ŽIVOTINJE KAO LIJEK

Životinje kao lijek Piše: Maja Vukoja, Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar

“Kod procjenjivanja slike čovjeka sa životinjom i bez životinje, ustanovljeno je da su ljudi pozitivnije ocjenjivani ako je s njima bila životinja.” Da životinje posjeduju moć liječenja i pozitivno utječu na ponašanje ljudi znalo se još u starom vijeku.

Još je u XII stoljeću lirski pjesnik Walther von Vogelweide (11701230) pisao da životinje čine dobro srcu. U Engleskoj su Kvekeri 1792. utemeljili duševnu bolnicu „ York Retreat“ u kojoj je pacijentima bilo dopušteno uređivanje prostora i držanje životinja. Slična ustanova je krajem 18. stoljeća osnovana u Bethel-u kod Bielefelda i bila je namijenjena bolesnicima od epilepsije.

Prve i pionirske znanstvene studije započeo je, više slučajno, dr. Levinson u SAD-u, ustanovivši da njegov pas djeluje kao „ledolomac“ i socijalni katalizator u kontaktu s djecom koja pate od socijalnih poremećaja. Znanstveno istraživanje pozitivnog utjecaja životinja na tjelesno i duševno zdravlje ljudi otpočelo je u SADuunazad tri desetljeća, gdje se spočetka koristi pojam „Pet Facilitated Therapy“ (Terapija uz pomoć kućnih ljubimaca), koji se vremenom mijenja u pojam „Animal Assisted Activities“ (Aktivnosti uz asistenciju životinja). Riječ je o novoj interdisciplinarnoj znanosti koja istražuje ljudsko i životinjsko ponašanje u interakciji ili, bolje rečeno, njihovo suglasje između unutrašnjeg doživljaja svjesnosti i komunikacije. Naime, djelovanje životinje na čovjeka objašnjava se procesom analogne komunikacije, koja nije tek „razmjena“ između njih, već svojevrstan odnos na dubljoj razini interakcije.

Postoje grupe ljudi koje značajno profitiraju iz odnosa sa životinjama kao npr. bolesna djeca, starije osobe, djeca i odrasli, zlostavljana djeca i odrasli, zatvorenici. Područje tretmana obuhvaća djelovanje na tijelo, psihu i socijalno ponašanje osobe.Kod mnogih osoba s određenim smetnjama već sama prisutnost životinje spušta krvni tlak i smanjuje tonus mišića. Temeljem toga znanstvenici su razvili teoriju o biokemijskom i neuro-endokrinom djelovanju koje se ogleda u oslobađanju beta-endorfina kod igre i smijeha uz životinje. Utvrđen je i smanjen rizik od srčanih bolesti kod ljudi koji se intenzivno bave životinjama.

U psihičkom polju djelovanja znanstvenici su razvili pojam „Pepeljugin efekt“, jer životinje prihvaćaju ljude bez postavljanja uvjeta, ne pitaju o socijalnim problemima i poremećajima, njihova privrženost je konstantna i nekritična. One pružaju čovjeku osjećaj da je potreban, umanjuju osjećaj usamljenosti i apatije, smanjuju depresivnost i intenzitet suicidalnih misli, razvijaju kod čovjeka samopouzdanje kroz preuzimanje odgovornosti i doživljaj vlastite sposobnosti svladavanja problema sa životinjom.

U dubokom psihologijskom smislu djelovanje životinja se objašnjava slušnom regresijom i efektivnim mogućnostima rasterećenja. Životinje pokreću kod starijih ljudi kognitivno djelovanje, pobuđuju sjećanje, stjecanje znanja o vrsti, njegovanju i higijeni životinja, usporavaju opadanje pamćenja.

Od nezamjenjivog su značenja za hendikepirane ljude životinje pratioci (najčešće psi za slijepe, gluhe, invalide, epileptičare) koji u psiho-socijalnom pogledu djeluju na čovjeka omogućujući mu samostalnost bez traženja pomoći od drugih ljudi.

U socijalnom području djelovanja životinje pomažu uspostavljanju kontakta s drugima, kod inkontaktibilnih osoba one su najčešće prvi korak u uspostavljanju komunikacije sa liječnikom, terapeutom i drugim osobama. Tu naročito profitiraju psihički i fizički oboljele osobe. Ogromno područje pomoći životinja u uspostavi socijalnih kontakata i razvoju pozitivnog samopoimanja je terapijsko jahanje. U socijalnom području su posebno ohrabrujuća iskustva dobivena u kaznionicama. Metoda liječenja i socijalnog odgoja uz pomoć životinja propisuje se osobama koje imaju slijedeće poremećaje ili oštećenja: • tjelesni, psihički ili duševni poremećaj • oštećenje ili izostanak motoričkih sposobnosti • poremećaj u ponašanju i emocionalnom doživljavanju: agresivnost, hiperaktivnost, pasivnost, strah, agresija, • oštećenje osjetilnih funkcija.

Ciljevi liječenja su razvijanje i poboljšanje opažanja, motorike, koordinacije, komunikacije, razvoj osobnosti pacijenta, zaustavljanje progresije smetnje i daljnjih oštećenja, postizanje što većeg stupnja samostalnosti djeteta u svakodnevnom životu, u obitelji, vrtiću i školi.

Postavljeni ciljevi realiziraju se svakodnevnim treningom uz pomoć životinja, putem različitih aktivnosti radne terapije, igre, stvaralačko-muzičkih aktivnosti, savjetodavnim radom i slično.

Svijet je daleko ispred nas u primjeni metoda terapije uz pomoć životinja

U Europi i SAD-u postoje tako zvani „Pet visiting programs“ (Služba posjeta kućnih ljubimaca) koji redovito idu u staračke domove, sanatorije, psihijatrijske klinike, ustanove za invalide, dječje domove, škole za djecu s posebnim potrebama i sl. Te posjete predstavljaju radost, razmjenu, kontakt i zanimanje. Sve popularnija metoda terapije uz pomoć životinja u SAD, Australiji, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj i Skandinavskim zemljama su tzv. „boravišne životinje“, koje pripadaju ustanovi ili boravištu, a o njima se brinu pacijenti ili stanari, ako se radi o staračkom domu.

Djetinjstvo sa životinjama

Djetinjstvo je danas gradsko djetinjstvo, potrošačko djetinjstvo, djetinjstvo dječjeg igrališta, djetinjstvo u prometu. Nedostaje mu elementarni doživljaj: paljenje vatre, kopanje rupe na zemlji, vješanje po granama, gradnja brane na potočićima, promatranje velike životinje... Veliki broj djece poznaje životinje samo još preko televizije, gdje su često ljudski predstavljene.

Za potpuni duševni razvoj djeca trebaju konkretnu realnost. Nije dovoljno djeci nešto opisati ili ispričati, ona žele mirisati biljke, osjetiti životinje s krznom i toplinom... Otprilike svako treće dijete raste kao jedinac. To otežava učenje socijalnom ponašanja i može utjecati na povećanje egocentrizma i manjak empatije i tolerancije, te nemogućnost uspostavljanja socijalnih veza.

Sve više djece živi s prezaposlenim roditeljima, s jednim roditeljem, usred rastave braka ili usred nasilnih odnosa. Mnoga su djeca psihički i fizički zlostavljana. Kod mnogih vlada nesigurnost u odgoju zbog nedosljednih odgojnih metoda, prekomjerne pažnje ili pak ravnodušnosti i zapuštanja, često nedostaje atmosfera sigirnosti i međusobnih odnosa u obitelji punih ljubavi i razumijevanja. Sve su to faktori rizika za skladan razvoj djeteta, koji sprečavaju razvoj samopouzdanja i otvaraju prostor niskoj toleranciji i agresiji, s kojom se čitav urbani svijet danas zastrašujuće suočava. Kakav pozitivan utjecaj u opisanim odnosima može imati povezanost djeteta i životinje, nije teško naslutiti.

Odgojni rezultati kontakata djece s životinjama ukazuju na ogromno značenje na duševni razvoj djeteta. Životinje nisu samo idealan partner za igru, već i pouzdani prijatelji, za-

štitnici, koji odgovaraju na duboke želje djece, naglašavajući razvoj emotivnih i socijalnih sposobnosti djeteta.

Životinje potiču maštu i sposobnost doživljavanja, posreduju u kontaktu djeteta s prirodom, odgovaraju na prva dječja pitanja o seksualnosti, o rođenju, o smrti. One pomažu u razvoju dječjeg suosjećanja s drugim živim bićima, razvijaju osjećaj humanosti i socijalne empatije.

Najpopularnija životinja kod djece je pas. Ljubav prema psu povećava se kako dijete raste. Ta „rastuća ljubav“ ima svoj pozitivan razvojnopsihološki i pedagogijski aspekt. Tijekom prve tri godine djeteta u njegovom životu važnu ulogu imaju plišane životinje u uspostavljanju povjerenja s okolinom. Dijete starije od četiri godine prihvaća živog psa kao prijatelja, zaštitnika. Druženje s psom potiče senzomotorni razvoj i neverbalno učenje. Pas predstavlja idealnu identifikaciju u odgoju, primjerice kod zahtjeva ili zabrana od strane roditelja. On može odigrati pozitivnu ulogu kod rođenja brata ili sestre, jer samim svojim prisustvom odvraća pozornost od novopridošlog člana, pruža stabilnost i sigurnost, potiče samokontrolu starijeg djeteta.

I kod adolescenta pas nerijetko bitno utječe na psihičku stabilnost, pruža utjehu pa i utočište pred neizbježnim konfliktima odrastanja. On može biti veoma značajan za socijalni, emocionalni i psihički razvoj adolescenta.

Psi ispunjavaju veliki broj dječjih želja i potreba koje su važne za njihov razvoj. Pas je vjeran, pouzdan, privržen, uvijek je prisutan i sluša. Djeca vide u psu osobine koje bi željeli vidjeti kod svojih roditelja i općenito kod odraslih. Druženje s psom ispunjava dječju potrebu za raznovrsnošću, za igrom i doživljajem uspjeha: šetanje, „ludovanje“, galama, trčanje, maženje, vođenje brige o psu, učenje psa i sl. Dijete sebe smatra kompetentnim kao „učiteljem“, ono nije samo ovisno o odraslima, što je veoma važno za razvoj motivacije i samostalnog postizanja uspjeha. Uz psa djeca dobijaju spoznaju o vlastitoj vrijednosti.

Psi su učitelji djece, bez da ona to primjećuju.

U oblasti osobnog razvoja dijete preko odnosa s psom uči sposobnosti „vođe“, kao što su autoritet, odgovornost, samostalnost, ono uči postupati s vlastitim ograničenjima i neuspjesima, lakše se suočava s tugom i kontrolira agresiju. Ukratko, kod njega se razvija tako zvana „Ja – funkcija“ koja uključuje razvoj samosvijesti i tolerancije, što je izuzetno značajno u području razvoja socijalne inteligencije svake osobe. Odnos s psom razvija i potiče komunikativnu kompetentnost, razvija senzibilnost i empatiju, osobine značajne za čitav kasniji život. Životinje su koristan dio dječjeg svijeta i tako ih moramo i promatrati bilo u svakodnevnom životu, bilo u terapijske svrhe.

Djelotvornost terapije uz pomoć životinja je teško objektivno utvrditi, jer zbivanja u mozgu nisu vidljiva ni mjerljiva. Tu je i utjecaj razvoja, roditelja, škole. Evaluacija se ustanovljava ponovljenim testovima, da bi se utvrdile promjene u sposobnostima ili ponašanju. Važan indikator uspjeha je povećanje djetetova samopouzdanja, što nije mjerljivo, ali ga primjećuju i roditelji i terapeuti.

Ipak, postoje određeni pokazatelji uspješnosti liječenja kao što su napredak u govoru, povećanje zadovoljstva kretanja, koncentracije, želja za istraživanjem, sigurnost u novim situacijama, lakše svladavanje zadataka i sl.

Jenny Jenny ima 12 godina, ide u 6. razred. U ambulantu je došla zbog teškoća koje ima prije svega u psiho-emocionalnom području. Često ne zna što bi sa sobom, čini joj se kao da stoji pored sebe, a ne u sebi. Neuravnotežena je i neorganizirana, a unutrašnji kaos ispoljava neurednošću i teškoćama prilikom preciznog izvođenja radnji. U školi ima problema s čitanjem, ne voli njemački ni matematiku, a najdraži predmeti su joj tjelesni i modeliranje. Ima teškoća s drugom djecom, pati zbog toga i nema pravu i čvrstu prijateljicu.

Cilj terapije je poticanje njezinog socio-emocionalnog područja.

Dodijeljen joj je terapijski pas Kea. Ovdje Kea ima odlučujuću ulogu. Odnos Kea-Jenny označen je jakom emocionalnom uzajamnom vezanošću. Tako je Kea postala značajan motivator za terapijske procese: jačanje unutrašnjeg poticaja, osjećaja vrijednosti, uvjerenja o vlastitoj kompetenciji i sposobnosti vezivanja i empatije. Pored ciljanog rada s psom (tjelesni kontakt, nježnost psa razvija sigurnost i razuslovljava strah od odbijanja, igre kretanja, penjanja, izgradnje šetališta i sl.), kod Jenny se koristi i metoda modeliranja uz primjenu različitih materijala. Jenny je tijekom terapije vrlo brzo razvila verbalnu komunikaciju, pri čemu je upadljivo njezino nasmijano i opušteno lice, dok je prije djelovala prilično povučeno i zatvoreno. Ciljana terapija s psom razvila je njezinu pažnju, koncentraciju i unutrašnje poticaje, samopouzdanje („Ja čak mogu Keu nešto naučiti!“) Vremenom, uz pomoć terapeutkinje, Jenny se više ne osjeća slaba i nekompetentna. Bez odbijajućih impulsa (koje prima u odnosu s vršnjacima) u interakciji s Keom, Jenny je stekla iskustva koja je čine sigurnijom u sebe, što se odrazilo u odnosu s drugima i potaklo pozitivan razvoj njezine osobnosti. Simon Simon ima 8 godina i ide u drugi razred. Dječji liječnik ukazao je na teškoće u opažanju, govoru i koordinaciji.

Simon ima lakših problema u održavanju ravnoteže i veće poteškoće u koordinaciji obiju strana tije-

la. Simonovi problemi izraženi su i u socio-emocionalnom području: jaka nesigurnost, čest doživljaj frustracija, hiperaktivnost, niska tolerancija, nestabilno samopouzdanje.

Cilj terapije je poboljšanje sigurnosti držanja ravnoteže povezano s poboljšanjem koordinacije obiju polovica tijela, stabiliziranje osjećaja vrijednosti i smanjivanje nesigurnosti u ponašanju.

U radu s Keom Simon je morao naučiti kako postupati s psom jer generalno ima strah od psa. Razvijanje sposobnosti motoričkih radnji pridononijelo je vođenje Kee preko smislenog poretka prepreka u jednonm slijedu. Podražaji koji se Simonu nude u ergoterapiji su ljuljanje, penjanje, svladavanje prepreka i samostalno izgrađivanje prepreka. U radu s Keom i terapeutom postepeno se razvila njegova pažnja, koncentracija, pamćenje i govor. Kei je pripalo i veliko značenje u psihičkom stabiliziranju Simona, koje se sastoji od poboljšanja njegovog samopouzdanja i povećanja tolerancije na frustracije. Iskustva kompetencije, koje Simon dobiva s Keom, ne mogu se ni približno ostvariti ni jednim drugim terapijskim sredstvom.

Držimo da je najvažniji cilj terapije uz pomoć životinja ostvarivanje prava svakog djeteta na stimuliranje njegova razvoja i odgoj u jednu samoodgovornu i društveno sposobnu osobu. Na terapiju najčešće dolaze djeca „upadljivog“ ponašanja, koje upada u oči roditeljima, odgojiteljima, učiteljima ili vršnjacima. Za veliku lepezu „upadljivog“ ponašanja u ergoterapijskoj ambulanti postoje različite mjere pomoći, koje se određuju prema individualnoj problematici i individualnim potrebama.

Omogućava se prisni kontakt djeteta sa životinjama i u situacijama kada u njihovoj obitelji nema životinja. Pokazalo se da životinja pomaže u razvoju senzo-motorike, poboljšava odnose djeteta sa svojom sredinom i mnoge društvene sposobnosti. Djeca i mladi koji, zbog traumatizirajućih iskustava s ljudima, imaju psihičke poteškoće, napose nepovjerenje i strah od drugih ljudi, te pokazuju manjak samopouzdanja, doživljavaju ovaj oblik terapije kao olakšanje, što smanjuje njihov psihički pritisak. Terapija uz pomoć životinja omogućava „emocionalno zatopljenje“, opuštanje, stvaranje veza.

Uloga psa, u opisanim slučajevima, bila je da bude objekt identifikacije, da zadovoljava potrebe za tjelesnim kontaktom ali i mnoge druge potrebe. Psi djecu zabavljaju i fasciniraju svojim ponašanjem i aktivnostima. Djeca tako dolaze u kontakt s vlastitim duševnim životom, na način da upravo psi iz njih izvlače ono duboko čovječno i za njih bitno.

Djeca imaju posebnu povezanost s životinjama i život s kućnim ljubimcem, od najranije dobi, utječe pozitivno na cjelokupan razvoj djeteta. No, kućni ljubimac velika je odgovornost i zahtijeva određene promjene u vašem načinu života. Uključivanje kućnog ljubimca u obiteljski život ne smije se odnositi samo na dijete. Kućni ljubimac obveza je svakog člana obitelji i ukoliko niste spremni na izdvajanje vremena, sredstava i energije na brigu oko životinje, naš savjet unaprijed vam je da niti ne nabavljate kućnog ljubimca. KUĆNI LJUBIMAC NIJE PROLAZNA IGRAČKA VAŠEG DJETETA!

Ukoliko niste spremni prilagoditi svoju dnevnu rutinu, okoliš, dom, te svoju financijsku situaciju novom članu vaše obitelji, tada je bolje da odustanete od nabave kućnoga ljubimca. Isto tako ukoliko smatrate kako, vaše dijete ili djeca neće biti dovoljno odgovorni i brinuti se o ljubimcu te da će sav teret pasti na vas, zapitajte se jeste li spremni preuzeti dodatnu obavezu?

Odabir psa, mačke ili neke druge životinje predstavlja veliki izazov, naročito ako po prvi puta birate svog kućnog ljubimca. Osim brige kakvu hranu će jesti, s kojom igračkom će se igrati te gdje ćete ga držati, postoje i ostale stvari o kojima trebate dobro promisliti prije nego li donesete odluku.

Ukoliko u obitelji imate malu djecu ili osobe starije životne dobi, u tom slučaju ne biste trebali odabrati životinju koja je jako aktivna, snažna, koja zahtijeva puno šetnje ili neke posebne vještine, kako bi ste se o njoj brinuli. Također, prilikom odabira životinje, nemojte se voditi njenim izgledom, jer svaka životinja ima svoj karakter i ovisno o značajkama karaktera često ovisi ponašanje životinje.

Jednako tako, prilikom odabira kućnog ljubimca, zapitajte se koliko slobodnog vremena imate, živite li u stanu ili kući, jer izbor veličine, primjerice, pasa ovisi o veličini prostora u kojemu boravite. Ukoliko živite u kući vodite računa da je dvorište ograđeno, a svakako prije odabira kućnoga ljubimca provjerite je li neko od ukućana alergičan na životinsku dlaku ili perje.

Odgovornost za novog člana treba preuzeti jedan od odraslih članova obitelji. Istovremeno, djecu i tinejdžere treba učiti koliko je važno odgovorno se brinuti o životinji tako što podijelite obveze s njim, primjerice šetnja, četkanje, pranje nakon šetnje i slično.

Imajte na umu da trošak održavanja kućnoga ljubima premašuje troškove njegove kupovine, pritom morate uzeti u obzir da je za ljubimca potrebno, pored kupovine hrane, kupiti i prateću opremu, platiti veterinarske troškove, profesionalno šišanje, a ako živite u kući potrebno je kupiti i odgovarajuću kućicu.

Prilikom nabavke kućnoga ljubimca obvezujete se brinuti o njemu do kraja njegovog života. Ovisno o vrsti životinje to u prosjeku znači od dvije do šest god za glodavca, od trinaest do petnaest godina za psa, od petnaest do osamnaest godina za mačku, a preko pedeset godina za neke vrste papiga.

Nemojte zaboraviti možda i najvažniju stvar, dobro odgojiti svojega ljubimca. Ako ljubimac nije dobro odgojen i nemate kontrolu nad njim, osim što predstavlja opasnost za vas i vašu obitelj, predstavlja opasnost i za okolinu u kojoj se nalazi.

Pas je sjajan kućni ljubimac. Životinja je to koja je iznimno pametna, suradljiva i u stanju je pružiti obitelji u kojoj živi mnogo ljubavi, pažnje. Njegova obitelj je njegov cijeli svijet. Stoga, ukoliko želite nabaviti psa dobro se pripremite, jer pas se jako veže za ljude i odbacivanje psa radi pogrešnog izbora emocionalno je jako razarajuća situacija za životinju. Prije nego nabavite psa trebali biste se zapitati nekoliko važnih pitanja: imate li dovoljno vremena za brigu o psu, kako će izgledati vaša putovanja i godišnji odmori uz psa, hoćete li udomiti psa ili kupiti od registriranog uzgajivača, koliki mjesečni buđet možete izdvojiti za potrebe psa? Odgovor navedena pitanja dati će vam smjernice, ima li u vašem životu mjesta za psa, kao i kakvog psa biste trebali nabaviti?.

Za obitelji s djecom uvijek bismo sugerirali da nabave štene. Mladog psa koji će od samog početka života biti

naučen na obiteljski ritam, ali i na malu djecu, koja često uslijed igre, mogu biti malo grublja sa životinjom. Ukoliko kupite/udomite već odraslog psa, on bi mogao reagirati na „grublju igru“ ne zato što je zao, već zato jer nije naučen i prilagođen takvoj situaciji.

Također je važno pripaziti na karakteristike osobnosti psa. Naime, prilikom udomljavanja psa mješanca na karakteristike vrste i ne možete utjecati, no mješanci su generalno vrlo zahvalni i rijetko se dogodi da se ne uklope u obitelj. Ovdje valja pripaziti da se ne radi o nekoj opasnoj pasmini, niti istraumatiziranom psu s kojim je potrebno mnogo raditi. Takvi psi nisu za obitelji s malom djecom, jer njima treba posvetiti mnogo pažnje u odgoju i socijalizaciji.

Ukoliko nabavljate čistokrvnog psa prvo o čemu morate voditi računa jeste da odaberete pasminu psa koja karakterno odgovara vašem životnom stilu. PAS SE NE BIRA PREMA IZGLEDU!!!! Imajte na umu da ćete s odabranim psom živjeti minimalni deset godina, stoga birajte pametno.

Raspitajte se prije nabavke o uzgajivačnici gdje nabavljate psa. Nikako ne nabavljajte psa iz legla koje nije prijavljeno kao uzgojno, jer takvi psi često nose nasljedne bolesti s kojima se, vjerujte nam, ne želite nositi. I na kraju, za psa trebate imati vremena! Pas koji se šeće dva puta dnevno, krug oko zgrade, nije i ne može biti, sretan pas!

Za razliku od pasa, mačke su životinje s kojima je jednostavnije živjeti. Jednostavnije iz samo jednog razloga, a taj je što mačke nije potrebno izvoditi u šetnju nekoliko puta dnevno. Mačke, bilo da su isključivo kućne ili izlaze povremeno van, nuždu obavljaju na za to predviđeno mjesto u domu, a to je njihova posuda s pijeskom. Mačke su izuzetno zanimljive i pametne životinje, no one imaju vlastitu volju i ponekad se vlasnicima čini kako uzalud izgovaraju naredbe, jer mačka ih ne želi poslušati. Naučiti poštivati osobni prostor i individualnost pojedinca, ono je što vaše dijete može naučiti od mačke. Također, usvajanjem određenih navika, koje uključuju primjerice hranjenje mačke, promjenu vode u zdjelici ili slično, uči dijete odgovornosti prema situacijama i drugim bićima.

Ono na što treba pripaziti i što je osnovna razlika između mačke i primjerice psa, jest postupanje prema životinji. Dok većina pasa nikada neće nauditi članu obitelji s kojim živi, mačka bi mogla na neprikladno ponašanje reagirati. Iako unaprijed naglašavamo kako se reakcija svake životinje događa iz straha, a nikad iz zadovoljstva, mačka bi neprikladno ili grubo ponašanje prema njoj mogla „nagraditi“ grebanjem ili ugrizom. Mačke jednostavno ne vole trpjeti kao primjerice psi.

Bilo da želite malu ptičicu koja će vas svako jutro pozdravljati cvrkutom ili papigu koju ćete naučiti ljudskom govoru, ptica je izvrstan ljubimac oko kojeg ne treba pretjerano vremena za brigu, a može vam uvelike uljepšati život. Ptici morate osigurati adekvatnu krletku za život, bilo bi sjajno da je ona prostrana, jer što ptica ima više prostora biti će sretnija. Potom trebate proučiti informacije o njihovoj prehrani, saznati koje su namirnice dozvoljene, a koje će biti potrebno izbjegavati. Ptice vole igračke i vole se igrati, stoga njihov prostor možete obogatiti igračkama, a za nagradu ćete dobiti sretan pjev vašeg ljubimca. I ne zaboravite, jednako kao što morate svakodnevno nahraniti vašu pticu i dati joj svježe vode, morate i očistiti njenu krletku. Krletka je ptičji dom, a ptice volje kada je njihov dom čist!

Mnoge obitelji, osobito one s malom djecom, za prvog ljubimca odlučuju nabaviti ribu. Ribe nisu skupe, mirne su i ne traže puno pažnje te za brigu o njima dovoljno je nahraniti ih i povremeno promijeniti vodu. No, ukoliko ste se odlučili nabaviti ribu kao kućnog ljubimca svakako imajte na umu kako pojedine vrste riba iziskuju određenu razinu zahtjevnosti. Stoga, prije no se odlučite na taj korak raspitajte se o vrsti i mjestu gdje ćete nabaviti svoju ribu.

I posljednje, ali ne i nevažno, prilikom odabira kućnog ljubimca imajte na umu kako ljubimac nije igračka za vaše dijete. Ljubimac je živo biće sa svojim potrebama kojima se je potrebno prilagoditi u financijskom i emotivnom smislu, ali i životnom stilu. Ukoliko niste sigurni hoćete li to moći, radije odgodite nabavku ljubimca dok ne budete sigurni da će biti dio vaše obitelji do kraja njegovog života.