ZAČEPLJENOST NOSA

Piše: stručni tim Poliklinike za dječje bolesti Helena

Nos obavlja niz uloga: propušta i tjera zrak u donje dišne puteve, filtrira ga, optimizira temperaturu i vlažnost zraka, sudjeluje u formiranju boje i zvučnosti pojedinih glasova, obavlja njušnu funkciju i stimulira lučenje suza, refleksnim mehanizmima utječe na rad srca i disanje, pomaže održanju prohodnosti Eustahijeve tube i dobrog sluha.

Slaba prohodnost nosa glavni je uzrok narušene funkcije nosa. Najčešći se događa radi nosne kongestije, odnosno začepljenosti nosa upalne prirode. Tada zbog upalnog bubrenja sluznice, uslijed nakupljanja tekućine i upalnih stanica iz proširenih kapilara u sluznici nosa i produkcije prekomjerne količine sekreta, zrak ne može normalno strujati. Uzrok tome najčešće su akutne virusne ili bakterijske infekcije gornjih dišnih puteva, a pored njih alergije koje nerijetko uzrokuju kroničnu kongestiju.

Kod djece tegobe su češće i izraženije nego kod odraslih, jer su nosni hodnici uži i već mala kongestija dovodi do smetnji disanja. S druge strane kako mala djeca ne znaju disati na usta začepljenost nosa ih čini iznimno razdražljivima. Takvo stanje često ometa i uzimanje obroka, pogotovo kod dojenčadi koja, da bi mogla sisati, mora moći disati na nos. Također, začepljenost nosa povećava rizik sekundarnih bakterijskih infekcija i komplikacija, primjerice upale uha. Neprohodnost nosa mijenja vokalizaciju nekih glasova, nazalni prizvuk, pa je narušena i normalna zvučnost govora.

Ukoliko kongestija predugo traje, osobito kod mlađe djece, može negativno utjecati na moć slušanja (provodne smetnje sluha) i razvoj govora. Značajna začepljenost može ometati i spavanje, uzrokovati hrkanje, ali i apneje tijekom sna. Kako spriječiti i ublažiti začepljenost nosa?

Radi svih ranije navedenih razloga važno je spriječiti i ublažiti začepljenost nosa, osobito dulje trajanje takvog stanja, kako ne bi došlo do ozbiljnih posljedica. Preventivne mjere obuhvaćaju izbjegavanje iritansa i alergena, koji mogu provocirati nosnu kongestiju, primjerice prašine, duhanskog dima, peludi, dužeg boravka u prostorijama sa suhim zrakom. Korisno je ovlaživanje zraka i prozračivanje prostorija te izbjegavanje pretjeranog grijanja. Ove mjere poželjne su i kada nastupi začepljenost nosa.

1 one koji djeluju na bolje čišćenje i vlaženje nosa 2 one koji imaju u sebi aktivne supstance koje umanjuju otok i sekreciju (klasični dekongestivi) 3 one koji smanjuju otok sluznice na principu osmoze i razjeđuju sekret (prirodni dekongestivi). Sve njih nalazimo u obliku kapi ili spreja. Prva i najjednostavnija skupina preparata koji pomažu čiščenje i vlaženje nosa su fiziološka otopina i izotonična morska voda. Korisno ih je obilno ukapati / ušpricati, nakon toga malo pričekati i zatim ispuhati nos. Kod dojenčadi i male djece uz pomoć pumpice ili nosnog aspiratora lako ćemo izvući natopljeni sekret iz nosa. Njihova prednost je što se mogu često i dugotrajno koristiti. Oni neće isušiti i ošteti sluznicu nosa, te nemaju nuspojava. Međutim, mana je što nisu pretjerano učinkoviti i neće smanjiti edem tkiva i sekreciju nosa. Naime, nemaju dekongestivni učinak, jer imaju istu koncentraciju soli kao i tjelesne tekućine i ne mogu izvući suvišnu tekućinu iz otečenog tkiva, a nemaju niti protuupalni učinak.

Klasični dekongestivi posjeduju aktivne tvari koje značajno djeluju na manju otečenost sluznice i manje lučenje sekreta tako što stišću krvne žilice u sluznici nosa. Stoga su znatno učinkovitiji od prethodne skupine preparata. Najbolje ih je upotrijebiti nakon preparata za čišćenje kako bi bolje prionuli na sluznicu. Međutim, nakon što prestanu djelovati zna doći do rekativnog proširenja kapilara i ponovnog pojačanja lučenja sekreta. Uz to prečesta i dugotrajna uporaba djeluje nepovoljno na samu sluznicu, tako što je isušuje i može uzrokovati trajno oštećenje. Zato je važna njihova kontrolirana primjena, što znači ograničiti ih na najviše pet do sedam dana u kontinuitetu. Najbolje je koristiti ih samo kada to preporuči liječnik. Poseban oprez treba biti kod male djece, a nisu preporučljivi kod dojenčadi.

Uz prethodne dvije skupine preparata danas imamo i takozvane prirodne dekongestive koji su došli kao prava mala revolucija u postizanju prohodnosti nosa. To su preparati hipertonične morske vode koji su značajno djelotvorniji od prve skupine (izotoničnih otopina), a nisu agresivni, odnosno nemaju nepovoljne učinke kao klasični dekongestivi. Ti preparati sadrže prirodne mineralne soli mora, a zbog hipertoničnosti jednostavnim mehanizmom osmoze izvlače suvišnu tekućinu iz tkiva i razrjeđuju gusti sekret. Također dobro vlaže sluznicu, te obnavaljaju mukocilijarnu aktivnost i čišćenje nosa. Uz to je dokazano djelovanje i na medijatore upale, odnosno imaju protuupalni učinak. Važno je napomenuti da se prirodni dekongestivi hipertonične morske vode dobro podnose, nisu neugodni kod primjene i mogu se dugo koristiti, upravo zbog prilagođene optimalne razine hipertoničnosti. U najtežim stanjima nosne kongestije mogu se kombinirati s klasičnim dekongestivima, te nakon toga nastaviti sami sve dok je to potrebno.

Hipertonična morska voda nema ograničenje obzirom na dob: može se koristiti i kod najmanjih, od novorođenačke dobi. Do šest mjeseci starosti djeteta poželjna je jednostavnija primjena u obliku kapi, a iza šestog mjeseca kao kapi ili putem spreja koji raspršuje maglicu morske vode u nos, već prema afinitetu roditelja i djeteta.

Zaključno, potrebno je naglasiti da je začepljenost nosa kod djece česta pojava, iako najčešće uzrokovana prehladama virusne prirode. Ipak neprohodnost nosa predstavlja tada značajnu smetnju i može biti preduvjet daljem kompliciranju bolesti. Za uspostavu prohodnosti poželjno je koristiti preparate koji nam u tome pomažu, vodeći računa o tome što je optimalno i nije štetno. Ukoliko se nosna kongestija učestalo ponavlja ili je kronična, svakako je potrebno posjetiti specijalistu otorinolaringologa kako bi se otkrio uzrok tom problemu i pravilno pristupilo rješavanju.