ROMI.HR - broj 1

IMPRESUM ROMI.HR ISSN 1849-8973 TROMJESEČNIK RNV-a GODINA I. – BROJ 1 - PROSINAC 2015.

Izdavač: Romsko nacionalno vijeće (RNV) Adesa: Ilica 215, Zagreb Telefon: +385(0)1 580 26 99 Telefax: +385(0)1 580 24 23 E-mail: redakcija@romi.hr Web: www.rnv.hr Za izdavača: Lule Nikolić, predsjednik RNV-a Redakcija: Glavni urednik: Stojan Obradović Zamjenica glavnog urednika: Bibijana Papo Sindirela Bobarić Maja Alivojvodić Siniša-Senad Musić Suradnici: Antun Brađašević (Nova Gradiška) Leila Deshuis (Pariz-Zagreb) Srđan Dvornik (Zagreb) Mari Gjefsen (Strasbourg) Zvonko Horvat (Pitomača) Jelena Jularić (Osijek-Zagreb) Momo Kuzmanović (Velika Gorica) Ljubomir Mikić (Osijek) Antonija Petričušić (Zagreb) Diana Robaš (Karlovac) Fabian Sanchez (Madrid) Irina Spataru (Beč) Søren A.C. Stenbøg (Kopenhagen) Muhamed Toči (Gostivar) Danijel Vojak (Zagreb)

sadržaj DOSSIER: Završetak Desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015.

Desetljeće je trasiralo daljnji put ...........................................................

Gašenje Dekade pokazuje da su njeni ciljevi ostvareni .........................

Trenutak za novi iskorak .......................................................................

Dekada je pomogla mnogim državama da utvrde svoju politiku prema Romima .........................................................................

3 5 7 8

PROVOĐENJE NACIONALNE STRATEGIJE Potrebna je revizija dijelova Strategije ................................................. 9 Strategija ne može dobiti prolaznu ocjenu ......................................... 11 U FOKUSU: Obrazovanje Roma Pozitivni pomaci postoje, ali su još uvijek nedovoljni ......................... 12 Desegregacijom do integracije ............................................................ 13 Kampanja protiv segregacije ................................................................ 15 KAKO ŽIVE ROMI Žele biti gradska četvrt ......................................................................... 16 POLITIČKI ŽIVOT Mladi mogu mnogo učiniti, ali ih treba educirati ................................. 18 OSTVARIVANJE PRAVA ROMA Romi imaju pravo na besplatni vrtić ..................................................... 20 EUROPSKE POLITIKE Nacionalna platforma za Rome ............................................................ 22 Civilno društvo treba preuzeti ključnu ulogu u procesu integracije Roma ................................................................................... 23 Sve je teže podići svijest o pravima Roma ........................................... 25

Lektura i korektura: Neli Mindoljević

ROMI U SVIJETU Prvi Rom u turskom parlamentu .......................................................... 27 Neželjeni francuski Romi ....................................................................... 28

Dizajn i prijelom: Marija Tudor Dizajn naslovnice: MK-dizajn

KULTURA Neobični romski bend: Gipsy Groove! .................................................. 30

Fotografije: RNV Arhiva, HINA, Ka Wing Falken, arhivi: Udruge “Luna”, OŠ V. Vidrić, VRNM SB, Vlade RH, Vijeća Europe, Europske komisije Prijevodi: Gea Bahun-Vlašić Momo Kuzmanović

REAKCIJE Papa i Romi ........................................................................................... 31 POVIJEST ROMA Feljton: Iz zaboravljene povijesti Roma u Hrvatskoj ( 1. dio ) .............. 32 Nasilje praćeno medijskom histerijom i društvenim licemjerjem ........ 33 Porajmos - zaboravljeni holokaust ....................................................... 34

Tisak: ARAK, Omiš Naklada: 1000 primjeraka Mišljenja i stavovi izraženi u časopisu ne izražavaju nužno i stavove Izdavača.

Portal: Elektronsko izdanje časopisa možete pronaći na

WWW.ROMI.HR

Republika Hrvatska Ministarstvo kulture Republic of Croatia Ministry of Culture

Projekt sufinanciraju Ministarstvo kulture RH i RNV

DOSSIER: Završetak Desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015.

Intervju: Robert Kushen, izvršni direktor Fondacije tajništva Desetljeća za uključivanje Roma

DESETLJEĆE JE TRASIRALO DALJNJI PUT Desetljeće za uključivanje Roma prva je inicijativa koja je potaknula europske vlade na integraciju Roma i postala temeljem za daljnje politike Europske unije na ovom planu. Ciljevi su bili ambiciozni, možda i nerealni, ali su pokrenute mnoge pozitivne stvari. Predstavnici vlada i Roma prvi put su sjeli zajedno. Romske zajednice sada mogu vlade pozivati na odgovornost. Razlozi izostanka potpore nastavku Desetljeća uglavnom su financijske naravi, ali prisutne su nove inicijative i novi fokusi. Novi europski pristupi mogu mnogo naučiti iz iskustva Desetljeća, programi moraju biti konkretni, imati političku podršku, ali i spremnost Roma na politiku integracije.

Razgovarali: Maja Alivojvodić – novinarka RNV-a, Zagreb Momo Kuzmanović – novinar, urednik i aktivist, Zagreb

❖ Prije deset godina Desetljeće za uključivanje Roma započelo je projekt ambicioznih reformi, socijalne transformacije i uključivanja ekstremno diskriminirane europske manjine. Može li se reći da je to prvi izravan pokušaj za uključenje Roma u zemljama koje su sudjelovale i onima u EU-u te izvan nje?

Desetljeće je bilo prvi trud vlada da se obvežu na uključivanje Roma i njihovu integraciju. Unija u početku nažalost nije sudjelovala u diskusiji, nadgledali su ali nisu aktivno sudjelovali. Jedan od ishoda bila je okosnica strategije koju su sastavili u Europskoj uniji za integraciju Roma. ❖ Postavljanje iznimno ambicioznih misija i ciljeva za vrlo ograničeno razdoblje ponekad je opisivano kao mana u radu Desetljeća. Slažete li se?

Misije i ciljevi jesu vjerojatno bili preambiciozni.

Znali smo to kada smo započeli i to je bilo krivi korak u nekom smislu, ali isto tako bilo je jako korisno i važno postaviti ambiciozne ciljeve. Jedna od poanti Desetljeća bila je i tjerati vlade da se obvežu na te ambiciozne ciljeve.

Može se reći da je neuspjeh to što ih nisu ispunili, ali i samo to što su sjeli s nama za stol i što su promislili o tim ciljevima bilo je važno.

PROCES INTEGRACIJE VAŽAN ZA ULAZAK U EU

❖ Koji je bio motiv za sudjelovanje zemalja koje su se obvezale na ovaj rad i izdvajanje resursa potrebnih za razvoj i provedbu akcijskih planova Desetljeća?

Motivacija je do neke mjere bila članstvo u Europskoj uniji. Mnoge zemlje koje su sudjelovale u Desetljeću bile su pred ulaskom u EU i vidjele su Desetljeće kao iskaz dobre volje i spremnosti na ulazak u Uniju.

Mnoge zemlje koje su sudjelovale u Desetljeću bile su pred ulaskom u EU i vidjele su Desetljeće kao iskaz dobre volje i spremnosti na ulazak u Uniju. Obraćanje pozornosti na potrebe Roma isključenih iz društva bila je neka vrsta neizgovorenog preduvjeta za postanak dijelom Europske unije.

VAŽNO SUDJELOVANJE ROMA ❖ Važan cilj Desetljeća bio je sudjelovanje romskih zajednica u raspravama oko pravila koja se tiču izravno njih. Što je postignuto time na nacionalnoj i razini Europske unije?

Jako mnogo je postignuto, ali se također još mnogo toga mora napraviti.

Predstavnici romske nacionalne manjine bili su prisutni cijelo vrijeme. Ljudi inače govore da se ništa ne radi, nego da se samo mnogo priča, ali ovoga puta smo se našli u jedinstvenoj prilici da sjednemo s predstavnicima romske manjine i razgovaramo. Mislim da je to bilo od velikog značenja.

Romske zajednice sada mogu vlade pozivati na odgovornost, ali dug je još put.

▲

❖ Prioritetna područja bila su obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo i stanovanje, javna nediskriminacija, smanjenje siromaštva i rodna ravnopravnost. Gdje možemo vidjeti značajne rezultate?

Tajništvo Desetljeća sastavio je Indeks uključivanja Roma (Roma Inclusion Index) koji ne daje konačan odgovor na pitanje, ali pokazuje da postoje značajni

pomaci u području obrazovanja. U obrazovanju vidimo najveće pomake, ali oko tog područja vlade su se najviše i potrudile.

Općeniti trud i dalje nije velik, pa se mnogo i ne vidi, ali vidi se početak obveznog predškolskog obrazovanja, a u nekim zemljama i porast u brojevima upisa i završetaka škola, porast broja studenata Roma, no sve je to i dalje nedostatno.

U drugim područjima pomaci su manje vidljivi, a u nekima se čak pogoršalo stanje. Indeks uključivanja Roma prikazuje te podatke. Nije sve loše, ali pokazuje da je dug put pred nama.

U Hrvatskoj je problem segregacije u obrazovanju. Bilo je to i predmetom sudskoga spora, ali ni nakon pozitivnog rješenja problem nije nestao. Dapače, on postoji i dalje, i to u istim općinama.

Potrebno je nadgledati razvoj situacije, a sudovi to ne rade.

Iako nije postojala izravna veza prema Kopenhaškim kriterijima, po mojem je mišljenju ono podrazumijevalo uključivanje integracije manjina i mislim da su vlade na političkoj razini to na taj način također razumjele. Obraćanje pozornosti na potrebe Roma isključenih iz društva bila je neka vrsta neizgovorenog preduvjeta za postajanje dijelom Europske unije.

Zemlje su morale barem na političkoj razini pokazati da rade nešto po tom pitanju.

To je bila jako velika motivacija.

Na osobnoj razini neki od važnijih ljudi, kao James Wolfensohn iz Svjetske banke, bili su uvjereni da je to pravi smjer u kojem treba ići. To je također bio jednim od većih faktora motivacije. Naravno, bilo je još mnogo drugih pozitivnih argumenata za uključivanje Roma. Svjetska banka napravila je istraživanje o ekonomskim gubitcima koji dolaze s isključivanjem tako velikog dijela radno sposobne populacije i nedopuštanju istima da budu produktivni članovi društva koji plaćaju porez.

Ne mogu reći da je to bio najvažniji argument, ali svakako je trebao biti.

3

DOSSIER: Završetak Desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015.

Svjetska banka napravila je istraživanje o ekonomskim gubitcima koji dolaze s isključivanjem tako velikog dijela radno sposobne populacije, i nedopuštanju istima da budu produktivni članovi društva koji plaćaju porez.

Uopće to da vlade dolaze na sjednice Desetljeća jednom godišnje s izvještajima o napretku, dok su pred njima predstavnici civilnog društva koji kritiziraju te izvještaje, bio je jako važan proces sam po sebi. Izvještaji vlada nisu bili dobri i bilo je mnogo kritika, ali i to je početak. S vremenom smo mogli vidjeti napredak. Romske i proromske nevladine organizacije pisale su izvještaje koji su nudili još sofisticiraniji smjer i prozivali vlade.

Mislim da je sudjelovanje Roma bilo jako važno, ali iako su ih svi smatrali bitnima, to još uvijek ne znači da su romske zajednice imale aktivan angažman u Desetljeću. ❖ Koliko je teško bilo uspostaviti učinkovite mehanizme nadzora, procjene i izvještavanja zadnjih deset godina? Jesu li zemlje sudionice bile spremne na to 2005. godine? Jesu li poboljšale svoje sposobnosti prikupljanja, analiziranja i razumijevanja podataka potrebnih za osmišljanje i provedbu uključivanja Roma?

Dobro smo počeli s nadzorom, koji smo obavljali uz pomoć civilnog društva.

Napravili smo dva seta izvještaja. Unija je financirala organizacije civilnog društva koje su nadzirale proces i čini se da to napreduje, barem u zemljama članicama.

Mislim da je indeks uključivanja Roma pokazao da je moguće naći niz korisnih i konkretnih informacija koje pokazuju postoji li napredak. Sve je ovo napravljeno bez ikakve prisile vlada da izvještavaju o tome što rade. U početku vlade nisu dobro izvještavale, nije postojao nikakav plan izvještavanja. Desetljeće je pomoglo postaviti pravila koja je EU počela provoditi. Problem je što izvještaji o strategijama integracije Roma nisu javni, a sadrže jako važne indikatore, no i na tome se radi kako bi se pokazalo da se o nekim stvarima javnost može izvijestiti.

Prvi korak prema tome cilju jest da vlade izvještavaju, a civilno društvo preuzme ulogu nadzornika, kako bi vlada morala ispravno izvještavati.

KRITIČKI PREMA VLADAMA

4

❖ Desetljeće uključivanja Roma 2005.

– 2015. godine završilo je u Sarajevu na sastanku Međunarodnog upravnog odbora Desetljeća 10. i 11. rujna 2015. Hoće li postojati neko “iduće” Desetljeće?

Postoji inicijativa koja se planira pod vodstvom regionalne suradnje iz

Sarajeva. Europska komisija i fondacija Otvoreno društvo će je podržati. Rad će fokusirati na zemlje pristupnice, umjesto na zemlje koje su već u EU-u. Postoji volja i inicijativa da se Desetljeće nastavi, ali nije postojala ideja kako to zapravo provesti. Privatni donatori ne žele dati 100 % novca za provedbu ove ideje, ali ni zemlje članice nisu voljne to napraviti. Fondacija Otvoreno društvo osigurala je potporu Europske komisije, ali samo za zemlje pristupnice zbog toga što unutar EU-a već postoji okvirni dogovor o tom pitanju.

U zemlje pristupnice i potencijalne pristupnice ubrajaju se zemlje zapadnog Balkana i Turska, a dodatak inicijativi koju će voditi Vijeće za regionalnu suradnju je i Kosovo. ❖ Koji je bio razlog zemalja koje nisu bile voljne poduprijeti nastavak Desetljeća za tu odluku?

Mislim da su ključan razlog bile financije. Djeluje mi kao da su mislili da bi plaćali za rad na svom Okviru EU-a za nacionalne strategije za uključivanje Roma i za novo Desetljeće, a cilj je što se njih tiče isti.

Jasno, EU Okvir nije istovjetan Desetljeću i jedna od ključnih razlika je ta što spaja zemlje članice, pristupnice i potencijalne pristupnice EU-a, kao i civilno društvo. Čini se da neke zemlje Unije nisu mislile da imaju dovoljno ljudskih i financijskih resursa da se obvežu na Desetljeće i Okvir EU-a.

Uopće to da vlade dolaze na sjednice Desetljeća jednom godišnje s izvještajima o napretku, dok su pred njima predstavnici civilnog društva koji kritiziraju te izvještaje, bio je jako važan proces sam po sebi. Izvještaji vlada nisu bili dobri i bilo je mnogo kritika, ali i to je početak. ❖ Tajništvo Desetljeća odlučilo se za “Središnje točke Desetljeća” (Decade Focal Point) – da u svakoj zemlji koja sudjeluje mora postojati romska organizacija civilnog društva koja će pratiti Desetljeće. Koji su bili najvažniji rezultati suradnje s tim civilnim organizacijama u modelu koji je razvilo Tajništvo?

Razgovarali smo s predstavnicima civilnog društva, viđali ih na sastancima, pažljivo slušali povratne informacije i reagirali na njih. Vladama je bilo iznimno korisno što su se morale uključiti na način na koji nisu bile dotad uključene. Središnje točke Desetljeća jako su pomogle u ovome. Najveći doprinos organizacija civilnog društva Desetljeću bila je njihova uloga nadzornika što je osiguravalo njihovu odgovornost putem izrade izvještaja i Indeksa uključivanja Roma.

NOVI PRISTUPI ❖ Okvir Europske unije za nacionalne strategiju za uključivanje Roma do 2020. godine 5. travnja 2011. prihvatila je Europska komisija. Okvir je inspiriran Desetljećem u više aspekata, ali koje su im razlike?

Razlike su uglavnom strukturne.

U početku smo se nadali da će EU biti otvorena prema zemljama koje nisu članice, ali u praksi to nije bilo tako. Birokracija EU-a nije otvorena prema drugim zemljama i zemljama pristupnicama.

Fokusirani su samo na članice i mislim da je to najveća razlika.

Druga razlika je u tome što Okvir govori o angažmanu civilnog društva kojega zapravo nema dovoljno, a nisu ni razvili mehanizam u kojem bi to društvo radilo jednako dobro kako je radilo u sklopu Desetljeća.

Mnogo toga se u EU-u razvija isključivo među predstavnicima vlada, ne uključujući predstavnike civilnog društva. ❖ Do koje mjere je Okvir preuzeo lekcije koje ste vi naučili radeći u Desetljeću?

Prioritetna područja većinom su ista, vlade se trebaju obvezati na konkretan plan adresiranja problema i njegovu provedbu. To su područja koja je Desetljeće pokrenulo, a Okvir preuzeo gotovo u punoj mjeri. Nadam se da će se nastaviti ugledati u naš rad i učiti iz njega.

Trebali bi gurati vlade da prihvate konkretnije akcijske planove i strategije, definiraju konkretno što žele napraviti i što se nadaju postići te odatle krenuti.

Naprimjer, ako želimo osigurati da je postotak romskih učenika koji završavaju školu za 15 godina jednak postotku ostalih učenika, potrebno je da razvijamo program koji bi osigurao uključenost, nenapuštanje škole, ciljao na određene skupine, odredio koliko to stoji i znao odakle će taj novac nabaviti.

Ono što je Desetljeće pokazalo jest da se takvo planiranje još uvijek ne provodi pa se nadamo da je EU naučio tu lekciju i da će se za 15 godina moći osvrnuti i reći – Da, uspjeli smo povećati broj učenika sa završenom školom na 90 %! ❖ I za kraj recite nam koje su glavne prijetnje provedbe nacionalnih strategija za uključivanje Roma u idućih pet godina?

Nedostatak političke volje velik je problem. Mislim da većina vlada i dalje ima volju promovirati uključivanje Roma i ispuniti strategije uključivanja, ali i da su suočene s mnogim političkim pritiscima da to prestanu raditi. Ovo još uvijek nije popularna mjera u većini zemalja.

Problem su ograničenja budžeta, ali i stav manjine.

Ako manjina nije otvorena prema uključenosti, onda je vrlo teško, ako ne i nemoguće, išta postići. ✦

DOSSIER: Završetak Desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015.

Intervju s mr. sc. Brankom Sočancem, ravnateljem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, o završetku Desetljeća za Rome

GAŠENJE DEKADE POKAZUJE DA SU NJENI CILJEVI OSTVARENI Temeljno opredjeljenje Dekade, u čemu se bitno razlikuje od ostalih međunarodnih inicijativa u području poboljšanja položaja Roma, jest puno sudjelovanje romskih zajednica putem romskoga civilnog društva. Provedbom Desetljeća postali su jasniji i izazovi, a uz uspjehe, otvoreno se razgovaralo i o neuspjesima i preostalim izazovima. Što se tiče RH, čimbenici koji su pridonijeli napretku bili su: politička volja, saborski romski zastupnici, rast kapaciteta civilnog društva, sve veći angažman lokalne razine, sve veći utjecaj fondova EU-a te opće podizanje razine informiranosti javnog mnijenja o položaju romske zajednice. Najvažnije je da je proces osvještavanja Roma u smislu njihove, naglasio bih, političke emancipacije s jedne strane kao i ukazivanje na marginaliziranost Roma u javnoj sferi s druge strane, nepovratan, a institucije EU-a sad preuzimaju i unapređuju bitne elemente ove inicijative.

Razgovarao: Stojan Obradović

❖ S krajem ove godine završava međunarodna inicijativa Desetljeće za uključivanje Roma 2005. – 2015. U ovom trenutku najiintrigantnija je činjenica da Desetljeće neće biti nastavljeno. Kako i zašto je došlo do takve odluke iako se Desetljeće često isticalo kao jedna od najuspješnijih inicijativa kada se radi o poboljšanju teškog položaja Roma u europskim državama?

Desetljeće za uključenje Roma 2005.

– 2015. polučilo je značajne rezultate unatoč činjenici da su neki procesi ostali otvoreni kao izazov za mnoge daljnje aktivnosti u različitim formatima njihove eventualne realizacije. S jedne strane završetak Dekade je i demonstracija njena uspjeha. Kao što je poznato, upravo je RH, u vrijeme njezina predsjedavanja, pokrenula diskusiju o budućnosti Dekade nakon njezina formalnog završetka. S druge strane, nakon brojnih sastanaka svih dionika, zemlje članice EU-a zaključile su da je Okvir EU 2020 osigurao takvu razinu zahtjeva od zemalja članica na području integracije Roma da bi zadržavanje okvira Dekade bilo ponavljanje, i to prema nižim kriterijima. Primjerice, još uvijek nije dovoljno poznato, s obzirom da je cijeli mehanizam u izgradnji, da zemlje članice svake godine moraju dostavljati iznimno detaljne podatke EK-u o svim preporukama Europskog vijeća. I RH je sudjelovala u

VAŽNOST SUDJELOVANJA ROMSKE ZAJEDNICE ❖ Što je bila osnovna nakana i cilj pokretanja Dekade?

Desetljeće za uključivanje Roma 2005.

– 2015. političko je opredjeljenje europskih vlada s ciljem eliminiranja diskriminacije Roma i jaza između Roma i ostatka društva. Inicijativa se fokusirala na četiri prioritetna područja: obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo i stanovanje te horizontalne teme siromaštva, diskriminacije i rodne ravnopravnosti. Zemlje članice Desetljeća izradile su nacionalne akcijske planove u kojima definiraju ciljeve i mjere u navedenim područjima te su putem godišnjih izvješća demonstrirali napredak u poboljšanju položaja Roma. Temeljno opredjeljenje Desetljeća, u čemu se bitno razlikuje od ostalih međunarodnih inicijativa u sferi poboljšanja položaja Roma, jest puno sudjelovanje romskih zajednica putem romskoga civilnog društva u procesu Desetljeća. ❖ Kako se inače ocjenjuju rezultati i dosezi Desetljeća za Rome, na europskoj razini uopće i posebno u Hrvatskoj? Na kojim su područjima postignuti značajniji i ohrabrujući rezultati, a gdje i u čemu ciljevi nisu ostvareni?

Već je navedeno, kraj Desetljeća na neki je način dokaz njegova uspjeha, ispunjavanja vlastite svrhe. Europska komisija preuzela je i već unaprijedila bitne elemente. Provedbom Desetljeća postali su jasniji i izazovi, a uz uspjehe, otvoreno se razgovaralo i o neuspjesima i preostalim izazovima. Što se tiče RH: više recentnih izvješća i studija pokazuje najveći pomak na području obrazovanja. Registrirali smo

i brojne intervencije na području stanovanja. Situacija sa zapošljavanjem odražava dugotrajnu krizu u cijeloj zemlji, dok za zdravlje teško možemo govoriti dovoljno precizno s obzirom na nedostatak podataka. Kapaciteti romskoga civilnog društva, iako još uvijek nedostatni, ipak su unaprijeđeni. Čimbenici koji su pridonijeli napretku bili su: politička volja, saborski romski zastupnici, rast kapaciteta civilnog društva, sve veći angažman lokalne razine, sve veći utjecaj fondova EU-a te opće podizanje razine informiranosti javnog mnijenja o položaju romske zajednice.

TRANSPARENTNO FINANCIRANJE ❖ U kojim je europskim zemljama, prema vašim saznanjima, provedba Dekade bila najuspješnija i koji su činitelji tome najviše pridonijeli odnosno utjecali?

Teško je to reći, u svakoj zemlji uz uspjehe postoji i onaj ali. Prema nekim općim spoznajama dobivenim tijekom mnogih sastanaka u okviru Desetljeća čini mi se da je šira regija najviše profitirala od pokrenutih procesa unutar zadanog

▲

I danas postoji fama da su u Desetljeću postojali nekakvi novci, a činjenica je da je transparentno financirana provedba svih Akcijskih planova.

Tu svi moramo raditi i dalje kako bi razumijevanje mehanizama, načina financiranja itd. bilo sasvim jasno.

izradi Upitnika za izvješćivanje i Upitnik svojom preciznošću i detaljnošću daleko nadilazi izvješćivanje u okviru Dekade.

5

DOSSIER: Završetak Desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015. okvira. Pretpostavljam da se možda mnogi neće složiti s ovom tvrdnjom, ali najvažnije je da je proces osvještavanja Roma u smislu njihove, naglasio bih, političke emancipacije s jedne strane, kao i ukazivanje marginaliziranosti Roma u javnoj sferi s druge strane, nepovratan.

Za preciznije podatke vezane uz ovo pitanje preporučujem pogledati zadnje publikacije samog Desetljeća: Roma Inclusion Index i A lost Decade? Reflections on Roma Inclusion 2005-2015.

ZADOVOLJAVAUĆA PODRŠKA DEKADE U HRVATSKOJ ❖ Je li Dekada u Hrvatskoj imala zadovoljavajuću podršku institucija, javnosti, medija, vlasti…? Tko se iskazao, a tko je najviše zakazao?

Mogao bih reći da je na nacionalnoj razini angažman bio dobar i osobno izražavam zadovoljstvo u vezi s tim. Vlada RH od samog je početka pružala punu potporu navedenom procesu, a sama činjenica da je Nacionalni koordinator RH za Desetljeće bila osoba potpredsjednika/ce Vlade RH govori sama za sebe. Svakako mnogo slabije, navedeni su se procesi osjetili na lokalnoj razini, bilo zbog nerazumijevanja, nedovoljne uključenosti ili možda čak i ignoriranja odnosne teme. Ne možemo biti zadovoljni izvješćivanjima medija, ali to je stari problem vezan uz općenito manjinska pitanja.

Javnost je donekle bila upoznana s cijelom inicijativom što je između ostalog imalo utjecaja na podizanje razine informiranosti o romskoj nacionalnoj manjini.

Osobito brine nerazumijevanje romskoga civilnog društva, i danas postoji fama da su u Desetljeću postojali nekakvi novci, a činjenica je da je transparentno financirana provedba svih Akcijskih planova. Tu svi moramo raditi i dalje kako bi razumijevanje mehanizama, načina financiranja itd. bilo sasvim jasno. ❖ Koliko je Dekada, konkretno u Hrvatskoj, ojačala romsko civilno društvo i osposobilo ga za samostalnije djelovanje. U svakoj zemlji Desetljeća djelovao je “Decade Focal Point”, u Hrvatskoj je to bilo Romsko nacionalno vijeće. Kako

6

Romsko nacionalno vijeće razmjerno je kratko bilo Središnja točka Desetljeća (Decade Focal Point) za Hrvatsku, no i u tome kratkom razdoblju uspješno je sudjelovalo u više aktivnosti, a zajedno s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina organizirali su hvaljenu i posjećenu konferenciju o antidiskriminaciji i genocidu nad Romima.

Nastavljamo i s bilateralnim kontaktima sa svim zemljama i tu i dalje učimo jedni od drugih. Naime, s obzirom na broj pripadnika romske nacionalne manjine i zrelost civilnog društva, ali i fokusiran rad nadležnih institucija na nacionalnoj i lokalnoj razini, postoje i nama vrlo zanimljiva iskustva, primjerice BiH na području stanovanja, Srbije na području medijacije u zdravstvu ili Makedonije na području legalizacije. ocjenjujete njihovu ulogu i koji su rezultati postignuti?

Teško je pripisivati veličine izravnog utjecaja pojedinim čimbenicima. Nedvojbeno je sudjelovanje u Desetljeću osnažilo civilno društvo, no ne zaboravimo ni aktivnosti koje godinama provode i sredstva koja ulažu drugi, Savjet za nacionalne manjine, lokalne samouprave, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Ured za udruge itd. Romsko nacionalno vijeće razmjerno je kratko bilo Središnja točka Desetljeća (Decade Focal Point) za Hrvatsku, no i u tome kratkom razdoblju uspješno je sudjelovalo u više aktivnosti, a zajedno s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina organizirali su hvaljenu i posjećenu konferenciju o antidiskriminaciji i genocidu nad Romima.

Prethodno sam naveo da su sastanci Desetljeća bili mjestom susreta vlada i civilnog društva desetak zemalja, pri čemu je romsko civilno društvo znatno jače u većini tih zemalja i ima što prenijeti našim udrugama.

DISKRIMINACIJA TREBA BITI U FOKUSU ❖ Mogu li određene institucije EU-a ili Vijeća Europe (i koje) preuzeti dosadašnje aktivnosti Dekade i kroz koje aktivnosti, programe, projekte…?

Objasnio sam da je Europska komisija to dobrim dijelom i preuzela i unaprijedila.

Neke od tih projekata već su nabrojeni (Projekt EK-a za zemlje kandidatkinje, koncept nacionalnih platformi u zemljama članicama, izvještavanje sukladno Okviru EU-a kroz upitnik razvijen u suradnji s FRA agencijom, redovito i široko prikupljanje podataka o položaju Roma, antidiskriminaciji itd., različiti vidovi transnacionalne suradnje, bilateralno ili šire (primjerice u okviru Dunavske strategije ili sličnih mehanizama), EUROMA-a itd. Kao što se iz priloženog vidi, postoje brojne inicijative koje je podržala Europska komisija i sada je na svima da se što bolje pripreme i uključe, što posebno vrijedi za civilno društvo. ❖ Postoje li neki programi za rješavanje romskih problema kad su u pitanju

zemlje jugoistočne Europe? Mogu li zemlje poput Hrvatske, Slovenije… koje su članice EU-a dati svoj doprinos?

EK će financirati veliki projekt koji predstavlja, na neki način, nastavak Dekade (“Integracija Roma 2020”), no i taj će pristup biti prilagođen okviru EU-a i zahtjevima koji su stavljeni pred zemlje kandidatkinje na području integracije Roma. RH sudjeluje u oblikovanju pregovaračkih stavova EU-a za pojedine zemlje i tu dajemo svoj doprinos. Nastavljamo i s bilateralnim kontaktima sa svim zemljama i tu i dalje učimo jedni od drugih.

Naime, s obzirom na broj pripadnika romske nacionalne manjine i zrelost civilnog društva, ali i fokusiran rad nadležnih institucija na nacionalnoj i lokalnoj razini, postoje i nama vrlo zanimljiva iskustva, primjerice, BiH na području stanovanja, Srbije na području medijacije u zdravstvu ili Makedonije na području legalizacije.

❖ Nedavno ste izabrani za predsjednika Ad hoc Odbora za romska pitanja Vijeća Europe. Koja je uloga Odbora i na čemu ćete se posebno angažirati u Vašemu jednogodišnjem mandatu?

Odbor stručnjaka Vijeća Europe o Romima (CAHROM) vrši analize i evaluacije provedbenih politika te dobre prakse zemalja članica Vijeća Europe kako bi se izgradili novi i bolji standardi na ovom području. Prati mjere na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, daje preporuke državama članicama Vijeća Europe.

Odbor surađuje s drugim tijelima VE-a koja prate ovu problematiku kao i s drugim međunarodnim organizacijama. Radi i kroz tematske Radne skupine po pojedinim područjima koje posjećuju države i na konkretnim primjerima ukazuje na dobre prakse, odnosno poteškoće uz asistiranje u prevladavanju istih. Mojim izborom za predsjednika ovog Odbora za 2016. godinu odano je priznanje RH za napore koje je uložila tijekom proteklog razdoblja u rješavanju romske problematike. Budući sam izabran i u osobnom svojstvu, to doživljavam kao novi poticaj u svom radu na korist romske zajednice. Krajem siječnja 2016. Održat ćemo sastanak Ureda CAHROM-a na kojem ćemo odlučiti što bi nam bio fokus za sljedeću godinu. Jedan od mojih prioriteta bit će suprotstavljanje diskriminatornom ponašanju prema Romima na raznim područjima. Ali, kao što i sami znate, izazova je jako puno.

* Šira, integralna verzija intervjua dostupna je na www.romi.hr ✦

DOSSIER: Završetak Desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015.

TRENUTAK ZA NOVI ISKORAK Činjenica da je “romsko pitanje” u Europi otvoreno pokretanjem Desetljeća za uključivanje Roma sama je po sebi povijesni rezultat. Nakon dugo vremena, pitanje položaja Roma u europskim zemljama, postojeće nejednakosti i diskriminacije s kojom se Romi svakodnevno susreću, bilo je od 2005. godine sve više u fokusu. No, posljedica kraja Desetljeća jest regresija. Postignuta razina djelovanja, izvještavanja i suradnje već sada opada. Zbog toga su predstavnici organizacija civilnog društva složni da postoji potreba za pokretanjem novog Desetljeća, odnosno da su potrebni novi iskoraci.

Autorica: Bibijana Papo Koordinatorica projekata RNV-a

N

alazimo se na kraju procesa pokrenuta u lipnju 2003. godine na konferenciji “Romi u Europi koja se širi”, u organizaciji Svjetske banke i Instituta Otvoreno društvo, kada je osam europskih vlada podržalo ideju Desetljeće za uključivanje Roma 2005. – 2015. Dugo je to putovanje koje se ne može jednoznačno ocijeniti. Često se postavlja pitanje što je Desetljeće donijelo. Vrlo je značajna sama činjenica da je Desetljeće za uključivanje Roma uopće pokrenuto. Što se tiče analize učinaka, istraživanja pokazuju da je najviše učinjeno na području obrazovanja, a najmanje na području zapošljavanja i stanovanja. Kada je riječ o suzbijanju diskriminacije Roma, u prvoj polovici Desetljeća bili su vidljivi određeni pomaci, dok se u drugoj polovici Desetljeća pokazalo da je prisutna rastuća diskriminacija Roma u nekim zemljama članicama EU-a, što se manifestiralo prosvjedima, napadima na Rome i na druge načine.

Odluka o novom Desetljeću politička je odluka i nije donesena jer nekoliko europskih vlada nije htjelo da se Desetljeće nastavi, a većina drugih vlada nije ništa učinila, tj. nisu se založile za Desetljeće, tako da je onaj manji broj vlada koji je podržao ideju novog Desetljeća ostao u manjini. Razlozi za izostanak podrške pojedinih vlada raznoliki su, uključuju usmjerenost nacionalnih politika, ekonomske i druge čimbenike. Posljedica kraja Desetljeća jest regresija. Postignuta razina djelovanja, izvještavanja i suradnje već sada opada.

Kao posljedica završetka Desetljeća u Hrvatskoj će se kao i u drugim dijelovima Europe mnogi procesi usporiti. Inicijativa EU-a još nije prepoznatljiva niti etablirana. Civilno društvo zasad nije u punoj mjeri uključeno u tu inicijativu te se vraćamo korak unatrag, u vrijeme kada je sve ovisilo isključivo o političkoj volji vladinih tijela da nešto učine ili ne učine.

USPORAVANJE I REGRESIJA KAO POSLJEDICE KRAJA DESETLJEĆA Važno postignuće Desetljeća jest postavljanje javne zajedničke agende za uključivanje Roma, koja uključuje: identificiranje prioritetnih područja, inzistiranje na preciznom postavljanju ciljeva i resursa za postizanje ciljeva unutar jasnoga vremenskog okvira; praćenje napretka te poziv na participaciju Roma u svim procesima. Činjenica da je “romsko pitanje” u Europi otvoreno pokretanjem Desetljeća za uključivanje Roma sama je po sebi povijesni rezultat. Nakon dugo vremena, pitanje položaja Roma u europskim zemljama, postojeće nejednakosti i diskriminacije s kojom se Romi svakodnevno susreću, bilo je od 2005. godine sve više u fokusu. U ovom trenutku, trenutku završetka prvog Desetljeća, razmatra se koliki su dosezi u četiri prioritetna područja Desetljeća – obrazovanju, stanovanju, zdravstvu i zapošljavanju te u horizontalnim temama koje se tiču siromaštva, diskriminacije i rodnih pitanja. Jedno je desetljeće premalo da bi se mogla riješiti sva ova pitanja, no sigurno je da se s rješavanjem ovih pitanja započelo unutar Desetljeća i s time se treba nastaviti i nakon 2015. godine. Kada govorimo o Europskoj platformi za uključivanje Roma koju koordinira Europska komisija i koja je preuzela neke od mehanizama Desetljeća, možemo reći da zasad ta inicijativa nije na razini koju je Desetljeće postiglo, ali očekujemo napredak u budućnosti.

CIVILNI SEKTOR TRAŽI NOVO DESETLJEĆE U Opatiji je od 22. do 25. rujna 2015. održan sastanak mreže Središnjih točaka Desetljeća koje djeluju u zemljama članicama Desetljeća. Na skupu su rezimirani zaključci završne konferencije Desetljeća održane u Sarajevu početkom rujna 2015. te su raspravljena važna pitanja vezana za završetak Desetljeća.

Sudionici, predstavnici organizacija civilnog društva, složni su da postoji vrlo velika potreba za pokretanjem novog Desetljeća.

Desetljeće je dosad najvažnija inicijativa na europskoj razini čiji je cilj smanjenje nejednakosti između Roma i ostatka društva te uklanjanje diskriminacije Roma. Unutar Desetljeća pokrenuti su značajni procesi te je sada pravi trenutak za novi iskorak.

Osim toga, poruka skupa bila je da postignuto treba sačuvati kroz aktivnosti civilnog društva. Civilno društvo zaista je kroz Desetljeće dobilo mogućnost za intenzivniju međusobnu suradnju i komunikaciju s nacionalnim vladama. Romske i proromske organizacije civilnog društva nastavljaju svoje aktivnosti, i to u krugu zemalja članica EU-a i onih koje nisu članice EU-a. Naime, završetkom Desetljeća pokušava se suradnju na rješavanju

▲

Važno postignuće Desetljeća jest postavljanje javne zajedničke agende za uključivanje Roma, koja uključuje: identificiranje prioritetnih područja, inzistiranje na preciznom postavljanju ciljeva i resursa za postizanje ciljeva unutar jasnoga vremenskog okvira; praćenje napretka te poziv na participaciju Roma u svim procesima.

Sastanak Decade Focal Point organizacija u Opatiji (Foto/RNV Arhiva)

7

DOSSIER: Završetak Desetljeća za uključivanje Roma 2005. – 2015.

I po završetku Desetljeća, Romsko nacionalno vijeće zalagat će se da se otvorena pitanja koja se tiču prava Roma, posebice rastuće diskriminacije Roma, kao i poboljšanja njihova društvenog položaja, ne zatvore, da se nastave uspostavljeni modeli suradnje između vlada i civilnog društva te da se, između ostalog, pokrenu novi mehanizmi za zagovaranje zajedničkih ciljeva.

“romskog pitanja” podijeliti na suradnju među zemljama članicama EU-a i na suradnju među zemljama nečlanicama, što nikako nije prihvatljivo niti može biti produktivno. Na skupu u Opatiji RNV je inicirao usvajanje Povelje čiji je cilj očuvati međusobnu suradnju, kontakte, iskustva, dakle održati forum kroz koji ćemo

nastaviti zajedničku borbu za ciljeve koje dijelimo i na čijoj smo provedbi radili kao “Decade Focal Point” organizacije u svakoj od 12 zemalja Desetljeća.

I po završetku Desetljeća, Romsko nacionalno vijeće zalagat će se da se otvorena pitanja koja se tiču prava Roma, posebice rastuće diskriminacije Roma, kao i poboljšanja njihova društvenog položaja, ne zatvore, da se nastave uspostavljeni modeli suradnje između vlada i civilnog društva te da se, između ostalog, pokrenu novi mehanizmi za zagovaranje zajedničkih ciljeva. RNV je proveo široku javnu raspravu među romskim organizacijama civilnog društva u Hrvatskoj i jedinstven stav bio je da trebamo novo Desetljeće za uključivanje Roma nakon 2015. godine i taj stav će RNV nastaviti zastupati i u budućnosti. Pitanja Roma mogu se gurnuti pod tepih privremeno, ali ti problemi svakako neće moći ostati pod tepihom dugo vremena. ✦

DEKADA JE POMOGLA MNOGIM DRŽAVAMA DA UTVRDE SVOJU POLITIKU PREMA ROMIMA Ako bi sad nastala veća stanka do stvaranja nove politike za Rome, bez obveze nastavka novog Desetljeća ili nečega sličnog, svaka zemlja posebno ili EU izgubit će već otprije izgrađene strukture koje su bile na putu rješavanja problema Roma.

Autor: Muhamed Toči – Predsjednik udruge “Mesečina”, voditelj Sektora za ljudska prava i međuetničke odnose, Gostivar, Makedonija

P

8

roblemi s kojima se suočavaju Romi u zemljama jugoistočne Europe nisu započeli s Desetljećem za uključivanje Roma niti su sigurno okončani nakon završetka Desetljeća.

Zatvaranje Desetljeća među Romima nije prihvaćeno kao događanje nakon kojeg više nitko neće posvećivati pozornost Romima, nego kao događaj u kojem svaka zemlja posebno mora pokazati svijest o potrebi rješavanja izazova s kojima se Romi suočavaju. Kako bi zemlje pokazale da su demokratski zrele, nužno je da pokažu rezultate kroz budžete koji se izdvajaju za Rome.

S obzirom na to da u Europi ima 12 – 15 milijuna Roma, jasno je da se radi o najvećoj europskoj manjini i, da budemo iskreni, to je jedan od razloga za pokretanje Desetljeća.

Ocjenuje se na europskoj razini da je Desetljeće otvorilo važna pitanja i izazove s kojima se Romi suočavaju te je svaka država razvila specifične politike za uključivanje Roma u društvo, ali različiti su načini provođenja tih politika kao državnih politika.

Dvanaest organizacija civilnog društva iz dvanaest zemalja članica Desetljeća bile su izabrane na javnom natječaju 2012./2013. kako bi olakšale komunikaciju između državnih institucija i organizacija civilnog društva te utjecale na širenje informacija o radu državnih institucija i organizacija civilnog društva.

Organizacije koje su vodile program “Decade Focal Point” (Središnje točke Desetljeća) dobro su obavile svoj posao i njihov se uspjeh temelji na razmjeni iskustava stečenog u vlastitim zemljama.

Organizacije “Decade Focal Point” zajednički su provodile aktivnosti zagovaranja kao odgovor na izazove s kojima se Romi suočavaju, a jedna od zajedničkih aktivnosti bila je donošenje Deklaracije o potrebi nastavka Desetljeća koja je predstavljena u Sarajevu 11. rujna 2015. To je predstavljalo hrabrost za one koji su radili na programu “Decade Focal Point”.

Sastanak Decade Focal Point organizacija u Skopju (Foto/RNV Arhiva)

Rad “Decade Focal Pointa” također je bio od koristi državnim institucijama koje rade na provođenju vlastitih politika za uključivanje Roma jer su države prepoznale potrebu rada na uključivanju Roma i donošenju specifičnih politika za Rome, zbog specifičnosti njihovih problema ukorijenjenih u prošlim sustavima.

Jedan dobar dio projekata djelomično je bio uspješan, a djelomično neuspješan ako uzmemo u obzir njihovu kvalitetu i mogućnost odgovora na dugotrajne i teške probleme Roma.

Glavni razlog za djelomični ili potpuni neuspjeh projekata bio je vezan za faktor uključenosti Roma u izradu i provedbu projekata, programa, politika.

Ako bi sad nastala veća stanka do stvaranja nove politike za Rome, bez obveze nastavka novog Desetljeća ili nečega sličnog, svaka zemlja posebno ili EU izgubit će već otprije izgrađene strukture koje su bile na putu rješavanja problema Roma.

✦

PROVOĐENJE NACIONALNE STRATEGIJE

Intervju s Ebenom Friedmanom i Majom Horvat, međunarodnim konzultantom i nacionalnom konzultanticom za izradu prve evaluacije Nacionalne strategije za uključivanje Roma 2013. – 2020. koju je inicirao vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a koja je objavljena u ožujku 2015.

POTREBNA JE REVIZIJA DIJELOVA STRATEGIJE Razlog za zabrinutost iz praktične perspektive jest opći nedostatak jasnoće kad je riječ o vremenskom okviru za dovršetak provedbe mjera predviđenih Akcijskim planom. Treba ipak istaknuti kako nepostojanje funkcionalnog sustava praćenja na općoj razini, kao i konkretan problem u vidu otpora prikupljanju etnički disagregiranih podataka, otvaraju prostor za špekulacije da su institucije manje aktivne u provedbi Akcijskog plana nego što je to doista slučaj. S druge strane, ima i primjera u kojima uspješna provedba planiranih mjera može dovesti do rizika jačanja i/ ili poticanja segregacije između romskog i neromskog stanovništva. No u svakom slučaju više je strateških područja (prostorno uređenje, stanovanje, zaštita okoliša te uključivanje u kulturni i društveni život) koje treba iznova razraditi i revidirati, a novi akcijski plan treba povezati s mogućnostima koje pružaju fondovi EU-a. ❖ Kako uopće ocjenjujete sadržajnu i organizacijsku kvalitetu hrvatske Strategije? Sadrži li možda Strategija već u svom konceptu određene probleme i nedostatke?

Iako je kvaliteta hrvatske Strategije relativno visoka, javljaju se određeni problemi konceptualne jasnoće, koji se također odražavaju u Akcijskom planu.

Iako se manjak jasnoće u vezi s posebnim ciljevima ponekad i može razriješiti upućivanjem na dodatne definicije pružene u elaboraciji posebnih ciljeva, tome nije uvijek tako. Primjerice, u strateškom području ostvarivanja prava, posebni ciljevi 1 i 2 govore o “povećanju dostupnosti besplatne pravne pomoći Romima sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći” i “povećanju vidljivosti instrumenata besplatne pravne pomoći”. Premda se ta dva cilja doimaju razumljivo sami po sebi, čini se da treći posebni cilj zapravo spaja prethodna dva posebna cilja, ne dodajući pritom ništa novo: “Podići razinu dostupnosti besplatne pravne pomoći Romima, osobito u slučaju postojanja sumnje da su žrtve diskriminacije povećanjem dostupnosti pomoći u ostvarivanju prava te povećanjem vidljivosti besplatne pravne pomoći”. U ovom slučaju dodatna definicija posebnog cilja od slabe je koristi, tako da je i dalje nejasno što sadrži

RIZIK JAČANJA SEGREGACIJE ❖ Kakva je vaša ocjena pratećeg Akcijskog plana za provedbu Nacionalne strategije do 2015.?

Posebni strateški ciljevi po strateškim područjima su usklađeni s općim ciljevima tih područja, a mjere predviđene za svaki posebni cilj u načelu odgovaraju danom posebnom cilju. S druge strane, ima i slučajeva u kojima uspješna provedba planiranih mjera može dovesti do rizika jačanja i/ili poticanja segregacije između romskog i neromskog stanovništva.

Primjera radi, u strateškom području “Prostorno uređenje, stanovanje i zaštita okoliša” mjere planirane u okviru triju posebnih ciljeva za područje prostornog uređenja u skladu su s tim posebnim ciljevima, čije ostvarenje može pridonijeti poboljšanju kvalitete materijalnih uvjeta stanovanja Roma. No, u fokusiranju svih triju posebnih ciljeva na poboljšanje postojećih romskih naselja svodi se na minimalan mogući utjecaj tih posebnih ciljeva na smanjenje segregacije u stanovanju, pa time i na uključivanje Roma u šire društvo. Slično stanje može se uočiti i u području “zaštite okoliša”. Nadalje, način na koji su pojmovno formulirana i definirana dva posebna cilja u tematskom području stanovanja otkriva određenu tenziju između uključivanja Roma s jedne strane i poboljšavanja uvjeta u romskim naseljima s druge.

U strateškom području “Uključivanje romske nacionalne manjine u kulturni i

Od ukupno 111 pokazatelja definiranih u Akcijskom planu za posebne ciljeve, polazne vrijednosti pružene su za samo 11 utvrđenih pokazatelja. S praktičnoga gledišta, izostanak polaznih podataka znači da ostvarivanje velike većine posebnih ciljeva uključenih u Nacionalnu strategiju i Akcijski plan nije moguće mjeriti. društveni život” tri mjere planirane u okviru posebnog cilja 1 dovode do rizika da se ugrozi jačanje “pozitivne percepcije romske kulture i identiteta unutar romske nacionalne manjine, unutar većinske populacije te društva u cjelini”. Konkretnije govoreći, uspostavom posebnih kulturnih centara za Rome u područjima romskih naselja, što se po svemu sudeći opisuje mjerom 6.1.2, potencijalno bi se moglo dodatno ojačati postojeću segregaciju romskog i neromskog stanovništva.

Istovremeno, usmjerenost mjera 6.1.3 i 6.1.4 na tradicijsku kulturu Roma navodi na zaključak da se kultura konceptualizira kao skup tradicija zamrznutih u vremenu, što bi moglo ugroziti prihvaćanje Roma kao jednakopravnih građana među neromskim stanovništvom koje danas živi bez bliskih kontakata sa suvremenim romskim stanovništvom.

U strukturi Akcijskog plana mogu se ujedno nazrijeti i konkretniji praktični problemi. Jedan takav primjer jest ponavljanje ciljeva Nacionalne strategije – koja pokriva osmogodišnje razdoblje od 2013. do 2020. godine – u Akcijskom planu bez

▲

U analizi podataka o praćenju područja obrazovanja ističe se kao ono s najviše pozitivnih pomaka. S druge strane, najviše kritika prikupljeno je u području zdravstva kad je riječ o pristupu provedbi i prikupljanju podataka.

posebni cilj 3, a da nije već pokriveno posebnim ciljevima 1 i 2.

9

PROVOĐENJE NACIONALNE STRATEGIJE

U fokusiranju posebnih ciljeva na poboljšanje postojećih romskih naselja svodi se na minimalan mogući utjecaj tih posebnih ciljeva na smanjenje segregacije u stanovanju, pa time i na uključivanje Roma u šire društvo. prilagodbe, unatoč tome što Akcijski plan pokriva tek prve tri godine provedbe Nacionalne strategije. To navodi na zaključak da bi se uspješnom provedbom Akcijskog plana u potpunosti ostvarili ciljevi Nacionalne strategije, čime bi se dovela u pitanje svrha izrade akcijskog plana za razdoblje koje se razlikuje od razdoblja pokrivenog Nacionalnom strategijom.

Jednako tako, to možemo doživjeti i kao uvodnu naznaku da je Akcijski plan pretjerano ambiciozan.

Još jedan razlog za zabrinutost iz praktične perspektive jest opći nedostatak jasnoće kad je riječ o vremenskom okviru za dovršetak provedbe mjera predviđenih Akcijskim planom. Konkretni krajnji rokovi određeni su za samo 19 od 128 mjera uključenih u Akcijski plan, pri čemu se za veliku većinu mjera planira provedba na kontinuiranoj osnovi.

RIJEŠITI PROBLEME PRIKUPLJANJA PODATAKA ❖ Kakva je opća ocjena dosadašnje provedbe ove Strategije? Na kojim se područjima uspjelo, a na kojima podbacilo? Gdje vidite glavne uzroke problema i otpora?

Načelno, stav koji je dominirao u svim obavljenim razgovorima, ali vidljiv i u analizi podataka o praćenju, bio je da se područje obrazovanja ističe kao ono s najviše pozitivnih pomaka. S druge strane, najviše kritika prikupljeno je u području zdravstva kad je riječ o pristupu provedbi i prikupljanju podataka. Treba ipak istaknuti kako je nepostojanje funkcionalnog

10

sustava praćenja na općoj razini, kao i konkretan problem u vidu otpora prikupljanju etnički disagregiranih podataka, otvaraju prostor za špekulacije da su institucije manje aktivne u provedbi Akcijskog plana nego što je to doista slučaj. ❖ Kako biste i sadržaj i provedbu hrvatske Strategije mogli ocijeniti u usporedbi s nekim drugim europskim zemljama?

Kad je riječ o tematskom rasponu, zajednički nazivnik svih strategija, pa tako i hrvatske Nacionalne strategije, četiri su prioritetna područja Desetljeća za uključivanje Roma: obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo i stanovanje.

U deset od trinaest strategija postoji i poglavlje posvećeno kulturi Roma, pri čemu devet strategija uključuje poglavlje o suzbijanju diskriminacije. Što se provedbe tiče, budući da je stanje s podatcima o ostvarivanju strategija drugih europskih zemalja u globalu slično situaciji u Hrvatskoj, usporedba nije moguća.

NOVI AKCIJSKI PLAN POVEZATI S FONDOVIMA EU-A ❖ Mnogi koji su uključeni u realizaciju Strategije žale se da ne postoje odgovarajući podatci vezani za Rome i njihove probleme na osnovi kojih bi se mogle planirati odgovarajuće akcije i mjere.

Jesu li te primjedbe osnovane? Koliko je to ključno za provedbu Strategije i kako taj problem prevladati?

Primjedbe jesu osnovane, a podatci vezani za Rome i njihove probleme nužni su za provedbu Strategije. Akcijski plan ne uključuje razradu praćenja provedbe u 48 posebnih ciljeva. Od ukupno 111 pokazatelja definiranih u Akcijskom planu za posebne ciljeve, polazne vrijednosti pružene su za samo 11 utvrđenih pokazatelja. S praktičnoga gledišta, izostanak polaznih podataka znači da ostvarivanje velike većine posebnih ciljeva uključenih u

❖ Što bi u Strategiji trebalo mijenjati? Je li potrebna, kakva i koliko žurna, određena revizija aktualne Strategije?

Strateška područja “Prostorno uređenje, stanovanje i zaštita okoliša” te “Uključivanje romske nacionalne manjine u kulturni i društveni život” potrebno je iznova razraditi kako bi se strateški ciljevi u tim područjima uskladili sa sveukupnom orijentacijom Nacionalne strategije na integraciju. U revidiranju strateškog područja “Prostorno uređenje, stanovanje i zaštita okoliša” treba uzeti u obzir dobru praksu iz Makedonije u vezi s etnički mješovitim socijalnim stanovanjem, kao i (buduća) iskustva iz najavljenoga pokusnog programa “intervencijskih planova” u odabranim ratom pogođenim manjim gradovima u Hrvatskoj (uključujući Beli Manastir i Dardu, u kojima živi značajna populacija Roma), kao i iz planirane provedbe planova sanacije za prostore devastirane nezakonitim građenjem. Revizija strateškog područja “Uključivanje romske nacionalne manjine u kulturni i društveni život” treba se osloniti na pozitivne primjere iz Srbije, Slovenije i Španjolske, u kojima se u nacionalnim strateškim dokumentima posvećenim Romima romska kultura tretira kao dinamična i raznolika. Prigodu za reviziju treba iskoristiti i u ostalim prioritetnim područjima koja će Radna skupina možebitno predložiti.

Nacionalnu strategiju i Akcijski plan nije moguće mjeriti.

Nevoljkost nekih institucija da prikupljaju podatke o etničkoj pripadnosti trebalo bi prevladati kroz izravno rješavanje otvorenih pravnih pitanja. U tu svrhu valja uspostaviti radnu skupinu Povjerenstva za praćenje, pri čemu radna skupina treba uključiti i predstavnika Agencije za zaštitu osobnih podataka. Povrh toga, potrebno je pripremiti tematsko zasjedanje Povjerenstva za praćenje s prikladnom stručnom podrškom kako bi se ukazalo na izvedivost prikupljanja etničkih podataka u skladu sa standardima Europske unije o zaštiti podataka. Službeno mišljenje kojim bi se reflektirao zajednički dogovor u okviru radne skupine trebalo bi pružiti osnovu za institucije da se koriste postojećim tehničkim kapacitetima kroz širenje svojih postojećih internih podatkovnih sustava, potičući time sustavno prikupljanje podataka i izbjegavajući paralelne procese praćenja koji su trenutno prisutni u provedbi Nacionalne strategije i Akcijskog plana.

Novi akcijski plan treba uključiti jasne poveznice između planiranih mjera i dostupnosti financijske potpore EU-a, kako je to konkretizirano u odobrenom Operativnom programu Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. i Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. ❖ Treba donijeti novi akcijski plan za provođenje Strategije. Kakav biste pristup savjetovali, što bi trebalo mijenjati, a što dodati? Kako podići njegovu operativnost i mjerljivost rezultata?

Potrebno je definirati prioritete među strateškim područjima, pri čemu u akcijski plan ne treba nužno uključiti sva strateška područja. Povrh toga, potrebno je definirati prioritete i unutar strateških područja, dodjeljivanjem konkretnih vremenskih okvira planiranim mjerama, čime bi se pokazala relativna žurnost kojom valja provoditi mjere. Nadalje, pri definiranju ciljeva potrebno je osigurati konceptualnu jasnoću, a ne oslanjati se na detaljno razrađene i odvojene definicije.

Na kraju, novi akcijski plan treba uključiti jasne poveznice između planiranih mjera i dostupnosti financijske potpore EU-a, kako je to konkretizirano u odobrenom Operativnom programu Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. i Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. * Šira, integralna verzija intervjua dostupna je na www.romi.hr

✦

PROVOĐENJE NACIONALNE STRATEGIJE

Intervju: Duško Kostić, član Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalne strategije za Rome i predsjednik Udruge romskog prijateljstva “Luna”

STRATEGIJA NE MOŽE DOBITI PROLAZNU OCJENU Rezimirajući situaciju u vezi dosadašnjeg ostvarivanja Nacionalne strategije mislim da je teško dati prolaznu ocjenu pri čemu posebno želim još jednom naglasiti da je izostao nužan rad na terenu te nužna transparentnost oko kriterija provođenja pojedinih mjera, projekata i akcija pa se stječe dojam da je to više ovisilo o volji i moći pojedinaca nego li o jednom sustavnom planu. Za budući rad i promjene ili reviziju Nacionalne strategije koja se očekuje i rekao bih koja je u nekim elementima i dijelovima i nužna, vrlo je važno adekvatno uključivanje romskih udruga i institucija od samog početka.

Razgovarao: Stojan Obradović

❖ Na kraju smo treće godine provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje 2013. – 2020. Kako biste ocijenili dosadašnji učinak i rezultate? Kako ocjenjujete rad Povjerenstva?

Iskreno govoreći, kao član Povjerenstva nisam najzadovoljniji učinjenim jer se po mom mišljenju moglo mnogo više napraviti. Što se tiče samih sjednica, pripreme su bile dobre za Radnu skupinu Povjerenstva, ali same sjednice Povjerenstva nisu bile dovoljno konstruktivne. Treba svakako spomenuti i problem romskih članova Povjerenstva koji nisu dovoljno participirali u radu i nisu bili redoviti na sjednicama pa stoga nismo često imali prijedloge koji bi dolazili od samih romskih aktera. No, ni brojna ministarstva nisu se iskazala pa često na sjednice Povjerenstva nisu slali svoje najkompetentnije ljude i predstavnike što je sigurno umanjivalo kvalitetu rada.

Poseban problem bio je i nedovoljno prisustvo članova Povjerenstva na terenu jer tu se zapravo dobiju i najbolji uvidi u stanje stvari odnosno romskih problema i potreba.

POVJERENSTVO JE MOGLO VIŠE ❖ Gdje su se pokazali najveći problemi i najveći otpori, a gdje su ostvareni zadovoljavajući pozitivni pomaci? Kakva je situacija po ključnim područjima: obrazovanje, stanovanje, zdravstvo, socijalna skrb?

Jedan od najizraženijih romskih problema bez sumnje je problem stanovanja i tu su dana mnoga i olaka obećanja vezana za legalizaciju, ali ni izdaleka nije učinjeno koliko je najavljeno. Mislim da je i naš saborski zastupnik Veljko Kajtazi olako mahao papirima o legalizaciji, ali kada dođete na teren, u mnogim naseljima

suočavate se s činjenicom da ljudi nemaju priključak na vodu, struju, kanalizaciju, upravo zato što nije završena legalizacija.

Kao izrazit problem spomenuo bih i zapošljavanje gdje se ljudima kroz javne radove otvore neke mogućnosti i daju neke nade, ali to brzo završava, a nakon toga mnogi od njih ne mogu regulirati ni svoj daljnji pravni status. U tom okviru poseban problem je i nedostatak programa opismenjavanja, doškolovanja i prekvalifikacija što bi povećalo romsku konkurentnost na tržištu rada. Bez toga njihove su radne perspektive vrlo skučene i gotovo nikakve. Često spominjemo uspjehe u obrazovanju. Oni nesumnjivo postoje i tu imamo stvarno dobre rezultate, ali i na tom području se ističu samo uspješni pokazatelji, a malo govorimo o onim negativnim.

Među te svakako još uvijek spada dosta visok udio mladih Roma koji ispadaju iz obrazovnog procesa prije negoli završe čak i osnovnoškolsko obrazovanje. I tu je veliki zadatak pred svima uključujući naravno i same Rome odnosno njihove udruge i institucije. I na socijalnom planu ima mnogo problema, i to posebno zbog činjenice da lokalne strukture, lokalna zajednica, nije u njihovo rješavanje dovoljno uključena. Značajan problem javlja se i zbog nedovoljno definiranih nadležnosti i nekoordiniranosti centara za socijalnu skrb odnosno njihove neodgovarajuće komunikacije s nadležnim ministarstvom pa tako gotovo svaki Centar na svoj način tumači pravila o pomoći Romima i u tome ima iznimno mnogo lutanja, nedorečenosti i nesnalaženja koji dodatno kompliciraju i otežavaju situaciju mnogih romskih obitelji. Što se pak zdravstva tiče, tu bih posebno izdvojio potrebu rada na edukaciji mladih Roma i posebno Romkinja. Ima naravno i drugih problema, ali ovo prosvjećivanje dugoročno vidim kao jednu od najvažnijih karika u podizanju kvalitete zdravstvene zaštite romske populacije.

❖ Koji bi bio zaključak? Je li nam potrebna revizija Strategije ili nešto drugo?

Rezimirajući situaciju u vezi dosadašnjeg ostvarivanja Nacionalne strategije mislim da je teško dati prolaznu ocjenu pri čemu posebno želim još jednom naglasiti da je izostao nužan rad na terenu te nužna transparentnost oko kriterija provođenja pojedinih mjera, projekata i akcija pa se stječe dojam da je to više ovisilo o volji i moći pojedinaca negoli o jednom sustavnom planu. Za budući rad i promjene ili reviziju Nacionalne strategije koja se očekuje i rekao bih koja je u nekim elementima i dijelovima i nužna, vrlo je važno adekvatno uključivanje romskih udruga i institucija od samog početka, i to na način da aktivno djeluju svojim prijedlozima, savjetima, poznavanjem problema itd., a ne da na kraju jednostavno dođu u situaciju da ništa nisu mogli učiniti osim kritizirati neodgovarajuće mjere. I u tom okviru iznimno je važno uključiti što više mladih Roma. ❖ Kako je u provedbu strategije uključena romska zajednica i koliko njene institucije i udruge doprinose njenoj provedbi? Kako to sudjelovanje podignuti na višu kvalitativnu razinu?

Na tom planu u vrlo važnoj ulozi vidim vijeća i predstavnike romske nacionalne manjine i oni tome trebaju dati veliki doprinos. Međutim činjenica je da mnoge od njih nemaju ni odgovarajućih kadrovskih ni radnih ni financijskih uvjeta za kvalitetan rad. To se treba mijenjati u budućnosti, a u tom okviru vrlo je važna suradnja sa strukturama lokalnih vlasti.

Mislim da bi trebalo i lokalne strukture uprave i samouprave, lokalne vlasti, educirati o načinu provođenja Strategije.

A u tom okviru, naravno, posebno treba educirati romske udruge i institucije za uspješno apliciranje na natječaje i naših ministarstava i europskih fondova jer se tu kriju značajna sredstava i mogućnosti za rješavanje romskih problema. ✦

11

U FOKUSU: Obrazovanje Roma

POZITIVNI POMACI POSTOJE, ALI SU JOŠ UVIJEK NEDOVOLJNI Svi značajni izvještaji o provođenju Nacionalne strategije za uključivanje Roma pokazuju da su najpozitivniji pomaci postignuti u obrazovanju. Taj trend potvrđuju i podatci Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, ali još uvijek je nedovoljno djece Roma u vrtićima, veliko je ispadanje iz obrazovnog sustava, a kao jedan od problema i dalje ostaje relativno velik broj segregiranih razreda za čije je prevladavanje potrebna bolja obrazovna infrastruktura i značajna financijska sredstva.

Autorica: Maja Alivojvodić

Z

a djecu Rome duži se niz godina osigurava uključivanje u program predškolskog odgoja. Cilj tog programa jest smanjiti na najmanju moguću razinu jaz u obrazovnim rezultatima između Roma i neroma tijekom obaveznog osnovnoškolskog obrazovanja. Predškolski odgoj i obrazovanje pokazao se dobrim rješenjem, ali još uvijek velik dio djece Roma nije njime obuhvaćen. Nacionalnom strategijom za uključivanje Roma predviđen je obuhvat djece Roma u integrirane redovite predškolske programe i, za one koji nisu uključeni u redovite predškolske programe, u programe predškole, u trajanju od minimalno jedne godine po pet sati dnevno, a preporuka je uključenje djece u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja tijekom najmanje dvije godine prije polaska u školu. Unatoč tome, u mnogim općinama i gradovima to se ne provodi i događa se i da su djeca uključena u ovakve programe vrlo kratko i kroz nedovoljno razdoblje od po nekoliko mjeseci prije polaska u školu.

Nažalost to nije jedini problem predškolskog obrazovanja.

Lokalne i regionalne samouprave ne osiguravaju potreban prijevoz djece do sredina u kojima pohađaju predškolski odgoj ili osnovnu školu. Ova stavka za sobom vuče nekoliko drugih jer bez prijevoza djeca ne mogu doći do škola, ne mogu ostajati u cjelodnevnom boravku itd. Stručnjaci smatraju da svako segregirano naselje mora imati organiziran besplatni prijevoz djece Roma od njihovih domova do odgojno-obrazovnih institucija.

Za bolju učinkovitost predškolskih programa, među ostalim, trebalo bi promijeniti i praksu u kojoj prednost upisa u vrtiće imaju djeca s oba zaposlena roditelja, što vrlo često nije slučaj u romskim obiteljima. Takva praksa ima svoju svrhu, ali se izravno kosi s potrebom upisa djece Roma te se neupisivanje djece Roma u vrtiće događa u sredinama u kojima vrtići nemaju dovoljno kapaciteta. Potrebno je informirati vrtiće i jasno ih uputiti o postupanju u takvim situacijama. Također, potrebno je osigurati i nadzor nad provođenjem ove mjere i po potrebi intervenirati kada vrtić ne omogućuje roditeljima korištenje propisanih mjera. Jedinice lokalne i regionalne samouprave pozvane su da uklone prepreke kao što su specifični uvjeti i kriteriji, a koji onemogućavaju roditeljima Romima upis djece u vrtić.

U ovom kontekstu bilo bi važno da se u osnovnim školama osigura besplatni dnevni boravak za učenike Rome i da im se vezano za to osmisle kvalitetni programi aktivnosti.

Usprkos nedostatcima, pozitivan trend zaista se iščitava iz broja djece u predškolskom odgoju te se prošle godine bilježi rast od 13 %. Potrebno je da institucije prikupe statističke po-

12

Preporuka je uključenje djece u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja tijekom najmanje dvije godine prije polaska u školu. Unatoč tome, u mnogim općinama i gradovima se to ne provodi i događa se i da su djeca uključena u ovakve programe vrlo kratko i kroz nedovoljno razdoblje

datke o problemu ispadanja iz osnovnoškolskog obrazovanja te pripreme poseban akcijski plan koji bi imao za cilj značajno smanjivanje ispadanja iz sustava obrazovanja.

NUŽNA DUŽA PREDŠKOLA Broj učenika u srednjim školama udvostručio se od 2010. godine, što pokazuje da mjere koje se kontinuirano provode imaju učinka.

Broj učenika koji nastavljaju obrazovanje u trogodišnjim srednjoškolskim programima veći je od broja učenika u onim četverogodišnjima, ali je vidljiv i porast broja upisanih u prve razrede četverogodišnjih škola. Taj pozitivan trend može se vidjeti i u broju stipendija dodijeljenih učenicima romske nacionalne manjine, ali i u broju učenika kojima se osigurava smještaj u učeničkim domovima, što je drugi preduvjet za povećanje broja učenika Roma kao i za veći postotak završavanja srednjoškolskog obrazovanja.

Usprkos ovim alarmantnim podatcima o segregaciji, još uvijek nije donesen pravilnik kojim bi se odredio omjer koliko romskih i neromskih učenika čini segregiranu razrednu skupinu, a koliko mješovitu

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ističe kako su mjere određene Akcijskim planom jako dobre i da će se provoditi i dalje. Smatraju da one odgovaraju kvalitetom i uključivošću u sustav u najranijoj dobi te se nadaju da će pomoću njih smanjiti diskriminaciju i poteškoće s kojima se susreću djeca romske nacionalne manjine.

SNAŽNA SEGREGACIJA Uz potporu mladima na više spomenutih razina, 327 odraslih Roma uključeno je u program obrazovanja odraslih, točnije u program opismenjavanja i osposobljavanja za prvo zanimanje.

Međutim, još uvijek ostaje neriješenim pitanje obrazovanja odraslih koji nisu na vrijeme završili srednjoškolske programe što se odražava na smanjenu mogućnost zapošljavanja.

Broj segregiranih razreda na državnoj razini početkom školske godine 2014./2015 bio je 61. Usprkos ovim alarmantnim podatcima o segregaciji, još uvijek nije donesen pravilnik kojim bi se odredio omjer koliko romskih i neromskih učenika čini segregiranu razrednu skupinu, a koliko mješovitu. Više je romskih organizacija civilnog društva, škola i drugih institucija koje predlažu da se to učini, ali i da se poduzmu mjere iz nadležnosti samouprava kako bi se desegregirale postojeće segregirane grupe i razredi. Uz ove teme postoji niz važnih pitanja koja zahtijevaju dublju analizu kao što su osiguravanje besplatnih udžbenika i nastavnog materijala, prikupljanje statističkih podataka, položaj i uloga pomagača u nastavi, modeli stipendiranja učenika i studenata, mjere za povećanje broja Roma u školama ✦ i na fakultetima i druge bitne teme.

U FOKUSU: Obrazovanje Roma

Intervju: Snježana Coha, ravnateljica Osnovne škole “Vladimir Vidrić” u Kutini, o programima desegregacije Roma u obrazovanju

DESEGREGACIJOM DO INTEGRACIJE Uspjeli smo objasniti roditeljima Roma da su mjere razmještaja po drugim školama prvenstveno u interesu njihove djece te da i oni moraju pomoći da se romska djeca uključuju u školski i obrazovni sustav na povoljniji i kvalitetniji način. Nekima je to padalo teško, ali mi smo inzistirali na takvim rješenjima koja su u skladu i s pedagoškom strukom i s intencijama uspješne integracije Roma u neko društvo. Iako smo u početku imali i otpora koji su dolazili upravo od samih Roma, brzo smo uspjeli razjasniti da se učitelji i nastavnici mogu bolje posvetiti romskoj djeci ako ih je manje u razredu i školi te da će ih i sredina odnosno njihovo okruženje u tom slučaju lakše i bolje prihvatiti.

Razgovarao: Stojan Obradović

❖ Vi i Vaša škola poznati ste po provođenju uspješnog programa/projekta desegregacije djece Roma kada je u pitanju njihovo obrazovanje odnosno pohađanje škole. Kako je došlo do provođenja tog programa? S kakvim ste se problemima na tom planu prethodno suočavali?

Prije šest godina bili smo suočeni s mogućnošću potpune segregacije romske djece koja su se upisivala u osnovnu školu. Naime, sva su se djeca Romi s područja grada Kutine upisivala u našu osnovnu školu što je izazvalo i svojevrstan revolt drugih roditelja te je počela jačati tendencija upisivanja neromske djece u druge škole. Tako je postotak romskih učenika u našoj školi postajao sve viši, a obrazovno-pedagoški problemi sve veći. Suočeni s tom situacijom, prije četiri godine u suradnji s Gradom Kutina i romskim organizacijama pokrenuli smo projekt desegregacije. Uspjeli smo dogovoriti da se učenici Romi upisuju ravnomjerno po svim školama u Kutini te da imaju ista prava kao i u našoj školi (besplatan prijevoz i prehrana). Naš cilj bio je da se u našu školu upiše oko 30 % djece Roma koja

NEPRIHVATLJIVA KONCENTRACIJA ❖ Kako su na to reagirali roditelji djece Roma?

Prije provođenja ovih mjera održano je mnogo sastanaka s roditeljima Romima gdje se raspravljalo o ovom problemu i načinu njegova rješavanja te je postignut zajednički dogovor. Uspjeli smo objasniti roditeljima Romima da su mjere razmještaja po drugim školama prvenstveno u interesu njihove djece te da i oni moraju pomoći da se romska djeca uključuju u školski i obrazovni sustav na povoljniji i kvalitetniji način. Mnogi su to odmah prihvatili dok je nekima trebalo vremena kako bi se uvjerili da je to korisno za njihovu djecu. Iako smo u početku imali i otpora koji su dolazili upravo od samih Roma, brzo smo uspjeli pokazati da se učitelji i nastavnici mogu bolje posvetiti romskoj djeci ako ih je manje u razredu i školi te da će ih i sredina odnosno njihovo okruženje u tom slučaju lakše i bolje prihvatiti. Danas oko toga nema problema.

Kod upisa i razmještaja djece Roma u druge škole to ide vrlo uspješno. Također uočili smo trend povratka učenika neroma koji su se ispisivali iz škole zbog velike koncentracije djece Roma. ❖ Projekt desegregacije pratili su ili, možda još preciznije, prethodili su mu projekti pomoći i potpore roditeljima Romima te osposobljavanje nastavnika za nove izazove. Što nam o tome možete reći?

Nastavno osoblje jedno je vrijeme samostalno prilagođavalo svoj rad na osnovi iskustva što dakako nije bilo dovoljno. To sam i sama iskusila jer sam u ovoj školi radila kao učiteljica prije no što sam postala ravnateljicom. U zadnjih pet godina putem različitih projekata osigurali smo edukaciju svih učitelja za rad s romskom djecom.

Jedan od najjačih projekata pomoći djeci i roditeljima u uključivanju u obrazovni proces jest “Poticajno roditeljstvo”.

Nastavnici volontiraju održavajući radionice za roditelje i učenike prije polaska u 1. razred. Na tim radionicama tijekom godine na primjeren način pomaže se roditeljima i učenicima u svladavanju predmatematičkih i predčitalačkih vještina, u socijalizaciji i građenju pozitivnog odnosa prema školi i učiteljima. U tim radionicama sudjeluju Romi, ali i ostali, što je već u startu stvaranje poticajnog okruženja za uspješniju integraciju djece Roma.

Taj projekt u početku je ostvaren uz pomoć Pučkog otvorenog učilišta “Korak po korak” iz Zagreba i naši su nastavnici dobili besplatnu edukaciju u sklopu programa “Živjeti različitosti”. Nastavnicu su podučeni kako raditi s tom specifičnom skupinom djece, kako ih razumjeti, motivirati, pružiti im dodatnu pomoć. No sada i sami organiziramo te radionice za buduće prvašiće i njihove roditelje i u to uključujemo čak i buduće učenike drugih

▲

Bili smo spremni prihvatiti 30 % djece Roma jer je to pedagoški gledano prihvatljiv broj da se potakne njihova integracija. Ako Romi ili bilo koja druga manjinska skupina čini više od 50 % ili 60 %, onda su tu uvjeti za integraciju izrazito reducirani, pa i nemogući.

Uz to naravno pada i kvaliteta ukupnog obrazovnog procesa što pogađa sve učenike i dodatno otežava situaciju.

počinju ići u školu. To je bio najpovoljniji postotak koji smo temeljili na pedagoškim standardima te odluci Europskog suda za ljudska prava u vezi problema sa segregacijom djece Roma u školama u Međimurju (poznati slučaj Oršuš). A treba znati i da je presuda protiv RH u tom slučaju donesena jer se ništa nije učinilo da bi se spriječila segregacija. Bili smo spremni prihvatiti 30 % djece Roma jer je to pedagoški gledano prihvatljiv broj da se potakne njihova integracija. Ako Romi ili bilo koja druga manjinska skupina čini više od 50 % ili 60 %, onda su tu uvjeti za integraciju izrazito reducirani, pa i nemogući. Naravno pada i kvaliteta ukupnog obrazovnog procesa što pogađa sve učenike i dodatno otežava situaciju.

13

U FOKUSU: Obrazovanje Roma škola koje nemaju razvijene ove programe i radionice. ❖ Osim projekta pripreme djece Roma i roditelja za školu, posebno je značajan i vaš program dodatne nastave odnosno produženog boravka za romske učenike kako bi im se pomoglo da bolje svladavaju gradivo i nadoknade bitno lošije startne pozicije s kojima su krenuli u obrazovni proces. Kako se on ostvaruje?

Da, taj je projekt provođen u suradnji s Fondom za obrazovanje Roma (REF), a potporu je davalo i Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta. Međutim, odgovarajuća sredstava imali smo samo za jednu godinu, a uz daljnju pomoć Fonda za obrazovanje Roma očekujemo da ćemo biti u prigodi reaktivirati taj projekt.

Važnost projekta bila je u tome što to nije bio samo klasični produženi boravak za djecu Rome, nego i pomoć u svladavanju gradiva i posebno pomoć u kvalitetnom ovladavanju hrvatskim jezikom što je mnogima od njih u početku školovanja velik problem. Bitno je, pokazalo se vrlo brzo, a to je i logično, da učenici Romi uključeni u taj produženi boravak postižu bolji uspjeh u školi i mnogi su, s pravom, bili nezadovoljni kada je taj program prestao.

Važnost projekta bila je u tome što to nije bio samo klasični produženi boravak za romsku djecu, nego i pomoć u svladavanju gradiva i posebno pomoć u kvalitetnom ovladavanju hrvatskim jezikom što je mnogim učenicima Romima u početku školovanja velik problem. Iako je i tu bilo otpora u početku od samih romskih roditelja, to je na kraju odlično prihvaćeno i pokazalo se kao iznimno važan element u pomoći i djeci i roditeljima jer tu je bilo i učenja i igre i stjecanje dodatne socijali-

14

Jedan od najjačih projekata pomoći djeci i roditeljima u uključivanju u obrazovni proces jest “Poticajno roditeljstvo”. Nastavnici volontiraju održavajući radionice za roditelje i učenike prije polaska u 1. razred. Na tim radionicama tijekom godine na primjeren način pomaže se roditeljima i učenicima u svladavanju predmatematičkih i predčitalačkih vještina, u socijalizaciji i građenju pozitivnog odnosa prema školi i učiteljima. U tim radionicama sudjeluju Romi, ali i ostali, što je već u startu stvaranje poticajnog okruženja za uspješniju integraciju djece Roma. zacije itd. Bitno je, pokazalo se vrlo brzo, a to je i logično, da učenici Romi uključeni u taj produženi boravak postižu bolji uspjeh u školi i mnogi su, s pravom, bili nezadovoljni kada je taj program prestao.

No eto nadam se da ćemo uskoro dobiti priliku da to nastavimo odnosno obnovimo. To je vrlo važno, pa i presudno, za ravnopravno uključivanje romske djece u obrazovni proces. ❖ Kako su se u ove vaše aktivnosti uključile romske institucije? Koliko one pomažu?

U projektima poboljšanja obrazovnog procesa za Rome pomažu nam i romske udruge i institucije: Udruga Roma iz Kutine i Romsko nacionalno vijeće koje su važan most između škole i roditelja. Iako je u početku bilo nezadovoljstva i neslaganja s romskom zajednicom, zahvaljujući kontinuiranoj komunikaciji, upornosti svih dionika, uspjeli smo spriječiti segregaciju Roma.

Mjere koje smo poduzeli poduprla je i sama romska zajednica u lokalnoj sredini.

Pripadnici romske zajednice uključuju se u javni, društveni i kulturni život lokalne zajednice (predavanja, tribine, sportske aktivnosti…).

SVE BOLJI REZULTATI ❖ Ostvarili ste i zanimljivu suradnju s nekim drugim školama iz zemalja EU-a.

Kakva su tu iskustva? Škola je već ostvarila međunarodnu suradnju po pitanju obrazovanja Roma s Romskim nacionalnim vijećem i školama

u Španjolskoj. Nama je bilo vrlo zanimljivo vidjeti kako se problemi obrazovanja romske djece rješavaju u nekim drugim zemljama EU-a te se eventualno koristiti pozitivnim iskustvima i primjerima dobre prakse. Imali smo priliku u sklopu projekta posjetiti Španjolsku i upoznati se njihovom praksom. U Španjolskoj nam je bilo vrlo zanimljivo to da se ondje na rješavanju obrazovnih pitanja i problema Roma iznimno mnogo radi na volonterskoj osnovi što kod nas nije slučaj. To je vrijedno i poticajno saznanje te ćemo nastojati naći načina kako i u našim uvjetima potaknuti veći stupanj volonterstva jer to daje vrlo dobre rezultate. No jednako tako moram reći da je u mnogočemu drugom položaj naših Roma bolji nego u Španjolskoj. Kao partneri uključeni smo i u projekte poduzetništva među učenicima osnovnih škola koje financira EU, a ostvarujemo ih u suradnji sa školama iz Bugarske. Nadam se da će u budućnosti biti još sličnih projekata kako bi se poboljšalo obrazovanje Roma, tj. poticalo ih se da svi završavaju osnovnu školu i upisuju se u srednju. ❖ Kako djeca reagiraju na vaše aktivnosti, kolika je stopa uspješnosti djece Roma?

Mi smo relativno zadovoljni uspjehom djece Roma. Skoro svi upisani, preko 90 % njih, ipak završe osnovnu školu.

No, moramo tu biti realni i shvatiti da se njihov stvarni uspjeh trenutno ne može mjeriti u potpunosti s ostatkom učeničke populacije, ali svake godine i na tom planu bilježimo sve bolje rezultate. To je proces koji se odvija postupno i svaki mali pozitivni korak predstavlja velik napredak. U ovom trenutku rekla bih da nam je poseban zadatak motivirati i pomoći da što veći broj učenika Roma upiše srednju školu kad smo već postigli da skoro svi koje i upišemo završe osnovnu. Pa onda, dalje, da ih potičemo i na sve veći upis na fakultete jer je po meni obrazovanje ključ integracije Roma. U tom kontekstu nama je vrlo važan rad i s roditeljima Romima, pomoć njima i njihovo motiviranje da daju punu podršku obrazovanju svoje djece.

Romima mi moramo pomoći, ali jednako tako moramo učiniti sve da potaknemo i njihov angažman i aktivizam. Ni mi ni oni ne možemo sami riješiti probleme Roma u obrazovanju i zato je suradnja tu nužna i presudna za daljnji uspjeh. ✦

U FOKUSU: Obrazovanje Roma

ROMI.HR se priključuje kampanji protiv segregacije u europskim školama koju je početkom prosinca pokrenuo Europski centar za prava Roma (ERRC)

KAMPANJA PROTIV SEGREGACIJE ROMA Šokantna mapa otkriva raširenost segregiranih škola. Europski centar za prava Roma (ERRC) spreman je podizati tužbe protiv segregacija diljem Europe. ERRC je 3. prosinca pokrenuo internetsku kampanju borbe protiv segregacije u školama.

V

eć od prvoga dana školske godine, kada učenici, dva po dva stanu u redove na svečanosti početka škole, romska se djeca stavljaju sa strane u posebnu grupu. Romsko dijete drži za ruku drugo romsko dijete i učenici se ne miješaju. Kao djeca mi to tada nismo mogli razumjeti, ali naši su roditelji uočili segregaciju. Ovo je samo jedna od stotinu priča koje su su čuli ERRC i partneri.

Segregirano obrazovanje uzima mnogobrojne oblike. Učenici Romi često se upisuju u škole samo za Rome ili su odvojeni u razredima za Rome. Međutim, u nekim zemljama vlasti idu i dalje od toga kako bi Rome sasvim isključili iz redovnoga obrazovanja. U centralnoj i istočnoj Europi pogrešno dijagnosticiranje sposobnosti romske djece uobičajena je praksa. Kada dođu o školsku dob procjenjuju se sposobnosti djece, a većinu romske djece usmjerava se u specijalne programe za djecu s poteškoćama u učenju.

Nitko ne zna kolikom su broju djece upropaštene šanse segregacijom u

europskim školama. Države, uključujući članice Europske unije, odbijaju prikupljati podatke pa tako segregacijske prakse ostaju prikrivene. Europski centar za prava Roma pokrenuo je kampanju kako bi se otkrilo ono što vlade pokušavaju prikriti.

Iako Direktiva o rasnoj jednakosti izričito zabranjuje segregaciju u obrazovanju, ona ipak ustrajava u mnogim državama članicama Europske unije. Europska komisija već je pokrenula prekršajne postupke protiv nekoliko država članica koje bi uskoro mogle biti optužene za rasnu segregaciju na Europskome sudu pravde. Za nadati se kako su prekršajni postupci protiv Češke Republike u rujnu 2014. godine pokrenule domino-efekt s postupcima koji su također pokrenuti protiv Slovačke u travnju ove godine.

Izgleda da će Mađarska vjerojatno biti sljedeća.

Segregacija u školama prisutna je ne samo u državama članicama EU-a nego i u svim zemljama kandidatkinjama. “Segregacija u školama nije samo problem

KAKO PRIJAVITI SEGREGACIJU Sve informacije o segregaciji u školama ERRC rado će prihvatiti na e-adresi stopschoolsegregation@errc.org.

ERRC također objavljuje informativne grafike koje pokazuju kako segregacija utječe na Rome i nerome u cijeloj Europi. Mediji se mogu slobodno koristiti ovim grafikama preuzimanjem na linku: http://bit.ly/1O0fXfx .

Link za mapu: http://www.errc.org/article/school-segregation-map/4434 Više informacija: Szelim Simándi +36703979545 simandi.szelim@xkk.hu

Nitko ne zna kolikom broju djece upropaštene šanse segregacijom u europskim školama. Države, uključujući članice Europske unije, odbijaju prikupljati podatke pa tako segregacijske prakse ostaju prikrivene. Europski centar za prava Roma pokrenuo je kampanju kako bi se otkrilo ono što vlade pokušavaju prikriti.

Roma. Ona također mora zabrinjavati većinu u društvu”, kaže izvršni direktor ERRC-a András Ujlaky. “Dijete obrazovano u inkluzivnoj školi može pridonijeti gospodarstvu trostruko više od troškova inkluzivnog obrazovanja. Segregacija u školama nije samo nepravedna nego također i nerazumna.”

ERRC je objavio mapu poznatih segregiranih škola u Europi i poziva sve da izvijeste o slučajevima koji još nisu poznati javnosti. “Pozivamo sve nevladine organizacije, roditelje i učenike da prijave slučajeve iz cijele Europe. ERRC će proučiti svaki slučaj i poduzeti potrebne korake za zaustavljanje segregacije učenika Roma”, kaže Adam Weiss, direktor za pravna pitanja u ERRC-u. * Tekst preuzet s mrežnog portala Europskog centra za prava Roma (ERRC): www.errc.org ✦

15

KAKO ŽIVE ROMI

Romsko naselje “Josip Rimac” u Slavonskom Brodu: Vlastitim angažmanom do napretka u poboljšanju životnih uvjeta

ŽELE BITI GRADSKA ČETVRT O tome kako se živi u nekom selu, gradskoj četvrti ili bilo kojem naselju može se suditi prema nekim vanjskim pokazateljima (poput asfaltiranih cesta, opće uređenosti, vidljivih objekata komunalne infrastrukture…) koji odmah isprve mogu sugerirati radi li se primjerice o nižem ili višem kvalitativnom životnom standardu. Ipak, najbolje se sazna razgovorom s ljudima koji tu žive, a dobro je i kada se stanje prati kroz određeno razdoblje. Donosimo niz informativnih “kockica” o naselju “Josip Rimac” u Slavonskom Brodu, koje smo zadnjih godina posjetili više puta.

Autor: Antun Brađašević Novinar, suradnik civilnog sektora, Nova Gradiška

P

od predsjedanjem tadašnje ministrice i potpredsjednice Vlade RH Jadranke Kosor prije osam godina u Slavonskom Brodu održana je sjednica Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome Vlade RH u 2004. – 2006. godini. Podneseno je izvješće o provedbi Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje Roma u 2005. i 2006., stanju lokacija naseljenih Romima u Brodsko-posavskoj županiji i drugim temama. Prije zasjedanja upriličen je posjet romskom naselju “Josip Rimac” u predgrađu Slavonskog Broda, gdje su se tadašnji visokopozicionirani političari mogli uvjeriti kako u uvjetima neprimjerenim za život, bez kanalizacijske mreže uz minimum higijenskih uvjeta (tek 3 vodoopskrbna mjesta i uvedenu električnu energiju) živi oko 1200 osoba. Tada je samo 80 mališana pohađalo predškolu. Jadranka Kosor je za posjete romskom naselju u Brodu rekla da je Vlada RH u sklopu Nacionalnog programa za Rome u 2007. godini između ostalog povećala izdvajanja na 14 milijuna kuna što je čak za 500 % više nego primjerice 2005. godine. No akutni problemi rješavali su se “puževim korakom”, a opći je dojam kako ipak nije bilo dovoljno istinske želje da se pomogne ljudima iz romske zajednice toga kraja. Kao da se uvriježio stav kako je normalno da Romi žive u lošijim životnim uvjetima od drugih građana Slavonskog Broda.

Kada bi se nešto malo napravilo, tada bi bili pozvani svi mediji i od nekakvoga maloga komunalnog zahvata i posla vrijednog nekoliko desetaka tisuća kuna prikazivalo se kao da je riječ o milijunima kuna.

U fokusiranju posebnih ciljeva na poboljšanje postojećih romskih naselja svodi se na minimalan mogući utjecaj tih posebnih ciljeva na smanjenje segregacije u stanovanju, pa time i na uključivanje Roma u šire društvo.

OBEĆANJA I PREDRASUDE

16

Sada se možemo upitati što je od onda do danas učinjeno?

Doista je moglo i više i bolje, no nabrojimo što je učinjeno, a što nije. Prema trenutnim podatcima iz izvješća koje je nedavno rađeno u sklopu projekta UNHCR-a i Informativno-pravnog centra SB trenutno je u naselju oko 1200 do 1500 osoba. Primjetno je veći broj ženske populacije. Iz naselja svakodnevno u osnovne škole polazi oko 220 učenika, tu živi oko 150 uglavnom mladih obitelji, a nezaposleno je oko 95 % radno sposobnog stanovništva. Živi se ponajviše od zajamčene minimalne socijalne naknade. Glavna prometnica koja vodi u naselje je asfaltirana i taj posao se, vremenski gledano, realizira u tri faze. Prva je započela još 2004. god. kada je asfaltiran prvi dio, intenzivniji radovi bili su i 2010. god., a sada u ovom aktualnom vremenu

(Foto/RNV Arhiva, Ka Wing Falken)

trebalo bi završiti asfaltiranje preostalih manjih uličica koje su spojene na glavnu. Dakle, još ima neasfaltiranih ulica, no veći je problem nepriključenost na kanalizacijsku mrežu, dok je priključenost na vodovodnu i električnu mrežu daleko bolja nego prije. Važno je napomenuti kako je problem priključka na infrastrukturnu mrežu povezan s legalizacijom stambenih i drugih objekata jer oni koji žele priključenja najprije moraju “srediti legalizacijske papire”.

SVE AKTIVNIJI MLADI ROMI Izabrani članovi Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda i posebno aktivni članovi nekih romskih udruga koje tu djeluju žele pomoći ostvarenju ideje da ovo naselje, koje više ima ruralna nego urbana obilježja, ipak uhvati korak s urbanizacijom te učini barem prvi korak prema tome da dobije barem neka obilježja gradske četvrti. Na prvom mjestu tu bi bilo rješavanje komunalnih odnosno infrastrukturnih problema, no trebalo bi se uključiti i u društveni život šire zajednice i izići iz okvira svojevrsnoga geta.

Novoizabrani predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonski Brod Milan Mitrović najbolji je primjer promjena koje su zahvatile i romsku zajednicu u Slavonskom Brodu i koje su mnogobrojne mlade Rome potakle da se uključe u udruge te se kandidiraju za novo romsko gradsko Vijeće Slavonskog Broda.

Riječ je o mladom čovjeku koji je rođen i odrastao u Slavonskom Brodu i potječe iz marljive i uspješne obitelji građevinara.

KAKO ŽIVE ROMI

Kada bi se nešto malo napravilo, tada bi bili pozvani svi mediji i od nekakvoga maloga komunalnog zahvata i posla vrijednog nekoliko desetaka tisuća kuna prikazivalo se kao da je riječ o milijunima kuna.

Gospodin Mitrović predvodio je listu sastavljenu od mladih Roma iz naselja koja je ostvarila najveću podršku sugrađana na izborima za manjinska vijeća 31. svibnja 2015. godine. Između ostalog ističe: “U romskom naselju u Slavonskom Brodu planiramo izgraditi Društveni dom i dječje igralište. UNICEF će opremiti dječje igralište dok će grad osigurati pripremu terena, infrastrukturu za opremanje, rasvjetu i održavanje igrališta. Našoj djeci planiramo osigurati priliku za kvalitetno obrazovanje, prostor za razvoj kroz igru i druženje. Djelovali smo na veću osviještenost roditelja da njihova djeca trebaju pohađati vrtiće i predškolu. Mi smo 2013. godine anketirali roditelje kako bismo vidjeli koliko ih je spremno poslati djecu u vrtiće i predškole 2014./2015. godine. Tu smo napravili veliku stvar. Preko 90 % roditelja je bilo ZA. Ali pojavio se velik problem s prijevozom djece i novim Zakonom o socijalnoj skrbi koji uskraćuju pravo posjedovanja automobila korisnicima socijalne pomoći, a nema ni subvencije prijevoza. Srećom, odnedavno imamo gradsku autobusnu liniju za prijevoz školske djece koja prometuje kroz naše naselje, što je izvrsno za školsku djecu, ali teško je to uskladiti za djecu iz vrtića jer su termini drukčiji. No ljudi su se samoorganizirali pa prijevoz rješavaju na različite načine. Drugim riječima, snalazimo se kako znamo samo da bismo osigurali djeci tako željenu predškolu ili vrtić.”

Razgovarali smo i s bivšim predsjednikom Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda Robertom Radićem koji je tu dužnost obavljao u prošlom sazivu Vijeća. Uz ostalo nam je rekao: “Vi koji pratite duže što se događa kod nas sigurno primjećujete pomake, ali sve to ide jako sporo. Djeca od najranije dobi tako uče kako se bolje integrirati u zajednicu, a roditelji su sretni jer znaju da je obrazovanje bitno kako bi se izvukli iz siromaštva te jednog dana pronašli dobro plaćene poslove i osigurali si egzistenciju. Roditeljima je preteško jer bi željeli pomoći djeci, ali ni oni nemaju sredstava. Ove nove zakonske odredbe koje kažu da primatelji socijalne pomoći ne smiju imati automobil stvaraju nam ogromne poteškoće.”

NAZNAKE PROMJENA A Čedo Todorović, jedan od romskih aktivista i zamjenik predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonski Brod pak ističe : “Neki kažu da je Romima najvažnije obrazovanje, ali to nije sve. Prije svega treba stvoriti uvjete za život.

Da bi djeca mogla učiti, treba imati struju, vodu, hranu, odjeću… Kuće su nam pune vlage jer većina nije imala novca za kvalitetnu gradnju.”

I Todorović upozorava na predrasude koje stalno prate Rome te podsjeća kako je jedna od uobičajenih i vrlo raširenih upravo ona da Romi ne žele i ne vole raditi. No stvarnost je bitno drukčija, smatra Todorović te ističe kako se Romi nerijetko hvataju ukoštac s teškim i prljavim poslovima koje nitko neće.

“Nekada je dobro išao posao s prikupljanjem sekundarnih sirovina, ali toga je sve manje. A, objektivno gledajući, Romi su puno učinili za okoliš i sanaciju divljih deponija otpada”, kaže Todorović.

A građani su često loše i nedovoljno informirani i o teškim

problemima s kojima se suočavaju romske zajednice. Nedavno su hrvatski mediji prenijeli lošu vijest da je Slavonski Brod bio drugi najzagađeniji grad u Europi, i to zbog onečišćenja koje dolazi iz rafinerije nafte iz obližnjega Bosanskog Broda. Nitko se nije sjetio napisati da su najugroženiji Brođani zapravo Romi iz gradske četvrti koja je tu tik uz Savu s južne strane grada. Ti ljudi su oduševljeni time što im školski autobus dolazi po djecu i

Nedavno su hrvatski mediji prenijeli lošu vijest da je Slavonski Brod bio drugi najzagađeniji grad u Europi, i to zbog onečišćenja koje dolazi iz rafinerije nafte iz obližnjega Bosanskog Broda. Nitko se nije sjetio napisati da su najugroženiji Brođani zapravo Romi iz gradske četvrti koja je tu tik uz Savu s južne strane grada.

njihova je želja da im kroz naselje jednog dana počne prometovati i gradska autobusna linija jer su dislocirani nekoliko kilometara od centra grada. Na prostoru na koji su se naselili nekada je bila pustopoljina. Oni su tom prostoru udahnuli život. Sada tu živi već nekoliko generacija. Život im je težak i bore se kako znaju i umiju. Nažalost, i dalje na svojoj koži osjećaju stereotipe i predrasude ljudi iz šire zajednice. Poslodavci nerado odlučuju zaposliti mladića ili djevojku kada saznaju da su Romi, ali ima i potpuno suprotnih pozitivnih primjera, rekli bismo kao i svugdje.

I mladi Romi iz Slavonskog Broda odlaze trbuhom za kruhom raditi u inozemstvo ili barem sezonski na more. Oni koji tu ostaju i dalje će tražiti od grada da im pomogne i osigura nužne komunalne uvjete kako ne bi bili građani drugog reda.

Na to imaju pravo i prema Ustavu RH. Oni žele biti dijelom grada jer grad ih je svojim tempom širenja već obuhvatio. Sve bliže romskom naselju širi se poslovna zona, grade se trgovački centri, a u blizini je i medijski vrlo spominjan centar za prihvat migranata i izbjeglica kroz koji su dosad prošle već stotine tisuća ljudi. Romi se i u Slavonskom Brodu žele na pravi način integrirati u gradski život pa u tom dijelu grada imati ono najosnovnije za život. To je dugotrajan i težak proces, ali niz je naznaka da se ipak kreće nabolje. ✦

17

POLITIČKI ŽIVOT

Kako radi manjinska samouprava, vijeća i predstavnici romske nacionalne manjine: intervju s Milanom Mitrovićem, predsjednikom Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda

MLADI MOGU MNOGO UČINITI, ALI IH TREBA EDUCIRATI Imamo mnogo mladih ljudi koji se spremni angažirati u cilju poboljšanja kvalitete života romske zajednice u Slavonskom Brodu, ali te ljude treba educirati, osposobiti, pokazati im na koji način trebaju raditi. Oni imaju volju i mogli bi puno napraviti. Npr. netko bi se mogao više angažirati u socijalnim projektima, drugi u zdravstvenim uslugama, pomoći djeci i slično. Te naše prijedloge trebalo bi na pravi način predstaviti gradskim vijećnicima našega grada pa bi i okolina bila bolje informirana o nama i našim mogućnostima za doprinos široj zajednici, ali i našim potrebama.

Autor: Antun Brađašević

G

o s p o d i n a M i l a n a Ve d r a n a Mitrovića, novog predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda te predsjednika Udruge mladih Roma Brodsko-posavske županije susreli smo na svečanosti povodom obilježavanja prve godine provođenja programa za uspješno uključivanje ranjivih skupina djece u osnovnu školu pod nazivom „Krenimo zajedno“. Zaštitom prava pripadnika romske nacionalne manjine aktivno se bavi zadnje tri godine, otkad zajedno s većom skupinom svojih prijatelja na razne načine djeluje na poboljšanju uvjeta života Roma u romskome naselju u MZ Josip Rimac u Slavonskom Brodu, ali i šire.

18

❖ Za rješavanje romskih (i uopće manjinskih) problema vrlo su važne lokalne i regionalne vlasti. Kakva je vaša suradnja s gradskim i županijskim strukturama?

Za položaj Roma, građana Slavonskog Broda, iznimno je važno na koji način gradska tijela vlasti obavljaju svoj posao i na koji način vide svoju ulogu u rješavanju problema pripadnika romske nacionalne manjine kao pojedinaca, ali i romske zajednice u cjelini.

Mi novoizabrani članovi gradskog Vijeća odmah nakon konstituiranja krenuli smo s radom. Nažalost, izgubili smo mnogo vremena čekajući rješenje o registraciji Ministarstva uprave kako bismo mogli djelovati u skladu sa Zakonom. Već prigodom konstituirajuće sjednice uspostavili smo kontakte s gradskom upravom. U nizu sastanaka koje smo imali proteklih mjeseci otvorili smo kao Vijeće velik broj pitanja odnosno problema koji muče Rome u Slavonskom Brodu. Predstavnici Grada Slavonskog Broda obećali su nam pomoć u svim područjima koja su u njihovoj nadležnosti ukazujući kako i Grad ima ograničena sredstva i vrlo ograničene resurse za rješavanje najtežih problema.

Gradske vlasti uvažile su Vijeće kao izabra-

no predstavničko tijelo Roma Slavonskog Broda i mi očekujemo da će Grad pokazati volju te poduzeti konkretne aktivnosti da u suradnji s našim Vijećem poboljša položaj i svakodnevni život Roma u našem gradu. I s malo sredstava može se mnogo napraviti ako postoji dobra volja. Nadam se da Slavonski Brod ima dobru volju za svoje sugrađane Rome. Što se tiče županijskih vlasti, one također imaju značajnu ulogu u poboljšanju položaja Roma, posebno u onim javnim funkcijama koje su u nadležnosti Županije, a ne Grada. Kao što Slavonski Brod predstavlja najveći dio stanovništva Brodsko-posavske županije, tako i romska zajednica Slavonskog Broda predstavlja ogromnu većinu ukupnog broja Roma koji žive na području naše županije. No Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jasno razgraničava ovlasti gradskog i županijskog vijeća nacionalne manjine, a mi Romi smo na izborima izabrali i gradsko i županijsko vijeće. Poštujući Ustavni zakon neću ulaziti u nadležnost izabranog Vijeća romske nacionalne manjine Brodskoposavske županije kao što ni županijsko vijeće ne bi trebalo ulaziti u nadležnosti Vijeća romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda. I jedno i drugo vijeće ima mnogo posla i iskreno se nadam da će poslije početnog nesnalaženja vodstvo županijskog Vijeća početi obavljati svoju ulogu u odnosu na tijela naše Županije.

Kada gledate televiziju i vidite ljude druge rase, ljude tamnije boje kože u nekim europskim državama kako sudjeluju u vlastima, direktori su kompanija, voditelji na televiziji, onda se još teže ponovno pomiriti s predrasudama koje moramo trpjeti. Nadam se i vjerujem da će europska budućnost Hrvatske i Romima donijeti bolju budućnost.

❖ Kakav je položaj Roma u Slavonskom Brodu? Kakva su očekivanja Roma?

Očekivanja Roma koji žive u Slavonskom Brodu jesu velika. Problemi s kojima se naši ljudi susreću ogromni su i vrlo raznovrsni. Mi smo romska zajednica u najvećem dijelu siromašnih ljudi koja živi u jednoj od najsiromašnijih županija Republike Hrvatske. I od toga počinje začarani krug siromaštva, isključenosti, besperspektivnosti, diskriminacije. U Slavonskom Brodu živi oko tisuću i pol Roma. Živimo na području grada, ali također i u segregiranom romskom naselju. To naselje jest, ali i nije sastavni dio Slavonskog Broda. U njemu je stopa nezaposlenosti svih, a posebno mladih ljudi, više puta veća od prosjeka Slavonskog Broda. Živimo u naselju u kojemu je postotak kuća bez uređenog pristupa komunalijama više puta veći od prosjeka Slavonskog Broda. Živimo teško i živimo s malo novca. Ipak eto živimo, brinemo se o svojim obiteljima, mnogi barem privremeno nađu nekakav sezonski ili drugi posao pa se uz skromna socijalna primanja nekako veže kraj s krajem. ❖ Što vidite kao najveći problem?

Najveći je problem zapošljavanje jer je npr. u naselju “Josip Rimac” preko 90 %

POLITIČKI ŽIVOT osoba nezaposleno, a s obzirom na to da živimo u području gdje je gospodarstvo na koljenima, teško je očekivati da će brzo doći do poboljšanja jer i osobe koje nisu Romi jako teško dolaze do zaposlenja.

Na ruku nam ne ide ni loša obrazovna struktura, a još manje problem diskriminacije i stereotipa prema Romima koji su još uvijek vrlo prisutni u svakodnevnom životu. Teško je to prihvatiti, ali kada ste tome izloženi redovito od djetinjstva, s vremenom se naučite do neke mjere nositi s tim. Kada gledate televiziju i vidite ljude druge rase, ljude tamnije boje kože u nekim europskim državama kako sudjeluju u vlastima, direktori su kompanija, voditelji na televiziji, onda se još teže ponovno pomiriti s predrasudama koje moramo trpjeti. Nadam se i vjerujem da će europska budućnost Hrvatske i Romima donijeti bolju budućnost.

DISKRIMINACIJA I PREDRASUDE ONEMOGUĆUJU ZAPOŠLJAVANJE ❖ Što su po vama ključni preduvjeti za napredak kvalitete života romskih zajednica?

Moj osnovni životni moto jest: “Znanje je moć”. Stjecanje znanja put je u budućnost. Svaka edukacija je dobro došla. Među nama Romima u Republici Hrvatskoj nažalost ima jako malo onih koji imaju završenu srednju školu, a da o višoj i visokoj naobrazbi i ne govorimo.

Ipak mladi ljudi brzo prihvaćaju nove tehnologije i prilagodljivi su modernijem stilu života koji podrazumijeva npr. uporabu mobitela, PC-a, interneta, odnosno društvenih mreža. Mnogi mladi žele učiti i napredovati, a ja nastojim pojedine roditelje uvjeriti kako je prevažno da svoju djecu uključe u redovni obrazovni ciklus već od vrtića i predškole. Jer će ti programi, osobito ako uspijemo da sva romska djeca kojoj je to potrebno dobiju mogućnost pohađanja kvalitetnih dvogodišnjih programa, uvelike pomoći da djeca poslije redovno pohađaju osnovnu školu bez padanja prvih razreda ili svrstavanja u programe za djecu s posebnim potrebama i one romske djece koja tamo ne pripadaju, ali zbog slabijeg znanja hrvatskog jezika ili nedovoljne socijalizacije bivaju upućena u takve razrede. Trebaju nam razredi u kojima su romska djeca integrirana, a ne segregirana. U kojima su djeca izmiješana i u kojima nema “romskih razreda ili škola”. Budućnost je u obrazovanju i kao roditelj i kao predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine učinit ću sve što je u mojoj moći da pomognem i djeci i odraslima da imaju pristup redovnom obrazovanju, ali i cjeloživotnom učenju.

Dva projekta koja su došla izvan naše sredine pomogla su nam u tome. Prvi je projekt osposobljavanja tzv. posrednika

za integraciju u obrazovanju. Projekt je organiziralo Romsko nacionalno vijeće, krovna organizacija za ostvarivanje prava Roma iz Zagreba u suradnji s udrugom Llere iz Toleda u Španjolskoj. Moj zamjenik i ja bilo smo sudionici projekta i imali smo prigodu pri studijskom posjetu Španjolskoj upoznati njihova iskustva, ali i život romske zajednice u Toledu. Kroz projekt smo se upoznali i razvili suradnju i s ravnateljicom naše Osnovne škole “Hugo Badalić” u Slavonskom Brodu i nastavnicama iz te škole kao i s predstavnicima Centra za socijalnu skrb. Pomoglo nam je to da poslije osmislimo više ideja za aktivnosti kojima je cilj poboljšati položaj romske djece, ali i njihovih roditelja kada je riječ o obrazovanju.

Drugim projektom „Krenimo zajedno“, u koji je uključeno Vijeće romske nacionalne manjine Grada Slavonskog Broda i gradska uprava uz pomoć UNICEF-a, Pučkog otvorenog učilišta, „Korak po Korak“ i OŠ „Hugo Badalić“, okupljeni su dionici lokalne zajednice i roditelji, s ciljem uspješnijeg uključivanja u osnovnu školu romske i druge djece starosti od 5 do 7 godina iz socijalno ugroženih obitelji.

Koristim se ovom prilikom da pozovem i druge organizacije i pojedince koji nam žele i mogu pomoći da nam se jave, posebno u poboljšanju mogućnosti za uspješno obrazovanje naše djece.

Važno nam je da takvi projekti kojima je cilj pomoć romskoj zajednici u Slavonskom Brodu budu prethodno dogovoreni i s našim Vijećem kao legitimnim predstavnikom romske zajednice, ali i s gradskim vlastima, jer samo takav pristup može osigurati održivost projekata. Pred parlamentarne je izbore iz Robnih pričuva Republike Hrvatske Vlada na prijedlog g. Kajtazija dodijelila tri kontejnera za Slavonski Brod. Mi u Vijeću nismo o tome bili ni konzultirani niti obaviješteni unaprijed, a koliko sam upućen, ni predstavnici gradskih vlasti. Sada imamo kontejnere, ali još uvijek nismo riješili kako ih najbolje iskoristiti jer prijedlog da služe za ambulantu otvara cijeli niz pitanja – od segregacije zdravstvenih usluga za Rome do pravnih, logističkih i financijskih pitanja.

Bilo bi bolje da smo kao Vijeće konzultirani jer Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina upravo izabranim vijećima daje ulogu predstavljanja interesa nacionalne manjine na nekom području. U ovom slučaju, Roma u Slavonskom Brodu. ❖ Kakvi su uvjeti za rad Vijeća romske nacionalne manjine u Slavonskom Brodu?

Pa uvjeti su teški. Kroz proračun Slavonskog Broda dobili smo 12 000 kuna godišnje odnosno tisuću kuna mjesečno.

Ne možete s takvim proračunom mnogo učiniti osobito ako nemate drugih izvora prihoda i ako nemate prethodno osigurane uvjete za rad odnosno prostor,

opremu, namještaj, sredstva komunikacije, mrežnu stranicu i pristup internetu, uredski materijal i slično. No, to je stanje koje smo zatekli i to je situacija u kojoj se nalazimo. Da bismo nešto učinili i da bi Vijeće djelovalo, dali smo i dajemo i drugi vijećnici i ja mnogo sati volonterskog rada i financiranja aktivnosti iz vlastitih džepova.

Imamo niz mladih ljudi koji su spremni dati svoj doprinos i koji su nam se stavili na raspolaganje u cilju poboljšanja kvalitete života naše zajednice, ali te ljude treba podučiti, osposobiti, educirati. Pokazati im na koji način trebaju raditi. Oni imaju volju i mogli bi puno napraviti, ali nemamo stručnih kadrova kao i visoko obrazovanih ljudi. Bilo bi jako korisno kada bi se netko s potrebnim predznanjima mogao više angažirati u socijalnim projektima, drugi u zdravstvenim uslugama, pomoći djeci, i slično. Mi mladi koji smo preuzeli odgovornost za našu zajednicu pobjedom na izborima za Vijeće učinit ćemo sve što je u našoj moći da ispunimo očekivanja Roma u Slavonskom Brodu, očekivanja gradskih vlasti, očekivanja građana našega grada, ali trebamo pomoć i od Roma i od neroma. Trebamo pomoć i iz naselja, od gradskih vlasti, ljudi iz vrtića, škola, Centra za socijalnu skrb, gradskih i županijskih ustanova i svih pojedinaca i institucija koje nam žele pomoći, ali trebamo pomoć kroz suradnju s našim Vijećem koje predstavlja našu zajednicu.

VAŽNA OSVIJEŠTENOST RODITELJA ❖ Koja su najveća dostignuća koja ste u prvih nekoliko mjeseci mandata postigli?

Prioritet nam je projekt izgradnje društvenog doma u naselju. Uz pomoć gradske uprave pripremamo dokumentaciju za gradnju doma koji nam je potreban i koji bi nam pružio mogućnost za velik broj raznih aktivnosti, od brige o djeci i mladima, prostora za djelovanje raznih udruga, pa do čuvanja kulture i identiteta.

Također u tom kontekstu napominjem i pripremu za gradnju dječjeg igrališta u naselju, također uz potporu grada i UNICEF-a. Posebno nas vesele školski autobus i nova natkrivena autobusna stajališta. Djeca su maknuta s ceste i ne moraju svaki dan po nekoliko kilometara pješačiti do prvog autobusnog stajališta. ❖ Što su prioritetni budući planovi?

Trebalo bi poboljšati gospodarske uvjete i otvoriti radna mjesta, ali to nije u našoj ingerenciji.

Treba nastaviti osvješćivati romsku populaciju o načinu kako kvalitetnije živjeti i iskoristiti zakonske mogućnosti. Treba pripremati projekte koji bi se financirali iz sredstava fondova EU-a. Moramo imati educirane članove pojedinih naših udruga i tu nam treba stručna pomoć. ✦

19

OSTVARIVANJE PRAVA ROMA

ROMI IMAJU PRAVO NA BESPLATNI VRTIĆ Društvo, institucije sustava i vlasti kroz mnoge posebne mjere, ali i zakonske odredbe nastoje pružiti pomoć i podršku članovima romske zajednice kao izrazito ranjivoj, socijalno i ekonomski depriviranoj i diskriminiranoj društvenoj skupini. Nažalost sami pripadnici romske zajednice koji bi trebali biti korisnici ovih mjera (ali ne tako rijetko i predstavnici institucija koje bi ove mjere trebali provoditi) nisu adekvatno informirani o pravima koje stoje na raspolaganju te načinu njihova ostvarivanja. Nemogućnost ostvarivanja pojedinih prava samo dodatno otežava položaj pripadnika romske zajednice, a društvene napore da se poboljša njihov položaj čini uzaludnim i neefikasnim. U narednim brojevima donijeti ćemo informacije o mogućnostima ostvarivanja pojedinih romskih prava koji su i inicirani s ciljem njihove što uspješnije društvene integracije, problemima njihova ostvarivanja te eventualnim dodatnim mjerama koje bi trebalo poduzimati kako bi se ti problemi otklanjali.

Autor: Siniša-Senad Musić Koordinator terenskih aktivnosti u Romskom nacionalnome vijeću

O

brazovanje je središnje pitanje svake strategije za poboljšanje položaja Roma bilo gdje u svijetu, pa i u Republici Hrvatskoj. Stupanj obrazovanja Roma u odnosu na druge nacionalne manjine, ali i na većinski narod, osjetno je niži i to svoje posljedice ostavlja i na drugim područjima, od vrlo niskog stupnja zaposlenosti Roma i slabe plaćenosti poslova koje obavljaju pa sve do ostvarivanja statusnih i drugih prava i obveza. U Republici Hrvatskoj samo je osnovno obrazovanje zakonska obveza.

Polaskom u osnovnu školu mnogi romski mališani susreću se s nerazumijevanjem programskih sadržaja zbog nepoznavanja hrvatskog jezika na kojemu se nastava provodi kao i izazovima zbog često nedovoljne socijaliziranosti djece Roma.

Opće je poznato kako djeca iz depriviranih obitelji kroz boravak u vrtiću i predškoli značajno povećavaju svoje izglede da uspješno započnu osnovnu školu. Predškolska djelatnost je Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/97, 107/07 i 94/13) uređena kao podsustav odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske.

U Republici Hrvatskoj je za vrijeme školske godine 2014./2015. ukupna obuhvatnost sve djece predškolske dobi u redovitim programima (petosatnim i desetosatnim) iznosila 65 % djece predškolske dobi. U godini prije polaska u školu programima predškolskog odgoja obuhvaćeno je 99 % sve djece, u redovitim vrtićkim programima i u programima predškole.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svojem Izvješću o radu za 2009. godinu, pored ostalog, ukazala je na činjenicu

da su djeca Romi slabo uključeni u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja.

Neuključenost velikog dijela djece Roma u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja ima višestruke negativne efekte.

Ako nisu bila uključena u predškolski odgoj i obrazovanje, djeca Romi često imaju problema već od prvog razreda osnovne škole. Zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika nisu u mogućnosti pratiti nastavu i usvajati znanja predviđena školskim programom što dovodi do, u mnogim slučajevima, nezadovoljavajućih rezultata obrazovnog procesa i do ponavljanja

Kako ostvariti pravo na besplatni vrtić

R

20

oditelj koji je pripadnik romske nacionalne manjine treba napisati zahtjev u kojemu se poziva na Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma i Akcijski plan za provođenje iste te treba zatražiti financiranje roditeljskog udjela u ekonomskoj cijeni vrtića. U zahtjevu je potrebno navesti ime i prezime djeteta ili djece za koje se sufinanciranje traži kao i njihov OIB. Dopis mora sadržavati i podatke za kontakt pošiljatelja kao što su broj telefona ili e-adresa.

Uz zahtjev se prilaže i potvrda o pripadnosti romskoj nacionalnoj manjini jednog od roditelja odnosno

onoga koji podnosi zahtjev. Kao potvrda o pripadnosti može se koristiti ispis iz registra birača odnosno popisa birača.

Navedene dopise potrebno je poslati ili ih osobno predati vrtiću koji pohađa dijete/djeca i Ministarstvu na adresu: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Donje Svetice 38, 10000 Zagreb.

Ukoliko za 7 dana ne dobijete odgovor, možete kontaktirati Ministarstvo na broj telefona 01 456 99 00, a možete se obratiti i Romskom nacionalnom vijeću na e-adresu sinisa@rnv.hr .

OSTVARIVANJE PRAVA ROMA

Česta pitanja roditelja

ta. I u ovom slučaju preporučujemo vam da se obratite izravno Ministarstvu ili nama.

❖ Ako mom djetetu na rodnom listu ne piše da je Rom, imam li pravo na besplatni vrtić?

Pravo na “besplatni vrtić”, tj. na financiranje roditeljskog udjela u ekonomskoj cijeni vrtića ostvaruje roditelj koji je pripadnik romske nacionalne manjine, a ne dijete.

❖ U mome vrtiću kažu da mi Ministarstvo plaća samo određeni dio te da ja moram platiti ostatak.

Ekonomska cijena je ukupna mjesečna cijena boravka djeteta u predškolskoj ustanovi, koju u određenom postotku pokriva osnivač odnosno lokalna ili regionalna samouprava dok drugi dio snosi roditelj odnosno skrbnik djeteta. U slučaju romske nacionalne manjine Ministarstvo snosi trošak roditeljskog udjela u cijelosti te vi kao roditelji ne biste trebali imati dodatnih troškova. Ako ipak vrtić od vas to traži, predlažemo da zatražite da vam takav zahtjev upute u pisanom obliku te isti dostavite izravno Ministarstvu ili nama u RNV.

❖ Rekli su mi da to pravo u našem vrtiću ne postoji.

Svi vrtići u Republici Hrvatskoj dužni su provoditi ovu mjeru. Ponekad su, nažalost, i djelatnici vrtića nedovoljno upoznati s ovim pitanjem. Ako u razgovoru s djelatnicima vrtića ne budete mogli ostvariti svoje pravo, obratite se izravno Ministarstvu ili nama u RNV-u za pomoć. ❖ I nakon ostvarenja prava na financiranje i dalje dobivam račune za vrtić i gomila mi se dug.

To je nažalost čest slučaj. Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta prenosi novac vrtiću nekoliko puta godišnje te često vrtić prema vama iskazuje potraživanje. Taj bi dug, sukladno Nacionalnoj strategiji i važećim pravilima, trebalo platiti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i spor-

već prvih razreda osnovne škole. Ponavljanje razreda rezultira brojnim posljedicama, od gubitka samopouzdanja do gubljenja prijateljstava s vršnjacima stvorenih kroz prvu školsku godinu. Djeca svoje školovanje nastavljaju sa stigmom ponavljača odnosno osjećajem kako nisu pametni i uspješni kao druga djeca odnosno kako škola nije za njih.

Dodatnu poteškoću predstavlja i vrlo niska obrazovna razina roditelja Roma koji sami najčešće nisu u mogućnosti pomoći svojoj djeci u pripremi za školu, školskim zadaćama i drugim oblicima pomoći koje najčešće dobivaju druga djeca u njihovim razredima.

Za roditelje i za djecu pozitivno je ako djeca pohađaju kvalitetan i integriran program predškolskog odgoja i obrazovanja te takva djeca u svojem daljnjem školovanju u većini slučajeva postižu bolje rezultate.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) prepoznalo je ovaj problem i od 2009. godine, po odluci ministra, osigurava sufinanciranje cijene predškolskog odgoja iz sredstava Državnog proračuna. Svim pripadnicima romske nacionalne manjine osigurano je sufinanciranje roditeljskog udjela u ekonomskoj cijeni predškolskog odgoja.

Time je omogućeno da uz sufinanciranje drugog dijela iz sredstava lokalnih proračuna, dječji vrtić za pripadnike romske nacionalne manjine bude besplatan.

Navedena potreba prepoznata je i u Nacionalnoj strategiji za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine, odnosno u Akcijskom planu za provođenje Strategije te je u navedenim dokumentima predviđena mjera (1.2.1.) Sufinanciranje roditeljskog udjela za pripadnike romske nacionalne manjine u integriranim programima pred✦ školskog odgoja.

❖ Ne primam socijalnu pomoć. Imam li pravo koristiti mjeru roditeljskog sufinanciranja?’’

Trenutno svaki pripadnik romske nacionalne manjine ima pravo koristiti mjeru roditeljskog financiranja u ekonomskoj cijeni vrtića bez obzira na to prima li ili ne prima socijalnu pomoć ili neki drugi oblik pomoći.

21

EUROPSKE POLITIKE

Intervju: Aleksa Đokić, pomoćnik ravnatelja, i Klaudija Kregar Orešković, savjetnica u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH

NACIONALNA PLATFORMA ZA ROME Nacionalna platforma za Rome je, prije svega, zamišljena kao prostor za razgovor, konzultacije i uključivanje u provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma do 2020. svih dionika, a posebno Roma. Također, platforma bi omogućila dijeljenje primjera dobrih praksi na lokalnoj, nacionalnoj, ali i europskoj razini. Dugoročno bi platforma mogla biti važnim dijelom mehanizma provedbe, praćenja, evaluacije i revizije NSUR-a na svim tim razinama uz uključivanje svih dionika.

Razgovarao: Stojan Obradović

❖ Nedavno je završen natječaj Europske komisije (rok za slanje projektnih prijava) koji je u okviru Evropske platforme za Rome bio namijenjen isključivo nacionalnim kontaktnim točkama, a s ciljem uspostave Nacionalnih platformi za Rome kroz koji bi se ovaj novi europski program i realizirao. S obzirom na to da je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Nacionalna kontaktna točka za Rome u RH, jeste li aplicirali na natječaj i koji su glavni ciljevi i sadržaji vaše prijave odnosno vašeg projekta?

Jesmo, Ured je aplicirao na natječaj Europske komisije s projektom čiji su ciljevi: - povećati uključenost svih relevantnih dionika u provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma 2013. – 2020.

- ojačati i produbiti lokalnu i regionalnu odgovornost uključujući i odgovornost romske populacije kao i ojačati osjećaj vlasništva nad rezultatima i obvezama u procesu integracije Roma - osvijestiti nedostatke i izazove provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma na lokalnoj/regionalnoj razini i adresirati ih - osnažiti mlade pripadnike i pripadnice romske nacionalne manjine za aktivnu participaciju u provedbi Strategije te unaprijediti suradnju između mladih Roma i neroma te Romkinja i neromkinja

22

Cilj je osnažiti mlade pripadnike i pripadnice romske nacionalne manjine za aktivnu participaciju u provedbi Strategije te unaprijediti suradnju između mladih Roma i neroma te Romkinja i neromkinja.

- uspostaviti Mrežu nacionalnih dionika za provedbu Strategije za uključivanje Roma i postići dogovor oko uloge i operativnog mehanizma koji će biti uspostavljen vezano uz praćenje Strategije.

UKLJUČITI MLADE, ŽENE I LOKALNE STRUKTURE ❖ Konkretno, što bi predstavljala Nacionalna platforma za Rome u RH? Platforma je prije svega zamišljena kao prostor za razgovor, konzultacije i uključivanje u provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma do 2020. svih dionika, a posebno Roma. Također, platforma bi omogućila dijeljenje primjera dobrih praksi na lokalnoj, nacionalnoj, ali i europskoj razini. Dugoročno bi platforma mogla biti važnim dijelom mehanizma provedbe, praćenja, evaluacije i revizije NSUR-a na svim tim razinama uz uključivanje svih dionika. ❖ Na koji način planirate realizirati vaš projekt? Na koje se rezultate dosadašnjih projekata za Rome u RH možete nasloniti i nastaviti, a u kojim aspektima Nacionalna platforma mora pokrenuti nove pristupe i sadržaje?

Projekt će biti realiziran kroz niz radnih sastanaka, regionalnih diskusija i fokusiranih grupa. Teme sastanaka uključivat će pojedina područja strateškog okvira poput obrazovanja, zapošljavanja, zdravlja i stanovanja, kao i potrebe i izazove u pokušajima odgovaranja na zahtjeve pojedinih strateških područja. Posebna pozornost bit će usmjerena mladima i ženama i njihovu mogućem doprinosu i potencijalnim modelima uključivanja u provedbu Nacionalne strategije za uključivanje Roma do 2020.

Na nekim područjima provedeno je više projekata na rezultate kojih se

možemo nastaviti i uzeti ih u obzir u predstojećim diskusijama, primjerice o obrazovanju, a na drugim područjima tek pojedine projekte. Nismo sigurni ni koliko svi dionici znaju o dosadašnjim aktivnostima drugih dionika, pogotovo ne o rezultatima. I u tom smislu bi platforma trebala biti značajna.

Važno je osigurati interakciju s lokalnom razinom u svim jedinicama lokalne i regionalne samouprave s većim brojem pripadnika romske nacionalne manjine.

KLJUČNO ROMSKO SUDJELOVANJE ❖ Jeste li u koncipiranju projekta Nacionalne platforme koristili suradnju romskih udruga odnosno romskoga civilnog društva? Na koji način ste ih angažirali? Što je bio njihov ključni doprinos?

Uredu je suradnja s romskim udrugama bitan dio opisa poslova, te je i u dosadašnjim aktivnostima provodio konzultacije s civilnim društvom i drugim dionicima. Tijekom konferencija, radionica ili posjeta diskutirali su se održivi oblici buduće suradnje, i u okviru specifičnih skupina primjerica mladih ili Romkinja, i specifičnih tema, primjerice na skupovima o položaju i sudjelovanju Roma u programskom razdoblju 2014. – 2020. Važni su bili i uvidi koje su udruge dale u svojim izvješćima, osobito zadnjem izvješću o provedbi Akcijskog plana Desetljeća.

Iako formalno partnerstvo s romskim udrugama ne ohrabruju ni uvjeti natječaja ni njihova međusobna podijeljenost koja katkad dovodi i do isključivosti, najšire moguće sudjelovanje romskih udruga

EUROPSKE POLITIKE ključno je dakako za uspjeh platforme i njenu održivost. Ako zamijetimo i da su aktivnosti platforme definirane imajući u vidu evaluaciju u kojoj su sudjelovali i pripadnici romskoga civilnog sektora, tada se može reći da su romske organizacije zaista pomogle u kreiranju nacrta platforme. Treba reći da se ključni doprinos romskih organizacija očekuje tijekom provedbe i praćenja aktivnosti. Upravo o razini sudjelovanja i spremnosti na raspravu kao i iznalaženju rješenja koja bi bila prihvatljiva svim dionicima, ovisit će i rezultati platforme. Želja nam je doista iskoristiti platformu kao prostor za jačanje međusobnog razumijevanja i

Iako formalno partnerstvo s romskim udrugama ne ohrabruju ni uvjeti natječaja ni njihova međusobna podijeljenost koja katkad dovodi i do isključivosti, najšire moguće sudjelovanje romskih udruga ključno je dakako za uspjeh platforme i njenu održivost. usuglašavanja zajedničkog djelovanja u istom cilju i u konkretnom roku. ❖ Na koji način planirate dalje u realizaciji Nacionalne platforme uključiti romske udruge? Što, konkretno, od njih očekujete?

Očekujemo aktivno sudjelovanje, definiranje prioritetnih problema i kreiranje načina na koje je iste moguće riješiti u

okviru financijskih sredstava kojima raspolažu pojedine jedinice lokalne samouprave. Očekujemo promišljanje o realnom, mogućem i ostvarivom u razdoblju od tri godine uz uvažavanje okvira u kojem se isto može dogoditi. * Šira, integralna verzija intervjua dostupna je na www.romi.hr

✦

Intervju: Lina Papamichalopoulou, načelnica Odjela za nediskriminacijske politike i pitanja koordinacije Roma u Općoj upravi za pravosuđe Europske komisije

CIVILNO DRUŠTVO TREBA PREUZETI KLJUČNU ULOGU U PROCESU INTEGRACIJE ROMA Europska platforma za uključivanje Roma osnovana je kao forum za debatu i zajedničke aktivnosti svih relevantnih zainteresiranih strana: institucija EU-a, nacionalnih vlada, međunarodnih organizacija, akademskih zajednica i predstavnika romskih organizacija civilnog društva. Legitimna zastupljenost Roma te jasna i transparentna uključenost civilnog društva još nisu osigurane u svim državama članicama. Posebno je važno ojačati kapacitete civilnog društva i osigurati mu sudjelovanje u provođenju i praćenju na lokalnoj razini. Komisija je stoga odlučila pružiti financijsku potporu za razvoj nacionalnih platformi za uključivanje Roma. Cilj je nacionalnih platformi da posluže kao učinkoviti mehanizmi za koordinaciju i suradnju koji transparentno uključuju sve relevantne zainteresirane strane s fokusom na lokalnom provođenju i praćenju nacionalnih strategija za uključivanje Roma.

Razgovarala: Bibijana Papo

JAČATI KAPACITETE ROMSKIH UDRUGA ❖ Možete li nam ukratko objasniti proces uključivanja civilnog društva u rad Europske platforme za uključivanje Roma od 2008. godine do danas?

Europska platforma za uključivanje Roma osnovana je kao forum za debatu i zajedničke aktivnosti svih relevantnih zainteresiranih strana: institucija EU-a, nacionalnih vlada, međunarodnih organizacija, akademskih zajednica i predstavnika romskih organizacija civilnog društva.

Platforma je značajno pridonijela kako bi europske i državne strategije bile više

▲

❖ Jeste li zadovoljni načinom funkcioniranja Europske platforme za uključivanje Roma? Kakvi su dosadašnji rezultati Platforme i jesu li zadovoljavajući?

Prva Europska platforma za uključivanje Roma održana je 2009. godine nakon što su doneseni zaključci Vijeća za opće poslove u kojima je Vijeće pozvalo Komisiju da organizira razmjenu dobrih praksi i iskustava među državama članicama na području uključivanja Roma, pruži analitičku potporu i stimulira suradnju uključenih strana.

Otad su napravljeni mnogi koraci prema naprijed. Politički kontekst također se promijenio. Kroz zajedničke aktivnosti Europske komisije, Europskog parlamenta i država članica, uključivanje Roma dobilo je čvrsto mjesto na političkom dnevnom redu EU-a i država članica.

Posljednji sastanak Europske platforme održan 16. i 17. ožujka posvećen je konzultacijama sa svim stranama koje su zainteresirane za buduću Europsku platformu za uključivanje Roma kako bi se osiguralo da Platforma bude učinkovitija te da bolje razumije potrebe i izazove uključivanja Roma u trenutnome političkom kontekstu.

23

EUROPSKE POLITIKE

Na civilno društvo, a posebice organizacije Roma, ne treba gledati kao na pasivne primatelje promjena, već ih treba pozvati da odigraju aktivnu ulogu u provođenju promjena. Moraju igrati ključnu ulogu u procesu uključivanja Roma te izgradnji povjerenja između većina i manjina. Države članice Europske unije moraju poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale sudjelovanje civilnog društva u ocjenjivanju, provođenju i praćenju njihovih nacionalnih strategija. u skladu s potrebama Roma. Kroz Platformu zainteresirane strane, posebno predstavnici romskih zajednica, imaju mogućnost odigrati ulogu u Europskom okviru za nacionalne strategije za uključivanje Roma. Platforma podržava države članice da pronađu relevantne strateške odgovore kroz razmjenu dobrih praksi i raspravu o pristupima međunarodnih organizacija s iskustvom u promociji uključivanja Roma. Također daje Komisiji povratne informacije o rezultatima državnih napora u zemljama kroz glas romskih organizacija civilnog društva. ❖ Je li Europska platforma danas svojevrsna zamjena za inicijativu Desetljeće za uključivanje Roma, njezin nastavak ili potpuno samostalna inicijativa na razini EU-a?

Europska platforma za uključivanje Roma i Desetljeće za uključivanje Roma dva su potpuno drugačija foruma/inicijative.

24

❖ Koja ja bila motivacija Europske komisije za raspisivanje natječaja za projekte čiji je cilj uspostavljanje nacionalnih platformi za Rome? Što se očekuje od nacionalnih platformi? Na koji će način nacionalne platforme biti povezane s Platformom EU-a?

Kao što je istaknuto u Komisijinom posljednjem izvješću o napretku iz 2015. godine, i dalje su prisutne značajne prepreke uključenju Roma u civilno društvo, unatoč činjenici da postoje rijetki primjeri izgradnje kapaciteta civilnog društva.

Legitimna zastupljenost Roma te jasna i transparentna uključenost civilnog društva još nisu osigurane u svim državama članicama. Neke romske organizacije tek su nedavno stupile na scenu civilnog društva i na njih se gleda kao na neiskusne i podijeljene. Posebno je hitno ojačati njihove kapacitete i osigurati njihovo sudjelovanje u provođenju i praćenju na lokalnoj razini.

Komisija je stoga odlučila pružiti financijsku potporu za razvoj nacionalnih platformi za uključivanje Roma. Cilj je nacionalnih platformi da posluže kao učinkoviti mehanizmi za koordinaciju i suradnju koji transparentno uključuju sve relevantne zainteresirane strane s fokusom na lokalnom provođenju i praćenju nacionalnih strategija za uključivanje Roma.

Europska platforma bit će usko povezana s nacionalnim platformama za Rome te će i dalje biti forum za tematske debate o izvješćima država članica i civil-

nog društva te forum koji će poslužiti za pripremu godišnjih izvješća o napretku u provođenju nacionalnih strategija za uključivanje Roma.

EU POVEĆAVA FINANCIJSKU I POLITIČKU POTPORU ❖ S obzirom na činjenicu da je nacionalnim kontaktnim točkama za Rome (to su vladina tijela) povjereno da osmisle i upravljaju radom nacionalnih platformi u njihovim državama, na koji je način predviđeno sudjelovanje romskih organizacija civilnog društva u pripremi projektnog prijedloga za uspostavu nacionalne platforme za uključivanje Roma i poslije, u provedbi projekta?

Na civilno društvo, a posebice organizacije Roma, ne treba gledati kao na pasivne primatelje promjena, već ih treba pozvati da odigraju aktivnu ulogu u provođenju promjena. Moraju igrati ključnu ulogu u procesu uključivanja Roma te izgradnji povjerenja između većina i manjina. Države članice Europske unije moraju poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale sudjelovanje civilnog društva u ocjenjivanju, provođenju i praćenju njihovih nacionalnih strategija. Nacionalne platforme jedno su od oruđa koji Komisija omogućava kako bi države članice to osigurale, i to na uspješan način. ❖ Na koji način Europska komisija kroz svoje aktivnosti na području uključivanja Roma povezuje države članice EU-a i one koje nisu članice, s obzirom na činjenicu da je položaj Roma sličan u tim zemljama?

Okvir EU-a za nacionalne strategije za uključivanje Roma naglašava da su ciljevi uključivanja Roma jednako važni državama kandidatkinjama. Provođenje Preporuka Vijeća o učinkovitim mjerama integracije Roma, prvome pravnom instrumentu koji se odnosi isključivo na Rome i dio je steče-

Uključivanje Roma vrlo je kompleksno pitanje koje se neće riješiti od danas do sutra. Potrebno nam je još mnogo godina za njegovo rješavanje. Međutim, prvi su koraci poduzeti. Osmišljene su strategije i pravni i financijski alati na državnim razinama i na razini EU-a. Moramo raditi na njihovu kombiniranom provođenju kako bismo postigli održive rezultate.

vine EU-a, također je jednako relevantan u državama kandidatkinjama.

Paket proširenja prepoznaje uključivanje Roma kao „osnovu“ koja bi trebala voditi buduće strategije proširenja.

Komisija je također nagovijestila da će se rad na uključivanju Roma biti pojačan i da će unutar Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) biti više financiranja koje je više usmjereno na uključivanje Roma.

Pojačano praćenje provođenja strategija za uključivanje Roma i akcijskih planova usredotočeno je na područja okvira EU-a i na pitanje osobnih dokumenata. ❖ Na koji će se način ostvarivati suradnja Europske platforme s inicijativom Roma integration 2020 koja uključuje zemlje Zapadnog Balkana i Tursku?

Kao što sam već spomenula, Europska komisija povećava svoju političku i financijsku potporu integraciji Roma u državama kandidatkinjama.

Kao rezultat toga Komisija je pristala sa zakladom Otvoreno društvo sufinancirati novu inicijativu nakon završetka Desetljeća za uključivanje Roma od 2016. godine nadalje, najmanje tri godine. Fokus će biti na sedam država kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja.

Nova inicijativa zvat će se Roma Integration 2020 (Integracija Roma 2020.) i uspostavit će mehanizme za regionalnu suradnju s namjerom ojačavanja politika i aktivnosti koje se provode na državnoj i lokalnoj razini.

Glavni politički cilj nove inicijative jest, u kontekstu procesa proširenja EU-a, upotpuniti i ojačati mjere koje se provode na državnoj i lokalnoj razini kako bi unaprijedili puno uključivanje Roma (žena, muškaraca i djece) fokusirajući se na ključna politička područja važna za uključivanje Roma, posebice zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i osobne dokumente (statusna pitanja).

KOMPLEKSAN PROCES INTEGRACIJE ❖ Što se tiče nacionalne strategije za uključivanje Roma – jesu li sve zemlje sa značajnim brojem Roma usvojile takvu strategiju, jesu li alocirana sredstva za provedbu i podnose li vlade redovito izvješća o napretku? Kojim se mehanizmima Europska komisija koristi kako bi to postigla?

Do ožujka 2012. godine sve su države članice predstavile nacionalne strategije za uključivanje Roma (jedino Malta nije usvojila nacionalnu strategiju za uključivanje Roma jer nema značajne romske populacije) ili odgovarajuće setove političkih mjera unutar njihovih širih strategija za društveno uključivanje. Nacionalne strategije razlikuju se prema veličini populacije Roma i izazovima s kojima se države članice moraju suočiti.

EUROPSKE POLITIKE

Europska komisija procjenjuje napredak u uključivanju Roma na godišnjoj razini. Procjena se temelji na informacijama dobivenim od država članica, civilnog društva, Europske mreže neovisnih stručnjaka u području socijalne uključenosti, akademske zajednice i drugih. Istraživanje Agencije EU-a za temeljna prava (FRA) o situaciji na terenu provedeno 2011. godine početna je točka od koje se mjeri napredak.

Nedavno su neke države članice, posebice one s velikom populacijom Roma, odlučile promijeniti svoje postojeće politike kako bi ih bolje uskladile s novim mogućnostima koje nude fondovi EU-a za razdoblje od 2014. do 2020. godine za njihove prioritetne politike. U tom pogledu te su države članice uvele specifičan prioritet pri ulaganju za uključivanje marginaliziranih zajednica, kao što su marginalizirane romske zajednice, zbog čega je moguća izravna, ali ne i isključiva usredotočenost na ciljeve te kvalitetnije praćenje rezultata.

Od uvođenja okvira EU-a za nacionalne strategije za uključivanje Roma, sve države članice podijelile su rezultate provođenja strategija s Europskom komisijom. K tome, s donošenjem Preporuke Vijeća o djelotvornim mjerama integracije Roma uvedena je obveza izvještavanja država članica o provođenju strategije.

Europska komisija procjenjuje napredak u uključivanju Roma na godišnjoj razini. Procjena se temelji na informacija-

ma dobivenim od država članica, civilnog društva, Europske mreže neovisnih stručnjaka u području socijalne uključenosti, akademske zajednice i drugih. Istraživanje Agencije EU-a za temeljna prava (FRA) o situaciji na terenu provedeno 2011. godine početna je točka od koje se mjeri napredak.

Uz to, napredak se prati unutar strategije Europa 2020., strategije većeg rasta koju je donijela Europska komisija.

Provođenje ovih preporuka prati se na godišnjoj razini. Unutar procesa Europskog semestra, Europsko vijeće objavilo je specifične preporuke o uključivanju Roma državama članicama sa znatnom populacijom Roma (Češka, Bugarska, Rumunjska, Slovačka, Mađarska). ❖ Jesu li aktualni europski projekti za Rome kvalitetan i zadovoljavajući odgovor na probleme i potrebe Roma (i uopće širi društveni problem kada su u pitanju Romi) ili treba i dalje intenzivno raditi na pronalaženju adekvatnijih pristupa u nacionalnim i europskim okvirima?

Uključivanje Roma vrlo je kompleksno pitanje koje se neće riješiti od danas do sutra. Potrebno nam je još mnogo godina za njegovo rješavanje. Međutim, prvi su koraci poduzeti. Osmišljene su strategije i pravni i financijski alati na državnim razinama i na razini EU-a. Moramo raditi na njihovu kombiniranom provođenju kako bismo postigli održive rezultate. Također se moramo udružiti i preuzeti svoje uloge i odgovornosti u ovom procesu. To se odnosi na države članice, institucije EU-a, romske i proromske organizacije civilnog društva, međunarodne organizacije, a najviše same romske zajednice. Svi mi imamo različite uloge i ovlasti u ovom procesu.

Romi se ne razlikuju od bilo koga od nas. Oni su građani EU-a i kao takvi trebali bi uživati ista prava i jednake prilike kao i mi ostali. To je temeljni cilj aktivnosti EU-a – izgraditi društva koja pružaju jednake prilike svima, uključujući Rome. ❖ Na koja će se tematska područja i aktivnosti Europska komisija fokusirati u 2016. godini kada je riječ o uključivanju Roma?

Naš će fokus i dalje biti na ključnim područjima – napretku u obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi, stanovanju, područjima diskriminacije i pravde, bilo da se to tiče Romkinja, mladih Roma i djece, ili pak muškaraca.

✦

Razgovor s Ulrichom Bunjesom, posebnim predstavnikom za pitanja Roma Glavnog tajnika Vijeća Europe

SVE JE TEŽE PODIĆI SVIJEST O PRAVIMA ROMA U nekim poljima prava Roma ne samo da se ne razvijaju u pozitivnom smjeru, već se čak i pogoršavaju. Tome pridonose trenutni razvoj političke situacije u Europi te izbjeglička kriza. Vijeće Europe, kad se radi o pitanjima Roma, svoje aktivnosti u budućnosti planira usmjeriti na tri područja. Prvo je područje daljnja borba protiv diskriminacije, govora mržnje i drugih izraza anticiganizma.

Drugo je područje pružanje podrške ranjivim grupama unutar romske zajednice. A treće područje je daljnji razvoj suradnje na lokalnoj razini kako bi se što uspješnije implementirala inovativna rješenja za promociju uključivanja Roma.

Razgovarala: Mari Gjefsen – magistrica prava i bivša pripravnica u RNV-u, Strasbourg

R

Ulrich Bunjes u svom uredu u Vijeću Europe u Strasbourgu. Sliku u pozadini naslikala je djevojčica Romkinja iz Ukrajine.

▲

omsko nacionalno vijeće intervjuiralo je Ulricha Bunjesa, posebnog predstavnika za pitanja Roma Glavnog tajnika Vijeća Europe. Bunjes radi u Vijeću Europe od 1978. godine, a posebni je predstavnik od 2014. godine i ima mnogo iskustva na području ljudskih prava, posebice prava Roma. Kao

25

EUROPSKE POLITIKE

U nekim poljima prava Roma ne samo da se ne razvijaju u pozitivnom smjeru, nego se čak i pogoršavaju. “To je posebice tako kod prava na stanovanje, gdje možemo vidjeti sve više nasilnih deložacija članova romske zajednice. Također vidimo da se opće mišljenje o manjinama pogoršalo.” posebni predstavnik zadužen je za aktivnosti Vijeća Europe na području uključivanja Roma. Pitali smo ga o položaju Roma u Europi danas, očekivanom razvoju situacije i izbjegličkoj krizi.

U raspravi o razvoju položaja Roma u Europi, Bunjes naglašava pozitivne, ali i neke negativne trendove.

“Vidimo neke pozitivne strane u radu za uključenje Roma, ali vidimo i neke negativne. Značajni pozitivan trend jest da sve više i više djece Roma ide u vrtić i osnovnu školu u nekolicini europskih zemalja. Međutim, stupanj pohađanja srednjih škola jako je nizak. Međutim, općenito vidimo mnogo stagnacije u drugim područjima.” Bunjes posebice ističe pristup tržištu rada kao jednom od područja na kojem se nije dogodio pozitivan razvoj.

U nekim poljima prava Roma ne samo da se ne razvijaju u pozitivnom smjeru, nego se čak i pogoršavaju. “To je posebice tako kod prava na stanovanje, gdje možemo vidjeti sve više nasilnih deložacija članova romske zajednice. Također vidimo da se opće mišljenje o manjinama pogoršalo.”

Naglašava da postoji više razloga za trenutnu situaciju, a rezultat je očit: “Rezultat toga jest činjenica da je anticiganizam svakako u porastu.”

EKSTREMIZAM, NACIONALIZAM I ZLOUPORABA MEDIJA Takvu situaciju Bunjes dijelom pripisuje trenutnome političkom razvoju u Europi, gdje su populističke i ekstremističke stranke sve popularnije. To je uobičajena pojava u vrijeme ekonomskog pada; što je manje ekonomskih resursa, odnos prema manjinama i slabim grupama obično sve više postaje neprijateljskim.

Međutim, tvrdi da to nije jedini razlog za ovu tendenciju.

Također vidi sve veći skepticizam prema međunarodnim rješenjima. Mnoge euroskeptične stranke u Europi zalažu se za rješavanje problema ljudskih prava na državnoj razini.

Bunjes također ističe povećan pristup društvenim medijima: “Zbog tog su pristupa poruke izraženije. To je jako zabrinjavajući trend.”

“Informacije prikupljene različitim mehanizmima nadzora pokazuju da položaj Roma u Hrvatskoj nije lak i da svakako imaju probleme koji su stalno prisutni. Međutim, svakako smatramo da hrvatska vlada pokušava poboljšati situaciju.”

RANJIVE SKUPINE UNUTAR ROMSKE ZAJEDNICE

26

Polazeći od tih spoznaja, u Vijeću Europe trenutno se odvija rasprava o osiguravanju ljudskih prava Roma u budućnosti.

Bunjes objašnjava da će naglasak u bliskoj budućnosti biti na trima područjima.

“Prvo je područje daljnja borba protiv diskriminacije, govora mržnje i drugih izraza anticiganizma. Drugo je područje pružanje podrške ranjivim grupama unutar romske zajednice. Ovo se posebice odnosi na mlade žene i djevojke, kao i na djecu i druge mlade ljude. Romkinje su trenutno jedina skupina djevojaka u

Europi s nižim stupnjem obrazovanja od dječaka u istoj skupini.

Treće područje jest suradnja na lokalnoj razini. To podrazumijeva suradnju s općinama i regionalnim tijelima u različitim europskim zemljama. Na lokalnoj razini možemo implementirati inovativna rješenja za promociju uključivanja Roma.”

U Vijeću Europe, gdje Bunjes radi kao posebni predstavnik, već postoje mnoge aktivnosti u tim područjima. U Vijeću Europe također djeluju posebna tijela i institucije za Rome, kao što su ROMACT i ROMED. Dok ROMACT radi na povećanju odgovornosti za lokalne vlasti u području problema Roma, ROMED radi na pokretanju dijaloga između romskih zajednica i lokalnih vlasti u cijeloj Europi.

Uz forume za dijalog, Vijeće Europe također promovira uključenje Roma kroz svoju bazu dobrih praksi. Ta se baza sastoji od politika koje su imale pozitivan učinak na situaciju s ljudskim pravima u romskoj zajednici i sadrži tisuće unosa različitih država članica. Primjeri dobre prakse vezani uz probleme Roma odnose se na osiguranje prava na obrazovanje, osobne dokumente i borbu protiv diskriminacije. Što se tiče prava na obrazovanje, vidimo, kaže Bunjes, mehanizme koji “čine čuda”.

Nekoliko država članica uspostavilo je mehanizme posredovanja između romske zajednice i vlasti, posebice vlasti zaduženih za obrazovanje. To je stvorilo veće povjerenje i poslužilo kao način da se roditelje uvjeri u važnost ostajanja njihove djece u sustavu obrazovanja. Druge prakse odnose se na osiguravanje prava na osobne dokumente za Rome. To je još uvijek problem za stotine tisuća članova romske zajednice.

Bunjes naglašava da je u borbi za ljudska prava Roma ključna uloga romskih institucija i na međunarodnoj razini. “Romske institucije najbolje znaju s kojim će se izazovima morati suočiti kako bi osigurale legitimne i učinkovite politike i zato trebamo čak i bolju suradnju od one koju danas imamo. Stoga radimo na uspostavljanju novog dijaloga čak i šireg spektra s romskom zajednicom.”

Usredotočenost na izbjeglice može otežati stavljanje pitanja Roma na dnevni red. Pokušavamo spriječiti da se to dogodi, ali unatoč tome vidimo zabrinjavajuće znakove u različitim zemljama članicama.

IZBJEGLIČKA KRIZA Kao članica Vijeća Europe Hrvatska je dužna poštovati Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava. Hrvatska također ima svoje zastupnike u različitim tijelima Vijeća Europe. Štoviše, Ad hoc Odbor stručnjaka za pitanja Roma (CAHROM) trenutno vodi mr. sc. Branko Sočanac, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske .

Bunjes potvrđuje da Vijeće Europe pomno prati situaciju u zemlju i problem uključenja Roma. Ima pozitivan stav o razvoju situacije u zemlji: “Informacije prikupljene različitim mehanizmima nadzora pokazuju da položaj Roma u Hrvatskoj nije lak i da svakako imaju probleme koji su stalno prisutni. Međutim, svakako smatramo da hrvatska vlada pokušava poboljšati situaciju.”

Bunjes je potvrdio da je izbjeglička kriza trenutni izazov s kojim se moraju suočiti da bi osigurali prava Roma. „Usredotočenost na izbjeglice može otežati stavljanje pitanja Roma na dnevni red. Pokušavamo spriječiti da se to dogodi, ali unatoč tome vidimo zabrinjavajuće znakove u različitim zemljama članicama. Sve je teže podići razinu svijesti o ljudskim pravima Roma u Europi. Međutim, Romi će, na europskoj razini, nastaviti biti visoko na dnevnom redu. Posebice zbog trenutne neprijateljske ✦ političke klime koju vidimo.”

ROMI U SVIJETU

Özcan Purçu, prvi Rom u turskom parlamentu

KRITIKA POLICIJSKOG NASILJA I LAŽNIH VLADINIH OBEĆANJA Na općim izborima u Turskoj održanima 7. lipnja 2015. godine (i ponovno 1. studenog) Özcan Purçu izabran je kao prvi Rom, zastupnik u Velikoj narodnoj skupštini Turske. Predstavnik je sekularne Republikanske narodne stranke (CHP-a), koja je glavna oporba konzervativnoj Stranci pravde i razvoja (AKP-u) predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Özcan Purçu odmah je pokazao svoju odlučnost na funkciji parlamentarnog zastupnika. Oštro je napao upade turske policije u romska naselja i žestoko kritizirao prazna obećanja Vlade o poboljšanju položaja Roma.

Autor: Soeren A. C. Stenboeg – student novinarstva, bivši pripravnik u RNV-u, Kopenhagen

D

ana 7. travnja 2015. godine turski političar Özcan Purçu bio je sretan i pun samopouzdanja: 8. travnja trebalo se roditi njegovo drugo dijete, djevojčica, a sam Purçu nominiran je kao kandidat Republikanske narodne stranke (CHP-a) na općim izborima. Purçu je ubrzo postao prvi Rom parlamentarni zastupnik u Turskoj.

Nakon nominacije Purçu je dao značajnu izjavu u intervjuu za novinsku agenciju Doğan. Rekao je: “Ovo je velik korak za romsku zajednicu. Kemal Kilicdaroglu (predsjednik CHP-a) ispravio je veliku pogrešku Turske. Nikad nismo imali svoje predstavnike u Vijeću, ovo Romima otvara mnoge mogućnosti.”1 Tri mjeseca poslije, 7. lipnja 2015. godine, na dan općih izbora u Turskoj, Purçu je izabran za zastupnika u Vijeću, a ponovno je izabran i na novim prijevremenim izborima, 1. studenog iste godine.

Pet glavnih problema romske zajednice U intervjuu koji je dao za dnevne novine Hürriyet, Purçu je obećao pomoći u rješavanju pet problema koje on smatra glavnim problemima romske zajednice2: obrazovanje, nezaposlenost, stanovanje, diskriminacija i predrasude.

1 “Glavna oporba u Turskoj predložila Roma za zastupnika u parlamentu” – dnevne novine Hürriyet (7. travnja 2015.) http://www.hurriyetdailynews. com/turkeys-main-opposition-fields-roma-politician-as-mp-candidate.aspx?pageID=238&nID=80 719&NewsCatID=338 2 “Predstavnici Roma i Jezida prvi put u turskom parlamentu” – dnevne novine Hürriyet (8. lipnja 2015.) http://www.hurriyetdailynews.com/turkeysfirst-roma-and-yazidi-representatives-to-enterparliament.aspx?pageID=238&nID=83644&New sCatID=339

Purçuvu dijagnozu problema podupiru statistike. U informativnom listu koji je objavio Europski forum Roma i putnika (ERTF) u lipnju 2015. godine3 stoji da je stopa nezaposlenosti Roma oko 85 %, što je najveća stopa među svim društvenim skupinama. Što se tiče stanovanja, procjenjuje se da 80 % Roma živi u siromašnim naseljima u kojima kuće imaju jednu ili dvije sobe.

Ne postoje statistike za područje obrazovanja, ali prema izvješću o napretku Europske unije iz 2012. godine, stopa ispadanja iz sustava obrazovanja među djecom Romima još je uvijek visoka.4

Prvi zadatak: poboljšati obrazovanje u romskim naseljima Na dan kad je izabran za zastupnika, 7. lipnja 2015. godine, Purçu je izjavio da će njegov prvi zadatak biti poboljšanje razine obrazovanja u romskim naseljima.5 Za Purçua je pitanje obrazovanja Roma jako osobno. Kad se on obrazovao, susretao se s mnogo diskriminacije zbog svoga romskog podrijetla.

Purçu je rekao: “U osnovnoj školi nitko nije htio sjediti pored mene. U srednjoj školi profesor me natjerao da sjedim u zadnjoj klupi. Sjedio sam ondje sam...

Ali ja sam bio ambiciozan. Bio sam tako dobar na nastavi da mi je profesor koji 3 Informativni list o položaju Roma u Turskoj (lipanj 2015.), objavio Europski forum Roma i putnika (ERTF) 4 Informativni list o položaju Roma u Turskoj (lipanj 2015.), objavio Europski forum Roma i putnika (ERTF) 5 “Predstavnici Roma i Jezida prvi put u turskom parlamentu” – dnevne novine Hürriyet (8. lipnja 2015.)

me natjerao da sjedim u zadnjoj klupi poklonio nalivpero. Prevladao sam diskriminaciju trudeći se više od ostalih.”6

Romska naselja kao poligoni za policijsku vježbu Manje od mjesec dana nakon što je izabran, 1. srpnja 2015. godine, Purçu je svojim istupima uzburkao javnost.

Policijska operacija u pretežno romskom naselju, u sjeverozapadnoj provinciji Edirne, postala je bojnim poljem za političke rasprave. Uhićeno je 45 osoba, a novinska agencija Doğan izvijestila je da je 200 policajaca pripadnika specijalne jedinice marširalo ulicama i vikalo “Sretan je onaj koji se Turčinom zvati može” i “Policija pruža mir i sigurnost”.7 Purçu je osudio operaciju i ukazao na nesrazmjer opsega operacije i njezinih rezultata. Samo je protiv dviju od 45 uhićenih osoba podignuta optužnica. Purçu je također rekao da je više puta pokušao stupiti u kontakt sa zapovjednikom policijskog odjela, ali nije dobio odgovor.

Nadalje, Purçu je optužio policiju da je 6 “Političar najavio da će biti prvi Rom u turskom parlamentu” – dnevne novine Hürriyet (6. svibnja 2015.) http://www.hurriyetdailynews.com/interview-politician-vows-to-be-first-roma-deputy-inturkey.aspx?pageID=238&nID=82039&NewsCat ID=338 7 “Prvi Rom u turskom parlamentu kritizirao policijske akcije u romskim naseljima” – dnevne novine Hürriyet (2. srpnja 2015.) http://www. hurriyetdailynews.com/turkeys-first-roma-deputyslams-police-raids-in-roma-neighborhoods.aspx?p ageID=238&nID=84894&NewsCatID=338

27

ROMI U SVIJETU koristila romska naselja kao poligone za vježbu i da je policijska akcija provedena kako bi “poticala etničku diskriminaciju” i “reklamirala policijske snage u medijima”.8

Sve veća otvorenost Vlade prema rješavanju problema Roma?

Turska ima jednu od najmnogobrojnijih romskih populacija na svijetu. EurasiaNet navodi da je službeni broj Roma u Turskoj 500 000, a stvarna je brojka oko dva milijuna.9 Međutim, neki izvori procjenjuju da se radi o brojki od pet milijuna.

U izvješću ERTF-a iz 2015. godine (spomenutom gore) piše da nevladine organizacije smatraju da se u proteklih nekoliko godina turska Vlada sve više otvara prema rješavanju problema Roma. Ključni korak u tom procesu dogodio se u Istanbulu, 8 “Prvi Rom u turskom parlamentu kritizirao policijske akcije u romskim naseljima” – dnevne novine Hürriyet (2. srpnja 2015.)

9 “Organizacije za prava Roma rade kako bi uklonile predrasude u Turskoj” – EurasiaNet (22. srpnja 2005.) http://www.refworld.org/cgi-bin/texis/vtx/ rwmain?page=topic&tocid=4565c2253b&toid=46 77ea9b2&docid=46ef87ab32&skip=0

14. ožujka 2010. godine, kada se bivši premijer (sad predsjednik) Recep Tayyip Erdoğan sastao s 10-15 tisuća Roma iz cijele zemlje.10 G. Erdoğan izjavio je da Vlada neće tolerirati diskriminaciju Roma u Turskoj.

U članku koji je objavila fondacija Otvoreno društvo 2012. godine piše da je g. Erdoğan odrastao u blizini romskog naselja Kasımpaşa u Istanbulu i da dijeli zajedničku prošlost s romskom zajednicom u Istanbulu.11 Özcan Purçu bio je nazočan na okupljanju u Istanbulu 2010. godine. U intervjuu za dnevne novine Hürriyet, Purçu je rekao da je okupljanje bilo nabijeno osjećajima: “Svi su Romi nazočni na okupljanju plakali. Zašto su plakali? Jer su mislili da će njihovi problemi biti riješeni.”

10 Informativni list o položaju Roma u Turskoj (lipanj 2015.), objavio Europski forum Roma i putnika (ERTF) 11 “Da biste pokrenuli integraciju Roma, prestanite s protjerivanjima Roma” (To Start Roma Integration, Stop Roma Evictions) – fondacija Otvoreno društvo (10. srpnja 2012.) https://www.opensocietyfoundations.org/voices/start-roma-integrationstop-roma-evictions

Međutim, Purçu nije optimističan oko Vladinih akcija. Nastavio je: “Poslije smo vidjeli da su sve to prazna obećanja.

Rečeno nam je: ‚Nijedan Rom više neće živjeti u šatoru, kući s jednom sobom ili baraki.’ Ali ta obećanja nisu održana.

Romima je dano 50 do 100 kuća i sve su bile udaljene 50 kilometara od grada. Sad premijer Ahmet Davutoğlu kaže da će učiniti nešto. Jesu li sad to shvatili? Sad počinju paničariti jer vide da je Özcan Purçu uzburkao mirne vode. Organizirali su još jedan sastanak; nije se ponovilo.

Naravno da neće. Nisu bili iskreni.”12 Purçuvu analizu djelomično podupire informativni list ERTF-a, u kojem je navedeno da je sudjelovanje romskih organizacija civilnog društva u razvojnim strategijama uključivanja i dalje ograničeno. Prema ERTF-u, tursko Ministarstvo obitelji i socijalne politike dobilo je zadatak da razvije nacionalnu strategiju za uključivanje Roma u 2012. godini. Međutim, turska Vlada u lipnju 2015. godine još uvijek nije usvojila strategiju.

12 “Političar najavio da će biti prvi Rom u turskom parlamentu” – dnevne novine Hürriyet (6. svibnja 2015.)

NEŽELJENI FRANCUSKI ROMI Pravo na putnički život u Francuskoj veoma se nadzire. Odredba iz 1969. godine obvezuje pripadnike gens du voyagea starije od 16 godina da nose putni dokument, tj. posebnu knjižicu u koju se bilježe njihove aktivnosti, kako bi mogli putovati unutar Francuske. Od 300 000 pripadnika gens du voyagea koji su popisani u Francuskoj, jedna trećina njih su nomadi, jedna trećina njih živi polusjedilačkim načinom života i jedna trećina njih živi sjedilačkim načinom života. Ipak položaj pripadnika gens du voyagea (putnika) pomalo se mijenja. Francusku osuđuju međunarodna i nacionalna tijela (Europski sud za ljudska prava 2006. godine i francuski pučki pravobranitelj 2004. godine), ali i sami pripadnici gens du voyagea.

Autorica: Leila Deshuis – magistrica prava i volonterka u RNV-u, Pariz

J 28

esenas su francuski mediji izvijestili o višestrukim napadima na cirkus Alexandrea Romanèsa, koji se trenutno nalazi u Parizu. Krajnje desni ekstremisti uništili su električne instalacije, cijevi za vodu, spalili kostime cirkuske trupe.

Otad je cirkusu potrebna policijska prisutnost kako bi se zaštitili izvođači tijekom predstava.

Alexandre Romanès rođen je u Parizu 1951. godine. On je francuski Rom, iako se u Francuskoj riječ Rom najčešće koristi za Rome migrante iz istočne Europe, koji nisu državljani Francuske.

U Francuskoj se rabi i termin gens du voyage (putnici) – to je

administrativni termin koji se koristi od 1970-ih godina i odnosi se na Rome i na pripadnike drugih etničkih skupina čiji su pripadnici državljani Francuske koji žive nomadskim načinom života.

Alexandre Romanès poznat je kao član velike obitelji Bouglione,

Dio Roma u Francuskoj uglavnom živi alternativnim načinom života, vole svoju slobodu. Žale ljude koji žive sjedilačkim načinom života. “Da su bogati ljudi sretni, vidjeli bismo im to na licima.”

✦

ROMI U SVIJETU koja je stvorila jednu od najvećih cirkuskih družina u Francuskoj.

Kao i značajan dio Roma u Francuskoj, on je putnik, stalno putuje. Osnovao je svoj cirkus Le Cirque Romanès – Cirkus Romanès, koji prati Balkanski orkestar. Kao i drugi francuski putnici, imao je najviše šanse postati glazbenik, mađioničar ili zabavljač.

ALTERNATIVNI NAČIN ŽIVOTA KAO SLOBODA Dio Roma u Francuskoj uglavnom živi alternativnim načinom života, vole svoju slobodu. Žale ljude koji žive sjedilačkim načinom života. “Da su bogati ljudi sretni, vidjeli bismo im to na licima”1, izjavila je jednom Rose, Romanèsova kći.

Dio Roma u Francuskoj odbija živjeti ustaljenim načinom života većina ljudi. No, francusko društvo oduvijek je bilo sumnjičavo prema onima koji su smatrani nomadima i prema njihovu drugačijem načinu života. U 17. stoljeću na francuske se putnike gledalo kao na sumnjivce kojih se stalno treba paziti. To nikako nije bilo u skladu s načelima slobode i jednakosti iznesenima u Francuskoj revoluciji 1789. godine. Poslije su Romi, kao putujući narod, bili prisiljeni nositi putovnice kako bi putovali unutar Francuske. Tako su aktivnosti putnika bile pod kontrolom. Od 1912. godine podatci o francuskim putnicima bili su zapisani u antropometrijskim knjižicama koje su predstavljale njihove identifikacijske isprave.

Pripadnici gens du voyagea nemaju dovoljno odgovarajućih mjesta na kojima bi se mogli nastaniti. Prisiljeni su ilegalno ući na zemlju i nakon nekog vremena s nje budu protjerani. Lokalne novine u Francuskoj gotovo svaki tjedan izvještavaju o takvim slučajevima protjerivanja. Christian Estrosi, gradonačelnik Nice, hvalio se medijima u siječnju 2015. godine da može poslužiti kao primjer svim gradonačelnicima i pokazati im kako se “riješiti” gens du voyagea. “Ljudi koji se negdje nastane bez dopuštenja jesu delinkventi”, izjavio je.

Godine 1969. antropometrijske su se knjižice prestale koristiti jer su smatrane rasističkima. Stvoren je neutralni administrativni naziv gens du voyage i svi su ljudi koji žive nomadskim i putujućim načinom života stavljeni pod jedan status, bez obzira na etnicitet. Međutim, rasističke predrasude o francuskim putnicima nisu nestale. “Voljela bih da odete, u našem susjedstvu više nema mačaka. Poznato je da Cigani jedu mačke”2, rekla je jedna starica Alexanderu Romanèsu. Prema francuskome pučkom pravobranitelju, 72 % Francuza ne smatra pripadnike gens du voyagea dijelom francuskog društva. Nicolas Sarkozy je 2010. godine u svom govoru u Grenobleu najavio stroge mjere protiv Roma migranata i pripadnika gens du voyagea, zbog čega se oni još i više osjećaju kao da ne pripadaju tom društvu.

NADZIRANJE, RESTRIKCIJA, DISKRIMINACIJA Što se tiče diskriminacije Roma općenito, Alexandre Romanès, koji je i sam pjesnik, voli citirati svog prijatelja Roma, pjesnika Jeana-Mariea Kerwicha. “Oni grade zidove i uništavaju vjetar.”3 Pravo na putnički život u Francuskoj veoma se nadzire.

Odredba iz 1969. godine obvezuje pripadnike gens du voyagea starije od 16 godina da nose putni dokument, tj. posebnu knjižicu u koju se bilježe njihove aktivnosti, kako bi mogli putovati unutar 1 Le Monde “Ostat ćemo nomadi”, 26. veljače 2011.

2 Libération “U buržoaskom Parizu, cirkus Romanes žrtva je rasističkih napada”, 16. listopada 2015.

3 Le Monde “Ostat ćemo nomadi”, 26. veljače 2011.

Prema francuskome pučkom pravobranitelju, 72 % Francuza ne smatra pripadnike gens du voyagea dijelom francuskog društva. Nicolas Sarkozy je 2010. godine u svom govoru u Grenobleu najavio stroge mjere protiv Roma migranata i pripadnika gens du voyagea, zbog čega se oni još i više osjećaju kao da ne pripadaju tom društvu.

Francuske. Od 300 000 pripadnika gens du voyagea koji su popisani u Francuskoj, jedna trećina njih su nomadi, jedna trećina njih živi polusjedilačkim načinom života i jedna trećina njih živi sjedilačkim načinom života. Putuju u karavanama.4 Otkad je Bessonov zakon stupio na snagu 2000. godine, općine s više od 5000 stanovnika moraju imati mjesto koje zadovoljava potrebe pripadnika gens du voyagea (odvojeno područje za stanovanje na kojem je omogućeno parkiranje vozila koja su dijelom karavane, a mora imati vodu i struju). Često se ta mjesta namjerno nalaze daleko od oka javnosti i zato su udaljena od škola. Također, gradonačelnici u Francuskoj nevoljko omogućavaju takva mjesta jer njihovo biračko tijelo smatra pripadnike gens du voyagea prijetnjom. Zbog toga samo 60 % općina ima takva mjesta. Pripadnici gens du voyagea nemaju dovoljno odgovarajućih mjesta na kojima bi se mogli nastaniti. Prisiljeni su ilegalno ući na zemlju i nakon nekog vremena s nje budu protjerani. Lokalne novine u Francuskoj gotovo svaki tjedan izvještavaju o takvim slučajevima protjerivanja. Christian Estrosi, gradonačelnik Nice, hvalio se medijima u siječnju 2015. godine da može poslužiti kao primjer svim gradonačelnicima i pokazati im kako se „riješiti“ gens du voyagea. “Ljudi koji se negdje nastane bez dopuštenja jesu delinkventi”, izjavio je.

MUKOTRPNO DO PROMJENA Položaj pripadnika gens du voyagea pomalo se mijenja. Francusku osuđuju međunarodna i nacionalna tijela (Europski sud za ljudska prava 2006. godine i francuski pučki pravobranitelj 2004. godine), ali i sami pripadnici gens du voyagea. Tijekom 2012. godine jedan pripadnik gens du voyagea obratio se Ustavnom vijeću Francuske zbog provođenja odredbe iz 1969. godine, nakon čega je došlo do izmjena vezano za korištenje putnih knjižica i do njihova djelomičnog ukidanja. U francuskom parlamentu od lipnja 2015. godine pregovara se o zakonu o pripadnicima gens du voyagea. Taj zakon predlaže ukidanje putnih knjižica za sve pripadnike gens du voyagea i osiguravanje izgradnje mjesta za njihovo obitavanje. Dominique Raimbourg, koji je taj zakon predložio, htio je jednostavno pokazati da su pripadnici gens du voyagea stanovnici s jednakim pravima i ponešto drugačijim stilom života. Uskoro bi njihov položaj u kojem su diskriminirani napokon mogao biti okončan, ali ni to nije sigurno. Članovi francuskog parlamenta ne žele dati više prava “određenim skupinama ljudi koje se opasno ponašaju”, kako izjavljuju.

U međuvremenu Alexandre i njegova cirkuska trupa ostaju u Parizu i pokušavaju se držati dalje od očiju javnosti. Karavane su obojene u zelenu boju. Njegova supruga Délia učvrstila je prozor iznad svog kreveta kako je ne bi pogodili tijekom noći. Alexandre Romanès odlučio je nositi se s tom situacijom citirajući filozofa Heraklita: “Psi laju na one koje ne poznaju.”5 Podsjeća ljude na to da riječ “sutra” ne postoji u romskom jeziku. Što god se dogodi, on će snivati jednostavne snove, putovat će i na napade odgovarati umjetnošću i kulturom.

4 Izvješće francuskoga pučkog pravobranitelja o položaju pripadnika gens du voyagea, prosinac 2012.

5 Libération “U buržoaskom Parizu, cirkus Romanes žrtva je rasističkih napada”, 16. listopada 2015.

✦

29

KULTURA

NEOBIČAN ROMSKI BEND: AKO STE SE (IKAD) PITALI KAKO ZAJEDNO ZVUČE MARLEY I ŠABAN BAJRAMOVIĆ, OTKRIVAMO VAM ODGOVOR:

GIPSY GROOVE! Okosnicu banda čine “revolutionary tekstovi” koji se odnose na ljudska prava, naročito ona Roma. Većina njihovih tekstova opisuje romsku tradiciju, ali bitna je razlika u tome što je band drukčije tumači.

Autorica: Jelena Jularić – studentica novinarstva

K

ako zvuči neobičan spoj funka, ska, reggaea i jazza u kombinaciji s tradicionalnom romskom glazbom otkrio nam je simpatični svirač bubnjeva Mirsad Dalipi u pivnici Craft Room na Opatovini, u Zagrebu, gdje je odnedavno i zaposlen na mjestu menadžera događanja. Dečki koji su oformili Gipsy Groove band redom su: pjevač Bajram Kinolli a.k.a. Kafu, Igor Ivanov (klarinet), Faruk Banjska (gitara), Mirsad Dalipi (bubnjevi), Ivan Ivanov (saksofon) i Enver Muhamedi (gitara). Članovi potječu iz Makedonije i s Kosova, a band je nastao iz prvotnog banda Ice Scream 2010. godine.

Kako dečki žive odvojeno, na povećoj udaljenosti, u mogućnosti su se samo povremeno viđati i zajedno svirati pred (odabranom) publikom.

Zapažena im je i pjesma You´re a Gipsy. Pjesma socijalno osvještava jer priča o poprilično zatvorenom univerzumu mogućnosti u zapošljavanju među romskom populacijom te ograničenosti Roma na pojedine slabije plaćene i teže poslove.

30

Muzički put bubnjara Mirsada počeo je prije 15 godina s alternativnim, pretežito rock-pjesmama. S prijateljem Kafuom našao je odličan kompromis pomiješavši, kako kaže, Boba Marleyja i Šabana Bajramovića! Okosnicu banda čine „revolutionary tekstovi” koji se odnose na ljudska prava, naročito ona Roma. Većina njihovih tekstova opisuje romsku tradiciju, ali bitna je razlika u tome što je band drukčije tumači, priča Dalipi. Najčudnija je činjenica to što publiku na nastupima u najmanjem broju čine Romi. Uzrok tomu najvjerojatnije je, priznaje svirač, pokušaj da educiraju te otvorenost prema svakome. Zanimljivo je da je Mirsad prijatelj s jazz-glazbenikom Matijom Dedićem s kojim je imao čast svirati. Ipak, imao je i neugodno iskustvo u početcima nastupanja širom Europe: jedan zaštitar nije mu dopustio ulazak u klub zato što je Rom, pretpostavivši da nije moguće da je on

umjetnik koji je zvijezda večeri. Grupa nastupa većinom po europskim zemljama i dosad su gostovali u Rumunjskoj, Slovačkoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Srbiji, Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Turskoj.

Uglavnom se radi o festivalima za koje se dečki zajedno dogovore i odluče svirati pa odu na dužu turneju.

Inspiraciju za pjesme pronalaze u romskim osobnim pričama, a primjer jedne takve jest pjesma Balkan Mania, s istoimenoga drugog albuma banda.

Ona govori o romskoj djevojci s Kosova, točnije o tome kako ona živi u skladu s tamošnjom strogom tradicijom te kako bi je njezin brat – pjevač želio vidjeti na drukčiji i slobodniji način. Mirsad tvrdi da se brojne djevojke povežu s tom pjesmom i da publiku banda na festivalima čini čak 80 % djevojaka. Zapažena im je i pjesma You´re a Gipsy. Pjesma socijalno osvještava jer priča o poprilično zatvorenom univerzumu mogućnosti u zapošljavanju među romskom populacijom te ograničenosti Roma na pojedine slabije plaćene i teže poslove.

Nakon kratke stanke, dečki su svirali za doček Nove 2015. godine u Prištini, gdje su daleko poznatiji u usporedbi s Hrvatskom. No, obećan im je nastup i u Zagrebu, ali još čekaju potvrdu datuma!

Ako ste željni plesnog, a uz to osjećajnog ritma, svakako poslušajte kako zvuče!

Svirku Mirsada Dalipija možete poslušati u zagrebačkim jazz-barovima poput Melina, Vinyla te Bacchusa i alternativnim klubovima kao što su Močvara te Vintage.

Gipsy Groove izdao je dosad dva albuma

(Foto/Dario Gilja)

koja su financirana preko fondova EUa, a naziv projekta je “Culture for all”.

Prvijenac se zove Gipsy Groove, gdje su uglavnom obrade starih romskih pjesama, a drugi je Balkan Mania na kojem se nalazi njihovih pet autorskih pjesama.

Inače, naš sugovornik kaže da uspijeva preživjeti od glazbe u Hrvatskoj, ali da potrebno mnogo različitih projekata kako bi se u tome uspjelo. Za kraj, poruka banda jest da budemo otvoreni, pogotovo Romi, jedni prema drugima i u smislu znanja, kao i informacija koje nam pružaju internet i seminari te da svojim radom i energijom pridonesemo zajednici✦ u kojoj živimo.

REAKCIJE

PAPA I ROMI Predsjednik Europskog foruma Roma i putnika pozdravlja Papine osude ksenofobije i diskriminacije prema Romima, ali i upozorava da neke Papine poruke idu na ruku onima koji bi u prvom redu za teške probleme s kojima se suočavaju Romi optužili i okrivili njih same, a zanemarili odgovornost društvene sredine i vlasti.

REAKCIJE: PISMO PREDSJEDNIKA Europskog Foruma Roma i putnika (ERTF) PAPI (Foto/HINA)

SVI BISMO UBUDUĆE TREBALI IZBJEGAVATI NAMETANJE SUŽENE PREDODŽBE O ROMIMA I SINTIMA

U

pismu upućenom 5. studenoga 2015. i naslovljenom na Njegovu Svetost (Papu), predsjednik Europskog foruma Roma i putnika (ERTF) Gheorghe Raducanu podržao je Papinu nedavnu inicijativu koja potiče borbu protiv diskriminacije i rasizma usmjerenog protiv Roma, Sinta i putnika, ali je izrazio i žaljenje što će neke od Papinih dobronamjernih opaski vjerojatno imati negativan učinak na većinu stanovništva.

“Tražiti od publike da budu dobri kršćani i ‘izbjegavaju sve što nije vrijedno tog imena: laži, prijevare, obmane i svađe’, odličan je savjet upućen svim kršćanima, ali, u kontekstu publike koju čine i Romi i Sinti, taj se savjet čini upućen isključivo kršćanima. Među Romima i Sintima bez sumnje ima pojedinaca koji se ne zaslužuju zvati kršćanima, ali ne više nego što ih ima u drugim zajednicama”, napisao je predsjednik ERTF-a u svojem pismu.

Jednako nezgodan bio je Papin savjet Romima o školovanju: “Vaša djeca imaju pravo ići u školu, nemojte ih u tome sprečavati.” Takva izjava zanemaruje poteškoće s kojima se roditelji Romi suočavaju u školovanju svoje djece: odvojene škole, odvojeni razredi, odbijanje zahtjeva za upis djece Roma u škole, zlostavljanje djece Roma u razredu, nepostojanje

prijevoza od naselja do škole, nedostatak novca za školski pribor i materijale ili ručak u školi. To su samo neki od problema, a ta Papina izjava prebacuje krivnju na roditelje.

Tako Papa nesvjesno potiče daljnju marginalizaciju i diskriminaciju Roma jer će mnogi ovu Papinu izjavu koristiti da bi opravdali svoj rasizam. Žao nam je što se ovaj savjet može interpretirati kao prebacivanje krivnje s vlasti koja je odgovorna za takvo stanje stvari na žrtve marginalizacije.

Jednako tako, kad Papa zamoli Rome i Sinte da “ne daju medijima i javnosti razlog da o njima govore u negativnom kontekstu”, to zvuči kao da mediji i javnost imaju legitiman razlog za govorenje negativnih stvari o Romima i Sintima.

Papa je propustio prigodu da prizna njihov doprinos dobrome kršćanskom životu u njihovim zajednicama. Mogao je naglasiti povijesne doprinose Roma kršćanstvu i podsjetiti ih da postoje i romski svetci. Mogao se ispričati za progon Roma od srednjeg vijeka. Kad bi mediji prenijeli takvu poruku, ona bi proširila dobru atmosferu među Romima i neromima i taj bi događaj bio jako uspješan.

Umjesto toga, dobili su osude i to je ono što su mediji prenijeli. Trebao je osuditi članove svoje univerzalne crkve

koji aktivno sprečavaju djecu Rome da idu u školu. Mogao je privući pozornost na one koji aktivno odvajaju djecu Rome od njihovih roditelja. Nažalost, nismo čuli nadahnjujuće poruke nade ili kritiku odnosa prema siromaštvu, bez obzira na nacionalno podrijetlo siromašnih. Također nismo čuli osudu anticiganizma koji se nalazi u srži svih tih problema.

Umjesto da ih izdvaja, Papa je trebao pozvati na solidarnost među kršćanima, onima romskog i onima neromskog podrijetla.

U potpunosti podržavamo napore Katoličke Crkve u cilju integracije Roma i podržavamo proširenje naše suradnje kako bismo izgradili miroljubiva i pluralistička društva u kojima se Rome i Sinte poštuje i tretira kao punopravne članove društva. Međutim, cijenili bismo kad bi službene izjave i inicijative bile bolje informirane o svim problemima kojih se tiču. Čini se da Katolička Crkva nije svjesna heterogenosti romskog svijeta, činjenice da većina zajednica riječ “Ciganin” smatra pogrdnom riječi i da velika većina Roma, Sinta i sličnih skupina živi sjedilačkim načinom života. * Tekst je preuzet s portala Europskog foruma Roma i putnika – European Roma and Travellers Forum (ERTF): www.ertf.org

✦

PAPA OSUDIO KSENOFOBIJU I DISKRIMINACIJU ROMA

P

Braneći njihovo pravo da zadrže svoju kulturu, Papa je rekao da je “došlo vrijeme za iskorjenjivanje stoljećima starih predrasuda, unaprijed stvorenih mišljenja i uzajamnog nepovjerenja koji su često uzrok diskriminacije, rasizma i ksenofobije”.

No također je istaknuo da Romi moraju napraviti svoj dio izbjegavanjem laži, prijevara i sukoba.

Spomenuo je i krijumčerenje droge i ljudi te zlostavljanje romske djece, od koje mnoga prose na ulicama velikih europskih gradova. Po njegovim riječima, država mora jamčiti obrazovanje, ali je “dužnost odraslih da se pobrinu da djeca idu u školu”. (Hina)

▲

apa Franjo osudio je ksenofobiju i diskriminaciju europskih Roma, ali je rekao da i oni moraju napraviti svoj dio, i to poštovanjem zakona i slanjem djece u školu.

Papa je to rekao na audijenciji koja je 26. listopada 2015. održana za nekoliko tisuća Roma, Sinta i pripadnika drugih nomadskih naroda koju je obilježio ples flamenco i tradicionalni zvuci violine i španjolske gitare.

Sveti Otac, koji je posjetio nekoliko nomadskih kampova u predgrađu Rima otkako je ustoličen 2013., osudio je nesigurne uvjete u kojima mnogi od njih žive.

“Više ne želimo vidjeti obiteljske tragedije u kojima djeca umiru od hladnoće ili u požarima”, kazao je.

31

POVIJEST ROMA

Feljton “Iz zaboravljene povijesti Roma u Hrvatskoj” (I. dio)

NASELJAVANJE ROMA BILO JE U POČETKU DOBRO PRIMLJENO Dio Roma naseljava se u drugoj polovini XIV. stoljeća i na hrvatska područja. Tako je poznato da su u Dubrovniku živjeli i radili kao vojnici, kućna posluga, glazbenici, općinski činovnici, obrtnici (većinom kao kovači i gostioničari) i trgovci, a u Zagrebu kao trgovci, mesari i krznari. Ovi primjeri ukazuju kako su Romi bili dobro prihvaćeni na hrvatskim područjima, no to se promijenilo.

Autor: dr.sc. Danijel Vojak – znanstveni suradnik na Insittutu Ivo Pilar, Zagreb

O

32

povijesti Roma malo se zna i danas, više od šest stoljeća nakon njihova naseljavanja na hrvatskim područjima. Cilj ovog feljtona u četiri dijela jest ukratko istaknuti neke od značajnijih aspekata iz povijesti Roma u Hrvatskoj, ali nikako nije autorova namjera prikazati cjelokupnu njihovu povijest jer ona zasigurno zahtijeva mnogo više prostora.

Danas se većina znanstvenika koji proučavaju povijest slažu da su se Romi na europska područja naseljavali u više migracijskih valova, a ne odjednom i samo iz istog područja. Proučavanje romskog leksika pokazalo je kako su sjeverozapadni dijelovi današnje Indije pradomovina Roma, iz koje su se oni iseljavali zbog ratova i s njima povezanim nedaćama poput gladi, bolesti i sl. Neki bi mogli povezati razloge današnjih migracija stanovništva s Bliskog istoka u europske zemlje s onima zbog kojih su se Romi iseljavali iz njihove pradomovine. Prve romske skupine došle su vjerojatno već u IX. stoljeću na europsko područje, kada se spominje jedna grupa Atsinganoi (grč. nedodirljivi), koja je zbog svoga nomadskog načina života i zanimanja poput proricanja sudbine i bavljenja raznim područjima magije, povezivana s Romima. Raznim izvedenicama iz imena ove društvene skupine, koju neki smatraju sektom, nastala su imena za Rome: Tsiganes u Francuskoj, Zigeuner u Njemačkoj, Zingari u Italiji, Cigányok u Mađarskoj, Cigani u zemljama bivše Jugoslavije. No tek u XIV. stoljeću povijesni izvori spominju njihovo masovno migriranje s jugoistočnih područja prema zapadnoeuropskim zemljama. Stanovnici mnogih zemalja u početku su se većinom dobro odnosili prema Romima, koji su imali zaštitu kraljeva i papa prigodom prolaska određenim zemljama. Romi su se predstavljali vlastima i drugima kao oni koje su Osmanlije (“Turci”) protjerali iz njihovih domova, ili su se predstavljali kao islamski preobraćenici na kršćanstvo

zbog čega vrše pokoru u obliku stalnog seljenja (lutanja) i slično.

Dio Roma naseljava se u drugoj polovini XIV. stoljeća i na hrvatska područja.

Tako je poznato kako su u Dubrovniku živjeli i radili kao vojnici, kućna posluga, glazbenici, općinski činovnici, obrtnici (većinom kao kovači i gostioničari) i trgovci, a u Zagrebu kao trgovci, mesari i krznari. Ovi primjeri ukazuju kako su Romi bili dobro prihvaćeni na hrvatskim područjima, no to se promijenilo. Osim toga, prisutnost Roma na hrvatskim područjima bila je povezana i s osmanlijskim vojnim pohodima. Romi su se na nekim područjima nametnuli kao vrsni obrtnici.

Tako su ih franjevci trećoredci – glagoljaši u samostanu sv. Jeronima u Martinšćici na otoku Cresu od kraja XVI. st. često koristili za obavljanje brojnih kovačkih usluga, poput izrade vijaka ili popravka bačava. Romi se spominju kao vrsni poznavatelji narodne medicine, a time su se bavili i na hrvatskim područjima. O tome svjedoči zapis jednog od najpoznatijih liječnika u povijesti, Paracelsusa, koji je zapisao kako je za vrijeme svojih putovanja kroz hrvatska područja u prvoj polovini XVI. st. vidio kako je neki Rom liječio bolesnika sokom iz neke biljke.

PROMJENA ODNOSA Iako su Romi bili u početku dobro primljeni, u nekim europskim zemljama već se u XV. stoljeću počeo mijenjati odnos prema njima. Tako su neke vlasti u Njemačkoj započele donositi odredbe o protjerivanju Roma i zabrani dolaska

Hrvatske su vlasti, ponajviše Hrvatski sabor, slijedeći primjer drugih, od kraja XVI. stoljeća započele donositi niz mjera kojima se određuje protjerivanje dijela Roma s određenog prostora, a ostali moraju početi plaćati porez i poštovati zakone. Jedna od kazni za neposluh Roma bila je vješanje i prisilni rad u korist nekog vlastelina.

na njihovo područje. Optuživale su Rome zbog njihova nekršćanskog i nemoralnog ponašanja, posebice zbog njihova navodnog vračanja i čarobnjaštva, otimanja kršćanske djece i špijuniranja u korist Osmanlija. Ovakva promjena odnosa prema Romima ne treba začuditi jer su vlasti i stanovništvo u tim zemljama bili pod pritiskom čestih (vjerskih) ratova i (seljačkih) buna, epidemija i sl. Hrvatske su vlasti, ponajviše Hrvatski sabor, slijedeći primjer drugih, od kraja XVI. stoljeća započele donositi niz mjera kojima se određuje protjerivanje dijela Roma s određenog prostora, a ostali moraju početi plaćati porez i poštovati zakone. Jedna od kazni za neposluh Roma bila je vješanje i prisilni rad u korist nekog vlastelina. Upravo su se hrvatski vlastelini poput Zrinskih često “susretali” s Romima. Tako se spominje slučaj dvojice Roma glazbenika koje je kao osmanlijske vojnike zarobio Juraj IV. Zrinski krajem XVI. stoljeća te ih je koristio kao zabavljače u svom dvorcu. No, Romi kod Zrinskih nisu bili samo zabavljači, već i njihovi vojnici. Tako je pedesetak godina poslije umalo stradao Nikola Zrinski, hrvatski ban, od jednog Roma koji je pripadao mađarskoj konjici (husar), koji ga je iznenada napao mačem i razderao mu dio odjeće. No, brzom reakcijom jednog od prisutnih slugu atentator je ustrijeljen.

Razlog atentata bila je ljutnja toga husara jer je njemu i njegovim drugovima bilo zabranjeno boriti se protiv Osmanlija. Ne treba smetnuti s uma kako su tada Romi bili dio ne samo osmanlijske vojske, već i habsburških vojnih jedinica. Navedeni isječci iz povijesti Roma ukazuju na njihovu prisutnost na hrvatskim područjima što će posebno biti istaknuto nakon povlačenja Osmanlija sa slavonskih, srijemskih i baranjskih područja od kraja XVII. stoljeća. No, veća prisutnost Roma na određenim hrvatskim područjima poticala (prisilila) je habsburške vlasti da im “posvete veću pozornost” što su i učinile u XVIII. stoljeću. ✦

POVIJEST ROMA

Iz povijesti nasilja nad Romima u Hrvatskoj ili slučaj pokušaja linča zagrebačkih Roma u proljeće 1940.

NASILJE PRAĆENO MEDIJSKOM HISTERIJOM I DRUŠTVENIM LICEMJERJEM Slučaj lažne otmice djevojčice Zdenke praćen medijskom histerijom pokazao je kako je malo potrebno da bi se potaknulo nasilje neroma prema Romima, ponajviše zbog ukorijenjenih predrasuda i stereotipa prema njima. Upravo zbog takvog u javnosti prisutnog anticiganističkog sentimenta nije bilo prepreka ustaškim vlastima u njihovu pokušaju istrebljenja romskog stanovništva za vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Autor: Danijel Vojak

D

uboko ukorijenjene predrasude prema Romima i danas su prisutne u hrvatskom društvu. Na to upozoravaju i aktivno se protiv toga bore romske i neromske organizacije civilnog društva, a i tijela državne uprave.

Predrasude prema Romima temelje se na negativnoj percepciji Roma kao kriminalaca, varalica, lijenih i besposlenih osoba. Štoviše, ovakva negativna percepcija bila je jednim od “okidača” izdavanja niza anticiganističkih mjera, a koje su brojne europske zemlje donosile ubrzo po naseljavanju Roma na njihova područja u kasnome srednjem vijeku. Represivne mjere koje su donosile mnoge europske vlasti prema Romima ponajprije su se isticale brojnim primjerima okrutnog nasilja nad njima. Tako su Romi u nekim zemljama, poput Nizozemske, bili svrstavani u kategoriju “vogel – frei” (“slobodni kao ptice”) što je značilo da ih svaki državljanin može ozlijediti i ubiti, neovisno o tome jesu li počinili neki zločin. Osim toga, u nekim su europskim zemljama tada bile organizirane “Heidenjachten” (hajke) na “divlje Cigane”. Nasilje nad Romima ima dugu povijest, a pritom se ono događalo i u Hrvatskoj.

Osmogodišnja djevojčica Zdenka Pavlin zajedno je s ocem 11. svibnja 1940. otišla u redarstvenu postaju na Trešnjevku, gdje je prijavila kako ju je skupina Roma otela pred školom i zatim odvela u njihove šatore na Jarunu. Djevojčica Zdenka ispričala je kako su je Romi mučili, bičevali i tukli, a slučajno ju je oslobodio

neki prolaznik čuvši njezino zapomaganje. Redarstvenici su nakon prijave uhitili jedanaestoro Roma s područja Jaruna i odveli ih u trešnjevačku postaju. Priča o “strašnoj otmici Cigana” objavljena je u novinama koje su je prenijele uz bombastične naslovnice poput “Traži se oslobodilac koji je spasio dijete iz ciganskih ruku” i sl. Slijedilo je okupljanje nekoliko stotinu Trešnjevčana ispred tamošnje redarstvene postaje koji su htjeli “linčovati” pritvorene Rome.

Užarenu situaciju dodatno su pojačavali novinari, intervjuirajući djevojčicu Zdenku, koja ih je odvela na mjesto zločina, tj. u romsko naselje na Jarunu.

Tamošnji Romi bezuspješno su se nastojali braniti od optužaba, no okupljeni Trešnjevčani izjavljivali su novinarima kako bi trebalo sve te Rome izbaciti jer “lažu i često kradu”.

Novinar je bio poprilično siguran u djevojčičin iskaz i zaključio je kako vlasti

Novinarski komentar na cijeli ovaj slučaj bio je krajnje licemjeran.

Naime, oni su rekli kako Romima ovaj slučaj nije štetio jer ih se upozorilo na pridržavanje zakona, a i tako “cigi nitko ne vjeruje”. Drugi novinari čak su istaknuli kako su se pritvoreni i pretučeni Romi okoristili ovim slučajem jer su se “riješili gamadi, očistili se i okupali”.

Rezime cijele situacije bio je da se nitko Romima nije ispričao, a kamoli ponudio neku vrstu odštete.

trebaju protjerati sve Rome s ovog područja ako se potvrdi da su Romi oteli djevojčicu. Tu dolazi do iznenađujućeg obrata u cijeloj priči o otmici djevojčice.

Djevojčičine učiteljice bile su sumnjičave oko njezine verzije događaja te su je potanko ispitivale. U početku se djevojčica držala svog iskaza o tome da su je oteli Romi, da bi ga zatim promijenila navodeći kako ju je oteo i (seksualno) zlostavljao jedan “gospodin”. I taj je iskaz bio lažan jer se nakraju ispostavilo kako se djevojčica do kasno navečer igrala s drugim djevojčicama te u strahu od roditeljske kazne rekla da su je oteli i zlostavljali Romi. Djevojčica Zdenka zatim je rekla kako je optužila upravo Rome jer ju je majka uvijek plašila kako će je oteti Romi ako ne bude poslušna. Nakon toga Romi su pušteni. Novinarski komentar na cijeli ovaj slučaj bio je krajnje licemjeran. Naime, oni su rekli kako Romima ovaj slučaj nije štetio jer ih se upozorilo na pridržavanje zakona, a i tako “cigi nitko ne vjeruje”.

Drugi novinari čak su istaknuli kako su se pritvoreni i pretučeni Romi okoristili ovim slučajem jer su se “riješili gamadi, očistili se i okupali”. Rezime cijele situacije bio je da se nitko Romima nije ispričao, a kamoli ponudio neku vrstu odštete.

Ovaj slučaj pokazao je kako je malo potrebno da bi se potaknulo nasilje neroma prema Romima, ponajviše zbog ukorijenjenih predrasuda i stereotipa prema njima. Upravo zbog takva u javnosti prisutnog anticiganističkog sentimenta nije bilo prepreka ustaškim vlastima u njihovu pokušaju istrebljenja romskog stanovništva za vrijeme Drugoga svjetskog rata. ✦

33

POVIJEST ROMA

Priznanje genocida nad Romima počinjenog za vrijeme Drugoga svjetskog rata

PORAJMOS – ZABORAVLJENI HOLOKAUST U novom, osmom sazivu Europskog parlamenta pitanje službenog priznanja genocida nad Romima ponovno je pokrenuto, a ovaj je put rezultiralo uspjehom – u travnju 2015. godine Europski je parlament usvojio Rezoluciju o anticiganizmu u Europi i priznanju na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugome svjetskom ratu. Zagovaranje službenog priznanja genocida nad Romima važno je kako bi se ispravila povijesna nepravda prema Romima, ali i uključilo pitanje stradanja Roma u Drugome svjetskom ratu u nastavne programe, udžbenike i priručnike, javne rasprave te muzejske postave.

Autorica: Bibijana Papo Magistra povijesti i sociologije

Z

34

aboravljeni holokaust – često se tako naziva genocid koje su nad Romima za vrijeme Drugoga svjetskog rata počinile nacistička Njemačka i zemlje saveznice. Dio je to prošlosti koji je dugo bio zanemaren, neistražen, nalazeći se na dnu arhivskih kutija… Desetljećima se čekalo službeno priznanje genocida nad Romima, a dugo čekanje rezultat je diskriminacije s kojom se Romi suočavaju i također činjenice da Romi nemaju matičnu državu koja bi predvodila borbu za priznanje. Organizacije civilnog društva koje se bore za prava Roma odigrale su veliku ulogu u ovim procesima.

U Zapadnoj Njemačkoj službeno priznanje postignuto je 1982. godine kada je kancelar Helmut Schmidt izjavio da su Romi i Sinti bili progonjeni na rasnoj osnovi te da su bili žrtve genocida. Godine 2005. objavljena je Politička izjava mađarskog parlamenta kojom se priznaje stradanje mađarskih Roma tijekom Drugoga svjetskog rata. Nakon toga, 2011. godine, poljski Sejm (donji dom parlamenta) donio je rezoluciju kojom je potvrdio da se 2. kolovoza obilježava Dan sjećanja na genocid nad Romima te je Poljska tako postala prvom zemljom u kojoj je službeno ustanovljeno obilježavanje genocida nad Romima 2. kolovoza.

Tada je izrečena nada za skorim donošenjem ovakve rezolucije i na razini Europske unije. Važan iskorak u tom smjeru bila je inicijativa europarlamentarke Lívije Járóke iz Mađarske, prve Romkinje na toj funkciji, da Europski parlament 2012. godine objavi Pisanu izjavu o proglašenju 2. kolovoza kao Europskog dana sjećanja na žrtve Porajmosa (genocida nad Romima). Europski parlament raspravljao je o mogućnosti objave takvog dokumenta kojim bi se, između ostalog, 2. kolovoza potvrdio kao dan sjećanja na Porajmos (odabran je 2. kolovoza jer je tog datuma 1944. godine likvidiran logor za Rome u Auschwitzu i u jednoj noći ubijeno 2897 Roma), no inicijativa u tom trenutku, nažalost, nije dobila potporu većine u Europskom parlamentu. Járóka je izjavila: Sjećanje na Holokaust Roma, rašireno po zemljama diljem Europe, pomoglo bi promociji razumijevanja stradanja Roma

tijekom prošlog stoljeća i očuvanju sjećanja na žrtve. U isto vrijeme, uspostavljanje dana sjećanja pridonijelo bi jačanju solidarnosti među ljudima i stoga bi pomoglo uključivanju Roma. Ono bi također potvrdilo jedinstvo našega kontinenta i slobodnih i ravnopravnih građana Europe.

U novom, osmom sazivu Europskog parlamenta pitanje službenog priznanja genocida nad Romima ponovno je pokrenuto, a ovaj je put rezultiralo uspjehom – u travnju 2015. godine Europski parlament usvojio je Rezoluciju o anticiganizmu u Europi i priznanju na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugome svjetskom ratu. U Rezoluciji je istaknuta i potreba borbe protiv anticiganizma na svim razinama i svim sredstvima. Naime, moramo biti svjesni rastućeg anticiganizma u današnje vrijeme koji se manifestira kroz govor mržnje i napade na Rome, a raširen je na internetu i u mainstream političkoj retorici, u raznim europskim zemljama, uključujući Hrvatsku. Civilno društvo godinama je bilo aktivno u nastojanjima da institucije EU-a usvoje službene dokumente kojima se priznaje genocid nad Romima i potiču aktivnosti komemoriranja, istraživanja i sl. TernYpe (Međunarodna mreža mladih Roma) pokrenuo je kampanju javnog zagovaranja i lobiranja u EU-u kako bi se usvojila rezolucija Europskog parlamenta u travnju 2015. godine, a aktivnosti za Hrvatsku je koordiniralo Romsko nacionalno vijeće.

Pitanje priznanja genocida nad Romima u Hrvatskoj predugo je bilo zanemarivano, posebice s obzirom na činjenicu da je postojanje Koncentracijskog logora Jasenovac, u kojem je ubijen vrlo velik broj ljudi, dio naše prošlosti. Na dosad imenom i prezimenom utvrđenom popisu žrtava jasenovačkog logora nalazi se 16 173 Roma, od toga 5608 djece, 4877 žena i 5688 muškaraca. No taj broj nije konačan jer u njega nisu uvršteni ubijeni Romi čija imena nisu utvrđena.

Točan broj ubijenih Roma u jasenovačkom logoru nikada nećemo saznati. Koncentracijski logor Jasenovac nije bio jedino mjesto stradanja Roma u NDH, a potrebna su istraživanja kako bi se, između ostalog, utvrdila sva mjesta stradanja Roma u NDH. Ono što je desetljećima i godinama također izostavljeno jest odgovarajuće uključenje pitanja

stradanja Roma u Drugome svjetskom ratu u nastavne programe, udžbenike i priručnike, javne rasprave te muzejske postave.

U Hrvatskoj je obilježavanje 2. kolovoza kao Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve Porajmosa započelo Romsko nacionalno vijeće, koje je 2. kolovoza 2012. godine u suradnji s Centrom za provedbu integracije Roma u EU, organiziralo prvu komemoraciju na romskom groblju u Uštici kraj Jasenovca. Izgradnja kulture sjećanja utvrđivanjem prakse obilježavanja mjesta stradanja u Hrvatskoj nastavljena je donošenjem Jasenovačke deklaracije 2013. godine na konferenciji o stradanju Roma organiziranoj u sklopu Predsjedanja Republike Hrvatske Desetljećem za uključivanje Roma. Deklaracija je postala platforma za djelovanje Romskoga nacionalnog vijeća, drugih romskih i proromskih organizacija u Hrvatskoj. Sve je ovo potaknulo i javne rasprave te porast medijskog izvještavanja o genocidu nad Romima. K tome, na početnu inicijativu Romskoga nacionalnog vijeća od 19. rujna 2014., Hrvatski sabor donio je u prosincu 2014. Odluku o proglašenju Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve porajmosa / holokausta koji se obilježava 2. kolovoza. Ovo je službeno priznanje stvorilo pretpostavku da se otvori pitanje odštete obitelji žrtava zločina počinjenih za vrijeme Drugoga svjetskog rata na području NDH. Zagovaranje službenog priznanja genocida nad Romima važno je kako bi se ispravila povijesna nepravda prema Romima koji su kao narod bili kolektivna žrtva genocida koji je nad njima izvršen. No, anticiganizam te pokušaji poricanja genocida nad Romima i dalje su prisutni. Nedavno je u Berlinu oskvrnjen spomenik ubijenim Romima i Sintima, žrtvama nacizma. Neonacisti su napisali vergasen (ugušite ih plinom).

Podsjetnik je to da je posebice važno uključiti moralnu dimenziju kada govorimo o potrebi zagovaranja službenog priznanja genocida nad Romima. Važno je mlade uključiti u programe poučavanja o holokaustu, odgovarati na pokušaje poricanja genocida, odgajati društvo za toleranciju i nediskriminaciju te postići suradnju javnog i civilnog sektora u zagovaranju priznanja genocida nad Romima. ✦

Poštovani čitatelji, pred vama je prvi broj časopisa ROMI.HR. Dio je to istoimenog medijskog projekta Romskog nacionalnog vijeća (RNV) iz Zagreba koji uz časopis čini i informativni portal koji možete pronaći na adresi www.romi.hr.

Jasenovac, Hrvatska, spomenik na romskom groblju u Uštici

Kao organizacija civilnog društva koja okuplja romske i proromske organizacije i pojedince RNV je pokrenuo ovaj projekt zbog potrebe da se prevladaju izraziti nedostaci medijskog praćenja položaja Roma. Naši tekstovi namijenjeni su i Romima i široj javnosti. Želimo pružiti raznovrsne informacije od toga kako da pripadnici romske zajednice ostvare neka od svojih prava u područjima od obrazovanja, zapošljavanja i stanovanja do socijalne i zdravstvene skrbi i statusnih pitanja. Važno nam je da pišemo i o glazbi, filmu, književnosti, povijesti i drugim elementima identiteta i kulture Roma.

Položaj i budućnost Roma u velikoj mjeri ovisi o stavu koji prema Romima imaju susjedi, sugrađani, lokalne i regionalne vlasti, državne institucije i stoga je ovaj medijski projekt usmjeren i prema njima s ciljem da im pruži cjelovitiju sliku o Romima.

Auschwitz-Birkenau, Poljska, spomenik romskim žrtvama

Izvještavat ćemo iz romskih naselja, progovarati o problemima, ali i primjerima dobre prakse, o europskoj perspektivi i o životu Roma u drugim državama. Oslonit ćemo se na široku mrežu aktivista RNV-a u zemlji i inozemstvu kao i sve druge koji s nama žele surađivati.

Pratit ćemo i djelovanje lokalne samouprave i državnih institucija ali i izabranih predstavničkih tijela od lokalne do nacionalne razine i progovarati o tome u kojoj mjeri ispunjavaju svoje dužnosti.

Kritičkim analizama društvenog odnosa prema Romima, ali i stanju unutar romske zajednice želimo djelovati na pozitivne promjene i stvaranje društvenih odnosa u kojima će pripadnost romskom narodu biti pitanje identiteta.

Mauthausen, Austrija, spomenik romskim žrtvama

Berlin, Njemačka, spomenik romskim žrtvama

Nadamo se da vam se svidio prvi broj našeg časopisa. Otvoreni smo za suradnju, ali i za primjedbe i prijedloge. Napišite nam što vas se svidjelo i što vam se nije svidjelo, o čemu biste željeli čitati.

Javite nam se na redakcija@romi.hr

35

36