Page 1


IMPRESUM ROMI.HR ISSN 1849-8973 TROMJESEČNIK RNV-a GODINA II. – BROJ 2 – SVIBANJ 2016. Izdavač: Romsko nacionalno vijeće (RNV) Adesa: Ilica 215, Zagreb Telefon: +385(0)1 580 26 99 Telefax: +385(0)1 580 24 23 E-mail: redakcija@romi.hr Web: www.rnv.hr Za izdavača: Lule Nikolić, predsjednik RNV-a Glavni urednik izdavačke djelatnosti RNV-a: David Dragoljub Orlović Glavni urednik: Stojan Obradović Izvršna urednica: Bibijana Papo Redakcija: Sindirela Bobarić, Maja Alivojvodić, Jelena Jularić, Dario Gilja Suradnici: Antun Brađašević (Nova Gradiška) Leila Deshuis (Pariz-Zagreb) Srđan Dvornik (Zagreb) Mari Gjefsen (Strasbourg) Zvonko Horvat (Pitomača) Jelena Jularić (Osijek-Zagreb) Momo Kuzmanović (Velika Gorica) Ljubomir Mikić (Osijek) Antonija Petričušić (Zagreb) Diana Robaš (Karlovac) Fabian Sanchez (Madrid) Irina Spataru (Beč) Nino Kovačić (Zagreb) Søren A.C. Stenbøg (Kopenhagen) Muhamed Toči (Gostivar) Danijel Vojak (Zagreb) Lektura i korektura: Neli Mindoljević Dizajn i prijelom: Marija Tudor Dizajn naslovnice: MK-dizajn Fotografije: RNV Arhiva, Dario Gilja, Eva Davidova, International Romani Union, Grattan Puxon, Damian Draghici, Tanja Kragujević, Fanfare Ciocarlia Prijevodi: Gea Bahun-Vlašić Bibijana Papo Tisak: ARAK, Omiš Naklada: 500 primjeraka Mišljenja i stavovi izraženi u časopisu ne izražavaju nužno i stavove Izdavača.

Portal: Elektronsko izdanje časopisa možete pronaći na

2

WWW.ROMI.HR

sadržaj DOSSIER Začetci i razvoj romskog pokreta: 45 godina međunarodnog romskog pokreta ................................................. 3 Nema integracije bez ravnopravnosti ............................................................ 5 PROVOĐENJE NACIONALNE STRATEGIJE Intervju: Elvis Kralj Kurikulum za uspješnije obrazovanje Roma i borbu protiv predrasuda ....... 8 U FOKUSU Zapošljavanje Roma: Zapošljavanje kojega nema ............................................................................. 10 Pravo na razmjerno zapošljavanje: I dalje bez napretka ......................................................................................... 13 KAKO ŽIVE ROMI Međimurje: Od primjerne slike do zastrašujuće priče ....................................................... 14 POLITIČKI ŽIVOT Intervju: Bojan Balog, predsjednik Udruge “Za boljitak” Roma Međimurja Položaj Roma još uvijek je daleko od dobrog i poželjnog ............................ 17 OSTVARIVANJE PRAVA ROMA Zapošljavanje u projektima javnih radova ...................................................... 19 EUROPSKE POLITIKE Intervju s Damianom Draghicijem, poznatim romskim glazbenikom i članom Europskog parlamenta iz Rumunjske Prema dugoročnim politikama za Rome ........................................................ 21 ROMI U SVIJETU Indija: Hoće li Romi postati indijska dijaspora Modijeva vlada i RSS skloni su tvrdnji da su Romi Indijci i Hindusi ................ 23 Znanstvene analize nevojbeno upućuju na indijsko podrijetlo Roma .......... 24 KULTURA Romi u suvremenom filmu: Razotkrivanje socijalnih i povijesnih nepravdi ............................................... 25 Filmski velikan romskoga podrijetla: Veliki zagovaratelj romskoga pokreta ............................................................ 26 Band lude romske energije: Fanfare Ciocărlia .............................................................................................. 28 POVIJEST ROMA Feljton: Iz zaboravljene povijesti Roma u Hrvatskoj (2. dio) Pokušaji reguliranja položaja romskog stanovništva .................................... 29 ĐELEM, ĐELEM ................................................................................................ 30 OBILJEŽEN SVJETSKI DAN ROMA .................................................................. 31

Republika Hrvatska Ministarstvo kulture Republic of Croatia Ministry of Culture

Projekt sufinanciraju Ministarstvo kulture RH i RNV


DOSSIER: Začetci i razvoj romskog pokreta

Prvi Svjetski kongres Roma i početci međunarodnoga romskog pokreta

45 GODINA MEĐUNARODNOGA ROMSKOG POKRETA Prvi Svjetski kongres Roma koji je održan u Londonu 1971. bio je i svojevrsna povijesna prekretnica za ovaj, jedan od najdiskriminiranijih naroda u svijetu. Otad Romi, ujedinjenim snagama, započinju na međunarodnoj sceni sami definirati svoju politiku. Dolazi do promjene njihove pozicije iz pasivne u aktivnu, uobličavaju svoj pokret, konstituiraju svoje organizacije i međunarodnim institucijama postavljaju svoje ciljeve i zahtjeve, svjesni teške i duge borbe na putu emancipacije… Pored toga, dihotomija između definicije Roma kao marginalizirane društvene grupe naspram definicije Roma kao nacionalne manjine u nadnacionalnom europskom kontekstu postaje jednim od ključnih pitanja. Autorica: Bibijana Papo

P

očetci međunarodnoga romskog pokreta odvijaju se šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme hladnoga rata, dekolonizacije, borbe za ravnopravnost crnaca u SAD-u, liberalizacije zapadnog svijeta, studentskih demonstracija… Nakon početnih pokušaja emancipacije krajem 19. stoljeća, zatim pojave većeg broja romskih organizacija 1950-ih i 1960ih godina, međunarodni je romski pokret zaživio 1970-ih godina. Najvažnijem događaju u početku tog procesa, Prvom kongresu Roma održanom 1971. u Londonu, prethodili su 1960ih događaji u Francuskoj koji su bili polazišna točka nastojanja za emancipacijom Roma. Comité International Tzigane (CIT) (Međunarodni odbor Cigana), osnovan 1965. u Parizu, a čiji je prvi predsjednik bio Vanko Rouda, organizator je Prvoga kongresa Roma u Londonu. Odbor je 1971. preimenovan u Comité International Rom (CIR) (Međunarodni odbor Roma) na romskom jeziku – Komiteto Lumniako Romano. Da će to biti prvi Svjetski kongres Roma nije se znalo unaprijed. Prvi je kongres trebao biti održan u Parizu iste godine, a u Engleskoj je trebao biti održan samo pripremni sastanak. S obzirom na dobru međunarodnu zastupljenost i činjenicu da su sudjelovali delegati s obiju strana “željezne zavjese”, unatoč barijeri zbog hladnog rata, jednoglasno je

POČETAK EMANCIPACIJE Kongres je započeo 8. travnja 1971., no delegati su se okupili nekoliko dana prije kako bi već 5. travnja u Londonu prisustvovali otvorenju izložbe o književnosti Roma i životu Roma te o nacističkim zločinima počinjenim nad Romima. Bili su smješteni u zgradi internata u Kentu. Grattan Puxon podijelio je u intervjuu za portal i časopis ROMI.HR svoja sjećanja na prvi Kongres te rekao: “Dijelili smo obroke, smještaj u sobama, a izdvojenost ove lokacije zbližila nas je duhom i učvrstila naša prijateljstva.” Prva generalna skupština započela je s radom 8. travnja. Taj se dan poslije počeo obilježavati kao Svjetski dan Roma, a odluka o tome donesena je tek na četvrtome Svjetskom kongresu Roma 1990. u Serocku u Poljskoj, otkada to i službeno postaje nacionalni praznik Roma. Delegati prvoga Svjetskog kongresa Roma bili su: Vanko Rouda, Leulea Rouda (Međunarodni odbor Roma); S. Holomek, A. Daniel, R. Demeter (Čehoslovačka); Viljo Koivisto (Finska); Latif Ajda, Kuna Beget, Alti Imer, Maissa Rouda, Mateo Maximoff (Francuska); Grattan Puxon, Fred Wood, George Marriott, Tom Lee, Marjorie Lee (Velika Britanija); Melanie Spitta (Njemačka); Tom Doherty (Irska); Juan de Dios Ramirez, gospođa Ramirez (Španjolska), Slobodan Berberski, Nusret Sehari, Abdi Faik (Jugoslavija). Na kongresu su bili nazočni i promatrači iz Belgije, Kanade, Francuske, Njemačke, Velike Britanije, Indije i Sjedinjenih Američkih Država.

Rad Kongresa bio je organiziran u radnim skupinama koje su se bavile određenim pitanjima: jezikom, ratnim zločinima, kulturom, socijalnim pitanjima i obrazovanjem.

Svjetski kongres Roma istaknuo je i da oni gadže (neromi) koji rade na boljitku Roma trebaju biti smatrani braćom i sestrama Roma. Radna skupina koja se bavila jezičnim pitanjem usvojila je zaključak da je romski jezik odigrao važnu ulogu kroz prošlost i da on predstavlja jednu od specifičnosti Roma u svakoj zemlji te je faktor koji omogućuje sponu između različitih romskih grupa koje dijele isti jezik. Podržan je napor engleskih i španjolskih Roma da ponovno počnu upotrebljavati vlastiti jezik. Priznato je da su svi dijalekti ravnopravni, no da postoji potreba za međunarodnim standardnim dijalektom koji bi mogao biti korišten u izdavaštvu te na kongresima i drugim skupovima. Također je bilo istaknuto kako je standardizacija abecede problem koji brzo treba riješiti te je na ovom Kongresu predložena abeceda koja sadrži 30 slova.

Rad Kongresa bio je organiziran u radnim skupinama koje su se bavile određenim pitanjima: jezikom, ratnim zločinima, kulturom, socijalnim pitanjima i obrazovanjem.

odlučeno da će skup u Londonu biti prvi Svjetski kongres Roma.

3


DOSSIER: Začetci i razvoj romskog pokreta

Radna skupina koja se bavila jezičnim pitanjem usvojila je zaključak da je romski jezik odigrao važnu ulogu kroz prošlost i da on predstavlja jednu od specifičnosti Roma u svakoj zemlji te je čimbenik koji omogućuje sponu između različitih romskih grupa koje dijele isti jezik

VAŽNOST JEZIKA Jezično pitanje bilo je prisutno tijekom cijeloga Kongresa. Jezične poteškoće bile su prisutne na početku Kongresa, a bile su prevladane tako što je većina delegata poznavala više jezika na kojima su se onda sporazumijevali. Usporedno s time delegati su utvrdili da se mogu sporazumijevati međusobno na romskom jeziku, unatoč tome što govore različitim dijalektima, te je neposredna komunikacija među delegatima uz manje poteškoće napredovala. Radna skupina za ratne zločine donijela je nekoliko glavnih zaključaka. Prvi je bio da se podržava inicijativa da Donald Kenrick i Grattan Puxon, na temelju prikupljene građe o zločinima, napišu prvu detaljnu studiju o nacističkim zločinima protiv Roma u što kraćem roku. Drugi je da Svjetski kongres Roma nastavi napore u pomaganju Romima koji traže reparacije putem UN-a. Treći zaključak bio je da se treba postaviti spomenik kako bi se komemoriralo Rome koji su stradali od nacista. Da će se svake godine istoga dana obilježavati nacistički progon Roma u svakoj zemlji, bio je četvrti zaključak. Prijedlog je bio da se uzme datum ubijanja preostalih Roma u Auschwitzu. Također je podržano osnivanje udruženja veterana britanskih oružanih snaga, a iznesena ideja da se slične organizacije osnuju i u drugim državama.

Treći Svjetski kongres Roma, održan u Göttingenu, Zapadna Njemačka, 1981. godine, kao glavno pitanje postavio je Porajmos i sudbinu Roma za vrijeme nacizma. Kongres je zatražio da njemačka vlada prizna genocid nad Romima i da radi na rješavanju problema davanja odštete Romima. Taj je Kongres pokrenuo službeno priznanje genocida nad Romima.

POVIJESNE ODLUKE

4

Na području kulture zaključeno je kako se treba redovito održavati festival romske glazbe i plesa te potaknuti razmjene romskih folklora i glazbenih skupina. Uz to je zaključeno da je potrebno prikupljati i objaviti romske pjesme i priče. Delegati okupljeni u Radnoj skupini za socijalna pitanja dogovorili su da će pripremiti izvješće o položaju Roma koje će podnijeti Vijeću Europe i UN-u 1972.

godine. Tada je izneseno i mišljenje da će pojedini delegati imati poteškoće u sastavljanju izvješća jer će kritizirati politike vlada njihovih država. Radna skupina za obrazovanje zaključila je da bi sva romska djeca trebala imati pravo na obrazovanje o kulturi Roma i, ondje gdje se još njime govori, na romskom jeziku. K tome, iznesen je stav da učitelji Romi trebaju biti zaposleni u školama s velikim brojem djece Roma, ako to zatraži lokalno romsko stanovništvo. Naglašeno je i da trebaju biti provedena istraživanja i evaluacija karavan-škola za nomadske grupe. Generalna skupština Kongresa usvojila je zaključke ovih pet radnih skupina. Predzadnjeg dana Kongresa, 11. travnja 1971., donesene su povijesne odluke Kongresa. Usvojena je zastava međunarodnoga romskog pokreta – plave i zelene boje na koju mogu biti dodani crvena vatra, kotač ili tanka crvena pruga, po želji. Kao himna ovoga Kongresa usvojena je pjesma Đelem, đelem koja se temelji na staroj romskoj melodiji uz novi tekst koji je napisao Žarko Jovanović u suradnji s Janom Cibulom. Jovanović je prisustvovao prvom Kongresu u Londonu, a stihovi himne nastali su u autobusu na putovanju sudionika Kongresa iz Londona u Birmingham. Treća je važna odluka bila da se naziv Rom upotrebljava umjesto naziva “ciganin”. Svjetski kongres Roma istaknuo je i da oni gadže (neromi) koji rade na boljitku Roma trebaju biti smatrani braćom i sestrama Roma. Dogovoreno je da će od svake delegacije biti zatraženo da pripremi izvješće o položaju Roma u njihovim državama, što će biti podneseno Vijeću Europe i UN-u. Jan Cibula bio je imenovan predstavnikom Svjetskoga kongresa Roma pri Odboru za ljudska prava UN-a u Ženevi. Cibula, Rom podrijetlom iz Slovačke, liječnik po zanimanju, bio je i prvi predsjednik Međunarodne unije Roma. Na Kongresu je dogovoreno i da će Međunarodni odbor Roma nadalje širiti svoje ideje među romskim zajednicama kako bi se, između ostalog, objedinile snage i kako bi Odbor mogao zastupati i braniti Rome. Također je bilo rečeno da će zaključci i odluke ovoga Kongresa biti poslani Vijeću Europe, UNESCO-u i vladama većeg broja država. Tijekom Kongresa delegati su uživali u glazbenom i kulturnom programu, neformalnim koncertima te su posjećivali

Rome u susjednim mjestima. No glavni kulturni program bio je održan posljednjeg dana Kongresa, 12. travnja 1971. u Londonu, tijekom festivala koji je posjetilo oko 1000 ljudi. Na festivalu su nastupali mađarski romski orkestar i Žarko Jovanović na balalajki, kao i engleski pjevači. Posjetitelji su mogli vidjeti i ceremoniju zaruka dvoje engleskih Roma. Dvije minute šutnje posvećene su sjećanju na Rome koji su ubijeni za vrijeme nacističke vladavine. Održana je i procesija u kojoj je nošen kip svete Sare (zaštitnice Roma) do obližnjeg jezera. Bio je to skup velikog značenja na kojem su se okupili Romi iz različitih država. Možemo reći da otada Romi, ujedinjenim snagama, započinju na međunarodnoj sceni definirati sami svoju politiku, dok su prije bili prepušteni isključivo drugima koji su odlučivali o njima. Došlo je do promjene pozicije iz pasivne u aktivnu. Pored toga, dihotomija između definicije Roma kao marginalizirane društvene grupe naspram definicije Roma kao nacionalne manjine u nadnacionalnom europskom kontekstu, bila je jedna od glavnih točaka za raspravu unutar romskog pokreta 1970-ih i 1980-ih godina.

RAĐANJE MEĐUNARODNOG POKRETA Važno je spomenuti i da je službeno rađanje međunarodnoga romskog pokreta dovelo do utemeljenja međunarodne krovne romske organizacije – Međunarodne unije Roma (International Romani Union, IRU). Ta je organizacija preuzela organiziranje svjetskih kongresa Roma, nakon prvoga Kongresa. Drugi Svjetski kongres Roma bio je održan u Ženevi 1978. godine, a na njemu je sudjelovalo oko 50 romskih organizacija iz Europe, SAD-a, Indije i Pakistana. Krajem sedamdesetih godina važno je bilo uspostavljanje odnosa između Roma i Indije. U drugoj polovici 1970-ih u Chandigarhu, Indija, bio je održan Međunarodni festival Roma, na kojem je premijerka Indije Indira Gandhi primila delegaciju Roma te obećala podršku Indije Romima u njihovu predstavljanju u UN-u. U delegaciji su bili i predstavnici Roma iz Jugoslavije, uključujući i Esmu Redžepovu. Treći Svjetski kongres Roma, održan u Göttingenu, Zapadna Njemačka, 1981. godine, kao glavno pitanje postavio je Porajmos (Holokaust) i sudbinu Roma za

Važno je spomenuti i da je službeno rađanje međunarodnoga romskog pokreta dovelo do utemeljenja međunarodne krovne romske organizacije – Međunarodne unije Roma (International Romani Union, IRU).


DOSSIER: Začetci i razvoj romskog pokreta vrijeme nacizma. Kongres je zatražio da njemačka vlada prizna genocid nad Romima i da radi na rješavanju problema davanja odštete Romima. Kongres je okupio 600 delegata i promatrača, a delegat Zapadne Njemačke i suorganizator Kongresa zajedno s Međunarodnom unijom Roma bio je Romani Rose, predsjednik Središnjeg vijeća njemačkih Sinta i Roma, jedne od najutjecajnijih romskih organizacija koja je osnovana 1982. godine. Taj Kongres pokrenuo je službeno priznanje genocida nad Romima. Četvrti Kongres održan je 1990. u Poljskoj, i tada je 8. travnja proglašen Svjetskim danom Roma. Između trećeg i četvrtog Svjetskoga kongresa Roma radi-

lo se na poboljšanju društvenog položaja Roma i očuvanju nacionalnih i manjinskih prava Roma te su održavani kontakti s UN-om, UNESCO-om, Europskim vijećem i Europskom komisijom. Peti Kongres održan je u Pragu 2000. godine. Tada je pokrenuto donošenje Deklaracije o romskoj neteritorijalnoj naciji. Šesti Kongres održan je u Lancianu, Italija, na kojem je sudjelovalo više od 200 delegata iz 29 država, fokusirao se na položaj žena, djece i obitelji. U Zagrebu je 2008. godine održan sedmi Svjetski kongres Roma. Na njemu se okupilo oko 300 delegata iz 28 država. Sedmi je Kongres donio “Akcijski plan izgradnje romske nacije”.

Osmi Kongres održan je u Sibiuu, Rumunjska, 2013. godine, a nakon toga do danas je održano još nekoliko kongresa. Nakon Međunarodne unije Roma osnovano je više drugih međunarodnih romskih organizacija koje s većim ili manjim uspjehom djeluju na poboljšanju položaja Roma. Međunarodna unija Roma ušla je u krizu koja prijeti da se toj organizaciji smanji ugled i utjecaj, zbog sukoba dviju frakcija od kojih svaka tvrdi da je jedino legitimno vodstvo Unije. Uloga Međunarodne unije Roma u daljnjem razvoju međunarodnoga romskog pokreta je važna i potrebno je riješiti postojeće unutarnje sukobe kako bi nastavila djelovati kao jedinstvena organizacija. ✦

Intervju: Grattan Puxon, ugledni romski aktivist, sudionik Prvoga kongresa Roma održanog 1971. godine u Londonu, suautor knjige The Destiny of Europe’s Gypsies (1972.) koja se smatra prvom znanstvenom studijom o genocidu nad Romima.

NEMA INTEGRACIJE BEZ RAVNOPRAVNOSTI Osjećaj i namjera Prvog kongresa Roma 1971. bili su stvoriti forum u kojem, u budućnosti, mogu sudjelovati sve romske organizacije, zatim povećati mogućnosti za koordinaciju te se fokusirati na novu političku volju. Danas pokret prolazi kroz veliku nesigurnost. 70-ih godina išli smo prema perspektivnoj budućnosti. Danas nitko nije siguran u kojem smjeru idemo. To dakako odražava postojeći metež i nemir u Europi. Ali, moram reći da sam osjetio veliko ohrabrenje za vrijeme posljednjeg 10. kongresa u Skopju koji se održao u ožujku ove godine. Smatram da je Kongres donio odluku koja je od vitalne važnosti kada su se delegati složili da potaknu daljnji rad prema demokratskoj tranziciji. Tu ne govorimo samo o glasanju, nego i o izgradnji naših kapaciteta da koordiniramo po svijetu – kao što je prvi Kongres to želio. Danas EU govori o “socijalnim pitanjima” i potrebi za integracijom, a kako se može postići integracija a da se prije toga ne postigne ravnopravnost? Razgovarala i prevela: Bibijana Papo

predloženi Kongres, nadajući se da ćemo uspjeti ujediniti širi pokret diljem Europe. ❖ Kakva su vaša sjećanja na prvi Svjetski kongres Roma? Koja je bila vaša uloga u radu Kongresa? Kongres je održan u privatnom internatu, a dobili smo besplatno korištenje tog prostora uz pomoć g. Bryana Raywida, člana “Gypsy Councila”, koji je tada radio u toj školi. Suprotno nekim kasnijim izvješćima, nikakvu pomoć nismo dobili

❖ Kakav je bio povijesni kontekst u kojem je započeo međunarodni romski pokret. Zašto je baš 1971. bila povijesna godina? Pokret je već prije bio aktivan u Parizu, pod vodstvom Vaide Vojvode i poslije Vanka Roude. Već su se 1965. nadali da će održati kongres u Palači UNESCO-a u

Parizu. Bilo je dosta Roma migranata u francuskome glavnom gradu, većinom iz tadašnje Jugoslavije, i suočavali su se s čestim deložacijama. Godine 1969. prva delegacija Roma otišla je u Vijeće Europe izložiti im situaciju u kojoj se Romi nalaze. U delegaciji je bio i Mehmet Sakirovic. Članovi “Gypsy Councila” (osnovan 1966.) pridružili su se delegaciji. Mi smo se borili protiv sličnih deložacija u Velikoj Britaniji. Stoga smo ponudili da ugostimo

5


DOSSIER: Začetci i razvoj romskog pokreta

Ako na lokalnoj razini bude postojalo povjerenje u načelo elektroničkoga glasanja, bit će moguće i izgraditi predstavništvo s mandatom za zastupanje romskog naroda. Takvo bi predstavništvo izražavalo volju ljudi. Mogli biste reći – suverenu volju romskog naroda. To bi dakako potaknulo porast legitimiteta i odgovornosti toga romskog predstavništva.I više od toga, to bi enormno potaklo i ojačalo politička stajališta i utjecaj, dovodeći nas bliže paritetu s onima s kojima moramo pregovarati. EU i UN, državne vlade, svi bi zatim trebali sjesti i razmisliti.

od ijedne vanjske organizacije. Na ovom skupu, dijelili smo obroke, smještaj u sobama, a izdvojenost ove lokacije zbližila nas je duhom i učvrstila naša prijateljstva. Imali smo različita mišljenja o nekim važnim temama. “Gypsy Council” vodio je – i još uvijek to čini pedeset godina poslije – borbu za očuvanje tradicionalnoga putujućeg načina života. Nomadizma. Danas se to naziva pravom slobodnog kretanja diljem Europe. Naša braća iz istočne Europe naglašavala su naseljavanje i integraciju u urbani život. Faik Abdi, koji je kasnije postao član makedonskog parlamenta, govorio nam je o Šutki. O staroj mahali na Balkanu. Također smo imali različita mišljenja o obrazovanju. Mi smo djelovali kroz karavan-škole.

prosvjedovali protiv nedavne smrti troje djece u karavani koja je izgorjela za vrijeme deložacije. Kada smo se vratili otamo, i nakon što smo prisustvovali spaljivanju šatora kao jednome tradicijskom obliku žalovanja za poginulom djecom, vratili smo se s osjećajem kako je od sada 8. travnja, dan otvaranja Kongresa, dan koji treba biti slavljen kao Dan romskog naroda (Roma Nation Day).

Ipak, nije sve samo u izborima. Nešto je i u našoj sposobnosti da mobiliziramo ljude. Da iziđemo na ulice, svi mi, na Dan romskog naroda. Da slavimo, da potvrdimo postojanje romskog naroda i kolektivnu volju tog naroda.

ANTICIGANIZAM

6

Postojao je i građanski odbor za samozaštitu, u selu pored škole. Anticiganizam je bio vrlo izražen. Morali smo držati Kongres u tajnosti. Ubrzo, svi su delegati shvatili koliko je situacija kritična. I to je mnogo pridonijelo shvaćanju važnosti našeg rada. Ujediniti se, raditi zajedno, bilo je od iznimne važnosti. Svi su to shvatili. Problemi mogu biti različiti u različitim zemljama. Putem obnovljenog bratstva i sestrinstva možemo pomoći jedni drugima. Romski narod mora ići naprijed kao nijedan drugi. Kolektivno. S tom su mišlju bili oblikovani i simboli koji mogu pomoći u dosezanju ovih ciljeva i ideala. Romska zastava, naprimjer, ali i naša nova himna Đelem, đelem, koju je Žarko Jovanović Jagodino skladao tada u autobusu dok smo putovali u grad Walsall, pokraj Birminghama, kako bismo

❖ U kojem se smjeru međunarodni romski pokret razvija 1970-ih i 1980-ih godina? Morate se prisjetiti da je londonski Kongres stvorio prvu djelotvornu krovnu organizaciju. Jedini put bio je put naprijed, put prema budućnosti. Bez podjela. Mogli biste mjeriti porast napretka pokreta po porastu broja sudionika kongresa. Uzmimo na primjer Kongres u Ženevi 1979. godine i Kongres u Gottinghamu 1981. godine. Uz sudjelovanje i mnogih Sinta, koje je predvodio Romani Rose, u Gottinghamu je sudjelovalo otprilike 600 osoba. Na Kongresu u Londonu sudjelovalo je od 40 do 70 osoba, na različitim sesijama. Ako gledamo iz perspektive vodstva, onda pak mogu reći da je postojao određeni oprez da se ne izazivaju i provociraju vlade u socijalističkim zemljama. Naprimjer, predsjednik prvoga Kongresa Slobodan Berberski inzistirao je da se položaj Roma u Jugoslaviji unaprijedi od etničke grupe do narodnosti. Bez agitacije. Bez prosvjeda u Londonu ili Parizu. To bi bila greška. Ne bi bilo učinkovito, ne bi pomoglo.

ROMI IZ BIVŠE JUGOSLAVIJE ROMSKI NAROD ❖ Je li dnevni red Kongresa bio ustanovljen prije početka Kongresa ili su o tome delegati odlučivali na početku Kongresa? Prvo pitanje koje je bilo postavljeno delegatima bilo je sljedeće: je li ovaj sastanak dovoljno reprezentativan da bi ga se zvalo prvim Svjetskim kongresom Roma? Ili je ovo samo pripremni sastanak za kasnije kongrese? Zbog toga što su sudjelovali delegati s obiju strana Europe, unatoč barijeri zbog Hladnog rata, bilo je odlučeno, s mnogo uzbuđenosti i napetosti, da bi to mogao biti prvi kongres. Osjećaj i namjera bili su stvoriti forum u kojem, u budućnosti, mogu sudjelovati sve romske organizacije, zatim povećati mogućnosti za koordinaciju te se fokusirati na novu političku volju.

❖ Neki ističu značajan doprinos Roma iz bivše Jugoslavije početcima pokreta. Kako vi vidite njihovu ulogu? Romi iz Jugoslavije odigrali su glavnu ulogu. Djelomice zato što su imali veću slobodu kretanja. Mnogi od njih bili su migranti u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji. Samo da se prisjetite tih imena: Žarko Jovanović, Slobodan Berberski, Faik Abdi, Sait Balić, Rajko Đurić. I mnogi drugi. Moje je srce uvijek bilo uz njih jer sam bio povezan na neki način s Jugoslavijom od 1952. ❖ Kako je pad socijalizma i raspad Jugoslavije utjecao na položaj Roma i njihovo sudjelovanje u romskom pokretu ? Kraj Jugoslavije bila je velika tragedija. Sait Balić je radio na formiranju Saveza Roma Jugoslavije. Došao je k meni u


DOSSIER: Začetci i razvoj romskog pokreta Grčku i rekao mi kako se boji Šešelja i tvrdokornih nacionalista. U najbolja vremena, kada sam živio u Nišu, na našoj smo strani imali Aleša Beblera, bivšeg veleposlanika Jugoslavije pri UN-u. On je podržavao naš zahtjev da budemo priznati kao nacionalnost. S njime smo posjetili indijskog veleposlanika Menona u Beogradu. Bebler je pokušao dogovoriti sastanak s Kardeljem. Vjerujem da je stvarni napredak bio moguć. Ali od 1992. godine to je zaustavljeno. Pogledajte situaciju na Kosovu. Preko 100 000 Roma je etnički očišćeno na tom području. ❖ Možete li usporediti pokret 1970-ih godina s današnjim? Koji su ciljevi pokreta danas? Koji su zaključci posljednjega, desetog Svjetskog kongresa Roma, održanog u Skopju u ožujku 2016., na 45. godišnjicu prvoga Svjetskog kongresa Roma? Danas pokret prolazi kroz veliku nesigurnost. Kao što je bilo navedeno, 1970ih godina išli smo prema perspektivnoj budućnosti. Danas nitko nije siguran u kojem smjeru idemo. To dakako odražava postojeći metež i nemir u Europi. Moram reći da sam osjetio veliko ohrabrenje za vrijeme 10. Kongresa u Skopju. Godine 1981. kongres se trebao održati u Beogradu. Skoro se to i dogodilo. Sada se barem ovaj zadnji Kongres održao na području u kojem živi velika populacija Roma. To je značajno. Razgovaram gotovo svaki dan sa Zoranom Dimovom. On ima mnogo energije i, dakako, osobne odgovornosti. Trenutno mnogo razgovaramo o politikama i o smjeru kretanja romskog pokreta u budućnosti. Smatram da je Kongres donio odluku koja je od vitalne važnosti kada su se delegati složili da potaknu daljnji rad prema demokratskoj tranziciji. Tu ne govorimo samo o glasanju, nego i o izgradnji naših kapaciteta da koordiniramo po svijetu – kao što je prvi Kongres to želio. Ako na lokalnoj razini bude postojalo povjerenje u načelo elektroničkoga glasanja, bit će moguće i izgraditi predstavništvo s mandatom za zastupanje romskog naroda. Takvo bi predstavništvo izražavalo volju ljudi. Mogli biste reći – suverenu volju romskog naroda. To bi dakako potaknulo porast legitimiteta i odgovornosti toga romskog predstavništva. I više od toga, to bi enormno potaklo i ojačalo politička stajališta i utjecaj, dovodeći nas bliže paritetu s onima s kojima moramo pregovarati. EU i UN, vlade pojedinih država, svi bi zatim trebali sjesti i razmisliti.

DEMOKRATSKA TRANZICIJA Prvi je korak stvoriti široku bazu glasača za sljedeći Kongres. Možemo li mi uključiti 50 000, možda 100 000 glasača do 2020.? To je moguće ako mladi aktivisti budu vjerovali u to. Izborne jedinice trebaju biti

stvorene u gradovima i regijama u Europi (svijetu). Mi to već radimo u Londonu. Te izborne jedinice izabrat će delegate. Trebaju biti predloženi izravni izbori za predsjednike i dužnosnike Kongresa. To će biti sasvim nova situacija. To će onda biti IRU (Međunarodna unija Roma) izabran od samih Roma. Ili, malo umjerenijim rječnikom, bit će izabrani 2020. godine od svih aktivista koji vide budućnost u demokratskoj tranziciji i u onome kamo nas takva budućnost može odvesti. Ipak, nije sve samo u izborima. Nešto je i u našoj sposobnosti da mobiliziramo ljude. Da iziđemo na ulice, svi mi, na Dan romskog naroda. Da slavimo, da potvrdimo postojanje romskog naroda i kolektivnu volju tog naroda. ❖ Često citirate Frantza Fanona, filozofa i postkolonijalnog teoretičara, i kažete da mnogo toga što je Fanon napisao vrijedi i za Rome. Što time želite reći? Impresioniran sam strašću Frantza Fanona. Bio je inspiracija Alžircima u njihovoj borbi za oslobođenje od Francuske. Dakako, postoje velike razlike kada govorimo o položaju Roma. Ali na neki način, ono najgore što je stvoreno, na psihološkoj je razini, i to se zadržalo tijekom više desetljeća i stoljeća. Fanon govori o “koloniziranju uma”. On smatra da se može dogoditi da ljudi preuzmu procjene o njima samima, i to procjene koje su stvorili “Drugi”: kolonijalisti, kolonijalni vladari, viši slojevi društva. To je bilo stanje u kojem su se “Cigani” nalazili prije prvoga Svjetskog kongresa Roma. Nažalost, tragovi tog osjećaja inferiornosti nastavljaju proganjati i one koji su aktivni u romskom pokretu.

A nema ravnopravnosti prije sudjelovanja u procesima odlučivanja na najvišoj razini. No, naravno, moramo poboljšati našu vlastitu kuću i stvoriti kolektivno predstavništvo koje će EU i države članice poštovati.

❖ Na koji način strategije i politike EU-a vide Rome? Kritičari kažu da EU definira Rome kao grupu ljudi koje spaja socioekonomsko isključenje i diskriminacija, a ne spominju termine kao što su etnicitet, kulturni identitet, jezik i povijest. Koje je vaše mišljenje o tome? Moje je mišljenje da je Europa počela kliziti unatrag. Nacifašisti su Rome i Sinte kategorizirali kao asocijalne. Danas EU govori o “socijalnim pitanjima” i potrebi za integracijom. Nema priznanja vrijednosti Roma, romskog naroda (ili možda možemo reći romske nacionalnosti indijskog podrijetla). Integracija? Kako se može postići integracija a da se prije toga ne postigne ravnopravnost? A nema ravnopravnosti prije sudjelovanja u procesima odlučivanja na najvišoj razini. No, naravno, moramo poboljšati našu vlastitu kuću i stvoriti kolektivno predstavništvo koje će EU i države članice poštovati. To se počelo događati poslije petoga Kongresa u Pragu 2000. godine. Vjerujem da se mnogo više može postići kroz otvoreni, demokratski 10. Kongres, unutar sljedećih pet godina.

JAČANJE EKSTREMIZMA ❖ Kako ste ove godine u vašoj zemlji obilježili Svjetski dan Roma? Dan romskog naroda u Londonu ove je godine obilježen dostavljanjem pisma premijeru Davidu Cameronu. Pismo mu je dostavio romski član Europskog parlamenta James Carver. Skupina ljudi sa zastavama okupila se ispred premijerovih vrata. Jedan od razloga zašto smo prosvjedovali na taj način jest taj što je Cameron odbio imenovati predstavnika Roma u Komisiju za pitanje holokausta u Velikoj Britaniji. Tipičan primjer isključivanja. Drugi su događaji organizirani u Manchesteru, Glasgowu i drugim mjestima. Proslava Dana romskog naroda raste svake godine, sve je značajnija. * Šira, integralna verzija intervjua dostupna je na www.romi.hr

7


PROVOĐENJE NACIONALNE STRATEGIJE

Intervju : Elvis Kralj, romski pomagač u OŠ Vladimira Nazora u Pribislavcu i član Stručne radne skupine za izradu prijedloga Kurikuluma “Njegovanje jezika i kulture romske nacionalne manjine u osnovnim i srednjim školama RH (model C)”

Nacionalne manjine i reforma obrazovanja:

KURIKULUM ZA USPJEŠNIJE OBRAZOVANJE ROMA I BORBU PROTIV PREDRASUDA S obzirom na to da dosad nije postojao posebni obrazovni program i da se u obrazovni program povijesno prvi put uključuje i romsku manjinu, to predstavlja veliki izazov u kreiranju i osmišljavanju sadržaja koji su od iznimne važnosti romskoj zajednici. Ujedno su i podrška postupnom priznavanju prava odgoja i obrazovanja na jeziku romske manjine, a u ovom slučaju radi se o dvama romskim jezicima, i to romskog te bajaškoga rumunjskog jezika. Obrazovanje na materinskom jeziku trebalo bi probuditi svijest kod Roma o važnosti obrazovanja, a time i otvoriti mogućnosti k uspješnijem obrazovanju i obrazovnim postignućima što je inače jedan od najvećih problema romske zajednice. Istovremeno, ovaj Kurikulum otvoren je svima te može pridonijeti integraciji i smanjenju predrasuda i stereotipa prema učenicima Romima. Razgovarao: Stojan Obradović

❖ Kada je Stručna radna skupina za izradu prijedloga Kurikuluma “Njegovanje jezika i kulture romske nacionalne manjine u osnovnim i srednjim školama RH (model C)” započela s radom i kako je funkcionirao dosadašnji rad? Stručna radna skupina za izradu prijedloga Kurikuluma započela je s radom u siječnju ove godine. U skupini imamo članove koji su iznimni poznavaoci romske zajednice u Hrvatskoj, čak četvero Roma od ukupno osam članova skupine. Dosadašnji rad funkcionira odlično. Razvijamo četiri domene u kojima predlažemo okvire za učenje jezika, kulture i povijesti Roma, zemljopisa, likovnog i glazbenog te ljudskih prava, a osim toga bit će mogućnost odabira učenja ovog predmeta sukladno jezicima Roma koji se govore u Hrvatskoj: ili kroz modul romskog jezika ili kroz modul bajaškoga rumunjskog.

8

❖ Kako se nosite s činjenicom da dosad nije postojao obrazovni program za romsku nacionalnu manjinu (kao za neke druge nacionalne manjine). Koliko Vam to otežava rad, od čega polazite, za koje sadržaje mislite da ih je nužno uvesti u kurikulum za romsku nacionalnu manjinu?

S obzirom na to da dosad nije postojao obrazovni program i da se u obrazovni program povijesno prvi put uključuje i romsku manjinu, pred nama je velik izazov u kreiranju i osmišljavanju sadržaja koji su od iznimne važnosti romskoj zajednici, a ujedno su i podrška postupnom priznavanju prava odgoja i obrazovanja na jeziku romske manjine, a u našem slučaju radi se o dvama jezicima, i to romskom i bajaškome rumunjskom jeziku. Kurikulum je podjednako i podrška očuvanju odnosno njegovanju jezika i kulture romske zajednice u Hrvatskoj. U izradi prijedloga kurikuluma za Rome, koji je i povijesno prvi u našoj regiji, nije lako osmisliti sadržaje s obzirom na širu raznolikost romskih zajednica, iako se trudimo zadovoljiti sve aspekte iz života svake romske zajednice u Hrvatskoj. Osmišljavamo program koji je primjeren djeci od prvog razreda osnovne škole sve do četvrtog razreda srednje škole. Oblikujemo program koji će biti zanim-

Kada ovaj kurikulum zaživi dobit ćemo potpunu drugačiju generaciju roditelja, koji će zahtijevati da njihova djeca postignu bolje obrazovne rezultate i da od takvog modela i obrazovanja poslije imaju i konkretne koristi.

ljiv, a koji uključuje sadržaje od jezika, kulture, glazbenog sve do istraživačkih radova, kritiziranja i debatiranja o važnim romskim povijesnim, stvaralačkim ili tradicijskim temama. Na nama je da ponudimo dobar program, kako bi učenike i njihove roditelje motivirali da odaberu upravo ovaj model obrazovanja. ❖ Kako će funkcionirati stvari s jezikom romske nacionalne manjine? Hoće li će obrazovanjem na jeziku romske nacionalne manjine pospješiti obrazovanje romske nacionalne manjine? U Hrvatskoj većina Roma govori bajaškim rumunjskim jezikom i za njih, kao i za Rome koji govore romskim jezikom, cjelokupna nastava prema ovom prijedlogu Kurikuluma odvijat će se na njihovu materinskom jeziku. Smatram da će obrazovanje na svome materinskom jeziku probuditi svijest kod Roma o važnosti obrazovanja, a time će se otvoriti i mogućnosti prema uspješnijem obrazovanju i obrazovnim postignućima. Ovaj model pomoći će romskoj zajednici u očuvanju jezika, a još više unaprijediti znanje o vlastitome povijesnom podrijetlu, kulturi i drugim važnim elementima o nacionalnoj pripadnosti. ❖ Kakve su mogućnosti stvarne primjene ovoga Kurikuluma? Koliko imamo


PROVOĐENJE NACIONALNE STRATEGIJE nastavnog osoblja osposobljenog za njegovu primjenu? Mogućnosti stvarne primjene ovoga Kurikuluma izrađenog po modelu C doista su velike, barem u Međimurskoj županiji gdje već danas postoji nekoliko osnovnih škola koje su potencijalno na putu da postanu romske škole. U našoj županiji već imamo jednu područnu osnovnu školu koja je u potpunosti romska. S obzirom na činjenicu da je broj romskog stanovništva, pa tako i broj djece, u našoj županiji u stalnom porastu, ovaj nas Kurikulum poziva na razmišljanje o dugoročnijim planovima i ciljevima koji želimo postići u odgoju i obrazovanju s romskom djecom, mladeži i zajednicom. Budući da će se cjelovita kurikularna reforma udomaćiti u potpunosti tek za desetak godina, mislim da imamo dovoljno vremena da za primjenu ovoga obrazovnog modela osposobimo dovoljno nastavnoga kadra iz redova romske zajednice.

POTICAJ OBRAZOVANJU ❖ Koliko će sredstava i vremena trebati da se npr. pripreme udžbenici, osposobe nastavnici…? Pitanje udžbenika možemo riješiti u kratkome vremenskom roku, ali udžbenici neće biti najvažniji u početnoj fazi. Nastavnik će imati povlaštenu slobodu u kreiranju nastave. Dakle, na učitelju će biti kojim će se udžbenicima ili drugim materijalima koristiti da bi ostvario određeni ishod s učenicima. Romska zajednica u Hrvatskoj već ima mnogo tiskanih materijala i smatram da sukladno našem prijedlogu Kurikuluma, koji je u pripremi, treba osmisliti i nekoliko udžbenika. Što se pak tiče osposobljavanja učiteljskog osoblja, mislim da romskoj djeci koja su završila četverogodišnje srednje škole moramo omogućiti povlašteni upis na pedagoški fakultet kako bismo na vrijeme dobili osposobljen kadar koji će moći provoditi nastavu Kurikuluma na svome materinskom jeziku. To moramo omogućiti već sadašnjim generacijama učenika kako bi u budućnosti postigli da djeca uče na materinskome ili romskom ili bajaškom jeziku. ❖ Kako procjenjujete razinu zanimanja koje će ovaj obrazovni model pobuditi u romskoj zajednici? Romska zajednica već danas pokazuje veliko zanimanje za ovaj obrazovni model i često postavlja razna pitanja o tome

Osmišljavamo program koji će biti zanimljiv i zabavan a koji uključuje sadržaje od jezika, kulture, glazbenog sve do istraživačkih radova, kritiziranja i debatiranja o važnim romskim povijesnim, stvaralačkim ili tradicijskim temama. kakav će to biti predmet, što će se učiti, hoće li djeca učiti na materinskom jeziku. Stoga mislim da je jako važno pravovremeno informirati romsku zajednicu o ovome obrazovnom modelu i svakodnevno buditi njihovu svijest o važnosti uključivanja romske djece u predloženi model obrazovanja, ali i o ciljevima i postignućima koji će model doprinijeti. ❖ Mislite li da bi Kurikulum mogao biti zanimljiv i drugim učenicima te kako ga približiti i s njim upoznati većinski dio učeničke populacije u nekoj školi koju pohađaju i djeca Romi? Svakako mislim da bi mogao biti zanimljiv i drugim učenicima. Načelno, naš je prijedlog Kurikuluma tako i strukturiran i otvoren je prema svima, prema učenicima koji nisu Romi, a voljeli bi učiti ono što ih zanima, za Rome, ali i za onu djecu Rome čiji je materinski jezik hrvatski, albanski, makedonski... Dakle, otvaramo mogućnost svima, a sve u interesu stvaranja integracije u ovom predmetu. Zamislite samo koliko bi takav model nastave pomogao u smanjenju stereotipa i predrasuda koje prevladavaju prema učenicima iz romske zajednice. U Međimurju zbog porasta broja romske djece u osnovnim školama, imamo problem ispisivanja hrvatske djece i upisivanje u druge okolne škole u kojima nema učenika Roma. Voze ih organizirano roditelji ili privatni autobus i u desetak kilometara udaljene škole.

BOLJE MOGUĆNOSTI INTEGRACIJE ❖ Koliko će po Vašem mišljenju škole biti zainteresirane da podrže posebnu nastavu jezika i kulture romske nacionalne manjine? S obzirom na to da govorimo o skoroj budućnosti u kojoj su sadašnje škole na putu da postanu čisto romske škole, mislim da te određene škole ni neće imati izbora jer to će biti jedina alternativa. A ako uspijemo osposobiti dovoljan broj romskih učitelja, tijekom određenoga

vremena Romi će biti u mogućnosti ostvarivati pravo odgoja i obrazovanja na vlastitom jeziku unutar redovitoga školskog sustava. Polaganje prava na školovanje na svome materinskom jeziku ovdje u Međimurju već odavno imamo, ali ne možemo ga ostvariti jer nemamo osposobljen stručni obrazovni kadar. U skoroj budućnosti i uz podršku koju dobivamo i predlažemo kroz ovaj Kurikulum koji bi se provodio unutar posebnog školskog predmeta, dobit ćemo sasvim drukčiji obrazovni sustav u kojoj će i pripadnici iz romske zajednice igrati glavnu ulogu. ❖ Kakve konkretne rezultate i promjene očekujete kada Kurikulum zaživi? O konkretnim rezultatima i promjenama teško je bilo što reći jer u obrazovanju djece romske zajednice još uvijek ima mnogo problema. Mislim da je najvažnije to da romsku zajednicu treba pripremiti na promjene koje ovaj Kurikulum donosi. ❖ Isto tako kada Kurikulum zaživi dobit ćemo potpuno drugačiju generaciju roditelja, koji će zahtijevati da njihova djeca postignu bolje obrazovne rezultate i da od takvog modela i obrazovanja poslije imaju i konkretne koristi. Zbog problema sa zapošljavanjem nakon srednje škole, u Međimurju pada motivacija za upisivanje u srednje škole, a bilježimo i velik pad završavanja osnovne škole. Rezultati i konkretne promjene kroz ovaj Kurikulum svakako bi se trebali odvijati paralelno s rješavanjem egzistencijalnih pitanja Roma, u prvom redu zapošljavanja. Svakako će ovaj predmet pomoći učenicima u svladavanju određenoga gradiva, temeljitijeg upoznavanja s vlastitom kulturom, bolje će poznavati i primijeniti vlastiti materinski jezik, povijest, zemljopis... Učenik će u školi postići bolje obrazovne uspjehe što će ga osnažiti za više i bolje snalaženje u daljnjem školovanju, a olakšat će mu put u budućem procesu integracije i socijalizacije u većinsku zajednicu. Ovaj Kurikulum dat će veliku važnost i podršku očuvanju jezika, tradicije kulturnog identiteta romske zajednice na području Hrvatske i šire.

Članovi Stručne radne skupine birani su po javnom pozivu i imenovani Odlukom ministra znanosti, obrazovanja i sporta iz prosinca 2015. Izabrani članovi su: Elvis Kralj, Osnovna škola Vladimir Nazor; Siniša Senad Musić, Romsko nacionalno vijeće; Bibijana Papo, Romsko nacionalno vijeće (voditeljica Stručne radne skupine); Petar Radosavljević, Filozofski fakultet – Zagreb; Natalija Sklepić; Biserka Tomljenović, Žiraha usluge d.o.o.; Sonja Tošić-Grlač, Međimurska županija i Ljatif Demir, Filozofski fakultet – Zagreb.

9


U FOKUSU: Zapošljavanje Roma

ZAPOŠLJAVANJE KOJEGA NEMA Iako se putem Zavoda za zapošljavanje kroz različite projekte i programe pridaje velika važnost pokušajima većeg zapošljavanja Roma, značajnijih rezultata nema. Procjenjuje se da je na Zavodu za zapošljavanje krajem 2014. godine bilo više od 4500 osoba romske nacionalnosti (što je inače blizu trećine ukupno registrirane romske populacije u Hrvatskoj), ali posao je na otvorenom tržištu rada (bez poticajnih mjera) dobilo tek njih 231. Dio ih se zapošljava kroz poticajne mjere, ali to je nedovoljno i kratkoročno. Najveća objektivna prepreka zapošljavanju Roma njihova je niska obrazovna struktura, ali i oni koji imaju potrebno obrazovanje, vrlo često na tržištu rada ne mogu proći zbog diskriminacije. Zbog svega toga društvene bi institucije trebale donijeti sustavne planove koji bi ove probleme rješavali cjelovito i dugoročno i koji bi bili usmjereni i na mlade, ali i na odrasle Rome, jer je nezaposlenost i kod jednih i kod drugih ogromna. Autorica: Maja Alivojvodić

H

rvatski zavod za zapošljavanje nezaposlene osobe ne vodi po nacionalnosti, ali se procjenjuje da je krajem 2014. evidentirano 4511 nezaposlenih osoba romske nacionalne manjine. No da bismo shvatili težinu ovih brojki treba znati da je po zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj bilo nešto manje od 17 000 Roma pa je njihova nezaposlenost, kada se stavi u relativne, ali i realne okvire, takva kao kada bi više od milijun ostalih građana Hrvatske bilo na Zavodu za zapošljavanje! S ciljem stvaranja uvjeta za povećanje zapošljivosti Roma, sve osobe romske nacionalne manjine u evidenciji HZZ-a uključivane su u redovne mjere Zavoda. A osim redovnih, provode se i specifične mjere usmjerene na romsku nacionalnu manjinu. Te mjere obuhvaćaju tribine, individualna i grupna savjetovanja, obučavanje za što vještije traženje zaposlenja, radionice za samozapošljavanje i osposobljavanje, uspostavljanje pozitivne klime kod poslodavaca za zapošljavanje Roma, uz posebne mjere usmjerene na mlade. Prema podatcima HZZ-a, godine 2014. u ove programe uključeno je 9080 pripadnika romske nacionalne manjine, od čega 4172 žene. U aktivnost informiranja/tribine bilo je uključeno 2649 osoba romske nacionalne manjine od čega 1152 žene. Individualnim savjetovanjem s ciljem definiranja radnog profila i individualnog

10

Po zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj je bilo nešto manje od 17 000 Roma pa je njihova nezaposlenost, kada se stavi u relativne, ali i realne okvire, takva kao kada bi više od milijun ostalih građana Hrvatske bilo na Zavodu za zapošljavanje!

plana traženja posla bilo je obuhvaćeno ukupno 6051 osoba romske nacionalne manjine, od čega 2860 žena.

DEINDUSTRIJALIZACIJA I TOTALNA NEZAPOSLENOST Prije deindustrijalizacije Romi su bili radnici u tvornicama i radnih mjesta je bilo dovoljno za sve. S propašću većine domaće industrije i privatizacijom preostale dobili su otkaze, a vještine i stručnosti koje su imali postale su nepotrebne. Političari često i sami priznaju kako je nezaposlenost Roma 95 %, ali na tome problemu i dalje rade jako malo. Mjere javnih radova, koje se uvijek ističe kao pozitivan primjer, nisu zamišljene kao primarni način zapošljavanja. Taj model nije trebao biti trajna mjera jer dugoročno nije održiv, on stvara privremenu zaposlenost i na neki način zamagljuje razmjer problema romske nezaposlenosti.

Nemogućnost zapošljavanja izravna je posljedica, pored ostalog, niskog stupnja obrazovanja pripadnika romske nacionalne manjine. Situaciju s iznimno niskim prosječnim stupnjem obrazovanosti Roma u Republici Hrvatskoj moglo bi popraviti sustavno obrazovanje odraslih, ali se to pitanje ne rješava i ostaje veliki problem jer se očekuje da će Romi sami platiti naknadno srednjoškolsko obrazovanje, što si ne mogu priuštiti i tako ostaju trajno nezaposleni i na teret državi. Također, velik broj Roma donedavno je skupljao sekundarne sirovine i na taj način privređivao za život, ali Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju donijela propise kojim se uređuje da skupljanje i transport sirovina mogu obavljati samo obrti koje Romi najčešće nisu stručni voditi i prevelik su im financijski teret. To ih dovodi do dvaju ‘rješenja’ – prestaju raditi i nemaju prihode ili rade ilegalno i dobivaju kazne. Još jedan u nizu problema zapošljavanja jest neučinkovit sustav socijalne


U FOKUSU: Zapošljavanje Roma Za sada je nekoliko Roma bilo u ovom programu, ali iz Zavoda kažu da se trude da ih se što više zaposli na ovaj način, osobito kod poslodavaca kod kojih su bili na praksi. Dakako, da mjera ne bi bila negativno korištena, prati se uspješnost mentora za osobe koje sudjeluju u ovom programu. Po završetku stručnog osposobljavanja HZZ evidentira je li pojedina osoba položila stručni ispit, ako postoji obveza polaganja stručnog ispita, ili ako ne postoji, je li poslodavac zadržao osobu nakon završetka stručnog osposobljavanja za rad. Mentori kod kojih su navedeni uvjeti zadovoljeni unose se u bazu mentora za daljnji rad.

Projekta “Transverzalni program” – e-Roma Resource, kojeg je nositelj bio Razvojno izobraževalni center Novo Mesto. Cilj projekta jest stvoriti mrežu dionika koji rade na potporama za Rome kako bi razmijenili iskustva i znanje u pristupu rada s Romima.

NOVE MOGUĆNOSTI I OTPOR POSLODAVACA I dok većina Roma i ustanova u prvi plan stavlja zapošljavanje putem javnih radova, na sastancima se od predstavnika HZZ-a može čuti da, pored ostalih, postoji još jedna zanimljiva mogućnost zapošljavanja. S obzirom na to da Romi najčešće pohađaju strukovne škole, kao nastavak na završenu školu može ih se zaposliti putem programa zapošljavanja kod obrtnika. Hrvatski zavod za zapošljavanje financira program kojim se mlade zapošljava na dvije godine, a zaposleni tom mjerom dobivaju 2300 kn plaće, troškove prijevoza, te mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Cilj ove mjere jest nezaposlenima bez radnog iskustva u zanimanju za koje su završili školovanje osigurati ulazak na tržište rada kroz stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa. No poslodavci se neće tako lako odlučiti zaposliti Roma na stalnoj poziciji pune dvije godine jer su se mnogi do sada “opekli” i morali su vratiti sredstva ako svi uvjeti nisu bili ispunjeni. Iz HZZ-a u Belom Manastiru kažu da rade na senzibilizaciji poslodavaca i potiču ih na to da zapošljavaju Rome putem ove mjere, umjesto da se svi šalju u javne radove koji bi trebali biti posljednja opcija.

MNOGE MJERE BEZ UČINKA No uza sve mjere i napore koji se poduzimaju, rezultati zapošljavanja Roma i dalje su više nego skromni kao što to pokazuju i sami podatci HZZ-a. Ukupan broj zaposlenih Roma na otvorenom tržištu rada u 2014. bez uključivanja u poticajne mjere zapošljavanja iznosio je 231 osobu romske nacionalne manjine, od čega 107 žena. U okviru mjera za poticanje zapošljavanja u 2014. (javni radovi, sufinanciranje) ukupno su zaposlene 783 osobe, od čega 308 žena. Kao negativna ilustracija stanja u zapošljavanju Roma može poslužiti i podatak da je u mjeru Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa nezaposlenih mladih osoba romske nacionalne manjine koji su završili srednjoškolsko obrazovanje u četverogodišnjem trajanju i visokoškolsko obrazovanje ukupno uključena samo jedna osoba, i to žena, romske nacionalne manjine.

pomoći. Ovaj sustav iznimno je važan, ali ako osoba od nekoliko osnovnih socijalnih primanja može dobiti sličan ili veći iznos nego radom, dolazimo do apsurdne situacije u kojoj je financijski isplativije sjediti kod kuće i primati pomoć, nego odlaziti na posao i trošiti na prijevoz i hranu na radnom mjestu. Zavod provodi više mjera i aktivnosti kojima potiče mlade Rome na ostanak ili povratak u obrazovanje kao i na stjecanje potrebnih znanja i vještina kojima će biti konkurentni na tržištu rada. Profesionalnim informiranjem i savjetovanjem Hrvatski zavod za zapošljavanje učenicima završnih razreda osnovne škole daje potrebne informacije za izbor zanimanja i odabir srednjih škola, a informira ih i o potrebama i stanju na tržištu rada. Prošle godine u savjetovanje je uključeno 198 učenika, no postavlja se pitanje koliko je to zaista učinkovita metoda i imaju li učenici konkretne rezultate od tog usmjeravanja ili je ono samo formalno provedeno, a odgovor na to ne znamo. Uz mjere zapošljavanja Roma, Zavod radi i na stvaranju pozitivne klime kod poslodavaca. U tu svrhu savjetnici ciljano odlaze poslodavcima na razgovore, no i broj tih posjeta je pao s 863 na 288 u razdoblju od 2012. do 2014., što zbog krize, što zbog nedostatka senzibiliteta. Uz mjere definirane Akcijskim planom, HZZ provodi i akcije odnosno projekte i programe financirane sredstvima Europske unije. Takav zanimljivi projekt, i to prekograničnoga karaktera, završen je krajem prošle godine. U okviru programa za cjeloživotno učenje (Lifelong Learning programa), Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Karlovac, sudjelovao je kao partner u provedbi

Primjer dobre prakse:

KADA IMA VOLJE IMA I MOGUĆNOSTI Danas usavršavam svoje znanje radom na europskim i drugim projektima… Zalažem se za prava pripadnika romske nacionalne manjine te si radom, samostalno, omogućujem životnu egzistenciju na što sam izrazito ponosan i što me motivira za daljnje osposobljavanje i razvoj.

A

len Beganović po struci je agencijsko-špediterski tehničar. Ovo zanimanje stekao je u zagrebačkoj Školi za cestovni promet, a ta diploma svrstava ga u nažalost još uvijek premalen broj Roma sa srednjoškolskim zanimanjem. Nakon srednje škole, kao i mnogi mladi ljudi, više od godinu dana nije mogao pronaći posao u struci. Za tih godinu dana kaže – “Dan za danom je prolazio, a posla nije bilo nigdje. U takvoj situaciji su i one radne navike koje sam stekao gotovo pale u zaborav. Čovjek se navikne na to da posla nema, obeshrabri se stanjem i onda je teško motivirati se i tražiti dalje. Za Rome to pogotovo vrijedi jer se mnogi susreću i s diskriminacijom.”

Za Romsko nacionalno vijeće Alen je čuo od djeda te je nakon razgovora s njim i s obiteljskim prijateljem odlučio potražiti posao u RNV-u. “Posao mi se činio u redu, ali nisam znao što se zapravo radi u civilnom sektoru. Nisam znao ni što je civilni sektor, a onda ni što takve organizacije rade ni čime se bave.” U svega nekoliko mjeseci volontiranja u RNV-u Alen kaže da je naučio kako funkcionira rad u nevladinoj udruzi, shvatio na koji način on može pridonijeti, koji su njegovi nedostatci, ali i kako se dodatno osposobiti i prevladati probleme te je dobio želju da i sam kroz civilni sektor pridonese romskoj zajednici. RNV je prepoznao njegov potencijal i kada su se otvorili prvi javni radovi pozvan je da

se zaposli kod njih kao pomoćni radnik, što je bila izvrsna prilika za njegov daljnji osobni rast i razvoj. U osamnaest mjeseci rada putem mjere javnih radova pokazao se kao vrlo perspektivan radnik te je stekao kompetencije potrebne da nastavi rad na još ozbiljnijoj razini zaposlenjem i nakon isteka mjere javnih radova. Alen je imao sreće jer je RNV jedna od rijetkih romskih udruga koje pružaju mogućnost nastavka profesionalnog angažmana u udruzi i nakon isteka javnih radova. Njegov rad i motivacija su prepoznati i angažiran je u tim koji provodi projekt EU-a usmjeren na poticanje provođenja Nacionalne strategije uključivanja Roma. “Danas usavršavam svoje znanje radom na europskim i drugim projektima koje provodi RNV. Zalažem se za prava pripadnika romske nacionalne manjine te si radom, samostalno, omogućujem životnu egzistenciju na što sam izrazito ponosan i što me motivira za daljnje osposobljavanje i razvoj.” ✦

11


U FOKUSU: Zapošljavanje Roma

Kao negativna ilustracija stanja u zapošljavanju Roma može poslužiti i podatak da je u mjeru Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa nezaposlenih mladih osoba romske nacionalne manjine uključena samo jedna osoba.

Mjerom Sufinanciranje samozapošljavanje osoba romske nacionalne manjine dodijeljena je potpora za samozapošljavanje za 16 osoba romske nacionalne manjine od čega za 5 žena. S obzirom na to da HZZ nezaposlene osobe ne evidentira prema nacionalnosti, broj nezaposlenih Roma procjenjuje se prema prebivalištu ili prema uvjerenjima koja traže, kao i prema poznavanju romani čiba odnosno bajaškoga govora. Zaposlenici Zavoda angažirani na provođenju programa za Rome drže potrebnim da HZZ u narednom razdoblju redefinira pokazatelje učinka za koje nema relevantnih podataka ili da se na neki drugi način uspostavi prikupljanje tih podataka, umjesto dosadašnjega gotovo proizvoljnog procjenjivanja. Naravno, obrazovna struktura igra presudnu ulogu kod romske nezaposlenosti. Nezaposlene osobe romske nacionalne manjine u dobi do 35 godina čine polovicu svih nezaposlenih Roma u Hrvatskoj, što je vrlo karakteristično za ovu manjinu jer već s 15 navršenih godina ulaze u evidenciju Zavoda. Preko 60 % nezaposlenih pripada dugotrajno nezaposlenima, a trećina nezaposlenih nije radila više od tri godine. Čak 67 % nezaposlenih Roma nema osnovnoškolsku svjedodžbu, a nešto

12

Neobrazovan čovjek teško može naći posao i bez promjene te strukture neće biti napretka. Potrebno je uložiti iznimno velike napore u obrazovanje mladih i napraviti realističan model za obrazovanje odraslih, obrazovanima dati posao i koristiti ih kao dobar primjer za ostale.

više od 92 % nema strukovno obrazovanje. Iznimno mali postotak Roma koji se odluči za nastavak obrazovanja najčešće se odlučuje za trogodišnju, dok tek oko 1 % Roma ima završenu četverogodišnju srednju školu. Od ukupnog broja nezaposlenih gotovo na prste možemo izbrojiti sve visokoobrazovane Rome u Republici Hrvatskoj.

NEMA ZAPOŠLJAVANJA BEZ OBRAZOVANJA Ključna pretpostavka za rješavanje problema zapošljavanja leži u obrazovanju. Najveća je prepreka u zapošljavanju Roma niska obrazovna struktura. Neobrazovan čovjek teško može naći posao, a ako ga i pronađe, onda to najčešće neće biti dobro plaćeno radno mjesto. To otvara pitanje koliko, kao društvo, ulažemo u obrazovanje, a u ovom slučaju u obrazovanje Roma, i koliko se trudimo promijeniti sadašnje neprihvatljivo stanje. Postoji Nacionalna strategija za uključivanje Roma i određeni pomaci u tom području su ostvareni. Ali obrazovanje je pretpostavka za zapošljavanje ogromnog broja nezaposlenih Roma sada, a ne za deset ili dvadeset godina i stoga nam trebaju posebni planovi koji će biti usmjereni na poboljšanje obrazovne strukture nezaposlenih Roma kroz obrazovanje odraslih i njihove prekvalifikacije kada je to moguće. Posebno je obeshrabrujuća činjenica da ni ovaj mali postotak obrazovanih Roma ne može dobiti posao, najčešće zbog toga što su Romi, i to šalje izrazito lošu sliku mladima kojima se govori kako je obrazovanje jamstvo boljeg života. Javni radovi sve više funkcioniraju kao socijalna, a ne ekonomska mjera, jer osiguravaju socijalni minimum. Poslovi su najčešće oni najjednostavniji i zaposlenima ne nude stjecanje novih znanja i

vještina te osobni napredak koji bi im koristio u kasnijem zaposlenju. U Međimurju je problem nezapošljavanja Roma eskalirao do sudske razine jer se djeci iz strukovnih škola ne daje prilika da odrade obveznu stručnu praksu, i ondje zaista nema mjesta sumnji – djecu se ne uzima na praksu zbog toga što su Romi. Romi su rijetko zaposleni, još rjeđe na duže razdoblje, radne navike i odgovornost prema radnom mjestu nedovoljno se razvijaju. Rijetki su Romi koji imaju zaposlene roditelje ili bližu rodbinu, a često iz pojedinih naselja nitko ujutro ne odlazi na posao jer nitko nema redovan posao. I to nas dovodi do začaranog kruga. Djeca nemaju uzore koji bi im pokazali da se rad, kao i školovanje, isplati jer ni odrasle nitko neće zaposliti, pa ta djeca rastu u nezapošljive odrasle koji opet svojoj djeci ne mogu biti primjer. Potrebno je uložiti iznimno velike napore u obrazovanju mladih i napraviti realističan model za obrazovanje odraslih, obrazovanima dati posao i koristiti ih kao dobar primjer za ostale. Zapošljavanje je najteže rješiv problem kod romske populacije jer je Rome potrebno osposobiti za rad što izravno ovisi o volji osobe da uči te bude motivirana i ustrajna u tome. Također, potrebno je napraviti analizu uspješnosti modela javnih radova i procjenu njegove dugoročne održivosti u suradnji svih dionika ovog programa.


U FOKUSU: Zapošljavanje Roma

Ostvarivanje zajamčenog prava na razmjernu zaposlenost u državnoj upravi:

I DALJE BEZ NAPRETKA

Unatoč usvajanju i provođenju ciljanih nacionalnih politika i mjera usmjerenih na unapređenje stanja ostvarivanja prava, raspoloživi službeni podatci Vlade Republike Hrvatske i dalje, trinaest godina od stupanja na snagu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, ukazuju na značajnu podzastupljenost, odnosno nesrazmjerno mali broj pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave u odnosu na njihov udio u stanovništvu. Sudjelovanje romske nacionalne manjine u tome posebno je minorno pa i ponižavajuće. Autor: Ljubomir Mikić – stručni suradnik Centra za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć, Vukovar

D

ok prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. pripadnici 22 nacionalne manjine čine ukupno 7,67 % ukupnog stanovništva države, u tijelima državne uprave, stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske su krajem 2015. ostvarivali zastupljenost sa svega 3,40 %. Člankom 22. stavkom 2. UZPNM-a propisano je da se zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave ostvaruje sukladno odredbama posebnog zakona i drugih akata o politici zapošljavanja u tim tijelima, vodeći računa o sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu na razini na kojoj je ustrojeno tijelo državne uprave i sukladno stečenim pravima. Sukladno posebnom zakonu (Zakon o sustavu državne uprave) pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u središnjim tijelima državne uprave, odnosno u ministarstvima, državnim uredima i državnim upravnim organizacijama razmjerno njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske, a u uredima državne uprave u županijama, razmjerno njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu pojedine županije.

Stavkom 4. članka 22. UZPNM-a, radi postizanja odgovarajuće zastupljenosti u tijelima državne uprave, propisana je posebna (pozitivna) mjera u korist pripadnika nacionalnih manjina - pravo prednosti pri zapošljavanju, odnosno prijmu u državnu službu pod istim uvjetima. Međutim, značajno je napomenuti da UZPNM-om nije zajamčeno pravo pripadnika nacionalnih manjina na zastupljenost u širem javnom sektoru, npr. u obrazovnim ili zdravstvenim ustanovama te trgovačkim društvima koje je osnovala država ili jedinice samouprave, te da nije uređena obveza imenovanja pripadnika nacionalnih manjina u skupštine ili u upravne i nadzorne odbore trgovačkih društava u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu države ili jedinica samouprave.” S ciljem unapređenja ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina, uključujući i pravo na ostvarivanje odgovarajuće zastupljenosti u tijelima državne uprave, Vlada Republike Hrvatske je donijela dva akcijska plana za provedbu UZPNM. Sukladno Akcijskom planu 2011.-2013., ministar uprave je u svibnju 2011. donio Plan prijama pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne uprave za razdoblje od 2011. do 2014., kojim je za predmetno četverogodišnje razdoblje planirano zapošljavanje ukupno 802 pripadnika nacionalnih manjina, od čega 727 u središnja tijela državne uprave te 75 u urede državne uprave u županijama. Unatoč provođenju odgovarajućih mjera iz Akcijskog plana 2011. – 2013., uključujući i usvajanje Plana prijama pripadnika nacionalnih manjina u tijela državne uprave za razdoblje od 2011. do 2014., ključni cilj postizanja zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave od 5,5 % nije ostvaren. Umjesto postepenog povećavanja, u prethodnim je godinama zabilježen negativni trend smanjivanja ranije dostignute razine zastupljenosti manjina u tijelima državne uprave. Naime, po okončanju razdoblja primjene četverogodišnjeg Plana prijama 2011.-2014., prema podatcima na dan 31. prosinca 2014., zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u navedenim tijelima

Na dan 31. prosinca 2014. pripadnici romske nacionalne manjine su u tijelima državne uprave, stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske bilo zastupljeni s 5 zaposlenika – 3 u Ministarstvu unutarnjih poslova, 1 u Državnoj geodetskoj upravi te 1 u Uredu državne uprave u Koprivničko-križevačkoj županiji – i činili su 0,01 % ukupnog broja zaposlenika u tim tijelima. bila je svega 3,49 %. Trend smanjivanja zastupljenosti nastavljen je i narednom razdoblju, te je ista krajem 2015. iznosila 3,40 %. Radi usporedbe, zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave, stručnim službama i uredima Vlade Republike Hrvatske krajem 2009. i krajem 2010., bila je 4,22 %, odnosno 3,92 %. S tim u vezi, aktualno stanje zastupljenosti nedvojbeno sugerira da se dosadašnje aktivnosti, mjere i politike nacionalnih vlasti usmjerene na unapređenje ostvarivanja predmetnog manjinskog prava u konačnici mogu ocijeniti krajnje neučinkovitima i neuspješnima. Neostvarivanje planiranog cilja zastupljenosti od 5,5% do kraja 2014., odnosno izostanak napretka u ostvarivanju prava na zakonom propisanu zastupljenost nacionalnih manjina može se, razmatrati u kontekstu nepovoljne ekonomske situacije u zemlji, odgovarajućih financijskih i drugih ograničenja pri novom zapošljavanju te potreba smanjivanja broja zaposlenih u tijelima državne uprave. Međutim, imajući u vidu da su navedeni negativni čimbenici postojali te bili prepoznati i prije donošenja Akcijskog plana 2011.-2013. i Plana prijama 2011.2014., opravdanim se čini iskazati sumnju da su navedeni dokumenti usvajani bez prethodne sustavne analize problema i sustavnog planiranja te bez stvarne namjere da se zajamčena prava ostvare, odnosno da su prije svega usvajani radi formalnog zadovoljavanja zahtjeva i kriterija za zaključivanje pregovora o članstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji. * Integralni tekst dostupan na www.romi.hr

✦ 13


KAKO ŽIVE ROMI

MEĐIMURJE: UNATOČ POJAČANOJ SKRBI DRUŠTVA JOŠ UVIJEK JE MNOGO DISKRIMINACIJE I PREDRASUDA

OD PRIMJERNE SLIKE DO ZASTRAŠUJUĆE PRIČE Međimurje sigurno može biti primjer pojačane društvene skrbi o Romima i rješavanja mnogih njihovih problema. Romska populacija živi u naseljima koja većinom imaju osiguranu osnovnu infrastrukturu (voda, struja, asfalt…), djeca imaju besplatan školski prijevoz, gotovo potpun obuhvat predškolom, visok stupanj nastavka školovanja, pa i razne vlastite kulturne projekte koji pridonose unapređenju kvalitete njihova života. No i dalje se suočavaju s nizom uobičajenih romskih problema – od nezadovoljstva procesima legalizacije i načinima svoga političkog zastupanja do teških i gotovo nezamislivih pojava diskriminacije u procesu obrazovanja ili rješavanju zdravstvenih potreba.

Autorica: Maja Alivojvodić

S

14

til i način života lako se može procijeniti samim pogledom u neko naselje, ali da bi zaista razumjeli život i probleme stanovnika potrebno je ući dublje, doslovno i preneseno. U seriji isječaka iz života Roma u Hrvatskoj, ovaj put donosimo vam priču iz Međimurja. Prema popisu stanovništva iz 2011. u Međimurju živi 5107 Roma, što čini 31 % svih Roma u Hrvatskoj, iako je prema procjenama civilnih organizacija taj broj vjerojatno dvostruko veći. Posjetili smo neke od mnogoljudnijih romskih naselja, Sitnice, Kuršanec i Podturen, ali i razgovarali s predstavnicima Međimurske županije. Goruća tema posljednjih mjeseci jest legalizacija romskih naselja, a sve je kre-

nulo urbanizacijom i uređenjem prostornih planova naselja prije desetak godina. Pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Međimurske županije Branko Sušec legalizaciju vidi kao potrebnu i nužnu: “Korist koju Romi imaju od legalizacije jest uređenje osobnog statusa. Dobivanje ulice i kućnog broja potrebno je jer na pojedinim lokacijama ima više obitelji s istim prezimenom. Također, s urbaniziranim i legaliziranim kućama zaposleni mogu ostvariti neke prednosti, naprimjer tražiti od fondova novac za daljnje uređenje kuća i poboljšanje kvalitete života.”

Vrlo uspješni projekti koje su proveli prošle godine mogli bi posramiti i veće urbane sredine, a radi se o projektima “Free Wi-Fi Sitnice” i vanjsko kino s velikim platnom i projektorom.

Iako nam nadležni iz Županije govore da se legalizacija provodi, u više smo naselja čuli da nijedan objekt još nije legaliziran. Stanovnici ovih naselja kažu da ako je i bilo novca za legalizaciju, oni taj novac nisu vidjeli te pozivaju odgovorne da pokažu dokumentaciju o učinjenom. Govore i kako znaju da postoji urbanistički plan, ali da to ne znači da je nešto legalizirano.

STARI PROBLEMI I NOVI PROJEKTI Smatraju da su velik problem naselja priključci i davanja gradu, za što se nadaju da bi se moglo riješiti legalizacijom jer iako su voda i struja provedeni, trenutno je jedino rješenje da jedni od drugih uzimaju struju i vodu te dijele troškove. Kažu i da je ono što su čuli, odnosno problem koji vide u ovoj situaciji, to što dokumentacija, ako i postoji, navodno nije cjelovita.


KAKO ŽIVE ROMI

Prošle godine u 8. razred upisano je 142 djece Roma, a ove godine srednju je školu upisalo odnosno nastavilo je školovanje njih 136, što pokazuje iznimno pozitivan trend od 96 % učenika koji nastavljaju školovanje.

besplatan prijevoz, 500 kn mjesečne stipendije, ali čini se da su to i rezultati predškole koju već petnaestak godina provodimo, kao i produženog boravka koji zaista stvara bolje obrazovne uvjete i budi svijest o važnosti nastavka školovanja. Zamislite koliki bi postotak Roma završavao i srednju školu da postoje mentori u školama koji bi im uvijek bili na raspolaganju.” Međimurje je specifično zbog boljih uvjeta stanovanja romske populacije. Iako Romi i ovdje uglavnom žive u ruralnom područjima i u izdvojenim naseljima, usprkos tome imaju višu razinu kvalitete stanovanja nego Romi u drugim dijelovima države. Osim toga, iako civilno društvo govori o znatno većem broju, iz županije kažu da Međimurje vodi veliku brigu o popisu stanovnika romske nacionalne manjine te ističu da su im sva djeca popisana i uključena u predškolu i osnovnu školu, ali i da je Međimurska županija jedina županija koja nudi besplatan prijevoz svoj djeci u predškoli, školi i srednjoj školi. Pomoćnica pročelnika, zadužena i za nacionalne manjine, Sonja Tošić Grlač kaže i da se svijest o zdravstvenoj skrbi u

Županiji poboljšala: “Mladi roditelji zaista su osviješteni po tome pitanju, ali čak i u slučajevima kada osoba nema riješene papire za zdravstvenu skrb, liječnici i pedijatri ih primaju. Liječnica iz romskog naselja Paraga kaže da odavno nije imala skidanje temperature kod djece iz romskih obitelji i potvrđuje nam da svijest o važnosti zdravstvene skrbi kod mladih raste.” Međimurska romska naselja većinom imaju provedenu struju, vodu i asfaltiranu cestu, što je važno kako bi svi, a posebno djeca, imala veću kvalitetu života, ali i kako bi u školu dolazila bolje pripremljena. Mnogi su Romi socijalnu pomoć upotrijebili na dobar način te uredili kuće i poboljšali životne uvjete, no ima i onih koji nisu i tu postoji prostor za napredak. Još jedan od problema koji financijski iscrpljuje romske obitelji jest to da nemaju naviku kuhanja. Iz Županije su zato pokrenuli gastro program u kojem su mlade roditelje učili kuhati i pokazivali im kako uštedjeti kuhanjem. Iako u Međimurju postoje pozitivni pomaci, postoji i niz problema koji potvrđuju činjenicu da nije lako biti Rom i živjeti u romskom naselju.

HITNA POMOĆ ODBIJA POZIVE Kuršanec, pretežno romsko naselje s oko 1300 stanovnika, ima jako velik problem, a to je iznimno neprofesionalan odnos hitne medicinske službe prema njima. Najbliža bolnica udaljena je 10 km od naselja, a onima koji žive od socijalne pomoći država, zbog novog zakona o

Iako mnoge romske udruge rade isključivo projekte javnih radova, pozitivnu situaciju, odnosno spretno rješavanje nekih lokalnih problema našli smo u Sitnicama. Kao i u drugim mjestima, i kod njih su glavni problemi obrazovanje i zapošljavanje, ali oni se putem udruge trude raditi zanimljive i edukativne projekte. Naime, vrlo uspješni projekti koje su proveli prošle godine mogli bi posramiti i veće urbane sredine, a radi se o projektima “Free Wi-Fi Sitnice” i vanjsko kino s velikim platnom i projektorom. “Društvena je korist ovih projekata ta što se stanovnici naselja mogu družiti uz film i što djeca nisu prepuštena sama sebi, već provode kvalitetno vrijeme s roditeljima, prijateljima i susjedima. Na ovaj način gradi se zajednica”, rekao nam je Milorad Mihanović, predsjednik Mjesnog odbora Sitnice i Vijeća romske nacionalne manjine grada Murskog Središća, i dodao da bi mještani ove ili slične projekte voljeli ponoviti: “... ali nažalost, Vijeće nema sredstva za rad, pa trenutno ne zapošljavamo nikoga.” Još jedan zanimljiv projekt za koji se nadaju da će ga uskoro ostvariti jest knjižnica jer kažu da interes za to postoji i kod velikih i malih. U nekoliko naselja čuli smo pritužbe na suradnju sa saborskim zastupnikom romske nacionalne manjine Veljkom Kajtazijem. Nije problem u tome da ih on ne obilazi. Naprotiv. No problem je u tome što bi oni voljeli da ih zastupnik sasluša i uvaži njihove prijedloge koje će prenijeti odgovornima na višim razinama, umjesto da govori bez njih i ne osvrćući se na njihove prijedloge i prioritete. Romi u Međumurju posebno su nezadovoljni Kajtazijevim pokušajima da im nametne učenje romskog jezika romani čib, koji oni ne govore već stoljećima, što je posljedica povijesnih okolnosti, nego govore bajaški govor rumunjskog jezika. Za odnos s odgovornima u Županiji mnogi kažu da bi voljeli kada bi im povjerili provođenje projekata umjesto da ih netko drugi provodi za njih, ali iz Županije smatraju da u romskoj zajednici u Međimurju ne postoje kapaciteti koji bi uspješno provodili velike projekte jer je malo visokoobrazovanih Roma, a svijest za visokim školovanjem sporo se širi.

NE ŽELE DA SE RADI I GOVORI BEZ NJIH Pročelnik Sušec osvrnuo se na stanje školstva u Međimurju i rekao da po generaciji imaju i do 200 Roma. Istaknuo je i da je prošle godine u 8. razred upisano 142 djece Roma, a ove je godine srednju školu upisalo odnosno nastavilo je školovanje njih 136, što pokazuje iznimno pozitivan trend od 96 % učenika koji nastavljaju školovanje. Pročelnik ovu statistiku objašnjava dobrim praksama i upornim radom u Županiji: “Za tu statistiku zaslužni su

Od Josipa Petrovića, predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine grada Čakovca, saznajemo da je najčešći odgovor koji dobiju kada zovu hitnu pomoć da se snađu: “Često nam kažu da se dovezemo sami, što ne možemo jer ne smijemo imati automobile, ili da platimo skupi taksi, a jednom od mojih sumještana rekli su neka se doveze tačkama do bolnice.”

15


KAKO ŽIVE ROMI

socijalnoj skrbi, brani da u vlasništvu imaju bilo kakav osobni automobil. I iako problema nema s prijamom u samim ordinacijama i bolnicama, problem nastaje kada mještani romskih naselja zovu hitnu pomoć, a ona ne dolazi. Od Josipa Petrovića, predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine grada Čakovca, saznajemo da je najčešći odgovor koji dobiju kada zovu hitnu pomoć da se snađu: “Često nam kažu da se dovezemo sami, što ne možemo jer ne smijemo imati automobile, ili da platimo skupi taksi, a jednom od mojih sumještana rekli su neka se doveze tačkama do bolnice.” Naravno da je moguće da nije svaki poziv hitnoj službi jednako hitan, ali ako se zaista postupa na ovakav način, takav pristup prema osobama za koje znaju da su Romi s obzirom na lokaciju na koju se zove pomoć jest ne samo kršenje načela na kojima bi hitna služba trebala djelovati, već i težak oblik diskriminacije koja izravno ugrožava živote stanovnika koje se tretira kao građane drugog reda.

com koja nije željela održavati program predškole opravdavajući to premalim zanimanjem djece. S obzirom na to da zakon nalaže da se predškolski program može provoditi isključivo u školi ili vrtiću, a igraonica može biti u naselju, iz Županije kažu da

ne leži u segregaciji kao što je to slučaj u Podturenu. Škola je 3 km udaljena od naselja, a djeca do nje stižu organiziranim prijevozom. Milorad Mihanović, predsjednik Mjesnog odbora Sitnice kaže: “Razred je jako dobro integriran u neromsko stanovništvo, a integracija se provodi i u vrtiću i predškoli, s tim nemamo problema. Problem leži u tome da se Rome u školi u Murskom Središću tretira kao osobe s posebnim potrebama, i to djecu koja nemaju apsolutno nikakvu mentalnu poteškoću. Ovakvo tretiranje djece uskraćuje im budućnost koja bi mogla biti bolja od one niskokvalificiranog radnika.” Razmjere ovog problema imali smo priliku vidjeti i sami. Čuvši da su u naselju novinari, djeca su dotrčala k nama. Dječak koji trenutno pohađa 7. razred prišao nam je u nadi da ćemo mu moći pomoći. Dijete od 13 godina bolno svjesno situacije u kojoj se nalazi, suznih očiju, od malih nogu razočaran u sustav koji bi ga trebao štititi, molio nas je da mu pomognemo i da kažemo nekome kakvu nepravdu im nanose. On već dvije godine pohađa školu po posebnom programu, što znači da nakon završene osnovne škole neće moći upisati četverogodišnju srednju školu. To pak

SPOREDNI ULAZ ZA ROME

16

Na primjeru Podturena imali smo priliku vidjeti veličinu problema segregacije i diskriminacije. Više roditelja nam je reklo da se romskoj djeci branio ulazak u školu na iste ulaze na koje ulaze neromska djeca. Zbog ovakva odnosa većinskog stanovništva prema njima, Romi koji su ustrajali u tome da dovode djecu u školu, kažu nam, susretali su se s brojnim neugodnostima. Ali poteškoće postoje i u predškolskom odgoju te su roditelji u jednom trenutku prestali dovoziti djecu u škole i, da bi doskočili tome, napravili sami svoju predškolu u naselju. Josip Balog, predsjednik lokalne romske udruge kaže, a iz Županije potvrđuju, da su postojali i problemi s ravnatelji-

su voljni pomoći naselju Podturen u održavanju igraonice, a napominju i sljedeće: “S obzirom na to da ove godine postoji veći broj djece, potreban je konkretan program s kojim će se svi složiti, a mi ćemo inzistirati kod obje strane na tome da se predškolski odgoj oformi u školi i da se riješe problemi.”

DJECA S “POSEBNIM POTREBAMA” BEZ BUDUĆNOSTI Najveći problem za stanovnike Sitnica jest osnovnoškolsko obrazovanje koje se odvija u Murskom Središću. No problem

znači da se poslije u životu neće moći zaposliti na boljem radnom mjestu. Dakle, država i sustav Rome osuđuju već na početku života na rad u pomoćnim zanimanjima umjesto da ih potiču da se obrazuju i postignu što je više moguće, i čini se da im je to prihvatljivo jer takav način ‘rješavanja’ problema Roma u obrazovanju prakticiraju godinama. U svemu je možda ohrabrujuće samo to da je pokrenuta inicijativa da se ova djeca ponovno testiraju kako bi im se pomoglo pa se samo nadamo da to neće ostati samo na inicijativi nego da će se nešto zaista i promijeniti.


POLITIČKI ŽIVOT

Intervju: Bojan Balog, predsjednik Udruge ‘’ZA BOLJITAK’’ Roma Međimurja

POLOŽAJ ROMA JOŠ JE UVIJEK DALEKO OD DOBROG I POŽELJNOG Međimurska romska udruga “Za boljitak” godinama već provodi niz aktivnosti i projekata prvenstveno usmjerenih na pomoć djeci i njihovom obrazovanju jer procjenjuju da je ono još uvijek na vrlo niskoj razini. U planovima za budućnost udruga se usmjerava na najznačajnija pitanja romske zajednice poput zapošljavanja, emancipacije Romkinja, borbu protiv segregacije u stanovanju i obrazovanju … Razgovarala: Maja Alivojvodić

❖ Što biste istaknuli u radu vaše Udruge? Naša Udruga osnovana je 2006. godine i ima sjedište u Goričanu. Udruga vodi i uredno knjigovodstvo i svake godine predajemo financijska izvješća, a ukupni prihod kreće se godišnje oko 60 000 kuna. Najviše se bavimo obrazovanjem romske djece i mladih. Provodimo edukaciju i informatičko opismenjavanje. Došli smo do zaključka da djeca iznimno brzo svladavaju nove tehnologije, samo im treba omogućiti pristup računalima i mogućnost da u slobodnom vremenu uče. Također, ovdje mogu raditi sve za školu, pisati i printati domaće zadaće i to im pomaže da imaju bolje rezultate u školi. Trenutno imamo deset osnovnoškolaca i pet srednjoškolaca, ali i roditelji dolaze i koriste se računalima za traženje oglasa za poslove. ❖ Otkada provodite informatičke radionice i edukacijske projekte? Od 2008. imamo radionicu odnosno centar i šest novih računala, a trenutno čekamo da prođe projekt za još četiri računala. Djeca se ovdje skupljaju najčešće navečer, a zna ih biti i po dvoje na jednom računalu, svi bi na internet. Zadnjih godina su bili raspisani dobri natječaji za projekte, ali mi se nismo mogli javiti na njih jer nam nedostaje osoba koja bi pisala dobre projektne prijedloge. U našoj županiji djeluje mnogo udruga, ali često

U Međimurskoj županiji najveća je koncentracija Roma u Hrvatskoj. U čak 12 naselja živi trećina hrvatskih Roma. Događaju se svakakve situacije i nismo najbolje prihvaćeni. Romi su pod velikim povećalom, svi pišu ako mi nešto napravimo, a kad netko nama napravi nešto nažao onda nikome ništa.

postoje kako bi netko rekao da ima svoju udrugu. Mi smo jedini koji radimo ovakve projekte. Osim informatičkih radionica, nedjeljom preko projektora puštamo crtiće i filmove. Zainteresiranost djece jako je velika, a imamo i igralište pa je vikendom kod nas moguć i cjelodnevni boravak. Najmanje dva puta godišnje organiziramo i malonogometni turnir u kojem sudjeluju ekipe romskih udruga, ali i ekipe iz većinskog naroda.

ŠIROK SPEKTAR AKTIVNOSTI ❖ U kakvu ste odnosu s nadležnima u Općini i Županiji? Mi smo mala općina, svi se poznajemo i imamo dobre međusobne odnose. Pokušali smo dobiti financijsku pomoć od naše Općine, ali to teško ide. Voljeli bismo kada bi sve financiranje išlo preko natječaja s jasno definiranim kriterijima te praćenjem postignutih rezultata i koristi za zajednicu koji pojedini projekt donosi. Primjerice, nemamo grijanje u Centru jer ga nemamo čime plaćati. To je veliki problem jer uglavnom radimo s djecom. Grijemo tek

toliko da se cijevi ne smrznu, a novca za to nema u projektima. Općenito uzevši, odnosi s Međimurskom županijom su korektni i dobri, imamo veliku podršku u provedbi projekta na području obrazovanja i u provođenju informatičke edukacije. Ove godine smo za to dobili 3000 kuna što nije dovoljno, ali cijenimo podršku. ❖ Kakvo je stanje u Međimurskoj županiji? U Međimurskoj županiji najveća je koncentracija Roma u Hrvatskoj. U čak 12 naselja živi trećina hrvatskih Roma. Događaju se svakakve situacije i nismo najbolje prihvaćeni. Romi su pod velikim povećalom, svi pišu ako mi nešto napravimo, a kad netko nama napravi nešto nažao onda nikome ništa. Položaj Roma ovdje je još uvijek daleko od dobrog i poželjnog. ❖ Konzultira li se Županija s vama oko vaših potreba? Branko Sušec, pročelnik zadužen i za nacionalne manjine, bio je ovdje, ali do župana je teško doći. U našemu naselju nema mnogo Roma, ali u drugim naseljima jako je velik postotak djece Roma,

17


POLITIČKI ŽIVOT

zbog čega neromi ispisuju svoju djecu jer ne žele da pohađaju nastavu u većinskom romskom razredu gdje svi govore našim bajaškim romskim jezikom. Važno mi je naglasiti kako je naše naselje integrirano.

OBRAZOVANJE I DALJE VELIKI PROBLEM ❖ Imate li problema s obrazovanjem djece? Obrazovanje je na dosta niskoj razini. Pogledajte pučku školu i tko je pohađa. Nadležni to navode kao pozitivan primjer, ali govorimo o djeci koja sada imaju 13-15 godina, oni nisu ni peti razred završili kada su trebali, nego sada nadoknađuju. To nije naročito pozitivan primjer. ❖ Što mislite zašto su ta djeca ispala iz školskog sustava nakon petog razreda? Najčešće zbog ponašanja. Djeci je potreban nadzor i pomoć. Roditelji im ne mogu mnogo pomoći i zato je važan rad udruga koje rade s djecom i mladima. Moja je velika želja pomoći djeci da nisu na ulici. Za to nam treba podrška od općine, županije i drugih donatora za računala, struju, grijanje i slično. ❖ Imate li ideju što biste dalje? Osim što imamo društveni dom, planirao sam pokrenuti projekt osnaživanja Romkinja u zajednici. Napravili bismo radionicu šivanja koja bi ženama dala potrebno znanje da rade i samostalno zarađuju. Također, planiramo i plastenik u kojem bismo mogli zaposliti nekoliko osoba. Ove godine pokušat ćemo od donatora ili putem projekta dobiti kombi za prijevoz djece. Želimo dovesti djecu iz drugih naselja kako bismo ih educirali. Roditelji često nisu u mogućnosti voziti djecu jer nemaju automobile. A mi ima-

18

Obrazovanje je na dosta niskoj razini. Pogledajte pučku školu i tko je pohađa. Nadležni to navode kao pozitivan primjer, ali govorimo o djeci koja sada imaju 13-15 godina, oni nisu ni peti razred završili kada su trebali, nego sada nadoknađuju. To nije naročito pozitivan primjer.

mo i igralište i računala koja bi mogli koristiti u slobodno vrijeme. Zato treba povremeno organizirati prijevoz da provedu cijeli dan ovdje. Županija se time ne želi baviti. Ovo je program idealan za djecu od 7 do 14 godina koja ne mogu sama dolaziti ovdje. Bilo bi fantastično kada bismo napravili resursni centar u kojem bi mogle surađivati sve udruge koje žele raditi. Očekujemo podršku za taj projekt i od RNV-a. UNDP nas je također podržao u nekoliko projekata ali problem nam je što smo mala udruga bez osiguranoga stalnog financiranja pa ponekad nemamo ni za režije.

LEGALIZACIJA I SEGREGACIJA ❖ Što mislite o legalizaciji naselja? Kad je EU financirala naselja govorio sam: «Nemojte da budemo svi na okupu, ovdje ima po 100 obitelji u naseljima.» U tom trenutku moglo se lagano provesti desegregaciju odnosno integraciju Roma. Svaka općina ima neko zemljište gdje bi im se moglo dati mogućnost za izgradnju kuće. Sada je koncentracija Roma u pojedinim naseljima prevelika. A i rađa se više romske djece nego neromske pa raste i broj segregiranih romskih razreda. Segregacija u stanovanju dovodi do segregacije u obrazovanju. Zastupnik koji već dugo govori o legalizaciji nije poduzeo ništa za desegregaciju naselja. Umjesto da se počne rješavati problem Kajtazi problem “rješava” ponavljajući da u naseljima nisu svi Romi, i to ne zato što nisu nego zato što se dio Roma izjašnjava Hrvatima, Rumunjima itd. ❖ Koliko ste projekata proveli do sada? Proveli smo sigurno više od 10 projekata, a ova radionica bila je najjači projekt dosada. Napravili smo cijelu infrastrukturu i osigurali računala. Značajno u ovom projekti je i to što je romska udruga bila nositelj i što smo uspjeli osigurati 14 000 eura. To je bilo 2009. godine zahvaljujući nizozemskom fondu CNF. Jedina smo međimurska udruga koja je provela ovako kvalitetan projekt i svi naši izvještaji o provođenju projekta u potpunosti su prihvaćeni.

NEZADOVOLJSTVO ZASTUPNIKOM ❖ Vaša udruga jedna je od najuspješnijih u Međimurju. Kako i koliko surađujete sa zastupnikom romske i drugih 11 nacionalnih manjina? Moram zahvaliti bivšem zastupniku Nazifu Memediju, on nas je financirao s otprilike 15 000 kn. Mnogo nam je pomogao i novčano i političkom podrškom. Sa sadašnjim zastupnikom Veljkom Kajtazijem nemamo osobito dobru suradnju. Nakon što je izabran, obilazio je romska naselja u Međimurju i optuživao nas

Sada je koncentracija Roma u pojedinim naseljima prevelika. A i rađa se više romske djece nego neromske pa raste i broj segregiranih romskih razreda. Segregacija u stanovanju dovodi do segregacije u obrazovanju. kako je od nas dobio samo jedan glas. Kada smo pokrenuli projekt izgradnje igrališta zamolili smo ga za financijsku podršku. Općinu je financirao s 30 000 kn, ali za naš projekt nije dao ni jednu kunu. Kao zastupnika smo ga pozvali na otvaranje igrališta. Novine su pisale da je financirao nogometno igralište i prilaz vrtića koji pohađa pet Roma, ali to nije točno što smo morali demantirati i novinama. Saborski zastupnik to nije napravio nego je to rezultat naše inicijative i rada te financije podrške Zaklade ZAMAH. Mi smo bili nositelj projekta uređenja igrališta, a ZAMAH donator. Najviše nas zabrinjava što zastupnik Kajtazi radi protiv našega materinskoga bajaškog jezika i pokušava nametnuti romani čhib, a nas Bajaša među Romima u Hrvatskoj ima ukupno više od dvije trećine. Zastupnik stalno ratuje s nekim. On dijeli romsku zajednicu i pomaže samo onima koji ga bespogovorno slušaju. Mi koji djelujemo kroz RNV smo mu na crnoj listi, ali ne samo mi, već i mnogi drugi. Od nas su Kajtazi i njegova Kali Sara tražili da potpišemo više peticija protiv RNV-a što nismo htjeli jer su u njima bile napisane neistine pa nam je poručio da od njega ne računamo na pomoć. Ali, sve što smo do sada napravili, napravili smo uglavnom sami. ❖ Što su vaša očekivanja od zastupnika Kajtazija? Pa, nakon četiri i pol godine više nemamo neka očekivanja. Ali ako već pitate očekujemo dvije stvari. Prvo, da prestane raditi protiv bajaškog jezika i drugo, da počne raditi svoj posao, ondje gdje prima plaću. Svaki drugi tjedan je u Međimurju i stalno nekog napada i nešto obećava. Koliko novine pišu, jedan je od onih koji najmanje sjede u Saboru, a to mu je radno mjesto. Nanio je ogromnu štetu velikom broju Roma u Hrvatskoj kada je glasao za novi Zakon o socijalnoj skrbi. Po tom Zakonu ako imaš auto, pa makar i onaj koji jedva vozi, ne možeš dobiti socijalnu pomoć. A mnogo Roma živi u izdvojenim naseljima pa ni vlastitu djecu nemaju čime odvesti do škole ili neke aktivnosti, pa i do liječnika. Da je sjedio u Saboru i čitao zakone, mogao je utjecati na to, a ovako ćemo ga pamtiti po zabrani socijalne pomoći za Rome koji imaju auto. Nadam se da nas neće i dalje ignorirati već da će shvatiti da mora surađivati sa svim romskih udrugama bez obzira s kim surađuju jer on je naš saborski zastupnik.


PRAVA ROMA

Ostvarivanje prava Roma

ZAPOŠLJAVANJE U PROJEKTIMA JAVNIH RADOVA Najveći dio sredstava koje isplaćuje HZZ za zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine, u skladu s Akcijskim planom za provođenje Nacionalne strategije za uključivanje Roma, izdvaja se za zapošljavanje u javnom radu. Projekti javnog rada koje provode pojedini subjekti (jedinice lokalne samouprave i uprave te neprofitne organizacije) uz (su)financiranje HZZ-a u pravilu su projekti iz područja socijalne skrbi, edukacije, zaštite i očuvanja okoliša te održavanja i komunalnih radova u romskim naseljima. Za zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine poslodavac može ostvariti financiranje od HZZ-a u iznosu od 100 % troška minimalne bruto plaće te 100 % troška prijevoza. Autorica: Bibijana Papo

H

rvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) (su)financira zapošljavanje nezaposlenih osoba različitim mjerama i za različite ciljane skupine. Kada govorimo o zapošljavanju nezaposlenih pripadnika romske nacionalne manjine postoji veći broj mjera koje se može koristiti, od mjera za samozapošljavanje, za financiranje plaće upravitelja zadruge, za zapošljavanje romskih pomagača u nastavi sve do mjera koje se odnose na zapošljavanje u javnom radu. Najveći dio sredstava koje isplaćuje HZZ za zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine, u skladu s Akcijskim planom za provođenje Nacionalne strategije za uključivanje Roma, izdvaja se za zapošljavanje u javnom radu.

ŠTO SU JAVNI RADOVI Javni rad jest društveno koristan rad koji iniciraju u pravilu jedinice lokalne samouprave ili organizacije civilnoga društva. Rad treba biti neprofitan i nekonkurentan postojećem gospodarstvu. Cilj je uključiti nezaposlene osobe koje su pripadnici romske nacionalne manjine u rad udruga i ustanova koje skrbe i imaju programe za osobe koje su pripadnici romske nacionalne manjine. Provođenje programa javnih radova utječe na socijalno uključivanje i ublažavanje društvenih posljedica nezaposlenosti, a zaposlenici u takvim programima stječu radno iskustvo, samopouzdanje potrebno za uključenje na tržište rada i prihode.

Javni rad provodi se u sklopu mjere “Pomoć sebi i drugim Romima” (trajanje programa – pojedinačnog projekta do 12 mjeseci, uvjet srednja stručna sprema, zapošljava se nezaposleni pripadnik romske nacionalne manjine prijavljen u evidenciju nezaposlenih) te u sklopu mjere “Romi za Rome” putem koje je zaposlen najveći broj pripadnika romske nacionalne manjine (trajanje programa do 6 mjeseci, nema uvjeta o stručnoj spremi, zapošljava se nezaposleni pripadnik romske nacionalne manjine prijavljen u evidenciju nezaposlenih).

OSNOVNI UVJETI ZA POSLODAVCE Ovdje ćemo navesti osnovne uvjete korištenja mjere Romi za Rome. Za zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine poslodavac može ostvariti financiranje od HZZ-a u iznosu od 100 %

Udruga koja planira provoditi projekt javnog rada treba napisati projekt javnog rada koji sadrži, između ostalog, podatke o nazivu projekta, trajanju projekta, opisu poslova, cilj i aktivnosti projekta, podatke o udruzi, proračun projekta te broj osoba koje će biti uključene u projekt. troška minimalne bruto plaće te 100 % troška prijevoza u maksimalnom iznosu do 400 kuna, za zaposlenike koji rade u mjestu izvan svojeg prebivališta ili u mjestu u kojem je nužno koristiti se javnim prijevozom. Projekti javnog rada koje provode pojedini subjekti (jedinice lokalne samouprave i uprave te neprofitne organizacije) uz (su)financiranje HZZ-a u pravilu su projekti iz područja socijalne skrbi, edukacije, zaštite i očuvanja okoliša te održavanja i komunalnih radova u romskim naseljima.

Procijenite li da vaša udruga ima mogućnosti za provedbu projekta javnog rada, bilo bi dobro na početku tog procesa dodatno se informirati u uredu HZZ-a i razgovarati o planovima vaše udruge za zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine u projektu javnog rada.

OSNOVNI UVJETI ZA ZAPOSLENIKE

19


PRAVA ROMA

ČESTA PITANJA ❖ Udruga čiji sam član želi zaposliti pripadnike romske nacionalne manjine u projektu javnog rada. Što nam je činiti? Udruga bi prvo trebala procijeniti vlastite mogućnosti i kapacitete za provedbu projekta javnog rada. Projekt javnog rada koji potencijalno može financirati HZZ potrebno je provoditi u skladu s ugovorom koji se sklapa između pojedine udruge i HZZ-a. Projekt je potrebno koordinirati (nadzirati i koordinirati rad osoba zaposlenih u projektu javnog rada, komunicirati s HZZ-om i partnerskim institucijama i organizacijama ako su uključene u projekt, dostavljati redovito traženu dokumentaciju HZZ-a i slično, voditi brigu o knjigovodstvenom i računovodstvenom poslovanju i dr.). Također treba imati na umu da novoregistrirane udruge, koje djeluju do 12 mjeseci, ne mogu koristiti javni rad za više od pet osoba, a također postoje ograničenja i za udruge koje nisu imale ili nemaju zaposlenih. Mogućnost korištenje mjera za zapošljavanje kod takvih udruga potrebno je provjeriti u nadležnom uredu HZZ-a u pojedinom mjestu. Procijenite li da vaša udruga ima mogućnosti za provedbu projekta javnog rada, bilo bi dobro na početku tog procesa dodatno se informirati u uredu HZZ-a i razgovarati o planovima vaše udruge za zapošljavanje pripadnika romske nacionalne manjine u projektu javnog rada. Prvi korak koji trebate poduzeti jest oglašavanje potrebe za radnikom/radnicima u vašoj organizaciji. To se čini na način da se nadležnom uredu HZZ-a pošalje popunjeni obrazac “prijava potrebe za radnikom”, a takav se obrazac može pronaći na internetskim stranicama HZZ-a ili u uredima HZZ-a. Obrazac se podnosi HZZ-u koji na mrežnim stranicama i na oglasnoj ploči HZZ-a oglašava mogućnost zapošljavanja u vašoj udruzi. Nakon isteka oglasa (minimalno 7 dana), kada ste prikupili molbe za zapošljavanje, izvršili odabir osoba i donijeli odluku o osobama koje planirate zaposliti u vašoj udruzi, slijedi sljedeći korak – predaja zahtjeva za sufinanciranje/financiranje zapošljavanja u javnom radu HZZ-u. ❖ Kako udruga može zatražiti financiranje projekta javnog rada od HZZ-a? Udruga koja planira provoditi projekt javnog rada treba napisati projekt javnog rada koji sadrži, između ostalog, podatke o nazivu projekta, trajanju projekta, opisu poslova, cilj i aktivnosti projekta, podatke o udruzi, proračun projekta te broj osoba koje će biti uključene u projekt. HZZ-u u područnom uredu u vašem mjestu potrebno je uz opis projekta javnog rada priložiti zahtjev za sufinanciranje/financiranje 20

zapošljavanja u javnom radu (na posebnom obrascu koji se može dobiti u HZZ-u ili preuzeti s mrežne stranice), Potvrdu o stanju nepodmirenih obveza iz Porezne uprave, Izjavu poslodavca o broju zaposlenih i Izjavu poslodavca o obavljenim inspekcijskim i drugim nadzorima u posljednjih 12 mjeseci, Odluku o poslovno uvjetovanim otkazima unatrag 6 mjeseci, izvod iz Registra udruga te Izvod iz Registra neprofitnih organizacija. Nakon zaprimanja ove dokumentacije od strane HZZ-a, slijedi obrada zahtjeva. Taj korak može trajati nekoliko tjedana i potrebno je čekati donošenje Odluke HZZ-a o financiranju vašeg projekta javnog rada. Ako je odluka pozitivna, od vaše će udruge u kratkom roku nakon toga biti zatraženo da zaposli radnike i dostavi HZZ-u ugovore o radu koje ste sklopili sa zaposlenicima u projektu javnog rada, prijave na mirovinsko osiguranje i druge dokumente. Vaše daljnje obveze prema HZZ-u vezane su ponajprije za dostavljanje potrebne dokumentacije (redovito dostavljanje isplatnih lista za mjesečne plaće, bankovni izvadak i slično). Dobro je imati na umu i da unutar ovih sredstava nisu pokriveni troškovi knjigovodstvenih usluga (koje je potrebno ugovoriti za potrebe provedbe ovakvog projekta), troškovi koji bi proizlazili iz obveze koordiniranja ovog projekta od strane vaše udruge, oprema potrebna za rad i slično. Hrvatski zavod za zapošljavanje maksimalno pokriva troškove minimalne bruto plaće i prijevoza ako zaposlenik ostvaruje naknadu za prijevoz u skladu s pravilima. Važna je i informacija da pojedinac može biti uključen u javni rad najviše 18 mjeseci u posljednjih pet godina.


EUROPSKE POLITIKE

Intervju s Damianom Draghicijem, poznatim romskim glazbenikom i članom Europskog parlamenta iz Rumunjske

PREMA DUGOROČNIM POLITIKAMA ZA ROME Države članice i institucije EU-a pokrenule su različite inicijative ne samo da bi promijenile stavove prema Romima, već i da bi umanjile socioekonomske zapreke stanovništva. Sve države članice EU-a 2011. godine politički su se obvezale da će razviti i provesti nacionalne strategije za Rome temeljene na vodstvu institucija EU-a unutar Europskog okvira za nacionalne strategije za uključivanje Roma 2011. – 2020. godine. Međutim, prošla je gotovo polovica razdoblja uključivanja, a nije postignuto mnogo rezultata i nema mnogo dobrih praksi koje bi se mogle podijeliti. Odgovor na pitanje zašto su prošle politike propale bio je očit: pristup je bio sektorski. Naprimjer, kod osmišljavanja obrazovnih aktivnosti za djecu Rome, projekti su zanemarivali pitanje stanovanja, zdravstveno pitanje i obrazovanje roditelja. Štoviše, napori nevladinih organizacija dokazali su da kratkotrajni projekti ne vode tim željenim društvenim promjenama i da postoji potreba za srednjoročnim i dugoročnim planiranjem i provedbom. Razgovarala: Ashley Collins*

❖ Možete li nam objasniti podrijetlo Roma i glavne probleme s kojima se Romi suočavaju u Europi? Počet ću tako da s vašim čitateljstvom podijelim nekoliko činjenica o nama. Potječemo iz sjeverne Indije i stručnjaci procjenjuju da se selidba Roma dogodila prije više od tisuću godina. Imamo zajednički jezik – romski jezik – i naše su zajednice raširene po cijelom svijetu. Naziv “Romi” krovni je naziv za skupine u Europi koje se identificiraju, između ostalog, kao Romi, Gitanosi (Romi u Španjolskoj), Kale (Romi u Finskoj i Švedskoj), Sinti, Manush (Romi u Francuskoj) i putnici. Često ih se pejorativno naziva “Ciganima”. U svijetu živi više od 14 milijuna Roma, a najviše njih, do 12 milijuna, živi u Europi, te čine najveću europsku manjinu. Romske skupine i one vezane uz Rome žive u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Latinskoj Americi i na Bliskom istoku. Romi su državljani zemalja u kojima žive, osim u slučajevima kada za to postoje institucionalne prepreke. Selidba iz sjeverne Indije na europske teritorije bila je popraćena 500-godišnjim ropstvom u Rumunjskoj, masovnim ubijanjima tijekom holokausta i nasilnom asimilacijom sve do 1990-ih godina u središnjoj i istočnoj Europi. Nakon pada Berlinskog zida u većini europskih zemalja sa značajnom populacijom Roma donesene su politike društvenog uključivanja.

Međutim, prošlost, kao i neučinkovitost novih politika, i dalje potiču predrasude na etničkoj osnovi. Kako posebni izvjestitelj UN-a za prava manjina ističe, globalna romska zajednica i dalje dijeli ne samo kulturne sličnosti, već i iskustva diskriminacije i marginalizacije.

MASOVNA RAŠIRENOST PREDRASUDA ❖ U zadnje vrijeme raste zabrinutost zbog netolerancije u Europi usmjerene prema Romima i drugim skupinama. Mnogo te netolerancije ima duboke povijesne korijene, kao što smo spomenuli, ali jeste li uočili da situacija napreduje u proteklih nekoliko godina? Danas se Romi u Europi bore s brojnim problemima. Kao što sam već spomenuo, predrasude prema Romima stalno su prisutan problem za romsko stanovništvo diljem svijeta. Rome se često predstavlja kao inferioran narod, s genetskom tendencijom k zločinima i prosjačenju. Izvješća pokazuju stalno prisutne negativne osjećaje prema Romima kao i aktivnosti usmjerene protiv Roma. U istraživanju Europske unije o manjinama i diskriminaciji (EU-MIDIS) iz

2011. godine svaki drugi Rom izjavio je da je doživio diskriminaciju u proteklih dvanaest mjeseci. Prema Centru za istraživanje PEW (Pew Research Center), u 2015. godini 86 % Talijana, 60 % Francuza i više od trećina Španjolaca, Britanaca i Nijemaca imala je negativne osjećaje prema Romima. Civilno društvo u više europskih zemalja prijavilo je sve više valova nasilja usmjerenog protiv Roma. Smatram to zabrinjavajućim fenomenom. Nevladine organizacije prijavile su nasilne napade u Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj i Bugarskoj. Diskurs protiv Roma se pojačao, čak i u europskim institucijama kao što je Europski parlament. Danas milijuni Roma žive u izoliranim sirotinjskim četvrtima, često bez struje i tekuće vode, te su zbog toga izloženi opasnim zdravstvenim problemima. Romi trpe ekstremnu marginalizaciju u ruralnim i urbanim područjima u bogatim i siromašnim zemljama. Neki se uspiju izvući iz kruga siromaštva tako što migriraju i osiguraju svojoj djeci bolje obrazovanje s manje predrasuda. No oni koji žive u neformalnim kampovima izloženi su čak i opasnijim i rizičnijim uvjetima. U proteklih

U istraživanju Europske unije o manjinama i diskriminaciji (EU-MIDIS) iz 2011. godine svaki drugi Rom izjavio je da je doživio diskriminaciju u proteklih dvanaest mjeseci. Prema Centru za istraživanje PEW (Pew Research Center), u 2015. godini 86 % Talijana, 60 % Francuza i više od trećina Španjolaca, Britanaca i Nijemaca imala je negativne osjećaje prema Romima.

21


EUROPSKE POLITIKE

deset godina bilo je slučajeva zločina mržnje protiv Roma koji žive u neformalnim kampovima, incidenata u kojima su djeca spaljena, policijskog nasilja te trgovanja romskom djecom i ženama. Uvedene su politike i mjere kako bi se zaustavili valovi migracije na Zapad, a nisu se stvarale prilike kako bi se osigurale integracija i sigurnost Roma.

NEUČINKOVITOST NOVIH POLITIKA ❖ U govoru koji ste nedavno održali na Harvardu, spomenuli ste potrebu za holističkim pristupom kako bi se uvele značajne promjene za romsku zajednicu, kombinirajući preventivne i potporne mjere kako bi se pozabavili problemima kao što je obrazovanje. Koje su najveće prepreke s kojima se projekti kao što je ovaj suočavaju? Prisutnost romske djece i njihova postignuća u obrazovanju mnogo su manji nego oni neromske djece. Međutim, ograničena obrazovna postignuća nisu

22

U proteklih deset godina bilo je slučajeva zločina mržnje protiv Roma koji žive u neformalnim kampovima, incidenata u kojima su djeca spaljena, policijskog nasilja te trgovanja romskom djecom i ženama. Uvedene su politike i mjere kako bi se zaustavili valovi migracije na Zapad, a nisu se stvarale prilike kako bi se osigurale integracija i sigurnost Roma.

stalno prisutna zbog roditelja Roma i kulture, u što nas neki političari i tvorci mišljenja žele uvjeriti. U zemljama gdje je obrazovanje dostupno, djeca Romi upisuju se u škole u gotovo jednakoj mjeri kao njihovi neromski vršnjaci. U Mađarskoj 92 % romske djece ima predškolsko iskustvo i sudjelovanje u primarnom obrazovanju od 94 %. Međutim, zbog segregacije, predrasuda vršnjaka i učitelja te niske kvalitete obrazovanja u isključivo romskim školama, djeca Romi ispadaju iz obrazovanja u velikom broju prije nego što se upišu u srednje škole i na fakultete. Romkinje i dalje imaju niži stupanj obrazovanja i manje prilika za posao, ali imaju višu stopu smrtnosti i zdravstvenih problema od neromkinja. Dosad predložene politike nisu uspjele odrediti specifične probleme s kojima se Romkinje suočavaju te pozabaviti se njima. Jednakost spolova i osnaživanje nisu uključeni kao prioritetna tema u politikama koje se tiču Roma. Dio moje misije u Europskom parlamentu jest uključiti specifične mjere za Romkinje u romske politike te opće politike EU-a. Države članice i institucije EU-a pokrenule su različite inicijative ne samo da bi promijenile stavove prema Romima, već i da bi umanjile socioekonomske zapreke stanovništva. Sve države članice EU-a 2011. godine politički su se obvezale da će razviti i provesti nacionalne strategije za Rome temeljene na vodstvu institucija EU-a unutar Europskog okvira za nacionalne strategije za uključivanje Roma 2011. – 2020. godine. Međutim, prošla je gotovo polovica razdoblja uključivanja, a nije postignuto mnogo rezultata i nema mnogo dobrih praksi koje bi se mogle podijeliti. Htio sam vidjeti što je pošlo po krivu s prošlim politikama uključivanja Roma pa sam posjetio nekoliko stotina romskih zajednica i naselja kako bih i sam vidio prave potrebe ljudi, razgovarao s njima, pitao ih što trebaju – ne što drugi misle da trebaju – te kako bih vidio kako se osjećaju, što žele, o čemu sanjaju, kako žive i, povrh svega, kako zamišljaju svoje živote. Odgovor na pitanje zašto su prošle politike propale bio je očit: pristup je bio sektorski. Naprimjer, kod osmišljavanja obrazovnih aktivnosti za djecu Rome, projekti su zanemarivali pitanje stanovanja, zdravstveno pitanje i obrazovanje roditelja. Štoviše, napori nevladinih organizacija dokazali su da kratkotrajni projekti ne vode tim željenim društvenim promjenama i da postoji potreba za srednjoročnim i dugoročnim planiranjem i provedbom.

Moj je plan predložiti i upravljati novim pristupom u stvaranju politika i programa za Rome u Europskom parlamentu. Takav bi pristup trebao biti dvojak: trebao bi se pozabaviti društvenim i ekonomskim nejednakostima kroz holističke intervencije srednjoročnog trajanja te s pitanjem nejednakosti u prošlosti kroz provedbu mjera usredotočenih na priznavanje i memorijalizaciju.

Moja misija za Rome jest boriti se protiv diskriminacije i predrasuda te nasilja protiv Roma. Nadam se da će mi se sve europske institucije i zemlje članice pridružiti u promoviranju perspektive ljudskih prava u svim politikama vezanima uz Rome. Moj je plan predložiti i upravljati novim pristupom u stvaranju politika i programa za Rome u Europskom parlamentu. Takav bi pristup trebao biti dvojak: 1) trebao bi se pozabaviti društvenim i ekonomskim nejednakostima kroz holističke intervencije srednjoročnog trajanja i 2) pozabaviti se pitanjem nejednakosti u prošlosti kroz provedbu mjera usredotočenih na priznavanje i memorijalizaciju. Kroz ovaj model koji zovem 4IPRI (4 Interlinked Pillars of Roma Inclusion in Europe, 4 međusobno povezana stupa uključivanja Roma u Europi), predlažem holističke intervencije srednjeg vijeka trajanja koje ciljaju na: a) marginalizirane zajednice Roma i obitelji u projektu uključivanja koji je usredotočen na četiri ključna područja društvenog uključivanja – obrazovanje, zdravstvo, stanovanje i zaposlenje – kako bi se umanjile socioekonomske nejednakosti između Roma i neroma; b) romsko i neromsko stanovništvo u obrazovnim programima i kampanjama kako bi se borile protiv predrasuda prema Romima; c) predstavnike javnih institucija koji se bave obrazovanjem, zdravstvom, stanovanjem i zapošljavanjem – profesore, liječnike, socijalne radnike itd. – u formalnim i neformalnim obukama kako bi se borile protiv negativnih stavova o Romima te promovirale kulturno osjetljiv institucionalni okvir. Želim provoditi ovaj model holističkih intervencija u različitim tipovima romskih zajednica diljem Europe u nadi da će poslužiti kao sredstvo kako bi se razvile dugoročne politike za Rome nakon 2020. godine.

HOLISTIČKI PRISTUP ❖ U okvirima konkretnih ideja za politike, što mislite, koji je najučinkovitiji način da se promijeni trenutni položaj romske populacije u Europi?

* Tekst preuzet s portala Harvard International Review www.hir.harvard.edu ; Šira, integralna verzija intervjua dostupna na www.romi.hr


ROMI U SVIJETU

Indija: HOĆE LI ROMI POSTATI INDIJSKA DIJASPORA

MODIJEVA VLADA I RSS SKLONI SU TVRDNJI DA SU ROMI INDIJCI I HINDUSI Indijska vlada nedavno je organizirala međunarodnu konferenciju na kojoj se raspravljalo o indijskom podrijetlu Roma te je to potaklo nadu Roma da bi mogli biti priznati kao indijska dijaspora. Vlada je pozvana da dođe do političkoga konsenzusa o priznavanju Roma kao jezične, povijesne i kulturne manjine te da zahtijeva od Ujedinjenih naroda da pokrenu pitanje pravnog i političkog položaja Roma. Autorica: Sangeeta Barooah Pisharoty*

R

omska zajednica prisutna u 30 zemalja na pet kontinenata nedavno je dobila veliku podršku u svojoj borbi za identitet. Malo je ljudi mislilo – čak i među Romima – da će doći dan kad će indijska vlada napraviti tektonski pomak i priznati da su Romi Hindu podrijetla te tako utabati put da ih se prihvati „kod kuće“. Indijska vlada premijera Narendra Modija učinila je upravo to tako što je u veljači ove godine u New Delhiju organizirala Međunarodnu konferenciju Roma na kojoj su sudjelovali istaknuti predstavnici Roma iz 15 zemalja kako bi raspravili o problemima zajednice – uključujući njihovo indijsko podrijetlo – i tako potvrdila povijesne tvrdnje i dala im nadu da će ih se prepoznati kao dio indijske dijaspore.

POVIJESNI POMAK

DIO HINDU ZAJEDNICE Lokesh Chandra kaže: “Postoji dovoljno povijesnih dokaza da se dokaže indijsko podrijetlo Roma. Službeni zapisi općina u mnogim europskim zemljama koji datiraju iz 10. stoljeća spominju njihovu zemlju podrijetla. Stoljećima su Romi prenosili umjetnost kovanja željeza iz drevne Indije kroz klasičnu Europu. U Europi su bili kovači, ali i pjevači, plesači i vračari. Ništa od navedenog nije vezano uz Hindutvu. Vladu se ne bi trebalo prozivati za to.” Dodaje da romski dijalekt ima otprilike 1500 hindi riječi. “S ljubavlju su očuvali ranu fazu hindi jezika.” S obzirom na činjenicu da su mnogi Romi u različitim zemljama sad na važnim položajima, smatra da će to također pomoći Indiji. U svom govoru na konferenciji, Chandra je rekao: “Kad je grčki znanstvenik Paspati čuo da Romi križ nazivaju ‘Trishul’, pod vedrim nebom Konstantinopola, shvatio je da se to odnosi na Trishul, trozubac Šive, boga kozmičkog plesa. Od davnine tu je bilo njihovo podrijetlo. Romski znanstvenik dr. Vania iz Pariza nazvao je svoje ljude ‘Ramno chave’ ili ‘sinovi Rame’”. Parande je za The Wire rekao da je ARSP čekao “pravi trenutak” kako bi postavili pitanje reintegracije Roma u njihovu domovinu, iako su bili u kontaktu s članovima zajednice koji žive u različitim zemljama u proteklih 15-16 godina. “Postavili smo ga sad zbog podrške središnje vlasti”, kaže, ali ne želi da se na to gleda kao problem kojime se bavi samo stranke desnog dijela političkog spektra. “Premijerka Indira Gandhi aktivno se bavila problemima Roma. Zato smo u sažetak projekta stavili ne samo što je bivši indijski premijer Atal Bihari Vajpayee rekao tijekom sastanka s nekim od romskih vođa 2001. godine, već i ono što je Indira rekla tijekom otvaranja prve konferencije Roma koju je organizirala u Chandigarhu 1983. godine. Indira je tada rekla da osjeća srodnost s Romima”, podsjetio je Parande. Chandra je podsjetio kako je pozvao Indiru Gandhi na izvedbu romske plesne trupe u ambasadi Turske u New Delhiju 1970-ih

Oko 20 milijuna Roma živi diljem zapadne Azije, Europe, Sjeverne i Južne Amerike te Australije. Vjeruje se da su migrirali iz sjeverne Indije od 5. stoljeća nadalje, počevši s invazijom Aleksandra Velikog koji je sa sobom poveo veliki broj kovača iz nomadskih grupa kao što su Chauhan, Dom, Banjara, Gujjar, Sanchi, Dhangar i Sikligar. Međutim, njihova „domovina“ nikad nije službeno priznala tvrdnje Roma, ali ni spomenula njihovu migraciju u svojim povijesnim udžbenicima. Potez Modijeve vlade vidljiv je historijski pomak u odnosu na romsku zajednicu, posebice zato što se zajednica i dalje suočava s progonom i diskriminacijom u mnogim europskim zemljama. Ali ovdje postoji kvaka. Iako je indijsko Ministarstvo vanjskih poslova (MEA) putem svog odjela za kulturu odnosno Indijskog vijeća za odnose u kulturi (ICCR) bilo domaćin Međunarodne konferencije Roma i Festivala kulture, pripreme za to napravila je Antar Rashtriya Sahyog Parishad – Bharat (ARSP), jedna od većih organizacija koja njeguje prekomorske ogranke Rashtriya Swayamsevak Sangh (RSS), izvorišta indijske vladajuće stranke Bharatiya Janata (BJP). Osam od 18 indijskih znanstvenika koji su govorili na konferenciji bili su nositelji visokih funkcija u ARSP-u. Svi su istaknuli Hindu podrijetlo zajednice i stoga potrebu da ih se reintegrira u „Bharat“ (izvorno ime na sanskrtu za Indiju / Indijski potkontinent). Organizacija je na događaju organizirala i izložbu kako bi se naglasio Hindu kulturni identitet Roma. Odgovara li Modijeva vlada na dugotrajne molbe Roma za priznavanje njihova indijskog podrijetla samo zato što imaju Hindu korijene? Glavni tajnik ARSP-a Keshav Govind Parande i predsjednik ICCR-a Lokesh Chandra slažu se da postoji mogućnost uključivanja 20 milijuna Roma u Hindu zajednicu kroz mjere kao što su priznavanje statusa indijskog podrijetla (People of

Indian Origin – PIO), ali kažu da je pogrešno da se na taj problem gleda samo sa stajališta Hindutva (hindustvo, ideologija Indijske narodne stranke – BJP).

23


ROMI U SVIJETU godina (Turska ima najveći broj romskog stanovništva u svijetu). “Na iznenađenje svih, došla je i gledala ples. Nakon toga je otišla na prvu romsku konferenciju u Chandigarhu”, prisjeća se.

SLUŽBENO PRIZNANJE Zanimanje ARSP-a za Rome traje već jako dugo. Otac Lokesha Chandre, Dharma Bira, koji je bio povezan s ARSP-om, napisao je knjigu o Hindu podrijetlu Roma prije mnogo godina. Dok je otvarala konferenciju u Azad Bhawanu 12. veljače 2016. godine, ministrica vanjskih poslova Indije Sushma Swaraj također je nazvala Rome “djecom Indije” koja su migrirala i stoljećima živjela “u teškim uvjetima u stranim zemljama”. Većina Indijaca nije svjesna indijskog porijekla Roma. Parande je zato ovaj put odveo delegaciju Roma da se upoznaju i s ministricom za razvoj ljudskih potencijala Smriti Irani. “Uputili smo joj nekoliko zahtjeva. Jedan je od njih da uključi stranicu, ako ne i cijelo poglavlje, o indijskom podrijetlu Roma i njihovoj prisilnoj migraciji, u naše povijesne udžbenike za škole i fakultete; da uvede stipendije za Rome kako bi došli u Indiju i studirali te da izdvoji novac za financiranje istraživanja podrijetla Roma.” Jedna od odluka konferencije koja će biti upućena ministrici Swaraj jest i zahtjev za osnivanje odjela u ministarstvu vanjskih poslova koji bi istraživao podrijetlo Roma i preispitao koji im status Indija može dati. Chandra kaže. „Možda će biti potrebno

neko vrijeme da se ovakve mjere ostvare, ali i prije ostvarenja tih mjera može se ostvariti kulturna i društvena suradnja Roma s narodom Indije. Među vođama Romima koji su posjetili Indiju nije bilo teško pronaći volju za suradnjom, i više od toga. “Pozivam Vladu Indije da dođe do političkoga konsenzusa o priznavanju Roma kao jezične, povijesne i kulturne manjine te da zahtijevaju od Ujedinjenih naroda da njihovi mjerodavni organi pokrenu pitanje pravnog i političkog položaja Roma na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda“, rekao je Bajram Haliti, glavni tajnik Svjetske organizacije Roma. Haliti, koji dolazi iz Beograda, pjesnik koji je objavio zbirku o bolivudskoj glumici Aishwarya Rai Bachchan, rekao je: „Ako je preduvjet da promijenimo naše ime iz Romi u Hindu, predlažem da to učinimo. Jer jedan od uvjeta da se riješi pitanje Roma jest, po međunarodnim zakonima, da manjina mora imati određenu domovinu.” U lakšem tonu, ako Romi jednog dana postanu dio indijske dijaspore, indijski filmski i glazbeni ljubitelji mogli bi prisvojiti Charlieja Chaplina, Michaela Cainea i Elvisa Presleyja jer su organizatori i sudionici na konferenciji istaknuli njihovo “indijsko podrijetlo” preko njihovoga navodnog romskog nasljeđa. * Tekst preuzet s portala The Wire thewire.in

ZNANSTVENE ANALIZE NEDVOJBENO UPUĆUJU NA INDIJSKO PODRIJETLO ROMA Jasno je iz DNA studija koje se nadopunjuju sa povijesnim dokazima iz islamskih izvora da su suvremeni Romi (12-15 milijuna) potomci nesretnih Hindusa koji su bili terorizirani, zatočeni, porobljeni i prodani na tržištu robova u Arabiji, Mezopotamiji, Perziji i središnjoj Aziji. Stoljećima kasnije, Romi se polako počinju kretati prema Zapadu u potrazi za boljim životom. Tamo se pak nalaze od 15. stoljeća. Autorica: Gautam Pingle*

B

ivša indijska premijerka Indira Gandhi je u svojem inauguracijskom govoru na Drugome međunarodnom romskom festivalu 29. 10. 1983. godine rekla: “15 milijuna Roma je rašireno po cijelom svijetu. Njihova povijest je povijest tuge i patnje.” Otvarajući Međunarodnu konferenciju Roma i kulturni festival 2016. godine, aktualna indijska ministrica vanjskih poslova Sushma Swaraj je rekla: “Mnogi znanstvenici i povjesničari Romi koji rade na istraživanjima o podrijetlu vlastitog naroda vjeruju da su njihovi korijeni u Indiji.” Povijest Roma i njihova veza sa Indijom, koja se temelji na velikom broju riječi iz hindskog jezika koje su dio vokabulara romskog jezika, potaknula je na istraživanja lingviste iz Njemačke, Francuske, Rusije i Engleske još od 1787. godine.

POVIJEST TUGE I PATNJE

24

Međunarodno istraživanje unutar kojeg je izrađena DNA analiza (‘Reconstructing the Population History of European Romani from Genome-wide Data’, Current Biology, 2012) pokazuje da je današnja populacija Roma povezana sa današnjom populacijom koja živi na sljedećim područjima: Afghanistan, Sind, Khyber-Pakhtunkhwa, Gilgit-Baltistan, Zapadni i Istočni Punjab, Haryana, Uttar Pradesh, Jammu and Jammu-Kashmir, Rajasthan, i Gujarat. Ranije objavljena studija (‘Mutation History of the Roma/Gypsies’, American Journal of Human Genetics, 2004) identificirala je razdoblja egzodusa Roma sa indijskog potkontinenta. Studija kaže: “Iako se formiranje proto-romske populacije vjerojatno događa u isto vrijeme kada i egzodus iz Indije, to se dogodilo u rasponu između prije 900 i 1500 godina i

postoje mišljenja o višestrukim migracijama... srednja vrijednost od 800-900 godina (što bi zapravo bilo oko 1100. -1200. godine) koincidira usko sa vremenom egzodusa kojeg predlaže Ian Hancock, koji to povijesno povezuje s ranim islamskim invazijama Indije u 11. stoljeću...”

LINGVISTIČKE I DNA ANALIZE I lingvističke i DNA analize su odagnale postojeće sumnje o podrijetlu Roma. DNA analize daju procjene kada su Romi otišli iz svoje matične zemlje. Ipak, uzroci tih odlazaka su zasada znanstvenicima nespoznatljivi. Razotkrivanje tih uzroka zahtjeva razumijevanje događaja na indijskom potkontinentu na temelju snažnih povijesnih dokaza. Izravni povijesni dokaz pružaju muslimanski kroničari. Oni su zabilježili zastrašujući i katastrofalni val napada izvršenih od strane Arapa i Afganistanaca. Ovi kroničari se neizbježno referiraju na lokalnu Hindu/budističku populaciju kao na nevjernike i idolopoklonike. Muhamed Qasim, vodio je arapsku silu potaknut usponom islamske vjere, i prvo je upao u Sind 712. godine, uništavajući hramove i gradove i masakrirajući bezbrojne civile... Jasno je iz DNA studija koje se nadopunjuju sa povijesnim dokazima iz islamskih izvora da su suvremeni Romi (12-15 milijuna) potomci nesretnih Hindusa koji su bili terorizirani, zatočeni, porobljeni i prodani na tržištu robova u Arabiji, Mezopotamiji, Perziji i središnjoj Aziji. Stoljećima kasnije, Romi se polako počinju kretati prema Zapadu u potrazi za boljim životom. Tamo se pak nalaze od 15. stoljeća. * Izvadak iz teksta “Nastanak suvremenih Roma” preuzet s portala The New Indian Express (www.newindianexpress.com)


KULTURA

Romi u suvremenom filmu

RAZOTKRIVANJE POVIJESNIH I SOCIJALNIH NEPRAVDI Filmovi romske tematike u posljednje vrijeme sve češće pronalaze svoje mjesto u programima specijaliziranih domaćih filmskih festivala, ali znatno rjeđe i na repertoaru hrvatskih kina. A to je zaista šteta jer ne samo da se radi o filmski zanimljivom jeziku i ostvarenjima, već većina tih filmova na vrlo intrigantan i autentičan način prokazuje teške slojeve povijesne i socijalne nepravde te razornom kritičnošću razotkriva i ukazuje na rasprostranjene oblike predrasuda te sustavne oblike diskriminacije i marginalizacije mnogih pripadnika romske zajednice i u današnjim suvremenim europskim društvima. Donosimo vam kratki pregled odabranih filmova romske tematike. Diana Robaš – (Karlovac, 1978.) autorica je pjesama, priča, stripova, prijevoda i recenzija objavljivanih u nizu tiskanih i mrežnih izdanja.

AFERIM! – rumunjska crnohumorna satira o povijesnoj nepravdi i njezinim aktualnim posljedicama Filmovi romske tematike redovito pronalaze svoje mjesto na programu domaćih filmskih festivala, a u rjeđim slučajevima i na repertoaru hrvatskih kina. Posljednji je takav slučaj rumunjski vestern Bravo! (Aferim!, 2015.) koji se bavi rijetko spominjanom problematikom ropstva u Rumunjskoj čije su glavne žrtve bili upravo Romi. Film u režiji Radua Judea nepoštedna je crnohumorna satira na račun povijesne nepravde, ali i njezinih posljedica i odjeka u suvremenome rumunjskom društvu. Kroz niz susreta protagonista s predstavnicima raznih socijalnih slojeva razotkriva se duboko ukorijenjen rasizam i ksenofobija, pri čemu romski likovi nisu patetične žrtve već izdržljivi ljudi koji i u najgorim okolnostima pronalaze razlog za optimizam i hrabro se suočavaju s vlastitom zlom srećom.

ŠANGAJ – slovenska romska obiteljska saga Početkom 2013. godine u kinima je zaigrao slovenski film Šangaj (Šanghaj, 2012.), ekranizacija romana Ferija Lainščeka Nedodirljivi: mit o Ciganima koja je u domovini postigla rekordnu gledanost. Obiteljska saga koja prati četiri generacije jedne romske obitelji tijekom nekoliko desetljeća ambiciozan je i vizualno dotjeran crowd pleaser koji dubinom karaktera i iskrenošću emocija ipak više nalikuje latinoameričkoj sapunici nego punokrvnom kinohitu, a specifičnosti života u romskoj zajednici, kao i širega društvenopolitičkog konteksta, nisu oso-

bito uspješno dočarane. Redatelj i scenarist Marko Naberšnik također upadljivo izbjegava prikazati naličje života na rubu zakona kakav vodi glavni lik, održavajući lagan ton koji je često u neskladu s pravom pozadinom događanja na ekranu.

EPIZODA U ŽIVOTU BERAČA ŽELJEZA – bosanskohercegovačka turobna priča o svakodnevnoj borbi s bijedom i diskriminacijom Potpuno je drugačija Epizoda u životu berača željeza (2013.), nagrađivana dokudrama bosanskog oskarovca Danisa Tanovića zasnovana na istinitom slučaju trudne Romkinje koju je bolnica odbila operirati jer nije imala zdravstveno osiguranje. U nemogućnosti da plati iznos potreban za liječenje, njezin suprug, skupljač željeznog otpada, kreće u očajničku utrku s vremenom ne bi li joj spasio život. Tanović je u filmu angažirao stvarne aktere događanja i rekonstruirao cijeli slučaj s iznimno malim budžetom i u gerilskim uvjetima, što je turobnoj priči o svakodnevnoj borbi s bijedom i diskriminacijom samo pridalo na autentičnosti.

SAMO VJETAR – mađarsko djelo o teroriziranju Roma razorne socijalne kritičnosti Istinitim slučajem serijskih zločina iz mržnje u mađarskom selu nadahnuo se i Benedek Fliegauf koji se u drami Samo vjetar (Csak a szél, 2012.) usredotočio na atmosferu terora koja se nakon niza napada rađa među potencijalnim žrtvama. U središtu je zbivanja siromašna romska obitelj koja se, suočena s antagonizmom okoline i ravnodušnošću nadležnih službi, nada skorom bijegu i boljem životu u Kanadi. Snimljen u dokumentarističkom stilu s neprofesionalnim glumcima, film prati obitelj tijekom jednog dana i nenametljivo uvlači gledatelja u njihovu psihozom sve ispunjeniju svakodnevicu, tvoreći djelo razorne socijalne kritičnosti.

CIGAN – slovačka priča o začaranom krugu diskriminacije i kriminala

Slovački film Cigán (2011.) Martina Šulíka, prikazan na Human Rights Film Festivalu 2012., osuvremenjena je inačica Shakespeareova Hamleta, ovdje utjelovljenog u romskom tinejdžeru koji se nakon očeve sumnjive smrti nađe u procijepu između dviju alternativnih očinskih figura: nasilnog, kriminalu sklonog ujaka, koji na rasizam bijelaca odgovara istom mjerom, i lokalnog svećenika koji problematičnu mladež potiče na bavljenje sportom kako bi im osigurao kakve-takve izglede za budućnost. Film uz dozu magičnog realizma traga za korijenima društvene margi-

25


KAKO ŽIVE ROMI nalizacije Roma te opisuje začaran krug sustavne diskriminacije i asocijalnih oblika ponašanja u kojem je ipak moguće pronaći i trenutke životne radosti i humora.

SLOBODA – francuski film o žrtvama Porajmosa ili Holokausta nad Romima Francuski filmaš romsko-alžirskog podrijetla Tony Gatlif čest je gost festivala sa svojim filmovima lutalačkog senzibiliteta, napučenim likovima raznolikih etničkih pripadnosti u čijem životu redovito značajnu ulogu ima glazba. Njegov film Sloboda (Korkoro, 2009.), također prikazan na Human Rights Film Festivalu 2012., posveta je rijetko spominjanim žrtvama Porajmosa ili Holokausta nad Romima. Slično kao i Aferim!, Sloboda koristi sramotnu epizodu francuske povijesti kako bi se obračunala sa sustavnim šikaniranjem Roma kroz suvremene institucije pravne države.

KENEDI – srpska trilogija o romskom emigrantu i predrasudama u suvremenim europskim društvima Nezaobilazan gost festivala u Hrvatskoj i okolici jest srbijanski redatelj Želimir Žilnik, autor trilogije o romskom emigrantu Kenediju Hasaniju čija su dva dugometražna dijela prikazana u lanjskoj retrospektivi na Human Rights Film Festivalu. Osebujni hibridi dokumentarca i fikcije, Kenedi se vraća kući (2003.) i Kenedi se ženi (2007.) prate svoga karizmatičnog i neposrednog protagonista po bespućima „tvrđave Europe“ koja ga prvo kao ratnog izbjeglicu silom vraća u rodnu Srbiju da bi se on nakon liberalizacije zakona o životnim zajednicama pokušao kao gej mladoženja nanovo u nju vratiti. Žilnik suprotstavlja životnost naslovnog lika sterilnosti birokratiziranog EU-a koji političkom korektnošću nastoji kompenzirati još uvijek prisutne predrasude, stvarajući kroz višegodišnje druženje s Kenedijem angažirano, ali i intimno djelo jedinstveno u kinematografiji ovih prostora.

Yul Brynner: filmski velikan romskoga podrijetla

VELIKI ZAGOVARATELJ ROMSKOGA POKRETA Uz obilježavanje Svjetskog dana Roma i s njim povezanh početaka međunarodnoga romskog pokreta vrijedi se prisjetiti i onih velikana koji su tome, sada već svjetski značajnom, emancipacijskom pokretu davali bezrezervnu humanističku i političku potporu od samog početka. Među njima svakako je i slavni glumac Yul Brynner, koji je bio počasnim predsjednikom Međunarodne unije Roma (IRU) te je bio jednim od inicijatora peticije UN-u koja je pridonijela da se IRU prizna status NGO-a. Autor: Nino Kovačić, filmski kritičar i freelance radnik u kulturi, Zagreb

Y

26

ul Brynner zasigurno spada u najprepoznatljivije glumačke ikone 20. stoljeća, ponajprije zbog svoje specifične pojave, obrijane glave koja mu je postala zaštitnim znakom, te niza neobičnih uloga i jednako zanimljivoj, vrlo živopisnoj biografiji. Bio je među aktivnijim slavnim osobama u međunarodnom pokretu Roma i u više je navrata javno isticao svoje romsko podrijetlo. Imenovan je počasnim predsjednikom Međunarodne unije Roma (IRU) i tu je titulu zadržao sve do svoje smrti 1985. godine. Godine 1978., zajedno s Ronaldom Leejem, Ianom Hancockom i Johnom Teneom, podnio je peticiju UN-u koja je pridonijela da se IRU-u prizna status NGO-a. Kao što je u glumačkom poslu često mutna granica između stvarnosti i fikcije, tako već i sama Brynnerova biografija predstavlja izazov činjenicama. Možete naići na nekoliko različitih godina njegova rođenja, no najčešće stoji da je rođen 1920. u Vladivostoku na krajnjem istoku Rusije. Za mjesto rođenja ponekad se nudi i otok Sahalin. Nadalje, u romansiranim verzijama Brynnerove biografije navodi se da je rođen kao Taidje Khan (mongolsko ime) i da mu je majka bila Romkinja koja je umrla pri porodu. Kako je sam mijenjao priče i „paprio“ ih za medije, a nakon što je u nekom intervjuu upitan oko tih dvojbenih podataka, Brynner je ironično odgovorio da „obični smrtnici imaju samo jedan rođendan“.

ROMSKO PODRIJETLO Rođen kao Yuliy Borisovich Briner u dobrostojećoj obitelji, oca rusko-švicarskog inženjera i majke glumice i pjevačice iz ruske doktorske obitelji, nakon očeva napuštanja obitelji dio vrlo ranog djetinjstva proživio je s majkom i sestrom u kineskom Harbinu. Nastavio se školovati u Parizu gdje se obitelj nastanila 1930-ih preselivši se u strahu od mogućnosti kinesko-japanskog rata. U Francuskoj je zapustio školu kako bi postao glazbenikom, pjevajući i svirajući s ruskim Romima po pariškim klubovima. Zaposlio se u kazalištu Mathurins postavši artistom na trapezu u slavnoj cirkuskoj skupini Cirque d’Hiver, no još kao tinejdžer prekida s cirkusom zbog ozljede leđa i pridružuje se repertoarnoj kazališnoj skupini. Europu napušta 1940. godine otputovavši k sestri, profesionalnoj pjevačici, u New York i započinje život u SAD-u. Već sljedeće godine na poziv poznatoga glumca i dramaturga Mihaila Čehova (nećaka još slavnijeg pisca Antona Čehova) postaje dijelom njegove kazališne skupine. U 1940ima živi uglavnom u New Yorku, glumeći u kazalištu i radeći za televizijsku kuću CBS, a tijekom rata bio je zaposlen kao radijski spiker na francuskom jeziku u vladinu Uredu za ratno informiranje. Osim na materinskome ruskom, Brynner je tečno govorio francuski i engleski. Tada najznačajniju kazališnu ulogu odigrao je u mjuziklu Lute song (Pjesma lutnje, 1946.) jer mu je ona osigurala kasniju stepe-


KULTURA

Brynnerove romske pjesme Valja spomenuti Brynnerovo bavljenje glazbom. Najpoznatiji filmski ćelavac svirao je romsku glazbu u svojoj mladosti provedenoj u Francuskoj, a godine 1967. s romskim glazbenikom Alioshom Dimitrievitchem objavio je album The Gypsy and I: Yul Brynner Sings Gypsy Songs.

Glumačku karijeru nastavlja sljedećih dvadesetak godina, glumeći u oko četrdeset filmova, a uloge koje je igrao, zahvaljujući svome izgledu i Amerikancima neodredivu naglasku, mogu se shvatiti kao uglavnom “egzotične”. Iste 1956. godine kad je snimljena filmska verzija Kralj i ja, Brynner je glumio u još dva “epska” filma: biblijskome megahitu The Ten Commandments (Deset zapovijedi, Cecile B. DeMille, 1956.) u ulozi egipatskog faraona Ramzesa te romantičnoj drami Anastazija (A. Litvak, 1956.) glumeći ruskog prebjega u Parizu, s Ingrid Bergmann u naslovnoj ulozi.

ZADIVLJUJUĆI SPEKTAR LIKOVA

nicu prema slavi, a filmski glumački debi odradio je odglumivši krijumčara u filmu Port of New York (Njujorška luka, L. Benedek, 1949.). Prijelomnu ulogu karijere dobio je u kazalištu dvije godine poslije kada, preporučen zbog prijašnje uloge Kineza u Lute song, utjelovljuje pompozno-senzibilnoga sijamskoga kralja Mongkuta u brodvejskom hit-mjuziklu The King and I (Kralj i ja) i za to dobiva najznačajniju američku kazališnu nagradu Tony 1951. godine. Ulogu sijamskoga kralja na kazališnoj sceni odigrao je ukupno impresivnih 4625 puta! Za ulogu je redovito brijao glavu po čemu je postao prepoznatljiv, a i zanimljivo je da je zbog snažnoga Brynnerova glumačkog doprinosa već na probama početni tekst prerađen kako bi uloga kralja dobila veće značenje. Nakon što je mjuzikl prenesen na filmsko platno, za istu je ulogu 1957. zaslužio i najprestižniju filmsku nagradu, Oscar.

Yul Brynner na drugome Svjetskom kongresu Roma, u travnju 1978. u Ženevi.

Izniman je raspon njegovih različitih filmskih likova: od, primjerice, heroja američkoga Divljeg zapada u The Magnificent Seven (Sedmorica veličanstvenih, J. Sturges, 1960.), jugoslavenskog partizana Vlade u Bitki na Neretvi (V. Bulajić, 1969.) do robota “s greškom” u futurističkom vesternu Westworld (Stari Divlji zapad, M. Crichton, 1973.) koji se autoreferirao na njegovu kaubojsku ulogu upravo u Sedmorici veličanstvenih. Brynner je, među mnogim ulogama, kameleonsko-filmski portretirao indijanske, arapske, japanske, meksičke, europske, američke i druge likove raznih podrijetla sa svih kontinenata, zahvaljujući svojoj, prema holivudskoj vizuri, “egzotičnoj” filmskoj osobi. Nakon što se holivudski mainstream 1970-ih okreće od snimanja skupih spektakala više prema autorskom i nezavisnom filmu, Brynnerova filmska pojava blijedi i on se 1977. ponovno vraća kazalištu i svojim prvim velikim uspjesima u oživljenome brodvejskom mjuziklu Kralj i ja u kojem nastupa do smrti 1985. godine, kada umire od posljedica raka pluća. Valja spomenuti i Brynnerovo bavljenje glazbom. Najpoznatiji filmski ćelavac svirao je romsku glazbu u svojoj mladosti provedenoj u Francuskoj, a godine 1967. s romskim glazbenikom Alioshom Dimitrievitchem objavio je album The Gypsy and I: Yul Brynner Sings Gypsy Songs. Ostao je upamćen kao vrlo neobična filmska zvijezda, čiji je filmski karakter bio prepoznatljiv po “vaganju” distanciranosti i strastvenosti; staloženoga kretanja, prodornih pogleda i nenadanih emotivnih izljeva. Njegove često citirane riječi dobro sažimaju životni mu moto: „Rođeni smo sami, živimo sami, umiremo sami. Sve između je dar.“

27


KULTURA

Band lude romske energije

FANFARE CIOCĂRLIA Njihov uspjeh ne temelji se samo na mnogobrojnim snažnim i upečatljivim koncertima. Sastav Fanfare Ciocărlia ima iza sebe i nekoliko filmskih uradaka, dokumentarnih filmova snimljenih o njima, kao lag Bari čiji je ponosni redatelj Ralf Marschalleck. Velik broj DJ-a, orkestara i producenata koristi se samplovima (uzorcima) njihovih pjesama. Ujedno su i dali velik doprinos soundtracku za humoristični film Borat Sache Barona Cohena. Autorica: Sindirela Bobarić, novinarka RNV-a

R

28

omski glazbeni sastav Fanfare Ciocărlia postao je globalnim fenomenom, započevši revoluciju u limenoj glazbi i svojim utjecajem na umjetnike u žanrovima od klasične i elektroničke glazbe, rocka, funka do jazza. Fanfare Ciocărlia, uz njihov nepogrešiv zvuk, jedinstveni repertoar i tehniku, neizmjerno su obogatili svjetsku glazbenu scenu. Zašto Fanfare Ciocărlia osvajaju publiku diljem svijeta? Jer oni uvijek uspiju probuditi u nama ono što odavno spava, ali samo čeka da ga aktivira ta luda romska energija. Njihova glazba ima izvrstan ritam i time oduševljavaju poklonike tradicionalnoga romskog melosa. Ovaj romski puhački sastav može odsvirati glazbu najbržim ritmom na svijetu (200 bpm), a osim po brzini poznati su i po dužini sviranja – znaju svirati na romskim vjenčanjima i zabavama koje traju do 30 sati! Dvanaestorica članova sastava dolazi iz rumunjskog sela Zece Prajini, koje je postalo poznato široj javnosti upravo zbog ovih „trubačkih supermana“ koji su se okupili prije dvadesetak godina svirajući na početku na lokalnim vjenčanjima. Iza sebe imaju zavidan broj odrađenih nastupa, otprilike 1500 koncerata. Sviraju prema tradicionalnoj romskoj tradiciji, a vole obrađivati različite pjesme poput jazz klasika Caravan i teme iz Jamesa Bonda. Sviraju na limenim i drvenim puhačkim instrumentima. Glavnu ritmičku potku daju dva basa i dvije trube, dok su za melodije zadužene neprekidne solo dionice odsvirane na tri trube, jednom saksofonu i dva skraćena klarineta. U postavi imaju i jednog bubnjara. Njihov uspjeh ne temelji se samo na mnogobrojnim snažnim i upečatljivim koncertima. Sastav Fanfare Ciocărlia ima iza sebe i nekoliko filmskih uradaka, dokumentarnih filmova snimljenih o njima, kao lag Bari čiji je ponosni redatelj Ralf Marschalleck. Velik broj DJ-a, orkestara i producenata koristi se samplovima (uzorcima) njihovih pjesama. Ujedno su i dali velik doprinos soundtracku za humoristični film Borat Sache Barona Cohena. Nastupali su već mnogo puta u Hrvatskoj – u Koncertnoj dvorani Lisinski i u zagrebačkom klubu Aquarius. Imaju još mnogo energije za daljnje nastupe širom svijeta i nove glazbene albume. ✦


POVIJEST ROMA

Feljton iz zaboravljen povijesti Roma u Hrvatskoj (II. dio)

POKUŠAJI REGULIRANJA POLOŽAJA ROMSKOG STANOVNIŠTVA Od početka prosvjetiteljstva u AustroUgarskoj monarhiji, a u sklopu širih društvenih reformi i na hrvatskim područjima pokušavalo se regulirati položaj romskog stanovništva. Nuđeni su uvjeti za stalno naseljavanje uključujući zemlju i oslobađanje od poreza ali provođena je i oštra represija i pokušaji nasilne asimilacije prema onima koji nisu odustajali od svog izvornog nomadskog života što nažalost, u kasnijim fazama, postaje i prevladavajući pristup u rješavanju tzv. “ciganskog pitanja”. Autor: Danijel Vojak – znanstveni suradnik Instituta Ivo Pilar, Zagreb

M

nogi povjesničari i drugi znanstvenici nazivaju XVIII. st. razdobljem prosvijećenosti u kojem se težilo razumom i znanjem urediti društvo kako bi ono bolje funkcioniralo. Takva razmišljanja nisu bila strana ni na hrvatskim područjima, koja su se nalazila u sklopu Habsburške Monarhije. Habsburški vladari Marija Terezija i njezin sin Josip II. od druge polovice XVIII. st. odlučili su, unutar promjena postojećeg funkcioniranja vlasti i društva, obuhvatiti i reguliranje položaja romskoga manjinskog stanovništva. Jedan od prvih poteza u takvu promišljanju Marije Terezije bila je odluka o sustavnom naseljavanju stanovništva na područja Slavonije, Srijema i Baranje koja su krajem XVII. st. bila “oslobođena” od Osmanlija. To je dovelo do naseljavanja stanovništva iz drugih dijelova Monarhije, napose Nijemaca. No s njima se na ova područja naseljavalo i romsko stanovništvo, zbog čega su habsburške vlasti početkom XVIII. st. odlučile imenovati Mitrofana Popovića, vikara manastira Ćelija, “direktorom rackih Cigana” sa zadaćom da prisili nomadske Rome naseljene između rijeka Drave i Save na sjedilački “uredan i moralan način života”. Kao poticaj naseljavanju, svakoj romskoj obitelji obećana je dodjela do osam jutara zemlje (pet jutara oranica i tri jutra livada) i određene porezne povlastice (oslobođeni plaćanja desetine i drugih javnih tereta, uz obvezu plaćanja manjeg poreza na kuće). Sličnog “nadzornika” nad Romima postavio je hr-

vatski ban Josip Esterházy 1738., određujući podvrgavanje Roma vlasti “kapetana cigana” Marka Nemca i pritom je Romima propisao porezna davanja.

NASELJAVANJE UZ POTICAJE I REPRESIJU No kako je i dalje znatan dio Roma vodio nomadski način života kojemu su se protivile habsburške vlasti predvođene Marijom Terezijom i poslije njezinim nasljednikom Josipom II., u drugoj polovici XVIII. st. donijele su niz odredaba o Romima. Između ostalog, odredbama se propisalo protjerivanje nomadskih Roma i njihovo stalno naseljavanje, zabranu korištenja imena “Cigan” (“Zigani”) koje je zamijenjeno s “Neubauern” (“Novoseljaci” ili “Novi seljaci”), zabranu korištenja vlastitog jezika i običaja, obvezno vojno ili obrtničko obrazovanje, oduzimanje romske djece i njihovo odgajanje u kršćanskim građanskim i seoskim obiteljima. I ove reforme nisu uspjele riješiti pitanje reguliranja položaja Roma, posebice onih nomadskih, koji su i dalje uspijevali očuvati vlastiti jezik, kulturu i tradiciju.

Hrvatske vlasti u XIX. st. nastavile su politiku određenoga represivnog pritiska prema Romima kako bi se spriječio njihov nomadski način života i prisililo ih se na sjedilački način. Mjere koje su hrvatske vlasti donijele od druge polovice XIX. st. uključivale su mjeru protjerivanja stranih romskih skupina i naseljavanje domaćih Roma.

Sredinom XIX. st. bilo je primjetno doseljavanje romskih skupina iz rumunjskih kneževina Vlaške i Moldavije, koje se u hrvatskim izvorima većinom spominju kao Koritari, a danas se nazivaju Bajašima. Ovi doseljeni Romi većinom su se bavili izradom korita i drvenih predmeta za kućanstvo, a razlikovali su se od drugih Roma jer su bili dijelom Vlaških Roma i govorili starorumunjskim dijalektom “ljimba d’ bjaš”. Hrvatske vlasti u XIX. st. nastavile su politiku određenoga represivnog pritiska prema Romima kako bi se spriječio njihov nomadski način života i prisililo ih se na sjedilački način. Mjere koje su hrvatske vlasti donijele od druge polovice XIX. st. uključivale su mjeru protjerivanja stranih romskih skupina i naseljavanje domaćih Roma. Upravo ovo razlikovanje “domaćih” i “stranih” Roma započele su neke njemačke vlasti nastojeći provesti politiku represivne asimilacije Roma. Štoviše, krajem 1880-ih bila je otvorena polemika u hrvatskoj javnosti oko onoga što se tada sve više nazivalo “ciganskim pitanjem”, u koju su se uključili i gospodarski stručnjaci okupljeni u najstarijemu hrvatskom gospodarskom društvu Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo. Na temelju ovakva pritiska hrvatske vlasti su 1893. donijele sveobuhvatnu odredbu o regulaciji položaj Roma. No, ni ova odredba nije se provodila jer su i dalje bile prisutne romske nomadske skupine zbog čega su hrvatske vlasti 1916. donijele novu odredbu kojom su ponovile odredbe o njihovoj prisilnoj asimilaciji, ali s novim člancima o zabrani napuštanja naselja, kao i raspolaganju vlastitom imovinom i prihodima. ✦

29


ĐELEM, ĐELEM

30

ROMSKI

HRVATSKI

Gelem, Gelem Gelem, gelem, lungone dromensa Maladilem bakhtale Romensa A Romale katar tumen aven, E tsarensa bahktale dromensa?

Đelem, Đelem Putovao sam putevima dugim i sretao sretne Rome Putovao sam daleko širom svijeta i sretao sretne Rome

A Romale, A Chavale

O romski ljudi, o romska djeco,

Vi man sas ek bari familiya, Murdadas la e Kali legiya Aven mansa sa lumniake Roma, Kai putaile e romane droma Ake vriama, usti Rom akana, Men khutasa misto kai kerasa

I ja sam jednom imao veliku obitelj, ali ih je Crna legija umorila Pođite sa mnom, Romi svijeta, tamo gdje su romski putovi otvoreni Sada je vrijeme, ustanite, Romi, uspjet ćemo u našim naporima

A Romale, A Chavale

O romski ljudi, o romska djeco


OBILJEŽEN SVJETSKI DAN ROMA

S

vjetski dan Roma, najveći romski praznik, Romsko nacionalno vijeće obilježilo je 8. travnja akcijom rušenja simboličnog zida predrasuda na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Ovaj zid predstavlja prepreku između Roma i neroma, a ova akcija prva je u nizu akcija kojima se želi mijenjati percepciju društva prema Romima. Ovom akcijom željeli smo ukazati na predrasude s kojima se Romi susreću svakodnevno, na veličinu tog problema, kako bi se suzbila diskriminacija Roma. Odnos prema Romima se treba iz korijena promijeniti i problemi manjine se ne smiju trivijalizirati, umanjivati i ignorirati. Srušili smo zid veličine šest sa dva i pol metra, na kojem su bile ispisane diskriminatorne riječi, tako česte u govorima

mržnje, odnosno, svi oni stereotipni pojmovi koji se povezuju s Romima. Zid predstavlja i simboličku prepreku koju i romsko i neromsko stanovništvo trebaju prevazići. Sada smo imali priliku zajednički srušiti takav zid – rekao je Lule Nikolić, predsjednik RNV-a. Na događaju su bili desetci građana, zainteresirani prolaznici su se skupili i s nama sudjelovali u ovome simboličnom činu. Danas se također obilježava i godišnjica usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta posvećene borbi protiv anticiganizma. Predstavnici institucija Europske unije povodom Svjetskog dana Roma u svojoj su se izjavi osvrnuli na netrpeljivost prema Romima, isključenost i diskriminaciju s kojima se Romi suočavaju.


32

ROMI.HR - broj 2  
ROMI.HR - broj 2  
Advertisement