RYL, 42

Page 1

E - M A G A Z I N E

ISSN 2406-2030

RYL REFRESH YOUR LIFE BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.

FOTO: FRANJO MATKOVIĆ

IZAZOVI ŽIVOT




4

UVODNIK PHOTO: ALEXANDER RONCSEK BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


5

IZAZOVI ŽIVOT Izazvala sam mak na njivi, i taj suncokret, i pšenicu, i ječam. I izazvala sam njive, šume, livade, pustinje, izazvala ih da me inspirišu kroz objektiv fotoaparata. Kako su samo moćne te kulture u svojoj prirodi i lepoti postojanja. Nakon toga, opijena odlazim kući, upijajući njihovu energiju i dalje ovekovečenu na slikama. I tako izazivam ljude, građevine, prirodu, gradove, reke i konstatujem da smo stalno u međusobnoj razmeni energija primanja i davanja samo kroz jedan škljoc. Izazivam fotografijom.

Odlazim u knjižare, one velike divne u Firenci, Beogradu, Frankfurtu, Subotici, Bariju, Atini, i gubim se među knjigama, enciklopedijima, monografijama, leksikonima. Gubim se među poznatim i nepoznatim piscima i sve ih volim. Volim taj miris knjige, kako mi leži u ruci, kako su joj samo dobre i inspirativne te korice, kako mi je samo laka ili teška za držanje. Odlazim na kasu, kupujem je i nosim sa sobom. Donosim je u svoj krevet i tonem u čitanje. I tako izazovem knjigom.

Onda uzmem papir u ruke, ili otvorim novu čistu stranicu u wordu, i krenem da izazivam rečima, sebe, tebe, njih. Krenem da pišem i bujica reči jednostavno nadolazi, jedne žele da preskoče druge, ali im ja ne dam. Jer mora da postoji neki redosled, uvod, razrada, zaključak. „Ništa ne biva pre nego što bi trebalo da bude“, kako kaže Andrić, tako je i sa rečima, kao i sa događajima, svaka ima svoje mesto, vreme i svoje zašto. Izazovem rečju.

Uzmem i pozovem Sunce, pratim ga, gledam ga, volim ga. Ja sam žena Sunca i drugačije i ne može biti. Kako je to biti žena Meseca, ne znam, ali Sunca je jako toplo. Pratim njegovo isijavanje i kretanje na Kritu, Santa Mariji di Leuka, krajnjoj tački na samom jugoistoku Italije, gde nema dalje. I gledam ga, gleda i ono mene i znam da me voli. Jer da me ne voli, ne bi toliko prijalo mom telu, ne bih ga toliko apsorbovala i volela. Za neke ljubavi nisu potrebne reči, nego je dovoljno uživanje u tišini. Ono meni snop Sunca, a ja njemu ljubav. Izazovem Suncem.

Kada mi samo neko spomene put, kao da je u mom srcu pritisnuo onaj KLIK, čarobnu šifru, i ja sam već spakovana za pohod. Više nije bitno gde, važno je da se krene, važno je kretanje u prostoru i smena dekoracije, vidika, ljudi, jezika, kultura, osmeha, aviona, voza, mini-busa, bicikle. Važan je taj put i adrenalin koji radi. Važni su predeli koji se smenjuju i situacije nepoznate u kojima se nalazimo. A onda sagledavam sebe i svoje reakcije. I upoznajem svoje unutrašnje biće. I tako izazovem kretanjem.

Izazovem i pogledom i snom i lepotom i snagom i osmehom i svim onim što nosim u sebi. Izazovem sebe i život, koji je upravo tema septembarskog izdanja RYL magazina. Kako autori sveta izazivaju život, samo okrenite stranicu i upadate u bezdan reči, slika i događaja. A nakon svega, mislite o svemu.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE

ANIMA MUNDI


6

RYL 042

RYL ÄŒITAJTE I NA PORTALU NOVINARNICA

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


7

IMPRESSUM E-MAGAZIN RYL

Olivera Pantović Vladimir Jeftić

ISSN 2406-2030

Nataša Lukić IZDAVAČ

Miodrag Tomić Sofija Radulović

Agencija Refresh, Subotica

Ljiljana Mladenović

DIREKTOR

LIČNOSTI

Boris Cupać

Franjo Matković

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA

Tatjana Popović

Miomira Medaković-Topalović (Anima Mundi)

Jelena Janković Patricia Cazorla & Nancy Saleme

LEKTORI

Dragana Janjić

Dijana Krtinić,

Milutin Obradović Arančia Ečevarija

Marta Vojnić Purčar (za tekstove na engleskom)

Nikola Živanović AUTOR KONCEPTA MAGAZINA

Aleksandra Anja Mijović

Anima Mundi

PHOTO

UREDNIŠTVO RYL MAGAZINA

Mia Medaković - Topalović Franjo Matković

Mia Miomira Medaković-Topalović, Milena

Jelena Janković

Nikitović, Aleksandra Cimpl, Goran Stojičić,

Biljana Đurić

Jasna Lovrić

Marina Bugarčić Pixabay.com

SARADNICI U OVOM BROJU Jelena Đokić Dragana Stojić Jasna Lovrić Ivana Lovrović Jović Mima Kovačević Milan Krajnc

KONTAKT www.ryl.rs, rylmagazine@gmail.com FACEBOOK Refresh your life INSTAGRAM RYL_MAGAZINE REDAKCIJA NE ODGOVARA ZA SADRŽAJ OGLASA

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


8

AUTORI U OVOM BROJU

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


9

FRANJO MATKOVIĆ

MILUTIN OBRADOVIĆ

DRAGANA JANJIĆ

TATJANA POPOVIĆ

OLIVERA PANTOVIĆ

IVAN ARANÐELOVIĆ

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


10

PHOTO STORY

IGRA FOTOGRAFIJE: MARINA BUGARČIĆ

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


11

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


12

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


13

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


14

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


15

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


16

PHOTO: PIXABAY.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


17

REFRESH

YOUR MIND

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


18

TO MOŽE SVAKA GLUPAČA

PIŠE: IVANA LOVRIĆ JOVIĆ FOTOGRAFIJA: ŽELJKO TUTNJEVIĆ

I

mali smo tada jedno dijete, a to fakat nikad nije 'jedno k'o nijedno'. Dva su čekala u redu za izići. Čuvala sam blizanačku trudnoću (kao i prvu, jednostruku) otkad sam doznala za nju, zbog mogućih komplikacija. Radila sam to štreberski kao i sve drugo – bila sam živi inkubator. Muž je sve učestalije počinjao temu koja je za mene već odavno bila bivša: to da, kad rodim, moram položiti vozački ispit, jer on ne želi preuzeti obavezu razvoziti čak troje djece sljedećih 12 godina. Ja sam ga razuvjeravala argumentom patološkoga straha koji sam pokušala riješiti psihoterapijom, ali nije upalilo, premda mi je terapija koristila na mnogim drugim područjima. Uzalud sam mu protuslovila uvijek istim: da će posla s troje djece biti jako mnogo, da nemamo pomoć obitelji, da ću ja imati dovoljno zadataka i bez vožnje. - Hoćeš li ti slagati benkice, dojiti, izdajati, miksati kašice, čistiti te kašice sa zidova, baviti se psihologijom ljubomornoga starijeg djeteta, održavati dobre odnose s tetama u vrtiću, roditeljima druge vrtićke djece, pedijatrom, kupovati odjeću svaka 3 mjeseca, pakirati preraslu odjeću i nalaziti prijateljice koje će je primiti i druge koje će nam dati onu svoje

dječice, hoćeš li se baviti zarastanjem šava na međici, pucanjem bradavica i živaca, masiranjem čvorova, mazanjem dojki, dječjih guza, gugutanjem i igrom na podu, na jedinoj razini gdje smo ravnopravni s djecom, hoćeš li usput, onako by the way, održavati domaćinstvo u kojemu ćemo cimeri biti nas petero, hej – 5 (vrtim ispruženu šaku, pet prstiju koji odolijevaju postati sladostrasna pljuska)... Kada se malci rode, moram obraniti magisterij, koji još uvijek pišem i trebam ga predati pred porod, jer kasnije, neko vrijeme neću znati ni pisati, ni čitati... Mislim da ćeš morati preuzeti svu vožnju već i zbog svega navedenoga i da me umijeće vožnje ionako ne bi udaljilo iz kuće, jer si ti za vožnju sposoban, a za ovo gore nabrojano, navodno – nisi!? Nije to išlo tako glatko kako se čita. U svakome je zarezu upadao silovitim komentarima, a svi su se slijevali u jedan: danas svaka glupača vozi, pa ćeš uspjeti i ti. Porod je bio preuranjen, rodila su se dva kukca koje je trebalo još skladištiti u inkubatorima, težili su koliko i kruh, nije se znalo što će biti, liječnici su rekli o, mi nismo vračevi, ne znamo hoće li bebe biti dobro, bilo je onako,

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


19 PHOTO: PIXABAY.COM

nije se znalo kako, pratit ćemo razvoj, odlazilo se u ustanovu za djecu s poteškoćama u razvoju, snažilo se, radovalo se svakom treptaju, svakom smješku, nije se popuštalo u nadi, u vjeri u bolje preksutra, u famoznoj pozitivi, nosilo se stameno i s depresijom starije kćeri, koja je doma dobila dva čudna lika, sasvim različita od braće iz slikovnica. U toj zahtjevnoj prvoj godini, prozivanja oko vožnje sasvim su stala. Obranila sam i magisterij. U tih nekoliko sati odvojenosti od petomjesečnih sisavaca, moje su se grudi povećale za 2 broja, povjerenstvo za obranu nisam vodila na ručak, jer mi akademska zajednica ne bi oprostila mokre krugove od mlijeka i muke. Kada su, s godinu dana, napravili prve korake, otvorio se pjenušac (ok, nije baš, ali tako smo se osjećali) i život je preuzeo svoje stare obrise, s njima su došle i stare provokacije, ovaj put drske, panične, histerične, obesnažujuće, neodgodive i neoprostive. Odlučila sam na to jednom zauvijek staviti silovitu točku, onu kojom olovka probija papir: položit ću vozački ispit i nakon toga ću se zabiti u zid, dovoljno jako da mu začepim usta, dovoljno slabo da se ne ozlijedim. To ne mogu ako ne naučim voziti. Ako mi se vožnja svidi, dopustit ću si plan B – cjeloživotnu vožnju na razini Bilo Koje Glupače. Teoriju sam položila iz prvoga pokušaja, bez greške. Praksu... Umjesto obaveznih 36 sati

vožnje, trebalo mi je 104. Učenje sam nakon 50. sata prebacila iz Zagreba u Dubrovnik, jer će mi radijus kretanja pri vožnji djece biti skučen, a u gradu je jednostavno voziti. Pokazalo se točnim. Položila sam iz trećega puta. Na pola toga mučnoga itinerara, u kojemu sam bježala ulijevo pri prolasku svakoga većag vozila u traci obratnoga smijera, u kojemu pri prvome satu vožnje nisam htjela upaliti motor, već samo razgovarati o paljenju motora, na polovici trke do mrskoga cilja, muž je izračunao da je toliko mnogo novaca već potrošeno na sve nabrojano i na dadilju koja je čuvala djecu za to vrijeme, da se ne isplati ići dalje, jer se za potrošen novac mogao plaćati taksi idućih nekoliko godina triput tjedno. Rekla sam mu da ne dolazi u obzir da odustanem od nečega što sam započela i da mu je prekasno za kajanje. Položila sam na dugoj uzbrdici u velikoj ljetnoj gužvi, micali smo se mic po mic, ja sam bila presretna što ne moram šibati praznom cestom i znalački kočila cijelih pola sata stopalima po papučicama, kako to već treba, s osjećajem, s mjerom, bez gašenja motora, bez ručne kočnice. Kada je komisija rekla da sam prošla, instruktor mi je pružio ruku i šapnuo: molim Vas, nemojte nikada voziti! Poslušala sam ga zanemarivši i plan A i plan B. Misao za kraj? Možda je istina da svaka glupača vozi, ali nisam glupača, pa se ne mogu ugurati u tu drevnu krilaticu...

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


20

PHOTO: IVANA ÄŒUTURA

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


21

ONA, ŽENA ZMAJ

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


22

ŽENSKIH RUKU DELO PIŠE: ANIMA MUNDI FOTOGRAFIJE: IVANA ČUTURA DRAGANA JANJIĆ, DIPLOMIRANI EKONOMI- DRAGANA JE DOBILA SPECIJALNO PRIZNASTA, SUVLASNICA JE I DIREKTORKA VINARIJE

NJE ZA „ŽENU ZMAJA 2014“, ZA ZAJEDNIČKI

„ALEKSIĆ“ IZ VRANJA. OVA USPEŠNA I MLADA

ŽENSKI PODUHVAT, KOJE DODELJUJE “UDRU-

ŽENA, SA SVOJE DVE SESTRE MAJOM I MA- ŽENJE POSLOVNIH ŽENA SRBIJE”. USPESI SE RIJOM, RAZVIJA POSLOVNU VIZIJU U DELO

REĐAJU SVIH OVIH GODINA, JER KVALITET,

NA JUGU SRBIJE. TAMO GDE SU VINOGRADI,

VREDNOĆA I LJUBAV NE MOGU OSTATI NE-

SUNCE, LJUBAV, TAMO JE I VINARIJA „ALEK- PRIMEĆENI. U DOBROM VINU KRIJE SE ISTINA, SIĆ“, SMEŠTENA U JUGOISTOČNOM DELU KAO I U SJAJNIM POSLOVNIM ŽENAMA, KOJE VRANJSKE KOTLINE, NA LEVOJ OBALI JUŽNE OSVAJAJU SVOJIM ZNANJEM I LEPOTOM. MORAVE.

VINARIJA „ALEKSIĆ“ JE 2015. GODINE PRO-

DUGOGODIŠNJA PORODIČNA TRADICIJA PRO- GLAŠENA ZA NAJBOLJU VINARIJU IZ SRBIJE! IZVODNJE VINA NASTAVLJA SE VRLO USPEŠ- (AWC VIENNA - BEST SERBIA PRODUCER OF NO, SA KOLENO NA KOLENO. TRI ŽENE, ŠEST THE YEAR). RUKU I BEKRAJNO MNOGO IDEJA, REALIZUJU I VODE SESTRE ALEKSIĆ.

O USPEHU, RADU, „BARBARI“, VINU, RAZGOVARAMO SA DRAGANOM JANJIĆ.

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


23

PHOTO: IVANA ČUTURA

Ko je začeo u vama klicu ljubavi prema vinu i „Barbara“ je vino koje zavodi na prvo uživanje, grožđu? pa nije ni čudo što je veoma brzo osvojilo tržište. Ovaj polusuvi roze, našao je svoje ljubitelje Naši roditelji, tačnije mama. Ona je u stvari svi- ne samo među ženama, već i među 'hrabrim' ma usadila ljubav prema vinu. Preseljenjem iz muškarcima. Barbara je istovremeno hrabra i Dalmacije u Vranje, osim svoje vedrine i pozitiv- odvažna, ali nežna i zavodljiva, intrigantna i donog duha, donela je i grančicu vinove loze. Vino padljiva, te mlada i ambiciozna. To je Barbarina je bilo sastavni deo našeg odrastanja, ritual uz tajna. svaki ručak. Za mene je vino oduvek bilo asocijacija na porodicu, radosne trenutke i ljubav. Koja je formula poslovnog uspeha? Čime vaša vina osvajaju?

Vaša sopstvena odluka da uspete je pola formule za uspeh. A druga polovina je da budete Ono što vinariju Aleksić danas čini jedinstven- spremni kada vam se ukaže prilika i da je iskoom, ne samo na ovim prostorima, jeste jedinst- ristite. Za uspeh u poslu su najvažnije strast i vena priča o tri sestre, koje svu svoju ljubav, na- ljubav prema onome što radite i vera da ćete danja, snove, hrabrost i trud ulažu u proizvodnju uspeti. To sve treba da prati upornost, odgovorvina, koja su potpisana kao ženskih ruku delo. nost, istrajnost i profesionalnost. Posao treba Svojim jedinstvenim konceptom, autentičnim biti izbor, a ne izlaz. pristupom komunikaciji i promociji novih proizvoda, ali pre svega kvalitetom, izdvojili smo se Da li se vas tri sestre nekada razilazite u mišljena tržištu, a Aleksić vina su postala sinonim za njima i poslovnim planovima? stil, karakter i stav. Apsolutno. Možda ne baš na dnevnom nivou, ali Mnoge žene vole vašu „Barbaru“ roze. U čemu vrlo često. I to je potpuno ispravno. Svaki plan, je tajna? bez obzira da li je vezan za prodaju, marketing E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


24

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


25

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


26

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


27

ili proizvodnju, proizvod je konstruktivnog razgovora više različitih mišljenja. Da li ima puno žena u vinskom svetu? Svet je pun uspešnih žena u vinskoj industriji. U prilog tome ide i činjenica da je akcenat pratećeg programa na ovogodišnjem sajmu Vinality u Veroni, koji je jedan od najvećih na svetu, bio na ženama u vinarstvu i činjenici da su one u sve većoj meri afirmisane kao nosioci novih vinskih trendova. Sve je više koleginica i u Srbiji, što mi je posebno drago. Osim žena kao vlasnica kapitala, imamo sve više tehnologa, brend menadžera, direktorki prodaje... Ako nekog treba izdvojiti iz Srbije, onda je to Đurđa Katić, potpredsednica Udruženja somelijera Srbije. Ona je bila naš prvi učitelj, žena koja nas je uvela u vinski svet. Imate li neko vino koje biste izvojili kao najdraže? Teško je izdvojiti najdraže vino. To je uvek najteži odgovor. Moj izbor vina je stvar trenutka, okruženja, društva… Svaka berba je drugačija, svaka berba ima svoj pečat. Novim proizvodima dajem uvek prednost da se dokažu. Kada vam je bilo najteže u ovom poslu? Najteže je ono što ne možete da promenite, ili ono na šta ne možete da utičete. Jedina stvar

koja nam teško pada, a na koju ne možemo da utičemo su vremenske nepogode. Mi od njih direktno zavisimo, tačnije kvalitet grožđa, a kasnije i vina. Da li možda spremate neku novu liniju vina? Svaka berba je posebna na svoj način. Svako vino je drugačije iz godine u godinu. Ali, inovacije su vrlo bitne. Treba obradovati potrošače novim proizvodima. Šta da očekujemo na jesen od vinarije „Aleksić“? Ove jeseni imamo nove proizvode za našu publiku. Penušavac od tamjanike. Ali da ne otkrivamo sve. Tema septembarskog izdanja RYL magazina nosi naziv „Izazovi život“. Kako se osećate u izazivanju sebe da budete još bolje i hrabrije u praćenju svog sna? Naša vina se svakodnevno menjaju, rastu i dobijaju na posebnosti i kvalitetu. Volim da verujem da je isto tako i sa nama. Ulažemo u znanje i trudimo se da same sebi budemo merilo vrednosti i da svakoga dana, opravdavajući porodično ime i nasleđe, postajemo bolja verzija sebe. Spemne smo za nove izazove, pomeranje granica i kreiranje nove stvarnosti.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


28

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


29

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


30

FOTOGRAFIJA: NEBOŠA RADOVIĆ

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


31

ON,

OSTVAREN I USPEÅ AN

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


32

OBIÄŒAN, MALECKI SAN BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


33

MILUTIN OBRADOVIĆ, AKADEMSKI SLIKAR IZ BIJELOG POLJA, ZAVRŠIO JE FAKULTET LIKOVNIH UMETNOSTI NA CETINJU, U KLASI PROFESORA SMAILA KARAILA. NJEGOVA POSTAVKA SLIKA „OBIČAN, MALECKI SAN“ OSVAJA REGION. OVAJ DIVAN, JEDINSTVEN, KOLORITAN I REČIT UMETNIK ZADIVLJUJE SVOJOM AUTENTIČNOŠĆU. PORED MNOGOBROJNIH SAMOSTALNIH IZLOŽBI U REGIONU, IZLAGAO JE U RIMU, MILANU, PARIZU – LUVRU. 27.09.2018. GODINE IZLOŽBA „OBIČAN, MALECKI SAN“ BIĆE OTVORENA U GALERIJI „NOVAK“ U LJUBLJANI. IZLOŽBU ORGANIZUJE KONZULAT CRNE GORE U SLOVENIJI.

PIŠE: ANIMA MUNDI FOTOGRAFIJE: NEBOJŠA RADOVIĆ

Izložba slika „Običan, malecki san“ bila je postavljena u maju, u galeriji ULUS, u Beogradu, i imao si veliki uspeh. Da li bi voleo da se priča postavke ponovi? Mislim da je galerija ULUS-a u Knez Mihailovoj ulici želja svakog predanog, iskrenog i hrabrog stvaraoca. Beograd je i sam po sebi oduvek bio umetnička luka i grad u kome su mnogi umetnici pronašli svoje utočište, ili svoje stvaralaštvo, kroz beogradsku publiku, želeli preispitati. Ja sam sa izložbom „Običan malecki san“ očigledno u Beograd stigao sa jakim vetrom u leđima, jer je poseta moje izložbe u Beogradu bila van mojih očekivanja. Izložbu je otvorio cenjeni dramski umetnik Zoran Cvijanović. Na taj način smo, uz pomoć naših umetničkih profesija, učinili da Beograd zaista utone u jedan umetnošću

obojen san. Voleo bih da se sve ponovi, a i ponavlja se kad god prelistam svoja sećanja i vreme kada sam potpisao svojom izložbom Beograd tog maja 2018. godine. Na tvojim slikama dominira koloritnost. Zašto toliko boje? Sve što je ogoljeno znači da ima malo prisustvo boje, tako je jasno uočljivo šta je i kakve je fizionomije, koliko je dugačko, visoko, krivo itd. Sve što je tajnovito, tj. skriveno jeste puno kolorita. Zapravo to obojenje stalno pokazuje smer, ali isto tako umije da odvuče pažnju i to upravo zbog tajne koja u koloritu leškari, ili gradi svoje carstvo zagonetnosti i misterije. Jak kolorit na mojim slikama je i moje ćutanje i moja brbljivost. Sa druge strane, to je razlog zašto posmatrač mojih slika uvek traga

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


34

za svojom, a ne za mojom skrivenom tajnom. U kom pravcu galopiraju tvoji konji? Galop je najusklađeniji ritam tonova trkačkog hoda. Galop je odlična pratnja i svetlu i vetru. Njegov ritam je pokretač i mojih misli, tako da su figuracije konja na mojim platnima samo instrumenti koji će preneti moje emotivno stanje. Mogu reći da moji konji galopiraju u svojoj skromnosti prema najčistijoj i ujedno potpunoj strani duha, a to je emocija i priznavanje života kroz prozirni veo najdublje osećajnosti. „Žurim i trčim za nečim što me požuruje i ćera.“ Šta te vuče ili šta pokreće tvoju strast? Objediniti sebe - to je večiti zagrljaj sa kojim se čovek i rva i miluje. Strast će očima najveći sjaj dati. Strast pokrenuti može samo slutnja ili nagon da se mora osvojiti to što nemamo ili nam je nedokučivo. O čemu pričaju tvoji konji? Zašto oni kao motiv? Svi smo mi nekako požurili i potpuno nepromišljeno ušli u svet odraslih. Ostavili smo iza

sebe sveg onog detinjeg koje je u nama živelo i onog što je u nama tek bilo proklijalo. Svim Bogovima sam zahvalan na ovom životu, što su mi dali priliku da budem umetnik i kroz moje konje mogu slikom pričati detinjstvo koje na mojim platnima postaje živo i svesno svoje snage, svoje bezbrižnosti i naivne uobrazilje. Kada duboko pogledaš u sebe, da li vidiš sebe kao junaka iz nekih naših epskih priča? Junaštvo se rađa kada se strah izjednači sa svim našim visinama. Junaštvo je uvek na svom mestu i to se mesto nikada nije promenilo. Junaštvo je ogledalo naših dobrih dela, ono je ono naše čojsko, ljudsko, humano, hrabro, očinsko, pametno, vešto, sve čega nismo sigurni bili da je u nama. Svi smo mi junaci u našim postojanjima i svi smo borci koji su dobijali i koji su gubili, i sve će to život u krug zaokružiti još bezbroj puta. I ja sam junak mojih padova i uspona, i morate mi verovati da sam jedino ja znao spasiti sebe kada sam sebi stavio umetničku omču oko vrata. Zar se ne može zvati junaštvo kada sebe odbraniš od umetničkih iskušenja?

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


35

Studirao si slikarstvo na Cetinju. Šta su ti studije, crnogorska istorija i taj koloritni večni milje doneli? Uvek sam zamišljao za vreme boravka na Cetinju kako ću slikajući uspeti da, pomoću svojih platana, sagradim stepenište uz kamene vrleti koje okružuju Cetinje i dohvatiti oreol plavog neba iznad njega. U vreme kada sam ja studirao, značilo je imati vremena da u tih četiri godine svojeg „ličnog izganstva“, kroz iscrpan i marljiv rad, potražiš smisao svog odricanja u odnosu na svu budućnost koja je pred tobom. Cetinje kao grad je bilo sjajan izbor za stvaranje umetnika i, što je još bitnije, za stvaranje njegove duhovne i fizičke umetničke discipline. Svaka stopa na Cetinju na koju možeš stati je od kamena. Cetinje je jasno oivičeno kamenim planinskim obodom iznad kojeg se uzdiže Lovćen, koji izgleda kada ga posmatrate sa Cetinja kao da je više ukras neba, nego zemlje. Tako da mogu reći da je Cetinje zaslužno za značajnu dozu duhovnosti koju ćete sresti na mojim platnima. Izražavaš se kroz boju, crtež i reč. Šta je jače od toga u tebi?

Od umetnika je sve jače. Mene kao umetnika može raniti da zlu ne slutim i boja i linija i reč. Nikada nisam hteo da se borim ni sa bojama, ni sa linijom, ni sa rečju, jer sam ih puštao da budu u meni koliko one smatraju da treba, ali kad bi one odlazile od mene, tada su boje same slikale, linije same crtale, a reči same pisale ono što su videle, u meni shvatile i o meni saznale. Kada si počeo da pišeš pesme? O čemu pišeš? Svako od nas počne da piše kada niko drugi ne može da čuje njega iz njegovih dubina. Tako i ja pišem kada uhvatim dovoljno vazduha da bih u svojim dubinama mogao ostati živ. Daj nam jednu tvoju pesmu. MIR Želi li iko na svijetu da postane mir? Vjerujem da neće niko, jer niko nije lud. Svijet mirnih mirova vječno vrti vir... Letovi iz straha nemira su trud.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


36

Mir je kad prepričas sve sebi o ničemu pa sebe ispovjediš kroz tri suze muške. S' mirom možeš miran tad prizvati Bogove i da im na miru porazbijaš njuške. U miru se sluti, sluša, proviruje. Mirno gledaš šapat koji tebe čeka, učiš da si miran kad se mir ne smiruje, s' mirom kad zablista želja predaleka. A mir je najtanji kad ga puno ima, prekine ga svako ko god te poželi. Tad ne možeš s' mirom čuti šta on svira, al' se jasno s' mirom sav nemir podijeli. Mir to nije čudo, a nije ni Bog. Mir je težak teret ovom gluvom svijetu. Mir je kad se s' nemirom zagrliš za dovijek i miran da imaš svog života metu da u miru živiš kao voljen čovjek.

Gde bi voleo da izlažeš, a to mesto te čeka i tvoje je? Večiti sam zaljubljenik prirode. Kada bih kao dečak prolazio pored njive na kojoj bi bili suncokreti, stajao bih dugo kao hipnotisan, gledajući u te čudne biljke. Visine koje imaju suncokreti i oblici njihovih cvetova podsećaju na ljude i ljudske glave. Onako u njivi, u njihovom mnoštvu, ličili su mi na mase ljudi, koji bi se uz pomoć vetra njihali i na taj način pravili iluziju kretanja. Još tada sam poželeo da, ako ikad budem slikar-umetnik, napravim izložbu u njivi suncokreta, da ih gledam kako se onako uspravljeni, sa prvim zalaskom sunca, povijaju i svojim cvetovima posmatraju moja platna. Šta znači biti slikar u 21. veku? Teška rabota? Slikar je uvek bio prvi do kralja i tako je bilo na svim dvorovima. Sve što je ostalo buduć-

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


37

nosti na uvid, ostalo je zahvaljujući marljivosti slikara. U bilo kom vremenu i u najdaljoj budućnosti, slikar će biti prvi i jedini važan za kulturno-istorijske memoare svakog društva. Iako se savremeno slikarstvo svelo na gest-akciju, slikarstvo će opstati, jer mu je tako suđeno, zato što ima najdublju utemeljenost, počev od praistorije. Ujedno je i likovnost, bilo da se radi o slikarstvu, arhitekturi, modi, primenjenoj umetnosti, vajarstvu itd, osnovna ljudska potreba pomoću kojih se čovek oslobađa negativnosti i pomoću kojih svet „uzima“ i „prerađuje“ kroz svoju duhovnost. Postoje li danas mecene? I ko najviše finansira umetnost? Nisam siguran da danas postoji stav i društvena svest koliko umetnost u svim svojim oblicima može biti smernica društva, eduka-

tor i filter ambijenta u kom obitavamo. Zbog toga i ne vidim da postoji finansijska potpora, jer rekoh da nema podrške ni sa jedne strane umetničko-kulturnom značaju. No, što reče jedan čovek prost životom sa planine Bjelasice: „Sve je kako treba biti.“ Tema septembarskog izdanja RYL magazina nosi naziv „Izazovi život“. Kako ga ti izazivaš? Kako se ti s njim suočavaš, tačnija sa sobom u njemu? Život se ne može izazvati, jer ga već živiš i nosiš u sebi. Možeš izazvati smrt, jer je smrt jedino što nemaš u životu. Žudnja i želja su jedine „dame“ kojima muškarac nikada nije veran. Moj je život tačno na pola koraka između njih dve.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


38

PHOTO: PIXABAY.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


39

REFRESH

YOUR IDEA

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


40

LEBE DEINE HERAUSFORDERUNGEN!

VON OLIVARA PANTOVIĆ

„Wir sind nicht nur verantwortlich für das, was wir tun, sondern auch für das, was wir nicht tun.“ Moliére Warum haben wir eine solche Ehrfurcht vor Herausforderungen? Warum übt sie eine derartige Macht und Einfluss auf unsere Lebensweise und unser gesamtes Sein aus? Weil sie ein unausweichlicher Bestandteil unseres Lebens ist. Sie gehört zu uns wie die Luft zum Atmen und dennoch entwickeln wir ihr gegenüber im Laufe des Lebens Angst und stehen ihr misstrauisch gegenüber. Was wäre, wenn wir uns gegenüber dem Atmen derart verhalten würden? Herausforderungen stellen uns vor Entscheidungen, Taten, Veränderungen und fordern uns heraus unsere Masken und Rollen abzulegen und authentisch zu sein. Nicht irgendwer, sondern Ich sein ist die Hauptherausforderung des heutigen Menschen. Wer wegschaut, wegrennt oder verleumdet hat nicht nur seine Mitmenschen verraten. Nein, er hat sich selbst verraten und sein Leben dem alles erklärenden Schicksal überlassen. Die Herausforderung

fordert genau den Selbstignoranten heraus, will ihn aus der ihm selbst erschaffenen Komfortzone bewegen. Krallen wir uns an ihr weiterhin von allen Seiten fest, so werden all die Pegel unserer Schmerz- und Leidgrenzen ertastet. Selbstverständlich wollen wir unser wundersames und artifizielles Hologramm nicht verlassen. Wer will sich denn schon der tagtäglichen scheinbar unausweichlichen Ungewissheit, begleitet von Angst und Zweifeln aussetzen? Widerstände machen keinen Spass und tun nur weh... aber wie lange tun uns die immer wiederkehrenden inneren Unzufriedenheiten und Missstände weh? – So lange bis wir nicht verstehen, dass wir die Entscheidung über unser eigenes Leben besitzen und auch über unsere Gedanken, ob wir andere Menschen oder Umstände für unser Leid verantwortlich machen. Wir entscheiden, ob wir uns bewegen, kämpfen, uns hingeben oder einfach nur annehmen. „Was hat das mit mir zu tun?“ Die Macht unserer Gedanken spielt eine große Rolle. Es liegt an uns zu entscheiden, wie wir uns beispielsweise in diversen (auch bedrohlichen)

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


41

PHOTO: PIXABAY.COM

Situation verhalten, wie wir diese betrachten und damit umgehen. Sind wir mit unserem Kern stabil und sicher verbunden, sind wir im inneren Gleichgewicht und in Liebe werden wir nie lange zögern und werden immer wissen, was zu tun ist und dass eine Herausforderung kein Angst einflößendes Monster ist, sondern eine Aufgabe, die nur wir lösen können und müssen, weil sie für unser Fortkommen und der Menschen in unserem Umfeld wichtig ist. Angst und Bequemlichkeit hat die Einfachheit des Lebens des modernen Menschen auf ein selbstbehinderndes Minimum und ständig aufkommender Unzufriedenheit beschränkt und lässt uns denken, wie ungerecht das Leben doch zu uns ist. Wir fordern gesund, glücklich und frei zu sein, vermeiden aber etwas dafür einzusetzen und ein selbstbestimmendes Leben zu führen, sondern warten auf ganzjährliche Einsätze des Weihnachtsmannes. Wenn wir uns neue Schuhe kaufen möchten, wissen wir, dass wir uns dafür zuerst die Mühe machen müssen, um Geld zu verdienen. Bei allen anderen insbesondere nicht-materiellen Dingen

erwarten wir zumeist, dass es von alleine kommt oder zumindest ohne großen Einsatz. Stichwort: Eine Tablette täglich, um den Blutdruck zu regulieren, anstatt sich die Mühe zu machen, seine Lebensweise zu ändern, wählen wir immer wieder gerne. Die Herausforderung lehrt uns im Laufe des Lebens, dass wir falsch gegenüber uns selbst handeln, dass wir den Weg zu unserem Kern und unserer Selbstbestimmung finden sollen, anstatt uns der Außenwelt komplett auszuliefern. Nur wer ehrlich und eine gesunde Selbstwahrnehmung ohne Selbsttäuschung besitzt, wird jede Herausforderung dankbar annehmen, an ihr wachsen und sein Glück und seine Freiheit erlangen. Wir haben die Verantwortung uns gegenüber, die sich auf alle anderen Menschen in unserem Umfeld auswirkt.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


42

PHOTO: PIXABAY.COM BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


43

REFRESH

YOUR FEMININITY

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


44

IZAZVATI ŽIVOT ŠTA I KAKO?

AUTOR TEKSTA: JASNA LOVRIĆ

I

zije koje nekada dovode u pitanje autoritet naših profesora i mentora. Porodičnih autoriteta. Onda kada samo na osnovu „osećaja“ koji racio ne uspeva da zanemari, ali ni da objasni, znamo da postoji neki „put kojim se ređe ide“ kojim treba da krenemo. Onda kada nas samo naš lični „uvid“ vodi da razmišljamo u pravcu koji najčešće neće biti jasan onima koji takav uvid nisu imali. Mi znamo da ne možemo drugačije. Oni će nas osuđivati, ali samo dok ne uspemo da ovladamo tom novom zonom i znanjem, toliko dobro, da prezentacija našeg novog znanja za Ako izazivamo život, treba da računamo na pre- njih same postane novi uvid. Tako se pomeraju preke, ali ne na hazard. Izazvati život znači te- granice. Tako se, sociološki i kulturološki požak rad, ne znači avanturu - nesiguran poduhvat smatrano, menjaju stvari. koji računa na slučajan uspeh. Prepreke su gde drugo nego prvo u nama samima. One najteže prepreke su najčešće, pre svega, projekcije na- Izazvati život znači biti sistematičan i postupan. ših strahova ili našeg lošeg mišljenja o sebi i Raditi korak po korak. Ta postupnost ne znači preterani oprez „ciketanstvo“. Postupnost znači svojim mogućnostima. da se obezbeđujemo da sami sebe ne miniramo. Jer izazvati život znači suočiti se sa svojim straPotrebno je prvo da se unutar sebe mentalno hovima. I izaći sa druge strane. Sistematičnost odvojimo od „sigurne zone“ koje čine one ži- znači da ćemo uprkos nelagodi, uprkos želucu votne situacije i modeli koje smo iskustveno do koji se stegao i glavi koja boli, srcu koje ubrzano sada prošli. One koje su na bizaran način udob- lupa, učiniti taj sledeći razuman i miran korak po ne, makar bile i najgore, jer su poznate. planu. U pravcu našeg puta, u pravcu izazova, u pravcu sna, zvezde, sebe najboljih. Da bi uspešno izazvali život, potrebno je da u sebi otkrijemo dubine i veze, duhovne dimen- Izazvati život ne znači samoubistvo dotadašnje zazvati život je neophodno uraditi više puta tokom životnog veka ako želimo da jednog dana možemo da kažemo da nam je život bio bogat i ispunjen. Izazvati život znači otići dalje od nasleđenih matrica, dublje od akademskog znanja, više od onoga što nam naši strahovi dozvoljavaju. Izazvati život znači voleti: sebe, život, ljude, decu, prirodu u svakom njenom izdanju. Izazvati život znači probijati i napuštati okorele forme, ali izazvati život ne znači razarati i uništavati.

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


45 PHOTO: PIXABAY.COM

egzistencije. Znači upravo davanje sebi za pravo da je ceo svet naš i da možemo da odaberemo mirno, po svom srcu, specifičnosti, daru, koje parče tog velikog sveta želimo da dodamo svom životu. Zar nismo toliko puta sa zavišću, ili malom ljubomorom, gledali fotografije onih posebnih „individualaca“, „osobenjaka“, „kreatora života“, koji su stigli na neka posebna odredišta u životu, na cilju tako privlačna. Ne treba ni za trenutak da se prevarimo i pomislimo da su oni to uradili sa lakoćom, bez truda i zalaganja. Da su to uradili bez straha, bez probijanja nekih formalnih ograničenja. Uz odobravanje okoline. Radost dolazi na kraju. Čuda počinju onda kada smo ih hrabrošću zaslužili, kada smo podneli sve osude i nastavili dalje slušajući svoje srce, disciplinovano i vredno. Kada smo prihvatili kao normalno i bez ljutnje, da podršku najbližih nećemo dobiti. Za početak je potrebno uroniti u duboke dubine i držati fokus na udaljenom svetlu koje nam je pravac. Postoji jedna veština, alat, koji vam može pomoći kada „izazivate život“. Ta veština je da sebi date gratifikaciju tokom procesa postizanja rezultata, a ne tek na cilju. Gratifikacija je ona nagrada koju dete dobija od roditelja u tački kada je roditelj zadovoljan detetovim rezultatom. Gratifikacija je nagrada, pohvala, dobit, koji zaposleni dobije od poslodavca, student od profesora... u trenutku kada su zadovoljni postignutim rezultatom. Gratifikacija se pogrešno obično dodeljuje za finalni cilj, što je predmet mnogih frustracija i stresova, ali i odustajanja. Veština

koju vi možete da primenite ako želite uspešno da uronite u „izazov“ je da sebi dajete gratifikaciju tokom procesa. Gratifikaciju sami sebi dajemo, kao odrasli ljudi, ne čekamo je od „mame i tate“, ne čekamo je od okoline. Gratifikacija je potrebno da bude na procesu, ne na cilju, jer gratifikacija kao zadovoljstvo, nagrada tek na kraju ograničava i frustrira. Nedostatak nagrade iscrpljuje, uvodi u nesigurnost. Potrebna nam je gratifikacija. Cilj, sam po sebi, naravno, jeste nagrada, ali će cilj neminovno biti postignut ako gratifikujete i nagradite sebe za SVAKI rezultat koji ste postigli u koracima procesa. Nagrada u koracima će vam pomoći da zavolite taj proces i da pribrano i realno osmotrite dalji pravac. Svaki korak zaslužuje gratifikaciju, zadovoljstvo, nagradu, trenutke opuštenog mira i dobronamerne analize učinjenog. Priuštite ih sebi. Gratifikacija na procesu i istrajnost ka cilju će vas sigurno dovesti do rezultata kojim ćete biti zadovoljni. Onog koji će promeniti vaš život. Onog zbog kojeg možete reći da ste izazvali život - i pobedili. Ako želite da izazovete život, najbolje je da svakog saslušate, ali da poslušate samo svoje srce. Samo sebe. Svoj osećaj. Samo tada taj izazov ima smisla i samo tako on bogati VAŠ život. Izazvati život znači biti nežan prema sebi, pre svega, a zatim i prema svom okruženju. Niko ništa nije dužan. Samo vi ste dužni sami sebi - da postanete NAJBOLJI VI. Grubost nije potrebna, odlučnost će završiti posao.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


46

PHOTO: PIXABAY.COM BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


47

REFRESH

YOUR SPIRIT

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


48

IZAZOVI ŽIVOT LEPOTOM

PIŠE: DRAGANA STOJIĆ, LIFE COACH Život nam može biti prepun mogućnosti, a može biti i teskoba. Može biti mir ili nemir, ljubav ili strah, mudrost ili neznanje, kreativnost ili uskogrudnost. Možemo imati veru ili sumnju. Živeti svoju istinu ili laž. Život će nam uvek vratiti ono što mu sami dajemo. Da živimo punim jedrima dopustiće naša svesnost da imamo mogućnost da biramo. Biramo odnosom prema sebi i mislima kojima hranimo svoj život. Biramo svoj pogled na sebe i ljude oko sebe. Da li sebe vidimo kao neuspešne i ljute, ili se sa puno jasnoće krećemo kroz život? Ako već imamo tu moć izbora, zašto onda ne bismo birali lepotu i dobrotu u sebi? Tako možemo živeti svoje mogućnosti, svoj mir, znanje i mudrost. Život je jedini poklon koji ne dobijamo dva puta. To je moja istina. Prihvatam da je odgovornost moja da takav dar učinim vrednim, mudrim i lepim. Želim da i vi izaberete da taj poklon koji ste dobili bude lepota u vama. Ako je ne vidite ovog časa, ne brinite, nego upoznavajući sebe birajte šta je to što možete uraditi da, od dara koji ste dobili, učinite dobro sebi, dobro drugima, stvarajte lepotu oko sebe. To svi možemo samo onim što je lepo u nama. A za to je bilo potrebno puno rada.

Ako niste zadovoljni onim što dobijate od života, menjajte ono što dajete. Šta je to što sebi dajete? Da li živite savijeni od brzine života, užurbanosti, potrebe za što većom zaradom, trošenjem, potrebom za pokazivanjem, ili se identifikujete sa sopstvenim dostignućima? I na kraju dobijete još više užurbanosti i osećanja nemanja. Stalno vam još nešto nedostaje. Tada veoma teško sebi priznajete da vi niste svoja dostignuća. Niste svoj automobil, niti ste svoja kuća, niti ste par brendiranih cipela. Važno je da vaša potreba da budete bude veća od potrebe da imate. Tako ćete izbeći osećanje nedovoljne lične ispunjenosti i teskobe. Jer nema lepote bez zahvalnosti. S druge strane, možda ste od onih koji misle da neko drugi mora da duva u vaša jedra, da biste se osećali vredno i mogli srećno da plovite životom. Tako postajete zavisni od odluka drugih. Zamre vam sopstvena kreativnost i zaboravite da ste za svoj život odgovorni sami. Kao da je neko ugasio svu lepotu u vama. Tada očekujete da neko drugi nešto učini za vas, što takođe može dovesti do osećanja neispunjenosti i teskobe. Kada svoj život doživimo kao poklon koji dobijamo samo jednom, onda je naša dužnost da dajemo lepotu, užitke, ljubaznost, iskrenost, smirenost, veru u sebe, entuzijazam i strast. Takav život je potrebno izazvati istinom: - ko smo u onome što živimo i - šta od života želimo. Dakle, koja je vaša istina, to sebe pitajte. Ispod kojih slojeva ste lepotu svoju sakrili. A vaša istina su vaše emocije. Njih prepoznajte. Prihvatite i svoju ljutnju, i bol, i svoje odustajanje, i kolebljivost. Ne ljutite se na svoju netoleranciju ili lenjost. I ljubomoru ili zavist. Što pre prihvatite osobine na koje niste ponosni, pretvarajući ih u svoje vrline, pre ćete otkriti svoju unutrašnju lepotu. Njoj se posvetite. Bez lepote u vama, nema lepote života. Da bismo postigli, osetili i živeli zadovoljan život, upravo je do nas

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


49 PHOTO: PIXABAY.COM

da izazovemo tu lepotu u nama samima. Zato su nam vrline važne. Onim što jeste naš sadržaj iznutra, a ne samo rad na spoljašnjem. Ukrašavamo svoje trenutke, sate, dane i godine samo onim što sami stvorimo. Onim što mislimo, govorimo i činimo. A stvaramo resursima iz nas. Čista misao, afirmativni govor i naši postupci odrediće koliko lepote će biti oko nas. Sve sam bliža ideji da samo takva lepota i ljubav u nama mogu spasiti svet. To je moje iskustvo i kroz život i kroz rad. Naravno da se u našem životu ne događaju samo lepe i fine situacije. Jer je i to život. I ta iskustva dobijamo na dar. U redu je da nismo oduševljeni. Ali nije potrebno da osećamo nemoć zbog toga. Da grdimo život kako je pretežak i sumoran. Život nas i smešta u takve situacije, jer mu je stalo do nas. A do nas je kako ćemo reagovati na situacije koje nas bole, vređaju, ostavljaju rane po nama. Tu gde nas boli, tu je najveća lekcija. Takva lekcija može biti put do najlepšeg u vama. Tu nas život izaziva na pretraživanje nas samih. Najgore što možemo činiti je ljutiti se na takve situacije i upasti u nemoć. Vezati se za osećanja svojih gubitaka, tražiti opravdanja, kriviti roditelje, partnere, rođake, državu, vezati se za gubitak posla, gubitak ljubavi, sve nam to oduzima snagu. I život pretvara u teskobu. A nama su potrebne mogućnosti da do lepote stignemo. Da bismo stvarali sopstvene mogućnosti, najpre je potrebno menjati navike koje nam nanose štetu. Stekli smo ih uglavnom ugledajući se na druge i ne poznavajući dovoljno svoje Biće i sopstvene potrebe. Kada imamo bolje navike, imamo i bolje rezultate. Taj proces nije lagan i zahteva prisustvo nas. Često mislimo da smo prioritet sebi, ali još češće se događa da to ne živimo. Kada pitam druge šta u svom životu žele, dobijam odgovore poput „zdravlje“, „ljubav“, „novac“, „sreću“, „mir“, ali kada pogledam njihove navike, shvatim da tako malo toga čine

za svoje zdravlje, da ljubav ne pružaju sebi, pa ni drugima, za novac misle „da se teško zarađuje“, a sreću čekaju godinama da dođe. A sreća koja dođe od drugih lako može i da ode. Zato je potrebno da svoje mogućnosti stvaramo radom, umećem, vrlinama, sastavljenim u osećanje vlastite ispunjenosti. Za sve to vam je potrebna disciplina. Da sve što ste započeli, dovedete do kraja. Da istrajete. Da biste istrajali, potrebna vam je odgovornost za stvaranje svog mikrosveta. Da odgovorite na vlastite zahteve. Za takve odgovore potreban vam je rad na sebi. To je sposobnost da prepoznate u čemu je sve potrebno da budete bolji. Sebi bolji. Tada stvarate lepotu iznutra. A za to vam je potrebna hrabrost kao spremnost da se suočite sa rizicima dok hodate po sopstvenim promenama i svim svojim osobinama koje nikako ne možete lepim zvati. Mogućnost za sve to i otklanjanje unutrašnje teskobe potrebno vam je umeće meditacije. To je jedinstvena disciplina koja teži umirivanju sopstvenih misli. Vizuelizacija vam pomaže da koristite svoju maštu za kreiranje emocija koje vam donose dobro. Jer ne kreirate maštom, već emocijom koju ta mašta stvara. To mnogi zaborave. Nova mogućnost jeste i afirmacija, koju na žalost mnogi doživljavaju veoma površno, ni sami ne znajući kako da je koriste. Praktikujući sve ove mogućnosti, vi stvarate unutrašnju lepotu i ljubav kao najvažniju sposobnost da dajete i primate. To je put da živite svoju istinu. Ovim alatima osnažujemo svoje unutrašnje resurse, ostvarujemo bolje veze, jer bolje razumemo sebe, negujemo svoje zdravlje i dopuštamo sebi uspeh na poslu. Ne odustajemo od sebe. Vrednujemo više ono što jesmo i ono što tek možemo postati. Tako osećamo sebe u svoj svojoj lepoti stvaranjem novih mogućnosti. Život ste dobili na poklon, a vi ste jedina sila koja može nešto da učini za sebe. Ali ne silom, već unutašnjom lepotom koja izlazi iz vas.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


50

PHOTO: PIXABAY.COM BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


51

REFRESH

YOUR PHOTOGRAPHY

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


52

PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ FOTOGRAFIJE: FRANJO MATKOVIĆ

KROZ OBJEKTIV FRANJO

MATKOVIĆ,

NAJTRAŽENIJIH

OD PRAVCU FOTOGRAFIJE I TO MODNE. ISPRED

FOTOGRAFA

OBJEKTIVA MODNOG FOTOGRAFA FRANJE

IZ ZAGREBA. STUDIRAO JE DIZAJN NA

MATKOVIĆA POSLEDNJIH DESET GODINA

GRAFIČKOM

MODNIH

JEDAN

FAKULTETU UNIVERZITETA REĐAJU SE POZNATA IMENA IZ MODNE

U ZAGREBU. VELIKU LJUBAV I STRAST INDUSTRIJE

POPUT

IGORA

DOBRANIĆA,

PREMA FOTOGRAFIJI OSETIO JE NAKON BORISA PAVLINA, IVANA ALDUKA, IVICE SKOKE, UČESTVOVANJA NA SEMINARU FOTOSOFIJA I

SARADNJA

SA

DAMIROM

ELFSA I DRUGIH.

HOYKOM 2013. GODINE PROGLAŠEN JE ZA POBEDNIKA

USMERILA JE NJEGOVO INTERESOVANJE U ELLE TAKMIČENJA FASHION FOTO TALENT.

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


53

bavim modnom i komercijalnom fotografijom kakvu radim danas mi je bila tako daleka i tako strana da mi iskreno nikada nije prošlo kroz glavu da bih se jednog dana mogao baviti fotografijom profesionalno. No, kroz posao dizajnera, s fotografijom sam se počeo susretati sve češće, što kroz postprodukciju, što kroz samo fotkanje. To su u pravilu bile najčešće fotografije proizvoda za kataloge, a zatim sve češće i fotografije s ljudima. Kroz godine, postajao sam sve vještiji, a fotografija mi se polako uvukla pod kožu, dok jednog dana nisam rekao - to je to što želim raditi do kraja života. Šta te osvaja u fotografiji? Mogućnost stvaranja. Izuzev toga što fotografija pruža mogućnost bilježenja određenog trenutka u vremenu, ono što je mene najviše privuklo je mogućnost stvaranja vizuala iz vlastite mašte i priča koje se ne viđaju u svakodnevnom životu. Važiš za jednog od najboljih hrvatskih modnih fotografa. Epitet najbolji - da li laska ili te tera da budeš još bolji? Prije svega, to nosi određeni teret da svako snimanje mora ispasti "vrhunski". Što jako često, u ovom poslu, ne ovisi ni o znanju, ni o kvaliteti, već o zbroju velikog broja faktora i cijelom timu, jer je to prvenstveno timski rad. Na taj način, da, tjera me da budem još bolji. No, nisam baš ljubitelj takvih epiteta, jer u modnoj fotografiji, na kojem području djelujem, to je jako relativan pojam. Jedan dan fotografiraš za sve časopise, drugi dan je to netko drugi. Svakako da mi laska što sam u relativno kratkom periodu došao do prilike da fotografiram editorijale za hrvatske modne časopise i kampanje za naše poznate dizajnere, ali to nimalo ne pridonosi tome da se osjećam sigurno. Ova industrija je tako dinamična i zahtjevna da svaki idući posao mora biti bolji i drugačiji, što je zapravo Kada i kako si se odlučio da fotografija bude jako teško i jako stresno. Pogotovo u uvjetima tvoja profesija, s obzirom na to da si završio u kojima radimo. Što najčešće znači da nekakve grafički dizajn? želje i ideje morate zapravo reducirati da "stanu" Iako je riječ o fakultetu usmjerenom prema grau zadani budžet. fičkom dizajnu, imali smo nekoliko kolegija koji su se bavili upravo fotografijom. To je i bila prva Imaš li mentora i ko su ti uzori u fotografiji? motivacija da uzmem fotoaparat u ruke i krenem Nemam mentora, no srećom, imam nekolicinu raditi prve fotke. No, to je bio za mene isključivo dragih kolega koji će mi pomoći, dati savjet ili hobi. Došavši iz male sredine, za mene su fotoiskomentirati rad. Moram priznati da često pografi bili ljudi koje se bave snimanjem vjenčaželim imati nekoga da me usmjeri i pomogne nja i osobnih dokumenata. Nekakva ideja da se oko nekakvih odluka, jer mi je redovito puna glaE-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


54

va potpuno oprečnih želja i ideja, i teško mi je razlučiti što bi za mene bilo najbolje. Što se uzora tiče, ne mogu reći da imam jednog fotografa koji mi je na vrhu ljestvice. Pratim ih jako puno, i svako toliko otkrijem nekog novog tko me oduševi. Da baš moram nekog izdvojiti, to bi bio Richard Avedon. On mi je bio prva inspiracija, koja me potaknula da uzmem fotoaparat u ruke.

tografije dobiju određeni "look&feel" koji želite, a koji sadrži također dio vaše osobnosti i svojevrsan je pečat kojim se razlikujete od drugih. Šta tvoji klijenti najviše traže? Da odjeća izgleda savršeno i da se vidi svaki detalj. Što je često problem, jer su nama fotografima često najdraže fotografije gdje se ne vidi sve, gdje ima nekakav osjećaj, nekakva priča. I na njima je redovito dio odjeće odrezan, mutan, mračan...

Gde najviše voliš da fotografišeš - u studiju ili na otvorenom? Većina mog portfolia je napravljena u studiju, ali moram priznati da više volim raditi na otvore- Prvi si asistent, već dugi niz godina, na Fotosonom. Tu se osjećam opuštenije i slobodnije. fiji. Saradnja i rad sa Damirom Hoykom ti puno znači. Kako se osećaš kao njegov prvi asistent? Koliko je važna postprodukcija u fotografiji? Malo ko ima najbolje mentore. Izuzetno. I unatoč ovom trendu da fotografije Fotosofija, a i rad s Hoykom, za mene je bila izgledaju sirovo i neobrađeno, zapravo se nije prekretnica u životu, jer je nakon nje pala odluka uspjelo pobjeći od postprodukcije. Kroz post- da se krenem profesionalno baviti fotografijom. produkciju izvlačite ono najbolje iz nje, prikriva- Jako je teško opisati to predivno iskustvo, nete ono što nije toliko važno, te postižete da fo- što je što se mora doživjeti. Iz tog razloga sam

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


55

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


56

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


57

objeručke prihvatio Hoykin poziv da budem asistent, da pridonesem i možda nekog inspiriram da se trgne, da otkrije nešto novo i da ga to iskustvo, kao mene, transformira. Jer da nije tog iskustva, sigurno ne bih bio tu gdje sam danas. „Izazovi život“ je tema septembarskog broja RYL magazina. Kako ga ti izazivaš kroz fotografiju? Fotografija je za mene na određeni način borba s vjetrenjačama. Napraviti fotografije koje izgledaju vrhunski, a s minimalnim ili nepostojećim budžetima. Redovito si zadavati probleme koje ponekad nisi ni siguran da možeš realizirati. Zadavati si ciljeve koji se čine nemogući. I prihvatiš ih kao takve, pa da čak nije ni bitno hoćeš li ih ostvariti. Velik je to i fizički i psihički test. Sretan i zadovoljan jedan dan, nesretan i beznadan idući. No, vjerujem da nakon svakog snimanja izađem kao bolji čovjek, spremniji za izazove koji slijede.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


58

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


59

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


60

PHOTO: JELENA JANKOVIĆ BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


61

REFRESH

YOUR PATH

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


62

MOJE LIČNE BORBE PIŠE: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ FOTOGRAFIJE: JELENA JANKOVIĆ

JELENA JANKOVIĆ, ZVANIČNI JE FOTOGRAF ANSAMBLA KOLO I BITEF FESTIVALA. PORED MNOGOBROJNIH INTERNACIONALNIH NAGRADA ZA SJAJNE FOTOGRAFIJE, OVA DIVNA I MLADA ŽENA SPOZNAJE SEBE KROZ PLANINARENJE I TRČANJE. ŠTA KAŽE O SVOJIM HOBIJIMA I STRASTIMA SA UVEK DOBRO RASPOLOŽENOM JELENOM VODILA SAM RAZGOVOR JEDNOG SUNČANOG JUTRA.

Šta je planina za tebe?

Da li si dotakla nebo? Dotakla sam sebe. Kada si gore na vrhu, shvatiš Poštovanje. koliko si mali i nebitan. I to je najlepši osećaj za S planinom nema igre. Koliko je poštuješ i os- trežnjenje sopstvene ličnosti. luškuješ, toliko će ti ona dati prostor da je istražiš i osetiš. Svaki korak koji napraviš ti ona Aktivno planinariš i trčiš polumaratone. Da li omogućava. Kada misliš da si pametniji od nje i uspevaš da pratiš svoju energiju koja se potrošine odustaneš kada ti da znak, planina ti pokaže ti mora? koliko je surova i jaka. Ljudi najviše stradaju Često ne uspevam. Nekad ne znam da uskladim zato što se igraju i misle kako oni sve mogu. posao i treniranje. Puno energije mi uzima poPlanina je čist odnos. Koliko je istinski osećaš i sao, a onda imam dana kada se pitam zašto se poštuješ, toliko će ti i vratiti. osećam jako umorno i počnem da se smejem. Takođe, to je prostor u kojem stvaram, hodam, U svemu treba naći balans, koji ja još učim da bez razmišljanja o sutra. Često maštam, zamišl- pravim. :) jam boje, bojim brda, na taj način prevazilazim svaki težak korak. Šta ti je trčanje donelo? Planina je kao mali svemir za mene. Trčanje mi je formiralo novu ličnost. Počela sam Koji su bili najviši vrhovi koje si obišla ili osvoji- da se upoznajem s novom osobom iznutra. la, ili su oni osvojili tebe? Pre trčanja sam bila jako osetljiva i lako sam Ako posmatram brojke, to je Bobotov Kuk (2.523 odustajala. Bojala sam se da pogrešim i šta m). No, svaki je poseban i svaki je za mene naj- će drugi da kažu i misle. Bila sam nesigurna u viši. Nikada mi brojke nisu bile bitne. Svaki uspon sebe. Često pomislim gde bih bila da se nisam je za sebe poseban doživljaj. Da se svakog dana upoznala s ovim sportom. penjaš na isti vrh je potpuno novo iskustvo i u Trčanje me je naučilo da nema odustajanja, nitome je čar planine. Svaki dan ti donosi novu kada! atmosferu, emociju i likovnost. Često samo Naučilo me je da budem ratnica iznutra, da se hodam i dođem do krajnje tačke, pozdavim ga hrabro borim za svoj san i umetnost. Naučila i sednem. Nikada se nisam osećala da osvajam sam da izbrišem reč NE MOGU. vrh, uvek sam se zahvalila u sebi, jer znam da Naučila sam da padnem i s osmehom ustanem, mi je to ona dozvolila. Planina je mene osvojila. da se ne bojim sopstvenih grešaka, jer baš od

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


63

njih sam naučila i išla korak dalje. Naučila sam da uživam trčeći kroz kišu, da cenim svaki dan i svaki kilometar koji prođem. Da nisam niko poseban po tome što trčim i radim, jer baš iza ugla ima neko ko to radi još bolje od mene i to nosi mirno u sebi. Trčanje je psihološko putovanje, koje ti takođe donosi neke divne ljude i novu energiju u život. Kada si sigurna da ne možeš više u toku polumaratona i odustaješ? U toku trke nema odustajanja. Ideš do kraja, pa makar hodao i puzao. Odustati treba samo kada shvatiš da ćeš svoje zdravlje narušiti, ali ako je u pitanju osećaj straha zbog napuštanja svoje zone komfora, onda treba glavom gurati do kraja. Misli nam prave najveći haos, zato svaki put treba da naučimo da ih prekinemo i prebacimo u smer koji je konstruktivan, a ne destruktivan. Zato se ovim sportom ne trenira samo telo, nego i glava. Da li kroz fizičku aktivnost izazivaš svoje telo? Ne, izazivam svoju glavu. Telo je moćno, ali snaga je u glavi. Ako uspeš da uspoštaviš balans slušanja tela i glave, moći ćeš čudo. Koju planinu bi osvojila ili polumaraton istrčala - i čekaju te strpljivo? Šar planina, Prokletije, Triglav… I čekam strpljivo svoj prvi ultramaraton, disciplinu iznad 50 km,

ne znam još gde će biti i kada. To mi je velika želja, ali isto tako je potrebno vreme i strpljenje za to. Kada telo i glava budu spremni, trčaću svoju želju. Do tada samo puno kilometara, upornosti i uživanja. Tema septembarskog broja RYL magazina nosi naziv „Izazovi život“. Kako izgleda dvoboj sa sobom? Jer borbe su svakodnevne, a time i naši napreci. Kao dinamit. To izgleda kao borba vukova. :) Najveće i najžešće borbe vodim sa samom sobom. Kako je moj klub u Zagrebu AK Sljeme, a ja živim između dva grada, većinu treninga obavljam sama. Zato je trčanje posebno. Sve vreme provodiš sam sa sobom. Zbog toga volim duge distance u trčanju. Tada kreće borba. Nekada plačem, pevem, vrištim, često sednem nasred puta i neću više, ne mogu, bacim stvari, odem ljuta kući, ali onda shvatim da me je glava ponovo preverila i ustanem u novi dan i uporno sve odradim. Naučiš da nema odustajanja, ako odustaneš u tom momentu, novi dan ti pruža mogućnost da ispraviš sebe i probaš korak dalje. Bez borbe sa sobom, rada na sebi i hrabrosti, nema rezultata. Zbog straha nikada nećemo znati da li smo nešto mogli, a možemo mnogo.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


64

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


65

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


66

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


67

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


68

PHOTO ALLIANCE AND ALEXANDRE AYER

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


69

REFRESH

YOUR ART

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


70

THEY CREAT TOGETHER

WORDS: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ PHOTO CREDITS: ALLIANCE AND ALEXANDRE AYER

PATRICIA

CAZORLA

&

NANCY

SALEME,

PAINTER PATRICIA CAZORLA AND SCULPTOR

VENEZUELAN/AMERICAN – AWARD-WINNING NANCY SALEME ARE AUNT AND NIECE ARTISTS, ARE PAINTER AND SCULPTOR COLLABORATIVE DUO WHO BEGAN WORKING COLLABORATIVE DUO, WHOSE ART PRACTICE TOGETHER IN 2010. THEIR WORK FOCUSES IS VERSATILE AND BROAD. THE ARTISTS ON SOCIAL JUSTICE ISSUES. THEY HAVE SHARE A PASSION FOR PUBLIC ART AND BOTH EARNED A BACHELOR DEGREE IN FINE FIRMLY BELIEVE THAT ART CAN WIDEN ARTS AND ARE LIVING IN NY SINCE 1996.

PERSPECTIVES AND EDUCATE COMMUNITIES. CAZORLA AND SALEME HAVE BEEN AWARDED THEIR PRIMARY GOAL IS TO CREATE EXHIBITIONS, COMMISSIONS, RESIDENCIES, ARTWORKS THAT ARE ACCESSIBLE TO AND AND GRANTS INSIDE, AND OUTSIDE OF USA. EMPOWERING FOR ALL. BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


71

When did you decide to work together? It was in the year 2010 when the state of Arizona in the US enacted two laws addressing immigration, SB 1070 and HB 2162. These laws increased the power of local law enforcement and as a result imposing federal immigration laws. It was the first time in over 15 years living in New York that we witnessed discrimination towards immigrants at a government level. We could no longer stay indifferent to social justice issues that affect everyone. We started our research and readings when we realized that the most vulnerable community was the migrant farm worker. People of all ages from 5 years old to over 75, mostly undocumented immigrants from Mexico and Central America, harvest the US land. They are families who move around working in different states depending on harvesting season. They have been threaded like invisible people who feed us every day and currently facing an unknown fate. This was the beginning of a long art trajectory that wishes to bring light to injustice

in our modern society, specifically immigration. What is the primary goal of your art? Nancy and I have numerous goals with different shapes and meanings that are constantly evolving according to our social and political atmosphere. We are truly care that our work is universal in the sense that can reach communities from any cultural or social backgrounds. In other words, we want the viewer that encounters our artwork to feel comfortable and included. This is one of the motives for us to make public art and be inspired by pop art in our formal decisions. As immigrants ourselves we confront and address various immigration issues in our art. Do you think that art can change the world? Absolutely! It awakens feelings of tolerance among communities through creative moments. Culture and the Arts are those areas that talk about our fragility as individuals. It is such an essential asset to our society. It is such

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


72

a dominant force that could bring a minute of immigrant women in North Philadelphia of joy to that person who has experienced it, who help to raise the textile industry of that possibly carrying a feeling of hope. city. For this site, we juxtaposed the image of an oversized seamstress surrounded by the Your public art practice involves collaboration, cityscape, creating a complex geometrical interaction with many layers of the community. composition in bright colors. For the Port Are you satisfied with your social influences? Authority of NY & NJ terminal, we created For instance, after various bilingual workshops a more personal piece. Lighting the Road that we facilitated in Sheboygan WI, through depicts a bucolic crop field populated by our Art in Public Spaces residency at the John migrant farm workers. This mural creates a Michael Kohler Arts Center, we were very striking contrast with the atmosphere of this excited about how the community responded. urban transportation hub, bringing a message We had about 30 people from Venezuela who of hope and light to the thousands of everyday were thrilled to meet other artists from the commuters. More recently, we completed same country and make art with their family in Flying High for Equality, an installation of a their mother language. Creating connections flock of sculptural sparrows as a metaphor and relationships with communities and for society’s ongoing struggle for equality. between the communities is an important Finally, Once You Hear Me, You Won’t Forget influence that we enjoy in our co-creating Me, our largest 3D mural to date, depicts process. the imagined journey of a coquí, a small frog native of Puerto Rico. Underneath this You are both immigrants and in your visual art piece’s whimsical appearance, the narrative are inspired by immigrant communities what reflects on New York’s Puerto Rican diaspora. do you want to present in your installations? The common theme of these pieces is justice We have done several projects over the years and equality for vulnerable communities. that reflect our feeling on immigration and the current political climate surrounding it in the How people react when they see your artworks? US and Venezuela. To mention a few projects, Omg! We have had the enormous fortune our 3D-mural Brocados was tied to the history to experience true love for our art. Last year,

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


73

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


74

our public art piece “Flying High for Equality, an installation of a flock of giant sculptural sparrows at Joyce Kilmer Park in the Bronx brought real joy to the community. People of all ages reacted to the work in different ways; children hugged or kissed the birds constantly, adults admired the colorful creatures that were suddenly wandering in the park. We receive so many compliments and blessings from residents every time we visit the park. This summer we created Ararauna, a 400-foot road mural dedicated to our native Venezuela. The work was located in the heart of New York City, on Broadway, covering two blocks from 39th to 40th and 40th to 41st Street. We were commissioned by the Garment District Alliance NYC and the NYC Department of Transportation. Ararauna depicted a kind of giant tapestry made of designs inspired by the tropical forest, the Caribbean Sea, and the blue-and-gold macaw. This piece was created as a tribute of the exodus Venezuela is suffering right now. Tourists and New Yorkers welcomed Ararauna amazingly. Some people were taken by its aesthetics and others by the story and meaning behind it. There were endless selfies and photographs taken, visitors wanted a piece of Time Square, and with it a

little part of our soul as well. Your artworks together bring fabulous results. Will, you continue with this idea to work together and do you like maybe to work alone as a sculptor of a painter? Thank you. Throughout all these eight years, Nancy and I have been exhibiting and creating individual artworks while emerging as a collaborative artist team. Indeed, we have still many bridges to cross and many places to take our collaborations. The last time we exhibited in Europe was in the south of Spain, but we would like to create many permanent or semipermanent public art pieces for the gorgeous cities of this continent. Do you have influences of each other? Absolutely, we have a beautiful close relationship. Nancy is my aunt; she is my mother’s sister. We have genuinely enjoyed experimenting, and we really LOVE challenges. For instance, Nancy focuses on time-consuming sections of our work while I, Patricia, manage the parts that deal with digital technology. Nancy brings to the table materials that were foreign to me such as resin, wood, latex, fiberglass, clay, and even

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


75

fluorescent colors. Meanwhile, I prep our ideas to be executed on commercial vinyl and CNC routers. Also, I think that we couldn't have gone into public art without Nancy's years of professional experience as a visual designer for manufacturing home decor companies. We influence each other always in our studio and logistic choices. We make decisions together throughout the art making process. Our current work is a result of blending many of our personal interests in a conceptual and formal level.

warmth, integration, and respect. Ultimately, the project will create a unique portrait of Sheboygan with a message of hope and new beginnings for all. People from the community helped pick prominent buildings and landmarks that make the city’s character. This piece will have the warm and fluorescent colors of our past works. These colors were inspired by Sheboygan’s extraordinary landscape. For example, a bright yellow like cornmeal and a deep violet like the local wildflowers.

What do you prepare for the next exhibition? During this interview, we are currently in the city of Sheboygan, Wisconsin. The John Michael Kohler Art Center, a 50-year art institution founded by the Kohler family, invited us to create a community engagement public art project for the city’s Mead Library. The piece is a giant 3D mural depicting a cityscape of Sheboygan, 28 feet long by 12 feet high in wood panels. After a week of meeting the local community, we created a proposal specially inspired by the extraordinary energy that the city has. We are celebrating Sheboygan's community with “Threading a Dream” a piece that reveals their

The main topic for the September issue of RYL e – magazine is “Challenge Your Life” How do you challenge it and improve it? We think, we are better people when we are not ignorant to political issues and state of our natural world. We will keep improving formally and meaningfully, always including messages to inform our community and many others. Create Public Art is a challenge in itself; we are passionate about embracing the obstacles that come along with it. For example, weather, time management, personal care, permits, and many others. Despite this, we continue to rise to the challenges to spread our beliefs.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


76

PHOTO: PIXABAY.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


77

REFRESH

YOUR COURAGE

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


78

DATI ŠANSU SEBI PIŠE: MIMA KOVAČEVIĆ

K

ao po ko zna koji put u životu, uplašila sam se pred novim izazovom. ,,Šta ja znam o pisanju članka za magazin? Šta to ja mogu da pišem uopšte na temu ,,Izazovi život''?'' Međutim, kao i u većini slučajeva, prihvatila sam izazov. Nemam šta da izgubim.

studiranja. Kad malo bolje razmislim, ceo život mi se menjaju interesovanja.

2014. godine sam upisala Fakultet bezbednosti u Beogradu. Kao i većina studenata na prvoj godini, a možda i četvrtoj, nisam bila sigurna u svoj izbor. Sistem je takav da stvara pritisak da što pre završimo fakultet koji smo upisali, ne bismo li našli posao u struci i obezbedili sebi egzistenciju. S druge strane, kao radoznala bića, nama se interesovanja menjaju i stalno pokušavamo da pronađemo sebe.

Da se držimo mog studiranja. Tu su mi se interesovanja menjala od forenzike, grafičkog dizajna, do event menadžmenta. Trudim se da u skladu sa slobodnim vremenom ispitam svoja interesovanja, jer kada sam upisala fakultet, u početku sam mislila da je to to, biću menadžer bezbednosti i nema menjanja struke. Sada pred sam kraj mog studiranja, vidim koliko to apsolutno nije tačno, ali i koliko ljudi u mom okruženju i dalje misle da su "osuđeni" na posao u struci. Možemo to povezati sa lenjošću, ali ono što je glavni razlog jeste upravo taj nedostatak hrabrosti da izazovu sebe.

Tako su se i meni interesovanja menjala tokom

Pre malo više od dve godine sam počela da raz-

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


79

PHOTO: PIXABAY.COM

mišljam o svojoj budućnosti i o tome kako bih mogla da nađem posao nakon fakulteta u željenoj struci. Ono što većina poslodavaca traži jeste radno iskustvo.

omiru, ne bih zatim dobila priliku da učestvujem na Summership-u u Coca-Coli Hellenic i radim sa svojim mentorom na njegovim projektima, ne bih sada pisala za magazin RYL, u kojem je nedavno objavljen članak Slavimira Stojanovića ,,Kako da steknem radno iskustvo ako ne mogu Futroa, čoveka koji me je oduševio svojom preda nađem posao ili praksu bez radnog isku- zentacijom upravo na tom Summership-u. stva?'' Nedavno sam dobila priliku, za koju sam svesna Ako imaš volje, lako. da je možda mnogi nemaju, da se preselim u Njujork. Zvuči baš loše, zar ne? Nije ni meni tako Počela sam s radom u studentskim organizaci- zvučalo dok nisam otišla. Otići u drugu zemlju, jama. Sećam se i koliko sam se oko toga dvou- udaljenu 10 sati letenja, ostaviti prijatelje, famimila. ,,Odakle mi vremena za to? Kako ću sama liju, doći u nepoznato i promeniti neke životne tamo da odem? Ne poznajem tamo nikoga. Šta navike, a možda i životni stil. Nije mi dugo treako se ne snađem?'' Postoji zaista veliki izbor balo da počnem da se predomišljam oko svoje studentskih organizacija, što na fakultetu, tako odluke da se odselim za Njujork, ali sam se onda i van fakulteta, i većina njih ima slični koncept setila oko čega sam se sve u životu predomišrada i strukturu kao i velike svetske kompanije. ljala, zatim koliko bi ljudi možda želelo da dobije Moram da naglasim da sam tu prvi put primetila takvu priliku i, na kraju, koliko samo iznenađekako ljudi uz pomoć studentskih organizacija i nja život ume da nam priredi. Odlučila sam da i online platformi stiču iskustva u oblastima koje ovom gradu dam šansu. nisu neposredno povezana sa njihovom strukom, koja im mogu korisiti za poslove van stru- Često se, zbog povlačenja pred izazovom, kake. jemo što nismo sebe ipak testirali. Svako iskustvo, bilo dobro, bilo loše, predstavlja životno Moj izbor je bila studentska organizacija AIE- iskustvo. Bez prihvatanja izazova, uskraćujemo SEC. Da nije bilo studentskih organizacija i, pre sebe za vredna životna iskustva koja nam mogu svega, moje volje da uložim vreme i trud u svoj potpuno promeniti tok života. rad u studentskim organizacijama i u istraživanja o nekim drugim oblastima interesovanja, CV Moje novo životno iskustvo tek počinje. Kuda će bi mi ostao poluprazan. Ne bih dobila priliku da me odvesti? Ko zna. Ali znam da ću ga dočekati zajedno sa sjajnom grupom ljudi organizujem spremna da izazovem sebe, da izazovem život. konferenciju povodom koje sam i upoznala MiE-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


80

PHOTO STORY

TAJ ČUDESAN BARI

Putujući ovog leta po Kritu i jugoistočnoj Italiji, odlučila sam da vam ipak predstavim sjajni lučki grad na Jadranskom moru, Bari u Italiji. Još od malena slušala sam priče kako ljudi uzimaju trajekt na relaciji Bar–Bari, dva grada koje razlikuje samo jedno I i deli more. Bari nije samo luka, on je više od toga. On je koloritni grad, u kojem buja život, kako to on ume na samom jugu. Znači dinamičnije, jače, svetlije. Za mene, koja je žudela što pre da se izgubi na ulicama, u Bariju dominira više stvari: Crkva svetog Nikole, osnovana 1087. godine, u kojoj se nalaze mošti ovoga sveca, koje su pod sumnjivim okolnostima donesene iz Mire u Likiji. Mošti svetog Nikole privlače mnoge hodočasnike širom sveta. Bari ima i Normansku tvrđavu iz 12. veka, uz nju su prelepi Giardini Isabella d’Aragona (napuljska princeza koja je tu živela), nešto manja tvrđava Fortino Sant’Antonio, ruska crkva, stara i nova luka. Ono što me je osvojilo jeste široka promenada u novom delu grada, prepuna ljudi, radnje sa obe strane, koje predstavljaju raj za kupoholičarke. I sve je nekako mirisalo na neki stari italijanski film. Espressino i apperitivo se pio na svakom ćošku, fokaća, pizze i špagete su mirisale iz svakog lokala, a italijanski stil se video iz aviona. Da, to je ta Italija, to je Bari veličanstven u svojoj arhitekturi, boji, stilu i jedinstvu. Piše/Fotografije: Mia Medaković-Topalović

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


81

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


82

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


83

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


84

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


85

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


86

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


87

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


88

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


89

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


90

PHOTO: PIXABAY.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


91

REFRESH

YOUR BUSINESS

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


92

OKRUŽENJE KAO OGLEDALO NAŠIH MISLI

PIŠE: MILAN KRAJNC PHOTO: MIROSLAV PETROVIĆ PRIČA IZ DNEVNIKA KRIZNOG KAPETANA: … “Uglavnom ne radim na jednom mestu i vrlo često mi i kola služe kao kancelarija. Tu ulogu nekad preuzmu kafići sa pristupom internetu, neki iznajmljeni prostor, ili čak i park. Sastanak sa klijentom mi se u petak završio ranije pa sam skoknuo do internet kafea da pogledam poštu. Kada sam ušao u kafić ugledao sam lice starog poznanika sa kojim nisam bio u kontaktu poslednjih nekoliko godina. Posle kraćeg zagledanja, prišao sam i pružio mu ruku. Obojici nam je bilo drago zbog ovog neočekivanog sus- reta. Pa ipak, dovoljan je bio i samo letimičan pogled pa da se zapitam šta mu se desilo. Izraz na njegovom licu govorio je da je prošao kroz vrlo neprijatno životno iskustvo. Stisak njegove ruke bio je slab i nesiguran. Pamtio sam ga kao čoveka do-

brih manira, samopouzdanog, usmerenog ka cilju, koji tačno zna šta hoće od života. A sada je on stajao preda mnom izboran i neuredan. Bio je potpuno druga osoba. Usne su mu bile oštre i stisnute. Očigledno su izražavale nevolju u kojoj se našao. Isprva sam pomislio da je imao loš dan. Naš razgovor je uz kafu lako tekao i nakon nekoliko minuta podelio je sa mnom svoju životnu priču. Tokom proteklih nekoliko meseci počeo je da radi drugi posao, žena ga je napustila, majka mu je umrla, a povrh svega toga imao je saobraćajnu nesreću u kojoj je slomio ruku. Uprkos svim ovim nedaćama, rekao mi je da napreduje u poslu. Preuzeo je rukovođenje manjom multi-nacionalnom kompanijom. Dok smo razgovarali neprestano je gledao žene koje su prolazile pored nas, igrao se mobilnim i vrpoljio se na stolici. Lako se moglo zaključiti da je uznemiren i rastrzan. U daljem toku razgovora prešli smo i na nje-

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


93

govu novu „kancelariju iz snova“ sa savršenim pogledom, baš kako je oduvek želeo. Pozvao me je da odemo do kancelarije da mi je pokaže. Sa zanimanjem sam prihvatio njegov poziv. Pošto je u našem glavnom gradu uvek problem parkiranje, pošli smo njegovim kolima. Prvo sam morao da raščistim gomilu papira na suvozačevom mestu. Ponovo sam se zapitao gde je nestao onaj uredni čovek koga sam nekad znao. Na sedištu je osim gomile papira bilo i praznih plastičnih boca. Moje se prvo zapažanje iz kafića sada potvrdilo. Zato sam posmatrao njegove reakcije tokom vožnje. Osim što je bio aljkav i verovatno nosio košulju od juče, bio je neobrijan i vozio je veoma brzo. Ponekad je čak sekao krivine. Sada sam imao dovoljno dokaza na osnovu kojim sam došao do zaključka da je njegovo stanje slično stanju njegovih kola. Njegov unutrašnji nemir iskazivao se u neurednosti njegovih kola, što je bila projekcija načina njegovog razmišl- janja, njegovog stanja, jednom rečju njegovog psihološkog statusa. Zapitao sam se na šta će ličiti njegova kancelarija. Znam da je želeo veliku kancelariju na poslednjem spratu sa pogledom i velikim radnim stolom nasuprot prozora. Te želje ukazivale su na to da je imao jasan cilj i da je želeo da živi potpuno otvoreno, svetlo. Međutim, čim sam seo u njegova kola bilo je jasno da će me slična situacija sačekati i u kancelariji, situacija koja će još više potvrditi njegov nemir i osećaj izgubljenosti u realnom svetu. Pretpostavio sam da će njegov radni sto biti prekriven dokumentima, korpa za otpatke prepuna zgužvanih papira, neuspelih pokušaja pisanja strategije, da će roletne biti spuštene i sve slično tome. Tokom vožnje nismo mnogo pričali pošto je sve vreme razgovarao telefonom. Parkirali smo u garaži zgrade i ušli u lift do poslednjeg sprata. Na ulasku u poslovne prostorije njegova asistentkinja nas je ljubazno pozdravila. Bio sam nestrpljiv da vidim koju poruku će mi poslati njegova kancelarija. Kada smo ušli nasmejao sam se u sebi. Roletne su bile do pola spuštene, sto zatrpan gomilom papira, korpa za otpatke puna iscepane hartije... pa, baš kao što sam i očekivao. Onda sam ga pitao da li ima problema sa strategijom novog preduzeća, da li je možda

izgubljen i ne zna kojim pravcem da krene. Čudnog izraza lica upitao je: : „Na šta misliš? Odakle ti to?“ Rekao sam da mi njegova kancelarija daje takve informacije. Izraz lica odavao mu je još veću zapanjenost kada me je opet pitao: „Ko to kaže? Šta hoćeš da kažeš?“ Tada mi je bilo jasno da je pravi trenutak da mu objasnim kakve poruke šalje pa sam ga pogledao pravo u oči i rekao mu da je svaki detalj u njegovoj kancelariji odraz njegove podsvesti. Šta je odražavala njegova kancelarija? Roletne su bile spuštene da bi zaklonile pogled. I nemojte se zavaravati, roletne nisu bile spuštene zbog sunca – prozori su bili u senci. Bile su spuštene jer taj je taj široki, jasan i čist pogled izazivao u njemu osećaj krivice i bespomoćnosti. On, naime, nije našao pravi način da osmisli novu strategiju i rešenja za sve veće i veće probleme. Moglo bi se reći da je izgubio kompas. A bez kompasa nije imao jasan uvid u budućnost preduzeća pa ga je široki i čist pogled iz kancelarije stalno podsećao na ono što on ne može da vidi. U takvoj situaciji, spuštanje roletni bilo je najjednostavnije. Potom se njegov radni prostor poistovetio sa stanjem kompanije, kako se to odražavalo iz njegove podsvesti. Ovde dolazimo do zakona termodinamike gde dva tela prilagođavaju svo- ju temperaturu, s tom razlikom što su u ovom slučaju njegova podsvest i okruženje bili prilagođeni. Zašto je izgubio kompas? Njegov radni sto zatrpan dokumentacijom pokazuje da se on u to vreme bavio samo problemima. Imao je mnogo problema u privatnom životu pa ih je preneo na svoj profesionalni život. Tonuo je sve dublje u probleme i počeo je da ih traži na poslu. Život je počeo da mu se vrti oko problema. Problemi kod kuće, problemi sa prijateljima, problemi na poslu... problem, problem, problemi! Njegov način razmišljanja bio je odraz njegove prošlosti. Nekako sam osetio da naš slučajni susret ima svrhu. Kada sam mu saopštio kako sam izveo svoje zaključke bio je zapanjen. To je za njega bio trenutak osvešćenja. Ja nisam bio opterećen njegovim problemima i mogao sam da upalim „svetiljku“ u mraku, da

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


94

mu pomognem da progleda i suoči se sa sobom. Pošto sam ga oduvek poštovao kao prijatelja dao sam mu nekoliko predloga kako da načini prve korake. Ako želi da napreduje i da se kreće ka napred mora da pusti sve probleme da odu i da raščisti sve pred sobom. Istog dana napravili smo „akcioni plan“. Zapisali smo koje korake treba da preduzme. Prvo smo se pozabavili njegovom ličnošću. Morao je da pogleda sebe, da se smiri i prihvati trenutak. Tek tada mogao je da donosi nove odluke. Kada smo kretali iz njegove kancelarije otišao je do asistentkinje i zamolio je da skloni sva dokumenta iz kancelarije, da podigne roletne i pozove spremačicu. Za utorak je trebalo da sazove sastanak odbora direktora. Predložio sam mu da ode nekuda za vikend, da napusti svoje okruženje i da učini nešto za sebe. Pristao je da uzme kraći odmor da bi bio sam sa sobom. Ostali smo u kontaktu i razgovarali smo preko telefona bar dva puta dnevno. U ponedeljak me je pozvao i rekao mi da mu je zaista očajnički bilo potrebno to vreme da bude sa sobom. Čak je častio sebe masažom. Kada sam prihvatio da mu pomognem da izađe iz krize zatražio sam mu da opiše kako se oseća kad je sam. Kuda su lutale njegove misli? „Kada sam ležao na stolu za masažu i posmatrao kroz prozor bazen pun vode u kome više nije bilo skoro nikoga u te kasne sate, shvatio sam da se voda u bazenu smiruje. Od masaže mi se prispavalo i kada sam sklopio oči ukazalo mi se uzburkano more. Gledajući to more imao sam osećaj da gledam svoj unutrašnji metež i zbrku. More se polako smirivalo, kao i moja unutrašnjost. Osećao sam da posle dužeg vremena mogu da dišem lagano i smireno...“ Objasnio sam mu da je njegovo okruženje odraz njegovih misli i da se fokusiranjem misli na more koje se smirivalo, smirilo i njegovo unutrašnje ja, on sam. Dopao mu se moj način razmišljanja i pogled na svet pa smo odlučili da mu pomognem oko postavljanja nove strategije poslovanja. …Dalje možete pročitati u knizi Model dinamičnog liderstva (link na https://www. dynamicleadership.management/sr/)” KLIENTI O MILAN KRAJNC-U Dok žudimo za vezama i povezivanjem unutar našeg razjedinjenog sveta, suočeni sa podvojenim osećanjima… većina probuđenih pojedinaca intuitivno traga za učiteljima, za guruima, kako bi prihvatili izazove i mogli da se vrate kući i slušaju damare sopstvenog ognjišta. Mnogo godina istraživanja, osnaživanje mog životnog puta i sopstvena žudnja za duhovnim unutrašnjim rastom, a otuda polaze, razvijaju se i listaju slojevi unutar slojeva, da bih došla

do sopstvene prisutnosti, do SEBE, i do zavojite staze velikog kruga života što me vodi mom pravom domu… Srela sam Milana Krajnca, mog životnog i poslovnog kouča – trenera za život i biznis… mog savetnika i moju energetsku podršku! Dok žudimo da se povežemo sa namerom ljubavi… život pokazuje i otvara vrata mudrosti… upravo tu se STVARNO povezujemo i osnažujemo. Milan je pravi guru savremene poslovne strategije i ličnog koučinga kao i intuitivnog procesa isceljenja… iznedruju se tu lucidne i nadahnute filozofije novog doba iz samog unutrašnjeg sveta… iznutra ka spoljašnjem. On obuhvata i nauku i sisteme verovanja time što stvara mudre izbore za oblikovanje svesnog života kroz podsticanje pouzdanja, vere, samopoštovanja, stvarajući istinske pomake u razmišljanju pojedinca, bez odricanja od starih obrazaca kao leka za novo i bolje! Milan Krajnc stvara bezbedno mesto prijatnosti razumevanjem pravih vrednosti i suštinskih načela, odsudnih trenutaka, a radi viđenja sveta i ljudi oko nas kroz pristup pogleda u ogledalo … ko se krije iza tog lica? Najnaprednije razmišljanje podrazumeva davanje mogućnosti izbora razumevanja kritičnih tačaka uključivanja i isključivanja života kao poslovnih ili drugih veza i odnosa. Njegova namera i priroda, pronicljivo posmatranje kroz inovacije, služe kao most između uma i materije gde se odslikava pomak u načinu razmišljanja i postupanja u rukovođenju biznisom, dajući vam alate da biste postali najsposobniji i gospodar svojih misli… učeći vas da slušate i imate poverenja u svoje mogućnosti, sopstvenu intuiciju, vodeći vas ka tome da budete najbolji VI. Kao kreativni izvor podrške Milan vas korak po korak vodi u stvarnost koja se redefiniše njegovim pristupom kao lidera, intuitivnog iscelitelja, kouča, poslovnog intuitivnog prognostičara i istinskog pojedinca sa pravim namerama da obasja pravim svetlom odluke koje donesete na poslovnom ili drugim nivoima svog života. Veliko je to i divno putovanja koje sam preduzela osnažena istinom, polažući pravo na sopstvenu snagu, koristeći svoju intuiciju radi sopstvenog dobra i dobra svih ljudi oko mene i celog sveta koji me okružuje. Milan me je naučio da se odvojim od svog ega i analitičkih, lažno stvorenih obrazaca, da ostavim to iza sebe, dao je mi je alate pouzdanja i poverenja. Putovanje je to koje traje, kretanje napred u kome se brzo postižu visoke vibracije, kada postajem neuništiva suština mog sopstvenog bića… iako je putovanje puno izazova, koriste se jednostavni, laki i energetski podržani alati koji vas vode u pravcu toga da se promenite, i da ta promena bude baš ona koju ste želeli! Elizabeta Brant (Elisabeth Brandt)

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


95 PHOTO: PIXABAY.COM

generalni direktor i osnivač Healing EARTH Products and Spa Concept; Innovative Hospitality Concepts (Proizvodi i koncept spa Isceljujuća Zemlja, inovativni koncepti ugostiteljstva i hotelijerstva) KEJPTAUN, JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA

„Samo pet minuta posle susreta sa Milanom osetio sam da smo povezani, a vrlo ubrzo potom mogu reći da me je video na način na koji me je retko ko pre toga video. Milan ima sposobnost da vas dovede do onih delova svesti s kojima niste upoznati, a potom, kad ih upoznate, moguće ----------------------------------------------- je da rastete na način koji je retko moguć kod ---------tradicionalnog koučinga. „Susreti sa Milanom bili su delotvorni i svrsishodni, sve sesije uvek su imale cilj, njegova ličnost uliva poverenje i navodi vas da se otvorite i da podelite informacije. Uvek sam zaprepašćen koliko brzo uspeva da izvuče na svetlo dana pitanja ili misli kojima se bavite i da ih dovede do jasnih i dubokih zaključaka, a uz to uvek daje i savet o tome kako da se sa tim suočite na ličnom nivou.“

Rad sa Milanom na daljinu omogućio mi je da se savršeno uklopimo u gust raspored. Moram da se zahvalim Milanu iz sveg srca, rezultati su bili sjajni. Bilo je to do sada najjačih tri meseca mog života i posla.“ SAJMON LEM (SIMON LAMB) DIREKTOR ZA LIDERSTVO, KULTURU I RAZVOJ ORGANIZACIJA LONDON, VELIKA BRITANIJA

HANS VAN DER GOS (HANS VAN DER GOES) PREDUZETNIK, STRUČNJAK ZA GLOBALNU INDUSTRIJU SVEŽIH PROIZVODA LONDON, VELIKA BRITANIJA ----------------------------------------------------------E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


96

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


97

REFRESH

YOUR BOOK

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


98

SVI SMO MI OTPADNICI

PIŠE: ALEKSANDRA CIMPL FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

Aleksandru Anju Mijović sam upoznala prošle godine u nekoj kafanici na Banovom Brdu, samo što se vratila iz Indonezije. Podsetila me je njena priča o Indoneziji, koju je opisivala i u svom portalu „Direktna reč“, na mog pokojnog prijatelja Đuku, koji je dugi niz godina proveo u Indoneziji i koji je, po povratku odande, postao drugi čovek. Zato sam poželela da je pitam, još tada, da li i ona oseća tu neku promenu sebe same, ali nisam, bilo me je sramota, videla sam je prvi put. Rekoh, divno je biti znatiželjan, ali je ponekad lepše sačekati. Dođe trenutak za sve. Samo je važno da ga osetimo. I tako gledajući je, pre dve nedelje, na jednoj promociji na Tašmajdanu, kada je rekla da je baš tu prohodala i da se sve izmenilo, rekoh sebi, možda je došlo vreme da postavim ono progutano pitanje. Anja je studirala dramaturgiju na FDU-u u Beogradu. Godine 2009. odlazi u Indoneziju, a onda odande, pre par godina, otvara portal „Direktna reč“, koji ima sve više čitalaca. Pored toga što je glavni i odgovorni urednik na portalu, ona stiže da gaji decu i da joj ove

godine izađe i roman „Otpadnici – Slučaj prvi“ za izdavačku kuću Ammonite Books. Anja, reci mi kako si odlučila da se posvetiš pisanju? Misliš, da se vratim pisanju. Oduvek sam pisala, nego smo se rodile u, čini mi se, pogrešno vreme. Kako sam se odvojila od roditelja, krenuo je neki ludi ritam življenja. Večna jurnjava za novcima, pa sam polako, a sigurno, pisanje ostavljala za neka bolja vremena. Ako mi je za verovati, deset dugih godina nisam napisala nijednu jedinu reč. A onda sam se odselila u Indoneziju i trka se stišala. Odjednom se imalo sasvim dovoljno slobodnog vremena. Neko krene na pecanje, neko na tango, a ja sam se vratila pisanju. Šta je to uticalo na tebe da otvoriš sada već ozbiljno čitan portal „Direktna reč“? Htela sam da pišem ponovo i prvo sam razmišljala o blogu, onako da piskaram o svemu što me žulja. Ali sam onda na Fejsbuku spoznala dosta talentovanih ljudi, a neki od njih nisu ni bili svesni da ti njihovi takozvani „zidni statusi“ imaju vrednost. Tako se rodila ideja da okupim sve autore, čije žongli-

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


99

ranje rečima volim, na jedno mesto. Već sam dobila sajt, a kockice su počele da se slažu svaka na svoje mesto bez veće muke. Ideja se sprovela u delo (uz malu pomoć prijatelja). Da li ti i Aleksandra Kivela, uspevate da vodite potpuno same i portal i stranicu na Fejsbuku, i još usput da se bavite svaka svojim poslom? I sama sam svedok da na Fejsbuk stranici ume ponekad da bude i gusto i da morate da ozbiljno rešavate probleme. Odakle toliko strpljenja? Nismo potpuno same. Stranicu i grupu vodi i uređuje nas sedam. Portal uređujem sama, a za tehnikalije i izgled je zadužena Jelena Milenković, pisac i jedan od autora, a i moja bliska prijateljica. Iskreno, ja Fejsbuk volim. Već sam toliko vremena, ili bolje reći reči, utrošila po tuđim grupama i stranicama, krajnje je vreme bilo da otvorim nešto svoje. S gospođicom Kivelom sam se i upoznala na Fbu. To je jedna od onih situacija kad otkrijete Čoveka koji vam je na istoj talasnoj dužini i pitate se kako ste se u tri reči spoznali. Zajedno smo počele maštati o portalu i zajedno ga podigle. Ona je moja desna ruka. A vala, i ona voli da na Fejsbuku provodi vreme. Pa

kad spojiš lepo i korisno, ne može da ne šljaka. Tako smo i otvorile grupu „Direktna reč“, koja je počela da okuplja publiku portala. Ispostavilo se da su nam čitači pametnice, ljudi koji su uspešni u svojim poslovima, koji imaju šta da kažu i od kojih može puno da se nauči. E, sad, kad se na jednom mestu okupi 2000 pametnih glava, naravno da ume da bude kuršlusa. Mi koji adminujemo, dakle, održavamo red i kulturnu komunikaciju, a ponekad nas iscede kao sunđere. Treba nam tri dana da se vratimo u normalu. No, srećom, to se dešava samo ponekad. Inače je veselo i vrištimo na sav glas smejući se. Grupa je prilika da naša publika prozbori koju s autorima i stvorila se domaćinska atmosfera. Da li si zadovoljna kako se portal za sada razvija? Potpuno. Za vrlo kratko vreme smo pokupili pažnju velikom broju ljudi i postali sigurno mesto gde se mogu zabaviti, a ponešto i naučiti. Pritom bez ikakve reklame. Sve što imamo je Fejsbuk, a mesečno nas poseti 100.000 ljudi. Očigledno je da je balkanskom veb nebu falio takav portal ili ima sveta kojima moj izbor odgovara.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


100

Kada je nastala ideja za roman „Otpadnici – Slučaj prvi“, s obzirom na to da znam da si ga prvo pisala kao scenario? Da li je bilo teško da ga posle preradiš u roman? I koliko? J Skupila sam hrabrost da probam da napišem ono što najviše volim da gledam i čitam. Bila sam skeptična da li ću umeti da ispoštujem triler kao žanr, delovalo mi je kao nešto mnogo zahtevno. Nisam htela da koristim matricu na koju je publika navikla a la „desilo se ubistvo – ko je kriv?“, nego da balansiram između drame i krimića. Razmišljala sam mesecima, a onda kad sam sela za računar, krenulo je k’o od šale. Shvatih da žanr držim u malom prstu. Potom su me razni hrabrili da scenario preinačim u roman. Opet nisam htela da pratim ustaljenu shemu, nego da pružim potpuno novi format. Volim da pišem dijaloge, sve drugo mi je dosadno. Nije bilo teško, išlo je kao podmazano. Ostao je samo strah da li će čitalačka publika da uhvati ritam. Pošto si imala predpromociju svog romana na Banovom Brdu, reci mi kako si zadovolj-

na reakcijama publike? Kako im se dopadaju tvoji inspektori MUP-a? Da, bilo mi je potrebno da proslavim rođenje moje papirne dece, kako zovem Otpadnike. Tako da je predpromocija bila više žurka, a i prilika da ubijem tremu koja me uvek strefi kad sam u centru pažnje. Prezadovoljna sam reakcijama, pažljivo su čitali knjigu i uhvatili ritam. Da citiram kolegu pisca Vladimira Jovanovića: „Moji inspektori su baje!“ Da, publika je zavolela karaktere, uzvikivali su: „Svi smo mi Otpadnici!“ Izdavač Ammonite-a, Dejan Bošković mi je u šali naredio da prestanem da čitam reči hvale, jer sa mnom više neće moći da se razgovara. Koliko je bilo teško pisati u slengu kojim govore junaci? Meni to nije teško, to je moj stil. Obožavam žargon, uvek osluškujem kako se ljudi izražavaju i upijam. Svaki pisac ima svoj pečat, je l‘. Moj je realni ulični sleng. Da li si nekada imala neke konsultacije s inspektorima MUP-a, s obzirom na to da je roman napisan veoma verodostojno? Nisam. Sve je moja mašta. Da sam bila ovde,

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


101

verovatno bih kontaktirala prijatelje, koji su policajci, da se malo informišem. No, to je bilo nemoguće učiniti iz Indonezije. Zato je moj drugi veliki strah bio kako će upravo oni doživeti Otpadnike. Bili su mi na predpromociji i kupili knjigu. Rekli su da će je bistriti na moru. Po povratku s odmora, usledio je poziv, srce mi je sišlo u pete, pomislih sad kad kažu: Anja, al‘ si naivna! Kad ono, oni oduševljeni -policijska procedura preslikana, atmosfera u stanici identična, rešavanje slučajeva samo na mišiće, bez pomoći, ili uz saplitanje, zvaničnika. Rekoše kao da sam s njima išla na teren i zapisivala šta im se dešava. Jedino mi zameraju što su se uz Otpadnike na odmoru vratili na posao, hehe. Tek tad sam odahnula, znači uspela sam! Anja, reci nam tvoje uzore i da li možemo da očekujemo uskoro neke dalje promocije u Beogradu i u Srbiji? Ne bih rekla da imam uzore, samo možda omiljene pisce. Obožavam Skandinavce, pa bih pomenula naomiljenije triler-majstore, a to su: Ju Nesbe, Stig Lašon i Arlandur Indridason. Još nemam termine svih promocija, pa ću vas naknadno obavestiti.

I sada imam jedno pitanje, koje sam htela da ti postavim još kada smo se upoznale. Živela si u Indoneziji, za mene čarobnoj zemlji. Ispričaj nam nešto o svom boravku tamo, o ljudima, neku priču, nešto što će nam ostati zauvek urezano u pameti. A onda bih te molila da nam kažeš koliko te je Indonezija promenila. Sve o Indoneziji sam pisala u delovima za portal „Direktna reč“, ali da probam ukratko: Indonezija je jedan neshvatljivo izvrnut svet naopačke. Većina me je zamišljala da uživam u ležaljci na peščanoj plaži, s kokosovim orahom u ruci, ali avaj živela sam u Džakarti, koji je gradurina s 30 miliona stanovnika i zvanično s najgorim saobraćajnim gužvama na svetu. Deluje mi da sam pola života ostavila zaglavljena u kolima. A opet tako daleko, u tako začudnom svetu, pronašla sam prijatelje, koji su mi za kratko vreme postali bliski do koštane srži. Da li ima veze s godinama ili boravkom tamo, ali jesam se promenila. Rekla bih da sam otvorenija, direktnija i kad jednom za nešto zagrizem ne puštam k’o pitbul dok ne sprovedem u delo!

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


102

PHOTO: ANIMA MUNDI

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


103

Refresh

YOUR FOCUS

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


104

HARD WORK IS YOUR KEY

WORDS: DEJAN VICAI PHOTO: PRIVATNA ARHIVA

Life is the ultimate test for everyone, nobody can escape its wrath, and most certainly nobody gets left out from life’s final judgement. However, does that mean we should give up? Absolutely not! Don’t think that you don’t have a choice, quite the contrary, no matter what, you do, and that’s what drives each and every one forward. After all, when life gives you lemons, you throw them back and demand a refund for the lousy lemons you got. Who likes to get lemons anyway? I mean, they’re sour and impractical unless squeezed into lemonade. The point of life isn’t to live comfortably and to cocoon yourself into a blanket of niceness and sweet things surrounding you all the time, it’s about trying something new, exploring the unknown, and diving head first into what you thought impossible. Nothing good will ever happen if you stay in your petty little safe zone. Step out of your shell and go see the world. Without ever trying, you can’t really say that you lived your life to the fullest. Sure, sometimes life will be sneaking up on you and hitting you across the head with a crowbar, but hey, you stand up, look it dead in the eyes and demand another hit, just so you can be sure you feel alive.

Many will argue what life is and how you should live it, what you should and shouldn’t do, honestly, take that advice and forget all about it. This is your life, and you alone can decide what happens next. As much as life can be a ferocious monster, you can tame it into becoming a playful little kitten, but, only if you are willing to challenge yourself. We’re all afraid of the future because of its uncertainty, and of course, this means that life will have a few surprises waiting in store for us. However, we shouldn’t be afraid to keep on trekking, otherwise, we’ll be stuck in place, wishing we didn’t. Instead of sitting with arms crossed and hoping something good will come our way, we should be complaining less and standing toe-to-toe with our problems. The easiest way to accept defeat is to claim that “life is hard”, yeah no duh! Life is hard, there aren’t any settings to lower the difficulty, the controls are awful, and more often than not, the graphics are foggy, not to mention there’s no autosave. Also, that doesn’t mean that you should find a safe spot, curl up and wait for happily ever after that might never even come. Take charge, stand tall, endure the punches life throws at you, clench your teeth

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


105

PHOTO: ANIMA MUNDI

and push forward. Dare to be different so that you can take life by the horns and ride it as long as you can. Eventually, there will be ups and downs along the way, the best you can do is enjoy it; something better you can do is cut back on the time the downs will last. It’s hard, but not impossible. Accept the fact that there will always be someone who is better/stronger/happier/ etc. than you. It’s a cruel fact. Nobody likes it. Though, don’t view it as something that cannot be changed. Channel your inner jealousy and anger and make use of that energy to become better than that person whom you admire. Hard work is key to being better at life. Some people are graced by a dash of talent, but, they didn’t become great just by existing, there is a lot of hard work poured into everything in order to be good.

Unless you have the time and will to succeed, nobody else will do it instead of you. And, the sooner you do it, the better you will feel. Not to mention that you will be victorious in the end, standing tall and feeling high on triumph, instead of moping around how easy other people have it. It doesn’t matter how you do it, what matters is that you accept the challenge life has to offer, go on that marvelous quest, collect all the experience points and loot you can. And, once you’re done, do it again. Finishing a chapter in your life means that it’s finally time to unlock new features. That’s what makes life worth living, and worth staring fear straight into its eyes.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


106

KAPADOKIJA

POGLED IZ BALONA Iznenadna promena planova za godišnji odmor odvela me je u Alanju. Aranžman uplaćen u poslednjem trenutku, brzinsko pretraživanje atraktivnih lokacija, koje najbolja prijateljica i ja možemo posetiti i njena entuzijastična poruka: „Biks, moramo ići u Kapadokiju!“ Nakon dolaska u Alanju i neizostavnog cenkanja sa predstavnikom jedne od lokalnih turističkih agencija, naš dvodnevni izlet u Kapadokiju je najzad mogao da se realizuje. Putovanje smo započele pre svitanja, u pratnji vodiča ukrajinskog porekla, koja je sve informacije saopštavala na ruskom, engleskom i nemačkom jeziku, budući da je grupa bila multinacionalna. Nakon 500 pređenih kilometara, došli smo do prvog odredišta, podzemnog grada Kajmakli, koji se nalazi 20 km od grada Nevsehir. Reč je o gradu koji je služio kao sklonište proganjanim narodima tokom istorije (uključujući i hrišćane, tokom velikog progona), u kome je moglo boraviti i do 3500 ljudi. Nakon obilaska lavirinta prostorija, koje su služile kao štale, skladišta, velike kuhinje i stambene jedinice, nastavili smo panoramično razgledanje Kapadokije, uz povremena zaustavljanja kako bismo uživali u pogledu i napravili fotografije. Sledeća stanica bio je muzej na otvorenom - Goreme, centar hrišćanstva u srcu Turske. Ovaj kompleks su do 1920-ih naseljavali hrišćanski monasi i monahinje, koji su u zapanjujućim reljefima izgradili nekoliko pećinskih crkvi ukrašenih vizantijskim freskama. Nakon posete muzeju Goreme, uputili smo se u hotel, kako bismo se odmorili i pripremili za najveću senzaciju Kapadokije – let balona! U ranim jutarnjim časovima, zainteresovani članovi grupe su se uputili ka mestu sa kojeg poleću baloni. Nismo želele da uplatimo vožnju preko agencije, jer smo smatrale da ćemo postići bolju cenu uz tradicionalno cenjkanje. Kada smo stigle na mesto dešavanja, želju za letenjem umanjila je činjenica da u prlično malu korpu ukrcavaju između 20 i 28 ljudi, tako da smo se odlučile za posmatranje ove senzacije sa tla. Vatra je polako tinjala, baloni su se uspravljali i polatali jedan po jedan. Uskoro ih je na stotine bilo u vazduhu, svuda oko nas, oslikavajući zajedno sa pejzažem Kapadokije nestvarnu sliku. Svetlo se menjalo iz minuta u minut, vodeći ka najveličanstvenijem trenutku u kom su zraci izlazećeg sunca obasjali balone, ističući jarkost i igru njihovih boja. Trenutak koji ću doživotno pamtiti! Oko 7 časova smo se vratili u hotel i, nakon doručka, uputili u obilazak galerija nakita i brojnih lokalnih rukotvorina. Usledio je ručak u gradu Konja i lagani povratak u Alanju. Rezultat ovog proputovanja bio je hiljadu pređenih kilometara, preko 500 fotografija i neizbrisiva impresija u pamćenju. PIŠE/FOTOGRAFIJE: BILJANA ĐURIĆ

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


107

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


108

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


109

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


110

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


111

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


112

PHOTO: PIXABAY.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


113

Refresh

YOUR ATTITUDE

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


114

MNOGO MOŽEŠ A NE ZNAŠ DA MOŽEŠ

PIŠE: AMRITA PAVAN KAUR, UČITELJ KUNDALINI YOGE, INSTRUKTOR HATHA YOGE, YOGA ENERGO TERAPEUT.

Drugi deo života kod pametnog čoveka sasto- nom... ali ne uvek i ne svakoga, haotično, bez ji se u oslobađanju od predrasuda i pogrešnih redosleda, bez mog uticaja, želje, bez namere. mišljenja koje je stekao tokom prvog dela žiŽivot je za nas prepun iznenađenja! Zašto? vota. Čehov Dolaskom briše nam se memorija! Potrebna je hrabrost da odrasteš i postaneš *********************** ono što stvarno jesi! ***************** Mnogo puta svako od nas je imao komentar: E pa, znala sam ili znao sam!!! Ali se nikad ne vezuješ za tu rečenicu! Samo je izgovoriš i ideš dalje! Ali šta ako staneš iza nje? Znam!!! Odakle, kako, zašto se ponavlja, zašto nikad ne pogreši to “znam”...

Pre mnogo godina, sedim s društvom u restoranu i u trenutku vidim mladog muškarca, s lepo oblikovanom bradom, koji s neverovatnom surovošću i besom šutira ženu, koja je zgrčenog tela na podu, krvavog lica, užasnuta! U trenutku shvatim da više ne čujem razgovor prijatelja sa kojima sedim, ne znam zašto okrećem glavu i moj pogled se susreće sa pogledom tog istog muškarca, sasvim nepoznatog, koji sedi za susednim stolom, sa svojim društvom, iza mojih leđa.

A, nekako, oduvek sam “znala”! Unapred odgovore, leđima okrenuta, osećaj i misao onoga iza mene (većina ljudi jako glasno misli), videla Mesecima sam bila uznemirena! Kome mogu prostor i osobu sa kojom razgovaram telefo- da ispričam? Šta nije u redu sa mnom? Da

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


115

PHOTO: PIXABAY.COM

li je to istina? Kako sam to videla? Zašto ja? Šta ako vidim nešto uznemirujuće za osobe koje volim, za porodicu? Kako to da im kažem? Odakle znam? Kako da im objasnim kad i sama ne znam? Strah! Od same sebe! *************************************** Intervju sa Dalaj Lamom

prisutnih) poziva eminentnog stručnjaka da svima PIP kamerom snimi auru. Komentar i sliku aure dobićemo mejom. Fotografišem se i u prolasku nazad dobijam vizit-kartu i poziv da dođem na Rtanj 21.12.2012. Stiže fotografija i kratak komentar: Mnogo možeš, a ne znaš da možeš! **********************

Pitanje: Koji je najveći ljudski strah?

Svaka smela ideja u početku izgleda kao ludost!

Odgovor: Najveći strah ljudi je da žive svoje najveće potencijale!

Sve dok ne pokušam ne znam za šta sam sposobna!

**************************

I uvek imam izbor: da pokušam i uverim se gde je granica i da li postoji, ili da do kraja živim u Proputovala sam Tibet, Mongoliju, Indiju, Ne- iščekivanju, polustrahu, nedorečenosti, polupal, Indoneziju, Japan, Peru, Meksiko, Brazil, poznavajući samu sebe! Keniju, Tanzaniju, Zanzinar, severnu Afriku, Kinu... pročitala tone knjiga, proučavala lama- I uvek postoji još jedna bitna činjenica: Drušizam, postala instruktor Hatha yoge, bezbroj tvo ne želi ovakve pojedince, jer se ne uklapaju predavanja, seminara, učenja i sve to pojedi- u postojeći mentalni konstrukt, naše obrazonačno, samo za sebe je bla bla bla, ali sve za- vanje, vaspitanje, porodica, tradicija nas uči jedno jeste sklopljena Rubikova kocka. prilagođavanju. Žargonski rečeno: Uklopi se i ne talasaj! ***************************** Ali, ja sam Vodolija!!! Novembar 2012. godine, edukacija u Beogradu kojoj prisustvujem, bleda, prazna, i dama koja ************************* drži predavanje (shvata nezadovoljstvo većine

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


116

REIKI UMETNOST ISCELJENJA Reiki, japanska tehnika, jedna je od njih, metoda koju možete koristiti za podizanje energije, isceljenje i samoisceljenje, popravljanje fizičkog i psihičkog stanja i duhovni rast.

BRANKO VITAS REIKI majstor, učitelj za sve informacije o Reiki obuci i tretmanima: brankovitas1@gmail.com 060/020-4937

U današnje vreme punog stresa i brzog života, većina ljudi sve manje vodi računa o sebi, udaljavajući se od prirode i od svog unutrašnjeg bića. Brinite o sebi! Glavna svrha Reikija jeste da ohrabri i pomogne osobama da vode harmoničan i jednostavan život praktikujući Reiki i primenjujući Reiki principe. BRANKO VITAS, REIKI majstor, učitelj za sve informacije o Reiki obuci i tretmanima: brankovitas1@gmail.com 060/020-4937

NEGUJ SVOJE TELO - telo kao instrument naše duše - telesni tretman i konsultacije - holistički pristup zdravlju Snežana Rafailović, wellness terapeut snezana.rafailovic@yahoo.com, 064/160-51-08

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


117

+381 61 6707555 pratitimeunier@gmail.com

NEŽNO DO ZDRAVLJA! Homeopatija i biofeedback, prirodan, nežan put do zdravlja i ravnoteže. Podstiču naše urođene odbrambene snage ka isceljenju. Deluju ne samo na naše fizičko telo, već i na naš um i emocije, dovodeći ih u sklad i balans. Poboljšavaju opšte psiho-fizičko stanje, rade neuro-endokrini balans, podižu nivo energije i doprinose osećanju zadovoljstva i harmonije. Suzana Đokić dipl. homeopata i SCIO biofeedback terapeut moderator Recall Healing edukacije za Srbiju info@svethomeopatije.rs www.svethomeopatije.rs

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE

PHOTO: MARINA LUKIĆ

SOMATIC EXPERIENCING® (S.E.) “Empowering Healing, Transforming Lives” A unique, holistic and psychobiological approach for resolving trauma symptoms and relieving chronic stress, re-establishing a natural flow between mind and body and increasing people’s capacity to self-regulate, what is called, Resilience. One to one session lead in English, Spanish, French and Italian Pratiti MEUNIER, S.E. Practitioner “Meditation In Motion” Leader Reiki & Bach Flowers Practitioner


118

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


119

Ivan Vučković Trener ličnog i profesionalnog razvoja - Life & Business Coach Mobilni/Viber/WhatsApp: 065/9560486 Mail: ivanvuc@yahoo.com Facebook: https://www.facebook.com/ivanvuckoviclifecoach/?ref=aymt_homepage_panel Instagram: https://www.instagram.com/life_coach_iv/ Skype: ivanvuckovic1 Najveće dobro koje možete da učinite nekome nije da sa njim podelite svoje bogatstvo, već da mu otkrijete njegovo“ B.D. S radošću čekam da se upoznamo! Vaš Ivan Vučković MOŽEMO TO I ZAJEDNO!

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


120 PHOTO: PIXABAY.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


121

Refresh

YOUR POWER

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


122

IZAZOVI ŽIVOT ILI ĆE ON IZAZVATI TEBE

PIŠE: DR VLADIMIR JEFTIĆ, MENADŽER U MEDICINSKOM MARKETINGU

Živimo li život života vredan? Vodi li nas isključivo sudbina životnim putevima ili mi aktivno stvaramo nove sudbinske rute na putu kojim ide i žuri ona čuvena karoca o kojoj peva Oliver Dragojević? Istina je negde tamo u tragu ka beskraju, u tragu ka beskraju naših nadanja, želja, očekivanja, potreba, ali i strahova, tih večitih kočničara naših sudbina na putu ka sreći. Ako prihvatimo da su strahovi samo imaginarna bojazan od nečeg nepoznatog ili nečeg neprijatnog što se možda može desiti ili ne. Takođe, ako svaki sekund života od prvog plača, pa do odlaska na večni počinak, smatramo jedinim blagom koje nam je rođenjem dato, a što tako olako zovemo vremenom, shvatićemo da strahovima od izazova života sputavamo sudbinu i kajase iz svojih ruku prepuštamo nečem drugom, paradoksu tek običnih slučajnosti na koje imamo malo ili nimalo uticaja. Shvatićemo da je ipak bolje da skupimo hrabrosti za izazove koje nam nosi život i da je ipak lepše

i bolje kajase sudbine čvrsto držati u svojim rukama i paradoks tek običnih slučajnosti zameniti onim neobičnim, neobičnim slučajnostima radosti života! Da bismo postigli to čvrsto držanje kajasa na karocama (kočijama prim. autora) života, moramo poznavati sebe (na tome se stalno radi, a izazovi tome i služe) da bismo prihvatali kako one izazove koji su pred nama, tako i stvarali one nove. Upoznajući sebe, ujedno se i izgrađujemo i napredujemo. Brojem prihvaćenih izazova ojačavamo i iskustva, ali stvaramo i nove šanse za nove raskrsnice na kojima ćemo opet mi, a ne neko drugi, potegnuti kajase u jednu stranu, onu koju želimo više, kakvi god motivi tih želja bili. Brojem prihvaćenih izazova ojačavamo i svoju hrabrost u borbi protiv straha koji nam sputava slobodu (o razlozima i uzrocima strahovanja pričaćemo neki drugi put, ima ih raznih). Pitate se, naravno, treba li prihvatati sve izazove. Naravno da treba, a pogotovo one koje

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


123

PHOTO: ANIMA MUNDI

svesno sami stvaramo, ali pri tome budite pažljivi, jer izazivamo ono što izazovemo. Svako je režiser sopstvenog filma, hoćete li režirati horor, komediju ili romansu, odlučujete vi! Stvaranjem i prihvatanjem izazova, izazivate život da bude onakav kakvim ga želite. Život će vas svakako stavljati na sve veće i veće izazove i izazivaće vas, stoga je lepše, lagodnije i spremnije da vi izazovete život, jer on će već kako god, želeli vi to ili ne, izazvati vas! Budite aktivni igrač, a ne posmatrač sopstvenog življenja! Zbog nedostatka hrabrosti, najčešće usled neznanja i težnje za ostajanjem u zoni komfora (čitaj lenjosti), malo je pravih igrača, i uglavnom se sve svodi na posmatrače bez uticaja, koji kada protraće ono bogatstvo sa početka priče, koje nam je dato u sekundama, osete prazninu sopstvenog poraza u neučestvovanju! Ne dozvolite sebi da upadnete u zamku blasfemije sopstvenog života. I zato budite spremni! Upoznajte sebe! Spremno dočekujte i stvarajte izazove! Napustite život u Diogenovom buretu, ako ste već u njemu, za život nikada nije kasno! Idite napred, put neće biti ni lak, ni kratak, ni ravnica. To i jeste cilj. Ne voditi kajase zapar-

loženim kolotečinama dosade koja vodi ka beznađu. Put će ići stepenasto, poput šetnje skalama (stepeništem prim. autora), ne dozvolite da vas to obeshrabi, jer se samo postepeno, i prelaskom sa nižeg na viši nivo, može napredovati, a tu nas čekaju već toliko puta pominjani izazovi. Izazovi u ljubavi, partnerskim odnosima, karijeri, roditeljstvu... čemu god... Ne držite kajase čvrsto da biste njima zauzdavali život, već da biste njima čvrsto upravljali i odavali se bogatstvu i radosti izazovima života. I zapamtite, stepeništem života punom nada (skalinada) može se uvek nekuda. Kuda, nije samo pameti i sudbine usud. Pravac, nagib, odmorišta, rukohvat i saputnike birajte srcem, ono ipak najbolje vidi i zato verujte u ljubav i izazovite život! (Inspirisano morem, ljubavlju, muzikom i stihovima, komponovanim, napisanim i otpevanim od strane tri velikana muzičke scene bivše SFRJ: Zdenko Runjić, Jakša Fiumengo i Oliver Dragojević) Kavala, Grčka, avgust, leta gospodnjeg 2018.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


124 PHOTO: PIXABAY.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


125

REFRESH

YOUR MIND

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


126

ULOGA U IGRI ŽIVOTA

PIŠE: SOFIJA RADULOVIĆ, GRAFIČKI DIZAJNER

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


127

PHOTO: PIXABAY.COM

PHOTO: PIXABAY.COM

Pre odgovaranja na pitanje izazivanja života, valjalo bi utvrditi šta je to život. Šta čini život? Šta znači? Da li postoji? Kako počinje, a kako se završava? Sve su to pitanja koja se vrte oko pojma „život“. Postoji više vrsta života, a mi ljudi volimo da izdvojimo svoj od ostalih živih bića. Pri tome na um dolazi ona misao Cogito, ergo sum1, jer mi smo jedina bića - koliko je nama poznato koja postavljaju pitanja i opažaju. Životinja prati svoje nagone - čovek misli. Ali kada čovek počinje misliti? Većini nas prva sećanja su tek od treće godine života, a i to su bleda sećanja. Da li to znači da smo do treće godine u istom rangu kao i sve ostale životinje? Mada, s druge strane, počinjemo lagati još sa šest meseci starosti. Mi smo hodajuće smese kostiju i mesa, dakle, šta nas čini živim, šta nas pokreće? Naučili smo iz filmova da najbrža smrt dolazi metkom kroz srce ili mozak. Zaključujem da su onda to dva najvažnija organa. Ali srce je ništa više od pumpe koja goni krv kroz telo, a mozak smesa masti prožeta nervima. Dva organa ne mogu jedan bez drugog. Mozgu je neophodan kiseonik, a srcu naređenje šta da radi. Oni takođe imaju i simboliku, srce bivajući simbol požude, a mozak razuma. Za nas razumna bića smisao života nalazi se u - kako to Biblija najbolje pripoveda mučenju. Sama suština je u tome kada nam se mučenje isplati. Taj osećaj zadovoljstva na kraju ispunjenog mukotrpnog zadatka je najbolji pokazatelj smisla. Najgluplje pitanje je: „Ima li smisla u životu?“ To nije pitanje koje pitamo kada smo u bolovima. Ne postoji ni jedan argument protiv bola. On postoji. Dakle, kada postavimo to famozno pitanje, to nije ono na šta mislimo. Naše pravo pitanje glasi: „Uoči životnog bola i mučenja, ima li život nekog dobrog smisla?2“ A to nije isto pitanje.

Ako smo svi mi samo pioni u velikoj igri zvanoj Evolucija, samo fragmenti u monumentalnom rasponu vremena, koliko života tu može biti? Za deset hiljada godina, ova planeta više neće ni postojati, a mi ćemo nestati sa njom. Da li je onda išta što činimo bitno? Svakako će nestati, zar ne? Naravno da je bitno. Mi smo stvorenja sadašnjosti i, pri tome, svaki naš korak je veoma realan, jer ostavlja za sobom posledice kao kada kamen padne u vodu. Kada se muškarac i žena mnogo vole, onda nastane dete. To je priča koju svako radoznalo dete čuje. Suština joj je istinita, iako ljubav ne mora da igra ulogu u nastanku deteta. Nastanak života je čista biologija spajanja dve polne ćelije, ali da li je to dovoljno? Da li je dovoljno samo stvaranje organizma? Frankenštajnovo čudovište je imalo sve organe koji trebaju funkcionalnom čoveku, ali opet mu je trebala neka viša sila da oživi. Kako je život lako začeti, tako ga je lako i okončati. Potreban je samo jedna nezgodan korak na visini, jedan metak, jedan zalogaj crvene pečurke. A šta se dešava nakon završetka života će svetu živih doveka ostati misterija. Mnogi pokušavaju da izazovu život u vidu veštačke inteligencije i dolaze do zaključka da to nije toliko jednostavan posao kao što se čini. Svet je veoma kompleksno mesto. Ni mi ga sami ne razumemo, pa smo osmislili religije da nam pomognu. Čim čovek pređe preko te barijere koja ga drži u sigurnom svetu neznanja, počinje polako da gubi razum poput Ničea3. Nije nemoguće izazvati život, postoje razni načini u zavisnosti kakav život je u cilju da se izazove, a uvek treba imati na umu da svaki život ima svoju vrednost i ulogu u velikoj igri života. 3

FRIDRIH NIČE (1844-1900) RADIKALNI NEMAČKI FILO-

ZOF-PESNIK, JEDAN OD NAJVEĆIH MODERNIH MISLILACA I JEDAN OD 1

LAT. MISLIM, DAKLE JESAM [RENÉ DESCARTES]

NAJŽEŠĆIH KRITIČARA ZAPADNE KULTURE I HRIŠĆANSTVA. FILOLOG,

2

DŽORDAN B. PETERSON

FILOZOF I PESNIK.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


128

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


129

REFRESH

YOUR BELGRADE

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


130

ХЕРОЈИ ДОРЂОЛА PHOTO: ANIMA MUNDI

ПИШЕ: МИОДРАГ ТОМИЋ, ВИШИ КУСТОС, ОДЕЉЕЊА ЗА РАД СА ПУБЛИКОМИ ОДНОСЕ СА ЈАВНОШЋУ, НАРОДНОГ МУЗЕЈА У БЕОГРАДУ.

О

во је прича о учесницима и догађајима из времена бурне историје прве половине 19 века који су нашли своје место и значај на Дорћолу. Ради се о својеврсним херојима Првог и Другог Српског устанка и знаменитим личностима које су актери тог времена и мало каснијег периода који су се својим делима уписивали у нашу историју. Довољно је поћи од Трга Републике ка Калемегдану па се сусрести с називима улица: Васином, Узун Мирковом, Доситејевом, Добрачином, Симином, Кнегиње Љубице,

Капетан Мишином, Господар Јевремовом и Господар Јовановом, Вишњићевом, Змаја од Ноћаја, Цинцар Јанковом, Книћаниновом, Риге од Фере и Тадеуша Кошћушка, који су значајни актери једног периода. Али кад смо већ ту, само да поменем да су на Дорђолу у комшилуку нашле именовање и све три српске династије. Улица која носи име једног краља, Карађорђевог унука (Краља Петра I) и двојце средњовековних владара, једног силног и једног нејаког, (цара Душана и Цара Уроша). Ту су још и два деспота ујак и сестрић, деспот Стефан Лазаревић и деспот Ђурађ Бранковић. Назив Дорћол потиче од турске речи дорт-четири и јол-пут, односно означава раскрсницу четири пута. Турци су овим именом називали раскрсницу Цара Душана и Краља Петра (са Дубровачком) и ближу околину. Део изнад дорћолског раскршћа називан је Зерек (тур. падина), док је простор

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


131

испод Душанове и Дубровачке називан Јалија (тур. обала), део Душанове улице од поменутог раскршћа до Калемегдана звао се Бит-пазар и служио је као пијаца. За време турске владавине, на простору садашњег Дорћола живели су осим Турака, Срби, Цинцари, Јевреји, Јермени и Грци. Стара јеврејска четврт обухватала је простор данашње Јеврејске, која је била њена главна улица. Дорћол се налази у најстаријем градском

језгру и као такав био је место сусрета Орјенталног и Европског, тачка додира Муслимана, Хришћана и Јевреја. Простор живота различитих људи, завичај Срба, Рома, Турака, Јермена, Грка, Дубровчана, Немаца и Сефарда. Део града на ушћу Саве у Дунав. Део града где се преплићу историја и садашњост, где опстају упоредо традација и (помодност) савременост. Историјске трагове су оставили сви, од древних Латина, преко Бугара, Срба, Османлија,

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


132

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


133

Аустријанаца, Немаца… и коначно актера савременог доба. И данас у горњем делу Дорђола, на растојању од неколико десетина метара налазе се Галерија фресака која представља место где се презентује и чува Српско средњовековно сакрално сликарство, Јеврејска општина и јеврески музеј и Бајракли џамија, једина сачувана и самим тим најстарија у Београду.

Већ неколико година у априлу поводом празника Цвети – Уласка Христовог у Јерусалим у Господар Јевремовој улици се организује манифестација „Улица сусрета“ као својеврсна прослава Дорћола. Учесници су из различитих институција, удружења и других учесника претварајући овај део града у место за дружење и културу.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


134

PHOTO: PIXABAY.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


135

Refresh

YOUR MOUNTIN

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


136

“PLANINE ME ZOVU I JA MORAM POĆ” John Muir

PIŠE: NATAŠA LUKIĆ FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE NATAŠE LUKIĆ

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


137

ŠTA JE TO PLANINARENJE? KO SU PLANINARI? ZA NJIH ČESTO KAŽU DA SU TO LJUDI KOJI OSVAJAJU VRHOVE PLANINA. DA IM JE JEDINI CILJ POPETI SE NA VRH PLANINE, NA ŠTO VEĆU VISINU. IMA I TAKVIH, NEKIM LJUDIMA SU SAMO BROJEVI U GLAVI. JA NISAM TAJ PLANINAR. Da razjasnim odmah na početku, vrhovi planina se ne osvajaju, oni se penju, vrhovi nas osvajaju. Planina osvaja, a ne obratno, i tako treba da ostane. Ona te zove. Moraš joj biti dobar gost. Moraš je poštovati, ne smeš je potceniti. U suprotnom, vrlo lako može da se preokrene i da ti pokaže koliko je ona moćna, ogromna, a koliko si ti mali. Zato se do vrha planine stiže postepeno, korak po korak. Malim koracima se stiže do cilja, malim, ali upornim koracima, bez odustajanja na pola puta. Na tom putu moraš biti spreman da odgovoriš na brojne izazove koje ti planina može nametnuti, a da bi znao odgovoriti na njih, moraš prethodno nešto i pročitati, naučiti, potrebno ti je znanje, stalno učenje, usavr-

šavanje i napredovanje, čitanje, da si radoznao i da si fizički spreman za nju. Planina traži i izvlači ono najbolje iz čoveka. Šekspirovski joj moraš prići: „Biti spreman, to je sve.“ Ponekad je nepredvidiva, pa moraš skrenuti sa staze, tvoje kretanje do vrha može neočekivano promeniti pravac, strategiju. Možda ćeš se i izgubiti, pa ćeš lutati. Desiće se i da budeš na pogrešnoj strani. Posustaćeš na pola puta, demoralisaćeš se kada pogledaš koliko još ima do vrha. Pomislićeš da nikada nećeš stići, jer sporo napreduješ, umorio si se i treba da odustaneš. Sve su to neke prepreke koje se mogu pojaviti na tvom putu, do vrha, do cilja. Uglavnom to bude prepreka mentalne prirode i čovek se tada bori sa samim sobom, ne sa prirodom. Savladati prepreke znači pobediti sebe u borbi sa samim sobom. Tada je najvažnije da zastaneš i da se odmoriš. Razmisliš. Da popiješ malo vode sa planinskog izvora, da ubereš neke retke travke, da pomirišeš neko endemsko cveće. Da vidiš gde si. S kim si. U kakvom si timu dok

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


138

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


139

koračaš po uskoj stazi. Da odmeriš i rasporediš snagu. Da se osvrneš na lepotu planine, njen vodopad, da sedneš pored jezera, potoka... i da odlučiš: Ustati ili odustati. Posle takvog predaha i snaga se postepeno vraća, dalje nastavljaš onim svojim malim, upornim, sitnim koracima ka svom cilju, ka vrhu... a na vrhu? Na vrhu te čekaju neki novi vidici, neki raskošni pogledi, neke nove perspektive, neki odgovori. Neretko, jedan od njih bi mogao da bude da si ispunio cilj, ali si promašio sve ostalo... da bi bilo bolje da si proveo vreme uživajući pored onog jezera ili potoka, nego što si na vrhu, gde se u magli ne pružaju jasni vidici. Za mene, vrhovi planina jesu ciljevi, ali i ako se ne popneš, svrha su oni mali sitni koraci koji te vode dalje i više na tvojoj stazi. Do nekog novog susreta, želim vam VEDRO.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


140

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


141

REFRESH

YOUR ENERGY

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


142

JANDALA IMANJE

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


143

PIŠE: ANIMA MUNDI FOTOGRAFIJE: IZ PRIVATNE ARHIVE

NIKOLA ŽIVANOVIĆ JE OSNIVAČ I VLASNIK IMANJA JANDALA KOJE SE NALAZI NA UZVIŠENJU IZNAD DUNAVA, IZMEĐU DVA NAPUŠTENA KAMENOLOMA, PREKO PUTA KRČEDINSKE ADE, U KRČEDINU. OAZA KOJA PRUŽA UTOČIŠTE, BEG U MIR, U SAN, U SAMORAZVOJ. TU GDE POČINJE PRIRODA I DUH SLOBODE TU SE KREIRA NAJVIŠE DOBRO ZA SVAKOG POJEDINCA. O JANDALA IMANJU, IDEJI, NAMENI I SVRSI RAZGOVARAMO ZA RYL MAGAZIN SA NIKOLOM ŽIVANOVIĆEM.

Imanje ste izgradili i dizajnirali u saradnji sa mnogobrojnim umetnicima. Ko biste izdvojili? Jeste, pomagali su mi razni slikari, vajari i drugi umetnici. Posebno bih izdvojio slikarku Kiki Klimt iz Slovenije, sve što je oslikano na imanju je njeno delo. Dosta mi je pomogla i sa savetima za dizajn nekih objekata, ali i u odabiru pravih boja.

Kako ste došli na ideju da napravite oazu? Ideja je rasla sa samim imanjem, bilo je potrebno preko 15 godina da bi ono dobilo današnju formu. Na samom početku je ovde bila samo moja privatna vikendica, koja je postala igralište za mene i razne umetnike, da bi vremenom sve postalo preveliko za moje potrebe. Tada se rodila ideja da ovaj prostor podelim sa drugim ljudima, da im pružim poseban prostor koji će im pomoći u raznim programima i podstaći ih da se opuste i odmore od svakodnevnice.

Koja je vaša životna filozofija? Životna filozofija mi je da živim slobodno.

Ko su vaši gosti? Naše imanje je moguće iznajmiti samo u celosti, pa su naši gosti uglavnom grupe ljudi koje su ovde sa istim ciljem. To su uglavnom ljudi koji se bave ličnim razvojem kroz razne metode, a koji traže mesto koje će ih na to dodatno inspirisati. Naši gosti su i firme, koje ovde organizuju radne sastanke ili tim bildinge, i koje traže mesto koje će se u potpunosti prilagoditi svim njihovim potrebama. Kod nas se slave rođendani, diplome i druge privatne proslave. A želja nam je da se u budućnosti kod nas organizuju i manja venčanja.

Da li je ovo konačan izgled imanja ili će se on menjati? Stalno mi se rađaju nove ideje, imam par novih projekata u glavi, tako da će sigurno nastati još nešto zanimljivo. Mi svakako pratimo potrebe naših gostiju i trudimo se da svake godine imanje bude što bolje i funkcionalnije za njih.

Vaš prirodni materijal bez kojeg ne možete da zamislite da bilo šta ima formu? Drvo, u svakom obliku i formi. Odakle ime Jandala i šta znači? Mnogi gosti nas pitaju isto pitanje i već dolaze sa brojnim teorijama vezanim za naše ime, uglavnom nas povezuju sa budističkom i hinduističkom simbolizmom zbog sličnosti sa rečju Mandala. A zapravo, iza našeg imena ne stoji nikakva zanimljiva priča, nismo bili ni malo kreativni kada smo smišljali ime i baš nam je falila inspiracija, pa smo ime dali jednostavno po naselju Janda u kom se nalazimo i dodali La jer smo u tom momentu pevušili lalalaaaa. Tema magazina Refresh Your Life za septembar mesec nosi naziv „Izazovi život“ Čime ste ga vi izazvali? Izazvao sam ga time da nikad ne odustajem, bilo teško ili lako, kada u nešto krenem idem do kraja i ne kapituliram.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


144

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


145

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


146

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


147

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


148

PHOTO: ANIMA MUNDI

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


149

REFRESH

YOUR FILM FESTIVAL

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


150

FESTIVAL EVROPSKOG FILMA PALIĆ

PIŠE/FOTOGRAFIJE: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


151

2

5. put za redom upalili su se reflektori na Letnjoj pozornici na Paliću za sve ljubitelje sedme umetnosti koji, iz godine u godinu, vole Festival evropskog filma. Vole ono što duh Evrope ima da prikaže i kaže.

ske vrednosti“. U Briselu, prošle godine, svečanoj ceremoniji dodele priznanja prisustvovali su Ilija Tatić, direktor Otvorenog univerziteta (izvršnog producenta festivala), i Miroslav Mogorović, programski direktor Festivala.

25. godina rada, pregršt filmova, susreta, filmadžija, sreće, plakanja, sveta koji se okuplja na Paliću je brojka posle koje se ide samo još dalje i još više.

Jubilarni, 25. Festival evropskog filma Palić, otvorio je, 14. jula, italijanski film "Srećan kao Lazaro" Alis Ročvočer, dobitnice nagrade za najbolji scenario ove godine u Kanu, dok je Festival zatvorio kontroverzni rumunski film "Ne dodiruj Festival evropskog filma Palić proglašen je za me" Adine Pintilije, dobitnice Zlatnog medveda jedan od šest najboljih i najuzbudljivijih festi- u Berlinu. vala u Evropi za 2017. i 2018. u oblasti umetnosti i to kao jedini filmski festival. U širem iz- Ove jubilarne godine „Zlatni toranj“ za najbolji boru bilo je čak 715 festivala, a u užem izboru film pripao je belgijsko-holandskom filmu „Debila su 24 najbolja festivala. Međunarodni žiri vojka“ reditelja Lukasa Donta, koji govori o petEuropean Festivals Association ocenio je da Fe- naestogodišnjakinji u telu muškarca, koja sanja stival evropskog filma Palić „posvećeno neguje da postane balerina. „Devojka“ je najcelovitije i umetnost, dobar odnos sa zajednicom i evrop- najmoćnije delo prikazano u Glavnom takmičar-

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


152

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


153

skom programu, koje se ne bavi samo iskrenošću i kompleksnošću složene teme, već to čini duboko i bez stereotipa. U Glavnom takmičarskom programu je prikazano 12 filmova, a „Palićki toranj“za najbolju režiju je pripao Rasmusu Klosteru Brou za danski film „Krtica“. Specijalno priznanje dodeljeno je Aranči Ečevarija za španski film „Caremen & Lola“ za „odličan scenario, rad sa glumcima, montažu i vizuelni koncept“. Fipresci nagrada za najbolji film pripala je francuskom filmu „U ratu“ reditelja Stefana Brizea. Ove godine, festival je imao najviše gostiju, među kojima su bili: Rade Šerbedžija, Milena Dravić, Mira Banjac, Brajan Koks, Arančia Ečevarija, Darija Žukova, Eva Ras i mnogi drugi. “Molim vas da podržite ovaj festival i kulturu, jer je spas čoveka u njegovoj pameti, zdravom razumu i hrabrosti da se izbori za svoj identitet”, poručila je Mira Banjac, zahvalivši organizatorima i volonterima, a posebno direktoru Festivala evropskog filma Palić Radoslavu Zelenoviću.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


154

PHOTO: ANIMA MUNDI

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


155

REFRESH

YOUR STAGE

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


156

RADE ŠERBEDŽIJA DOBITNIK NAGRADE ALEKSANDAR LIFKA NA PALIĆKOM FILMSKOM FESTIVALU

Rade Šerbedžija, jedan od najznačajnijih glumaca jugoslovenske kinematografije, vratio se u Suboticu, najznačajniji grad u njegovom životu, grad koji ga je i lično i profesionalno odredio. Šerbedžija je ovogodišinji dobitnik prestižne nagrade „Aleksandar Lifka“, koji se u okviru Festivala evropskog filma dodeljuje za izuzetan doprinos evropskom filmu, i ovo priznanje mu je na Letnjoj pozornici uručio Radoslav Zelenović, direktor Festivala. Tokom svog boravka na Festivalu na Paliću i u Subotici, Šerbedžija je sa grupom Zapadni kolodvor Subotičanima priredio i nezaboravno poetskomuzičko veče na sceni Jadran Narodnog pozorišta. PIŠE: DIJANA KRTINIĆ

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


157

KRALJ SCENE, KRALJ KADRA PIŠE: ANIMA MUNDI FOTOGRAFIJE: MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ

Kada se neko seća prošlosti, onda je se seća jako. Mi smo te gimnazijalke koje su devedesetih godina pratile sve predstave KPGT- a i sve ove godine pričale o njemu, Radetu Šerbedžiji. O čoveku kojem je Subotica bila baza za budućnost. Njegova Lenka i njegova dalja glumačka karijera. Ovogodišnji dobitnik nagrade “Aleksandar Lifka” je Rade Šerbedžija, glumac i reditelj Konačno je došao u Suboticu koja ga je toliko čekala. Čekao je i on nju.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


158

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


159

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


160

SALON ZA DUŠU I TELO

ŠTA JE SALON UNUTRAŠNJE LEPOTE I SPOZNAJE? ČIME SE BAVI? KOJA JE SVRHA? Salon Unutrašnje Lepote i Spoznaje je edukativni centar u kojem se možete upoznati sa različitim tehnikama rada na sebi, prisustvovati predavanjima na različite teme koje se bave pitanjima iz života i ličnog razvoja, naučiti alate za samopomoć i kako ih primenjivati u svakodnevnom životu, doći do korisnih informacija i saznanja, možete učestvovati na različitim radionicama na kojima se radi na osvešćivanju uverenja i očekivanja koja često jesu uzrok problema u životu pojedinca, saznati koja su vaša ograničenja i slabe strane koje prvenstveno treba osvestiti i na kojima trebate raditi i putem individualne konsultacije. Ovde nema govora niti obećanja da će se sve rešiti preko noći, pristup Salona nije takav da obećava kule i gradove, već se bazira na aktivnom učešću i motivaciji i volji same osobe da nešto kod sebe promeni i konstantno radi na tome. Osnovna delatnost je holistički pristup čoveku, jer polazi od činjenice da je svaki čovek individua za sebe, sa različitim potrebama, stavovima i uverenjima, izazovima. Holistički pristup govori da se sa svakom osobom radi na jedinstven način, to znači da ako, na primer, nekoj osobi odgovara i pomaže jedna tehnika, drugoj osobi ta tehnika nema većeg efekta, što govori u prilog tome da je svako drugačiji. Svi koji rade u Salonu su pozitivni, ali takođe razumeju da nije dovoljno samo biti pozitivan da bi problemi nestali sami od sebe. U doba kada je pozitivna psihologija sve popularnija, mi ipak radimo prvenstveno na otkrivanju ličnosti i njegove istine, bavimo se ličnim pitanjima i pomažemo da osoba dođe do nekih saznanja o sebi, ali i o drugima, iako je to

povezano. Kada učimo o sebi i prihvatamo sebe, u isto vreme dobijamo informacije o drugim ljudima. Svako od nas ima sopstvenu autentičnu ličnost koju ponekad ne vidimo, jer je obavijena mišljenjima, uverenjima, stavovima koja često nisu naša, već su usvojena, prvenstveno od naših roditelja, zatim naših bliskih odnosa, nametnuta od strane društva i okoline u kojoj živimo. Kada funkcionišemo po tom principu, «boreći» se kroz život tuđim idealima, tada bivamo nezadovoljni i frustrirani. Navešću samo jedan primer: zašto ne bismo odustali od fakulteta koji smo upisali, a ne ispunjava nas i ne pronalazimo se tamo, samo zbog toga što naši roditelji to žele od nas? Postoji milion takvih i sličnih primera, kada kroz život koračamo u tuđim cipelama. One će nas pre ili kasnije nažuljati. Otvoreno pozivam sve one koji traže sopstvenu istinu i koji imaju hrabrosti da se bave sobom i suoče se sa svim svojim stranama. Rad na sebi često nije prijatan, ali su zato plodovi tog rada bezgranično moćni i veliki. Tada stičete moć da upravljate svojim životom i kreirate ga na VAŠ najbolji način. Svako dobro od srca Vam želim. JASMINA MRDALJ, SERTIFIKOVANI LIFE COACH OLI CENTAR SUBOTICA I ASTROLOG 0658557127

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


161

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


162

PHOTO: ANIMA MUNDI

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


163

REFRESH

YOUR ROLE

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


164

BRAJANU KOKSU URUČENA NAGRADA “ALEKSANDAR LIFKA”

PIŠE: DIJANA KRTINIĆ I MIA MEDAKOVIĆ-TOPALOVIĆ FOTOGRAFIJE: ANIMA MUNDI & ALEXANDER RONCSÁK

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


165

Poznatom evropskom i holivudskom glumcu Brajanu Koksu uručena je nagrada “Aleksandar Lifka“ za izuzetan doprinos evropskoj kinematografiji treće večeri Festivala evropskog filma, na Letnjoj pozornici na Paliću.

Prvi je tumačio ulogu Hanibala Lektora u čuvenom filmu “Lovac na ljude” Majkla Mana, a igrao je i u rediteljskom debiju Rejfa Fajnsa “Koriolan”, koji je sniman u Srbiji pre osam godina.

Koks se oprobao u svim žanrovima i radio sa voKoks je rođen je u škotskom gradu Dandi 1946. dećim svetskim rediteljima. Obučavan je bio za i već u 14. godini stao je na pozorišne daske u pozorišnog glumca I iz tog iskustva je postao rodnom gradu. filmski glumac poput: Alan Rikmen, Bil Naji, Helen Miren, Džudi Denč, Vanesa RedStudirao je na Akademiji muzičke i dramske grejv, Rejf Fajns… umetnosti u Londonu, koju je napustio kako bi što pre zaigrao u teatru. Pre osam godina je boravio u Srbiji, u Beogradu gde je snimao svoj rediteljski debi glumca Ralf Od 1965. godine, kada je počela njegova profe- Fajnsa “Koriolan” sionalna karijera, menjao je scene, igrao klasike i razvijao svoj talenat, a uz napredovanje u tea- Na pitanje kako je reagovao kada je čuo da je tru, osvajao je TV i film. dobio nagradu Aleksandar Lifka na Festivalu evropskog fima na Paliću, Koks ističe da je prvo Igrao je u holivudskim blokbasterima “Hrabro na googlu pretraživao gde se Palić nalazi i o kasrce” Mela Gibsona, “Troja” Volfganga Peterse- kvoj nagradi je reč. Sa zadovoljstvom je došao na, “Planeta majmuna: Početak” Ruperta Vaja- sa svojom suprugom na Palić i oduševljen je feta, “Bornova nadmoć” Pola Gringrasa, “X-Men stivalskom atmosferom i programom. 2” Brajana Singera, a a u prošloj godini odigrao je jedan od najvećih izazova u svojoj dosadaš- Brajan Koks je 36. laureat prestižne nagrade njoj filmskoj karijeri – britanskog premijera Vin- "Aleksandar Lifka", a isto priznanje ove godine stona Čerčila u drami “Čerčil” Džonatana Teplic- uručeno je i glumcu Radetu Šerbedžiji. kog.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


166

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


167

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


168

PHOTO WWW.PALICFILMFESTIVAL.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


169

REFRESH

YOUR IDENTITY

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


170

DODIR VEČNOSTI KNJIGA „DODIR VEČNOST“ O DOBITNICIMA NAGRADE „ALEKSANDAR LIFKA“ KOJU OD 2000. GODINE FESTIVAL EVROPSKOG FILMA PALIĆ DODELJUJE ZA DOPRINOS EVROPSKOM FILMU, POTPISUJE DVOJAC NEBOJŠA POPOVIĆ I IVAN ARANĐELOVIĆ. DOPUNJENO IZDANJE MONOGRAFIJE JE PREDSTAVLJENO UPRAVO POVODOM 25 GODINA FESTIVALA. O DOPUNJENOM IZDANJU I NJEGOVIM JUNACIMA, RAZGOVARAMO SA IVANOM ARANĐELOVIĆEM, NOVINAROM I AUTOROM.

PIŠE/FOTOGRAFIJE: ANIMA MUNDI

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


171

Koliko je lako ili teško bilo staviti svoj potpis uz potpis Nebojše Popovića? Da li je postojala određena trema? Za Radoslava Zelenovića, direktora Festivala, to su gotovo isti rukopisi.

ma i autorima što na Paliću, što u Centru „Sava“ na Festu, što kod njega u Dvorani kulturnog centra, gde je bio urednik filmskog programa. Bio je jedan od retkih kritičara koji je znao sve potanko da vam objasni, ali i da čuje drugo mišljenje, Trema je postojala samo u smislu šta bi mi o da vas ne odvrati od filma već da vas zaintrigisvemu što sam napisao rekao Nebojša Popović, ra da pogledate film, a da pritom ne upotrebni taj divni gospodin koji je iskreno voleo film, koji nepotrebnu salatu od reči. Kada biste pročitali je nesebično delio znanje sa gledaocima njego- ili poslušali njegovu kritiku, sve bi vam bilo jave emisije „Drugi vek“, pa i sa mnom, njegovim sno. Da li je film dobar, vredi li ga videti i koje učenikom. Od Nebojše sam mnogo naučio o fil- je njegovo mesto u kinematografiji danas i istomu. Sećam se naših dugih razgovora o filmovi- riji filma. On je bio krivac za moj angažman na

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


172

Festivalu evropskog filma Palić. Predložio je da ga nasledim na mestu moderatora konferencija za novinare, koje je on tako dobro radio. Kada se on zasitio tog posla, predložio me je, što je za mene, značajno mlađeg novinara od njega, koji je tek nekoliko godina dolazio na Palićki festival, bila velika čast i odgovornost. Kasnije, kada sam se na Paliću prihvatio i posla uređivanja Festivalskih novina, važnog dokumenta festivala, Nebojša je pristao da piše kolumnu za to festivalsko izdanje i to su, odgovorno tvrdim, neki od najboljih tekstova koje smo štampali. Nebojša nas je napustio 2015. godine. Prerano. Kada me je Ilija Tatić, direktor Otvorenog univerziteta Subotica, inače izvršni producent Festivala evropskog filma Palić, pozvao i pitao da li bih napisao dopunjeno izdanje Nebojšine knjige „Dodir večnosti“, o dobitnicima nagrade „Aleksandar Lifka“ od 2013. zaključno sa ovom godinom, pitao sam ga – zašto baš ja. Odgovorio je – Organizacioni tim festivala je ocenio da bi ti to najbolje uradio. Pristao sam. Bila je to velika čast za mene, jer sam dobio priliku da nastavim Nebojšin temeljni rad, uz podršku čelnika Festivala. Potvrda je stigla i kada su se čitaoci susreli sa odštampanim dopunjenim izdanjem. Direktor Festivala, Radoslav Zelenović, rekao je da su

to „slični rukopisi, ista škola, fantastična srednja generacija novinara i kritičara koja nije izgubila želju da se ozbiljno bavi filmom, da pristupi svakom autoru studiozno i sa poštovanjem“. Tvoji junaci, dobitnici nagrade „Aleksandar Lifka“ su uglavnom velika imena filma, poput, Želimira Žilnika, Nikite Mihalkova, Emira Kusturica, Radeta Šerbedžije, Brajana Koksa, Slavka Štimca i drugih. Za dosadašnjih 25 godina Festivala evropskog filma bilo je 36 dobitnika nagrade „Aleksandar Lifka“. Nebojša je pisao o 24 dobitnika nagrade od 2000. do 2012, a ja o preostalih 12 autora. Imao sam bojazan kako napisati tekst, od 8.000 karaktera, o Kusturici ili Mihalkovu o čijim filmovima i autorstvu su napisane knjige. Međutim, iako sada radim kao pomoćnik glavnog i odgovornog urednika magazina „Glorija“, 12 godina novinarskog iskustva o filmu u dnevnom listu „Politika“ i šest godina uredničkog posla u rubrici „Spektar“ o pop kulturi i savremenim tendencijama izbrisili su me da se sažmem, da u malom broju karaktera istaknem suštinu. Izazov je bio pisati danas o bogatim karijertama Žilnika ili Šijana, analizirati glumačke bravure Radeta

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


173

Šerbedžije i Slavka Štimca, uočavati značaj pozorišta u razvoju britanskih umetnika kakvi su scenarista Kristofer Hampton i glumac Brajan Koks. Ipak, najteže i najduže nastajao je tekst o Miri Banjac, našoj najznačajnijoj glumici uz Milenu Dravić, iz razloga što je ona dramska umetnica čiji rad mnogo poštujem i osoba koju baš volim i izuzetno poštujem pošto smo godinama odlično sarađivali dok je ona bila predsednica Saveta festivala Evropskog filma. Sreća je pisati o izuzetnoj Miri Banjac, znajući da će ona pročitati vaš tekst i reći vam šta misli, iskrena, kakva je uvek. Analizirajući i pišući o biografijama filmadžija šta im je zajedničko sem ljubav i strasti prema filmu? Zajednički su im istrajnost u poslu kojim se bave do poslednjeg atoma svog bića, kao i stalni nagon za preispitivanjem. Kada snima novi film, Kusturica radi kao da snima prvi film. Mihalkov uvek poništava sebe da bi izgurao film do kraja. Rade Šerbedžija, kao i Mira Banjac i Slavko Štimac, glume svom snagom iz stomaka jer sve što pokazuju od emocija to prožive u sebi. Koja je njihova zajednička crta uspeha? Uspeh su iscrtali pre svega jer su svesni sebe, svojih kvaliteta a i mana. S druge strane, oni veruju u sebe, trude se da nadmaše sebe, da uvek ponude nešto novo, drugačije, provokativnije, pa i lucidnije. Kada gledate poslednji film Emira Kusturice „Na mlečnom putu“, u prvoj trećini film vi vidite koliko je on veliki autor, koliko on vlada filmom. Kada gledate svedenost glume Mire Banjac u svim onim epizodama pored Danila Bate

Stojkovića, vi ne verujete da jedna toliko velika glumica može da zauzda svoj ogroman talenat ali i sujetu i bude u drugom planu, potpora lideru, asistent koji daje vetar za maestralnu glavnu ulogu koja nije njena. Ili zamislite napore Kristofera Hamptona koje je svoje najbolje scenarije napisao prema sopstvenim dramama pisanim za pozorište. Doživeo je autorske lomove, siguran sam, jer nije lako kada holivudski producenti traže da prepravite još nešto što ste brilijantno napisali za englesko pozorište, imajući Šekspira svaki čas na pameti. Kada si se ti zaljubio u sedmu umetnost? Moj prvi susret sa filmom na velikom platnu bio je u mojoj šestoj godini, na festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji, kada sam gledao film „Otac na službenom putu“ Emira Kusturice. Negde u to vreme, prema priči mojih roditelja, zajedno sa njima kod kuće sam gledao film „2001: odiseja u svemiru“. Kako tada još nisam znao da čitam, tražio sam da mi otac čita dijalog. A kako prvih pola sata klasika Stenlija Kjubrika nema dijaloga, bio sam nezadovoljan misleći da tata zabušava i ne čita mi. Pitao sam ga – tata, šta se dešava. Tata mi je odgovorio – sine, gledam i ja, i ne razumem baš sve, a ti kad porasteš i razumeš, objasni mi. Mnogo godina kasnije, na jednom porodičnom okupljanju, kada sam već diplomirao filmsku i TV produkciju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, otac se setio te priče. Meni su oči zasijali jer sam o „Odiseji“ mogao da pričam satima. Ipak, o majmunima, rađanju civilizacije i inteligencije, monolitu i Bogu, pričao sam kratko, nekoliko rečenica. Moja ljubav prema filmu prerasla je i

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


174

u bavljenje filmom, profesionalno. Pošto sam odrastao u Vrnjačkoj Banji, uz rad na tamošnjem radiju i u novinama, radio sam i na Festivalu scenarija. Tokom studiranja FDU radio sam kao izvršni producent tog festivala i hvala Milanu Nikodijeviću na tom iskustvu. Po diplomiranju, počeo sam da pišem za „Politiku“, a onda su došle ponude da radim Palićki festival, Kratki metar u Beogradu, FEST, pa i Festival u Herceg Novom, dve godine.

skog majstora Kornela Mundruca. Zvjagincev je filmovima „Levijatan“ i „Bez ljubavi “pokazao da je jedan od najhrabrijih reditelja današnjice, a Mundruco filmovima „Beli bog“ i „Jupiterov mesec“ autor koji će tek vladati svetskim filmom. Podsetiću, sva četiri filma, premijerno u Srbiji prikazani su na Festivalu evropskog filma na Paliću. Žanr u kinematografiji koji te opseda i u koji si zaljubljen?

Tvoj omiljeni film? Da se igramo pantomime šta Opseda me triler jer je vrlo zahtevan žanr. Treba bi pokazao? prevariti gledaoca i zato volim Nolanov „InceptiSvakako je to spomenuta „2001: odiseja u svemi- on“, koji je i jedan od najjačih ljubavnih filmova u ru“ Stenlija Kjubrika, pokazao bih pantomimom proteklih 10 godina, ili Finčerove „Sedam“, „Igra“ monolit i igru majmuna, a da mi dozvolite i zvuk, i „Borilački klub“. Ipak, zaljubljen sam u dramu, odpevušio bih Štrausa. Cenim rad Čaplina, Hič- one filmove koji dugo ostaju u nama, poput „Krukoka, Trifoa, Bertolučija, Mnogo volim „Bekstvo gova“ Srdana Golubovića, najbolji srpski film još iz Šošenka“. Mnogo poštujem rad Ridlija Skota od „Ubistva s predumišljajem“ i „Lepih sela“ i Dejvida Finčera, a poslednjih godina Kristofera Nolana čije filmove „Inception“ i „Interstellar“ Film koji si gledao 10 puta? mogu da gledam svaki dan. Alesandro Gonza„Gladijator“, „Američka lepota“, „Dobro da bolje les Injaritu me svaki put pomeri, bilo emotivno ne može biti“, „Lovac na jelene“, „Poslednji kineposle „21 grama“ i „Vavilona“, bilo lucidnošču ski car“... Prvi je ono što ja volim od Holivuda, i stilom i izrazom u „Birdmanu“. Izrazito cenim spektakl na temu Rimskog casrtva, koji je Ridli ruskog sineastu Andreja Zvjaginceva i mađarSkot odlično izveo do kraja. „Američka lepota“ BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


175

je ono što bi film danas trebalo da bude, slika u ogledalu modernog društva, sa jasnom kritikom, prefinjenom režijom i kvalitetnim glumcima. „Dobro da bolje ne može biti“ je doza kvalitetnog humora koji mi mnogo nedostaje u filmu u poslednje vreme. „Lovac na jelene“ je najbolji antiratni film svih vremena. „Poslednji kineski car“ slika priče o usponu i padu, kao i o samoći, koje svi vrlo dobro razumemo jer smo ih proživeli.

tih značajnih imena evropskog filma već sada radimo. Iskreno, kada jednog dana Palićem bude šetala Helen Miren, kao dobitnica nagrade „Aleksandar Lifka“, biće ispunjen moj predlog i moja davnašnja želja. Ta kraljice glumce uživala bi na Palićkom festivalu, siguran sam, a i mi sa njom.

Šta da očekujemo na Festivalu evropskog filma na Paliću 2019. godine? Iskreno se nadam, još jednu važnu festivalsku salu, i to onu Veliku, na spratu Velike terase, sa sređenom klimatizacijom i hlađenjem. Tom salom bi dobili komoditet da se većina filmskih programa odvija na Paliću, pored Letnje pozornice i bioskopa „Abazija“, spolja i unutra. Siguran sam da ćemo kao i ranijih godina prirediti izbor najboljih evropskoh filmova prve polovine godine, ona dela po kojima se pamti godina, koji kasnije budu nominovani za „Zlatne globuse“ i Oskare za najbolji film, i dovesti njihove autore u Srbiju, te važne glasove modernog filma. O dobitnicima nagrade „Aleksandar Lifka“ uveliko razmišljamo, imamo predloge i na dovođenju

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


176

PHOTO: WWW.IMDB.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


177

REFRESH

YOUR FILM

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


178

CARMEN & LOLA

VAŽNO JE IMATI NADU

PIŠE: ANIMA MUNDI FOTOGRAFIJE: IGOR IRGE FOTOGRAFIJE FILMA: WWW.IMDB.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


179

mnogo konzervativniji, rekli su da sam đavo, da REDITELJKA IZ MADRIDA, SVOJ PRVI IGRANI je to najgori film koji su videli u biokopima. ARANČA EČEVARIJA (ARANTXA ECHEVARRIA),

FILM „LOLA I CARMEN“ SNIMILA JE U 49. GO- Kako ste birali glavne glumice u filmu Lola i CarDINI, S NIMALO LAKOM TEMATIKOM O LJU- men? BAVNOM ŽIVOTU DVE TINEJDŽERKE LEZBIJKE Na kastingu se pojavilo 1000 Roma i bilo je veU ROMSKOJ ZAJEDNICI. PRIČA U NEKIM TRE- oma teško, mada sam Lolu izabrala jako brzo. Nisam mogla da verujem da sam došla do nje NUCIMA IZGLEDA KAO DOKUMENTARNI FILM, tako brzo, mada mi je za Carmen bilo teško da U KOJEM NAM PREDSTAVLJA OBIČAJE ROMA, nađem odgovarajuću devojku, zato što su mnoge odbijale da puše na filmu, da se ljube sa druVEROVANJA SVAKODNEVNOG ŽIVOTA. ARANČA gom devojkom. RAZBIJA TABUE KOJI SU OSTALI U ROMSKOJ Da li su u stvarnom životu Carmen i Lola lezbiZAJEDNICI. jke? FILM JE IMAO VELIKI USPEH U KANU I NA MNO- Nisu. Carmen je udata od svoje 15. godine. A GIM DRUGIM EVROPSKIM FILMSKIM FESTIVA- Lola je još devica. Njen prvi poljubac u životu je upravo bio sa Carmen. Morala sam da razgoLIMA, A NAŠA PUBLIKA GA JE MOGLA GLEDA- varam sa njihovim roditeljima, da im objasnim o TI NA FILMSKOM FESTIVALU NA PALIĆU. OVA čemu je film, šta će videti, kakvi će biti karakteri njihovih ćerki na filmu. Ali oni su bili oduševljeni ŽENA JE PRAVI BORAC ZA ŽENSKA PRAVA I i rekli da se počne sa snimanjem. Lola je tada PUNA JE LJUBAVI. imala 15 godina i ništa nije znala o životu, ali je bila spremna da ga istražuje. Bila je jako hrabra. Kakva je bila reakcija romske zajednice u Špa- Jer posle ovog filma trebala bi da se i uda, da niiji na film? nađe adekvatnog partnera koji će ovo moći da razume. Nadam se da hoće. One nisu u stvarImam dva odgovora na ovo pitanje. U društve- nom životu lezbijke, mada sam ja pokušala da nim medijima, gej i lezbijska populacija je bila nađem prave lezbijke i da ih uključim u film. Ali oduševljena i zahvaljivali su mi se. Stariji ljudi, one nisu želele da učestvuju.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


180

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


181

Kakva je bila reakcija u Evropi? U Subotici su, tokom prikazivanja filma, reakcije bile sjajne, koliko sam ja u publici mogla da primetim.

asistent reditelja, producent. Ali biti žena je jako teško danas. Kada sam im rekla da imam film i samu ideju, oni su odgovorili: „Ti si mala devojčica, ne brini. Pokušaj.” Nakon ovog filma, znam da će snimiti i drugi. Kada su me zvali iz Kana da tamo prikažem film, vrištala sam pola sata od sreće. To znači da mogu da uradim i drugi film.

U Evropi je film prihvaćen sjajno. Bila sam u Kanu sa devojkama i one nisu mogle da veruju kakav su aplauz dobile za film. One nikada nisu bile u inostranstvu van Španije. I kada su dobile toliko aplauza nakon projekcije, one su plakale Vaš film ima srećan kraj kao bajka. Zašto? i plakale. Pitala sam kako se osećaju, a one su bile bez reči. Jedna mi je sedela u krilu i ja sam Smatram da svi zaslužujemo happy end i da je ova priča toliko magična, lepa, čista, naivna, da bila jako tužna, jer se sve završilo. zaslužuju srećan kraj. U svakom slučaju, mnogi Upravo sam došla iz Minhena, oni imaju takođe su reagovali na to što su devojke na kraju filma sjajan festival i bili su oduševljeni. Volim ih. U pobegle u neki svoj svet od kuće. I mnogi su renovembru idemo u Pariz. kli da, ali posle 5 dana one će morati da se vrate kućama. Ja sam devojkama dala nadu na kraju Ako mogu primetiti, puni ste ljubavi i latinske filma. Dve godine razgovarajući sa njima kako je strasti. teško biti gej i deo zajednice koja je zatvorena, morala sam na kraju da im dam nadu. Jesam. Šta volite da snimate kao dokumentaristkinja? Ovo je vaš prvi film i veoma uspešan debi. Da li će biti i drugog? Žene. Danas imamo šansu da kažemo nešto o nama, o ženama. Žene su mi najvažnija tema. Ovo je moj prvi film u kojem sam bila i režiser i Ja ih znam i imam pravo da pričam o njima. scenarista. Radila sam na filmu 15 godina kao

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


182

PHOTO: PIXABAY.COM BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


183

REFRESH

YOUR Å PAJZ

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


184

ZDRAVOM ISHRANOM DO SEBE

PIŠE: ANIMA MUNDI FOTOGRAFIJE: NOVICA VASIĆ BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


185

TATJANA POPOVIĆ JE PRVI SERTIFIKOVANI HEALTH COACH U SRBIJI. AUTOR JE „5 DANA DETOX PROGRAMA“ I MAKROBIOTIČKI EDUKATOR. STUDIJE HEALTH COACHINGA JE ZAVRŠILA NA RENOMIRANOM I SVETSKI PRIZNATOM INSTITUTU ZA INTEGRATIVNU ISHRANU U NJUJORKU. OVA USPEŠNA I MLADA ŽENA HRABRO KORAČA U ŽIVOTU, OTKAD JE SHVATILA DA ĆE JEDINO ZDRAVOM ISHRANOM I ONA BITI ZDRAVA. SVOJE OGROMNO ZNANJE STEKLA JE VREDNO UČEĆI I RADEĆI NA SEBI.

mnogobrojne saradnje sa kompanijama širom regiona. Briga o brendu zahteva posvećenost 24/7, i posebno mi je drago kada čujem komentare da se razlikuje od svega što se viđa kod nas. U januaru ću s ponosom proslaviti punih 5 godina postojanja brenda i tome se neizmerno radujem! Iz Totally Wellness brenda razvio se Tatjana’s kitchen program. Šta on predstavlja? Zašto su za sve te programe najviše zainteresovane žene?

Inspiraciju za kreiranje Tatjana’s Kitchen programa sam dobila tokom tronedeljnog godišnjeg odmora na Baliju, gde sam uživala u najrazličitijim ukusima tradicionalne balinežanske kuhinje, ali i u snažnom uticaju modernog vegSVOJ BREND TOTALLY WELLNESS JE OSMISLI- anskog i sirovog režima ishrane. Naime, na tlu LA U NJUJORKU, UPRAVO TAMO GDE SE RAĐA- ovog predivnog ostrva, kreirala sam recepte za TKP, a namenjeni su svima koji žele da iskuse JU IDEJE I GDE JE AMERIČKI SAN DOSTIŽAN. A vegansku, bezglutensku ishranu na moj način. STIĆI DO SEBE JE PUT. NEKADA MORAMO DA Poslednjih godina sam stekla utisak da žene OKRENEMO PLANETU, A NEKADA JE DOVOLJ- na našem području mnogo više vole da eksperNO DA PROMENIMO SAMO ISHRANU. PRATITE imentišu sa hranom, stoga smatram da je to i razlog za njihovo interesovanje kada je reč o priTATJANIN „TATJANA`S KITCHEN“ PROGRAM I javi za ovakve programe. SHVATIĆETE ZAŠTO JE NAJBOLJA. Putevi spoznaje i življenja svoje svrhe su vrlu- Da li misliš da muškarci nemaju problema s tedavi i ne nalaze se baš lako. Zašto si se okrenu- lesnom težinom i načinom ishrane koji bi trebali la, u profesionalnom smislu, bavljenju zdravim korigovati? načinom ishrane? Smatram da je gojaznost i te kako Health coachingu i profesionalnom bavljen- Naprotiv. rasprostranjena među pripadnicima jačeg pola. ju zdravom ishranom sam se okrenula nakon Ono čime se vodim sa ljudima jeste da što sam uspela da prebrodim kancer, koji mi je svako za sebe treba udaradu osvesti potrebu da radi dijagnostifikovan pre 13 godina, mesec dana na sebi, a kada se to dogodi, tada je i do rezulnakon punoletstva. Tačno je da ni ja put svo- tata lakše doći. je svrhe nisam pronašla lako, ali sam zaista verovala da ću uspeti u tome i živeti ono o čemu Ko su tvoje klijentkinje? Da li nekad moraš da sam maštala. A maštala sam da ću biti ostva- budeš psiholog više nego nutricionista? rena u svom poslu, zdrava, vesela, nasmejana, da ću biti okružena brojnim ljudima kojima ću Moje klijentkinje su pametne, svestrane, uspešpomagati da se osećaju sjajno. To danas mogu ne i energične žene, koje žele da nauče kako da da potvrdim i raduje me što sam verovala u pro- koriste hranu kao gorivo. Od mene uče kako da ces u kom sam se našla, da nije slučajan i da se sprovedu u praksu savete za zdraviji stil života, dešava u pravom trenutku. koji će uticati da se osećaju zadovoljnije i ispunjenije u svom telu, ali i kao majke i supruge. Razvila si brend – koncept „Totally Wellness“. Psihologija i nutricionizam kao nauke idu zajedŠta ti je on doneo? no, tako da u svakom programu sa klijentkinjaanaliziram dosadašnje situacije i uvek kreiTotally Wellness je rođen u glavnom gradu sve- ma ramo nove ciljeve kako bismo ostvarili željene ta - u Njujorku. Kada sam osmišljavala koncept rezultate. svog brenda, nisam se vodila samo idejom kreiranja posla svojih snova, već sam težila tome da Šta bi nam preporučila za jesenju ishranu? kroz njega izrazim kreativnost, znanje iz oblasti nutricionizma i ljubav prema zdravoj hrani. Najbolji način da ostanete zdravi u toku ovog godišnjeg doba jeste da pratite prirodu i živite u To mi je donelo mogućnost da upoznam sja- harmoniji sa njom. Ukoliko to činite, primetićete jne ljude, voljne da rade na sebi, ali i da sklopim da u toku jeseni i zime priroda usporava, i potreb-

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


186

no je da i vi sami učinite isto. Zato spavajte duže i jedite topliju hranu, koja će vas grejati. Namirnice koje vam savetujem da uvedete u ishranu tokom ovog godišnjeg doba su: jabuke, brokoli, prokelj, šampinjoni, karfiol, spanać i batat. Recept koji obožavaš? U poslednje vreme je to čokoladni mus od avokada! :) Sastojci: 1/2 zrelog avokada 1/4 šolje kokosove vode 1 šolja kokosovog brašna BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


187

2 kašike sirovog kakao praha

menki suncokreta. Mus ostavite u frižideru 30 minuta ukoliko želite da se zgusne.

1 kašika tahinija

Bez čega ti ne prođe dan? Voda? Čaj? Sok?

1/5 šolje zrna kakaa 1 manji prstohvat morske soli

Bez vode. Nekada sam mogla da preguram ceo dan sa jednom čašom ove, po meni, najvažnije tečnosti, a danas ne mogu da zamislim dan bez minimum litre i po.

1 kašičica vanila ekstrakta

1/4 kašičice agava sirupa

1 prstohvat cimeta

semenke suncokreta za dekoraciju Priprema: Izblendirajte sve sastojke, osim zrna kakaa i se-

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


188

PHOTO: PIXABAY.COM BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


189

REFRESH

YOUR HOROSKOP

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


190

PRIČA O RADOSTI – O VENERI

PIŠE: JELENA ĐOKIĆ, ASTROLOG I ASTRO-TERAPEUT, REIKI PRAKTIČAR (@JELENA293), OSNIVAČ UDRUŽENJA ASTROLOGA „JEDANAEST – 11“ PHOTO: NIKOLA RUDIĆ

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


191

U

astrološkoj simbolici, radost je čista Venera. Na sanskritu se ovaj centar zove Svadhisthana, što u prevodu znači „zasladiti“. Koliko je naš život zaista sladak, umemo li sami da ga zasladimo ili očekujemo to isključivo od drugih? Nosimo li osećanje radosti i slatkoće života u sebi, kroz našu genetiku i put naše Duše, ili smo ga stekli u ovoj inkarnaciji? Drugi energetski centar je Venerin centar i njegov identitet je emotivni, a osnovna potreba za privlačenjem i zadovoljstvom. Ono što ga blokira je krivica. Emotivno povezivanje sa ovim centrom daje sposobnost uživanja u životu, kao i sposobnost da se osetimo zadovoljno i privlačno. Odmor. Neopiranje. Prihvatanje. Zahvalnost – dobitna je kombinacija za balansiranje Venerinog centra. Osobama koje imaju izazovne aspekte Venere, Veneru koja je u padu ili izgonu, ili pak retrogradna, svakako nije lako. Za svaki duhovni rad, energetski, isceliteljski, prva i osnovna stvar je biti hrabar. Hrabrost se vezuje za prvi centar, a na njega se oslanja drugi, Venerin centar. Veneri pristupamo tako što se bavimo 1. i 3. čakrom. Povezujući te dve čakre, ono što je između, što je polje Venere, dolazi u balans, a odatle se razvija svest o svrsi. Čovek, tokom svog života, Veneru stvara kroz sposobnost da ispuni želje i da održi lakoću, zato što tu počinje da se pojavljuje smisao. Svrha svega što radimo na Zemlji je da postignemo lakoću u ostvarenju želja. Zapitajte se šta želite. Šta zaslužujete? Šta vam je potrebno da budete, imate ili dobijete da biste ostvarili svoju želju? Nekima će lako poći za rukom da definišu svoje želje, a nekima ne. Šta je čovek bez želja? Prethodni vek doneo je brojna stradanja, ratove, razne revolucije, buntove, i mnogi ljudi su imali želju da budu siti i bogati. Kada pitate roditelja šta bi najviše voleo za svoje dete, gotovo svaki će odgovoriti: da je zdravo i srećno. Sreća kao merna jedinica ne postoji. Za svakog je sreća nešto drugo. Za mene je, na primer, sreća da budem slobodna i da ne zavisim ni od koga, ni materijalno, ni emotivno. Da putujem, da upoznajem nove kulture, da učim, da čitam. A za vas? Šta je za vas sreća? Odakle se u natalnoj karti vidi sreća? Ako se govori o prvom nivou stvaranja sreće, iskustva sreće, on se uvek sastoji u tome da te okolnosti koje smo dobili kroz uglove horoskopa možemo samo da

spojimo i da pomirimo u nivou sopstvenog Meseca. Odakle se u natalnoj karti vidi vrednosni sistem? On se vidi iz druge kuće, koja vlada Bikom, a vladar znaka Bika je upravo Venera. Venera vlada i znakom Vage, ali su to dve potpuno različite energije. Venera (zvezda Danica) je najsjajnije nebesko telo posle Sunca i Meseca, posmatrajući sa Zemlje, dok je druga planeta po udaljenosti od Sunca. Dobila je ime po Veneri, rimskoj boginji lepote i ljubavi, čiji je otac bog neba Celus. Boginju Veneru su antički Grci zvali Afrodita. Bik, Venera i 2. kuća najviše se vezuju za materiju i predstavljaju smrt svakog duha. Razlika između Venere u Biku i Venere u drugoj kući je što Venera u Biku opisuje žensku prirodu, naročito u ženskom horoskopu, gde daje jaku čulnost i sklonost ka uživanju, bez mnogo volje ili naglašene vernosti. Venera u Biku vrlo radosno i sa puno uživanja pristupa materijalnom životu, pa ukoliko se nađe mali aspekt koji ukazuje na nestabilnosti, ona lako podlegne iskušenju. Vaga je drugi znak kojim vlada Venera. To je znak ravnoteže. Lepršava je, lagana i nikada naporna. Venera koja vlada Vagom nije ista kao Venera koja vlada Bikom, Vagina Venera je neuporedivo elegantnija. Bitan joj je javni nastup, dok dobrota koju nosi Venera iz Bika (budući da je Mesec egzaltiran Biku) nije toliko naglašena. Na sajtu www.astro.com lako možete pronaći poziciju vaše natalne Venere i, shodno tome, steći neke osnovne pojmove o vašoj Veneri. Venera može biti i retrogradna, što nije u njenoj prirodi, ali u tom slučaju može vraćati stare ljubavi u život. Pročitajte kakva je Venera u znaku: OVAN – vatrene ste i zaljubljive prirode; nije naročito povoljan znak, jer je u Ovnu Venera u izgonu, te se ne oseća baš najbolje. BIK – čulni ste, nežni, strastveni, Venera je u sedištu u Biku i ova pozicija je dobra, taktilni ste, volite da osetite sve putem dodira. BLIZANCI – skloni ste flertu, obožavate mentalne igrice, nadmudrivanja, šalu, pošalicu, smeh... vi ste veliko dete.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


192

PHOTO: PIXABAY.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


193

RAK – brižljivi ste, požrtvovani, ponekad patite od nedostatka ličnog samopouzdanja, veoma su vam bitni mir i sklad u porodičnom domu.

osobi pokažete bezuslovnu ljubav.

ŠKORPIJA – u ovom znaku Venera je u izgonu, a oni sa Venerom u Škorpionu vole da se hrane strahovima. Uvek je prisutan neki strah, najčešće prenet iz genetike i to u većini slučajeva vezan za potomstvo. Ovde treba raditi na precima i pročistiti reku predaka.

*Zaslužujem ljubav i zadovoljstvo

STRELAC – po pitanju ljubavi ste optimistični, veseli, zagledni u budućnost, često bez fokusa, skloni idealizaciji. Puni ste vere u sebe i pucate od samopouzdanja.

*Krećem se lagano i uživam u životu

U astrohealingu se disbalans u drugom centru tretira kroz razne tehnike koje objedinjuju rad LAV – u ljubavi pružate mnogo i nesebično se na energetskom centru Venere kroz muziku, dajete celim svojim bićem, ali isto tako veoma frekvenciju, vibratorne esencije, afirmacije, mevam je bitna i materijalna sigurnost. Želite da ridijanske vežbe, Bahove cvetne esencije, a sve ste centar sveta svom voljenom biću. u zavisnosti od toga šta astroterapeut proceni na osnovu testa planetarnih energija koje klijent DEVICA – u ovom znaku Venera je u padu i naj- popunjava i klijentove natalne karte. Veneru močešće je veoma stidljiva, oduvek zna da treba žemo balasnirati i radom na meridijanima druge da se uda i stremi ka tome, možete imati povre- i sedme kuće (kuće kojima prirodno vlada Venemene osećaje krivice da niste dovoljno dobri ili ra), a u pitanju su meridijani trostrukog grejača vredni, da ne zaslužujete. (promena uverenja) i perikarda (savršeni odnosi), ali isto tako i preko meridijana vezanih za VAGA – ovim znakom vlada Venera, šarmantni kuće kojima vlada Venera u našem horoskopu. ste, graciozni, lepih manira, veoma polažete na harmoniju i sklad u odnosima. Afirmacije za energetski centar VENERE

*U skladu sam sa svojim emocijama *Volim svoju seksualnost i privlačnost i uživam u njoj

*U skladu sam sa tokom svog života

*Predajem se ljubavi i poverenju JARAC – delujete hladno, nepristupačno, kao da nemate emocije. Drugi vas vide kao hladnu oso- *Otvaram se ka lepoti i harmoniji bu bez srca, a vi ste zapravo duboko emotivni, nadasve stidljivi i najviše na svetu biste voleli da (preuzeto iz knjige Priručnik za energetsku vas niko ne muva i ne dira. Zemljana Venera se astrologiju, dr Lea Imširagić) uvek udaje da je drugi ne bi smarali. VODOLIJA – otvoreni ste za sve opcije, volite da probate sve stilove u ljubavi, drugi vas mogu smatrati čudakom, ali vi znate da ste svoji.

PRVI ČITALAC KOJI SE JAVI NA MAIL

rylmagazine@gmail.com RIBE – u ovom znaku Venera egzaltira, sva je kao od morske pene satkana; skloni ste maštanju, sanjarenju, prepuštanju, za vas je sve kao I NAPIŠE U SUBJECTU “O VENERI” IMA BESPLAnežni dodir čipke, čulni ste, saosećajni, puni to- TAN TRETMAN SA JELENOM ĐOKIĆ, ASTROLOpline, razumevanja... uvek spremni da voljenoj GOM.

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


194

PHOTO: PIXABAY.COM

BROJ #42, SEPTEMBAR 2018.


195

LJUBAV NADOM ĆU ZAGRLITI SVET DA TE MI DONESE, U NARUČJE MOJE

SLAKTO. LJUBAV JE SLATKA KAO ŠEĆER, LJUBAV JE MED MEDENI,

LEPTIR RAZIGRANI. JER ŠTE ĆE MI SVET BEZ TE SLASTI I LEPRŠAVOSTI.

AKO MORAM DALJE, ŽELIM SAMO SA TOBOM, JER BEZ TEBE SAM

SAMA. MADA SAMOĆA IMA NEKE SVOJE VREDNOSTI I VRLINE, ALI

ZAŠTO? U SVET LJUBLJENI MOJ, JER JEDNIM KRILIMA LETIMO.

LETEĆEMO TOLIKO VISOKO KOLIKO NAM LJUBAV BUDE SNAŽNA. A

SNAGA JE U NAMA. SNAGA JE DEO RASTA PUTA KOJIM ĆEMO PROĆI

ZAJEDNO. I ZATO DOĐI I NE BOJ SE. JER LJUBAV NE ZNA ZA STRAH. ANJA SOTIROVIĆ

E-MAGAZIN RYL - REFRESH YOUR LIFE


RYL E - M A G A Z I N E

FOTO: FRANJO MATKOVIĆ

REFRESH YOUR LIFE

VIDIMO SE U OKTOBRU


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.