POVRATAK U VRTIĆ

Piše: Jasmina Cerovec, mag.praesc.educ.

Dugo toplo ljeto, zabava, prijatelji, sloboda, igra, opušteni roditelji na godišnjem odmoru, sunce, more, bazeni, duge večeri, puno druženja. Pa preko noći – vrtić, posao, stres, rutina, zadaci, žurba. Zvuči loše, čak i na papiru. Ponovni odlazak u vrtić nakon dugog i toplog ljeta, djeci je sve, samo ne lagan. Svaki ponovni odlazak u odgojno-obrazovnu ustanovu nakon dužeg izbivanja znači ponovnu adaptaciju, kraću i jednostavniju, ali u svakom slučaju, adaptaciju. Svako dijete će različito reagirati na povratak u vrtić, nekoj djeci potreban je period od pet dana, a nekima mjesec i više, no nakon readaptacije, vrtić ipak postaje mjesto zabavnog učenja i življenja.

Priprema djeteta za povratak u kolektiv

Dijete bi moglo odbijati odlazak u vrtić ili manifestirati ponašanja kao što su plač, odbijanje razgovora o vrtiću, protestirati, biti nemirno, biti pasivno, odbijati hranu, odbijati spavanje, ignorirati skrbnika koji ga odvodi u vrtić i slično. U tom periodu iznimno su važna ponašanja i reakcije roditelja. Djeca uglavnom gledaju naše reakcije i ponašaju se u skladu s njima, pa će svakako biti korisno ako djetetu o povratku u vrtić pričamo kao o nečem što je pozitivno, čemu se i mi veselimo i što će biti korisno za dijete. Roditelji mogu dijete podsjetiti na to čime se bavilo u vrtiću prije odlaska (projekti, aktivnosti, programi...), prijatelje, odgojitelje, pa i sam prostor vrtića. Razgovor o vrtiću, u bilo kojem vidu, bit će od velike koristi za dijete. Nadalje, uhodavanje u ritam dana je nešto čemu valja posvetiti veliku pozornost, jer svi znamo kakvo će raspoloženje biti prisutno ako je dijete umorno ili nenaspavano. Svakako valja barem nekoliko dana prije povratka u vrtić dijete buditi i stavljati na spavanje u terminima kao što to i inače bude tijekom radnih, vrtićkih, dana. Tako će dijete biti pripremljeno na raspored aktivnosti tj. dnevnu rutinu koja ga čeka.

Regresija

Ako ste tijekom ljeta imali cilj skinuti pelenu, odbaciti dudu ili ste osnažili dijete da počne samo spavati u svojoj sobi, vratili ste se u vrtić i sve je to palo u vodu, sve je u redu. Dogodila se regresija. Regresija je povratak na „stepenicu niže“ ili povratak nekih navika i ponašanja uslijed utjecaja stresora, kao što je povratak u vrtić nakon dužeg izbivanja. Takvo stanje je obično prisutno kratki period i bez ikakvih dodatnih intervencija nestane. Dijete će se ponovno vratiti u fazu u kojoj je bilo, potreban je samo period adaptacije i možda malo osnaživanja i podrške.

Prijelazni objekt

Omiljena dekica, tješilica ili bilo koji drugi objekt koji djetetu znači sigurnost zovemo prijelazni objekt. Prijelazni objekt je „sigurnost“ koju dijete nosi sa sobom u novi prostor i tu sigurnost prenosi, odnosno širi na novi prostor. Zamislite da se nađete u velikom novom prostoru, gdje nema va-

ših prijatelja ni vaših bližnjih, prisutni su novi ljudi koji još k tome govore što da radite. Vaša tješilica zvuči kao veliko emocionalno bogatstvo u tom trenu. Svaki će odgojitelj dozvoliti djetetu da u prvim danima povratka u vrtić ponese svoj prijelazni objekt u sobu dnevnog boravka i zadrži ga koliko je to potrebno. Prijelazni objekt dobar je način da dijete stekne potrebnu emocionalnu sigurnost i stabilnost. Stoga, ukoliko vaše dijete ima neki omiljeni predmet, ponesite ga s vama, ako nema, možete potaknuti dijete da odabere jedan predmet koji će ponijeti sa sobom.

Rituali kod kuće ujutro

Kako bi dan krenuo u mirnom i stabilnom tonu svakako je dobro da se dijete probudi na vrijeme. Neka radije ima desetak minuta duže da primjerice vježba vezati svoje tenisice, nego deset minuta premalo da sluša roditelje kako ga požuruju. Osmislite s djetetom jutarnji raspored, koji prije svega odgovara vama, nađite u rasporedu vremena za sebe i osigurajte djetetu dovoljno vremena da samostalno obavi sve što je potrebno. Kroz jutarnju higijenu i spremanje za polazak od kuće dijete ima priliku raditi na samostalnosti i životno praktičnim aktivnostima. Kroz samo nekoliko tjedana dijete će savladati samostalno pranje zubi, češljanje, umivanje, tuširanje, odijevanje, obuvanje, pakiranje svojeg ruksaka, naravno ako mu to dozvolimo i za to ga osnažimo. Jednako tako, dijete navečer može pripremiti svoju odjeću, ruksak, cipele i ostalo, pa će samim time spremanje ujutro biti lakše i brže. Jutro bez stresa i žurbe svima nama zvuči obećavajuće. Na putu do vrtića možete s djetetom razgovarati o tome što ga čeka kroz dan, kakav je dnevni raspored, što ćete vi raditi, kada ćete doći, tko će doći po dijete ako to niste vi i kakav vam je plan nakon toga. Kada dijete zna što ga čeka i generalno što slijedi kroz dan, moći će se opustiti te biti sigurnije i slobodnije.

Kratki rastanci

Sjetite se ovoga ujutro kada dođete u vrtić. Dijete će spremiti svoje stvari u ormarić i obuti svoje papuče. Na vama je samo da dijete pozdravite i odete. Sve ostalo rješava se kod kuće ili putem. Vrtićka garderoba nije mjesto za rasprave, borbe moći ili desetominutno tješenje. Naravno da će se dogoditi da dijete ponekad osjeti nalet stresa, tik pred vratima sobe dnevnog boravka, tada ćete svakako uvažiti djetetove osjećaje („vidim da ti je sada teško“), ohrabriti dijete da uđe u sobu i bude otvoreno za sve što ga u tom danu čeka („vjerujem da ti to možeš, sjeti se što smo razgovarali kod kuće“) i pozdraviti se s djetetom („dolazim nakon posla, vidimo se!“). U praksi, čak i najdramatičnije reakcije plača u garderobi na rastanku, uglavnom završe prije nego roditelj napusti zgradu vrtića. Naravno da su takve situacije teške i roditeljima, nije lako vidjeti svoje dijete u takvom stanju, ali, roditelji dijete ostavljaju odgojiteljima koji se s takvim situacijama susreću svakodnevno i neupitno su stručni i kompetentni riješiti ih.

Komunikacija s odgojiteljima

Komunikacija i suradnja odgojitelja i roditelja iznimno je važna. Iz aspekta odgojitelja, dobra suradnja s roditeljima znači dobar i kvalitetan rad. Nitko djecu ne poznaje bolje od njihovih roditelja, a nitko s njima ne radi kvalitetno i stručno kao njihovi odgojitelji, stoga je suradnja te dvije sfere od krucijalne važnosti za dobrobit djeteta. Pitajte odgojitelje o svemu što vas muči, tražite individualne roditeljske sastanke, pitajte o vašem djetetu, o tome kako se snalazi u kolektivu, koje aktivnosti preferira, u čemu se pozitivno ističe, kako surađuje, kako napreduje. Svaki odgovor odgojitelja dat će vam širu sliku o tome kako vaše dijete provodi dan u vrtiću. Često se dogodi da nakon pitanja „što si radio/la u vrtiću?“ slijedi odgovor „ništa“. To „ništa“ možda znači stečena

nova vještina, upoznat novi prijatelj, naučena nova pjesmica, savladan poligon, uočena rima ili zabava na igralištu vrtića. Zato su ovdje odgojitelji koji će sve važne informacije rado prenijeti roditelju koji će za njih pokazati interes.

Bez lažnih obećanja i praznih prijetnji

„Doći ću po tebe za 10 minuta“, „Brzo dođem“ ili „Ako ne uđeš sada, nećeš ići na igranje kod prijatelja“. Ništa od ovoga se na kraju ne dogodi kao što je rečeno. Roditelj ne dođe brzo, ni nakon deset minuta, a dijete bez obzira na to je li ušlo u tom trenu ili za deset minuta svejedno kasnije ide na igranje kod prijatelja, jer je tako već dogovoreno. Takvim postupcima roditelj djetetu pokazuje i dokazuje da ono što govori ne treba uvijek slušati i može uzeti s rezervom, jer govori ono što se na kraju ne ostvari. Zato je važno da generalno, roditelji, skrbnici, odgojitelji i svi odrasli koji komuniciraju s djecom ne koriste lažna obećanja niti prazne prijetnje. Djetetu će puno više značiti ako mu kažemo „Dolazim po tebe nakon posla, to će biti u 16:00 sati“ ili „Sada je važno da uđeš, nemamo vremena za rasprave, sve smo se dogovorili, ja idem na posao“. Ovo su situacije u kojima nema prostora za rasprave i borbe moći, jasno je što će biti, ne trebamo imati potrebu djecu prevariti ili se koristiti metodama kojima ih prisiljavamo na radnje koje želimo da naprave. Svako će dijete surađivati ako s njime razgovaramo kao s kompetentnim bićem.

Razgovor nakon radnog dana i vrtića

Neka djeca zavole ritual razgovora o tome kako je protekao dan, dok neka izbjegavaju i služe se najkraćim odgovorom koji posjeduju u svojem vokabularu. Pitanja koja bi roditelji mogli postaviti djetetu su „Kako si se osjećao/la danas u vrtiću?“, „Jesi li naučio/la nešto zanimljivo?“, „Koja aktivnost ti se danas posebno svidjela?“, „Koji su prijatelji danas došli u vrtić?“, „Jeste li se bavili nečim novim?“, „Kako si proveo/la vrijeme na igralištu?“. Ukoliko dijete stekne naviku razgovora o svojem danu, više će informacija dijeliti s roditeljima, na više će se situacija reflektirati, steći će vještine pričanja i prepričavanja događaja, kritički će sagledavati svoje postupke, ali i postupke drugih. Roditelj bi za vrijeme djetetovih prepričavanja događaja trebao zadržati nenametljiv položaj slušatelja koji ponekad postavi otvoreno pitanje i daje djetetu prostor i vrijeme da kaže sve što želi. Razgovori o događajima tijekom dana mogu biti kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme koje povezuje roditelja i dijete. Isto tako, pričajte djeci o vašem danu, iznenadit ćete se koliko zanimljivih pitanja i zaključaka imaju.

Kvalitetno zajedničko vrijeme

Kvalitetno zajedničko vrijeme svako će dijete cijeniti više od bilo kakve materijalne stvari. Ako dijete zna da će nakon vrtića imati vrijeme, kada će roditelj biti posvećen samo njemu, kada će ga pozorno slušati, posvetiti mu se, uključiti se u neke aktivnosti koje ono želi, dijete će lakše podnijeti period razdvojenosti. Hoće li to biti pola sata igre, odlazak u park, šetnja, čitanje slikovnice ili slušanje glazbe i plesanje, nije važno. Ono što je važno, je da roditelj svakodnevno nađe vremena kada će svu svoju pažnju posvetiti djetetu i jačanju međusobne emocionalne povezanosti. Pritom mislimo na sasvim koncentrirano posvećivanje, bez ometajućih okolnosti, stoga isključite zvuk na mobitelu, barem pola sata dnevno i svjesno se posvetite djetetu i njegovoj potrebi za vama.