije neće prijaviti bilo koji slučaj kršenja zakona i u tom će slučaju zakon o suzbijanju diskriminacije biti teško provesti. 9 Izvješće za tisak o slučaju R. B. protiv Mađarske (zahtjev br. 64602/12) koje je izdao Registar suda, ESLJP 131 (2016) 12. 4. 2016.

✦

DELOŽACIJE ROMA U FRANCUSKOJ

JE LI DELOŽACIJA JEDINO RJEŠENJE ZA PROBLEME ROMA? Aktualni francuski predsjednik, socijalist Françoise Hollande tijekom predsjedničke kampanje 2012. obećavao je raditi na društvenom uključivanju Roma. No broj deportacija je u 2014. dvostruko veći nego u 2012., a prema podatcima organizacija za zaštitu ljudskih prava broj prisilnih deložacija veći je tijekom Hollandova nego Sarkozyjeva mandata. U isto vrijeme premijer Manuel Valls poručuje da se Romi ne bi trebali uključivati u francusko društvo jer je njihov životni stil suprotan životnom stilu Francuza. U 2015. deložirano je više od 11 000 Roma koji žive u sirotinjskim četvrtima. Među njima je mnogo djece kojima je time bitno ugrožena zdravstvena zaštita i školovanje. Autorica: Leila Deshuis*

ijekom mandata predsjednika Nicolasa Sarkozyja broj prisilnih deložacija iz divljih naselja u kojima žive Romi se povećao. Tijekom predsjedničke kampanje 2012. godine, François Hollande obećao je smanjiti postotak onih koji žive na niskom standardu stanovanja i raditi na uključivanju Roma u francusko društvo. Jedino rješenje koje aktualni francuski predsjednik Hollande, koji pripada lijevom krilu, nudi za Rome jest deložacija. Može se reći da prisilne deložacije Roma postaju “sustavnom nacionalnom politikom”. Godine 2014. broj prisilnih

SKRIVANJE PROBLEMA U Francuskoj se riječ Rom odnosi na migrante koji su došli iz Rumunjske i Bugarske. Policija Rome deložira jer žive ilegalno, a često navode kako to čine i zato što Romi žive životom koji je u suprotnosti s načinom života Francuza.

▲

* Leila Deshuis je volonterka u RNV-u na projektu Europe supports inclusion! koji financira Europska unija kroz program Erasmus+.

deložacija udvostručio se u odnosu na 2012. godinu. Organizacije za zaštitu ljudskih prava zabilježile su da je broj istjerivanja veći tijekom Hollandova nego Sarkozyjeva mandata. U isto se vrijeme u francuskoj široj javnosti stvara dojam da se ne može učiniti ništa, već samo isključiti Rome. Premijer Manuel Valls rekao je 24. rujna 2013. godine na državnom radiju da se Romi ‘ne bi trebali uključivati u Francusku’ jer je njihov životni stil suprotan životnom stilu Francuza.

ROMI U SVIJETU

Izvor www.errc.org - “U prvih par mjeseci 2014. deložacije su se nastavile. Skoro 3000 osoba je nasilno izbačeno iz domova za vrijeme hladnoća, snijega, vjetra i kiša.”

Fokusiranje na nemogućnost uključivanja Roma u francusko društvo način je skrivanja zapravo složenije situacije: problema lošeg stanovanja u Francuskoj, koji je glavni problem Roma i drugih ranjivih društvenih skupina. Sirotinjske četvrti nestale su 1970-ih godina i ponovno se pojavile nakon pada Berlinskog zida. U sirotinjskim četvrtima živi 15 000 ljudi, a 132 takve četvrti su u Parizu i okolici. Sirotinjske četvrti koje su razrušili buldožeri dom su romskim migrantima, ali i Rumunjima, Bugarima, beskućnicima i izbjeglicama. U izvješću francuskog pravobranitelja stoji: Ako su romski migranti ponekad prisiljeni da lutaju ili često mijenjaju mjesto stanovanja, to je isključivo zbog opasnosti ili administrativnih prepreka vezanih uz njihovu jako nesigurnu socijalnu situaciju, koja je bliža beskućnicima nego putnicima (franc. gens du voyage), s obzirom da nemaju pravo potraživati ništa na temelju nomadske prirode svojega životnog stila. Od 15 000 Roma koji žive u sirotinjskim četvrtima, 80 % njih deložirano je prošle godine. Dana 5. veljače 2016. godine Romi su protjerani sa zemljišta koje se nalazi u Epinay sur Seineu – predgrađu Pariza, i to 48 sati nakon što su istjerani iz centra Pariza. Iako je legitimno da vlasnik posjeda prekine ilegalno okupiranje svog posjeda i preuzme kontrolu nad njime, deložacija se mora napraviti legalno. Deložacija mora imati dobro formuliran i legitiman cilj. Štoviše, deložacija ne smije biti sinonim za protjerivanje iz cijele nacionalne zajednice. Dana 11. rujna 2012. Francusku je osudio Europski odbor za socijalna prava zbog izostanka pravne zaštite osoba u sirotinjskim četvrtima te zbog prijetnji deložacijama.

KRŠENJA PRAVA DJECE

Nedugo nakon što je došao na vlast, već 26. kolovoza 2012., Manuel Valls objavio je okružnicu. Svrha okružnice bila je da se potaknu javne vlasti da planiraju i podupru operacije koje se provode s ciljem evakuacije ilegalnih kampova. Manuel Valls zatražio je od javnih vlasti da osiguraju kontinuitet u ostvarivanju prava stanovnika (obrazovanje, zdravstveno osiguranje, itd.) i pronađu rješenja za stanovanje, posebice za ranjive skupine ljudi (djecu, trudnice), nakon deložacije. Stavke iz ove okružnice još nisu provedene, kao što nisu ni alternativne mjere smještaja. U kolovozu 2015. prisilno je iselje-

no stanovništvo najstarije sirotinjske četvrti u Francuskoj u La Courneuveu. Samo je za 10 od 200 obitelji ponuđen novi dom. Nacionalnim planom za prevenciju širenja sirotinjskih četvrti koji je 2014. objavilo ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja dopušteno je da se presele 63 obitelji odnosno 2 % stanovništva sirotinjskih četvrti. Koji je smisao politike uključivanja Roma ako se ne traži dugotrajno rješenje? Ovakva politika odražava druge namjere, a one su da se stanovništvo održi u situaciji u kojoj je prisiljeno lutati. Godine 2015. deložirano je više od 11 000 Roma. Tako je ovaj društveni problem samo premješten s jedne na drugu lokaciju, a obitelji žive u sve većoj neizvjesnosti. Protjerivanja uništavaju bilo kakvu šansu za društveno uključivanje. Takve radnje krše ljudska prava i mogućnost nastanjivanja u Francuskoj. Od 15 000 ljudi, njih 5000 su djeca. Nakon svakog protjerivanja djeca ostaju bez svih veza sa školom. Zeid Ra’ad Al Hussein, visoki povjerenik za ljudska prava UN-a, tvrdi da ta protjerivanja krše prava djece. Rad institucija, civilnog društva i lokalnih vlasti, koje su davale podršku stanovništvu stalno izloženom zdravstvenom riziku, uključujući i rizik od dobivanja tuberkuloze, onemogućen je zbog stalnih prisilnih deložacija i oni ne mogu davati dalje potporu za suzbijanje tuberkuloze... Naposljetku, moramo se prisjetiti da se deložacije mogu dogoditi i zimi, dok je hladno. U Francuskoj se ljude ne deložira od 1. studenog do 31. ožujka, ali to se pravilo ne odnosi i na deložacije iz sirotinjskih naselja.

Prema francuskoj mreži “Romeurope National Human Rights Collective”, koja se bavi pitanjima ljudskih prava, 30 do 40 milijuna eura potrošeno je u 2014. godini na 138 prisilnih deložacija. Sredstva potrošena na učinkovito uključivanje i stabilizaciju romske zajednice ne mogu se s time ni usporediti. Tako se Francuska opredijelila na isključivanje Roma.

NEDOSTATAK POLITIČKE VOLJE Suočen sa svime ovime, Zeid Ra’ad Al-Hussein javno je osudio svjestan izbor kaznenih i destruktivnih politika koje se primjenjuju na Rome. Prema francuskoj mreži “Romeurope National Human Rights Collective”, koja se bavi pitanjima ljudskih prava, 30 do 40 milijuna eura potrošeno je u 2014. na 138 prisilnih deložacija. Sredstva potrošena na učinkovito uključivanje i stabilizaciju romske zajednice ne mogu se s time ni usporediti. Tako se Francuska opredijelila na isključivanje Roma. Prvi korak, što je zatražilo već nekoliko organizacija, bio bi da se ljudima dopusti da žive u sirotinjskim četvrtima kako bi imali utočište na nekome stalnom području. Više lokalnih vlasti pokušalo je udovoljiti zahtjevima organizacija. Na primjer, u veljači 2016., regija Prefet of Ile-de-France (koja uključuje i grad Pariz) razvila je strategiju s ciljem poboljšanja životnih uvjeta ljudi koji žive u sirotinjskim četvrtima. Lokalne vlasti tako se potiče da osiguraju sigurnost i zdravstvene uvjete u naseljima te da se dogovore sa stanovnicima četvrti da održavaju sirotinjske četvrti čistima. Međutim, te se strategije kritizira jer se neka od rješenja, kao što je pristup stabilnim rješenjima za stanovanje, uvjetuju “voljom za uključivanjem”. Sve navedeno svjedoči o nedostatku političke volje u Francuskoj i oslanjanju na mišljenje da Romi moraju dokazati svoju dobru volju kako bi imali ista prava kao svi drugi građani EU-a i “zaslužili” uključivanje u društvo. Kao da bi njihovo priznavanje vlastite “krivnje” i molba za milosrđem državnim vlastima trebali biti glavnim pokretačima politika za uključivanje Roma. ✦

ROMI U SVIJETU

INTERVJU: PETR TORAK, britanski policijski službenik i izvršni direktor Udruge Cigana, Roma i putnika policajaca

PRVI ROM U BRITANSKOJ POLICIJI Petr Torak češki je Rom čija je obitelj prije 17 godina zbog izražene diskriminacije emigrirala u Veliku Britaniju. Uz mukotrpan rad i odricanje, Torak se školovao i postao britanski policajac koji danas vrlo aktivno djeluje u svojoj sredini te vodi udrugu koja radi na osvješćivanju diskriminacije, promovira pozitivnu sliku romske zajednice i dobre prakse, razvija politiku suradnje policijskih snaga i i manjinskih grupa i pomaže mladim Romima da se obrazuju i u većem broju sudjeluju u radu policijskih službi. Razgovarao: Lule Nikolić Prevela: Bibijana Papo

❖

nosti na lokalnoj razini, ali sam se uskoro uključio i u programe na nacionalnoj i paneuropskoj razini. U 2015. primio sam priznanje za svoj rad u romskoj zajednici, odličje Reda Britanskog Carstva (MBE). ❖ Što većina Roma misli o Vama kao o policajcu? Mislim da me ljudi smatraju poštenim policajcem. U počecima, dio zajednice je bio zabrinut i sumnjičav prema mojim namjerama ali su ubrzo otkrili da sam pošten policajac na kojeg se mogu osloniti. Sada znaju da ako učine nešto krivo, mene neće biti briga jesu li oni moji najbolji prijatelji, ja ću ih uhititi. S druge strane, ljudi znaju da ako zatrebaju moju pomoć, ja im nikada neću reći NE. ❖ Što je potrebno učiniti da bi se život Roma promijenio, da bi se Romima pomoglo u rješavanju problema s kojima se susreću? Ja živim u Velikoj Britaniji već 17 godina i doživio sam u tom razdoblju mnoge promjene. Većina Roma zapravo ne treba velike promjene da bi im bilo bolje. Kada se presele u Britaniju, onda se vrlo brzo prilagode novim okolnostima. Ljudi koji stvarno trebaju pomoć, dobivaju je uglavnom u obliku treninga

Bio sam prvi državljanin Češke i Rom koji radi za britanske policijske snage. Unutar prve dvije godine moje policijske karijere razvio sam veliki interes u dva smjera – prvi je pomaganje žrtvama trgovanja ljudima, a drugi je rad na koheziji zajednice.

vještina i mentorstva. Radim s mnogo mladih i odlučan sam u tome da im pokažem da mogu postići bilo što u životu ako su spremni raditi na svojim ciljevima i ako su fokusirani i odlučni.

VIŠE ROMA U POLICIJSKOJ SLUŽBI ❖ Kakva je situacija s diskriminacijom Roma u Velikoj Britaniji, Češkoj i Slovačkoj ? Je li ona u tim zemljama jako izražena? Postoje li razlike ? U ovih 17 godina, koliko živim u Britaniji, nikada nisam bio predmet mržnje ili diskriminacije. Ne kažem da ljudi ne diskriminiraju uopće, ali to je prilično rijetka pojava. Romi imaju sklonost “utopiti se” dosta lako u britansko društvo i ne doživljavaju ovdje tako teške oblike diskriminacije kao štu su ih doživljavali u zemljama iz kojih su došli. Diskriminacija je još uvijek prisutna u Češkoj i Slovačkoj, a rad na suzbijanju diskriminacije u tim zemljama je neprekidan. ❖ Suosnivač ste “Udruge Cigana, Roma i putnika policajaca” (GRTPA)1. Koja je Vaša uloga u njoj i na čemu konkretno radite? Udrugu smo osnovali ja i moj prijatelj Jim Davies koji je policajac u Thames Valley policijskoj postaji. To je svojevrsna mreža podrške za policijske službenike i druge policijske djelatnike, bez obzira na njihov čin ili etničko podrijetlo (i Romi i neromi mogu postati članovi). Naši ciljevi su podržati djelatnike policije koji su Cigani, Romi ili putnici, povećati broj Cigana, Roma i putnika policijskih službenika, osvijestiti pojedinačne

▲

Možete li nam se ukratko predstaviti? Kakav je bio Vaš životni put koji Vas je doveo i do uglednog odlikovanja “Red Britanskog Carstva” (MBE)? Rođen sam u Češkoj i romskog sam podrijetla. Zbog neprestanih rasno motiviranih napada na mene i druge članove moje obitelji, moje otac je odlučio da napustimo Češku i tražimo azil u Velikoj Britaniji. Tamo smo stigli 1999. godine i započeli novi život. Zbog jezičnih i kulturnih razlika morao sam započeti od nule i početi raditi u tvornicama i na poljima. Uglavnom sam radio na poslovima prerade hrane. S vremenom, kako se moj engleski jezik poboljšao, dobivao sam bolje poslove i započeo put prema ispunjenju mojih snova da postanem policajac. Od toga da radim kao manuelni radnik, napredovao sam do toga da mogu raditi u službi za korisnike, a potom u osiguranju. Zatim sam dobio angažman u lokalnom Vijeću. Godine 2006. sam se pridružio Cambridgeshire policijskoj postaji kao službenik za podršku zajednici, a 2008. sam postao policijski službenik. Bio sam prvi državljanin Češke i Rom koji radi za britanske policijske snage. Unutar prve dvije godine moje policijske karijere razvio sam veliki interes u dva smjera – prvi je pomaganje žrtvama trgovanja ljudima, a drugi je rad na koheziji zajednice. Sve više sam bio aktivan unutar romske zajednice, uglavnom nakon posla, i tome sam počeo posvećivati većinu mog slobodnog vremena. Godine 2008. osnovao sam grupu COMPAS i započeo organizirati različita događanja. Na početku sam koordinirao događanja i aktiv-

ROMI U SVIJETU

GRTPA se jako trudi da se poveća broj Cigana, Roma i putnika koji su policijski službenici. Vrlo blisko surađujemo sa odjelima za regrutaciju i provodimo promotivne kampanje. službenike i cjelokupne policijske snage o neprikladnim ili diskriminatornim praksama, raditi s drugim organizacijama na promociji pozitivne slike romske zajednice i dr. Trenutno sam izvršni direktor ove organizacije. ❖ Koje su glavne aktivnosti GRTPA? Osiguravamo mrežu podrške za naše članove; radimo na suzbijanju diskriminacije i pružamo obrazovanje kroz predavanja, seminare, treninge i druga događanja. Radimo na dijeljenju dobrih praksi s drugim tijelima i organizacijama u Britaniji i drugim zemljama, provodimo istraživanja. K tome, ostvarujemo

partnerstvo s drugim tijelima i državnim agencijama koje dijele iste ili slične ciljeve. Naša organizacija je i svojevrsni kanal za diskusije, pregovore i suradnju između britanske policije te manjinskih organizacija, grupa i zajednica. Sudjelujemo u razvoju novih i postojećih politika kada je to potrebno i povezujemo se s drugim kolegama iz zemalja EU-a. ❖ Provodi li GRTPA programe koji su usmjereni na uključivanje većeg broja Roma u policijske programe? GRTPA se jako trudi da se poveća broj Cigana, Roma i putnika koji su policijski službenici. Vrlo blisko surađujemo sa

odjelima za regrutaciju i provodimo promotivne kampanje. Primjerice, u Cambridgeshireu, policija se jako trudi regrutirati više službenika iz raznih etničkih grupa. Ja sudjelujem u različitim regrutacijskim kampanjama i govorim Romima o mogućnostima pridruživanja policiji i što mogu očekivati od toga. Također radim s mladim kandidatima Romima, kojima u procesu regrutacije nudim savjete i podršku. 1 Udruga je registrirana u Velikoj Britaniji pod nazivom “Gypsy Roma Traveller Police Association (GRTPA)”. ✦

MEĐUNARODNO VOLONTIRANJE U ZAGREBU

PROVEDBA EVS PROJEKATA U ROMSKOM NACIONALNOM VIJEĆU:

ISKUSTVA VOLONTERA

I dok je u rujnu završio prvi EVS projekt kojeg je Romsko nacionalno vijeće (RNV) provodilo – Europe supports inclusion!, već je započeo drugi EVS projekt, nastao na iskustvima prethodnoga – Europe supports inclusion 2. Autorica: Bibijana Papo

rojekt Europe supports inclusion 2 trajat će 12 mjeseci, a provodi se u suradnji s partnerskim organizacijama Voluntary Service International iz Irske, Inicijativa za razvoj i suradnju iz Srbije te Foreningen Framtidstaget iz Švedske. Aktivnosti volontera iz te tri zemlje, a koji će provesti više mjeseci Hrvatskoj volontirajući u RNV-u, provode se s ciljem osvještavanja društva o problemima s kojima se Romi suočavaju, doprinosa izgradnji tolerancije u društvu te jačanja romske zajednice. Projekt je financiran kroz program Europske unije Erasmus+ – potprogram Europska volonterska služba (EVS), a provedbeno tijelo u Hrvatskoj je Agencija za mobilnost i programe EU-a. O iskustvima volonterke Leile Deshuis, iz Francuske, koja je u Romskom nacionalnom vijeću boravila tijekom 2015. i 2016. i koja je uspješno završila svoju volontersku službu kroz EVS program, HRT je objavio prilog u emisiji Prizma. No, o svojem volonterskom iskustvu, pisala je i sama Leila nakon svog povratka u Pariz:

U RNV-u sam pisala članke o položaju Roma u Francuskoj i Belgiji za web portal, provodila aktivnosti na terenu, kao primjerice radionicu o toleranciji za učenike jedne osnovne škole u Kutini, kao i sudjelovala u uličnoj akciji “Srušimo zid predrasuda” na Cvjetnom trgu u Zagrebu na Svjetski dan Roma. S obzirom da sam u RNV-u volontirala unutar potprograma Europske volonterske službe (EVS) koji je dio Erasmus + programa, jednako mi je tako bilo važno promovirati EVS među mladima, što sam i činila organizirajući promocije u srednjim školama i među mladim Romima. Volonter u RNV-u ima prilike mnogo naučiti o pravima manjina u Hrvatskoj, ali i u Europi i mnogo o Romima, čitajući razne izvještaje i priručnike, ali i družeći se i komunicirajući s Romima. Volonteri dolaze sa svojim znanjima, motivacijom i kulturom, što sve mogu iskoristiti kako bi pripomogli radu RNV-a i unijeli neku novu energiju. Za volontera je također važno provesti i osobni projekt, a moj je bio razviti i pisati blog “Les Echos de Babel”, dostupan na lesechosdebabel.wordpress.com U organizaciji sam se družila s drugim međunarodnim volonterima, ali i sa zaposlenicima organizacije koji su iz Hrvatske.

Voljela sam vrijeme koje smo provodili tijekom pauze za ručak, jer znali smo raspravljati o mnogim zanimljivim temama, razlikama među kulturama, nacijama i o politici. Zahvaljujući treninzima za volontere organiziranima u Orahovici i Splitu, upoznala sam volontere iz drugih organizacija. Oni dolaze iz raznih europskih zemalja u gradove diljem Hrvatske. Izgraditi mrežu poznanstava s dragim ljudima jako je važno. To omogućuje razmjene iskustava, odlične vikende i razvoj zajedničkih projekata. Sada kada sam se vratila u Francusku, shvaćam još više nego ranije važnost prijateljstava koje sam izgradila s Litvancima, Španjolcima, Srbima, Makedoncima, Crnogorcima, Rumunjima… Mogu vam pričati i o mojim putovanjima za vrijeme volonterske službe u Zagrebu, no duga je to priča... Zato, moja poruka budućim volonterima jest - uživajte u Balkanu, Sarajevu, Beogradu, Severini, Sloveniji, Piranu, a posebno u domaćoj hrani i pićima, bureku i makovnjači! ✦

KULTURA

Uz novi roman Kristiana Novaka Ciganin, ali najljepši

STVAR POVJERENJA ILI KOLIKO JE VELIK ZAČARANI KRUG Profesor na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci Kristian Novak nakon svoga nagrađivanog romana Črna mati zemla pripremio je za tisak i svoj drugi roman Ciganin, ali najljepši, koji će biti predstavljen na ovogodišnjem Interliberu. Osim što reflektira niz izazova i problema s kojima su Romi u hrvatskom društvu svakodnevno suočavaju, roman se posebno bavi iznimno intrigantnom temom izolacije unutar romske zajednice te teške cijene koja se plaća u procesu inkluzije kod druge strane. No jednako tako vrlo je intrigantan i autorov stav koji u ovom tekstu razmišlja o složenosti pristupa romskoj zajednici i romskim pitanjima upozoravajući na probleme i dileme nametanja dominantnog narativa o Romima koji može pridonijeti (re)generiranju stereotipa, bilo pozitivnih bilo negativnih. Posebno na primjeru medija autor ističe pogubnost površnog pristupa romskim temama bez obzira na to odnose li se prema tim temama pozitivno ili negativno. Ali i u jednom i drugom slučaju zamagljuju se pravi problemi i njihovi uzroci pa često i prikrivaju teška unutarnja pitanja života i funkcioniranja romskih zajednica kao što se i pogrešno stalno generira teza o Romima kao drugom i posebnom svijetu i s kojima većina ne može ostvariti puni suživot. Autor: Kristian Novak

suvremenoj hrvatskoj književnoj produkciji nema mnogo djela u kojima Romi igraju glavne uloge. Od recentne produkcije svakako treba spomenuti odličan i odlično prihvaćen roman Oblak boje kože Nebojše Lujanovića, no daljnje nabrajanje ne bi dugo trajalo. Problem zasigurno nije u pomanjkanju interesa autorā. Čini mi se da je jedna velika zapreka u pisanju o likovima Romima činjenica da je bez istraživanja i intervjuiranja jako teško steći uvid u njihove stvarne životne probleme i kolektivne mehanizme, a druga je činjenica da će se onaj koji se upusti u takav pothvat suočiti s kritikom da pokušava nametnuti nekakav dominantan narativ o Romima (ili “romskom pitanju”) u Hrvatskoj. A takvo što podrazumijeva i (re)generiranje stereotipa, bilo pozitivnih, bilo negativnih. Te sam činjenice bio svjestan i prije

nego što sam počeo pisati roman, kao što sam bio svjestan činjenice i da je jedna stvar pisati o romskoj obitelji koja živi na Peščenici, druga o Romima u Pitomači, treća o Romima koji žive u Međimurju. A ni njih ne veže jedna jedinstvena sudbina. Bračni par koji živi u podstanarskom stanu u Čakovcu živi drukčije od obitelji u Paragu, ona pak od obitelji u Piškorovcu, situacija se razlikuje i s obzirom na dijelove romskih naselja, u svakoj kući na djelu je ponešto drukčija gravitacija. Kao što je uostalom slučaj i kod neromskog stanovništva. Za mene bojazan od toga da me se prozove za pokušaj diktiranja „dominantnog narativa“ nije bio dovoljan da odustanem od pisanja.

STRAH OD (RE)GENERIRANJA STEREOTIPA Moj je autorski interes bio usmjeren na pojedinca koji je “otpao” od čvrste strukture zajednice. Četiri su pripovjedne

▲

KRISTIAN NOVAK rođen je 1979. godine u Baden-Badenu, u Njemačkoj. Djetinjstvo je proveo u Sv. Martinu na Muri. Gimnaziju je pohađao u Čakovcu, diplomirao kroatistiku i germanistiku te doktorirao na poslijediplomskom studiju lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Šest godina radio je kao asistent na Odsjeku za germanistiku istoga fakulteta, a 2012. godine prelazi na Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci, gdje danas predaje kao docent. Bavi se istraživanjima na području povijesne sociolingvistike, analize diskursa i jezične biografistike. Od 1998. do 2009. godine bio je standardni reprezentativac RH u karateu, osvajač je niza medalja na europskim i svjetskim prvenstvima. Godine 2005. objavljuje roman Obješeni (Čakovec: Insula), a godine 2013. roman Črna mati zemla (Zagreb: Algoritam), koji osvaja T-portalovu nagradu za roman godine. Črna mati zemla ubrzo je doživjela nekoliko stranih izdanja, adaptirana je u radiodramu, dok su kazališna i filmska adaptacija u tijeku.

linije u romanu, od kojih jednu kazuje sredovječna Hrvatica zbog profesionalnog neuspjeha suočena s izolacijom u svome rodnom selu, drugu zidar Kurd koji bježi iz sjevernog Iraka u Francusku, treću policajac, a četvrtu mladi međimurski Rom u svojevrsnome dvostrukom stanju izopćenosti. Osim što njegova priča reflektira niz izazova i problema s kojima su Romi u Hrvatskoj suočeni, on se stjecajem okolnosti našao i u nemilosti moćnika unutar romske zajednice i traži svoje pravo na život kod “suprotne strane”. Najveći izazov i, nadam se, najveća vrijednost moga pisanja bila je u razumijevanju mehanizama kojim osoba tone u izolaciju te u prikazu cijene nove inkluzije. Neću otkrivati o čemu se u priči radi. Umjesto toga, podsjetit ću vas na jednu scenu koja se ne tako davno proširila hrvatskim javnim prostorom i koja zapravo u jednome jedinom kadru okuplja kontekste moje priče. Polovicom listopada prošle godine srpska vlada počela je preusmjeravati izbjeglice s Bliskog istoka na granicu s Hrvatskom. Mađarska je zatvorila sve svoje južne granice zbog velikog broja izbjeglica, čime je de facto zatvorena ta ruta. Hitno je osnovan prijemni kamp u Opatovcu, a nekoliko dana poslije krenuo je prvi vlak s izbjeglicama iz Tovarnika prema Sloveniji. Međimurje je bila zadnja stanica prije prelaska granice sa Slovenijom, ljude su prebacivali autobusima od željezničkoga kolodvora u Čakovcu do graničnog prijelaza u Murskom Središću. Međutim, Slovenija je u roku od nekoliko

KULTURA

Čini mi se da je jedna velika zapreka u pisanju o likovima Romima činjenica da je bez istraživanja i intervjuiranja jako teško steći uvid u njihove stvarne životne probleme i kolektivne mehanizme, a druga je činjenica da će se onaj koji se upusti u takav pothvat suočiti s kritikom da pokušava nametnuti nekakav dominantan narativ o Romima (ili “romskom pitanju”) u Hrvatskoj. A takvo što podrazumijeva i (re)generiranje stereotipa, bilo pozitivnih, bilo negativnih. dana postavila famoznu žilet-žicu pa su se u Međimurju počeli gomilati izbjeglice koji nisu mogli dalje, a nisu htjeli natrag. Moram reći da sam bio ponosan na svoj rodni kraj kada sam vidio trud da se ljudima osigura medicinska skrb, hrana i topli smještaj. Jedna od dirljivih scena osobito se brzo proširila javnim prostorom. U tom kadru skupina međimurskih Roma iskrcava kombi s paketima humanitarne pomoći koje su sami skupili i spakirali. Kišni je dan, a muškarci su ozbiljni, gotovo mrki, čini se da im je neugodno što ih se snima pa se prave da ne vide kameru. Koji su ključni konteksti sadržani u toj sceni? Međimurje kao po mnogočemu granični kraj, izbjeglice kao ljudi koje takvi krajevi kao gravitacijom privlače, Romi i, zadnje, način na koji nacionalni mediji o svemu reflektiraju. Čini se da sam za sve to vezan i autobiografski. Dijete sam gastarbajtera pa se može reći da imam kakvu-takvu migracijsku pozadinu. Nadalje, imam osobni uvid u činjenicu da Međimurje i izbjeglice iz dalekih, krizama pogođenih krajeva imaju mnogo dulju zajedničku priču od one koju su mediji iskonstruirali svojim povremenim bacanjem svjetla na taj kraj. I treće, moje selo udaljeno je dva kilometra od romskog naselja Hlapićina, a sedam kilometara od drugoga romskog naselja, Sitnice. Bio sam svjedokom kako se situacija u posljednjih tridesetak godina stubokom promijenila i kako se u posljednje vrijeme zaoštrava do granice nasilja. A ficleki slika koje mediji odašilju u javnost kao da više služe tome da se spere implicitna kolektivna krivnja nego da se dade prilog adresiranju stvarnih problema.

PRIKRIVANJE STVARNIH ODNOSA I PROBLEMA Onu lijepu scenu pokvarili su, kako to često biva, vrlo površni, bilo benevolentni, bilo malevolentni komentari. Netko se odmah sjetio da su pakete s hranom negdje ukrali. Netko drugi da su preusmjerili humanitarnu pomoć koju i sami

dobivaju, a plaća se iz džepa hrvatskih poreznih obveznika. No jednako su me zapekli i benevolentni komentari. Jedan od njih je bio da, eto, tko će više razumjeti tegobe izbjeglica od nomadskog naroda. Pri čemu se nije uzelo u obzir da Romi u Međimurju s nomadskim načinom života imaju vrlo malo veze. Ili pak komentar da potomci žrtava ustaškog režima, i sami žrtve suvremene fašizacije, pokazuju svoju veličinu pomažući onima kojima je teže. Kod te mi teze smeta nekoliko stvari. Međimurski Romi velikom većinom nisu potomci žrtava ustaškog režima jer Međimurje nije bilo u sastavu NDH-a, a Romi su imali drukčiji status pod mađarskom vlašću, pa se postavlja pitanje kakvu spoznajnu vrijednost takva usporedba nosi. Kako ona pridonosi rasvjetljavanju konkretnih problema s kojima su međimurski Romi suočeni u 21. stoljeću, primjerice problemima pri zapošljavanju? Gotovo je svaki od benevolentnih komentara koje sam pročitao regenerirao “drugost” Roma u istoj mjeri koliko i oni mrziteljski. Stvoreno je gledište prema kojem je odvojenost Roma i Hrvata apsolutna, prema kojoj je asimetrija moći apsolutna i prema tome se Romi svi bave sobom, prevladavanjem samo svojih teškoća. Odatle čuđenje što su se, eto, kako lijepo, i oni uključili u pomoć izbjeglicama. Da je netko dulje pratio situaciju, bilo bi mu jasno da scena gdje se Romi zajedno sa svojim sugrađanima neromima uključuju u aktivnosti koje s njihovom nacionalnošću veze nemaju – nije apsolutno ništa neobično. Postoji suživot, postoji suradnja, postoji doprinos društvu. Oduvijek je postojala, a nastavlja postojati i naočigled najnovijih trenja. Površno medijsko rasvjetljavanje često daje iskrivljenu sliku, a ima i moć zamagliti stvarne probleme s kojima su suočeni Romi i njihovi neromski sugrađani u Međimurju. Međimurje se u nacionalnoj kolektivnoj svijesti trenutno sastoji uglavnom od sljedećeg: pitom i bogat kraj te velika mržnja prema Romima. Čini se da je u ovome posljednjem segmentu imidž Međimurja dobrim dijelom odredilo izvje-

Stvoreno je gledište prema kojem je odvojenost Roma i Hrvata apsolutna, prema kojoj je asimetrija moći apsolutna i prema tome se Romi svi bave sobom, prevladavanjem samo svojih teškoća. Odatle čuđenje što su se, eto, kako lijepo, i oni uključili u pomoć izbjeglicama. Da je netko dulje pratio situaciju, bilo bi mu jasno da scena gdje se Romi zajedno sa svojim sugrađanima neromima uključuju u aktivnosti koje s njihovom nacionalnošću veze nemaju – nije apsolutno ništa neobično

štavanje za vrijeme procesa pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu prije desetak godina, kada je skupina roditelja Roma podigla tužbu protiv osnovne škole u Orehovici. Škola je na svoju ruku organizirala posebne razrede za romsku djecu koja nisu znala hrvatski. O tome možemo misliti ovako ili onako, no činjenica je da se nakon toga izvještavanja neprestano vraćaju na iste koordinate, a to su rasizam i segregacija. Mediji su, što je pohvalno, na strani slabijega, no ako se pritom zaobiđe istina, to može biti štetno za sve osjetljiviju ravnotežu i sve veći potencijal nasilja na tom području. Evo primjera. Prije dvije godine novinar Novog lista proveo je jedan dan s međimurskim Romima i napisao vrlo dramatičan članak u kojemu, između ostalog, dio sela iz kojega su se iselili svi stanovnici neromi naziva getom. Propustio je navesti da su se iselili zbog neprestanih pritisaka koje su ti stanovnici doživljavali od ondje većinskih Roma, što je višestruko dokumentirano.

Od legitimne maksime da novinari trebaju biti na strani slabijega jer treba izbjeći stigmatiziranje, došlo se do apsurdne situacije da postoji imperativ šutnje ako se nema što lijepo reći o ugroženoj skupini.

POVRŠNOST MEDIJA Od legitimne maksime da novinari trebaju biti na strani slabijega jer treba izbjeći stigmatiziranje, došlo se do apsurdne situacije da postoji imperativ šutnje ako se nema što lijepo reći o ugroženoj skupini. Dakle, ne smije se progovoriti o realnom problemu obiteljskog nasilja u romskim zajednicama, o zloporabi droga, prostituciji, ilegalnom oružju u romskim naseljima, jer se time stigmatizira kolektiv. Zanimljivo je da su jedini kojima je u javnosti bilo dopušteno uputiti kritiku bili ljubitelji životinja, krajem 2015. Tada se doznalo da se u nekim međimurskim romskim naseljima održavaju ilegalne borbe pasa i da se s psima postupa iznimno brutalno. Bilo je dakle opravdano uputiti kritiku ako se radi o pravima životinja. Svi drugi ugroženi pojedinci unutar zajednice nažalost potpadaju pod nepisanu maksimu kulturno-relativističkoga načela zaštite ljudskih prava. Rasizam, šovinizam i supremacionizam većinskog stanovništva duboko su ukorijenjeni, nanose štetu, koče razvoj romskih zajednica i uništavaju živote. No na temelju moga uvida ustvrdit ću da su te koordinate samo dio mnogo većega začaranog kruga i da se njima vrlo često daje instantni odgovor koji izmješta konkretne probleme koje je vjerojatno mnogo lakše riješiti. Oni su, po mom uvidu temeljenom na razgovorima s informantima, u prvom redu ekonomske prirode.

KULTURA

Može se ustanoviti da se u prosjeku povećao standard neromskog stanovništva, dok se standard Roma u prosjeku pogoršao. No isto tako, snažna su raslojavanja u tijeku i unutar romskih zajednica, o čemu sam dobio detaljne izvještaje od svojih ispitanika. Njihove su refleksije ukazivale na to da postoji rastuća ekonomska asimetrija unutar romskih zajednica, posljedica čega je kamatarenje, dužničko ropstvo i niz problema koji proizlaze iz tog spleta.

Kao što sam već rekao, situacija se pogoršala u zadnjih dvadeset pet godina. No, usudit ću se reći, ne zato što je neromsko stanovništvo postalo više rasističko nego što je bilo za vrijeme Jugoslavije (ako su rezultati referenduma i izbora ikakav pokazatelj, Međimurje tradicionalno glasa lijevo i liberalno), nego jer je došlo do snažnog povećavanja jaza između bogatih i siromašnih. Može se ustanoviti da se u prosjeku povećao standard neromskog stanovništva, dok se standard Roma u prosjeku pogoršao. No isto tako, snažna su raslojavanja u tijeku i unutar romskih zajednica, o čemu sam dobio detaljne izvještaje od

svojih ispitanika. Njihove su refleksije ukazivale na to da postoji rastuća ekonomska asimetrija unutar romskih zajednica, posljedica čega je kamatarenje, dužničko ropstvo i niz problema koji proizlaze iz tog spleta. Tome na kraju treba pridodati i da postoji golemo – možemo reći ne i neopravdano – nepovjerenje spram svijeta izvan njihovih zajednica. Sandi Ignac, jedan od glavnih likova u romanu, stavljen je pred odluku hoće li dati povjerenje neromima, odluku koja će odrediti hoće li živjeti životom dostojnim čovjeka. O tome što je odlučio i je li to povjerenje naposljetku i opravdano – pročitajte u romanu Ciganin, ali najljepši. ✦

IN MEMORIAM Kasum Cana 2011. – 2016.

ROMSKA UMJETNIČKA DUŠA Autorica: Bibijana Papo

asum Cana rođen je 1968. godine u Prizrenu, a umro je u Zagrebu 2011. Živio je i radio u Zagrebu. Bavio se slikanjem, fotografiranjem, prevođenjem i pisanjem poezije na romskom jeziku. Autor je zbirke pjesama i fotografija O roma: kedipe gilenga thaj fotografija okotar Rromano gjividipe (Ljudi: zbirka pjesama i fotomonografija iz života Roma), objavljene 2003. Canine pjesme fokusirane su na Rome, tradiciju Roma, putovanja, glaz-

bu, Indiju, ropstvo, ali i na univerzalne teme kao što su ljubavna bol, majka, Bog. Autor je Rječnika hrvatsko-romskog, romsko-hrvatskog / Alavari romane-kroatikane, kroatikane-romane (2008.). Preveo je na romski jezik više knjiga, između ostalog slikovnice Zub zubić i Trči, Giza, trči! (2009.). Bio je predsjednik Centra kulture Roma Hrvatske „Romano Centro“ i član Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu za svoj književni i umjetnički rad.

Cigan sam

Rom sijum

Svoju čergu puno volim svake noći u njoj snivam svake noći drugu vatru

Miri cara but kamava sakoja ratj sunovava ki rati javer jag dema

Dobri ljudi amo ruke budućnost je u dlanu ili vrijednim rukama

Šukar roma dema vasta anglunipe ani dumukh ose ane bućarne vasta

Probušen lonac pokrpam da ne curi

Posavdi tendžera dyzinava tana thavdela

Poderan kišobran zašijem da ne curi

Pharavdo ćaderi sivava tana thavadela

Od zemlje tanjur napravim koji ne curi

Andi phuv sahano kerava kova na thavdela

✦

KULTURA

BARCELONA GYPSY KLEZMER ORCHESTRA – BGKO

OTKVAČENI ORKESTAR

Napravili su svoju verziju romske himne Ðelem, đelem koja je na Youtubeu pogledana preko tri milijuna puta. Autorica: Sindirela Bobarić

proljeće 2012. nastao je Barcelona Gypsy Klezmer Orchestra, poznat kao BGKO, i to upravo u Barceloni kako i sam naziv daje naslutiti. Ovaj bend izvodi glazbu koja sadrži elemente romske, klezmer i jazz-glazbe. Riječ ‘klezmer’ koristi se za glazbeni žanr nastao sedamdesetih godina 20. st. u zajednicama židovskih doseljenika u SAD-u. Poznat je i kao ‘jidiš’ i ‘freilech glazba’ – ili

u prijevodu ‘vesela glazba’. Osim svega ovoga, BGKO dodatno istražuje i u svoju glazbu uključuje zvukove s područja Južne Amerike i Bliskog istoka. Članovi benda su Julien Chanal iz Francuske na gitari, Ivan Kovačević iz Srbije na kontrabasu, Robindro Nikolić iz Španjolske na klarinetu, Mattia Schirosa iz Italije na harmonici, Stelios Togias iz Grčke na udaraljkama i vokal Sandra Sangiao, također iz Španjolske. Prvi samostalni album pod nazivom Imbarca objavili su 2013. godine. Tada su održali europsku turneju koja je obuhvatila Srbiju, Sloveniju, Francusku, Njemačku, Španjolsku, Italiju, Hrvatsku, Grčku i Maltu. U ožujku 2015., kao domaćini “Balkanskog Reuniona”, okupili su mnoge poznate i slavne glazbenike koji su djelovali na području Balkana, a također su na suradnju pozvali makedonskoga kralja saksofona Ferusa Mustafovskog. Turneju 2015. održali su u Irskoj, Nizozemskoj, Srbiji, Francuskoj, Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj i Turskoj. Napravili su svoju verziju romske himne Đelem, đelem koja je na Youtubeu pogledana preko tri milijuna puta. ✦

PRVA KNJIGA O ROMIMA U PRVOME SVJETSKOM RATU U HRVATSKOJ U izdanju Romskoga nacionalnog vijeća, u prosincu 2015. objavljena je znanstvena knjiga Romi u Prvome svjetskom ratu u Hrvatskoj 1914. – 1918. autora dr. sc. Danijela Vojaka. Knjiga donosi neobjavljene podatke o Romima u austrougarskoj vojsci i Prvome svjetskom ratu, ali i niz podataka o njihovu položaju i svakodnevnom životu u tom razdoblju. Autorica: Bibijana Papo

njiga je rezultat nastavka Vojakova istraživanja i predstavlja logičan slijed nakon objave njegove prijašnje knjige U predvečerje rata: Romi u Hrvatskoj 1918. – 1941. (2013.). Temelji se na analizi arhivskih izvora pohranjenih u Hrvatskome državnom arhivu, Arhivu HAZU-a, Državnom arhivu u Osijeku te analizi literature i većeg broja novina i časopisa iz razdoblja Prvoga svjetskog rata. Glavno poglavlje u knjizi pod nazivom “Romi u Hrvatskoj i Slavoniji tijekom Prvoga svjetskog rata”, donosi demografski

osvrt na položaj Roma u Hrvatskoj uoči Prvoga svjetskog rata i analizu društvenoekonomskog položaja Roma u Hrvatskoj u Prvome svjetskom ratu. Autor iznosi dosad neobjavljene podatke o Romima u austrougarskoj vojsci koji su, kao i ostale etničke grupe, morali podnositi jednake terete i obveze koje su došle s Prvim svjetskim ratom. Knjiga pridonosi stvaranju slike i o zdravstvenom položaju Roma, zatim svakodnevnom životu Roma te o odnosu Roma prema zelenom kaderu. S obzirom na to da su europski i hrvatski književnici često pisali o Romima u svojim novelama, romanima, dramama i poeziji, od Mikše

Pelegrinovića, Augusta Šenoe, Josipa Kozarca do Miroslava Krleže, koji je uveo lik Roma dezertera u noveli Tri domobrana iz zbirke Hrvatski bog Mars, poseban dio knjige posvećen je pregledu književnih djela u kojima se opisuje položaj Roma tijekom Prvoga svjetskog rata. Autor u knjizi zaključuje da su se za vrijeme Prvoga svjetskog rata predrasude i stereotipi o Romima održavali u hrvatskoj javnosti, a upravo je takva percepcija Roma od strane većinskog stanovništva povezana s onime što je započeto dvadesetak godina poslije, a to je progon Roma u Drugome svjetskom ratu. ✦

KULTURA

Približavamo vam rad i običaje baranjskoga Romskog KUD-a Darda

PODIZANJE SVIJESTI I OBRAZOVANJE UZ ATRAKTIVNI FOLKLOR

Romski KUD Darda osnovan je 2002. i prvo je registrirano romsko kulturno društvo u Baranji te je najaktivnija romska umjetnička udruga u Hrvatskoj. Razvijaju i predstavljaju atraktivni folklor romske nacionalne manjine koji sve više postaje pravim biserom mnogih domaćih, ali i međunarodnih manifestacija. No iznimna vrijednost ovog KUD-a leži i u činjenici da se njegovim radom podiže svijest, posebno mladih Roma, o drugim životnim područjima te potiče na obrazovanje, rad, kulturno stvaralaštvo i dr. Autorica: Jelena Jularić

azdragana što ću upoznati pojedince iz filma Razred o kojem sam pisala za ROMI.HR, uputila sam se u selo Darda, gdje članovi romskoga kulturno-umjetničkog društva žive, druže se i plešu. Ovaj KUD osnovan je 2002. i prvo je registrirano romsko kulturno društvo u Baranji te je najaktivnija romska umjetnička udruga u Hrvatskoj, o čemu svjedoči i činjenica da najčešće nastupaju na manjinskim manifestacijama unutar i izvan zemlje. A iza toga stoji naporan i discipliniran rad te redovite probe 2-3 puta tjedno. Posljednji nastup imali su u susjednoj Sloveniji povodom obilježavanja Svjetskog dana Roma u travnju. Članovi ovoga folklornog društva spadaju u skupinu Roma Munćana, podskupinu jedne od dviju velikih skupina Roma – Romi Bajaši. Tradicionalne pjesme pjevaju na svojem jeziku – bajaškome rumunjskom (starorumunjskom), dok vjerski pripadaju pravoslavnoj crkvi. Vizualno su drukčiji jer nastupaju bosi s cvijetom u kosi dok za zvuk govore za sebe kako su “dvojkaši” te da melos vuče na Baranju, Bačku i Banat. U punih četrnaest godina koliko djeluje KUD, djecu se osim na ples i pjevanje potiče na obrazovanje te druge formalne tečajeve i usavršavanje, a sve to zahvaljujući voditelju i koreografu Jovici

Radosavljeviću. Aktivne su mala, srednja i velika skupina te Klub žena. Time su pristupačni svima koji žele ispuniti svoje slobodno vrijeme upoznajući i promičući vlastite običaje.

UPORAN RAD I SVE VEĆI USPJESI U posljednje četiri godine više od pedeset romskih obitelji odselilo se zbog siromaštva te je to pridonijelo smanjenju članova ove folklorne skupine, točnije, u jednom trenutku ostalo je samo šest ženskih članica. Sada udruga broji oko pedeset članova. Trenutno su u fazi obnove glazbene i pjevačke sekcije. Predsjednik društva Radosavljević energično održava skupinu živom te putem folklora podiže svijest Roma o drugim životnim područjima, od odgoja, školovanja do umjetnosti. Unatoč problemima poput zabrane korištenja prostorija za probe i sastanke u početku od strane drugih udruga s područja Darde te predrasuda s kojima su se susreli na putovanjima, ni u kojem trenutku od osnutka nisu prestali s radom. Ipak, naposljetku svi su

Djecu se osim na ples i pjevanje potiče na obrazovanje te druge formalne tečajeve i usavršavanje, a sve to zahvaljujući voditelju i koreografu Jovici Radosavljeviću.

oduševljeni kad ih vide na sceni te žele da ih opet posjete. Neiscrpnim radom Jovica se bori za boljitak mladih djelovanjem KUD-a na razne načine: zapošljavanjem i radionicama na teme nasilja nad ženama te zaštite od neželjene trudnoće. Posebno su ponosni na nastup u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski (Smotra folklora nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj), zatim u zagrebačkom HNK-u povodom početka inicijative Desetljeće za uključivanje Roma, na Đakovačkim vezovima 2008. godine te na festivalu Roma Fest u Pečuhu. Posjetili su Srbiju, Bosnu i Hercegovinu te Mađarsku. Gostovali su na međunarodnome natjecanju dječjeg folklora Perlice Europe gdje su dobili Zlatnu kunu (nagradu) za koreografiju “Djevojački ples”. Rad Romskoga kulturno-umjetničkog društva Darda podupiru Savjet za nacionalne manjine RH, Općina Darda te Osječko-baranjska županija. U posljednjih pet godina uspjeli su, također uz financijsku pomoć, sašiti komplete ženske i muške narodne nošnje te obnoviti glazbene instrumente, što je iznimno značajno za rad KUD-a. A podatak da uvijek plešu na samom završetku smotri, jer su najzanimljiviji i najatraktivniji posjetiteljima koji ih dođu gledati i slušati, dovoljno govori o kakvoj se kvaliteti ovih folklornih zvijezda radi. ✦

POVIJEST ROMA

Feljton iz zaboravljene povijesti Roma u Hrvatskoj (IV. dio)

OD ETNIČKE GRUPE DO PARLAMENTARNE ZASTUPLJENOSTI

Položaj Roma u bivšoj Jugoslaviji bio je također obilježen društvenom i gospodarskom marginalizacijom, posebice vidljivom u lošim životnim uvjetima, nedovoljnom obrazovanju i visokoj nezaposlenosti. Istodobno, vlasti nisu bile dovoljno uspješne u poticanju njihove integracije, a i statusno su često bili niže “rangirani” nego druge manjine te ih se ubrajalo u etničke grupe. Samoorganiziranje romske populacije ipak počinje krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, a razvija se i nakon osamostaljenja Hrvatske, gdje Romi zajedno s drugim manjinama dobivaju, između ostalog, mogućnost izabrati svoga parlamentarnog zastupnika. Autor: Danijel Vojak

akon antifašističke pobjede preživjeli Romi u Europi bili su i dalje socijalno, obrazovno, radno i na druge načine diskriminirani, a u nekim državama nastojalo ih se prisilno asimilirati zabranom prakticiranja njihovih običaja, kulture i jezika. Problemi s njihovom političkom neorganiziranošću, neobrazovanošću i socijalnom marginalnošću omogućavali su takav odnos državnih i lokalnih vlasti prema njima. Malobrojna predratna romska inteligencija većinom je prva stradala u ratu, a kod neroma nije se javio veći znanstveni i drugi interes za ovu tematiku. Istodobno, dogodila se šutnja državnih vlasti te izostanak službenih isprika i reparacija romskim žrtvama. U svjetskoj historiografiji stradanja Roma bila su svedena tek na uzgrednu bilješku i sekundarni aspekt istraživanja u znanstvenim i drugim službenim publikacijama o žrtvama u ovome ratu. Osim toga, u kontekstu poslijeratne europske i američke historiografije iznikli su neki povjesničari revizionisti, koji svojim radom negiraju postojanje holokausta, ali i zločina nad romskim stanovništvom (npr. David Irving, Robert Faurisson, Frederick Toeben, David Duke itd.). Nakon Drugoga svjetskog rata jugoslavenske vlasti nastojale su ponajprije riješiti zakonski položaj Roma, poput ostalih manjinskih zajednica. No, položaj Roma u Jugoslaviji nije izričito reguliran Ustavom SFRJ jer on međusobno razlikuje samo narode i narodnosti. Upravo se termin narodnost shvaćao kao istovjetan terminu narodna manjina, koji označava dio nekog naroda koji imaju svoju državu izvan Jugoslavije (poput Mađara, Albanaca, Rumunja, Slovaka, Talijana i dr.). Osim Ustava Jugoslavije postojali su ustavi pojedinih Republika

unutar kojih se osim termina narodi i narodnosti, spominjao termin etničkih grupa među koje su se ubrajali Romi, iako nisu izravno spomenuti. Jedino Ustavi Bosne i Hercegovine i Crne Gore ne navode termin etničke grupe, zbog čega su neki zaključili kako su Romi u tim Republikama smatrani narodnošću. Pitanje nedovoljnoga sustavnog pravnog reguliranja položaja Roma u Jugoslaviji bilo je izravno povezano s njihovim društvenim položajem i zahtjevima za priznavanjima određenih posebnih prava. Potrebno je spomenuti kako se broj popisanih Roma u Hrvatskoj kretao se između 405 (1948.) i 6695 (1991.). Neki smatraju kako su česte fluktuacije u broju popisanih Roma posljedica njihova straha od vlastite identifikacije (etničke mimikrije) i njihova iskustva stradanja za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Položaj Roma i dalje je bio obilježen društvenom i gospodarskom marginalizacijom, posebice vidljivom u lošim životnim uvjetima, nedovoljnom obrazovanju i visokoj nezaposlenosti. Istodobno, vlasti nisu bile dovoljno uspješne u poticanju, odnosno omogućavanju njihove integracije u hrvatsko društvo. Ekonomske reforme 1960-ih kojima je bilo omogućeno zapošljavanje u inozemstvu imale su za posljedicu migraciju jednog dijela romskog stanovništva u zapadnoeuropske zemlje. No, u ovom razdoblju bilo je primjetno samoorganiziranje Roma, koji su krajem 1960-ih osnovali društvo Rom u Beogradu, gdje je istaknuta potreba njihova obrazovanja. Upravo je jedna od prvih romskih organizacija u Hrvatskoj kulturno-prosvjetno društvo Rom, osnovano 1980. u Zagrebu kao podružnica istoimenoga beogradskog društva, a s ciljem opismenjavanja Roma i podizanja njihova socijalnog statusa. Unutar njega djelovala su glazbena, folklorna, dramska i literarna sekcija pod vodstvom Neđatina Kamberovskog i

Rasima Bajrića. Nekoliko godina poslije osnovano je romsko kulturno-umjetničko društvo Romsko srce. Prema popisu iz 1991. popisano je 6695 Roma, a deset godina poslije njih 9463. U posljednjem popisu iz 2011. bilo je popisano 16.975. Ukoliko se usporede ovi popisi primjetno je da se najviše Roma nalazi u Međimurskoj županiji, Gradu Zagrebu i Osječko-baranjskoj županiji. Romi se kao nacionalna manjina prvi put navode u Izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima manjina od 11. svibnja 2000., zajedno s još dvadeset i jednom manjinom. Uzimajući u obzir službene podatke o broju romskih i drugih nacionalnih manjina prema popisu stanovništva iz 2001. oni su svrstani u posebnu skupinu nacionalnih manjina (zajedno s austrijskom, njemačkom, rumunjskom, bugarskom, poljskom, rusinskom, ukrajinskom, ruskom, židovskom, vlaškom i turskom manjinom) s pravom na jednoga saborskog zastupnika posebnim Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski državni sabor iz 2003. U skladu s ovakvim pravnim normama omogućen je izbor Roma Nazifa Memedija (2008. – 2011.) i Veljka Kajtazija (2011. – 2015., 2016. – ) za zastupnike manjina u Hrvatskom saboru. Unatoč navedenim preprekama, ali i zbog njih, u sjećanju na Porajmos, Roma National Congress i Međunarodna unija Roma predložili su Vijeću Europe krajem lipnja 2009. obilježavanje International Remembrance Day of Roma Victims of the Pharraimos (Holocaust) (Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve Porajmosa/ Holokausta). Kao dan obilježavanja odabran je 2. kolovoza, u znak sjećanja na 2. kolovoza 1944. kada je oko 3000 Roma ubijeno u koncentracijskom logoru Auschwitz. Od tada se u mnogim europskim državama obilježava ovaj dan što svjedoči o višoj razini svijesti i pijeteta prema romskim žrtvama Drugoga svjetskog rata. ✦

Riječ redakcije

proteklih godinu dana Romsko nacionalno vijeće (RNV) uspjelo je u potpunosti realizirati svoj medijski projekt ROMI.HR, izdati četiri previđena broja časopisa te stvoriti i afirmirati pripadajući portal na kojem je objavljeno više stotina priloga. Medijski projekt ROMI.HR pokrenut je kroz program neprofitnih medijskih projekata koje je u 2015. godini odobrilo Ministarstvo kulture. Možda se upravo na našem primjeru pokazao i sav značaj i vrijednost programa neprofitnih medijskih projekata kroz koji se, između ostaloga, otvara važan javni medijski prostor marginaliziranim i potisnutim društvenim grupama. Redakcija internetskog portala i časopisa ROMI. HR vrlo je odgovorno poticala istraživanje i obradu različitih socio-ekonomskih tema vezanih za pitanja s kojima se Romi susreću u segmentima obrazovanja, zdravstva, diskriminacije, položaja žena, stanovanja i zapošljavanja itd. imajući pritom kritički odnos prema ukupnoj društvenoj situaciji, ali i prema određenim praksama i institucijama unutar same romske zajednice. Časopis i portal donijeli su vam presjek stanja u Hrvatskoj po regijama. Imali ste priliku čitati o projektima pokrenutima s

ciljem uključivanja Roma u društvo i poboljšanjem životnih uvjeta romske nacionalne manjine, ali i velikim preprekama koje tome stoje na putu, o mladima i primjerima dobrih praksi, o tome kako ostvariti pojedina prava, o povijesnim temama, kao i pročitati komentare i mišljenja istaknutih svjetskih stručnjaka za pojedina područja koja se tiču Roma. Potrudili smo se unijeti i zanimljivosti u svaki broj i predstaviti vam romsku književnost, domaće i strane romske glazbene sastave te istaknute glumce i likove iz filmova za koje možda niste znali da su Romi. Sada, na kraju ovog projekta, želimo vam zahvaliti na pažnji, čitanosti, i komentarima koji su nas hrabrili da obradimo svaku novu temu i izdamo svaki idući broj. Zahvaljujući ovom projektu dio naših romskih aktivista pokazao je da je sposoban i spreman uhvatiti se ukoštac s medijskim izazovima i pridonijeti javnoj afirmaciji romske zajednice. Za RNV to je poticaj da dalje razmišlja o razvoju jednoga cjelovitog medijskog projekta toliko potrebnog romskoj zajednici, ali i hrvatskom društvu u cjelini. U svakom slučaju, nastavljamo objavljivati na našem portalu www.romi.hr te vas pozivamo da nas nastavite pratiti i čitati .