Neđelja, 5. oktobar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21486 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI
Ambasador Slovačke kaže da mu je mandat u Crnoj Gori bio najzanimljivije iskustvo od svih dosadašnjih diplomatskih misija u inostranstvu
POGLED SA STRANE: Srpska pravoslavna crkva i budućnost Crne Gore
Može li crnogorsko društvo biti snaga koja će
Ako zaista želite što prije da uđete u Evropsku uniju, onda državni interesi moraju imati prednost nad partijskim. Istovremeno, radite sve da se u društvo ne unosi nepotrebna napetost, a još manje neprijateljstvo. Fokusirajte se u potpunosti na pitanja koja su vezana za integraciju, usvajajte prvenstveno zakone koji su usklađeni sa evropskom legislativom, a rješavanje drugih pitanja, naročito onih koja dijele društvo i nijesu neophodna za završetak procesa ulaska zemlje u Uniju, ostavite za kasnije STR. 2. i 3.
KULTURA SJEĆANJA: Šefovi hrvatske i crnogorske diplomatije položili vijenac na spomen-ploču u Morinju
Grlić Radman: Nije prihvatljivo da bazen u Kotoru nosi ime po osobi
AUTENTIČAN SEGMENT DREVNOG GRADA: Sanacija Sv. Franja na kotorskoj tvrđavi koštaće 375.000 dolara, projekat u završnoj fazi „Oživljavanje“ bedema značajno za očuvanje bogatog nasljeđa Kotora
SDT ĆUTI O JEDNOJ OD ,,NAJVEĆIH AKCIJA“: Advokatima biznismena, tužiteljke i trojice policajaca zabranjeno da govore o hapšenju, nadležni se još zvanično ne oglašavaju Mijajlović
Kako su saopštili advokati uhapšenih, saslušanja su obavila tri specijalna tužioca, pred kojima su oni negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret. Advokati su se obavezali na čuvanje tajnosti postupka, zbog čega nijesu mogli da daju više informacija
Trinaesti Montenegro prajd pod sloganom „Otpor gradi slobodu“ održan juče u Podgorici u organizaciji „Queer Montenegro“
PODGORICA - Ako zaista želite što prije da uđete u Evropsku uniju, onda državni interesi moraju imati prednost nad partijskim. Istovremeno, radite sve da se u društvo ne unosi nepotrebna napetost, a još manje neprijateljstvo. Fokusirajte se u potpunosti na pitanja koja su vezana za integraciju, usvajajte prvenstveno zakone koji su usklađeni sa evropskom legislativom, a rješavanje drugih pitanja, naročito onih koja dijele društvo i nijesu neophodna za završetak procesa ulaska zemlje u Uniju, ostavite za kasnije - kaže ambasador Slovačke u Crnoj Gori Boris Gandel. Ističe da mu je misija u Crnoj Gori bila najzanimljivije iskustvo od svih dosadašnjih diplomatskih misija u inostranstvu.
POBJEDA : Koliko Vam je važna Crna Gora dokazali ste beskompromisnom borbom za očuvanje građanske države, poštovanjem naše slavne istorije i našeg identiteta, kao i otvorenim ukazivanjem na anomalije u našem društvu bez uljepšavanja. Koliko je bilo teško biti takav diplomata u Crnoj Gori u ovakvim vremenima?
GANDEL: Moje djelovanje u Crnoj Gori bilo je za mene nedvosmisleno najzanimljivije iskustvo od svih dosadašnjih diplomatskih misija u inostranstvu. Sreo sam se ovđe sa srdačnošću, sa ljudima vrlo slične mentalitetske bliskosti kao što je imamo mi, a politički je sve bilo izuzetno zanimljivo. Za vas novinare je uvijek interesantno kada se neđe nešto dešava i ima o čemu da se piše. Vrlo slično je i za nas diplomate, iako bih u vašem slučaju više pozdravio mir, razboritost i političku zrelost koja bi vodila ispunjenju strateških ciljeva u korist građana Crne Gore. Figurativno rečeno, veća politička „dosada“ bila bi veći dobitak za vašu zemlju. Znam da
Neđelja, 5. oktobar 2025.
vladajućih partija, sigurno bih učinio sve da zemlja zatvori sva
poglavlja prema planu, dakle
do kraja naredne godine, jer bi to za mene bili izuzetno vrijedni poeni pred izbore. Naravno, pod uslovom da samo
deklarativno ne tvrdim
kako želim ulazak u
pri sadašnjem odnosu snaga u parlamentu, kao i u vezi sa aktivnostima drugih aktera na političkoj sceni, nije jednostavno ići direktno tim putem. Uskoro mi se završava mandat i vraćam se u domovinu, ali želim se sigurno vratiti ovđe, potpuno svejedno da li poslovno, privatno, na odmor, kod prijatelja ili na neki drugi način, jer mi je Crna Gora prirasla srcu. Iskreno želim da se vratim u zemlju koja je građanska, multietnička, multivjerska, evroatlantska, i uzevši u obzir brojna dešavanja u proteklom periodu želim naglasiti – i antifašistička. Crna Gora je bila prva koja je ustala protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu, postala je svijetli pri-
Uniju, a da mi je pravi cilj potpuno drugačiji -
kaže Gandel
mjer za sve nas i izgrađena je na antifašističkim temeljima i vrijednostima. Zato neka je vječna upravo takva Crna Gora.
POBJEDA : Crna Gora u Republici Slovačkoj od prvog dana ima pouzdanog partnera i prijatelja, na čiju podršku na evropskom putu računaju sve zemlje našeg regiona. Da li vidite Crnu Goru u EU do 2028?
GANDEL: Crna Gora je sebi postavila ulazak u EU 2028. godine kao svoj strateški spoljnopolitički cilj, koji jeste veoma ambiciozan, ali nije nerealan. Uspješno okončanje procesa podrazumjeva mnogo tehničkih detalja koje treba ispuniti, ali naravno riječ je i o političkom pitanju, koje na
kraju može biti i komplikovanije od tehničkog dijela. Moja iskrena želja je da Crna Gora postane članica EU u što skorijem mogućem roku. Važno je u tom smislu i to što ostvarivanje tog cilja ima podršku i u redovima crnogorske opozicije, koja u parlamentu glasa za važne zakone. U posljednjem periodu, međutim, možemo viđeti više otvorenih pitanja koja mogu ugroziti ostvarenje tog cilja. Jedno od njih je, na primjer, otpor mještana Botuna izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, što ljudski razumijem imajući u vidu njihova ranija iskustva sa izgradnjom obližnje fabrike aluminijuma, što se na kraju negativno odrazilo na kvali-
Slovačka i njena diplomatija zlatnim slovima upisane u crnogorsku istoriju
POBJEDA: Što je na Vas ostavilo najjači utisak tokom višegodišnjeg mandata u Crnoj Gori? Kakve uspomene nosite?
GANDEL: Odavde nosim mnogo lijepih i dragocjenih uspomena, ostavljam brojne prijatelje i divne ljude koji će mi nedostajati. Zato se ne može jednoznačno reći što je bio najveći doživljaj. Bilo je mnogo razgovora sa prijateljima, sa mudrim ljudima koje sam slučajno upoznao i sa kojima sam popričao, srdačnost i gostoprimstvo koje vas odlikuje, putovanja kroz prelijepu
prirodu koju imate, bilo da je riječ o primorju ili vašim planinama, đe me posebno očarao Durmitorski prsten. Ogromnu zahvalnost osjećam i prema vašim ljekarima i visoko cijenim profesionalnost sa kojom sam se ovđe susreo. I tu bih mogao dalje da nabrajam. Poseban osjećaj dobro obavljenog i korisnog posla imam zbog toga što je tokom posjete Petra Pellegrinija potpisan Memorandum o razumijevanju između Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Slovačke akademije nauka, kao i
sporazum o akademskoj saradnji između Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i Filozofskog fakulteta Prešovskog univerziteta u Prešovu. Riječ je o dva važna dokumenta koji predstavljaju dalji korak u jačanju saradnje u naučnoj i akademskoj sferi, koja je od ogromnog značaja za razvoj svakog društva. Pored svega toga, do kraja života neću zaboraviti ni to što su ovog ljeta naše rukometašice do 17 godina ovđe osvojile titulu prvakinja Evrope. Za mene, kao ambasadora i velikog sportskog
fana, to će zauvijek biti povezano sa tri posebna trenutka. Prvo, sa ponosom sam imao čast da našim đevojkama i stručnom štabu uručim zlatne medalje direktno na terenu. Drugo, istog dana sam gledao trijumfe dva tima koja su u mom srcu najbliža: Crne Gore, koja je osvojila bronzu, i Slovačke u zlatnom finalu. I treće, Crna Gora se ovim zlatnim slovima upisala u istoriju našeg sporta, jer smo prve medalje u ekipnim sportovima sa loptom od nastanka samostalne Slovačke republike osvojili upravo u Podgorici. Isto tako, kao
tet njihovog života i zdravlja. Ipak, izgradnja ovog postrojenja je danas neophodna za ulazak u EU i zatvaranje Poglavlja 27 - životna sredina i klimatske promjene. Želim da vjerujem da će nadležni zajedno sa mještanima Botuna brzo naći rješenje. Istovremeno me zabrinjavaju određene tendencije koje imaju za cilj sticanje političkog uticaja u institucijama koje po zakonu ili u skladu sa evropskim pravilima moraju ostati nezavisne. Takva institucija je, na primjer, Centralna banka Crne Gore. Neophodno je takođe da zemlja ima funkcionalan Ustavni sud. Redovni parlamentarni izbori trebalo bi da se održe 2027. godine. Kada bih ja bio politički lider neke od vladajućih partija, sigurno bih učinio sve da zemlja zatvori sva poglavlja prema planu, dakle do kraja naredne godine, jer bi to za mene bili izuzetno vrijedni poeni pred izbore. Naravno, pod uslovom da samo deklarativno ne tvrdim kako želim ulazak u Uniju, a da mi je pravi cilj potpuno drugačiji.
POBJEDA : Podrška crnogorskih građana integracijama pada. Možete li našim čitaocima objasniti sve benefite ulasaka u EU koje je Slovačka imala i još ima?
GANDEL: Tih benefita ima napretek. Mogao bih Vas zatrpati brojevima, koliko smo samo novca dobili za izgradnju infrastrukture, što smo
što su se Slovačka i njena diplomatija zlatnim slovima upisale u vašu istoriju, onda kada su Miroslav Lajčak i Františk Lipka bili ključne figure u okviru referenduma o obnovi nezavisnosti državnosti Crne Gore. Takođe želim posebno da naglasim profesionalnost sa kojom su ljudi iz vašeg rukometnog saveza organizovali Evropsko prvenstvo. Za mene lično velika je čast i mnogo mi znači to što Petra Kapisodu i Emira Bešliju mogu nazvati svojim bliskim prijateljima. Ovi ljudi su uradili ogroman posao na afirmaciji ne samo Crne Gore, već prije svega Podgorice, đe su odigrane sve utakmice.
sve uspjeli da podignemo i slično, što svakako nije zanemarljivo. Vi to najbolje možete uporediti na primjeru Slovenije i Hrvatske, sa kojima ste nekada bili dio Jugoslavije. Ljudi najviše cijene to što mogu putovati ne samo po zemljama EU samo sa ličnom kartom, već se i slobodno kretati kroz šengenski prostor, bez nepotrebnog čekanja na granicama. Mogu se lakše zaposliti u drugim državama članicama EU, zahvaljujući programu Erasmus imaju olakšane uslove za studiranje u inostranstvu, što se odnosi i na rad nastavnika i naučnika. Time što se ne plaća carina na robu iz zemalja članica EU, ona je u prodavnicama i jeftinija. A mogao bih tako nabrajati i dalje. Na ovu temu urađeno je više studija. Razumijem da se ne mora svima dopadati članstvo u EU. Ali ja mogu, na osnovu iskustva Slovačke, reći jednu stvar - Unija nije idealna, jer ništa idealno ne postoji, ali je svakako najbolji model zajedničkog života država članica koji danas imamo i koji se isplati.
POBJEDA: Kako ocjenjujete odnose dvije države, da li dobre političke odnose prati i adekvatna ekonomska saradnja?
GANDEL : To je pitanje sa kojim se susrijećem prilično često i koje me najviše brine. Naši politički odnosi su zaista na veoma visokom nivou, što je potvrdila i ova godina, kada je Crnu Goru posjetio naš predsjednik Peter Pellegrini , a bila je to zaista uspješna posjeta sa vrlo plodonosnim razgovorima. Takođe me raduje što smo tokom mog mandata imali čak dvije predsjedničke posjete, u julu 2021. u Slovačkoj je boravio bivši crnogorski predsjednik Milo Đukanović Ove godine su bili i poslanici evropskog odbora našeg parlamenta, na čelu sa njegovim predsjednikom Janom Ferenčakom, u Bratislavu je došao potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović, a u novembru očekujemo potpredsjednika Vlade za vanjske poslove i evropska pitanja Filipa Ivanovića. Peter Pellegrini je sa sobom poveo više od 30 privrednika, koji su se sastali sa crnogorskim partnerima na biznis forumu. Rezultat takvih razgovora, naravno, ne dolazi odmah, ali na inteziviranju međusobnih trgovinsko-ekonomskih odnosa treba i dalje predano raditi i želim vjerovati da će sličan trud naposljetku biti nagrađen. To je štafeta koju predajem budućoj ambasadorki Slovačke u Crnoj Gori, gospođi Evi Ponomarenkovoj , veoma iskusnoj diplomatkinji, koja bi uskoro trebalo da doputuje u Podgoricu i vjerujem da će, polazeći od svojih dosadašnjih misija u inostranstvu, unijeti u ovu agendu novi svježi duh.
Neđelja, 5. oktobar 2025.
POBJEDA: Izazovna je politička i sveukupna situacija u Crnoj Gori. Vlada je heterogena i čini se da ne zna kuda ide iako tvrde da su im integracije prioritet. Nacionalizam buja, a temelji građanskog društva su ozbiljno uzdrmani. Što bi bila Vaša poruka političkim elitama u Crnoj Gori?
GANDEL : To je prilično jednoznačno i proizilazi iz našeg integracionog iskustva – ako zaista želite što prije da uđete u EU, onda državni interesi moraju imati prednost nad partijskim. Istovremeno, radite sve da se u društvo ne unosi nepotrebna napetost, a još manje neprijateljstvo. Fokusirajte se u potpunosti na pitanja koja su vezana za integraciju, usvajajte prvenstveno zakone koji su usklađeni sa evropskom legislativom, a rješavanje drugih pitanja, naročito onih koja dijele društvo i nijesu neophodna za završetak procesa ulaska zemlje u Uniju, ostavite za kasniji period.
POBJEDA: Kako komentarišete ogroman utucaj koji Srpska pravoslavna crkva ima na sve segmente društvenog i političkog života. Crna Gore je, bar na papiru, sekularna država?
GANDEL : Kao diplomata imam u svojim izjavama određene granice u kojima se mogu kretati, a Vi ste mi u tom smislu postavili veoma teško pitanje. Ipak, pokušaću da odgovorim u okviru mogućnosti. Crkvu doživljavam kao instituciju od koje očekujem da će se više baviti duhovnim, nego političkim pitanjima. U Crnoj Gori sam, međutim, češće svjedok suprotne tendencije. Više puta bio sam prisutan kada su potezi poglavara Srpske pravoslavne crkve izazvali sumnje kod građana zemlje, kao i kod istoričara koji rade na osnovu činjenica i dokaza. Tu bih stavio tačku i ne bih dalje razvijao temu. Crna Gora je specifična po tome što nema svoju nacionalnu autokefalnu crkvu. Iz zakona proizilazi da u vašoj zemlji postoji sloboda vjeroispovjesti, pri čemu država nije vezana ni za jednu konkretnu crkvu. U Crnoj Gori nijedna religija niti vjerska zajednica nije „glavna“ niti „državna“. Na njenoj teritoriji žive ljudi različitih vjeroispovjesti, kao i ateisti. U vašem Ustavu takođe piše da je Crna Gora nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine. Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava. Iz karaktera Ustava jasno proizilazi da je Crna Gora sekularna, multietnička i multifunkcionalna država. Ustav kao najviši zakon države, što se u prenesenom smislu može označiti i kao svojevrsno „sveto pismo“, moraju poštovati i građani i bilo koja institucija.
Marija JOVIĆEVIĆ
Šefovi hrvatske i crnogorske diplomatije položili vijenac u Morinju i poručili da je kultura sjećanja važna i za Hrvatsku i za Crnu Goru
PODGORICA - Šef hrvatske diplomatije Gordan Grlić Radman sa crnogorskim kolegom Ervinom Ibrahimovićem položio je juče vijenac na spomen-ploču u nekadašnjem logoru Morinj.
Grlić Radman je kazao „da se moramo boriti protiv mržnje i ideologija koje ne poštuju prijateljstvo, vrijednosti i ljude, koji bi pravili nove podjele i tenzije, što nam ne treba“. Hrvatski ministar je kazao da nije zaboravljena zločinačka narav onih koji su napadali Hrvatsku bez ikakvog razloga. - Ovdje su bili zatočeni civili, branitelji, ali i starci i žene. Moramo se boriti protiv mržnje i ideologija koje ne poštuju prijateljstvo, vrijednosti i ljude, koji bi pravili nove podjele i tenzije, što nam ne treba - kazao je on novinarima. Grlić Radman je ponovio podršku Hrvatske evropskom putu Crne Gore, te da će Hrvatska i dalje pomagati, ali da žele vidjeti jedinstvo i istrajnost političke elite.
Ponovio je da je Hrvatskoj neprihvatljivo da jedna javna ustanova, bazen u Kotoru, nosi ime, kako je kazao, po zapovjedniku straže koji je zlostavljao logoraše, te da se razgovara i o školskom brodu „Jadran“ i pitanju otete imovine Hrvata u Boki Kotorskoj, o čemu postoje sudske presude koje se moraju sprovesti i vlasnici uknjižiti na
imovinu koja im je bila oteta.
- To ne može ići na ponos onih koji su dali ime bazenu, to je sramota i to se mora promijeniti - kazao je Grlić Radman. Grlić Radman je rekao da su obje zemlje približene rješavanju otvorenih pitanja. Grlić Radman je kazao da u Morinj dolazi već četvrtu godinu.
- Svake godine njegujemo sjećanje našim dolascima, nijesmo zaboravili stradalnike logora Morinj, nijesmo zaboravili zapravo tu zločinačku narav onih koji su dovodili ljude iz Hrvatske, koji su napadali Dubrovnik baš u ovo vrijeme prije 34 godine, bez ikakvog ra-
zloga, bez ikakvog povoda. Ovdje su bili zatočeni civili, branitelji, ali i starci i žene - kazao je hrvatski ministar. Poručio je da se moramo boriti protiv mržnje, oblika politika, ideologija, koji ne poštuju vrijednosti, prijateljstvo, ljude, nego bi htjeli nove podjele ili uticali na neke nove tenzije, eskalacije, što nam ne treba. - Sjećamo se recentne povijesti i znamo da se Hrvatska branila u tom trenutku i da je Hrvatska bila žrtva agresije. Sjetite se Dubrovnika koji je bombardovan, pljačkan, uništavan i njegova okolina. I to su scene koje možda mlađi naraštaji mogu gledati samo u fil-
movima. Ali mi koji smo svjedoci toga, znamo što je bilo. I zato je važno da ustrajemo na tome, zajedno sa prijateljskom Crnom Gorom, i da smo i ove godine ovdje zajedno sa predstavnicima županijske vlasti, Dubrovačko-Neretvanske županije, sa predstavnicima gradske vlasti, sa udrugom Dubrovačkih logoraša, odnosno upravo evo tu su i trojica logoraša koji najbolje znaju kako je bilo - naglasio je Grlić Radman.
Na pitanje kako komentariše izjavu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da pitanje žrtava Lore treba da bude sastavni dio razgovora
Predsjednik Gradskog vijeća Dubrovnika: Krapović pokušao da zabrani snimanje u Morinju
Predsjednik Gradskog vijeća Dubrovnika Marko Potrebica tvrdi da su pripadnici Ministarstva odbrane pokušali da zabrane snimanje polaganja vijenaca na spomen-ploču u Morinju. Potrebica je na Fejsbuku objavio da je, u ime Glavnog grada Dubrovnika, sa ministrom vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordanom Grlićem Radmanom i ostalim delegacijama, odao počast žrtvama logora Morinj.
On je istakao da je ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović učinio sve da se osjećaju prijatno i dostojanstveno.
- Biranim riječima obratio se prisutnima, iskazujući poštovanje prema žrtvama i prema Gradu Dubrovniku. Njegovo obraćanje pokazuje
onu Crnu Goru koja je iskreno posvećena evropskom putu i suočavanju s prošlošću - naveo je Potrebica. Međutim, kako je rekao, i dalje nažalost postoji ona druga Crna Gora – koja negira agresiju na Dubrovnik i postojanje logora Morinj. Ove godine, tvrdi on, po nalogu ministra odbrane Dragana Krapovića, nije bilo dozvoljeno fotografisanje ceremonije polaganja vijenaca, iako je to prethodnih godina bila uobičajena praksa.
- Pripadnici Ministarstva odbrane pokušali su da zabrane snimanje, a njihov pristup bio je neuobičajeno grub i neprimjeren - saopštio je Potrebica.
U jednom trenutku, prilikom odavanja počasti polaganjem cvijeća sa hrvatskim
grbom na spomen-obilježje, došlo je, kako kaže, do neprimjerenog, agresivnog verbalnog nastupa od strane zaposlenog Ministarstva odbrane Crne Gore prema članici delegacije Grada Dubrovnika.
- Reagovao sam povišenim tonom i prekinuo takvu komunikaciju. Smatram da se zabranom slikanja ne može izbrisati istorija. Kultura sjećanja i poštovanje prema žrtvama temelj su istinskog pomirenja i evropskih vrijednosti koje bi svi trebalo da dijelimo - naglasio je Potrebica. Dodaje da okupljanje nekolicine mještana u znak protivljenja posjeti nije vrijedno posebnog pomena, uz poruku da se istorijske činjenice i sjećanje na žrtve ne mogu umanjiti negiranjem
ili otporom. Potrebica je poručio da podržava Crnu Goru na njenom putu ka Evropskoj uniji, ali ističe da on mora uključivati i priznanje zločina počinjenih prema Dubrovniku i hrvatskim ljudima. - Ponosan sam na govor i istup našeg ministra Gordana Grlića Radmana – dostojanstven, odlučan i utemeljen na istini i poštovanju prema žrtvama. Vjerujem da jedino otvorenim dijalogom, međusobnim poštovanjem i njegovanjem istine možemo graditi trajno prijateljstvo između Hrvatske i Crne Gore. P. S. Fotografiju smo, uprkos nerazumnom pokušaju zabrane, ipak uspjeli da napravimozaključio je Potrebica na Fejsbuku.
o otvorenim pitanjima između Crne Gore i Hrvatske, Grlić Radman kaže da tu ima dosta nepoznavanja. - U slučaju vojnog zatvora Lora hrvatsko pravosuđe je podstaklo istrage i donijelo presude i kazne. Tu postoje imena i kazne. Izjednačavanje Morinja i vojnog zatvora u Lori umanjuje žrtve u Morinju. Izjednačavanje krivice, a ne ulaženje u pravu istinu ne doprinosi jačanju dobrosusjedskih odnosa - kazao je on.
Grlić Radman je poručio da je kultura sjećanja važna ne samo za Hrvatsku, za žrtve, nego i za Crnu Goru, za nove generacije, kako bi oni spoznali sve mračne trenutke zajedničke istorije i onoga što se dogodilo. Ibrahimović je rekao da su bili na mjestu bola, pijeteta i opominjanja.
- Crna Gora kao demokratska država ne smije dozvoliti da se zaboravi logor Morinj i zla koja su se u njemu dešavala. Moramo shvatiti da su ideologije devedesetih ostavile crnu mrlju i na Crnu Goru. Zato smo kao društvo spremni da prepoznamo sve što je bilo loše, zagledani u budućnost da nastavimo dobru, prijateljsku saradnju sa Hrvatskom. Ali isto tako da snažno poručimo da moraju svi počinioci zločina biti privedeni pravdi. Crna Gora radi na tome i istrajaće - kazao je Ibrahimović.
On je dodao da te mračne ideologije nijesu poražene do kraja. - Danas nažalost imamo u Crnoj Gori i okruženju neke koji i dalje podržavaju ratne zločince i takve ideologije, poistovjećuju se sa njima i bore se protiv kulture sjećanja. Crna Gora je posvećena kulturi sjećanjakazao je Ibrahimović. Poručio je da je Crna Gora kao sljedeća članica EU spremna da dijeli sve evropske vrijednosti, da osudi sve zločine.
- Većinska Crna Gora danas šalje poruku da osuđuje sve one ideologije devedesetih i da stoji zagledana u budućnost uz unapređenje dobrih bilateralnih odnosa - kazao je Ibrahimović. Kako je istakao, Crna Gora radi na tome da inspiratori zločina budu privedeni pravdi. Uoči polaganja vijenca nedaleko od spomen-ploče, na glavnom prilaznom putu ka nekadašnjem logoru Morinj, okupio se određeni broj građana, koji su Pobjedi kazali da su došli samoinicijativno. Kasnije su otišli na drugi prilaz ka logoru Morinj koji je obezbjeđivala policija, gdje su se kratko zadržali, a potom mirno razišli. Iv.K.
Neđelja, 5.
DRUGI DAN 2BS FORUMA: Šef diplomatije Ervin Ibrahimović kazao da naša država može završiti pregovore već naredne godine, njegov hrvatski kolega ističe da ne treba licitirati datumima
PODGORICA – Ministar
vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović izjavio je da Crna Gora može završiti pregovore o pristupanju Evropskoj uniji već naredne godine, ističući da sve zavisi od domaćih napora i političkog konsenzusa u zemlji. Njegov hrvatski kolega Gordan Grlić Radman kaže da ne treba licitirati brojkama i datumima, već raditi na tome da se sprovedu reforme, a bilateralna pitanja riješe prije pristupanja. Bivši slovenački predsjednik Borut Pahor optimistično kaže da bi bio iznenađen da do 2028. Crna Gora ne bude članica EU. To su zaključci panela „Članstvo u EU: Rušenje barijera, izgradnja mostova ka Uniji“, koji je moderirala Marijana Kadić-Bojanić, izvršna direktorica TV Vijesti i Daily Pressa, u okviru drugog dana 2BS Foruma, izvještava Antena M.
Ibrahimović je izjavio da Crna Gora može završiti pregovore o pristupanju Evropskoj uniji već naredne godine, naglasivši da sve zavisi od domaćih napora. - Možemo da završimo pregovore sljedeće godine, jer sve zavisi od nas. Ono što je glavno je da je naše članstvo u EU nezaustavljiv proces i to se potvrđuje. Nijesam od onih koji nagađaju, nego od onih koji će da rade. Imamo zamah i vjerujem da ćemo biti sljedeća članica. Važno je da imamo konsenzus ka putu u EU i taj put je nezaustavljiv. Vjerujem u naše partnere da će ispoštovati ono što mi radimo i prepoznati momentum koji je dobar i za Crnu Goru i za EU. Vidimo
EU kao uspješnu priču - kazao je Ibrahimović. Govoreći o izazovima na evropskom putu, ministar je naglasio da najveće prepreke vidi u unutrašnjim faktorima. - Ono što je barijera, mislim da je do nas. Za sada ne prepoznajem ozbiljniju barijeru. Oni koji žele da vide Crnu Goru u EU treba da budu sa nama, da budu u vozu prema EU. A oni koji ne žele evropske vrijednosti sami će sebe diskvalifikovati - poručio je Ibrahimović.
Upitan da li sve kolege u Vladi rade na ispunjavanju evropskih ciljeva, odgovorio je da optimizam koji iznosi dijele i međunarodni partneri.
- To nije samo moj optimizam, već ga prepoznaju međunarodni partneri. Oni prepoznaju napredak Crne Gore, a oni koji ne mogu da dostignu ono što mi tražimo, sami će sebe isključiti - rekao je šef diplomatije.
Na pitanje da li svi u Vladi podržavaju evropski put, Ibrahimović je odgovorio: „Bujrum svima, a za ovo neka svi sami odluče“.
Ministar je najavio da će Crna Gora naredne godine biti domaćin Samita Evropskog procesa, što vidi kao važan signal evropskoj i međunarodnoj javnosti. Grlić Radman rekao je da je Hrvatska saveznik Crne Gore. - Sve što je vezano za dobrosusjedske odnose su prijateljske vrijednosti. Morate ulagati najbolje što možete da bi ti odnosi bili što bolji, ali to nije jednosmjerna ulica, mora se i jedna i druga strana angažovati po tom pitanju. Kada govorimo o članstvu, to zavisi od političke elite Crne Gore i siguran sam da ova Vlada, da su proevropski orijentisani i da svi ostali koji su u Vladi ili koji su angažovani oko evropske perspektive moraju vidjeti što to donosi EU Crnoj Gori
-rekao je Grlić Radman. On je kazao da se Hrvatskoj članstvo u EU višestruko isplatilo.
- To je bio težak posao ali donosi benefite samom društvu, institucijama, jača bezbjednosne institucije, finansijsku stabilnost. Crna Gora mora uložiti velike napore kako bi ostvarila sve što je na stolu. Ne bih se natjecao brojevima kada je u pitanju godina pristupanja, jer je to nezahvalno - rekao je Grlić Radman.
Hrvatski ministar je dodao da Balkan još opterećuju bilateralna neriješena pitanja, koja utiču na stabilnost Balkana.
- To slabi institucije. Treba jačati institucije, a elite koje ne dijele iste vrijednosti ne mogu se naći u tome. One ispadaju iz natjecanja, ali onda jačate društvo, NVO, medije, slobodu medija. Mi imamo uređenja i manjinska prava i to je dobro i to želimo prenijeti i našim partnerima i saveznicima u Crnoj
Gori - kazao je Grlić Radman.
On je istakao da svaka zemlja koja ulazi u EU, dobro je da uđe rasterećena od bilateralnih pitanja, a ne da se ta pitanja rješavaju unutar EU.
- Mi ovdje imamo naslijeđene probleme. Evo danas smo bili na obilježavanju godišnjice logora Morinj, upalili svijeće logorašima - naveo je Grlić Radman i zahvalio Ibrahimoviću na organizovanju događaja, poručujući da se tako njeguje kultura sjećanja.
- To je dobro i možemo biti ponosni što obilježavamo tu godišnjicu - dodao je.
On je, upitan o bilateralnim sporovima sa Crnom Gorom, rekao da je dobro da otvoreno razgovaramo o njima.
- Ovdje govorimo u univerzalnim vrijednostima, civilizacijskim. Odšteta logorašima nije stvar finansija, to je moralna kategorija, kao što je pitanje nestalih osoba. Mi još tražimo 1.074 osobe sa Srbijom, 14 sa Crnom Gorom, to nadilazi bilateralno pitanje. To je vladavina prava, nije stvar tu da Hrvatska nešto uslovljava. Može li se zemlja koja ima odgovornost za agresiju suočiti sa prošlošću, pokazati političku volju da se to riješi ili će odustati od toga i ne priznati. Da li mi želimo samo neki broj novih članica u EU, bez obzira što se u tim zemljama radi, ili da vidimo da se u tim zemljama dijele vrijednosti EU - naveo je Radman. Govoreći o brodu „Jadran“, za koji su, kako kaže, Hrvati emocionalno vezani, a koji se „našao u Crnoj Gori slučajno jer je išao na remont“.
- Matična luka mu je Split, on je simbol naš, iako postoji ugovor o sukcesiji, ali to ćemo rješavati nezavisno od članstva.
Tu su i druge zemlje Balkana, ali govorimo o univerzalnim vrijednostima i govorimo o gestima koje bi Crna Gora mogla učiniti. Na pragu smo dogovora o odšteti logorašima, tu je i pitanje otete imovine - dodao je Grlić Radman.
Osvrnuo se i na značaj Poglavlja 31, čije je otvaranje Hrvatska ranije blokirala.
- Mislimo da Poglavlje 31 reflektuje i ono je odraz regionalne stabilnosti i dobrosusjedskh odnosa, a oni su krovno načelo EU i svaka država mora pokazati otvorenost - kazao je. Ibrahimović je, upitan kako planiraju da riješe pitanje broda „Jadran“, rekao da stvari idu dobrim tokom.
- Da vas podsjetim, da li je neko mogao da pretpostavi da će se izglasati Rezolucija o Srebrenici prije 15 godina. Rekao bi da je to nemoguće. Od desetak otvorenih pitanja sa Hrvatskom, neka smo već riješili, a više od pola smo blizu da riješimo. Ako imate dvije strane koje žele da riješe spor, one ga mogu riješiti, ali dajte malo vremena. Hrvatski kolega misli da brod „Jadran“ pripada njima, mi mislimo da pripada nama. Imamo izvanrednu saradnju ministar i janaveo je.
Bivši predsjednik Slovenije Borut Pahor rekao je da bi bio iznenađen da Crna Gora ne uđe u EU 2028.
- U Briselu je došlo do promjene ne samo zbog Ukrajine i geopolitičkih situacija u Evropi, nego zbog iskustva da treba dokazati i Balkanu i EU da proces ostaje relevantan. Crna Gora je tu najspremnija, mala je i napravljena za takvu politiku proširenja, uz to da najbolje ispuni uslove - kazao je Pahor. Brisel treba Crnu Goru, zato se to treba desiti, dodao je on. Govoreći o situaciji u regionu, Pahor je upozorio da politika „srpskog sveta“ može predstavljati opasnost za region, uz Rusiju koja širi negativan uticaj.
- U Briselu su svi fokusirani na Ukrajinu, svi žele da i oni postanu dio EU, ali što je sa Balkanom. To je crna rupa? Zašto proces proširenja traje 25 godina - upitao je Pahor. N. R
Andrija Nikolić i Ivan Vuković iz DPS-a sagovornicima u Briselu predali non-pejper o stanju u Crnoj Gori i regionu Najbolji odgovor na nacionalizam i
PODGORICA - Šef Kluba poslanika DPS-a u Skupštini Crne Gore Andrija Nikolić i predsjednik Odbora za EU integracije Skupštine Crne Gore Ivan Vuković boravili su u Briselu, gdje su se sastali sa predstavnicima Evropske unije i predali im non-pejper o stanju u Crnoj Gori i regionu, u kojem se napominje da potezi aktuelne vlasti značajno odstupaju od umivene proevropske retorike i izražava zabrinutost zbog sve češćih napada iz vlasti
na medije, civilni sektor i europoslanike. Zaključak svih sastanaka bio je da je najbolji odgovor na nacionalizam i maligni uticaj evropska integracija, te da Crna Gora tu šansu ne smije propustiti. - Proteklih nekoliko dana predsjednik Odbora za EU integracije Skupštine Crne Gore Ivan Vuković i ja odr-
žali smo u Briselu veliki broj sastanaka sa važnim sagovornicima iz Evropskog parlamenta, Evropske komisije, Evropskog savjeta, kao i predstavnicima tink tank organizacija - saopštio je Nikolić. Naveo je da su tu priliku iskoristili da afirmišu evropsku integraciju Crne Gore, ukažu na sve upadljivije demokratsko nazadovanje naše ze-
mlje, kao i da upozore da ova parlmentarna većina ne može obezbijediti konsenzus svih zemalja članica za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. - Našim sagovornicima predali smo non-pejper o stanju u Crnoj Gori i regionu, u kojem se napominje da potezi aktuelne vlasti značajno odstupaju od umivene proevropske retorike, i izražava zabrinu-
tost zbog sve češćih napada iz vlasti na medije, civilni sektor i europoslanike. Našim sagovornicima predstavili smo i zabrinjavajuće tendencije u regionu, gdje raste uticaj autokratskih režima koji raspiruju nacionalizam i duhove koji su doveli do ratova u nedavnoj prošlosti - istakao je Nikolić. Zaključak svih sastanaka je,
istakao je, da je najbolji odgovor na nacionalizam i maligni uticaj evropska integracija regiona, te da naša Crna Gora ima istorijsku šansu koju ne smije propustiti. - Pozvali smo naše partnere iz Brisela na snažnije prisustvo, zajednički angažman i frekventniju komunikaciju sa predstavnicima proevropskih političkih snaga iz opozicije i renomiranih organizacija civilnog sektora kako bi zajednički cilj, članstvo Crne Gore u EU do kraja ove decenije, bio zaista i ostvarljiv - zaključio je Nikolić. R. P.
Neđelja, 5. oktobar 2025.
PODGORICA – Iako su iz
Vlade i Ministarstva ekonomskog razvoja (MER) u više navrata najavljivali zakon o robnim rezervama čiji se nacrt, prema posljednjim izjavama, očekivao u aprilu, i dalje nije poznato kada će stići pred Vladu, jer iz MER-a ne odgovaraju na Pobjedina pitanja.
U februaru ove godine premijer Milojko Spajić kazao je da je država u tom trenutku ograničila marže te da je reagovala kako je mogla, dodajući da ne živimo u komunizmu pa da država može direktno da reaguje.
- Možemo još da odradimo robne rezerve i stabilizacione rezerve. Prvu verziju robnih rezervi imaćemo početkom aprila na Vladi - kazao je tada Spajić u intervjuu za Javni servis dodajući da bi se tako moglo doći do dugoročnog rješenja.
Ipak, pola godine kasnije, mjera kojima su bile ograničene marže više nema, a nema ni nacrta zakona o robnim rezervama. Crna Gora nema robne rezerve od 2003. godine.
Pogrešna
PercePcija
Na pitanje Pobjede da li se robnim rezervama može uticati na ograničavanje ili smanjenje cijena na tržištu, ekonomista Stevan Gajević navodi da može, ali ne automatski, ne bez rizika i ne dugoročno.
- Smisao robnih rezervi nije da postavi državu kao „igrača na tržištu“ već da bude povremen i kvalitetan saigrač naročito u slučaju nužde – kazao je Gajević Pobjedi. Ukazuje da vlada pogrešna percepcija da su robne rezerve skladište u kojem će se moći kupiti ulje ili šećer po upola nižoj cijeni od tržišne.
- Smisao robnih rezervi je prije svega da budu tu kada to bude potrebno, odnosno kada novac ne pomaže da nešto kupite. Sekundarna funkcija je intervencija na tržištu po pravilu kada se zanavljaju artikli ili kada dođe do kratkotrajne nestašice nekog artikla – navodi Gajević. Objašnjava da bi, kada dođe do nestašice ili naglog skoka cijena, država mogla „otpustiti“ određene količine iz rezervi da ublaži pritisak na tržištu i smanji ili barem ograniči rast cijena. Time će se smanjiti nesigurnost potrošača i stabilizovati tržište, a sama činjenica da država ima rezerve, može obeshrabriti trgovce u pravcu stvaranja ekstra profita.
- Međutim, to ne znači da će rezerve same po sebi sniziti cijene na duži rok, niti da su
Vlada, Ministarstvo ekonomskog razvoja i premijer ,,zaboravili“ na zakonsko rješenje koje su najavljivali početkom godine
Smisao robnih rezervi nije da postavi državu kao „igrača na tržištu“, već da bude povremen i kvalitetan saigrač, naročito u slučaju nužde – naglašava ekonomista
Stevan Gajević
„jeftin alat“, rezerve pravimo za slučaj nužde, a ne za upravljanje i korekcije na tržištu –ukazuje Gajević.
izazovi
Gajević je, kako navodi, bio uključen u proces izrade analize i studije izvodljivosti još prije dvije godine. Smatra da je studija bila kvalitetna, ali da ima prostora za poboljšanje. Nema informaciju radi li se na izradi zakona, ali ukazuje da na taj proces mogu uticati brojni društveno-politički, organizacioni i drugi problemi.
- Zakon o robnim rezervama često nije „popularan“ u smislu brzih političkih efekata i može se smatrati troškovnim opterećenjem. U situacijama kada su druge reforme ili „brži“ zakonski prijedlozi prioritet, ovakvi zakoni ostaju malo po strani – smatra Gajević. Osim toga, kako dodaje, uvođenje ovog sistema zahtijeva velike troškove, pa je moguće da Vlada traži način da to uravnoteži sa fiskalnog aspekta, a nije isključeno da i dalje postoji dilema oko modela upravljanja te usklađivanja sa EU legislativom.
Na pitanje Pobjede da li su Crnoj Gori potrebne rezerve, Gajević načelno odgovara pozitivno, ali istovremeno ukazuje i na rizike. - Sa stanovišta državne politike, smatram da jesu potreb-
ne, ali s velikim „ali“. U slučajevima eksternih šokova (rat, prekidi lanaca snabdijevanja, pandemija, klimatske katastrofe), rezerve mogu služiti kao „rezervni tampon“ da se spriječi nagli pad ili nestašica osnovnih roba, a što je i osnovna svrha robnih rezervi. Služe i za stabilizaciju tržišta i ublažavanje skoka cijena. Usljed volatilnosti, moglo bi se intervenisati kroz prodaju iz rezervi ili ograničeno otpuštanje robe, čime se ublažava nagli skok cijena. Iako se često ističe, ovo nije primarna funkcija robnih rezervi već sekundarna – objašnjava Gajević. Ukazuje da se kao jedan od modela pominjao taj da država kupuje, skladišti i drži strateške robe koje proizvode domaći proizvođači (npr. brašno, ulje, konzervirana hrana) i da time stvara tržište „sigurnosti“ za domaće proizvođače, jer u periodima viška država za potrebe rezervi može otkupiti te viškove. - U mnogim zemljama, pogotovo onima sa problemima snabdijevanja ili zavisnosti od uvoza hrane ili energije, postoje sistemi strateških rezervi – hrane, energije, ljekova. Strateške rezerve su širi pojam od robnih, jer one obu-
Formiranje robnih rezervi zahtijeva ozbiljna sredstva, posebno u prvoj godini kada se sistem uspostavlja. Prema javnim izvorima, formiranje rezervi u prvoj godini bi koštalo oko 21,38 miliona eura. Od te sume, oko 13,83 miliona bi išlo na nabavku robe, 2,54 miliona za skladištenje i operativne troškove agencije, dok bi ostatak bio namijenjen kapitalnim ulaganjima, odnosno infrastrukturi – naveo je ekonomista Stevan Gajević
Smisao robnih rezervi je prije svega da budu tu kada to bude potrebno, odnosno kada novac ne pomaže da nešto kupite. Sekundarna funkcija je intervencija na tržištu po pravilu kada se obnavljaju artikli ili kada dođe do kratkotrajne nestašice nekog artikla – kazao je ekonomista Stevan Gajević
hvataju i ratne i monetarne rezerve, odnosno zlato i gotovinu za plaćanje. Smatram da bi Crna Gora morala imati ne samo robne, već i strateške rezerve – kaže Gajević. S druge strane, dodaje Gajević, robne rezerve karakterišu visoki troškovi nabavke, transporta, osiguranja, amortizacije objekata, skladištenja, posebno za robe ograničenog trajanja. Tu je veliki rizik od propadanja robe, posebno za poljoprivredne prehrambene proizvode. Gajević upozorava i na rizik agresivne intervencije države, kojom se može stvoriti neefikasnost i smanjiti motivacija da tržište samostalno funkcioniše. Rizik su i politički pritisci i neetičnost kod kreiranja rezervi.
- Potreban je jak, stručan, samostalan menadžment uz transparentnost i kontrolu, jer bez dobrog institucionalnog okvira rezerve mogu postati izvor korupcije ili neučinkovitosti. Dakle zaključak je - robne rezerve su potrebne, ali samo ako su pažljivo dizajnirane, s jasnim pravilima, odgovornostima i mehanizmima kontrole. Same rezerve bez institucija nadzora i
logistike nijesu rješenje - naglašava Gajević.
KaPaciteti
Na pitanje Pobjede da li Crna Gora ima kapacitete za formiranje robnih rezervi, Gajević mogućnost vidi u državnim i vojnim skladištima koja su ostala iz perioda SFRJ, ocjenjujući da bi im bila potrebna manja ili gotovo minimalna adaptacija. U tom smislu potrebno je voditi računa o saobraćajnoj povezanosti, kvalitetu zgrada i eventualnoj potrebi zaštite rezervi u slučaju bezbjednosnih prijetnji. Kada je riječ o institucionalnim kapacitetima, država bi, ocjenjuje Gajević, morala da angažuje stručnjake koji će upravljati rezervama, te organizovati monitoring i kontrolu. Sve to mora biti transparentno i pod nadzorom inspekcije.
- Smatram da stručnjaci za rezerve u Crnoj Gori postoje prije svega u sadašnjem ili prethodnom kadru Vojske koji su se školovali na intendantskoj akademiji KOV upravo za skladištenja i upravljanje skladištima – navodi Gajević. Formiranje robnih rezervi zahtijeva ozbiljna sredstva, po-
sebno u prvoj godini kada se sistem uspostavlja.
- Prema javnim izvorima, formiranje rezervi u prvoj godini bi koštalo oko 21,38 miliona eura. Od te sume, oko 13,83 miliona bi išlo na nabavku robe, 2,54 miliona za skladištenje i operativne troškove Agencije, dok bi ostatak bio namijenjen kapitalnim ulaganjima odnosno infrastrukturi. Ranije se spominjala procjena da bi rezerve za pola godine koštale državu više od 50 miliona eura, to izgleda kao pesimistična ili konzervativna procjena u slučaju veće ambicije. Robne rezerve ne traže veliki broj stalno angažovanih ljudi. Većinu radne snage je moguće autsorsovati, dok bi skladišne kapacitete trebalo tražiti u objektima koje je koristila ili koristi vojska – dodaje Gajević. isKustva iz regiona Kada je riječ o državama iz regiona, objašnjava Gajević, skoro svi imaju robne rezerve sa različitim modelima. - Često se kombinuju tržišni mehanizmi i interventne zalihe umjesto klasičnih robnih rezervi, posebno za hranu, Srbija npr. ima i strateške i vojne rezerve. U nekim slučajevima se koristi model javno-privatnog partnerstva gdje država osigurava obavezu (i/ili finansijske podsticaje), a privatne kompanije drže robu u određenim skladištima, uz pravo države da interveniše u krizama. U nekim zemljama se rezerve hrane daju u „rotacijskom“ modelu — država kupi količinu robe, ali se redovno vrši rotacija odnosno prodaja dijela na tržištu i nadoknađivanje kako se ne bi stvorili viškovi. Taj model smanjuje troškove zastarjelosti i rizika kvarenja – navodi Gajević. Mora se imati u vidu, dodaje Gajević, da država ne može imati beskonačne zalihe te da može intervenisati samo u određenim situacijama i u ograničenim količinama. - Postoji i ne tako mali rizik da se rezerve koriste politički, pred izbore u cilju snižavanja cijena, što može narušiti tržišne signale i uticati na povjerenje investitora. Svaka intervencija iz rezerve zahtijeva da država ima sredstva i kapacitet da nabavi novu robu i dopuni rezerve, jer ako to nije dobro planirano, postoji rizik iscrpljenja rezerve i gubitka kapaciteta za buduću intervenciju – saopštio je Gajević. M. LeKoviĆ
Nesavremena razmatranja
Liberalna demokratska misao doživljavala je sud kao instrument zaštite pojedinca ili društva od samovolje vlasti. Danas smo svjedoci da jedan dio države sve češće prijeti drugom dijelu države ili samim građanima sudom. Tako se politički konflikti u javnoj sferi sve više odigravaju u sudskim dvoranama i advokatskim kancelarijama, umjesto u parlamentima i drugim institucijama političke javnosti. Pravna država trebalo bi da služi demokratiji tako što obezbjeđuje okvir za njeno funkcionisanje
Piše: boro šUPUt
Demokratija je već toliko puta hvaljena od onih koji su u njoj na vlasti, da je polako počela da biva identifikovana sa pravnom državom, odnosno vladavinom prava. Oba ova pojma, i demokratija i pravna država, spadaju u one kategorije u ljudskoj istoriji koje su toliko slične da se često zamjenjuju jedna drugom, na štetu obje. Politička teorija i praksa nas uče da demokratija bez vladavine prava lako može da sklizne u „diktaturu većine“ gdje se pravo koristi kao oruđe političke sile. Vladavina prava bez demokratije, opet, ima stabilan i uređen pravni sistem, ali onda nema legitimitet narodne volje.
Međutim, razlika među njima je mnogo dublja nego što izgleda i mogla bi se svesti na to da demokratija govori o porijeklu vlasti, a vladavina prava o njenim granicama.
Kako god, zna se ko obezbjeđuje vladavinu prava - sudovi. A što su sudovi (u demokratiji)? Nezavisni i nepristrasni tumači i čuvari pravde i pravičnosti. Problem nastaje kad sud postaje arbitar u sukobu demokratije i pravne države. Izmišljeno pitanje, reći ćete, jer prava demokratija je moguća samo u pravnoj državi. Danas sve češće i sve jasnije uviđamo da je ovaj sukob ne samo teorijski moguć, nego da je aktuelan i da sve više podriva svaki smisao demokratije. Uvijek oprezne „Nove ciriške novine“ u tekstu pod naslovom „Strah od naroda“ od 18. 4. 2025. pišu: „U mnogim zemljama sudovi prekoračuju granice i ograničavaju politiku. Oni djeluju sa ciljem zaštite demokratije, a u stvarnosti joj nanose štetu“. Liberalna demokratska misao sud je više doživljavala kao instrument zaštite pojedinca ili društva od samovo-
PODGORICA - Viša državna tužiteljka Andrijana Nastić, biznismen Aleksandar Mijajlović, nekadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milovan Pavićević, bivši šef kontraobavještajne službe Drago Spičanović te nekadašnji policajac Vladan Lazović na saslušanju pred specijalnim tužiocima negirali su krivicu.
Oni su u petak ujutro privedeni u akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Kako su saopštili njihovi advokati, saslušanja su obavila tri specijalna tužioca, pred kojima su oni negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret. Advokati su se obavezali na čuvanje tajnosti postupka, zbog čega nijesu mogli da daju više informacija.
SDT ĆUTI O JEDNOJ OD ,,NAJVEĆIH AKCIJA“: Advokatima policajaca zabranjeno da govore o hapšenju, nadležni
lje vlasti. Danas smo svjedoci da jedan dio države sve češće prijeti drugom dijelu države ili samim građanima sudom. Tako se politički konflikti u javnoj sferi sve više odigravaju u sudskim dvoranama i advokatskim kancelarijama, umjesto u parlamentima i drugim institucijama političke javnosti. Pravna država bi trebalo da služi demokratiji tako što obezbjeđuje okvir za njeno funkcionisanje.
Nijesu slučajno ustavni sudovi, kao vrhovni garanti vladavine prava, uvijek nastojali da se uzdignu iznad političke borbe. Jer, ako pravna država postane supstitut za demokratiju – ako sudovi počnu da odlučuju umjesto građana –tada pravo gubi svoj legitimitet, a demokratija svoj suštinski smisao.
Zašto je to tako? Odgovor je jednostavan: sa opštom krizom kruni se i politički konsenzus vladajućeg sloja oko glavnih smjernica politike, demokratski procesi izmiču „kontroli“, politička klasa postaje sve nesigurnija, pa često izvorne funkcije politike delegira „eksternim izvođačima“. U nedostatku političkih odgovora, nesposoban da artikuliše interese većine naroda, establišment reaguje crtanjem populističkog đavola na zidu i inflacijom pravnih normi, najčešće zabrana, u nadi da će to riješiti problem. Ali, kad se društvo hipernormira, onda je jedini način da se očiste Augijeve štale konfliktnog društva da se vjeruje u nezavisnost i nepristrasnost suda. Istorija nas, međutim, uči da su sudovi često presuđivali samoj demokratiji i da nema razloga da se to opet ne desi. Tim prije, ako su u pitanju sudovi koji su van domašaja nacionalnih parlamenata.
(Autor je jugoslovenski diplomata)
Nakon saslušanja, njima je određeno zadržavanje do 72 sata, nakon čega će danas biti privedeni sudiji za istragu. SDT ih sumnjiči za stvaranje kriminalne organizacije i odavanje tajnih podataka, dok Pavićevića sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i stvaranje kriminalne organizacije. Saslušanja u SDT-a su završena nešto prije četiri sata juče ujutro, prenio je Portal ETV.
O ovoj, kako su je Vijesti nazvale, ,,jednoj od najvećih akcija“ iz Specijalnog državnog tužilaštva zvanično se nijesu oglašavali. Još jedna od neobičnih okolnosti je da su čak tri tužioca saslušavala osumnjičene u predmetu koji je označen stepenom tajnosti.
Zabranjeno
iZnošenje detalja Upravo zbog toga, branioci osumnjičenih nijesu mogli da
Kako su saopštili advokati uhapšenih, saslušanja su obavila tri specijalna tužioca, pred kojima su oni negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret. Advokati su se obavezali na čuvanje tajnosti postupka, zbog čega nijesu mogli da daju više informacija
saopšte ništa vezano za slučaj, ali se ponešto moglo i zaključiti iz dnevnih ,,javljanja“ na društvenim mrežama, a najviše iz kolumne pod nazivom ,,Ko preživi neće mu se pričati“, jednog od branioca optuženih, advokata Zorana Piperovića - Zabranjeno je iznositi deta-
lje iz onoga što se jutros čulo u SDT, ja ću to poštovati. Mijajlović i Spičanović su iznijeli odbranu i odgovorili na svako postavljeno pitanje tužilaca Miroslava Turkovića i Jovana Vukotića, naveo je Piperović u kolumni. Dodao je da je tužiocima saopštio da ih neće ništa pitati, kako bi sačuvao sopstveni profesionalni dignitet šokiran, kako je istakao, koncepcijom i tvrdnjama SPO-a u krivičnoj prijavi. - U ovakvoj političkoj klimi sve buja pa i moj pesimizam. Stoga, kada bih preživio sopstvenu smrt, štošta bih oko ovoga mogao da kažem jednoga dana i napišem. Nešto od toga reći
STEGA će sa posebnom pažnjom pratiti postupanje organa
Redakcija za pravni i politički sistem (STEGA) saopštila je da će sa posebnom pažnjom pratiti slučaj Aleksandra Klimovića, poznatijeg kao ,,Radosav Vrbica“ i postupanje policijskih i drugih organa u slučaju akcije SDT i SPO.
Iz organizacije STEGA upozoravaju da način ,,odvođe-
nja“ na informativni razgovor, nepostojanje pisanog poziva i način ,,prezentacije“ razloga za ,,postupanje policije“, oduzimanje telefona i računara, te ispitivanje o ,,saradnji sa medijima“ u ovom trenutku izaziva niz nedoumica i zabrinutosti u vezi sa ovim slučajem. - Zbog toga su predstavnici
pravnog tima STEGA-e ostvarili kontak sa Klimovićem i ponudili mu besplatnu pravnu pomoć, kazali su u saopštenju. STEGA očekuje od Uprave policije, Specijalnog policijskog odjeljenja i drugih postupajućih organa da informišu javnost o ovom slučaju, jer se, kako kažu,
stiče utisak da je ova aktivnost usmjerena na ,,gušenje kreativne i slobodne riječi“, javne kritike i satire koju je Klimović demonstrirao na društvenim mrežama.
- Posebno su zapažene njegove objave vezane za ,,istaknute kulturne stvaraoce“, na način da su objavljeni izvodi iz njihovih ,,dijela“ čime je javnost upoznata sa dometima njihovog ,,stvaralaštva“, zaključuju iz STEGA-e.
Prvi rezultati istrage i sprovođenja policijsko-tužilačkih aktivnosti u vezi sa rasvjetljavanjem
CETINJE - Službenici
Uprave policije uhapsili su i procesuirali jednu osobu
zbog sumnje da je izvršila krivično djelo teško ubistvo putem pomaganja u okviru istrage ubistva Stefana Belade i Andrije Ivanovića
24. septembra na području opštine Cetinje. Ovo su, kako navode u saopštenju, prvi rezultati istrage i sprovođenja policijsko-tužilačkih aktivnosti u vezi sa rasvjetljavanjem krivičnog djela teško ubistvo izvršenog 24. septembra u mjestu Ugnji, kada su ubijeni Belada i Ivanović. - Zbog interesa istrage, ne možemo otkrivati više detalja u ovom trenutku. Cijeneći potrebu da javnost bude informisana, o daljim aktivnostima i rezultatima ćemo obavješta-
vati fazno - naveli su iz Uprave policije. Belada i Ivanović, koji su prema operativnim podacima policije bliski škaljarskom klanu, ubijeni su u pucnjavi na putu Cetinje - Budva, u mjestu Ugnji, krajem prošlog mjeseca.
Advokatima biznismena, tužiteljke i trojice
se još zvanično ne oglašavaju
ću sudiji za istragu. P.S. dužan sam da pohvalim korektnost tužilaca Turkovića i Vukotića, poručio je Piperović. Iako je bivši premijer i lider URE Dritan Abazović, zajedno sa generalnim sekretarom Demokrata Borisom Bogdanovićem, tvrdio da je riječ o hapšenju u vezi šverca cigareta, te što su slavodbno pozdravljali akciju i čelnike bezbjednosnog sektora, Vijesti su ih juče demantovale. MN: ,,Radosavu Vrbici“ oduzeti telefon i dva laptopa U sklopu akcije saslušan je i Aleksandar Klimović, koji je na društvenim mrežama poznatiji pod pseudonimom ,,Radosav Vrbica“, kojem su oduzeti telefon i dva laptopa, kako je saopštio na profilu na Instagramu.
- Bio sam u SPO da dam izjavu u svojstvu građanina. Uzeli su mi telefon, pišem sa nekakvog tetrisa od telefona. Još mi niko
nije rekao zašto, naveo je on. Potom je u svom stilu napisao da sumnja da ga je možda prijavio i poslanik Bogdanović. - Jedino mi pada na pamet da me Boris Bogdanović ili Paka (spomenik Pavlu Đurišiću za neupućene) prijavio što sam ga ,,diza na sprdnju“, satirično je kazao Klimović. Osim njega, saslušani su i bivši rukovodilac Grupe za visokotehnološki kriminal Uprave policije Jakša Backović i nekadašnji direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša, kao i načelnik nikšićke policije Tihomir Goranović. U pojedinim medijima pojavila se informacija da je u sklopu ove akcije saslušan i građanski aktivista Darko Skočko Ivanović, što je on demantovao.
O uHapšenima Milovan Pavićević bio je na čelu podgoričke policije do aprila 2021. godine nakon čega je smijenjen. Njegov kolega Tihomir Goranović rukovodio je nikšićkim Odjeljenjem bezbjednosti do februara 2021. godine, neposredno nakon hapšenja lažnog diplomate Stevana Simijanovića, koji je u petak nepravosnažno osuđen na šest mjeseci zatvora zbog falsifikovanja isprava. Pavićević je nedavno, iz teksta u dnevnom listu Vijesti, saznao da su se članovi kavačkog kriminalnog klana iz Budve dogovarali u junu 2020. godine da na njegovu kuću iz drona bace 10 kilograma eksploziva. Zbog toga, on je u aprilu ove godine predao pismene zahtjeve na adrese tri čelnika bezbjednosnog sektora: vršiocu dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Ivici Janoviću, ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću i v.d. direktora Uprave
rasvjetljavanjem teškog ubistva na Cetinju
Iz Uprave policije je tada saopšteno da su njihova tijela oko 15.45 sati zatečena u vozilu koje je bilo parkirano na makadamskom proširenju lokalnog puta - na oko 250 metara od glavnog puta. Djevojka T. S. (24) je 7. sep-
tembra ranjena dok je bila na motoru sa Stefanom Beladom. Izvršilac je pucao sa motorana Beladu koji je ostao nepovrijeđen, dok je T. S. dobila više povreda od projektila. Belada je, inače, prošle godine sa Dušanom Đuranovićem uhapšen u velikoj akciji slovenačke policije u Portorožu. Portal 24ur tada je pisao da su uhapšena dva važna člana međunarodno organizovanog kriminala iz Crne Gore. Na njega je 2012. godine na Cetinju u tuči potegao pištolj i
policije Lazaru Šćepanoviću u kojima traži odgovor što su nadležne institucije preduzele da njemu i porodici zaštite živote.
Državna tužiteljka Andrijana Nastić od 2010. godine radila je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, a potom je odlukom Tužilačkog savjeta, u junu 2022. godine, prešla u Više državno tužilaštvo u Podgorici.
Nakon prelaska u Više državno tužilaštvo, Nastić je bila dežurna tužiteljka u dva velika masakra na Cetinju u avgustu 2022. i u januaru 2025. godine. Mijajlović je hapšen u februaru prošle godine zbog sumnje da je počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije koja se navodno bavila krijumčarenjem cigareta. U pritvoru je bio dva mjeseca nakon čega je pušten uz jemstvo od 1.112.900 eura koje su ponudili u nekretninama njegova porodica, kumovi i prijatelji. Vladan Lazović dugogodišnji je policijski službenik i bratanić nekadašnjeg pomoćnika direktora Uprave policije Zorana Lazovića Kada je riječ o bivšem šefu kontraobavještajne službe Dragu Spičanoviću, iz Agencije za nacionalnu bezbjednost Vijestima su saopštili da on nije imao pristup tajnim podacima, čime su demantovali navode bivšeg direktora ANB Dejana Vukšića, koji je rekao da je Spičanoviću po dolasku na funkciju ,,ekspresno dodijeljena dozvola za pristup tajnim podacima“.
- Službenik ANB Drago Spičanović nije u posjedu dozvole za pristup tajnim podacima. S obzirom da važećim Zakonom o ANB-u nijesu propisani mehanizmi u slučajevima kada tokom trajanja radnog odnosa službenik izgubi pravo na posjedovanje dozvole za pristup tajnim podacima, to je predstavljalo input da se u predlogu novog zakona, koji je u skupštinskoj proceduri, predvide odredbe za postupanje u takvim situacijama, kazali su tom mediju iz kabineta Ivice Janovića.
Spičanović je funkciju šefa kontraobavještajne zaštite obavljao do 2022. godine, a smijenjen je odlukom tadašnjeg direktora ANB Borisa Milića i poslat u službu u Bijelo Polje.
ana RaiČKOViĆ
Jovana RaiČeViĆ
bezuspješno ispalio hitac Dejan Milačić. Belada se tada zvao Milo.
On je, odlukom Apelacionog suda, bio osuđen na tri godine i osam mjeseci zatvora zbog pokušaja da ubije Dragana Martinovića, ali i zbog nedozvoljenog držanja oružja.
Na Martinovića je, kako piše u presudi, ispalio hitac i pogodio ga u butinu lijeve noge, nanoseći mu tako tešku povredu. Tada je posjedovao pištolj bez oružnog lista. R.p.
Trinaesti Montenegro prajd pod sloganom „Otpor gradi slobodu“ održan juče u Podgorici u organizaciji „Queer Montenegro“
Srećan nam svaki protest za Crnu Goru. Iskreno vjerujem da je vrijeme dugih govora pri kraju i da dolazi vrijeme izlaska na ulicu i akcije. Građani i građanke zaslužuju mnogo više od onoga što su do sada dobili. Obraćali smo se političarima, imali smo nadu da će ti zahtjevi biti ispoštovani. Ovdje sam pričao ličnu priču i nadao se da donosioci odluka samo ne razumiju, ali sam shvatio da su oni sposobni da gledaju genocid i da ga opravdavaju - istakao je Jovan Ulićević
PODGORICA - Trinaesti Montenegro prajd održan je juče u Podgorici pod sloganom „Otpor gradi slobodu“. Sa Prajda je poručeno da se sloboda osvaja kroz otpor i hrabrost da se kaže „dosta je“, te da dolazi vrijeme ulice i direktne akcije.
Program manifestacije počeo je u 14 sati ispred Skupštine, nakon čega je povorka krenula ulicama Podgorice. Učesnici su u šetnji centrom Podgorice nosili transparente sa porukama: „Autentično ja“, „Ne boj se biti svoj“, „Za slobodu šetam“, „Đe su naša prava?“, „Lično je političko“, kao i zastave u duginim bojama. Aktivista Asocijacije Spektra Jovan Ulićević rekao je da je došlo vrijeme izlaska na ulice. - Srećan nam svaki protest za Crnu Goru. Iskreno vjerujem da je vrijeme dugih govora pri kraju i da dolazi vrijeme izlaska na ulicu i akcije. Građani i građanke zaslužuju mnogo više od onoga što su do sada dobili. Obraćali smo se političarima, imali smo nadu da će ti zahtjevi biti ispoštovani. Ovdje sam pričao ličnu priču i nadao se da donosioci odluka samo ne razumiju, ali sam shvatio da su oni sposobni da gledaju genocid i da ga opravdavaju - istakao je Ulićević. On je kazao da su zbog neispunjenih obećanja spremni na jači društveni odgovor. Ulićević je dodao da će Crna Gora biti slobodna kao Palestina, a to se može dobiti samo otporom.
Saradnik za vršnjačku podršku za LGBTIQ migrante u organizaciji „Queer Montenegro“ Ali Erdogan kazao je da u mnogim zemljama kvir zajednica nema mogućnost da se okuplja.
- Prajd nije samo o ljepoti, već o hrabrosti, gdje kažemo da smo tu da postojimo i da nećemo postojati u tišini. Naši saborci u Istanbulu ne mogu da protestuju, vaša borba je naša borba. Svaka osoba zaslužuje da voli bez straha - poručio je Erdogan. Iz organizacije „Queer Montenegro“ Staša Batrica je poručila da se sloboda osvaja kroz otpor i hrabrost i da se kaže dosta kada se pokušava utišati glas istine.
- Otpor je naš ponos i bijes, ali i najveći potencijal za zajedništvo i promjenu. Danas, dok širom svijeta vladaju desničarske strukture i produbljuje se klasni jaz, borba za ljudsku slobodu nikako nije lokalni fenomen – ona je univerzalni izazov i naša zajednička odgovornost. I dalje se čeka usvajanje zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja - saopštila je Batrica. Zajednička poruka govornika je bila da borba za ravnopravnost u Crnoj Gori nije završena, a da Parada nije samo slavlje, već i protest. Šetnja je protekla bez incidenata, uz poruke da LGBTQ+ zajednica u Crnoj Gori i dalje trpi institucionalnu diskriminaciju, izostanak zakonodavne zaštite i društvenu stigmatizaciju.
Iz organizacije „Queer Montenegro“ su prethodno saopštili da su uputili zvanične pozive premijeru Milojku Spajiću i predsjedniku države Jakovu Milatoviću da prisustvuju povorci.
A uoči povorke most Milenijum u centru Podgorice bio je osvijetljen duginim bojama. Podsjetimo, prva Parada ponosa u Crnoj Gori je organizovana 2013. godine u Budvi. Tada je učesnike grupa građa-
na gađala kamenicama, čašama. Takođe na drugoj Paradi u Podgorici u oktobru iste godine bilo je nereda i negodovanja pojedinaca, kada je bila pričinjena i materijalna šteta. Kasnije na sljedećim obilježavanjima nije bilo incidenata. U zakonodavnom smislu Skupština Crne Gore je u julu 2020. usvojila Zakon o životnom partnerstvu, koji je stupio na snagu godinu kasnije. Tim zakonom se omogućuju istopolnim parovima ista prava kao heteroseksualnim, ali bez mogućnosti usvajanja djece. Njime je takođe normirano izdržavanje između partnera, starateljstvo, kao i imovinski odnosi. Iako je ovo značajan korak naprijed za prava LGBT+ osoba u Crnoj Gori, mnogi povezani zakoni još nijesu s njim usklađeni, pa se stvaraju pravne praznine koje otežavaju život istopolnim parovima, poručili su organizatori jučerašnjeg Prajda. Oni su naveli da je ovogodišnjem Montenegro prajdu prethodila „Nedjelja ponosa“ obilježena brojnim aktivnostima.
Organizaciju Montenegro prajda finansijski su podržali britanska ambasada, irska ambasada, Savjet Evrope, Globalni fond za žene, Kancelarija za LGBTIQ lica Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada i fondacija Hajnrih Bel. Uprkos pozivu da povorci prisustvuju i premijer i predsjednik države Milojko Spajić i Jakov Milatović, oni se nijesu pojavili. Podršku crnogorskoj LGBT zajednici pružili su ambasador EU u Crnoj Gori Johan Satler, ministar ljudskih i manjinskih prava Fatmir Đeka, ombudsman Siniša Bjeković i opozicioni poslanik i nekadašnji gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković H.J.
Time će se sačuvati vrijedan segment UNESCO baštine Kotora i stvoriti uslovi da se nakon restauracije ponovo uspostavi pristup (rekonstrukcijom stepeništa) ka ovom platou. U konačnici, obnovljeni položaj Sv. Franja dobiće novu namjenu kao atraktivan prostor, zahvaljujući svom položaju i pogledu, može postati mala slikovita lokacija za kulturne programe na otvorenom i vidikovac za posjetioce - kaže Nađa Vukasović
KOTOR - Projekat sanacije pozicije Sv. Franjo na kotorskim bedemima, koji je počeo u oktobru 2022, trebalo bi da bude završen krajem oktobra ove godine, a ukoliko bude neophodno, uz sva potrebna odobrenja, radovi će biti nastavljeni, a sve u cilju postizanja najboljih rezultata.
Projekat sanacije bedema Sv. Franja predstavlja značajnu investiciju vrijednu 375.000 dolara, glavni finansijer je Vlada SAD putem Ambasadorskog fonda za zaštitu kulturne baštine (AFCP grant programa), najprestižnijeg programa ove vrste u svijetu. Koordinatorka Kancelarije za međunarodne projekte opštine Kotor Nađa Vukasović ističe u razgovoru za Pobjedu da je ovaj fond izuzetno konkurentan jer se svake godine globalno podrži svega oko dvadeset projekata. - Od njegovog osnivanja 2001. godine do danas, u Crnoj Gori je podržano sedam projekata, a čak tri puta je podržan projekat iz Kotora. Prvi je bio rekonstrukcija rampi na sjevernom bedemu, zatim konzervacija franjevačkog samostana kod južnih vrata, i sada ubjedljivo najveći – projekat sanacije položaja Sv. Franjo. Opština Kotor je nosilac projekta i učestvuje kao partner, obezbjeđuje logističku podršku i dodatno ulaganja nakon konzervacije, a najvažnije je ulaganje u rekonstrukciju pristupnih stepenica ka poziciji Sv. Franjo. Ovo predstavlja primjer uspješnosti i kontinuiteta, kada se na temelju ranijih projekata nastavlja obnova bedema i da se svaka nova faza gradi na postignutom iskustvu i povjerenju - kazala je Vukasović. Naglašava da su konzervatorski radovi ovog tipa veoma osjetljivi i često se tokom procesa pojave novi nalazi, što može uticati na planiranu dinamiku projekta. - U takvim slučajevima, izvođač se uvijek konsultuje sa stručnim nadzorom i Upravom za zaštitu kulturnih do-
bara. Na taj način osiguravano je da svaki naredni korak bude u skladu sa stručnim smjernicama i principima zaštite kulturne baštine. Sve to je dio odgovornog pristupa zaštiti baštine, jer nam je prioritet da se kotorski bedemi sačuvaju na najbolji mogući način za buduće generacije - kaže Vukasović.
Ona ističe da se prvi put nakon austrougarske vladavine na gornjim bedemima radi ozbiljno i sistematski.
- Ovo je ujedno i prvi projekat koji je stručno dokumentovao i istražio ovaj dio fortifikacije, do kojeg su decenijama rijetko pristupali čak i stručnjaci. Iako se radovi izvode u izuzetno složenim uslovima, gotovo kao u srednjem vijeku, bez mehanizacije, ručno, uz veliko logističko zalaganje, upravo ta posvećenost daje snagu i motiv da damo svoj doprinos i produžimo život bedema, jer kroz njih i mi živimo - kaže Vukasović. Projekat ima izuzetan značaj za očuvanje kulturno-istorijskog nasljeđa Kotora. Kotorske gradske zidine, uključujući i artiljerijski bastion Sv. Franja, dio su svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a – prvi put su upisane na Listu UNESCO 1979. godine, a od 2016. i formalno kao dio serijske UNESCO nominaci-
je „Venecijanska fortifikacija 15–17. vijeka“.
- Sanacija bedema Sv. Franja direktno doprinosi ispunjavanju obaveze zaštite te univerzalne vrijednosti, sprečava se gubitak originalne materijalne supstance i propadanje jednog autentičnog primjera renesansne fortifikacione arhitekture Kotora. U konstruktivnom smislu, projekat osigurava stabilnost zidina, uklanja opasnost od daljeg urušavanja i produžava vijek trajanja ovog spomenika kulture. Istovremeno, kroz restauraciju se vraća izvornost i čitljivost arhitektonskih elemenata (poput topovskih otvora, kruništa zida, stražarske kule), što omogućava bolje razumijevanje istorije grada. Važno je istaći i da projekat ima edukativnu i promotivnu vrijednost – podiže svijest javnosti o značaju očuvanja baštine i daje primjer dobre prakse kako se stručnim radom može sačuvati nasljeđe za buduće generacije. Oživljavanjem položaja Sv. Franja obogatiće se kulturni pejzaž Kotora i osnažiti status Kotora kao grada koji brine o svojoj svjetskoj baštini - kazala je ona.
Projekat obuhvata cjelovitu konzervaciju, restauraciju i
konstruktivnu sanaciju oštećenog dijela južnih gradskih bedema iznad južnih vrata Kotora, uključujući artiljerijski položaj Sv. Franja iz 16. vijeka. Izvode se radovi uklanjanja vegetacije koja je zarasla u zidove, čišćenje i ispiranje kamenih površina, stabilizacija zidnih struktura, zidanje i popunjavanje urušenih djelova, injektiranje pukotina i restauracija oštećenih elemenata poput topovskih otvora i krune zida. Vukasović ističe da se projektom postiže trajna stabilizacija i zaštita ovog dijela fortifikacije,
sprečava se dalje urušavanje i osigurava bezbjednost posjetilaca, uz očuvanje autentičnog izgleda venecijanske vojne arhitekture.
- Time će se sačuvati vrijedan segment UNESCO baštine Kotora i stvoriti uslovi da se nakon restauracije ponovo uspostavi pristup (rekonstrukcijom stepeništa) ka ovom platou. U konačnici, obnovljeni položaj Sv. Franja dobiće novu namjenu kao atraktivan prostor, zahvaljujući svom položaju i pogledu, može postati mala slikovita lokacija za kulturne programe na otvorenom i vidikovac za posjetioce - kaže Vukasović.
Pr IJE POČET k A
P rOJE kTA sTANJE
BE d E m A sV. Fr ANJA
BI lO A l A rm ANTNO
Bedem (artiljerijski položaj)
Sv. Franja nalazi se na južnom obodu kotorske tvrđave, neposredno iznad južnih gradskih vrata (Vrata od Gurdića).
Riječ je o manjoj utvrđenoj platformi (luneti) površine oko 60 m² na padinama brda
Sv. Ivan, koja je dugo vremena bila zapuštena i zarasla u mediteransko rastinje pa gotovo „nevidljiva“ iz grada. Vukasović podsjeća da ovaj dio zidina nikada ranije nije bio temeljno restauriran, zbog čega je tokom vremena došlo do ozbiljnog degradiranja strukture, zidovi su napukli i
djelimično se obrušili usljed vremena i vegetacije. - Posljednjih godina bili su vidljivi znaci urušavanja: djelovi lica zida su se odvalili (naročito nakon obilnih kiša i zemljotresa), a zabilježeno je i veće obrušavanje u septembru 2019. godine. Kao privremena mjera, na kritične djelove položaja bila je postavljena čelična zaštitna mreža radi sprečavanja daljeg raspadanja zidnog materijala koji je prijetio da se ospe na stazu prema južnim vratima. Dakle, prije početka projekta stanje bedema Sv. Franja bilo je alarmantno – konstrukcija je bila nestabilna i u rasulu, što je predstavljalo rizik i za spomenik i za prolaznike - kaže Vukasović.
rEA l I zOVANO O kO 90 O dsTO P l ANI r ANI h INTE rVEN c IJA
Radovi su trenutno u poodmakloj fazi konzervacije i restauracije nakon završene početne stabilizacije. Nakon pripremnih aktivnosti krajem 2022. i početkom 2023. (izbor izvođača, postavljanje skele, čišćenje terena), u 2023. godini je sprovedena hitna stabilizacija najugroženijih djelova zida – nestabilne kamene mase su učvršćene i vraćene u prvobitan položaj gdje je bilo moguće. - Paralelno su primijenjene konzervatorske mjere, uklo-
njeno je bujno rastinje i korijenje koje je prodiralo u zid, očišćene su naslage prljavštine i mikroorganizama sa kamenih površina. Pukotine u zidu injektirane su specijalnom vezivnom smjesom radi konsolidacije strukture, a spojevi (fuge) između kamenih blokova očišćeni su i iznova ispunjeni odgovarajućom malterom. Takođe se pristupilo zidanju, odnosno dopunjavanju onih djelova bedema koji su bili urušeni – koriste se isti ili slični materijali (prirodni kamen sa lica mjesta) kako bi se sačuvala autentičnost. U završnoj fazi projekta predstoji finalizacija restauratorskih radova, obnoviće se oštećeni topovski otvori (tzv. toparnice) i popločanje poda na platou, izvršiće se rekonstruisanje krune zida sa ugrađenim malternim kapama i drenažnim fugama radi boljeg odvođenja kišnice, te sanirati i ozidati gornji djelovi potpornih zidova i male stražarske kule. Sve metode koje se primjenjuju usklađene su sa konzervatorskim standardima – cilj je da se maksimalno očuva izvorna struktura, uz diskretno dodavanje novih elemenata samo tamo gdje je neophodno za stabilnost. Do sada je, prema izvještajima nadzora, realizovano oko 90 odsto planiranih intervencija, a kompletiranje radova
i uklanjanje zaštitnih skela očekuje se u predviđenom roku - kazala je Vukasović.
„Tunel“ n A Gur DI ću će b ITI uklO njen
Ona je pojasnila da je drvena konstrukcija u vidu privremenog tunela ispred južnih vrata na Gurdiću postavljena radi bezbjednosti građana i posjetilaca tokom izvođenja radova. - Kako se konzervatorski radovi odvijaju na zidinama neposredno iznad ovog ulaza, postoji opasnost od otpadanja kamenih fragmenata, maltera ili alata sa skele. Privremeni natkriveni prolaz – „tunel“ od drvene građe služi kao zaštitna galanterija koja presrijeće i zaustavlja eventualno obrušavanje materijala, čime štiti prolaznike i ulazna vrata u grad. Ovakve mjere su bile neophodne jer je upravo na tom dijelu puta ranije dolazilo do obrušavanja zida (zbog čega je prethodno bila postavljena i zaštitna mreža). „Tunel“ omogućava da južna kapija ostane otvorena za upotrebu tokom cijelog trajanja radova, a da se pritom obezbijedi siguran prolaz ispod gradilišta. Nakon završetka projekta, privremena drvena konstrukcija biće uklonjena, pošto više neće biti opasnosti od obrušavanja obnovljenog zida. Odmah potom slijedi sanacija mosta, kako bi i ovaj važan element južnog ulaza u grad bio potpuno obnovljen i bezbjedan. Već je završena i nabavka naplatnog punkta koji će biti postavljen sa južne strane, čime će se omogućiti bolja kontrola i valorizacija ovog dijela bedema. Time će se južna vrata i cijela dionica bedema predstaviti u svom punom sjaju –bez privremenih rješenja, sa stabilnim mostom, obnovljenim zidinama i unaprijeđenim uslovima za posjetiocekazala je Vukasović.
Ož IV ljAVA se D u GO ZA ne MA ren I DIO be D e MA
Položaj Sv. Franja je zaista godinama bio zapušten, zarastao u vegetaciju i izvan turističkih tokova, pa se može reći da je bio „nevidljiv“. - Nakon završene konzervacije i restauracije, ovaj skroviti kutak kotorske tvrđave postaće vidljiv i uređen dio fortifikacije. Zidovi bedema su očišćeni od rastinja i vraćeni u stanje bliže izvornom –do izražaja će doći originalni kameni blokovi i arhitektonske forme bastiona. Obnoviće se i mala stražarska kućica (kula) koja je sastavni dio
položaja, tako da će posjetioci moći jasno sagledati njenu svrhu i izgled. Predviđeno je i formiranje uređene pješačke staze: rekonstruisano stepenište vodiće od južnih vrata do platoa Sv. Franja, čime će ovaj prostor prvi put biti bezbjedno dostupan javnosti. Nakon konzervacije, prostor će zadržati autentičan istorijski izgled, ali će biti dopunjen diskretnom signalizacijom i info-tablama koje objašnjavaju njegov značaj. Zahvaljujući otvorenom pogledu koji se pruža prema zalivu i gradu, uređeni plato Sv. Franja moći će da funkcioniše kao vidikovac i kao mjesto za posebne događaje – planirano je da postane slikovita lokacija za manje kulturne i edukativne programe na otvorenom. Time se oživljava jedan dugo zanemareni dio bedema, spajajući ga ponovo sa gradskim životom i turističkom ponudom Kotora - kazala je Vukasović.
IsTO r I jsk I p ODAc I Vukasović navodi da položaj Sv. Franja predstavlja dio srednjovjekovnih i renesansnih fortifikacija Kotora na brdu Sv. Ivan. Ime je dobio po nekadašnjem franjevačkom manastiru Sv. Franja, koji se nalazio izvan gradskih zidina kod izvora Gurdić (blizu današnjih južnih vrata) – taj manastir je srušen 1657. godine tokom opsade Kotora od strane Turaka, iz strateških razloga odbrane.
- Sam bastion (luneta) Sv. Franja izgrađen je sredinom 16. vijeka, u vrijeme kada Mlečani modernizuju kotorske bedeme radi odbrane od vatrenog oružja. Riječ je o tzv. fortifikacionom punktu „alla moderna“ – snažnoj artiljerijskoj platformi koja je bila dizajnirana da efikasno kontroliše prilaze gradu sa južne strane, kako sa kopna tako i s mora. Zbog svog dominantnog položaja iznad Gurdić kapije, ovaj bastion je bio ključan za odbranu južnog sektora Kotora. Po stilu gradnje i arhitektonskim karakteristikama, položaj Sv. Franja veoma je sličan bastionima Bembo i Riva na sjevernoj strani kotorskih bedema, koji su građeni oko vremena čuvene opsade 1539. godine (napad admirala Hajrudina Barbarose). Ti sjeverni bastioni pripisuji se čuvenim mletačkim graditeljima iz porodice Sanmikeli, pa se pretpostavlja da je i bastion Sv. Franja mogao biti projektovan u njihovoj školi ili pod njihovim uticajem. Kroz vjekove, položaj Sv. Franja je svjedočio mnogim istorijskim događajima – trpio je oštećenja tokom opsada i zemljotresa (posebno nakon velikog zemljotresa 1667. godine), ali je više puta popravljen i ojačan u doba mletačke uprave. Danas, iako djelimično ruiniran, on i dalje predstavlja izuzetno vrijedan, autentičan segment odbrambenog sistema Kotora, koji svjedoči o razvoju fortifikacija i turbulentnoj istoriji ovog grada - kaže Vukasović. I. kOMnenIć
STAV: Ništa na ovom svijetu nije obavezno osim smrti i poreza (I)
Ministarstvo turizma je smislilo poseban namet za firme kojima se naplaćuje turistička taksa 10 eura mjesečno iako nemaju nikakve veze sa turizmom, ali ne naplaćuju turističku taksu preduzećima koja se bave turizmom i izdavanjem kreveta, restoranima ili poslovima koji su vezani za turizam, to turisti plate kroz boravišnu taksu... A tu je i opštinski prirez na porez, malo je porez nego daj da se naplati prirez na taj isti porez koji se plaća
Od kada postoji država, postoji i potreba da se ona finansira. Način njenog finansiranja se puno mijenjao tokom vremena. U Crnoj Gori je 1523. godine donijet kanun - namet kojim se u Crnoj Gori uvodi poseban porez – filurija. Od strane raznih osvajača i kasnije od strane države, uvođenje poreza i plaćanja taksi je praćeno manjim ili većim otporom. Kao i u svijetu i kod nas se oporezivanje mijenjalo i prilagođavalo vremenom, te smo došli do stanja u kojem smo sada: porez na dohodak, porez na dobit, porez na poklon, porez na promet, porez na nekretnine, porez na poljoprivredno zemljište, prirez na porez… I još dosta njih. Potrošio bih puno prostora samo nabrajajući. Postoji i porez na nasljeđe, ali kod nas je oslobođeno oporezivanje direktnog nasljeđivanja između srodnika. Tako sada, recimo, platimo porez na kupovinu stana i ponovo ako ga prodamo, tj. novi kupac mora platiti poseban porez na korišćeni stan. Onda se plaća godišnji porez ako imaš stan, a stanarinu ako nemaš, a poseban porez na prihod ako se stan izdaje na korišćenje nekom drugom. Znači, najmanje tri puta država naplati porez na stan koji si kupio svojim novcem za koji je ta ista država već uzela svoj dio. Naravno, banka će naplatiti kamatu na sredstva koja si pozajmio da bi taj isti stan kupio. Tako otprilike za života dva puta kupiš stan, jedan za sebe a jedan za državu i banku... Ima još zanimljivih primjera kod nas. Prilikom otvaranja firme plaćao se kontejner, koji naravno ne dobiješ, ali ga platiš. Dodatno „oporezivanje“ ranijeg gradonačelnika Podgorice. Komunalno preduzeće je fiansirano od našeg novca za kupovinu kontejnera koji se koriste. Još jedna ideja gradskih vlasti je naplaćivanje „prelaza preko javne površine“ u Podgorici. Znači firme koje su u poslovnim prostorima plaćaju ovu taksu zavisno od zone grada da bi im korisnici došli do lokala preko trotoara u gradu. Puni su ideja kad treba da se naplati. Samo čekam da počnu naplaćivati vazduh koji udišemo dok prolazimo gradom ili hladovinu ako se sklonimo ispod drveta u gradskom parku. Ministarstvo turizma je smi-
slilo poseban namet za firme kojima se naplaćuje turistička taksa 10 eura mjesečno iako nemaju nikakve veze sa turizmom, ali ne naplaćuju turističku taksu preduzećima koja se bave turizmom i izdavanjem kreveta, restoranima ili poslovima koji su vezani za turizam, to turisti plate kroz boravišnu taksu... A tu je i opštinski prirez na porez, malo je porez nego daj da se naplati prirez na taj isti porez koji se plaća. Pa akcize na cigarete, gorivo i alkoholna pića? Carine? Tek tu su prihodi za državu vrlo primamljivi.
Najbolji je porez na nekretnine na selu. Lično sam doživio da mi Poreska uprava Crne Gore pošalje skoro duplo veći porez prošle godine, nego prethodne. Na rješenju je moja porodična kuća koja je stara više od 80 godina i odjednom se „podmladila“ za 20 godina. Pitao sam u Poreskoj upravi je li greška, ali su mi rekli da sam renovirao kuću!?! Demantovao sam ih rekavši da sam samo ofarbao fasadu, ne promijenio, nego ofarbao. Odgovor je bio da evidenciju vode ljudi iz Uprave za nekretnine (Katastar) i da nema veze sa njima. U Katastru nijesu mogli da mi daju odgovor jer je pravnik na bolovanju, direktor odsutan, a službenik „neznaven“ i tako u krug dok ti ne dosadi, pa platiš... Koje li je struke taj misteriozni službenik Katastra kad „odokativno“ procjenjuje vrijednost radova na kući. A porez je inače kao za vikendicu, uvećan duplo u odnosu na nekretninu u kojoj stanuješ! Iako se radi o staroj porodičnoj kući, a ne vikendici. Zamislite tu bahatost i samovolju. Kada se sela gase i nestaju, a imanja ostaju pusta i zapuštena, država odgovara na želju da se porodična kuća obnovi uvećanim porezom! Pristup za pohvalu...
E sada je pitanje što se od tog novca finansira. Troškovi administracije su sigurno veliki. U redu, sa ovom politikom zapošljavanja i „trpanja“ ljudi po kancelarijama, jasno je da novca ostaje vrlo malo. U drugim evropskim zemljama se finansiraju ulaganja u selo, popravke puteva, vodovoda, domova zdravlja, nabavka mašina i uopšte da se omogući povratak i život na seoskim imanjima. Doduše, u mom selu se koliko-toliko ulaže u popravku puta, održavanje infrastrukture, zahvaljujući pojedincima entuzijastima. Ali se ipak nešto radi. Subvencije države za poljoprivredna imanja, koliko znam, postoje u nekoj primarnoj formi, ali samo ako tamo i živiš, ali da bi se do toga došlo treba čovjek da ostavi imanje i dođe u grad jedno 10 dana dok ispuni administrativne zavrzlame. U Italiji se recimo čak kuće i imanja prodaju za jedan euro samo da se ljudi dosele i ožive domaćinstvo. U Švajcarskoj subvenciranje... e baš sam našao sa kim da uporedim. I kako dalje, ovako besramno „otimati“ novac svima ili ipak provesti detaljniju analizu domaćinstava? Ako se kuća koristi za izdavanje, neki posao koji ostvaruje prihod ili se zida iznova zbog odmora i boravka u prirodi, pa hajde da to i prihvatim. Ali renoviranje stare porodične kuće se ne bi trebalo svrstati u istu kategoriju... Bar tako mislim. I bar dio novca koji se tako akumulira, vratiti u unapređenje infrastrukture seoskih područja. Naročito sjever Crne Gore, koji je toliko zapostavljen. Da li negdje postoji evidencija da li i državni funkcioneri plaćaju ove poreze?
„Najbolji način da svoju djecu naučite što je porez jeste da im pojedete trećinu sladoleda“. (B. Marej)
Vaseljenski patrijarh Melentije je tomosom o priznavanju Srpske pravoslavne crkve iz 1922. godine prihvatio etničko nasilje nad Crnogorcima, Bosancima i Makedoncima kvalifikujući ih „Srbima“. On to direktno ne kaže, ali crkvu i nesrpske eparhije predaje moravskoj Srbiji. Time su Grci sa carigradske Fanare u startu formiranja SPC odobrili srbizaciju nesrpskih naroda u kraljevini SHS i odobrili prostor dvoru Karađorđevića da vodi kolonijalnu politiku Srbije unutar ove države. Dvorskoj politici srbizacije nesrba je beogradska crkva bila glavni politički oslonac Karađorđevićevskoj vlasti, a Vaseljenska patrijaršija joj je dala pozadinsku podršku.
Osim toga, vaseljenski patrijarh je uzeo da razmatra predlog regenta Aleksandra Karađorđevića da kanonski prizna beogradsku patrijaršiju iako se Aleksandar u svom obraćanju Fanari neistinito potpisao kao državno nadležan za ovaj postupak. Tada je još uvek bio živ kralj Petar Prvi Karađorđević. Jedini nadležan. No, sa stanovišta finansijsko-političkih interesa Vaseljenske patrijaršije, to nije moralo nositi operativnu prepreku za formalno izdavanje tomosa. Pravoslavne crkve ne mogu nositi samo nacionalno ime već i ime teritorije na kojoj deluju kao registrovane organizacije koje zakonom priznaje država. To je u skladu sa hrišćanskom apostolskom doktrinom koja se odnosi na nacionalno teritorijalizovane ljude. Ali, ona imperativno zahteva da se stanovništvo ujedini u etički model života nezavisan od njegovog etničkog bića i etničkih različitosti. To nijedna crkva ne može da ignoriše bez političkih napetosti, sve do ratova.
I, autokefalnost crkava ne zavisi toliko od rodovske koliko od podrške stanovništva, ma kog roda i rodova ono bilo. Autokefalnost je status za političku „civilnu“ održivost crkve na teritoriji jednog stanovništva, bez obzira na njegovu unutrašnju krvnu, rasnu i socijalnu kompoziciju. Ako nema političke sloge oko razvoja države, i ako tu slogu onemogućava i sama crkva,
POGLED SA STRANE: Srpska pravoslavna crkva i budućnost Crne Gore
Srpska pravoslavna crkva nastala je 1920. godine kao projekat srbijanske kraljevske dinastije Karađorđevića. Tom projektu su pomogli srpski nacionalisti u jugoslovenskom regionu kao i Vaseljenska patrijaršija u Carigradu svojim tomosom iz 1922. godine. Tom projektu su pomogli i srpski nacionalisti u Crnoj Gori koji su izazvali poništavanje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i njeno pretvaranje u sastavni dio Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. Poslije pada socijalističkog uređenja 1990. godine i naknadnog raspada Jugoslavije poslije 1991. godine, Srpska pravoslavna crkva je obnovila svoju velikosrpsku politiku i postala otvoreni protivnik nezavisnosti države Crne Gore. Nema znakova da će ona u budućnosti promijeniti svoj politički stav
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA NASTAVIĆE SA POKUŠAJIMA DESTABILIZACIJE VLASTI: Hram Hristovog Vaskrsenja
onda će ona ugroziti svoj autokefalni opstanak. A ako država krene u raspad, raspadaće se onda i autokefalnost crkve i ona će postati politički plen sile koja je rušila domaću državu. To je slučaj pravoslavnih eparhija srpskog naroda u Turskoj i Austriji.
NAČIN
OSNIVANJA SPC
Princip osnivanja Srpske pravoslavne crkve iz 1920. godine nije bio civilno ujedinjenje pravoslavnog stanovništva u Kraljevstvu SHS, već isključivo ujedinjavanje srpskog pravoslavnog naciona sa te-
ritorijama izvan prethodne Kraljevine Srbije. Zbog toga se ona isključivo i održava na krvnom postulatu. I stoga sve okolne narode naziva srpskim kako bi ih lakše podjarmila pod svoja zvona izbegavajući bilo kakav drugi princip.
Otuda je ona permanentna invaziona i čak ratna crkva. Ona je u ratnom osvajačkom stanju na teritoriji bivše Austrije i Crne Gore od pomenutih punih 105 godina od osnivanja u Beogradu. Ona do danas u Crnoj Gori isključivo održava svoju svesrpsku autokefalnost negirajući nacio-
nalnu samobitnost Crnogoraca i zabranjuje im nezavisnu politiku koja bi je odvela na drugi put od beogradskih interesa i tamošnjeg stanovništva. Ona odbija da shvati da čak i isti nacion - u ovom slučaju crnogorsko-srpski, može na različitim teritorijama zastupati i autonomne državne interese i težiti razvojnim ciljevim drugačijim od srbijanske, moravske vizije budućnosti. Beogradska patrijaršija se ne libi da politikom zavade crnogorskih Srba i Crnogoraca drži Crnu Goru u konfliktnom stanju i time pomaže Beogradu da
Ohrabrena pobjedom u Crnoj Gori, Srpska pravoslavna crkva će nastaviti sa daljim pokušajima destabilizacije vlasti u Podgorici kako bi proširila put padu crnogorske države u ruke Beograda. Ona se u ovom trenutku - u ljeto 2025. godine, više boji univerzitetskog ustanka u Srbiji i očiglednog građanskog otpora stanovništva nedemokratskoj vladavini elite Aleksandra Vučića - nego što je brine mogući obrt političkog kursa u Crnoj Gori. Ona je sada na vrhuncu svog položaja u Srbiji. I on je čak jači od onog koji je SPC uživala u Kraljevini Jugoslaviji pod Karađorđevićima. Njena se samouvjerenost toliko učvrstila da je otišla do apsolutne nadmenosti oko svog misaonog potencijala i do ubjeđenja u svoju političku nedodirljivost. Podigla se iznad društva
izbije na Jadran, i da tom politikom oduzme imovinu nekadašnjoj autokefalnoj Crnogorskoj crkvi i proširi svoj životni komfor.
DVOJSTVO OSNIVAČKOG PRINCIPA
Pravoslavne crkve se ne mogu osloboditi dvojstva etničkog i opšteljudskog koncepta. I, one isto kao i države, žive u stalnom rivalitetu sa ta dva principa. Ta dva principa se u istoriji svake zemlje kreću u različitim međusobnim proporcijama i predstavljaju trajan izazov za hrišćane i njihove crkve. Naravno, ta dva principa su sadržina i u svim političkim nacionalnim i građanskim ideologijama izvan crkve. I sekularne političke snage moraju odgovarati na pitanje koliko će širiti individualne interese, a potom širiti grupne etničke interese, a
koliko će širiti inter-etničke i brojne civilne interese celokupnog stanovništva raspoređenog po zanimanjima, kulturama, regionima, i drugo. Crkva je bez operativnog učešća u društvenom životu na ivici da nestane - ali srpska crkva to uspešno izbegava neprekidnom „borbom“ za spas srpskog etnosa u jugoslovenskom prostoru. Tom borbom - a sasvim suprotno od svog cilja, ona neprekidno gubi zapadne teritorije srpskog naroda, dok iznutra, u Srbiji, mora podržavati autokratski populizam kolonijalnih aspiracija parlamenta i vlade. Ta njena borba za srpsku etničku sadržinu Crkve ju je gotovo iscrpno izbacila iz zapadnih srpskih oblasti. Iz Hrvatske tragično, dok je u Bosni i Hercegovini izazvala preseljavanje srpskog naroda na druga područja, izazvala je genocide, i oterala Srbe u svet van jugoslovenskog područja. To se odnosi i na Kosovo.
Takva politika Beogradske patrijaršije traje do danas, bez obzira što Jugoslavije više nema. Beogradska patrijaršija i dalje negira crnogorski nacionalni etnos kao nezavisnog političkog naroda. Ona time uporno nameće vele-srpsku politiku. Njen stav je: svi Srbi moraju biti u jednoj državi i u jednoj patrijaršiji pod kontrolom vlade u Beogradu. Nijedni Srbi van Beograda nemaju pravo na samostalan razvoj. Otuda je trajni politički cilj Srpske pravoslavne crkve pad države Crne Gore.
TOMOS OTVARA NEDOUMICE
Tomos Vaseljenske patrijaršije iz 1922. godine nije samo ekstremno istakao „pravo“ Srbijanaca da preuzmu kontrolu nad drugim pravoslavnim eparhijama u Kraljevini SHS, već je on prećutno legalizovao i sam nekanonski nastanak Srpske pravoslavne crkve. Recimo, Crnogorska autokefalna crkva se nije u decembru 1918. godine na Sinodu svojih prelata, kojih je bilo sedam, većinom glasova odlučila za svoje samo-
uništenje u korist osnivanja patrijaršije u Beogradu. Tu su „odluku“ o padu cetinjske mitropolije potpisala dvojica prelata od sedam. Vaseljenski patrijarh je to sigurno znao, morao je znati da Sinod, u stvari, nije ni održan, jer petorica njegovih članova od sedmorice nisu ni učestvovala u odlučivanju. Ali, nije crnogorska autokefalna cetinjska arhiepiskopija pala zbog te „odluke“. Ona je pala jer je pala nezavisna crnogorska država napadom srbijanske vojske na Crnu Goru i izdajom njene podgoričke „Velike skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori“ nekoliko nedelja u novembru pre decembarske „sednice crnogorskog Sinoda“ 1918. godine. Ona nije pala pravnom istinom i legitimnom odlukom, već bajonetima Srbije. Ta „velika“ podgorička skupština ne samo da nije imala legitimitet opšteg predstavljana crnogorskog stanovništva, već je pristrasno pocepala i srpski deo Crnogoraca predstavljajući se zastupnikom svih Srba. Ta greška je vodila do velikih tragedija u narodu Crne Gore kako između dva svetska rata, tako i u Drugom svetskom ratu, i obnovila se pod novim političkim pritiskom srbijanske nacionalističke elite za vreme ratova od 1991. do 1995. godine, pada Kosova 1999. godine, i obnove velikosrpske politike u vreme vlade Zorana Živkovića 2003. godine, posle pada Đinđićeve vlade
SAVREMENA POLITIKA BEOGRADSKE PATRIJARŠIJE
Socijalistička Jugoslavija nije obnovila crnogorsku crkvu iako su komunisti znali da je Srpska pravoslavna crkva pretnja crnogorskoj državi. U odnosu na revolucionarnu snagu njihove vlasti Beogradska patrijaršija nije bila alarmantni protivnik stabilnosti Republike Crne Gore. Ona je to postala tek sa Osmom sednicom Saveza komunista Srbije iz 1987. godine kojom su sami komunisti pod Slobodanom Miloševićem započeli sa restauracijom velikosrpskog programa Aleksandra Prvog Karađorđevića Komunisti su odgovorni za reinkarnaciju politike Velike Srbije, jer su oni odustali od socijal-demokratske transformacije Srbije i opstanka Jugoslavije na još jačem stepenu decentralizovanog federalizma. Nisu ze zaustavili pod Slobodanom Miloševićem ni posle izlaska Slovenije,
Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i Makedonije iz Jugoslavije. I ušli su u rat sa Zagrebom i Sarajevom radi vidljivog stvaranja Velike Srbije za razliku od skrivene Velike Srbije u karađorđevićevskoj SHS, Jugoslaviji. Ostavili su Makedoniju i Kosovo za naknadni napad. Ovde su, kao i u Hrvatskoj - i posle intervencije evro-američke intervencije u BiH 1995. godine, pretrpeli bilo potpuni bilo delimični neuspeh. To se dogodilo sa međunarodnim porazom Srbije u inadžijskom tragičnom ratu na Kosovu 1999. godine, i sa neminovnim prihvatanjem Makedonije kao nove države fait accompli nastale 1992. godine - potvrđene posle neuspešnog atentata na independističkog predsednika Makedonije Kiru Gligorova 1995. godine. Time je završena otvorena ratna epopeja srbijanske države i njene crkve u jugoslovenskom prostoru.
JEDNA REALNA
ODLUKA SPC
Srpska pravoslavna crkva je trideset godina naknadno prihvatila fait accompli i priznala 2022. godine autokefalnu Makedonsku pravoslavnu crkvu - Ohridsku arhiepiskopiju. A Makedonska crkva je nastala izdvajanjem iz Beogradske patijaršije 1967. godine podrškom makedonskih komunista. Oni su, u stvari, još 1945. godine sazvali crkveno-narodni sabor i pokrenuli proceduru za osnivanje autokefalne makedonske crkve. Ta je ideja potom varirala od autonomije ove crkve stvorene u okviru SPC iz 1959. godine, do jednostranog autokefalnog otcepljenja od Beograda 1967. godine, do priznanja te autokefalije na Fanari 2022. godine i tomosom beogradske SPC mesec dana kasnije. S tim što SPC i dalje vidi Makedonsku crkvu kao autonomiju iz 1959. godine u svojoj organizaciji. To je bez ikakvog dejstva u Makedoniji. Od tada na ovamo, tačno stotinu godina posle tomosa Vaseljenske patrijaršije Srpskoj pravoslavnoj crkvi iz 1922. godine, Makedonci u srpskoj patrijaršiji više nisu bili Srbi. Time je i vaseljenski patrijarh opozvao deo druge rečenice iz Melentijevog tomosa iz 1922. godine kojom je kazao da je Kraljevina Srbija posle Balkanskih ratova i „velikog doskorašnjeg rata proširena i uvećana u jedno ujedinjeno Kraljevstvo SHS“. Tada je Fanara shvatala Kraljevinu SHS kao uvećanu Srbiju.
Vaseljenski patrijarh Vartolomej posle sto godina od tomosa u korist SPC sada ne dozvoljava Veliku Srbiju, i njegova kancelarija u maju 2022. godine izdaje povodom autokeflnosti makedonske crkve saopštenje o svojoj prethodnoj grešci i kaže za Makedonsku crkvu: „Mi prihvatamo u euharistijsko opštenje jerarhiju, klir i narod ove Crkve pod arhiepiskopom Stefanom, zaceljujući ranu raskola i prolivši ‘vinom i uljem’ rane naše pomjesne pravoslavne braće“. Glavni pravoslavni patrijarh je prihvatio da Crkva može da pogreši.
Tako je jedino još ostala Crna Gora da na mapi Velike Srbije spase Beograd od totalnog poraza svog zakasnelog imperijalnog risorgimenta.
OSVAJANJE IMOVINE
CRNOGORSKE CRKVE
Temeljnim ugovorom o predaji imovine Crnogorske pravoslavne crkve u katastar imovine eparhija Srpske pravoslavne crkve iz 2022. godine je država Crna Gora do pola kapitulirala pred državno-crkvenim pritiskom Srbije i pred političkim nesnalaženjem sopstvenog naroda. Dok je SPC te godine izgubila u Makedoniji imovinu koju je Beogradska patrijaršija zagrabila posle 1920. godine, ona je to utešno nadoknadila akvizicijom crnogorskog sakralnog nasleđa.
Kapitulantski darodavac te imovine je bila sama Vlada Crne Gore, čiji je predsednik bio Dritan Abazović, i stoga je to bio akt predaje države. To nije toliko akt poraza prava - jer nepravo može u povoljnoj političkoj budućnosti biti sudski oboreno, već je to poraz patriotizma Crnogoraca. To je politička tragedija. Državno-crkvena elita Beograda je iskoristila haotično političko raspoloženje stanovništva u Crnoj Gori posle uklanjanja parlamentarne dominacije Demokratske partije socijalista 2020. godine.
POBJEDA SPC - PAD
AMFILOHIJA RADOVIĆA
Dogodilo se ovo: Na jednoj strani, crnogorski mitropolit Amfilohije Radović nije uspeo da do kraja definiše sakralnu imovinu Crnogoraca kao imovinu Mitropolije crnogorsko- primorske na Cetinju suprotstavljajući se Vladi Crne Gore koja je tu imovinu - sticanu do kraja postojanja Kraljevine Crne Gore 1918. godine, želela da prevede u državnu imovi-
nu koju bi naknadno ustupila crkvi koja će podržati nezavisnost Crne Gore. Radović se bojao da će izgubiti nadleštvo nad sakralnom imovinom i stoga se ujedinio sa srbijanskom kolonijalnom politikom i njenom iredentom u Crnoj Gori žrtvujući Crnogorstvo. Osim toga, on i jeste negovao ultra-srpstvo koje mu se osvetilo gubitkom crnogorske crkvene autonomije, sa pretnjom pada i same države Crne Gore. Strašeći se imovinskog pada svoje mitropolije Radović je pomogao bogaćenju srbijanske crkve - što nije želeo, ali i jačanju iredentističkih protivnika nezavisnosti Crne Gore - protiv čega on ni nije otvoreno bio. Na antagonizmu i nejasnoći svojih ciljeva porazio je i svoju mitropoliju i ugrozio je državnost Crne Gore. Srpsk a pravoslavna crkva je odmah po njegovoj smrti 2020. godine, u 2021. godini, ukinula njegov Episkopski savjet pravoslavne crkve u Crnoj Gori iz 2006. godine sastavljen od episkopa čije se teritorije nalaze i zalaze u područje Crne Gore, ukinula je i sam taj njegov naziv za ove eparhije kao Pravoslavna crkva u Crnoj Gori, i zabranila je da se mitropolit crnogorsko-primorski naziva arhiepiskopom i da se cetinjski mitropolit počasno u liturgiji pominje. Time je i ponizila istorijsku veličinu Mitropolije na Cetinju i svela ju je na običan biskupski stepen ravan po značaju svim drugim eparhijama. Tu SPC nije stala, već je 2025. godine ugled cetinjske Mitropolije crnogorsko-primorske umanjila dizanjem Eparhije nikšićko-budimljanske na stepen dodatne crnogorske mitropolije. Time je stavila do znanja da u Crnoj Gori neće više postojati jedinstveni centar za organizaciono okupljanje vernika sa opasnošću ka autokefaliji.
POLITIČKI PREVID
OPOZICIJE
Na drugoj strani, nezadovoljno crnogorsko stanovništvo
rastućim autokratizmom elite Mila Đukanovića i korupcionom vladavinom državnih službenika, ujedinilo se sa Beogradskom patrijašijom ubeđujući se da će Crkvu iskoristiti za obaranje Đukanovićeve vlade, a da će se potom otresti Crkve kroz promociju naprednog demokratskog društva. Progresivni deo tog stanovništva se ujedinio i sa srpskom iredentom u Crnoj Gori verujući u svoju taktičku mudrost. Taj deo je prevideo da iredenta ne samo da ne sanja o demokratskom sistemu, već sanja o srpskoj nacionalističkoj dominaciji u Crnoj Gori. Tako se taj deo napredne opozicije kompromitovao savezništvom sa glavnim političkim saveznikom autokratizma Vučićevog režima u Srbiji i protivnikom nezavisne crnogorske države. Ta opozicija je time previdela da će joj biti teško da sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Vladom Srbije održi atlantski i mediteranski kurs, kao i evropsku integracionu politiku dotadašnjeg državnog lidera Mila Đukanovića. Ta opozicija nije formirala nijansirani napad na autokratiju vladajuće elite i zbog toga je izgubila i imovinu crnogorske crkve, i izgubila je stabilan atlantski i evropski kurs svoje države. I na kraju, nije dobila ni stabilnu demokratsku vladu od internacionalnog ugleda. Beogradska patrijaršija je pobedila.
U tom smislu je autokratizam u Crnoj Gori pao u korist autokratizma u Srbiji, pri čemu je oslabljen i demokratski potencijal naprednih političkih struja u Crnoj Gori.
Ohrabrena pobedom u Crnoj Gori, Srpska pravoslavna crkva će nastaviti sa daljim pokušajima destabilizacije vlasti u Podgorici kako bi proširila put padu crnogorske države u ruke Beograda. Ona se u ovom trenutku - u leto 2025. godine, više boji univerzitetskog ustanka u
Srbiji i očiglednog građanskog otpora stanovništva nedemokratskoj vladavini elite Aleksandra Vučića - nego što je brine mogući obrt političkog kursa u Crnoj Gori. Ona je sada na vrhuncu svog položaja u Srbiji. I on je čak jači od onog koji je SPC uživala u Kraljevini Jugoslaviji pod Karađorđevićima. Njena se samouverenost toliko učvrstila da je otišla do apsolutne nadmenosti oko svog misaonog potencijala i do ubeđenja u svoju političku nedodirljivost. Podigla se iznad društva. Možda je izjava patrijarha SPC Porfirija Perića poslata iz kripte Hrama Svetog Save u Beogradu u javnost 22. juna, 2025. godine dobra prilika za uvid u to. Kaže on: „Nema iznad i izvan Crkve autentične reči, reči koja može biti autoritet Crkvi i za Crkvu, niti postoji niko od nas koji može suditi Crkvi“. Ovakav stepen arogancije u savremenim evropskim crkvama više ne postoji. Ne postoji ni u Vatikanu, niti u Ekumenskoj carigradskoj patrijaršiji. Možda će Crna Gora biti jedna od onih snaga koje će Srpsku pravoslavnu crkvu spuštati na zemlju. Srpska pravoslavna crkva je nastala 1920. godine kao projekat srbijanske kraljevske dinastije Karađorđevića. Tom projektu su pomogli srpski nacionalisti u jugoslovenskom regionu kao i Vaseljenska patrijaršija u Carigradu svojim tomosom iz 1922. godine. Tom projektu su pomogli i srpski nacionalisti u Crnoj Gori koji su izazvali poništavanje autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i njeno pretvaranje u sastavni dio Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. Posle pada socijalističkog uređenja 1990. godine i naknadnog raspada Jugoslavije posle 1991. godine, Srpska pravoslavna crkva je obnovila svoju velikosrpsku politiku i postala otvoreni protivnik nezavisnosti države Crne Gore. Nema znakova da će ona u budućnosti promeniti svoj politički stav. •
Biblioteka i čitaonica u Risnu, koja baštini tradiciju najstarije javne biblioteke u Crnoj Gori, godinama zatvorena,
PODGORICA - Biblioteka i čitaonica ,,Veljko Ćatović“ u Risnu, u kojoj vlaga izjeda zidove, kiša ulazi kroz prozore, a miševi kroz rupe u objektu - nije biblioteka, već ruglo. Tako bi se u najkraćem moglo opisati trenutno stanje Biblioteke koja godinama unazad ne radi.
Iako bi trebalo da bude tiho utočište znanja, stvarnost ove biblioteke govori drugačiju priču i postavlja pitanje - kako smo dozvolili da toliko dugo bude zaboravljena i da godinama, na istom mjestu, stoji zatvorena? Ključno je da se odmah pronađe novi, adekvatan prostor za Biblioteku - ne za godinu, ne ,,kada se srede papiri“, ne ,,u nekoj narednoj fazi“, već sada, jer knjige neće čekati. Predsjednik Mjesne zajednice Risan (koja je nadležna za Biblioteku) Dušan Bojanić u telefonskom razgovoru za Pobjedu obećao je da će odgovoriti na pitanja o njenom trenutnom stanju. Ipak, i više od tri sedmice kasnije, odgovori nijesu stigli, uprkos tome što su pitanja poslata još 5. septembra. Nakon ,,ignorisanja“ iz Mjesne zajednice, obratili smo se Opštini Kotor, očekujući bar od nadležnih u lokalnoj samoupravi minimum profesionalnosti. Međutim, ni nakon što su pitanja dostavljena PR službi 12. septembra - odgovora nema. Institucije očigledno ne osjećaju nikakvu potrebu da odgovore na legitimna pitanja javnosti.
TROŠNA KOLIBA
A kakvo je stanje na terenu?
Biblioteka u Risnu liči na napuštenu trošnu kolibu. Nakon zemljotresa iz 1979. godine smještena je u montažnu kuću u kojoj se i danas nalazi. Riječ je o donaciji, pa tako pored ulaznih vrata u Biblioteku stoji tabla sa natpisom ,,Općina Trešnjevka Zagreb / Mjesnoj zajednici Risan 1980. godina“. Biblioteka stoji, ili bolje rečeno skriva se, na samoj obali mora sa oronulom, ispucalom i oguljenom fasadom. Na prvi pogled pozicija objekta na samoj obali izgleda atraktivno - prostor znanja uz šum talasa i miris mora i obližnjeg parka. Ipak, takvo rješenje nosi ozbiljne nedostatke i rizike. Obala je prirodno izložena eroziji, poplavama i podizanju nivoa mora, što predstavlja veliki problem jer vlažnost, so u vazduhu i stalna izloženost vjetru mogu dugoročno uništiti papir. Ispred Biblioteke izraslo je gusto rastinje koje zaklanja fasadu, pa prolaznici teško mogu i da naslute da se tu nalazi biblioteka. Iza gustog šiblja, skrivena od pogleda, nalazi se mermerna ploča na kojoj piše: ,,Prva biblioteka u Crnoj Gori - Biblioteka Opštestva Risanskog 1835. godina“. Dugo godina je tik uz Biblioteku radila kafana, kako su je Rišnjani zvali ,,Limenka“, koja se jednim nadograđenim dijelom, sa zadnje strane, naslanjala na Biblioteku. Kafana je u međuvremenu srušena, a sada niče, kako su nam rekli mještani, objekat brze hrane. Konstruk-
Zidovi su natopljeni vlagom. Dotrajali prozori jedva stoje u štokovima, pojedini su i odvojeni. Stakla su zamagljena vlagom, ramovi truli, a pri svakoj jačoj kiši - voda slobodno prodire unutra, u što smo se uvjerili tokom posjete Biblioteci tog kišnog avgustovskog dana
cija je, u što smo se i sami uvjerili, već postavljena.
U prostor nas je uvela Vladana Samardžić, zadužena za slaganje bibliotekarske građe. Na prvi pogled, čini se da je u unutrašnjosti sve u redu - podovi su očuvani, kao i namještaj, knjige u ormarima pažljivo složene i očuvane. Sa prozora se pruža predivan pogled na zaliv. Međutim, već nakon nekoliko minuta postaje jasno da je stanje daleko od zadovoljavajućeg. Miris vlage uvukao se u sve - zidove, podove, knjige. Na stolovima knjige, članske karte… Donacije od mještana u kesama i
kutijama na stolu i na podu jer nema polica gdje bi se knjige složile. Osvjetljenje je slabo, a pojedini djelovi čitaonice u polumraku. Zidovi su natopljeni vlagom. Dotrajali prozori jedva stoje u štokovima, pojedini su i odvojeni. Stakla su zamagljena vlagom, ramovi truli, a pri svakoj jačoj kiši - voda slobodno prodire unutra, u što smo se uvjerili tokom posjete Biblioteci tog kišnog avgustovskog dana. Kada padne kiša, voda ne kaplje, već se sliva niz zidove i natapa pod. Plafoni su ispucali. Objekat je pun rupa.
POKUŠAJI
Direktorica Kulturnog centra ,,Nikola Đurković“ iz Kotora Radmila Radulović za Pobjedu je kazala da je u decembru 2023. godine KC uputio zahtjev Sekretarijatu za kulturu i društvene djelatnosti Opštine Kotor, za davanje saglasnosti da se jedno lice angažovano u Gradskoj biblioteci Kotor uputi na rad u Biblioteku u Risnu kako bi pomogli tamošnjoj Mjesnoj zajednici, u čijoj je nadležnosti Biblioteka. Trebalo je pokrenuti rad Biblioteke, izvršiti uvid u stanje knjižnog fonda i ustanoviti opšte stanje ustanove. Na zahtjev Kulturnog centra, Sekretarijat je odgovorio pozitivno.
- Ustanovili smo da je knjižni fond na broju, da knjige nijesu ugrožene i da je zgrada Biblio-
teke suva, međutim, u izuzetno ruiniranom stanju, naročito spolja. Odradili smo preventivnu deratizaciju, promijenili dio kanalizacionih cijevi i zahtijevali da se uklone nelegalni objekti naslonjeni na zgradu Biblioteke, što je i učinjenoistakla je Radulović.
Ona je kazala da su više puta sa Sekretarijatom za investicije obišli zgradu Biblioteke u pokušaju da ustanove koji radovi bi bili prioritet. Međutim, opšti zaključak je bio da je zgrada toliko oštećena da su ulaganja u nju potpuno besmislena, te da bi se trebalo raditi na nalaženju drugog rješenja za zgradu Biblioteke u Risnu.
- Dalji koraci su na Mjesnoj zajednici Risan, a Kulturni centar Kotor ostaje spreman da pruži potrebnu logističku i stručnu podršku - istakla je Radulović. Rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor Marija Starčević za Pobjedu je podsjetila da Biblioteka funkcioniše kao organizaciona jedinica Kulturnog centra i matična ustanova za sve biblioteke u Kotoru, te da je nešto više od godinu pokušavala da Biblioteku i čitaonicu u Risnu stavi u funkciju.
- Prevashodno mislim na našu stručnu pomoć koja se direktno odnosi na sam knjižni fond, budući da Biblioteka „Veljko Ćatović“ ima na neki način specijalni status, osno -
vala ju je Mjesna zajednica Risan i trebalo bi da Mjesna zajednica i gazduje istom - istakla je Starčević. Što se tiče samog fonda, situacija je, kako nam je kazala, više nego dobra.
- Ali, pored našeg zalaganja da se pokrene rad Biblioteke, lančano nailazimo na poteškoće koje su uslovljene dotrajalošću objekta, počev od problema sa strujom, pa višemjesečnih problema sa kanalizacijom, do prokišnjavanja ovog proljeća nakon dužeg perioda intenzivnih kiša… Svaki naš napor i konkretne aktivnosti ostaju nevidljive pod težinom novog problema koji prolongira početak rada – kazala je Starčević i dodala da je, prema njenom mišljenju, jedino rješenje da Biblioteka u Risnu dobije novi prostor. Ona smatra da postoji način da se fond premjesti na sigurnije mjesto dok se ne riješi pitanje objekta.
- To će se morati uraditi ukoliko se ne pronađe adekvatno rješenje u neko dogledno vrijeme. Knjige bi trebalo smjestiti negdje u Risnu. Samo preseljenje je moguće relativno brzo realizovati - istakla je Starčević.
Mještani Risna sa kojima smo razgovarali izražavaju nezadovoljstvo zbog lošeg stanja objekta u kojem se nalazi Biblioteka. Apeluju na nadležne da što prije reaguju i omoguće njen ponovni rad. Žao im je što objekat propada pred njihovim očima, a nadležne institucije ostaju nijeme i ravnodušne. Mještanka Katarina Kokotović za Pobjedu je kazala da se dobro sjeća perioda kada je Biblioteka radila.
- Sjećam se toga kao nečeg najljepšeg. Onako kako bi se druga djeca osjećala u fabrici čokolade, tako sam se ja osjećala u Biblioteci u Risnu. Imali su veliki fond knjiga. I danas se sjećam
broja svoje članske karte: 151. Ta biblioteka me je i podstakla da otvorim svoju knjižaru u Risnu - istakla je Kokotović. Mještanka Sanja Grkavac za Pobjedu se prisjetila da je djetinjstvo provodila u Biblioteci. - To je bilo glavno mjesto za okupljanje. Risan je pun kiše i zimi nemate gdje da se skupite. Mi smo se onda skupljali u Biblioteci. Sjećam se da u prednjem dijelu Biblioteke, gdje su bile novine, djeca nijesu mogla da borave, pa smo mi vrijeme provodili u drugom dijelu, gdje su bili dječji časopisi i knjige. Teta Mirjana, koja je tamo radila, kontrolisala nas je što uzimamo od knjiga. Dešavalo se da ako uzmemo knjigu koja ne priliči našem uzrastu, ona upita da li imamo odobrenje od roditelja da uzmemo baš to djelo - kazala je Grkavac.
NEOBIČAN ISTORIJAT
Biblioteka u Risnu ima bogatu i zanimljivu istoriju. Do podataka o njenom razvoju nije bilo lako doći - do jednog dijela smo došli putem različitih pisanih izvora, a do drugog iz priča i sje-
ćanja mještana Risna. Postoje različita mišljenja o tome da li je risanska Biblioteka najstarija javna, narodna biblioteka u Crnoj Gori. Dr Dušan Martinović, dugogodišnji direktor Nacionalne biblioteke, u knjizi ,,Cetinjska čitaonica (1868–1915;1928–1949) / Gradska biblioteka Njegoš (1945–1998)“ iz 1998. godine, navodi da je prva biblioteka ,,obštestva“ ili opštinska biblioteka u Kotoru osnovana 1832. godine, te da je po ugledu na ovu biblioteku, tri godine kasnije, 1835, formirana Biblioteka Opštestva Risanskog. Alojz Ujes, u knjizi ,,150 godina narodnog bibliotekarstva u Crnoj Gori“ navodi da je ,,Biblioteka Opštestva Risanskog“ osnovana 1835. godine u Risnu, te da je ona ,,najstarija javna, narodna biblioteka u Crnoj Gori“.
Marija Starčević u tekstu u časopisu ,,Komuna“ navodi da se prvi pomen ove biblioteke nalazi u knjizi Vuka Stefanovića Karadžića ,,Narodne srpske poslovice i druge različne, kao one u običaj uzete riječi“, štampanoj na Cetinju u Narod-
Marija Starčevič je kazala da uprkos lošem stanju objekta, Biblioteka i čitaonica ,,Veljko Ćatović“ u Risnu ima sređen fond i u vrlo dobrom stanju, zahvaljujući prevashodno brizi i zalaganju zaposlenih i volontera u proteklim godinama.
- Biblioteka broji 11.116 jedinica po inventarnoj knjizi. Broj je realno veći, pošto su mještani Risna, u nadi da će Biblioteka uspjeti da organizuje rad u ovom prostoru, poklanjali knjige koje su u procesu obrade - istakla je Starčević. Prema njenim riječima, struktura postojećeg fonda je vrlo raznolika.
- Ako mislite na stare i rijetke knjige koje su pripadale Biblioteci Opštestva Risanskog, tih knjiga u fondu nema. Dosta je starijih izdanja, ali isto tako i vrijedni kompleti sabranih i izabranih djela. I knjige su u dobrom stanju, bez obzira na stanje objekta, zaštićene su u lijepim zatvorenim starinskim vitrinama - rekla je Starčević.
noj štampariji 1836. godine i posvećenoj Petru II Petroviću Njegošu, među brojnim prenumerantima, sve značajnim personama onog doba. - Preko cijelog lista istaknuto je ,,Biblioteka Opštestva Risanskog“ i to razdvojenim slovima da se što bolje može uočiti, budući da je jedina biblioteka na tom dugačkom spisku. Zvanična dokumenta o osnivanju Biblioteke u nauci nijesu poznata, kao ni njen statut ili pravila rada - zapisala je Starčević. Nije otkriveno ko je bio osnivač prve biblioteke, a u pisanoj građi pominju se Vukolaj Vuk Popović, Vuk Vrčević, Petar Popović. Ne zna se ni gdje je bila biblioteka, u kojoj zgradi, ni koliko je imala knjiga, ni kojih knjiga, ni ko su joj sve bili članovi. Ujes na osnovu posrednih dokaza zaključuje da se 1857. ili 1867. godine u Risnu pominje Srpska čitaonica za koju smatra da je naslijedila Biblioteku iz 1835. godine. Jelena Vidović u knjizi ,,Bratstvo XXI“ piše da se taj naziv održao do 1909. godine. Prema pisanju Nade Simeunović, koja se poziva na usmene informacije Rišnjanina Mata Mršića, čitaonica je do 1931. godine bila smještena na spratu jedne privatne kuće u Risnu (u prizemlju je radila kafana ,,Zora“). Te godine otvorena je nova zgrada Narodnog doma izgrađena sredstvima narodnog dobrotvora Vasa Ćukovića. Najbolje prostorije date su Srpskoj čitaonici. Treba podsjetiti da je 1940. godine u Risnu osnovana ilegal-
Italijansko izdanje zbirke priča Nikole Nikolića predstavljeno na Festivalu književnosti
na biblioteka koja je bila smještena u kući Dušana Zagorca Za vrijeme Drugog svjetskog rata veliki dio fonda je nepovratno izgubljen. - U popisu knjižnog fonda iz 1950. godine zavedeno je samo 300 primjeraka. Kulturno-umjetničko društvo ,,Veljko Ćatović“ prenulo je iz višegodišnje letargije i bibliotečki rad, pa je Srpska čitaonica promijenila ime u Biblioteka i čitaonica ,,Veljko Ćatović“ i dobila novi pečat. Zgrada Doma kulture nastradala je u zemljotresu 1979. godine. Sve knjige su iznijete i prenijete u privatnu kuću Miloša Bojanića u Risnu. Ni u takvim trenucima Biblioteka nije prekidala rad - navela je Simeunović.
Već sljedeće godine Biblioteka je useljena u montažnu kuću u kojoj se i danas nalazi. Društvo prijatelja grada Risna, Mjesna zajednica Risan, Organizacija žena Risna su 2012. godine sa tadašnjom sekretarkom Udruženja bibliotekara Crne Gore Jasminom Bajom, inače bibliotekarskom savjetnicom u Gradskoj biblioteci u Kotoru, otvorili donekle renoviranu Biblioteku. Tom prilikom je Gradska biblioteka i čitaonica u Kotoru pružila stručnu pomoć i izdvojila vrijednu donaciju knjiga. Tada je upućena zahvalnost Snežani i Jeleni Vidović koje su vrijednim radom i uz stručnu pomoć izvršile reviziju fonda i Miri Bojanić, koja je godinama radila u biblioteci.
SAČUVATI FOND
I što dalje? Nema plana o obnovi Biblioteke. Nema lokacije. Nema datuma. Nema odgovora. Da li je iko razmišljao o tome gdje će knjige? Kako to da za svaki novi turistički projekat ima novca i prostora, a za Biblioteku nema ni privremenog objekta? Dok se čeka da nadležni konačno naprave konkretan plan, najmanje što se može i mora uraditi jeste da se hitno obezbijedi privremeni prostor u kojem će se smjestiti bibliotečki fond. Knjige koje su godinama brižljivo čuvane, zahvaljujući posvećenosti malobrojnih zaposlenih, ne smiju biti prepuštene vlazi, prašini i zaboravu. Ako već nema plana za konačno rješenje, onda neka bar bude privremeno - jer knjige neće same sebe sačuvati. Adrijana ĐOROJEVIĆ
PODGORICA – Prevod zbirke priča crnogorskog prozaiste Nikole Nikolića ,,Posijecite visoko drveće“ na italijanski jezik (,,Tagliate gli alberi alti“), u izdanju kuće ,,Besa Muci“, predstavljen je na prvom Međunarodnom festivalu književnosti u Podgorici, u Galeriji ,,Art“. U okviru pomenutog programa predstavljena je izdavačka djelatnost kuće ,,Besa Muci“, a Pavle Goranović, koji je takođe najavljen, u programu nije učestvovao. Osim Nikolića, na promociji je govorila predstavnica pomenute izdavačke kuće Silvia Muci, kao i Tereza Albano, koja je prevela Nikolićevu knjigu na italijanski jezik. Muci je iskazala veliko zadovoljstvo što svoju kuću može predstaviti ,,u jednom tako bogatom kontekstu u smislu kulture i susreta“. Govorila je o počecima ,,Bese Muci“, koja je nastala 1995. godine, a sve je počelo nekoliko godina ranije jednim putovanjem u Albaniju koje je promijenilo život njenom ocu Liviju, pa je zbog toga besa – časna riječ i u samom nazivu. Što se crnogorske literature priče, krenuli su sa Zuvdijom Hodžićem, čije su knjige ,,Gusinjska godina“ i ,,Davidova zvijezda“ preveli i objavili. - Zatim smo objavili ,,Istoriju Crne Gore“ istoričara Živka Andrijaševića, tri romana Andreja Nikolaidisa – ,,Sin“, ,,Devet“ i ,,Dolazak“. Isto tako ,,Karneru“ Milorada Popovića, a u dječjoj kolekciji roman ,,Tim lavlje srce“ Čeda Vukovića. Takođe, u našem katalogu
imamo i tri antologije savremene crnogorske književnosti, a imali smo čast da prije ove objavimo i Nikolićevu zbirku priča ,,Atakama“ – kazala je Muci. Nikolić je istakao da je dobar dio priča iz prevedene knjige pisao za vrijeme pandemije koronavirusa, što mu je vjerovatno pomoglo jer se bavio različitim oblicima diktatura i kaveza. Prema njegovim riječima, pisao je o stvarima koje nije doživio. - To jeste malo nezgodno. Mnogi su me pitali kako ja mogu da pišem o genocidu u Gazi ili o vojnoj hunti u Južnoj Americi. Međutim, smatram da kada bi se pisalo samo o vlastitom iskustvu, mnoga djela svjetske književnosti ne bi nikad bila napisana. Ni neki žanrovi ne bi postojali, poput epske fantastike – kazao je on, dodajući da treba biti veliki majstor pa od naizgled obične svakodnevice napraviti neko remek djelo. - Ja sam odlučio da pišem o nečemu što nijesam doživio, ali opet da iz toga napravim neku vrstu svoga iskustva, da se stavim u poziciju tih ljudi i da izaberem poziciju i perspektivu koja neće ,,odati“ čitaocu da ja to nijesam doživio i da je fejk – kazao je on. Za Nikolića je tragedija mnogo inspirativnija od komedije. - Tragedija poziva da bude interpretirana, reinterpretacijom se suočavamo sa njom. Smatram da o zlu nikad nije zgorega i suvišno pričati, da ga na taj način ne promovišemo nego upravo suprotno. Pristupamo mu s jedne moralno, čini mi se, ispravnije pozicije – istakao je on. An. R.
Odlazak glumca čuvene serije „Hobotnica“ Preminuo Remo Đirone
PODGORICA – Glumac
Remo Đirone, koji je igrao šefa mafije u klasičnoj italijanskoj TV seriji o mafiji „Hobotnica“ (La Piovra) i tumačio Enca Ferarija u filmu Džejmsa Mangolda „Ford protiv Ferarija“, preminuo je u 76. godini. Đirone se borio s karcinomom bešike i preminuo je u petak u svom domu u Monte Karlu, prenio je list La Republika. Publika poznaje ovog italijanskog glumca i po ulozi drugog mafijaškog bosa Maza Peskatorea u kriminalnoj drami smještenoj u Ybor City „Live by Night“, koju je napisao, režirao i u kojoj je glumio Ben Aflek. Kasnije je igrao doktora koji pomaže liku Roberta Mekola, kojeg tumači Denzel Vošington, u Altamonteu u Italiji, u filmu „Pravednik 3“ (The Equalizer 3, 2023). Đirone se
priključio realističnoj drami RAI „Hobotnica“ u trećoj od ukupno deset sezona 1987. godine, kao korumpirani bankar Gaetano Tano Karidi, lik za kojeg se govorilo da je inspirisan stvarnim mafijašem Mikelom Ajkulom Sindonom Bio je stalni član serije u sezonama emitovanim 1989, 1990, 1992. i 1995. godine, prije nego što se vratio 2001, pošto ga je liječenje karcinoma primoralo na pauzu. R. K.
Piše: marija
ivanović-niKiČević
Konačno je Leonardo Dikaprio dobio priliku da se iskupi samom sebi za možda i najveći žal u karijeri. Bio je to zaista veliki kiks, ta propuštena prilika da odigra Dirka Diglera u filmu „Boogie Nights“ (1997). Uloga je zapala Marka Volberga, a instant filmski klasik dvadesetsedmogodišnjem Polu Tomasu Andersonu donio je status režiserskog vunderkinda.
„Magnolia“ (1999) je samo pojačala obožavanje i tvrdnje poput Bergmanove da je taj i takav režiserski genije „dokaz vitalnosti američkog filma“. Do tog GOAT statusa ili makar „jednog od“ (najboljih svih vremena) Pol Tomas Anderson stigao je prije 30. rođendana, a iz godine u godinu samo je nastavio da roka i potvrđuje da je pravi, istinski autor. Da ništa osim „There Will Be Blood“ (2007) snimio nije, opet bi filmofile zadužio. A jeste štošta dobro i/li vrlo, vrlo dobro uz taj za mnoge najvažniji film 21. vijeka.
Kulturni rat
Masterpis, vrlo dobar ili „samo“ dobar – to je skala na kojoj se mogu rasporediti PTA naslovi, od dugometražnog debija „Hard Eight“ (1996), preko pomenutih klasika, do filmova „Punch-Drunk Love“ (2002), „The Master“ (2012) i „Phantom Thread“ (2017). Ispod – teško da može. Sve ove filmove, pak, obilježili su nezaboravni performansi i režiserske smjernice koje su, ne samo iz najvećih poput Danijela Dej-Luisa ili Hoakina Finiksa, nego i iz potcijenjenih igrača poput Adama Sendlera – vadile najbolje od najboljeg. E, zbog toga je i bi-
Koliko je tenzičan i nepredvidljiv, koliko je električan, koliko je seksitoliko je Anderson ovog puta i topao i nježan. I apsolutno je urnebesan dok se istovremeno i sprda i šalje ljubavno pismo revolucionarima sadašnjim i bivšim
lo toliko čudno to što je Dikaprio, takođe jedan od GOAT glumaca generacije, čekao toliko dugo da ispravi grešku s Andersonom. Sada kada je to napokon učinio – neka mu je prosto za „Boogie Nights“. Ne samo što može i mora da oprosti sebi Dirka Diglera, nego možda i da napravi mjesto na polici za tog drugog Oskara. I ne samo on… Nominovaće se za „One Battle After Another“ i ko neće kada krene sezona nagrada. Dikaprio je samo jedna od pobjeda koje je PTA ostvario režirajući najozbiljniju i najurnebesniju filmsku silu kojoj se može posvjedočiti u bioskopima. Odavno, ne samo ove godine… Andersona, kao i Skorsezea, bije glas da zazire od „iPhone ere“, te da se namjerno drži nekih prošlih, navodno i boljih vremena, pa mu se nijedan film još od „Punch-Drunk Love“ (2002) nije ticao naše, moderne ere. „One Battle After Another“ je tu da to promijeni iako je labavo zasnovan na motivima romana „Vineland“ (1990) Tomasa Pinčona, pa je i njega, da je išao na direktniju adaptaciju kao s „Inherent Vice“ (2014), mogao da pretvori u još jednu vremensku kapsulu i „bijeg“ od sadašnjosti. Na kraju, poslije približno 20 godina pisanja i borbe da oživi jednu od najdražih knjiga, za 10. autorski film odabrao je vrijeme sadašnje, tj. da Pinčonovu priču koja se odvija
1984. i Reganove ere, a kroz flešbekove seže i do šezdesetih i Niksonovog famoznog „rata protiv narkotika“, prilagodi jednoj drugoj borbi. Onoj koja se tiče Trampove opresije nad imigrantima, LGBTIQ+ zajednicom i svima koji odudaraju od MAGA mjera. I rata (možda samo kulturnog, a možda i ne) koji svi, ako u nama ima ičega ljudskog, treba da povedemo protiv fašova i bijelih supremacista.
furiozan tempo
U prologu, u kojem film zajaše furiozan tempo i ne pušta ga ni na sekundu tokom narednih 162 minuta (!), svjedočimo akciji ultraljevičarske grupe „French 75“. Free borders, free choices, free from fear. Na granici smo između SAD i Meksika, upadamo u ICE centar za imigraciju i gledamo kako do zuba naoružane žene i muškarci, očigledno zasnovani na pripadnicima radikalnih trupa iz šezdesetih i sedamdesetih poput Black Panthers i Weather Underground, u praksi primjenjuju svoju glavnu krilaticu.
Oličenje njihove radikalne pravdoljubivosti i bijesa zbog gaženja ne-istosti zove se Perfidija Beverli Hils (Tejana Tejlor, veličanstvena i u neapologetskoj drami „A Thousand and One“ [2023]
Aline V. Rokvel). I da, tea-
Razgovor o filmskom formatu VistaVision, koji je Paramount lansirao sredinom pedesetih, vratio se među filmofile nakon što ga je u monumentalnoj drami
„The Brutalist“ (2024) iskoristio Brejdi Korbet U suštini, riječ je o široj i vizuelno raskošnijoj varijaciji formata od 35 mm, a jedan od najboljih primjera njegovog korišćenja je, recimo, Fordov vestern klasik „The Searchers“ (1954). Međutim, kao format ispao je iz stalne upotrebe svega sedam-osam godina kasnije, te je ostao upamćen kao jedan od stepenika ka kreiranju najimersivnijih
bioskopskih iskustava kao što je IMAX. U svijetu su preostala još samo četiri bioskopa opremljena za projekcije u VistaVision formatu; nalaze se u Los Anđelesu, Njujorku, Bostonu i Londonu. Rijetki srećnici tamo su mogli da pogledaju Andersonov „One Battle After Another“, čije su projekcije rasprodate i nekoliko mjeseci unaprijed. No, IMAX bioskopa mnogo je više, pa nije malo filmofila koji su mogli da osjete raskoš i širinu njegovog filma u tom, kažu, „drugom najboljem formatu“ u kojem se može doživjeti. Ako nijeste čekirali IMAX negdje u regionu, recimo,
u Zagrebu ili Beogradu, vrlo je vjerovatno da ne znate što propuštamo s obzirom na to da ga nemamo u ponudi u Crnoj Gori. No, ako jeste, onda znate zbog čega je Tom Kruz izludio kad su se 2023. birali termini za julske IMAX projekcije, pa mu je „Oppenheimer“ skoro svaku pokupio, ostavivši siću za „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“. Ne bio se trkati sa Kristoferom Nolanom, jer taj ne ulazi ni u jedan projekat a da prije toga ugovorom ne obezbijedi najbolje termine i formate u kojima se film može pogledati. Ako, pak, još nijeste iskusili IMAX, dobru sliku o
tralna je, pečobrazna i vrela baš kako joj i ime govori… a do koje mjere i fatalna najbolje vidi njen momak i stručnjak za eksplozive Bob Ferguson (Dikaprio). No, ubrzo će isto saznati i pukovnik zadužen za imigrante Stiven Lokdžo (Šon Pen). Rezultat seksualnog poniženja koje Perfidija pakuje za pukovnika? Pa, masivna erekcija. Nije naša femme fatale ni svjesna kakvu je seksualnu fantaziju otključala, te koliko će brda, dolina i imigrantskih centara Lokdžo preći samo da bi ponovo osjetio to uzbuđenje… Perfidija
tome koliko je moćno kino-iskustvo što nudi možete da dobijete ako pročitate recenziju Andersonovog filma objavljenu na sajtu Indiewire. Između ostalog, Dejvid Erlih kaže da je tada poželio da se izvini svakome ko je ikada bacio foru na račun naivnosti gledalaca koji su prvi put iskusili magiju filma gledajući „Ulazak voza u stanicu“ (1895) braće Limijer. Znate već tu priču, kada je krenulo panično bjekstvo jer su ljudi imali osjećaj da će parna mašina izaći iz „slike“ i zaista ih pregaziti. Kod Erliha je taj osjećaj da je zapravo zakoračio u film (ili film u stvarnost, nebitno) dosegnuo vrhunac u sceni automobilske potjere koju je DP Majkl
će biti mačkica, a on, onako napaljen i jadan, pravi Pepe le Tvor! Na koncu, saznaće Lokdžo sve o Perfidiji i „French 75“ i samo će je čekati da napravi kiks. Kada se i to, na koncu, dogodi, ucijeniće je. I eto nas u hotelskoj sobi, gdje Perfidija postaje domina, a muškarčina od pukovnika – pudla na izvol’te, dok cijela bioskopska sala umire od smijeha. Iduća scena? Pa, Perfidija sa raspjevanom mašinkom i stomakom do zuba – jedna od onih koje ćete pamtiti i kada skoro sve u vezi sa filmom zaboravite. Tu odmah
Bauman usnimio u Borego Springsu u Kaliforniji. Daleko je IMAX, još dalje VistaVision od nas, ali i ova „sića“ od standardnog formata dostupnog u Sinepleksu ispala je dovoljna da vam, kao i Indiewire kritičaru, otkotrlja vilicu do poda. Skorsezeu i Spilbergu je suza radosnica na tu scenu krenula, a vjerovatno bi se otkotrljala i Hičkoku, da može da vidi to ludilo od paranoje i saspensa koje se penje i spušta uz i niz tu valovitu cestu i talasavu jurnjavu tri automobila. Kapa dolje za Andersona i njegov tim, a za „One Battle After Another“ – instant mjesto u Panteonu najboljih car chase scena u istoriji filma.
znate da će se njena afera sa majčinstvom završiti i prije nego što počne, te da će zbog toga najviše nagrabusiti jadni Bob. I da, Perfidija ga vrlo brzo ostavlja samog sa kćerkom Vilom (odraslu je igra Čejs Infiniti) i vraća se revoluciji. Nažalost, ni tu se neće usrećiti. Long story short: Lokdžo će ponovo uspjeti da je skemba. Do te mjere, da će izdati saborce. I dok glave iz „French 75“ budu padale, klisnuće daleko i od porodice i od Lokdžoa. Pravac u Meksiko, bez okretanja. Perfidija Beverli Hils, označena kao izdajnica – zauvijek.
fa šovi božićnjaci Radnja se potom prebacuje 16 godina unaprijed u Baktan Kros, malo (fiktivno) mjesto gdje su zbjeg, nakon haosa izazvanog Perfidijinom izdajom, pobjegli Bob i Vila. Nekadašnji Rocket Man, tata-mata za bombe i eksplozive, sada je nalik Velikom Lebovskom. Bobu dani prolaze u kućnom ogrtaču i sa pivom na kauču, gdje sa nostalgijom i totalno stondiran od trave gleda filmove poput Pontekorvovog „The Battle of Algiers“ (1966). Da bi se to promijenilo, Lokdžo će morati da se vrati u njegov supersjebani život. Lokdžo je u međuvremenu napredovao i toliko briljirao u hvatanju imigranata, da mu nude članstvo u klubu „Christmas Adventurers“. I naravno da se iza superbanalnog naziva i pozdrava „Hail, St. Nick!“ kriju bijeli supremacisti. Stoga, Lokdžo prolazi poman pretres krvnih zrnaca. Između ostalog, pitaju ga i da li je ikada bio sa ženom druge rase. Lokdžo laže i kobajagi prolazi. No, odlično naš pukovnik zna da neće imati mira i da će mu članstvo u prestižnom klubu biti ugroženo dok god nakolo šeta djevojka pomiješane rase koja možda jeste, a možda i nije produžetak njegove DNK. Da bi to saznao, Lokdžo kreće u lov na Vilu, nesvjesno alarmirajući preostale članove pokreta „French 75“. I šou može da počne! Što sve nećete vidjeti u naredna dva sata najluđe i najsubverzivnije vožnje koju je posljednjih godina finansirao studio velik poput „Warner Bros. Pictures“… Ajde i stonerski bombaš revolucionar u bademantilu Lebovskog, ajde i fašovi božićnjaci kao stvoreni za „Putney Swope“ (1969) Roberta Daunija Starijeg, ajde i „semen demon“ Lokdžo kojeg je vrlo lako vidjeti kako zalizuje kosu u čuvenoj Ratnoj sobi u Kjubrikovom masterpisu „Dr. Strangelove“ (1964)…
5.
No, imamo i šumu u kojoj utočište za revolucionare spremaju kaluđerice koje dan-noć puše travu. I meksičkog senseija koji je, pritom, i latino odgovor na Harijet Tabman, a njegov kvart pun imigranata – na „Podzemnu željeznicu“ preko koje je spašavala robove sa Juga!
Da, sensei!
Dikaprio je fenomenalan kao hip-neck Bob (pola hipik, pola rednek), ali ne bi ni približno smiješne bile njegove scene da nema upravo tog senseija. Njegovo ime je Serhio Karlos, a Benisio del Toro sipa nam ga kao hladan špricer i savršen antipod Bobovoj paranoji. On je njegov Obi-Wan, a zajedno su jin i jang. I vrlo im je lako da vas ubijede da je borba protiv fašizma – porodični posao.
Uz Dikaprija i Del Tora, za najjači performans zadužen je Šon Pen. Njegov Lokdžo savršeno je oličenje progonitelja poput Edgara Huvera, duboko fragilnih ličnosti koje pokušavaju da u drugima unište i izbrišu nešto čega se stide i prepoznaju ga u sebi. Tako i naš pukovnik navodno prezire „crne djevojke“, a zapravo ga ništa ne pali više od njih. I Pen tu, s onim licem koje je presmiješno upravo zbog toga što je megagigaultraozbiljno i totalno lišeno humora, pronalazi pravi način da dočara tu vrstu apsurda, a da mu lik ne sklizne u karikaturu. Kroz njegovu interpretaciju, hod, facijalne ekspresije i mani-
rizme, jasno vam je koliko je Lokdžo zapravo oličenje banalnog zla i krhke muškosti. Kroz svu tu vrtutmu ipak u svakom trenutku znate ko pije, a ko plaća. I jasno vam je da je „One Battle After Another“ duboko političan film, ali da mu srce i dušu čine ljudskost i ljudi. Koliko je tenzičan i nepredvidljiv, koliko je seksi, koliko je električan i brz - toliko je Anderson ovog puta i topao i nježan. I apsolutno je urnebesan dok se istovremeno i sprda i šalje ljubavno pismo revolucionarima, sadašnjim i bivšim. Sudeći po „One Battle After Another“, revolucija nije nešto što se događa preko noći. „Ocean waves…“ Korak po korak, talas po talas, mic po mic. Pa i generaciju po generaciju. Da, sensei! Zvuči pravovremeno, ali i bezvremeno… I prije svega ohrabrujuće u doba u kojem mnogi odbijaju da priznaju da se koncept slobode raspao u 21. vijeku. I da i oni rijetki koji je još imaju - više ne znaju što bi radili sa njom, dok oni drugi, koji protiv nje rade neumorno, svakodnevno dobijaju nove ideje.
s naga zaje D nice
Svi se roditelji plaše da će djeca morati da vode iste bitke kao oni, ali vjerovatno niko više – od majki i očeva revolucionara. Ne samo političkih, nego pobunjenih i neprilagođenih u svakom pogledu - i kada je umjetnost u pitanju. Recimo, kao Anderson. Ili njegov voljeni Pinčon.
Gitarista i klavijaturista
benda Radiohead bio je zadužen za muziku u svim Andersonovim filmovima još od „There Will Be Blood“ (2007). „One Battle After Another“ šesta je njegova saradnja sa Džonijem Grinvudom – i gotovo je izvjesno će morati da uđe u igru za Oskara. Za „One Battle After Another“ Grinvud je poput metronoma saspensa sa muzikom toliko nametljivom, da svaki glumac barem na trenutak zaliči na određeni instrument u ogromnom orkestru. Njegove kompozicije i glavna tema do te mjere raspiruju neizvjesnost, da se čini kao da zapravo upravljaju pokretima glumaca… I da je kompozitor zajedno s Andersonom kao neki master of puppets, kao lutkar od čije volje i kaprica zavisi sve što će se dogoditi.
Odatle i utisak da je „One Battle After Another“, ma koliko ludom akcijom i još luđom satirom nabijen bio, ipak njegov najintimniji film. Kad je počeo da ga radi, još nije bio otac, u međuvremenu, dobio je četvoro djece, od čega tri kćerke koje, zamislite sad, redovno vodi na koncerte Tejlor Svift. Zato nije ni čudo što je posegnuo za Pinčonovom knjigom koja je takođe otkačena i raspištoljena kako je to samo ovaj jedinstveni pisac mogao biti – ali i puna nade. „Vineland“ je možda i najoptimističniji roman koji je napisao, podvlačeći poentu koju je vrlo lijepo u eseju istumačio Salman Ruždi , da se opresivni sistemi mogu pobijediti isključivo snagom zajedništva i individualnosti. I jednim i drugim, zajedno, to nikako nije situacija ili-ili. E, to je ta poruka koju vječiti individualista Anderson ima za današnji svijet. I sopstvenu djecu. Proslava života Stoga, ako vam i zasmeta sentimentalnost u finišu, razmislite opet. I ponovo pogledajte „One Battle After Another“. Ovo je svakako film koji zahtijeva više gledanja, a znakovi pored puta su tu, od početka do kraja, i sve vrijeme poručuju da je ovo priča i da je ovo život u kojem furioznost i nježnost postaju jedno. I da samo tako može i biti.
Spoj kontradikcija u svakom pogledu i jeste nešto što deseti Andersonov film i čini zaista posebnim. „One Battle After Another“ je istovremeno i njegovo najkomunikativnije i najsubverzivnije djelo – pravi je podvig izvesti ovakvu kreativnu piruetu uz podršku velikog studija i budžet između 130 i 175 miliona dolara, sa sve biografijom u kojoj je najskuplji film do tada koštao svega 25, a zaradio je 75 miliona („There Will Be Blood“).
Ni popularne pjesme koje su iskorišćene kao soundtrack materijal nijesu ništa manje promišljene; sve je u „One Battle After Another“ u službi karakterizacije, izgradnje tenzije i oktanske atmosfere u fazonu „Il’ pukovnik il’ pokojnik“. Među njima se, naravno, morala naći „Perfidia“ (Los Panchos), ali i dvije stvari Ele Ficdžerald, te klasik „The Revolution Will Not Be Televised“ Gila Skota-Herona Sa takvom originalnom muzikom i izborom pjesama, glavni utisak glasi da se revolucija zaista neće dogoditi sama od sebe, niti ako ostanemo pasivni. A ako se aktiviramo, ako se zaletimo, ako u borbu krenemo, kao savršena muzička podloga mogao bi poslužiti upravo soundtrack filma „One Battle After Another“.
Pritom, koliko je film političan, toliko je i ljudski. Koliko je njegova priča aktuelna, toliko je i bezvremena storija o ljubavi oca i kćerke. I još na svu tenziju dolaze humor i nonšalantnost koja svemu i svakome, pa i tom nesrećnom Lokdžou, čuvaju ljudskost i dušu. Tri sata žongliranja sa 100 loptica., i to tako da niti jedna do samog kraja ne padne na pod. Još ako shvatite „One Battle After Another“ i kao metaforu o Andersonovom autorstvu, te umjetnosti i životu uopšte… Kao priču o borbi za svaki minut, za svaku odluku, za svaki finalni rez. I roditeljstvo i režija i život sam po sebi – jedna su bitka za drugom. Nema tu kraja, a i kad veliko finale dođe – štafeta ide dalje. Drugi preuzimaju gdje smo stali. Prelijepo je i preludo proslavio Anderson tu ideju u „One Battle After Another“. Kako će da pljušte Oskari – sve je smiješno!
U posjeti Irskoj i divnom mjestu počivanja crnogorskog ratnika Marka Zekovog Popovića
Kako je taj junak sa Njeguša, nakon velike životne avanture, borbe i golgote sa kraja na kraj svijeta, nakon smrti završio u Dablinu? Još u anglikanskoj, dakle Britancima „naklonjenijoj“, a ne u nekoj katoličkoj katedrali?
Piše: stojan stameNić
Znate li u kojoj mjeri u Dablinu, Irskoj i jednoj katedrali, poštuju i čuvaju uspomenu na našeg komandira, alajbarjaktara? Na nosioca glavnog ratnog barjaka crnogorske vojske? Samo zato što mu je tu više od devet decenija počivalište? Jer mu je tu uzglavlje za san? I koliko im je sve to bitno? Pa, bitno im je i poštuju ga u onoj mjeri u kojoj je cijeli kutak hiljadugodišnje katedrale (e, gradili je, kažu, Vikinzi prije 995 godina - ali doći ćemo do toga!), u ključnom mjestu za protestante u centru Dablina, ma u cijeloj Irskoj - okićen pravoslavnim ikonama. Dakle, pravoslavne ikone u katedrali nekih, prema ikonama uglavnom rezervisanih protestanata, anglikanaca. E, to je poštovanje. Kada čuvaš i brineš o drugom i o njegovom čak i onda kada ne dijeliš njegova uvjerenja. I to je Dablin.
Njeguški svetac
Samo za trenutak, jedno skretanje u našoj priči: za vrijeme one najveće krize gladi u Irskoj, sredinom 19. vijeka, duž kamenitih obala na Atlantiku, na zapadu ostrva, sagrađeni su neki kameni zidovi. Visine i do dva metra, počev od same morske pjene, pa pravo uz obalu, uz liticu. I nikakve svrhe im nije bilo. To jest, bila im je svrha ovo: izgladnjeli narod nije mogao doći do posla, a bogate engleske gazde nijesu htjele dati ni novac ni hraneza džabe. Klasična taština. Pa je za malo hrane narod gradio nešto tako uzaludno kao što su ti zidovi i plažne međe za britanske velikaše.
Epilog: tokom tih šest godina gladi, kada se populacija Irske prepolovila s osam na četiri miliona - oni koji su radili tako težak posao, od izmorenosti bi još brže umirali. Eno ih na Atlantiku, ti zidovi i dalje stoje nakon 170 godina: gorki simbol vremena, ne kad su Irci gladovali - nego kada su ih izgladnjivali.
Vraćamo se u Dablin. Nećete, dakle, tu u blistavoj tišini neogotike, u Katedrali Crkve Hristove, naći bilo koje druge iko-
ne. Ali tamo bliže oltarskom dijelu pa desno, iza raskošnog dijela nekada predviđenog za kraljevsku ložu, i tik uz ulazak u kriptu… Eno ih, pravoslavne. Eno je tu i jedna ikona Svetog Đorđa, onakva kao u domovima u Njegušima. Kao u tim Njegušima istog tog barjaktara, koji je sa Skadra pred starog kralja na Cetinje donio, mislilo se tad, pobjednički barjak. Dakle, ikone u tihom i svečanom dijelu katedrale i iznad njih posebno mjesto za jednu urnu. I tu piše: major Marko Zekov Popović. Nasljedni kraljevski barjaktar Crne Gore. Preminuo u Londonu, oktobra 26, godine 1934. - Zastava? Flag bearer? Standard bearer? Nećete naći ovdje nikakve zastave, a da probate Vi do Katedrale Svetog Patrika, tamo ima mnogo zastava - kroz osmijeh odgovara starija Amerikanka na ulasku u Katedralu Crkve Hristove. Još onako, negirajući bilo kakve zastave, ističući i ponos i ubjeđenja njenih anglikanaca i protestanata u tom dominantno katoličkom Dablinu… Pa i ne sluša da je to apsolutno pravo mjesto. Izvjesno i najbitnije (dobro, uz jednu knjigu Božidara Vukovića Podgoričanina, sačuvanu u gradskom dvorcu, u Dablin Kaslu) za bilo koga iz Crne Gore, ko se nađe u Dablinu. I srećom i radošću, bilo je potrebno da jedna mlada Amerikanka (još jedna - jer naravno glavnu protestantsku katedralu u irskoj prijestonici prije svih „okupiraju“ Amerikanci) čuje dio našeg razgovora na ulasku. „Šta, iz Crne Gore?
Pa Vi ste tu zbog barjaktara? Naravno, samo za mnom…“. I, eto nas tu, pred ikonama.
Borac i izB jeglica
Mnogo je radosti u tom prigušenom jutarnjem svjetlu. Meni, jer taj kutak sa našim ikonama nijesam očekivao. I njoj, koja kaže da je iz Nju Meksika, da je tu već dugo kao vodič, da u katedrali o tom mjestu za Crnogorca o kom malo znaju, mnogo brine… Ali da, eto, iz Crne Gore godišnje dođe jedna, dvije osobe. Ili nijedna. Da pita, da vidi.
E, sad. Odgovor i na pitanje te radosti iz Nju Meksika. Kako Crnogorac da skoro vijek počiva u drevnoj dablinskoj katedrali? Tu, u centru milionskog Dablina. Još u anglikanskoj katedrali u katoličkoj Irskoj. Srećom i zahvaljujući radovima i tekstovima, posljednjih godina u prvom redu Novaka Adžića, u Crnoj Gori se čulo o barjaktaru koji je sahranjen u Dablinu. U kom, za života, nikad nije bio. Pa znamo, recimo, i to da je Marko Zekov Popović bio izbjeglica. Da je nakon Prvog svjetskog rata i Podgoričke skupštine - stao strogo na stranu one dinastije čiji su njegovi Popovići bili nasljedni alajbarjaktari. Da je bio i jedan od organizatora Božićnog ustanka, pa završio u Italiji, pa… I tu vas ne bi dalje opterećivali istorijom, pričama o bjelašima i zelenašima, i svemu onom što je i nakon više od vijeka dio crnogorskih trenja i svakodnevice. Naravno, ta istorijska priča je apsolutno interesantna, pa iz poštovanja prema brižnom i obimnom istraživačkom radu - apsolutno preporučujemo da u nekoliko klikova na pretraživaču dođete do opširnijih informacija o životu Marka Zekovog Popovića. O njegovim životnim izborima, ideološkim i političkim borbama, identitetskim određenjima… Ovog puta tu ćemo priču ostaviti po strani. Jer na tom mjestu, iznad takve svečane, tihe i svete brige i poštovanja prema drugačijem i različitom - lebdi jedan drugi utisak. Da priča o Marku Zekovom može biti interesantna i lična bilo kom iz Crne Gore. Pa nebitno iz kog našeg modernog ideološkog i identitetskog „tabora“ dolazio. Jer je stvarna i jer je bliska bilo kom čovjeku našeg kamena, naših uvjerenja, našeg karaktera i naših golgota. Sav taj veliki put barjaktara, od Njeguša do Dablina, bio je i pored svega – kao velika avantura. Koju je dijelio sa prijateljem, princom Milom Petrovićem Njegošem o kojem se u Crnoj Gori mnogo više zna. Eno i njega u Irskoj; počiva na drugom kraju ostrva u Limeriku. A sve na putu političke i borbe za opstanak crnogorske države - kada se Marko Zekov, početkom dvadesetih našao i u Meksiku! I to za vrijeme revolucije u velikoj zemlji Latinske Amerike. Pa na velikom putu oko svijeta - i u dugom periodu u Kini - u Šangaju, u Pekingu, u Tiestinu…!
Marko Zekov bio je sa princom Milom na jesen 1924. i u Trstu, a već naredne godine - u Velikoj Britaniji. I tu kreću prve važne konekcije s Irskompreko Jova Čubranovića, novinara i pisca. Čubranovićeva je zasluga što je u tom periodu u Dablinu postojao Komitet za odbranu Crne Gore. Što nije bilo nimalo čudno: Republika Irska je tada bila tek nekoliko godina mlada država; rat za nezavisnost i konflikt sa Britanskom imperijom nije bio završen. Nezavisnost je
Neđelja, 5. oktobar 2025.
međunarodno priznata tek krajem četrdesetih.
Zbog toga je i lako shvatiti zbog čega je tim Ircima u Dablinu bila toliko interesantna borba nekih Crnogoraca, čija država već nekoliko godina nije postojala. I kakve su paralele sa svojom borbom tu oni vukli. Iz brojnih onlajn tekstova saznaćete mnogo i o političkom angažmanu Marka Zekovog u Londonu. Možete, na primjer, doći i do jedne njegove drame sa dva lika, koja je bila upućena Ligi nacija… Pa članke u časopisu „The Montenegrin Mirror“ iz San Franciska! Pa… Sve do momenta smrti 1934. koja je, za mnoge, i dalje nerazjašnjena.
Da li je Marko Zekov preminuo prirodnom smrću? Ili je otrovan ili ubijen, nakon ubistva kralja Aleksandra u Marseju…?
Mnogo je tu još pitanja, a ključno možda glasi: kako je taj barjaktar sa Njeguša, nakon te velike životne avanture, borbe i golgote, sa kraja na kraj svijeta - nakon smrti završio u Dablinu? Još u anglikanskoj, dakle protestantskoj, dakle Britancima „naklonjenijoj“ - a ne u nekoj katoličkoj katedrali?
Prijatelj Kenedi
U brojnim tekstovima pročitaćete i to da je urnu u Dablin donio princ Milo Petrović Njegoš. A ta djevojka iz Nju Meksika, vodič u katedrali, ipak i izričito ističe: urnu je u katedralu smjestio njen tadašnji dekan (što je u Anglikanskoj crkvi titula za vodećeg čovjeka koji brine o parohiji ili katedrali i njenim posjedima). Zašto? Kaže jer je u Londonu bio prijatelj sa crnogorskim barjaktarom. I da je, za života, jasno istakao - da se pepeo prijatelja iz Crne Gore čuva u tom svečanom dijelu. E sad, ko su sve bili dekani Katedrale Crkve Hristove. To je u Irskoj toliko važno mjesto, da se pamte njeni rukovodioci još od kraja 12. vijeka (od 1177!). U periodu kada je uslijedila smrt Marka Zekovog - to je bio Herbert Braunlou Kenedi. Diplomac slavnog Triniti koledža, protestant koji je u Dablinu uživao i zasluživao besprekornu reputaciju. Valja, radi konteksta, istaći i
to: iako protestantska i anglikanska crkva, njen irski ogranak (Crkva Irske) uživa potpunu autonomiju. Za njih i sve ogranke širom planetenadbiskup od Kantemberija (glavni poglavar crkve u Engleskoj) – samo je „prvi među jednakima“.
I tako je anglikanska crkva u Irskoj i u velikoj mjeri vezana za irski nacionalni identitet. Pa je i sam dekan Kenedi izvjesno, kao Irac, bio u tom međuratnom periodu zainteresovan za Popovićevu borbu i crnogorsku priču. U Republici Irskoj manje od pet odsto stanovnika sada pripada Crkvi Irske - a približno 60.000 njih je svake nedjelje na liturgijama. U samom Dablinu, na primjer, Crkva Irske, tj. protestanti anglikanci, imaju 12 svojih crkava spram šest katoličkih.
I sve je to dio raskošnog da-
blinskog nasljeđa. Pa je lako shvatiti, odakle u samom srcu srednjovjekovnog Dablina, jedna katedrala koju su prvo gradili Vikinzi, kada je njihov kralj Sitrik hodočastio ka Rimu. Pa da su je u kamenu u 12. vijeku obnavljali Normani. Pa da je tokom vjekova engleske i britanske vladavine Dablinom i nakon Reformacije bila centar vjerskog života za vladajuće, protestanske strukture u, opet, dominantno katoličkoj Irskoj. Pa ne čudi ni što je njena parohija, sa 40 kvadratnih kilometara posjeda, bila najbogatija u cijeloj Irskoj.
Sada? E, tu počinje sjajna priča o irskom pomirenju oko kojeg su Irci potpuno pragmatični. Dijaspora je decenijama na ostrvo donosila najviše novca prije velikog privrednog buma na talasu poreskih olakšica prije više od dvije decenije,
dakle mnogo prije nego što je Republika Irska postala jedna od država Evrope sa najboljim standardom. A dijaspora voli da dođe u zemlju predaka i tu potroši novac. Mnogi od njih su protestanti. I sa sobom dovode nove Amerikance - takođe protestante.
FisKalni račun U svoj toj divnoj neogotičkoj raskoši katedrale, u tom hiljadugodišnjem nasljeđu u istorijskom srcu Dablina, u tom anglikanskom ponosu i toj istorijskoj ljepoti - na ulazu će vas sačekati s automatom za kreditne kartice. Jer tu možete da uđete samo ako platite 12 eura. Naravno, dobijate uredni fiskalni račun. Pa i Republika Irska zaradi nešto (ne nešto, nego milione) na godišnjem nivou od poreza.
Mislite da je to čudno? Možda nama, kojima bi svakako ula-
zak u bilo koju bogomolju naplaćivan POS terminalom bio - pa, degutantan…? Ircima svakako ne. I stotinama, nekad i hiljadama posjetilaca, svakog dana. Pa se taj novac ulaže u obnavljanje ogromnog kompleksa, ali i brojne dablinske programe na gradnji društvenog povjerenja i kohezije, poštovanja i upoznavanja različitosti… Pa se, eto, jedna anglikanska katedrala, apsolutno vezana za istorijsko nasljeđe Engleza i Britanaca u Irskoj - sasvim uklopila u moderni mozaik irske otvorenosti i identiteta. I sve to teče radosno i nasmijano, za irsku mladost i hiljade turista, svakog dana… Neko ciničan bi rekao - po cijeni od 12 eura? Pa, to što su oni tamo izgradili, kao zajednica, vjerujte, mnogo je skuplje. I dio toga je i onaj pravoslavni kutak u katedrali za jednog crnogorskog barjaktara.
I budite uvjereni: naravno da Irci dobro pamte svoje stare rane. Pa ovako kažu: kada bi neko srušio one stravične zidove i međe njihove gladi, na njihovoj zapadnoj obali i na plažama Atlantika; kada bi ih odnijeli neki strašni talasi, prirodna katastrofa… Oni bi ih opet sagradili! Zašto? Da bi se sjećali. Budući P utevi Crnogorska državna delegacija bila je u septembru u Dablinu; velika je vjerovatnoća da nikoga tu ni u privatnoj varijanti nije interesovala ta urna, niti taj kutak u katedrali za crnogorskog barjaktara. Niti su o njoj čuli. Pa opet, Marku Zekovom Popoviću i njegovom pepelumjesto je isključivo u Dablinu. Da svjedoči o njegovom životu, velikom putu oko svijeta, avanturi, uvjerenjima… I priči koja (a na tom mjestu sigurno ćete to osjetiti) može i jeste bliska bilo kome ko dolazi iz Crne Gore. I onima čiji su preci dijelili iste Markove ideje i rane - ali i onima, kojima to sve nije istorijski blisko, ili im sve to djeluje nalik zabludi. I onima koji osjećaju da nas naša istorija guši, kao i ovaj lavirint od političke svakodnevice koji dijelimo.
E, za sve njih, taj Marko Zekov i taj njegov dablinski kutak - jesu nešto apsolutno naše, blisko. Savršena tačka za buduće konekcije Irske i Crne Gore. I puteve od Podgorice do Dablina.
Da talasi ponesu one gladne zidove Atlantika, Irci bi ih opet sagradili. Da pričaju nešto važno, za budućnost. I eto zašto je važno da Marko Zekov počiva tamo, iznad onih naših ikona i njegovog Svetog Đorđa… U tišini, u srcu Dablina. •
Spisak U21 fudbalske reprezentacije za mečeve u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo
TALIN - Stadion Kalevi. Sudija: Sem Barot (Engleska).
Strijelci: 0:1 Vujović u 21, 1:1
Koriljani u 31, 1:2 Vušurović u 49. minutu. Žuti kartoni: Bjondini (Italija), Marković, Rakčević, Šekularac, Đokaj (Crna Gora).
ITALIJA: Maci, Bonifaci (od 84. Fabri), Dijalo, Varali, Del Fabro, Bafoh, Bjondini (od 70. Gvaljanone), Gasparelo (od 60. Đamatei), Fugacola (od 84. Landi), Koriljani, Đeci (od 60. Periljo).
PODGORICA - Selektor mlade fudbalske reprezentacije Crne Gore Goran Perišić pozvao je 22 igrača za duele s Poljskom i Sjevernom Makedonijom u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
Na spisku su: golmani - Benjamin Kriještarac (Bokelj SBbet), Petar Bobičić (Podgorica), Balša Radanović (Rudar); odbrana - Stefan Melentijević (Primorje, Slovenija), Miloš Vračar (Novi Pazar, Srbija), Damjan Dakić (Budućnost), Marko Franeta , Nikola Vuković (Petrovac), Bodin Tomašević (Bolonja, Italija), Lazar Maraš (Dečić), Balša Vukotić (Grafičar, Srbija); vezni red - Andrija Bulatović (Lans, Francuska), Dragan Miranović (Petrovac), Kristijan Radunović (Bokelj SBbet), Lazar Savović, Danilo Vukanić, Andrej Camaj (Budućnost), Medo Juković (Sutjeska), Balša Radusinović (Dečić), Lazar Knežević (Mladost Lob.bet); napad - Vladimir Perišić (Košice, Slovačka), Balša Mrvaljević (Mladost Lob.bet). ,,Sokoli“ nakon dva kola imaju po pobjedu i poraz. U Italiji su izgubili nakon preokreta (2:1), dok su u Podgorici savladali Švedsku (2:1).
Perišićev tim čeka gostovanje Poljskoj u Katovicama (10. oktobar), pa meč sa Sjevernom Makedonijom u Tuzima (14. oktobar). - Poljska je svakako jedan od favorita ove grupe, pokazali su to u prve dvije utakmice, kada su pobijedili Sjevernu Makedoniju i Jermeniju. Igraju veoma ofanzivno, uvijek visoko izlaze, brzi su i fizički jaki. Sve to govori da nas očekuje izuzetno teška utakmica. Ali idemo da se nadigravamo, da probamo da dođemo do što boljeg rezultata. Pokazali smo u duelima sa Italijom i Švedskom da posjedujemo kvalitet - kazao je selektor Perišić. U odnosu na početak kvalifikacija, ,,sokoli“ će ovog puta biti jači za vezistu Andriju Bulatovića, dok je s druge strane nekoliko igrača dobilo pozive za ,,A“ reprezentaciju.
- Viktor Đukanović, Marko Perović i Andrej Kostić će biti sa ,,A“ selekcijom i neće igrati protiv Poljske i Sjeverne Makedonija. Naravno da nas to čini ponosnim jer je pokazatelj našeg dobrog rada u prethodnom periodu. Ujedno, to treba da bude motiv momcima koji su tu da nastave da vrijedno rade, jer imaju potencijal. Zbog toga vjerujem da će kvalitet pokazati i u mečevima koji su pred nama - istakao je Perišić. Ne. K.
(7. KOLO): Promjena na čelu tabele
PODGORICA - Liverpul je definitivno u krizi, jasno je to nakon trećeg uzastopnog poraza, drugog računajući samo Premijer ligu.
Aktuelni šampion Engleske izgubio je od Čelzija (2:1) u derbiju na ,,Stemford bridžu“ i skliznuo na drugo mjesto, s bodom manje od Arsenala koji je lako pobijedio Vest Hem (2:0).
,,Redsi“ su gubili u Londonu od 14. minuta, pa izjednačili pola sata prije kraja meča, ali su u dubokoj nadoknadi, u 95. minutu ostali praznih ruku – rastužio ih je 18-godišnji Estevao na asistenciju Marka Kukurelje Očigledni su problemi u igri ekipe Arnea Slota, čudan je možda i njegov odabir igrača za današnji meč, a da će i ovaj
CRNA GORA: S ošić, Radomirović, Uzunovski, Popović, Marković, Kljajević, Rakčević, Vujović, Đokaj, Vušurović (od 82. Pejović), Šekularac (od 82. Begović).
Veliki trijumf kadetske fudbalske reprezentacije Crne Gore u drugom kolu grupe 1 preliminarne runde kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. ,,Sokoli“ su nakon velike borbe savladali Italiju rezultatom 2:1. Naš tim sada ima četiri boda i plasman u elitnu rundu ekipi Radovana Kavaje osiguraće pobjeda nad Estonijom u posljednjem kolu (7. oktobar od 14.30 časova).
- Dali smo dva gola Italiji, iz-
ginuli na terenu jer drugačije i ne može protiv takvog rivala i zaslužili pobjedu. Trpjeli smo veliki pritisak i pobijedili, za razliku od nekih ranijih utakmica, kada smo u takvoj situaciji gubili. Zbog toga čestitam momcima, dali su zadnji atom snage u ovoj utakmici. Slijedi meč sa Estonijom, gdje ćemo ići na pobjedu, bez ikakvih kalkulacija.
Ali, treća utakmica za kratko vrijeme donosi dilemu o našem fizičkom stanju. Zbog toga će akcenat biti na oporavku od napora u prethodne dvije utakmice i nadam se da ćemo spremni i svježi dočekati duel sa Estonijom - istakao je selektor Kavaja. ,,Sokoli“ su poveli u 21. minutu, kada je Petar Vujović pogodio prizemnim udarcem sa
Odigrani mečevi 10. kola Druge fudbalske lige Crne Gore
PODGORICA - Proteklih dana bilo je turbulentno u Beranama, ali i pored toga Beranci ni nakon deset kola ne znaju za poraz. Ekipa sa sjevera države remizirala je u derbiju sa Iskrom - 2:2.
Utakmicu su bolje otvorili Danilovgrađani koji su postigli pogodak u 23. minutu kada se nakon gužve u petercu najbolje snašao Aleksa Makočević Domaćin je napravio ekspresnu reakciju, a do izjednačenja su stigli osam minuta prije kraja prvog dijela kada je precizan bio Srđan Bošković (1:1). Be-
rane je u 74. minutu došlo do preokreta - Viktor Kuč glavom je zatresao mrežu (2:1). Ali, već u narednom napadu došlo je do izjednačenja, kada je takođe glavom pogodio Lazar Mitrić (2:2). Rudar je savladao Grbalj u prilično bitnom meču - Pljevljaci su nakon poraza od Iskre uspjeli da naprave reakciju protiv ,,trikolora“ - 2:1. Domaćin je zasluženo poveo u 32. minutu - Božidar Bujiša je lijepo uposlio Dejana Jovanovića, koji je pogodio za 1:0. Ali, radost domaćina trajala je samo pet minuta. Vuk Paviće-
vić je sa 16 metara pogodio rašlje i izjednačio rezultat (1:1). Pljevljaci su pravili inicijativu, a totalnu ofanzivu ,,naplatili“ su u 73. minutu. Martin Đukanović je primirio loptu na lijevoj strani i pogodio za pobjedu - 2:1. Kom je savladao Igalo (3:1). Domaćin je načeo rivala već u trećem minutu preko Danila Bracanovića, da bi Luka Mihaljević pogodio u 51, a 16 minuta kasnije Marko Pejović je najavio pobjedu. Igalo je do počasnog gola došlo preko Jovana Vujovića u 73. minutu, sa bijele tačke. R. P.
duel biti pakleno težak za njegovu ekipu najavio je efektan gol Moizesa Kaiseda u 14. minutu. Mogao je u toj situaciji Van Dajk da izađe i eventualno izblokira ekvadorskog fudbalera...
Jednu izmjenu izvršio je Slot na poluvremenu, pa još dvije nakon 10 minuta nastavka, a onda je u 63. stiglo i izjednačenje – Aleksander Isak je
da bude dosuđen jer je El Hađi Malik Dijuf faulirao Jurijena Timbera van šesnaesterca. Malo zadovoljstva i za Mančester junajted. ,,Crveni đavoli“ su kod kuće savladali s Sanderlend 2:0, pa je Ruben Amorim sačuvao posao ako je istinito pisanje engleskih medija da mu je od ovog meča zavisila budućnost na klupi velikana s ,,Old traforda“. Golove ,,crnim mačkama“ dali su Mejson Maunt i Benjamin Šeško u osmom, odnosno 31. minutu. Totenhem je slavio na gostovanju Lidsu (2:1) pogocima Matisa Tela i Muhameda Kudusa Ne. K. Italija 1
pokazao koliki je majstor, maestralno je dodao loptu do Kodija Gakpa nakon ubacivanja s desne strane, a Holanđanin zatresao mrežu. Čelzi muku muči s povredama, a kao da to nije dovoljno danas su mu se povrijedila dva štopera – Ačeampong i Badiašil Mohamed Salah nije u formi, pokazao je to i meč sa Čelzijem jer Egipćanin nije iskoristio dvije šanse, da bi u finišu meča ,,vibriralo“ u šesnaestercu gostiju. Mamardašvili je odbranio šuteve Bajno Gitensu i Estevaou, Enco Fernandes je pogodio stativu, ali je nagrada stigla u 95. prvim premijer-
ligaškim golom Estevaoa. Čelzi je sada na ,,minus 4“ od Liverpula, a na bod više zaostatka od Arsenala, koji je lako izašao na kraj s Vest Hemom – 2:0. Tim Mikela Artete je poslije nekoliko izglednih šansi poveo u 38. minutu kada je mrežu gostiju zatresao njihov bivši igrač, Deklan Rajs - akciju je počeo Martin Zubimendi, koji je u 30. zamijenio povrijeđenog Martina Edegora, zatim je šutirao Ebereči Eze, a Rajs postigao gol nakon odbrane Alfonsa Areole Sve je riješeno u 67. minutu. Bukajo Saka je pogodio iz jedanaesterca koji nije trebalo
petnaestak metara. ,,Azuri“ su brzo uzvratili, deset minuta kasnije izjednačio je Tomazo Koriljani Pogodak odluke postigao je Luka Vušurović ubrzo po povratku sa odmora, nakon asistencije Nemanje Kljajevića. Italija je, očekivano, imala inicijativu i stvarala šanse, ali je na golu ,,sokola“ bio siguran Simon Sošić. R. PEROVIĆ
1. CFL (11. KOLO): Sutjeska u najvećem domaćem derbiju dočekuje Budućnost kraj Bistrice
RASPORED (11. KOLO)
BERANE – Stadion: Gradski. Početak: 15 časova. Sudija: Miloš Savović (Podgorica). Pomoćnici: Marko Gojković (Nikšić), Nikola Vujović (Bar),
Vasilije Ljumović (Podgorica). Delegat: Stanko Novaković (Podgorica).
PODGORICA – Stadion: DG Arena. Početak: 16 časova. Sudija: Mladen Knežević (Berane). Pomoćnici: Nikola Radulović (Podgorica), Marjan Paunović
TIVAT – Stadion: u Parku. Početak: 17 časova. Sudija: Nikola Vođević (Nikšić). Pomoćnici: Vladislav Radenović (Herceg Novi), Marko Bulatović
TUZI – Stadion: Arena Besa. Početak: 18 časova. Sudija: Miloš Bešović (Podgorica). Pomoćnici: Miodrag Brajović (Podgorica), Jovan Došljak (Berane), Miloš Laličić (Cetinje). Delegat: Admir Zejnilović (Berane). (Berane), Vladimir Bjelica (Nikšić). Delegat: Momčilo Malović (Nikšić). (Podgorica), Manojlo Sekulić (Podgorica). Delegat: Marko Bojović (Berane).
NIKŠIĆ – Stadion: kraj Bistrice. Početak: 20.30 časova. Sudija: Miloš Bošković (Podgorica).
Pomoćnici: Srđan Jovanović (Bar),
Vladan Todorović (Bar), Savo Vujović (Cetinje). Delegat: Željko Džarić (Bar).
PODGORICA - Kolo pred reprezentativnu pauzu, 11. po redu u Meridianbet 1. CFL, prolazi u znaku najvećeg crnogorskog derbija - Sutjeska i Budućnost igraće večeras kraj Bistrice, u ,,prajm tajmu“ od 20 i 30 časova. I ostale utakmice na programu su danas. Rundu će otvoriti meč Jezera i Petrovca u Beranama (15h), dok se sat kasnije na ,,DG areni“ sastaju dvije ekipe sa samog začelja tabele - OFK Mladost i Bokelj. Duel rivala sa Jadrana, Arsenala i Mornara, zakazan je u 17 časova u tivatskom Parku. Dečić i Jedinstvo odmjeriće snage na ,,Besa areni“ u Tuzima (18h).
ODBRANA
PRVOG MJESTA
Nikšićani su na početku prvenstva skinuli rezultatsko prokletstvo protiv ljutog rivalanakon 17 vezanih utakmica bez pobjede, izabranici Milije Savovića srušili su ,,plave“ pod Goricom (1:0).
Bio je to period kada je Sutjeska izgledala osjetno bolje od ostalih, kada su već počele da se prave dugoročne prognoze po kojima su Giljen i družina važili za glavnog, moguće i jedinog pravog, kandidata za titulu. Stvari su brzo počele da se mijenjaju. Sutjeska rasipa bodove na strani, što je uticalo da više nije sama na vrhu - prvo mjesto dijeli sa Dečićem od kojeg
ima bolju gol razliku.
,,Plavo-bijeli“, međutim, dominiraju na svom stadionu, gdje nijesu poraženi, a osvojili su 13 od ukupno 17 bodova. Možda bi to mogla da bude prednost u pokušaju da zaustave još jednu neprijatnu tradiciju - posljednji put kraj Bistrice savladali su Budućnost prije nešto više od četiri godine, tačnije - 11. septembra 2021. I tada, i sada, strateg Nikšićana je isti.
- Međusobni skor u derbijima nas je opterećivao. Kao da je u pitanju bio neki usud. Prekinuli smo to u 2. kolu pod Goricom, a nadam se da je vrijeme da upišemo pobjedu protiv Budućnosti i na našem stadionu - za Pobjedu kaže Savović. - Utakmica za nas više nema onu težinu koju je napravio predugi niz bez trijumfa nad najvećim rivalom. Pokazali smo da možemo da dobijemo Budućnost. Nijesmo imali previše dana da se posebno spremimo zbog zgusnutog kalendara. Kako je nama - tako je i ostalima. Motiva neće faliti. Znamo da moramo da izvučemo najbolje iz sebe da bi ostvarili cilj. U ovakvim mečevima uvijek se ide na pobjedu koja često donosi više od tri bodaističe iskusni strateg. Nakon duže vremena, Sutjeska dočekuje ,,plave“ kao ekipa koja je bolje plasirana na tabeli. - Naša liga je takva da se svi po-
znajemo, da nije presudno na kojem se stadionu igra, ali trebalo bi da je domaći teren naša prednost. Gro bodova osvojili smo kraj Bistrice i bilo bi lijepo da nastavimo taj trend i protiv Budućnosti. Pred pauzu je pobjeda najpoželjniji ishod - kaže Savović. Forma Nikšićana nije na zavidnom nivou, iako su uspjeli da se održe na čelo prvoligaškog karavana.
- Dosta stvari je uticalo na pad našeg ritma. To je nešto što se ponavlja - ekipa koja igra Evropu, suoči se sa nestabilnom formom. Kod nas se to poklopilo sa mehaničkim povredama i virusima određenih igrača. To ne može da bude opravdanje. Potrudićemo se da pronađemo izlaz. Možda je ovo i najpoželjnija utakmica da se vratimo na pravi put. Pobjeda bi nam dala veliki zamah - poručio je Savović. Budućnost je daleko od prošlogodišnjih partija, ali i neko ko uvijek zaslužuje poštovanje.
- Derbi je poseban, specifičan, neizvjestan, za navijače uvijek interesantan. Bez obzira na slabiji početak, Budućnost ima kvalitet, nosi zvanje aktuelnog šampiona, bez dileme - najteži protivnik. Oni imaju problema sa nekom atmosferom koja ih prati, ali to ništa ne znači. Poštujemo rivala, ali vjerujem da iz ovog duela možemo da izađemo zadovoljniji - smatra Savović.
BUĐENJE ,,PLAVIH“?
Ni približno, Budućnost nema igru i brojke od prošle sezone kada se prošetala do titule. Muče se ,,plavi“, pružaju neubjedljive partije, prepuštaju bodove i kod kuće i na strani, mnogo toga ne štima, ali i pored svega - nijesu daleko od vrha. Podgoričani su na ,,minus četiri“ od večerašnjeg protivnika. Trijumf u derbiju mogao bi da pokrene aktuelnog prvaka... - Oni golovi koje je Budućnost imala prethodne sezone - sada nedostaju. To su Bojovićevih 12-13 pogodaka, Bulatovićevih 12-13, Ivanovićevih desetak, doprinos Grbića, da ne govorimo o Vukotiću koji je ranije otišao. Igrači koji su dali najveći doprinos prošli su kroz povrede. Konačno izlazimo iz tog perioda. Polako se ekipa kompletira. U ovom momentu, osim Ivanovića koji je van, ovi drugi su u trenažnom procesu. Mijović se vraća, nije još fit, ali vidjećemo do utakmice koliko će moći da nam pomogne - kazao je trener Dejan Vukićević na pres konferenciji u kampu na Starom aerodromu. Otkada je iskusni stručnjak preuzeo kormilo, ,,plavi“ su ostvarili jednu pobjedu i tri remija. - U momentu smo kada imamo razloga za optimizam. Napadačka trojka se oporavila, vidjećemo fizički koliko mogu da daju, ali sada sam zadovoljan kako ekipa izgleda. Po-
tencirao sam momenat fizičke pripreme, ne zato što se nije radilo, nego zato što su igrači bili povrijeđeni - onda je specifičan taj rad nakon povreda, prvo da se oporave, da u oporavku dobiju kvalitetan trening, da dođu do forme, dobiju utakmice. Naravno, kad uđete u utakmicu poslije duže pauze, imate problema da dođete do forme. Što se tiče tog dijela stručnog štaba, moram reći da neko ne bi pogrešno protumačio moj stav o tom momentu fizičke pripreme - imamo Grbovića, koji je odličan kada je ovaj dio posla u pitanju. Veliki profesionalac, jako sam zadovoljan. I da smo na mnogo većem nivou da se ne postidite načina na koji radi. Svjestan je Vukićević što se od Budućnosti očekuje... - Nadam se da ćemo biti zadovoljni nakon meča u Nikšiću. Potrudićemo se da obradujemo naše navijače, koji željno iščekuju da uđemo u seriju pobjeda. Siguran sam da će to doći, nadam se već od večeras. Ono što je jako dobro, nakon te utakmice dolazi petnaestodnevna pauza. Da smo mogli da biramo taj momenat. izabrali bismo da to bude sada. Podgoričani teško daju golove, još teže brane prednost.
Protiv Jedinstva i Mornara ispustili su vođstvo u 88. minutu, a u meču sa Petrovcem - nešto ranije. Od već viđenih trijumfa - na-
pravili su neriješene epiloge. - Očigledno je došlo do gubitka samopouzdanja. Recimo, kada pričamo o Miličkoviću, koji je odigrao sjajnu sezonu kada se vratio, ali nakon promašenog penala u Evropi traži se da bude onaj stari. U ovom momentu nije. Ne priliči Budućnosti da nakon prvog kruga ima gol razliku +1 ili +2, ali sam siguran da će se sve to iznivelisati - nema dilemu Vukićević. O sastavu Nikšićana ima visoko mišljenje. - Ta napadačka četvorka je jako kvalitetna. Šćekić je donio balans, Šimun je odličan, sa kvalitetnim odbrambenim igračima, iskusnim golmanom. U početku je Sutjeska djelovala najbolje, ali ta dva bonusa su uslovila probleme, onda su došli do povreda, pa kriza koja nastupi kod ekipa koje igraju Evropu. Ali Sutjeska je opasan rival u Nikšiću, teško je tamo igrati, vruć teren, ali nemamo razloga da se plašimo bilo čega. Idemo sa stavom da dobijemo utakmicu, naša obaveza je da igramo tako, vidjećemo da li ćemo uspjeti to da ostvarimo. Ukoliko igrači budu na maksimumu, a znam da će željom nadoknaditi nedostatak forme. Na želju, karakteristike koje imamo, možemo odigrati meč u Nikšiću kakav želimo i nadam se imati dobar rezultat - zaključio je Vukićević. D. KAŽIĆ
Košarkašice Budućnost Bemaksa poražene u generalnoj provjeri pred start nove sezone
PODGORICA - Košarkašice Budućnost Bemaksa poražene su u generalnoj provjeri pred početak nove sezone.
Podgoričanke su gostovale ekipi Peći, koja će 8. oktobra protiv češkog Homutova igrati na startu Evrokupa, a nakon produžetka doživjele su poraz - 77:75. ,,Plave“ su konstantno vodile u uzbudljivom meču, gdje je Peć, koja u svojim redovima ima tri Francuskinje (Vembanjiama, Koita i Merc), dvije Amerikanke (Lorens i Alen), jednu Britanku (Braun), pokazala da ima izuzetan kvalitet, a i kada su ,,vučice“ stigle do dvocifrene razlike Peć je uspjela da se vrati. Domaći tim imao je prednost pod košem i zahvaljujući ofanzivnom skoku, ali i dva bacanja u posljednjoj sekundi, Peć je uspjela da meč odvede u produžetak - 66:66. Istina, Budućnost je u finišu bila oslabljena, jer su zbog pet ličnih van igre bile Zorana Radonjić i Ksenija Šćepanović.
Već na startu produžetka ,,plave“ su ostale iz istog razloga i bez Atine Radević, pa je sa prilično skraćenom rotacijom bilo teško odgovoriti iskusnom rivalu, koji je bacanjima napravio razliku, a šut za pobjedu promašila je Jovana Savković. Delajin Bern bila je najefikasnija sa 21, Atina Radević postigla je 12 (četiri trojke), Zorana Radonjić i JanjaDragišić dodale su po 11, Marija Baošić 7, Ksenija Šćepanović imala je po 6 poena i skokova, DžinaKaningen 4 uz 6 skokova, Jovana Savković 2 i MilenaBigović 1. Utakmica protiv Peći bila je osmi test za ,,plave“, koje su upisale prvo četiri trijumfa u Srbiji protiv Mege, Montane, Partizana i Kraljeva, zatim su osvojile turnir u Banjaluci, gdje je savladana ekipa Kraljeva i Plamen Požega, a proteklog vikenda ,,vučice“ su uspjele da trijumfuju i protiv hrvatske Raguze. Na startu nove sezone Budućnost Bemaks 16. oktobra u ,,Bemaks areni“ ugostiće bugarski Rilski R. P.
U Singapuru pred glavnu trku pita se Rasel u Mercedesu
PODGORICA - Džordž Rasel osvojio je pol poziciju (drugu u ovoj sezoni) pred Veliku nagradu Singapura koja danas startuje od 14 sati.
Vozač Mercedesa je pred 18. trku ovogodišnje Formule 1 do pola došao u vremenu 1:29.158 minuta i to ispred Maksa Ferstapena koji je kasnio dvije desetinke i Oskara Pjastria Njegov klupski kolega iz Meklarena i glavni favorit za titulu Lando Noris bio je tek peti!
Košarkaši Budućnost Volija večeras (19.30 h) u ,,MTEL dvorani Morača“ dočekuju Spartak, u prvom kolu grupe B ABA lige
PODGORICA - Tri dana nakon najubjedljivije pobjede u prvom kolu Evrokupa u klupskoj istoriji (u gostima protiv Londona 86:59), te odlične igre u oba pravca, pred košarkašima Budućnost Volija je izazovan start u ABA ligi. Izabranici Andreja Žakelja od 19.30 časova u ,,MTEL dvorani Morača“ dočekuju Spartak, najprijatnije iznenađenje prošle sezone u regionalnoj ligi, u prvom kolu grupe B. A koliko Subotičani, koji su u debitantskoj sezoni zaigrali i u plej-ofu, znaju da budu opasan protivnik Podgoričani su najbolje osjetili na svojoj koži, kada su poraženi kod kuće, sredinom novembra prošle godine, sa 78:75, a malo je falilo da se isto dogodi i u Subotici (Budućnost je u posljednja četiri minuta nadoknadila zaostatak od devet poena). Spartak je u gostima ,,uzeo skalp“ i Crvenoj zvezdi. Zbog toga će ,,plavi“ imati i dodatan stimulans i oprez, kako se ne bi ponovio prošlogodišnji scenario… - Spartak je sklopio dobar i iskusan tim za Ligu šampiona. Sistem igre koji imaju ove sezone vrlo je sličan onome od prošle godine – igraju čvrsto, agresivno i sa mnogo ideja u napadu. Moramo da iskoristimo trening koji imamo da se što bolje pripremimo i damo maksimum. Sezonu smo otvorili na dobar način u Evrokupu, ali sada moramo da odgovorimo energetskom nivou protivnika i da budemo maksimalno fokusirani - to je najvažnije. Samo tako možemo da očekujemo pozitivan rezultat – rekao je Andrej Žakelj, trener ,,plavih“.
Kao Budućnost, i Spartak je mijenjao dosta tokom ljeta.
Vladimir Jovanović, trener Spartaka i bivši šef stručnog štaba Budućnosti, ističe da je pripremni period za njegovu ekipu dobro prošao.
- Imamo jako zahtjevan početak sezone, s obzirom na to da su utakmice koje nas očekuju izuzetno visokog kvaliteta. Protivnik je veoma zahtjevan, tim koji je
i ove godine istakao visoke ambicije i u skladu s tim pravio sastav. Biće to težak izazov, naročito u Podgorici. Budućnost je dobro sastavljen tim, izbalansiran između bekova i centara. Donekle su promijenili roster - pojedini nosioci igre otišli su na viši nivo, što je pokazatelj kvaliteta njihovih igara prošle
sezone. Ipak, mislim da su na pravi način popunili tim i da su napravili još kvalitetniji sastav nego prošle sezone. Mi ćemo morati da budemo kvalitetni prije svega u odbrani, u segmentima skoka i zatvaranja njihove tranzicione igre, u kojoj su veoma dobri - rekao je Jovanović.
Na stazi „Marina Bej“ nije bilo previše uzbuđenja, ali se očekuje danas. Mnogo je favorita, a možda je najveći motiv na strani aktuelnog šampiona koji nikada nije trijumfovao u Singapuru. Možda i Rasel dođe do trona, jer je juče bio toliko moćan, da mu nije zasmetalo ni to što je zakačio zid tik uz stazu. Britanac je u finišu kvalifikacija popravio vrijeme, a konkurencija je bila daleko iza njega. Istina, Ferstapen je pratio vozača Mercedesa, a dobre stvari je radio Pjastri koji je uspio da dođe do treće pozicije ispred Kimija Antonelija u drugom Mercedesu. Sa šeste i sedme pozicije startovaće vozači Ferarija Luis Hamilton i Šarl Lekler, a najboljih deset upotpunili su Isak Hađar iz Rejsing Bulsa, vozač Hasa - Oli Berman i Fernando Alonso u Aston Martinu. A.M.
Nema više Kadžami Kejna, Miletića, Gibsona, Boltona, Tejića i Gordića. Stigao je naš Igor Drobnjak, a novi igrači su Oliver Hanlan,
Keondre Kenedi , Ševon Tomson i Nikola Rebić - Mislim da, prije svega, moramo da pružimo dobru energiju. Znamo da su opasni na više načina - imaju dobre šutere, igraju agresivno i moramo da odgovorimo istom mjerom ako želimo da dođemo do pobjede. Hanlan je stigao iz Turk Telekoma, riječ je o odličnom strijelcu koji će, siguran sam, predstavljati prijetnju za sve timove u ABA
Evropsko prvenstvo u golbalu
PODGORICA- Golbal reprezentacija Crne Gore igraće za sedmo mjesto na Evropskom prvenstvu A divizije u finskom Pajulahtiju. Crnogorski golbalisti poraženi su u razigravanju za plasman od petog do osmog mjesta od Poljske 9:6. Prethodno su izgubili i četvrtfinalni duel od Turske 12:5, pa im predstoji borba za opstanak u A diviziji.
Rival u direktnom duelu biće im poraženi iz meča između Finske i Velike Britanije. Selekcija koja osvoji sedmo mjesto sačuvaće status člana A divizije, dok će se poraženi pridružiti Litvaniji i Portugalu, koji su sa šampionata u Pajulahtiju ispali u B diviziju. To sedmo mjesto je i najbolji plasman crnogorske reprezentacije u A diviziji. Crna Gora je protiv Poljske odigrala bo-
Danas
PRVO KOLO
Cedevita Olimpija - Mega (17.00)
Budućnost Voli - Spartak (19.30)
Sjutra Crvena zvezda - Zadar (20.00) Slobodna je Bosna
ligi. Ipak, kostur njihove ekipe ostao je gotovo isti. Prošle godine smo doživjeli poraz od njih i to ne smijemo da dozvolimo
Ulaznice po cijeni od četiri, šest i osam eura mogu se kupiti na biletarnici ,,MTEL dvorane Morača“ od 12 do 19.30 časova
ove sezone, pogotovo kod kuće, na otvaranju ABA lige - rekao je Nikola Tanasković, kapiten Budućnosti. S. JONČIĆ
lje nego u prethodnim mečevima, ali ne dovoljno da upiše prvi trijumf. Poljska je predvođena Marcinom Červinskim, ubjedljivo najboljim strijelcem šampionata, do poluvremena stekla prednost od tri gola i održavala je do praktično do kraja. Crnogorska reprezentacija je prijetila, u par navrata imala priliku da zaostatak svede na gol, ali nije uspjela da realizuje.
Najefikasniji u crnogorskoj selekciji bio je Nikola Nikolić sa tri gola, Marko Nikolić je postigao dva, dok se jednom u strijelce upisao Miloš Ranitović. U samom finišu meča priliku je dobio i Velizar Obradović. Duel za sedmo mjesto na programu je danas u osam sati i 30 minuta. Za plasman u finale boriće se Ukrajina i Izrael, odnosno Turska i Njemačka. R.P.
Neđelja, 5. oktobar 2025.
PODGORICA - Tek iz devetog pokušaja gost je pobijedio u abaligaškim duelima košarkaša SC Derbija i Borca – prvi su poklekli Podgoričani, na otvaranju sezone u regionalnom takmičenju, sa 79:76.
Sa osam novih igrača u rosteru, bez devetog koji je zbog povrede meč gledao sa strane (Džastin Tarner), bilo je evidentno da tim Petra Mijovića još uvijek nije „naštimovan“, za šta će trebati vremena. Ipak, Podgoričani su u ovom meču previše griješili (16 izgubljenih lopti), a posebno su loše zagrađivali koš i tako gostima omogućili 14 ofanzivnih skokova, pa su na kraju kažnjeni porazom.
Sa čak osam izgubljenih lopti, od čega pet u prvoj polovini dionice, SC Derbi i niie mogao da bolje prođe u prvoj četvrtini, iako je meč otvorio vođstvo od 5:0 (trojka Amara Gegića i koš Alekse Ilića). Serijom grešaka u napadu, „studenti“ su „pogurali“ Borac do serije od 12:0 za vođstvo od 12:5, nakon pet minuta i 19 sekundi igre. Mijović je pokušao izmjenama da prodrma ekipu, što je uspio u finišu kvartala, kada su Podgoričani smanjili minus na posjed (19:17), a Balša Živanović u posljednjem napadu nije pogodio trojku za preokret.
Na izgubljene lopte u prvoj, u drugoj četvrtini se nadovezala i loša zaštita sopstvenog koša, pa su gosti u prvom poluvremenu imali devet skokova u napadu (domaćin četiri), i 10 poena iz drugog napada. Čačani su, uglavnom, čuvali prednost u drugoj četvrtini, iako je SC Derbi jednom uspio da preokrene, košem Zorana Vučeljića u kontri za 32:31, na četiri minuta prije odmora.
Gosti su, međutim, ekspresno odgovorili sa osam uzastopnih poena za sedam poena prednosti (40:32), koje su sačuvali do poluvremena (41:34). Početkom drugog poluvremena Borac je imao maksimalnih „plus devet“ (43:34), a SC Derbi je uspio u ovoj dionici da priđe na pola koša zaostatka (48:47), nakon koša Emira Hadžibegovića, nakon toga i 53:52 (zakucao Ilić), ali je Borac pred posljednji kvar-
tal imao tri poena prednosti (60:57). Iako su Čačani u prvih devet minuta posljednje četvrtine konstantno vodili, do sedam razlike (67:60, 70:62), domaćin je u finišu uspio da preokrene i poenima Džonsona sa linije bacanja povede 74:73, na 55,9 sekundi do kraja. Nakon dva od tri pogođena bacanja Uskokovića na drugoj strani za prednost gostiju od 75:74, Džonson je ponovo izborio faul, ali je ovoga puta
U Bariju održan žrijeb za Evropsko prvenstvo za odbojkašice
Crna Gora u Geteborgu u grupi sa olimpijskim i svjetskim šampionom
PODGORICA - U prvom nastupu na Evropskom prvenstvu, odbojkašice Crne Gore igraće u grupi D, u švedskom Geteborgu, sa Italijom, aktuelnim olimpijskim i svjetskim šampionom, Švedskom, Francuskom, Slovačkom i Hrvatskom, odlučeno je žrijebom u Bariju.
Četiri selekcije domaćina EP, Turska, Češka, Azerbejdžan
i Švedska, imale su pravo da odaberu po jednog rivala, a Švedska je izabrala našu selekciju, koja je vizu za EP izborila u ljetošnjim kvalifikacijama, ispred Letonije i Bosne i Hercegovine. Po četiri najbolje selekcije iz sve četiri grupe izboriće plasman u osminu finala, koja će se, kao i četvrtfinala, igrati u Istanbulu i Brnu, a Istanbul će da bude domaćin polufinala i
mečeva za zlato i bronzu. Evropsko prvenstvo igraće se u Ankari, Brnu, Bakuu i Geteborgu, od 21. avgusta do 6. septembra. Titulu brane odbojkašice Turske.
Grupa A (Ankara, Turska): Turska, Letonija, Poljska, Njemačka, Slovenija, Mađarska Grupa B (Brno, Češka): Češka, Austrija, Srbija, Ukrajina, Bugarska, Grčka Grupa C (Baku, Azerbejdžan): Azerbejdžan, Portugal, Holandija, Belgija, Rumunija, Španija Grupa D (Geteborg, Švedska): Švedska, CRNA GORA, Italija, Francuska, Slovačka, Hrvatska. S. J.
promašio oba penala, na 33,5 sekunde do kraja, što je kaznio Boldvin košem i dodatnim bacanjem za 78:74, 13,6 sekundi prije isteka vremena i time presudio Podgoričanima... Ilić je bio najbolji u podgoričkom timu sa 13 poena, 15 skokova i četiri blokade i indeks 33, Gegić je dodao 15 poena, a Džonson 13. SC Derbi u narednom kolu gostuje FMP-u. S. JONČIĆ
Vučeljić 7 Ilić 13
Džonson 12
Pavlićević 8
Anđušić 2
Živanović 3
Hadžibegović 5
Gegić 15
BogdanovićDejvis 7
Drežnjak 4
Boaći -
Previše kadrovskih problema za ovakvu utakmicu
Petar Mijović, trener SC Derbija, priznao je da je njegova ekipa pružila lošu partiju. - Dijelom sam očekivao da nećemo biti dobri pored kadrovskih problema koje smo imali posljednjih 10-12 dana. A bilo ih je previše za ekipu koja je trebala da nastupi u važnoj utakmici, a bila je važna jer je bila iz redova onih koje moramo dobiti na našem terenu. Ti problemi su se i odrazili na igru. Nije bilo protoka lopte, dosta teško smo dolazili u situacije da poentiramo, a u odbranimo smo bili loši prije svega u nekim bazičnim stvarima, primili smo puno poena u igri ,,jedan na jedan“ i u građenju koša. Puno problema sa rosterom, neki igrači su igrali iako tri-četiri nedjelje nijesu imali nikakav kontakt na treningu, tu prije svega mislim na Darijusa Džonsona, koji nije oporavljen, a Džastin Tarner nije igrao i neće još četiri-pet nedjelja. Amar Gegić je odradio jedan timski trening samo. Malo je vremeno bilo da vratimo igrače u trening i uvedemo novog, ali nas to ne amnestira od toga da smo morali biti bolji u ovom meču prije svega u igri ,,jedan na jedan“ i zagrađivanju koša. Čestitam Borcu na pobjedi - istakao je Mijović.
Počela nova sezona u EPCG Superligi za odbojkašice Maksimalne pobjede na startu
PODGORICA – Tri maksimalne pobjede, dvije domaćih timova, jedna gošći, bilans je prva tri meča prvog kola EPCG Superlige za odbojkašice. Budućnost, prošlogodišnji finalista plej-ofa, opravdala je ulogu favorita kod kuće protiv Rudara, povratnika u elitu, a sigurna kod kuće bila je i Morača u duelu sa Jedinstvom. Primorski derbi u Budvi pripao je Kotorankama. Prvo kolo: Budućnost volej –Rudar 3:0 (25:10, 25:10, 25:18), Morača – Jedinstvo 3:0 (25:11, 25:19, 25:18). Petak: Budva –Gminazijalac 0:3 (26:28, 20:25, 21:25). Danas: Mediteran – Albatros (19). Odloženo: Herceg Novi – Luka Bar. S. J.
Počela EPCG Superliga za odbojkaše Budućnost sigurna i sa najmlađima
PODGORICA - Nakon osvajanja Superkupa, u duelu sa Budvanima, prvog trofeja za podgoričku odbojku nakon 16 godina, odbojkaši Budućnost voleja su uspješno startovali u prvenstvu. Na premijeri EPCG Superlige, ,,plavi“ su kod kuće pobijedili Lovćen 3:0, a trener Dejan Radić u ovom meču je šansu dao najmlađim igračima i nije koristio nijednog od startera (Delića, Vukašinovića, Sinđelića, Nikolića, Lakčevića, Lojića, Milenkovića), a nije bilo ni po-
vrijeđenog Petrovića Aleksa Radić je bio najefikasniji sa 13 poena, Kosta Poleksić je dodao 12, a Stefan Petričević 11. U poraženom timu istakao se Strahinja Martinović sa osam poena. U komšijskom derbiju, Mornar je bio siguran protiv Ulcinja, debitanta u eliti. Prvo kolo: Budućnost volej –Lovćen 3:0 (25:14, 25:15, 25:13), Mornar – Ulcinj 3:0 (25:17, 25:20, 25:17). Sjutra: Jedinstvo – Budva (18). Slobodna je Sutjeska. S. J.
Neđelja, 5. oktobar
LŠ ZA RUKOMETAŠICE (4. KOLO): Budućnost u Mecu doživjela najubjedljiviji poraz u istoriji
PODGORICA - Do najubjedljivijeg poraza u klupskoj istoriji rukometašice
OTP Group Budućnost stigle su juče u Mecu, u 4. kolu Lige šampiona.
,,Plave“ su izgubile 38:18, primile čak 21 gol iz kontranapada i brzog centra, izgubile 17 lopti, a 10 zicera nijesu realizovale. Domaćin je finišu meča propustio dvije šanse da ode na ,,plus 21“. Sa ugledom se ,,plavo-bijele“ igraju i ne samo zbog rezultatskog debakla, već zbog činjenice da je izostalo ono po čemu je kroz decenije ekipa bila prepoznatljiva. Nije bilo borbenosti, karakter je nestao u Mecu, a rival je, utisak je, makar do odmora bio najmanje ubjedljiv na terenu u odnosu na prethodna tri meča (sve pobjede).
Naša ekipa je u uvodnim minutama bila dobro posložena u oba pravca, imala je šansu da dođe i do ,,plus dva“, a onda je u posljednjih pet minuta prvog poluvremena domaćin završio posao.
Kod 14:10 ,,plave“ nijesu realizovale šansu da se približe na tri gola zaostatka, a domaćin je brzo odreagovao i serijom 6:1 na odmor otišao sa kapitalnom zalihom od devet golova. U prvih 30 minuta šampion Francuske kao da se zagrijavao za nastavak meča. Kod minusa od gola (4:3) u petom minutu Mec je postigao šest lakih pogodaka (četiri iz kontranapada i dva iz brzog centra), a u tom periodu odbrana je ,,pucala“ na crti konkretno u duelima sa pivotkinjom Buktit koja je meč završila sa šest golova (jedan promašaj) i čak pet asistencija. U nastavku je uslijedio potop - nije bilo ni želje, ni borbenosti, ni igre… Mec je u laganom ritmu kažnjavao sve greške, pogađao lako do ko-
načnih ,,plus 20“.
Nakon četiri odigrana kola Budućnost je zaleđena na ,,minus 48“, a plasman u osminu finala je pod najvećim znakom pitanja.
Slijedi pauza (zbog reprezentativnih obaveza) u pravi čas. A. MARKOVIĆ
Teodora Rončević debitovala je za Borusiju Dortmund u 4. kolu LŠ. Naša mlada golmanka, istina, nije ulazila u igru, ali najvažnije bila je u sastavu...
SBbet Prva liga za rukometaše (2. kolo)
PODGORICA - Rukometaši
Zabjela upisali su prvu pobjedu, a Partizan 1949 prvi poraz u novoj sezoni SBbet Prve crnogorske lige.
Podgorički sastav je na svom terenu slavio sa 28:24 u meču u kojem nijednom nije bio u zaostatku. Gosti iz Tivta su tri puta izjednačavali, posljednji put u 48. minutu kada je bilo 21:21, nakon čega je Zabjelo dalo dva vezana pogotka, a meč je prelomljen kada je sastav Nikole Lipovine poveo 26:23 na osam minuta do kraja.
Marko Mudreša upisao je 16 odbrana u pobjedničkom timu, dok je najefikasniji bio Vukan Pejović sa sedam golova. Pet je dao Dejan Lipovina, po četiri Miloš Krivokapić, Todor Bulatović i Dimitrije Veraja Kod gostiju, najviše golova dao je Nemanja Drakulović – pet, dok je Ivan Čule na golu imao 10 intervencija. Zabjelo je u prvom kolu izgubilo od Budućnost Podgorice (39:25), a Partizan remizirao s Mornarom 7 (25:25). U preostalim mečevima dru-
gog kola danas će se sastati Brskovo – Lovćen (17 h), Jedinstvo Bemaks – Budućnost Podgorica (18) i Sutjeska –Budvanska rivijera (19), dok će u srijedu igrati Mornar 7 i Rudar (18 h). Ne. K.
PODGORICA - Sjajan meč na Cetinju, pobjeda Budućnosti I protiv Starsa (23:21) nakon što je u 57. minutu rezultat bio neriješen (20:20). Meč drugog kola najjače ženske crnogorske rukometne lige opravdao je očekivanja. Cetinjanke i Podgoričanke, debitantkinje u društvu najboljih, bile su do finiša u igri za bodove, a na kraju su gošće golovima Maše Ulićević i Lare Burzanović završile posao. Domaće su se približile na gol zastatka na 34 sekunde prije kraja utakmice (Iva Božović postigla četvrti gol), a nakon tajm-auta trenera Ivana Terzića desno krilo ,,plavih“ je bilo precizno za ,,plus dva“.
U gostujućem timu Sofija Delević postigla je šest golova, Burzanović i Martina Knežević po četiri... Kod domaćina četiri puta bile su precizne Ana Božović (bez promašaja), Iva Božović i Jovana Kaluđerović
Stars je na premijeri bio bolji od Tivta u gostima, a Budućnost je izgubila od Trebjese Bemaks.
U posljednjem jučerašnjem
Stare boljke rival je surovo kažnjavao, a rezultat najbolje govori o igri, istakao je strateg Budućnosti Zoran Abramović - Imali smo dogovor da sve uradimo da dobro otvorimo utakmicu i na taj način dobijemo na samopouzdanju. Prvih 20 minuta je bilo korektno. Međutim, kad smo počeli sa starim boljkama, odnosno tehničkim greškama koje ovakav protivnik surovo kažnjava jednostavno nije bilo povratka u utakmicu. Puno golova smo primili iz tranzicije, slabo smo se vraćali u odbranu i na taj način je nemoguće ovakvom protivniku pružiti iole ozbiljniji otpor. Pred nama je period bez utakmica zbog obaveza reprezentacije i moramo puno da radimo, ispravljamo greške i čekamo utakmice sa protivnicima koji nemaju kvalitet Đera i Meca.
Budućnost
NAJEFIKASNIJA U PODGORIČKOJ EKIPI: So ja Delević
meču Tivat je izgubio od Levalee 2010 (26:23).
Domaće su na 2.19 prije kraja stigle do gola zaostatka (24:23), ali sve dileme su otklonile Sanja Andrijašević (iznudila i postigla gol sa sedam metara) i Andrea Dragnić. U pobjedi ekipe iz Nikšića istakla se Jelena Kuznam sa 10 golova, Vanja Živković upisala je 13 odbrana. Kod Tivćanki sa sedam golova odskočila je Maša Pavlović, a 11 odbrana imala je Danica Pandurević. Danas se sastaju: Zeta-Ulcinj (12.30) i Komovi-Trebjesa Bemaks (18.30). A. M.
O TROJICI VELIKANA CRNOGORSKE KINEMATOGRAFIJE
MOMIR MATOVIĆ, FILMSKI REDITELJ, PODGORICA
Zapisano je da je Vlatko Gilić rođen 1. januara 1935. godine u Podgorici. Poslije oslobođenja i mukotrpnog života u kućercima Stare varoši, ostavši bez domaćina, porodica Gilić jedno vrijeme je živjela u nekoliko soba spratne kuće svoga đeda Šćepana Stijovića koja se nalazila na uglu ulica Slobode i Vuka Karadžića. Kuća je nekim čudom preživjela strahovita bombardovanja 1944. godine i bila je naseljena sa još nekoliko porodica. Ja sam rođen 6. avgusta 1951. godine u Titogradu u malenoj kućici mojeg đeda uz obalu Ribnice (Vodokršće). Pošto je porodica Matović bila brojna zajednica, moji su roditelji od tadašnjih vlasti dobili smještaj u jednoj betonsko-šalovanoj prizemnoj kućici od dvije sobice koja je svojevremeno bila menza za fudbalere ,,Budućnosti“. Ona se nalazila na početku ulice Vuka Karadžića i bila je naslonjena uz kuću Stijovića. Na tom prostoru se nalazio predratni bioskop ,,Luxor“ vlasništvo Mića Stijovića. Srušen je prilikom bombardovanja Podgorice. Te kuće su bile uokvirene već izgrađenim Hotelom ,,Crna Gora’’, menzom za vojna lica, prašnjavom ulicom Slobode i Vuka Karadžića sa objektom Doma JNA.
Moja zapažanja počinju od moje treće godine, a komšija Vlatko je već bio gimnazijalac i ne mogu ga se sjetiti, osim njegovog brata Boška
Momir Matović: Upoznao sam Vlatka preko filma ,,In continuo“ koji je sniman u tadašnjoj primitivnoj titogradskoj klanici. Dokumentarni film, bez riječi, sa dosta krvi i jednom čudnom metaforom koju mnogi nijesu u početku shvatili jer su bili u šoku. Osobenim pristupom i vizuelizacijom Vlatko je ubrzo postao poznat i nagrađivan kod nas i u svijetu
– Boba . I naravno njegove majke Senke , koja je bila i ostala dobar komšija i prijateljica moje majke. Ubrzo je ovaj ,,kompleks’’, predviđen za zgradu vojnih lica, srušen i svi smo preseljeni u malene niske stambene zgradice na Pobrežju, koje je tada bilo daleka periferija Titograda. Mi smo dobili stan u prvom redu naselja i pred nama je u daljini bio Titograd, a Vlatkova majka je dobila kućicu u posljednjem redu koja je gledala na pusto Ćemovsko polje, koje je jedino presijecala prašnjava cesta prema Tuzima. Iako smo se ubrzo iselili iz ovog naselja
Momir Matović: Početkom 1986. na tadašnjem Festivalu dokumentarnog filma u Beogradu prikazan je moj drugi dokumentarni film ,,Metri života’’, ali u informativnoj selekciji. Bio sam vidno razočaran. U holu Doma sindikata prišao mi je Vlatko Gilić i tihim glasom mi rekao da ne tugujem, da sam napravio odličan film i tek će da se čuje o njemu. Kao da je bio prorok
u Titograd, godinama nijesu se prekidale posjete i iskreno druženje moje majke i Senke Gilić do posljednjih dana. Ni tada se ne sjećam Vlatka. Upoznao sam ga preko filma ,,In continuo’’ koji je sni-
man u tadašnjoj primitivnoj titogradskoj klanici. Dokumentarni film, bez riječi sa dosta krvi i jednom čudnom metaforom koju mnogi nijesu u početku shvatili jer su bili u šoku. Osobenim pristupom i vizuelizacijom Vlatko je ubrzo postao poznat i nagrađivan kod nas i u svijetu. Tada sam i ja kao kino amater in continuo počeo da se bavim filmom ne sluteći da će mi to biti životno opredjeljenje. Negdje početkom 1986. godine na tadašnjem Festivalu dokumentarnog filma u Beogradu prikazan je moj drugi dokumentarni film ,,Metri života’’, ali u informativnoj selekciji. Pošto sam prethodne godine za film ,,Obala života“ dobio Zlatnu medalju za debitantski film, polažući velike nade u ovaj, bio sam vidno razočaran. U holu Doma Sindikata prišao mi je Vlatko Gilić i tihim glasom mi rekao da ne tugujem, da sam napravio odličan film i tek će da se čuje o njemu. Kao da je bio prorok. Film je ubrzo prikazan u zvaničnoj selekciji Berlin-
skog festivala, bio zapažen i sa svim mojim kasnijim filmovima obišao mnoge svjetske festivale osvajajući nagrade i priznanja. Bolje smo se sprijatelji kada je juna te godine bio moderator na promociji knjige - zbirke eseja o filmu i retrospektivi filmova njegovog kolege Bora Draškovića u titogradskom Domu omladine ,,Budo Tomović’’. Tada sam bio u ulozi njihovog domaćina-vozača i posjetili smo Cetinje, pili izvorsku vodu na Ivanovim koritima, ispeli se do Njegoševog mauzoleja na Lovćenu, gdje sam napravio seriju snimaka, jer to je bila rijetka privilegija da ih oboje uokvirim u jednoj opuštenoj atmosferi.
Takođe smo se susretali kada je dolazio u posjetu svojoj majci Senki i sjedeći u njenoj malenoj bašti razgovarali uglavnom o filmu. Bio je jezgrovit, uporan u svojim stavovima bez ijednog povišenog tona. Usamljen, šetao je Ćemovskim poljem odakle mu je inspiracija za njegov dugometaržni igrani film ,,Dani od snova’’ koji je u cjelosti
snimljen u trokutu Ćemovske pustare, rijeke Cijevne i malisorskih brda. Ako je izlazio u grad to su uglavnom bili susreti sa njegovim odabranim školskim drugovima i rijetkim prijateljima. Bio je zahtjevan kad su u pitanju projekcije njegovih filmova, koje su ovdje bile rijetke, ali uvijek sa ispunjenom salom koja je sa velikom pažnjom slušala njegove monologe. Potom je povremeno dolazio kao profesor na Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju i među studentima mnogih generacija uživao svo vrijeme poštovanje, golemu zainteresovanost i popularnost za pamćenje. Razočaran što odavno ne dobija mogućnosti da uradi nove filmske projekte polako se udaljavao od javnosti. Ponekad smo se na kratko vidjeli u Beogradu i na Žabljaku. U Podgoricu je dolazio sve dok mu je majka bila živa a potom kod sestre Darke. I to je prestalo... Tako da kada sada prođem pored malene kućice i zapuštene bašte na Pobrežju u vazduhu zatreperi njegov autoritativan lik. (Nastavlja se)
Cjenovnik čitulja
Formati Cijene
1/9
1/8
OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi
POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)
OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi
POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)
1/36 do 20 riječi (1 slika)
1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)
1/18 do 40 riječi (1 slika)
1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)
1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)
1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)
1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)
1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)
1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.
tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me
Neđelja, 5. oktobar 2025.
Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
Sahrana je obavljena 3. oktobra 2025 godine u krugu porodice na groblju Čepurci.
189
Tužnim srcem javljamo rodbini, kumovima i prijateljima da je 4. оktobra 2025. godine nakon kraće bolesti preminula naša draga
Saučešće primamo u kapeli u Straševini 4. oktobra od 11 do 16 časova i 5. oktobra od 10 do 11 časova, kada polazimo za Crkvice-Banjani, gdje će se obaviti sahrana u 15 časova.
OŽALOŠĆENI: brat MIODRAG, sestra BILJANA, đever RADIVOJE, zaova LJUBICA, snaje BOSA, MIRJANA i BILJANA i mnogobrojna porodica ŽIVKOVIĆ i ĐEDOVIĆ
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
Neđelja, 5. oktobar 2025.
Tužnim srcem obavještavamo kumove, rođake i prijatelje da je 4. oktobra 2025. u 57. godini preminuo naš
IGOR Branislava MARTINOVIĆ
Sahrana je obavljena u krugu uže porodice na groblju u Bajicama - Cetinje.
OŽALOŠĆENI brat NIKOLA i MARIJA
Dana 2. oktobra 2025. preminuo je u 66. godini
SVETOZAR ĆETO Veljkov RAŽNATOVIĆ
Sahrana je obavljena u krugu porodice 4. oktobra u porodičnoj grobnici na Novom groblju na Cetinju.
Posljednji pozdrav dragoj tetki
Draga tetka, tvoja dobrota ostaće zauvijek u našim srcima. Počivaj u miru.
Posljednji pozdrav dragoj babi
OŽALOŠĆENI: majka JELENA, šćer ANĐELA i ostala porodica RAŽNATOVIĆ i PETRIČEVIĆ
Posljednji pozdrav dragoj
Neka tvoja plemenita i dobra duša počiva u miru. Porodica ADEMOVIĆ
DANIJELA i MILKA 239
Posljednji pozdrav dragoj prijateljici
Tvoj plemeniti lik čuvaćemo zauvijek od zaborava. Hvala ti na iskrenom prijateljstvu. Porodica SLEPČEVIĆ
Posljednji pozdrav našem voljenom bratu od strica
211
Neka tvoja plemenita duša počiva u miru. IVANA, MIA, MATIJA i JAKŠA
Posljednji pozdrav
IGORU MARTINOVIĆU
RADE BULAJIĆ
SVETOZARU ĆETU Veljkovom RAŽNATOVIĆU
Počivaj u miru, a mi ćemo se uvijek śećati lijepih trenutaka provedenih sa tobom.
MINJO, LJUBO, RAJKA i porodica pokojnog TOLA RAŽNATOVIĆA
Strinki,
MARIJI
ću pamtiti
Poslјednji pozdrav našoj
MARIJI MARTINOVIĆ
Čuvaćemo uspomenu na tebe. IVONA i GOJKO
Poslјednji pozdrav dragom
BRACU
Posljednji pozdrav
KRSTO DULETIĆ
Dragi naš đede, pamtićemo te kao dobrog, plemenitog i tihog čovjeka, koji je svojom pažnjom, ljubavlju i dobrotom oplemenio naše živote i ostavio neizbrisiv trag u našim srcima. Ostaje vječna zahvalnost porodice za sve što si nam nesebično darovao. Neka ti je vječna slava i hvala.
Tvoji: DRAGAN, JASNA, IVAN, OLGA i DARIJA
BRANKO IVANČEVIĆ
Neka tvoja čista duša počiva u miru, a mi ćemo te vječno čuvati u našim srcima.
DUŠKO sa djecom
Poslјednji pozdrav našem dragom
U tišini sjećanja i pričama koje nosimo o tebi bićeš uvijek tu. GARA, ANA i TAMARA 225
BRANISLAVU – BRACU BRAJOVIĆU Tvoje prisustvo u našim životima ostavilo je trag koji ne može da izblijedi.
229 S ljubavlju i ponosom opraštamo se od našeg dragog strica i šogora
KRSTA Pera DULETIĆA
Bio si čovjek mudrosti, dobrote i iskrenosti. Uvijek si znao što je pravo, držao do obitelji i bio tu za nas u radostima i tužnim trenucima. Tvoja prisutnost ostat će zauvijek dio nas.
Tvoje ANTICA, ASTRID, TEUTA i MASSIMO
KRSTO DULETIĆ
Opraštamo se od dragog prijatelja i čestitog čovjeka.
Porodica ZVICER
KRSTO DULETIĆ
Sa tugom i bolom opraštamo se od voljenog oca, đeda i tasta.
JADRANKA, SANJA, DEJAN i IVO ARMENKO
Neđelja, 5. oktobar 2025. Oglasi
Sa tugom se opraštamo od naše voljene sestre i tetke
198
Zauvijek ćemo pamtiti tvoju dobrotu, posvećenost i nesebičnu pažnju. Draga Gaguška, ispunila si naše djetinjstvo i odrastanje divnim uspomenama. Počivaj u miru, plemenita dušo.
DANKA, NIKOLETA, MAJA, RADOMIR i MLADEN ĐURĐIĆ
Godina je prošla otkako nisi među nama
BRANKO SPIČANOVIĆ
Voljena moja
Za mene si uvijek bila posebna. Hvala ti za svaki trenutak i svu divnu ljubav.
Vjerujem da je tvoja plemenita duša pronašla mir.
Zauvijek ćeš živjeti u mojim mislima i srcu.
Tvoja NIKOLETA
Živiš u našim pričama i najljepšim uspomenama. S velikim poštovanjem čuvamo uspomenu na tvoj častan i dostojanstven život. Zauvijek ćeš ostati u našim srcima.
TVOJA PORODICA
Navršava se godina dana od kada nije sa nama naš brat
BRANKO Ljubov SPIČANOVIĆ
Našu ljubav smrt ne prekida, a tugu vrijeme ne liječi. Zauvijek te nosimo u srcu i čuvamo od zaborava. Počivaj u miru, dragi Branko, sa tvojom Zoricom. VOJO sa porodicom
Godina dana je od kada nije sa nama naš brat
BRANKO Ljubov SPIČANOVIĆ
Vrijeme teče a uspomene na tebe ostaju
MARKO sa porodicom
222
Našoj GAGI
Bila si i ostala naš veliki prijatelj.
Vole te MARIJA, MARKO, RATKA i RADE GAZIVODA
se sedam dana kako nisi sa nama
TANJA PAVIĆEVIĆ
Uža porodica posjetiće tvoju vječnu kuću u nedjelju, 5. oktobra 2025. godine u 10 časova.
Vole te tvoji: suprug PUNIŠA, ćerke JELENA, MARIJA i TAMARA
ALBINO POLAK
Četiri je godine prošlo da nijesi fizički među nama, ali sjećanja na tvoju nesebičnost da pomogneš onima kojima je pomoć potrebna ne može vrijeme izbrisati. Hvala ti, dragi prijatelju. Počivaj u miru među anđelima.
Bivši zet sa đecom Prof. dr sc. DANILO A. ĐUROVIĆ
Prošle su tri godine
JADRANKA STIJOVIĆ
Ostaju samo uspomene: slike, stari rukopisi... Sjećanje na prošle dane i tebe u svakom od njih.
Draga majko SLAVICE
Prođe 40 tužnih dana od kada si nas napustila. Mislili smo da sa vremenom prolazi i bol, ali nije tako.
Tek počinjemo da učimo živjeti bez tvog toplog osmijeha, milog pogleda i majčinske brige.
Bila si čovjek i roditelj, hvala ti na ljubavi, brizi i poštenoj, ljudskoj riječi sa kojom si nas odgajala.
Tvoji sinovi SRĐA i IGOR
Navršava se 40 dana od smrti naše drage majke, sestre, svekrve i babe
Porodica će posjetiti njenu vječnu kuću na Novom groblju u Podgorici u 10 časova.
Sinovi SRĐAN i IGOR, brat DRAGAN, snahe ANDRIJANA i ALMA, unučad MIA, LUKA, DANILO i NINA
Uvijek si mi bila sestra i brat, ostaćeš to zauvijek. Rano si ostavila nas, tvoje najbliže, kao i ostale koje si voljela i koji su te voljeli. Voli te tvoj brat DRAGAN Nika Stevova MARTINOVIĆ
Četrdeset je dana od smrti moje drage prijateljice i kume
Uvijek ću se sjećati našeg dugogodišnjeg prijateljstva i trenutaka provedenih zajedno.
Zauvijek ćeš biti u mom srcu i mislima. MILKA
Navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog djeda
Djede, krasile su te najljepše osobine jednog čovjeka, toplina, ljubav, osmijeh i zato te nikad nećemo zaboraviti.
Tvoji: JELENA, BLAŽO, LUKA i VUK ŠIŠOVIĆ
Jovanov PETRIČEVIĆ
Šile moj, 40 najtužnijih dana prođe... i svi naredni će biti takvi... ne znam na šta misle kad kažu da vrijeme liječi sve rane... jer ove ne... Počivaj u miru
Devet tužnih godina bez tebe
SREĆKO
Sjećanja na tebe i tvoj osmijeh su i dalje u nama. Tvoja ujčevina porodica STOJANOVIĆ
roditelje
SJEĆANJE
5.10. 2015–5. 10. 2025.
RADOVAN - RATKO PEROVIĆ
Sin VESKO i kćerka LELA sa porodicama
SREĆKO VUKOSAVA i MARKO SIMOVIĆ STOJANOVIĆ
Prolaze teški dani koji ne liječe tugu i bol i ne umanjuju prazninu u mom srcu. Neka moje suze ne remete vaš vječni mir. Vaša CAJE
Navršava se četrdeset dana od
SREĆKO SIMOVIĆ
Prolaze godine, ti nisi tu, ali živiš u svemu. Tvoja želja je ispunjena, a mjesto za stolom zauvijek prazno.
RAJKA ČELEBIĆ
Dragi moj tata
LJUBOMIR VUJOŠEVIĆ
Prođe tužnih dvadeset godina bez tebe, nedostaješ mi mnogo, svakog dana sve više.
Volim te beskrajno.
Ćerka VESNA ADŽIĆ sa porodicom
SJEĆANJE ŽARKOVIĆ
LJUBO VIDOSAVA 5. 10. 2012–5. 10. 2025. 7. 11. 2022 –7. 11. 2025.
PORODICA
TVOJI: LJILJANA, FILIP i STEFAN
Tuga tvog odlaska još uvijek je svježa, a praznina u našim srcima nemjerljiva. Zauvijek ćeš živjeti u našim mislima.
TVOJI NAJMILIJI
Oprosti mi, sine mili, što na tvome grobu molim, danas mi je sve u plamen što je moje i što volim. Razumjećeš, sine mili, kad je nada izgubljena đe god krenem osim tebe svuđ su vrata zatvorena. Sad na tvome lednom grobu olakšanje srcu tražim na kamenu studenome dušu svoju da ublažim. Ledena je kuća tvoja, ali mene danas grije, jer na tvome grobu, sine, uvijek mi je najtoplije.
U vječnom bolu DUŠKO i SLAVICA
Dragi tata, draga majko i dragi brate 15. 6. 2021 4. 10 2004 GOJKO Ilije VUKOSAVA Gojka PEKIĆ
27. 12 2024 MILENKO Gojka PEKIĆ
Sa ponosom i poštovanjem čuvaćemo uspomenu na vas. Počivajte u miru. Vaši sinovi i braća DRAGAN, VESKO i RAŠO i vaša ćerka i sestra NADA
208
Šestog oktobra navršava se godina dana od kada nije sa nama moj jedini brat i ujak
MIODRAG-MIŠKO VOJVODIĆ
Teško mi je prihvatiti da te više nema, da te neću zvati svaki dan.
Toliko nedostaje tvoj osmijeh, tvoj savjet, tvoje sve. Ti si bio oličenje dostojanstva, ljudskosti, poštenja, dobrote i ljepote.
Kad bi naša ljubav prema tebi mogla da te vrati, vratila bi te.
Dragi brate, žaliću za tobom dok sam živa.
TVOJI: sestra LJUBINKA, sestrići: SIMO i DEJAN
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI JA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ politika
SRđAN POPOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ
društvo
JOVAN NIKItOVIĆ
kultura
DRAGICA šAKOVIĆ
crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ
crna hronika
NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ arena
SLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednik
BOJAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika
ANA POPOVIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača:
Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import
„Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5,
PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
