Dnevni list POBJEDA 02.10.2025 by Pobjeda

! RATU U UKRAJINI

Nekadašnji direktor Moneta nakon što je pravosnažno oslobođen od optužbe za zloupotrebu položaja ne osjeća olakšanje nakon dvije decenije targetiranja njega i porodice

Ivanović: Nosio sam dvije

NEMOĆ DRŽAVE: Spomenik ratnom zločincu koji čuva SPC policija nije našla u konacima Đurđevih stupova, treba da utvrdi da li se i dalje nalazi u samom Manastiru

Beranska odiseja Pavla Đurišića

„Miholjski zbor“ najavio da će zički spriječiti hrvatskog zvaničnika da posjeti nekadašnje mjesto stradanja hrvatskih građana

Kalezić: SPC sada vodi politiku izazivanja nestabilnosti

Policija i tužilaštvo, ako žele, moraju da podnesu novi zahtjev sa tačnom informacijom gdje se spomenik nalazi, nakon čega sud može da donese rješenje o oduzimanju kipa, kažu eksperti

RUŽIČASTI OKTOBAR: Broj žena oboljelih od raka dojke Crnu Goru postavio na visoko 20. mjesto u Evropi, redovni pregledi spašavaju život

Svaki treći slučaj kancera kod žena je na dojci

Pojedini nastavnici nakon više decenija rada sa đacima razočarani načinom na koji se država odnosi prema prosvjetarima

DETALJI INCIDENTA NA ŽABLJAKU: Više osoba svjedočilo napadu ispred prodavnice „Aroma“, nasilnicima Petru Gačeviću i Milošu Risančiću određen pritvor

Rondović ni kriv, ni dužan žrtva bahatih

Tivćana

Lider Pokreta Preokret o izostanku volje i kapaciteta da se donesu zakoni o Vladi, Skupštini i porijeklu imovine

Perić: Vlast želi da vlada bez kontrole

PODGORICA – Sve ono što bi dovelo do sužavanja samovolje i kontrole vlasti vladajuća koalicija neće željeti da sprovede. Stvorena je navika da se pod izgovorom odbrane opšteg interesa preko noći, bez rasprave, naprečac donose odluke sa sasvim upitnim motivima. Uz to, promovisana je priča o brzini kao neophodnom faktoru za kvalitet odluke, a zapravo je u praksi najčešće sasvim suprotno, ono što se bez konsultacija sa javnošću realizuje, često plate građani negativnim posljedicama koje proističu iz tako vođenog procesa.

To je u razgovoru za Pobjedu kazao Srđan Perić, lider Pokreta Preokret upitan da prokomentariše neaktivnost političkih aktera po pitanju donošenja davno najavljivanih zakona o Vladi, Skupštini i porijeklu imovine stečene kriminalnim djelatnostima. - Stvar je jednostavna. Država postaje efikasna i pravedna onda kada su njene institucije u stanju da kontrolišu one koji upravljaju njome. Mislim da je to zadatak koji je i dalje pred nama - ocijenio je Perić. Uprkos deklarativnom isticanju političara, posebno iz vladajuće koalicije da je pomenuta zakonska rješenja neophodno uvrstiti u naš zakonodavni okvir po tom pitanju se i dalje ništa ne dešava. Perić kaže da bi donošenje Zakona o Vladi i Skupštini značilo da se na taj način preciznije odredio njihov djelokrug, i broj ministarstava, odnos Vlade i Skupštine, a i definisalo ponašanje Vlade u takozvanom tehničkom mandatu. – Drugim riječima, suzila bi se

Država postaje efikasna i pravedna onda kada su njene institucije u stanju da kontrolišu one koji upravljaju njome. Mislim da je to zadatak koji je i dalje pred nama, ocijenio je Perić

sva polja neodređenosti i nedorečenosti kojima nažalost obiluje naš Ustav, a potom i dalja zakonska rješenja - dodao je Perić.

On kaže da će, dok god se to ne dogodi, sama Vlada i ukupan institucionalni okvir biti instrument za koalicione dilove. – Time se ponovo institucije modeluju prema želji pojedinaca na vlasti, a ne potrebama zajednice. A to je put u dodatno obesnaživanje institucija. Prisjetimo se samo što se sve dešavalo prilikom usvajanja dva Sporazuma o UAE, koji nijesu veliki svojim obimom, ali mogu biti posljedicom koju proizvode - pojasnio je Perić.

On kaže da sve ono što bi dovelo do sužavanja samovolje i kontrole vlasti, vladajuća koalicija neće željeti da sprovede. – Stvorena je navika da se pod

izgovorom odbrane opšteg interesa preko noći, bez rasprave, naprečac donose odluke sa sasvim upitnim motivima. Uz to, promovisana je priča o brzini kao neophodnom faktoru za kvalitet odluke, a zapravo je u praksi najčešće sasvim suprotno, ono što se bez konsultacija sa javnošću realizuje, često plate građani negativnim posljedicama koje proističu iz tako vođenog procesa – naveo je on.

Na upit da prokomentariše rad poslanika u crnogorskoj Skupštini, Perić ocjenjuje da je „sam smisao parlamenta u značajnoj mjeri urušen jer mi sada vidimo da vlast koristi mehanizme, recimo, saslušanja u vezi sa temama gdje se govori o mogućim ili stvarnim zloupotrebama u sistemu, koji su prirođeniji opozicionom djelovanju, jer izvršna vlast

očito nema znanja, spremnosti ili sposobnosti da se time na valjan način bavi“. Prema njegovim riječima, sa druge strane kada treba da se usvajaju suštinski važni zakonski akti, parlament je u značajnoj mjeri pretrpan i postaje „protočni bojler“ za naloge iz Vlade.

Objašnjavajući benefite zakonodavnog okvira u kojim bi se definisale obaveze i prava poslanika u Skupštini Crne Gore, Perić navodi da „kada bi Zakon o Vladi i Skupštini propisivao što mora proceduralno, ali i suštinski između zakonodavne i izvršne vlasti, tada bi njihov rad bio transparentniji, a odluke kvalitetnije“.

– U konačnom, bili bismo bliži principu podjele vlasti u kojoj se njene grane uzajamno kontrolišu, a sve sa ciljem zaštite opšteg interesa - naveo je on i dodao da bi to značilo i onemogućavanje vaninstitucionalne moći rukovodstva zbog čega se i bježi od takve postavke.

On smatra da se isti motiv reflektuje i na priču o zakonu kojim bi se vršila kontrola porijekla imovine.

– Nije toliko davno bilo kada su predstavnici ove vlasti dok su bili opozicija kritikovali imovinsko stanje ondašnjih predstavnika vlasti. Sada stara mantra dobija novi oblik: da vladajući političari dolaze iz porodica „koje su vazda imale“ - ali to nijesmo znali dok su bili opozicija. Drugo je pitanje, ako su bili diskriminisani, kako im je imovina rasla? Sve te dileme bi dobar zakon koji tretira temu porijekla imovine razriješio, ali se upravo bježi od tih odgovora - ocijenio je Perić. Povodom „ćutanja“ na temu formulacije i usvajanja dugonajavljivanih zakonskih rješenja, redakcija našeg lista upite je uputila i poslanicima vladajuće koalicije i opozicije, ali do zaključenja teksta - niko nije odgovorio.

Iz najjače opozicione partije tvrde da je dio opozicije stao na stranu vlasti

I. MILOVIĆ

„Miholjski zbor“ najavio

Kalezić: SPC izazivanja

Najave podizanja spomenika Puniši Račiću i fizičke blokade logora „Morinj“ ne bi li zaustavili ministra Gordana Grlića Radmana da položi vijenac, samo su vidne egzibicije onoga što SPC zapravo radi, smatra sagovornik Pobjede

PODGORICA – Niko ne treba da bude iznenađen da, u trenutku kada politički eksponenti Srpske pravoslavne crkve moraju da simuliraju kakvu-takvu suzdržanost radi međunarodnih partnera, crkva bude ta koja će da nosi politiku izazivanja permanentne nestabilnosti ne bi li isprovocirala blokadu crnogorskog puta u Evropsku uniju, a to se najjasnije i najbolje vidi na primjeru Hrvatske.

To je kazao politički analitičar i saradnik na Istorijskom institutu Univerziteta Crne Gore Danilo Kalezić, komentarišući za Pobjedu poruke i postupke u susret posjeti ministra vanjskih i evropskih poslova

PODGORICA - Interpelacija za pretresanje pitanja u vođenju politike Vlade u oblasti bezbjednosti, odbrane, borbe protiv kriminala i unutrašnje politike, koju su pripremili poslanici Demokratske partije socijalista (DPS), nema potreban broj potpisa da bi ušla u skupštinsku proceduru, jer je dio opozicije stao na stranu vlasti, saopštili su iz te partije.

Kako navode, cilj Interpelacije bio je da u Skupštini Crne Gore, kao najvišem predstavničkom domu građana, vlast i opozicija razmijene argumen-

te povodom „zabrinjavajuće bezbjednosne situacije“ u zemlji, koja je, kako tvrde prouzrokovana opštim rasulom u bezbjednosnom sektoru, u čije ime nosioci najvažnijih funkcija djeluju „nekoordinisano, neprofesionalno i nestručno“. - Podsjećanja radi, kao ozbiljni i odgovorni ljudi koji razumiju važnost ovog pitanja, podršku Interpelaciji su dali HGI i SD, dok su iz Ure, uprkos činjenici da je predsjednik te stranke Dritan Abazović najavio podršku Interpelaciji, juče obavijestili javnost da će njihovi potpisi, ipak, izostati - dodali su iz DPS-a u saopštenju.

Time je, ističu, Ura onemogućila ulazak Interpelacije u dnevni red, i spriječila očekivanu raspravu i izjašnjavanje o trenutno gorućem pitanju u zemlji, ignorišući društvenu atmosferu u kojoj se više „nijedan građanin ne može osjećati bezbjedno“, jer se, kako kažu, kriminalci ne plaše države, i jer je sistem „kapitulirao pred organizovanim kriminalnim grupama, čiji rat sve više uzima maha“. Poručuju da opozicija ne gubi onda kad ne prođe neka njena inicijativa, jer je opozicija manjina u parlamentu.

- Isto tako, činjenica da jedna

formalno opoziciona stranka nije potpisala Interpelaciju kolega iz opozicije, pokazuje da u Crnoj Gori vlast ima svoje saradnike i u opozicionim redovima. Zaključno, Demokratska partija socijalista nastaviće da koristi sve raspoložive institucionalne mehanizme da bi kontrolisala neodgovornu vlast, i da bi ukazivala na društvene probleme koji se gomilaju, bez obzira da li ćemo u tom poslu nailaziti na solidaran pristup ostatka opozicije ili demokratsku predusretljivost predstavnika vlasti - naveli su u saopštenju. R. P.

Pozivamo sve da se okupimo i jasno pokažemo da se nećemo pomiriti sa sramnim, suludim i po mir rizičnim namjerama neodgovornih ljudi u vrhu vlasti, koji služe tuđim interesima i potčinjavaju državu i narod jednom zlonamjernom Hrvatu, navodi se u pozivu „Miholjskog zbora“ na skup kojim bi zabranili dolazak hrvatskog ministra u Morinj

Hrvatske Gordana Grlića Radmana, koji će u subotu položiti vijenac ispred spomen-ploče na nekadašnjem logoru „Morinj“. Riječ je o radnoj posjeti našoj zemlji, tokom koje će mu domaćin biti potpredsjednik Vlade i šef crnogorske diplomatije Ervin Ibrahimović, jedan od rijetkih visokih zvaničnika naše zemlje sa kojim hrvatski ministar ima komunikaciju. Prema pojedinim informacijama, odlazak pred nekadašnju kasarnu u Morinju odobrilo je i crnogorsko Ministarstvo odbrane, na čijem je čelu Dragan Krapović (Demokrate), a čiji su postupci u više navrata izazivali reakcije zvaničnog Zagreba. Država je tako, zvanično, „učinila sve“ kako bi novi dolazak Grlića Radmana u našu zemlju protekao u najboljem mogućem svjetlu. No, ne znači da će gosta, a ni njegove domaćine, zaštititi od protesta koje je najavilo takozvano Pravoslavno bratstvo Miholjski zbor, koje je vezano za SPC i neke od njenih najpoznatijih eksponenata. - Pozivamo sve da se okupimo i jasno pokažemo da se nećemo pomiriti sa sramnim, suludim i po mir rizičnim namjerama neodgovornih ljudi u vrhu vlasti, koji služe tuđim interesima i potčinjavaju državu i narod jednom zlonamjernom Hrvatu – navodi se u pozivu ove (zvanično) nevladine organizacije na skup kojim bi zabranili do-

Jakov Milatović

Srđan Perić

m. babović

SPC sada nosi politiku

permanentne nestabilnosti

lazak hrvatskog ministra u Morinj. Naglasili su da se javnosti obraćaju „u ime naroda Boke“, te iznijeli tri zahtjeva. Prvi je da se Ranko Krivokapić i Raško Konjević, koji su bili ministri vanjskih poslova i odbrane 2021. godine u vladi Dritana Abazovića, „privedu pravdi kao direktno odgovorni za izazivanje mržnje i podjela“ zbog postavljanja spomen-ploče na mjestu gdje je bilo zatočeno između 270 i 340 hrvatskih građana. Takođe, traže da se Grlić Radman proglasi „personom non grata“ u Crnoj Gori, a da „Vlada i svi političari prestanu sa pokloničkim ponašanjem koje vrijeđa dostojanstvo naroda“. - Ako vlast neće, narod hoće. Mi, narod Boke, okupićemo se i povešćemo akciju u odbranu istine i obraza. To je naša dužnost i naša obaveza – naveli su iz „Miholjskog zbora“ u pozivu na okupljanje.

Ista organizacija je sa, još jednom politički eksponiranom, prosrpskom NVO „Matica Boke“ sredinom septembra uputila zahtjev ministarstvima odbrane i kulture, te Upravi za inspekcijske poslove da se tabla sa ulaza u nekadašnji logor „Morinj“ skloni na osnovu rješenja inspekcijskog nadzora iz 2022. godine koje, prema izjavama Krivokapića i Konjevića, ne može da bude sprovedeno za nešto što se nalazi na objektu u vlasništvu Vojske Crne Gore.

Uz to, iako je zvanično nevladina organizacija, „Miholjski zbor“ jeste dio pravoslavnih bratstava koje djeluju pod okriljem SPC. Njen osnivač je aktuelni tivatski paroh Mijajlo Backović, koji je prepoznat po spornim izjavama uključujući i onu kako su „Hrvati projekat još od Drugog svjetskog rata“. Danas je na čelu „Miholjskog zbora“ Zdravko Nišavić, je-

Tabla na ulazu u nekadašnji logor „Morinj“

dan od glavnih govornika tokom litija krajem 2019. i početkom 2020. godine, za koga se takođe vezuje informacija da ima državljanstva i Srbije i Crne Gore, te dva različita matična broja u svakoj od ovih država. U više analiza „Miholjski zbor“ je prepoznat kao jedan od faktora izazivanja međunacionalnih tenzija. Takođe je u analizi Digitalnog forenzičkog centra (DFC) precizirano kako „politički djeluje i ima bliske veze sa SPC i ruskim proksijima“. Komentarišući poziv na protest prilikom dolaska ministra Grlića Radmana u Morinj kao novi mogući izvor loših odnosa Hrvatske i Crne Gore, Kalezić je saglasan s time da SPC ima sve značajnije mjesto u takvim događajima. Kako je istakao, nesporno je da SPC preuzima na sebe kompletnu ulogu koju odavno ima u Crnoj Gori, a to je - da artikuliše velikosrpsku agendu. Istovremeno, dodao je, kroz srpske težnje se danas provlači i ono što su interesi Moskve. On

podsjeća da je ključni interes države Srbije da po svaku cijenu spriječi ulazak Crne Gore u EU, „jer velikosrpske arhitekte dobro znaju da bi to nanijelo nepopravljivu štetu njihovom političkom projektu“.

- Prema tome, nije čudno i niko ne treba da bude iznenađen da u trenutku kada politički eksponenti SPC (tu govorimo o strankama u vlasti) moraju da simuliraju kakvu-takvu suzdržanost radi međunarod-

politiku izazivanja permanentne nestabilnosti, ne bi li isprovocirala blokadu crnogorskog puta u EU. To se najjasnije i najbolje vidi na primjeru Hrvatske. Najave podizanja spomenika Puniši Račiću i fizičke blokade logora „Morinj“ ne bi li zaustavili hrvatskog ministra Grlića Radmana da položi vijenac, samo su vidne egzibicije onoga što SPC zapravo radi – pojasnio je on. Dalje ukazuje na svu tragiku

Vuksanović potvrdio da će obilježiti stradanje logoraša

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative Adrijan Vuksanović, potvrdio je za naš list da neće ustuknuti zbog najava udruženja poput „Miholjskog zbora“.

- Obilježićemo i ove godine stradanje logoraša u Ratnom logoru „Morinj“ uprkos ideološkim potomcima onih koji su devedesetih započeli ratove na prostoru bivše Jugoslavije i izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku – kazao je za Pobjedu prvi čovjek stranke koja u parlamentu Crne Gore zastupa interese hrvatske nacionalne manjine.

noj Gori, a sprovodi je SPC, Evropski parlament vidi kao „ključni proksi srpskog racionalizma i ruskog imperijalizma na Balkanu“.

- I nevjerovatno je da se niko u toj crkvi, niti od onih koji pripadaju toj vjerskoj organizaciji, tome ne suprotstavlja –istakao je sagovornik Pobjede. Najava „Miholjskog zbora“ ukazuje da se vrlo problematični narativi iz politike sve više uvode u najsitnije pore

činjenice što političku agendu, koja nije skrojena u Crdruštva.

Najava „Miholjskog zbora“ ukazuje da se vrlo problematični narativi iz politike sve više uvode u najsitnije pore društva. SPC će kroz svoju infrastrukturu, sveštenstvo, bratstva i nevladine organizacije koje su s njom povezane, nastaviti da djeluje antievropski, odnosno protiv evropskog puta Crne Gore. Zato treba očekivati da će ovakvi sitni, lokalni požari učestati i da će po cijeloj Crnoj Gori početi da se pojavljuje ta vrsta nacionalno-religijskih provokacija, koje zajedno treba da posluže kao instrument za zaustavljanje evropskog puta Crne Gore, upozorio je Kalezić

Predsjednik Crne Gore učestvuje na samitu Evropske političke zajednice u Kopenhagenu

PODGORICA – Predsjednik države Jakov Milatović zahtijevaće, tokom učešća na plenarnoj sjednici samita Evropske političke zajednice u Kopenhagenu, da konačno počne izrada ugovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji.

Milatović je to najavio juče uoči početka dvodnevnog samita, ocjenjujući kako taj događaj, koji će okupiti oko 50 evropskih lidera, predstavlja

priliku da Crna Gora pošalje snažnu poruku da će do 2028. godine postati članica bloka i da je to „radna akcija cijelog društva“. - Na plenarnoj sjednici samita, na kojoj govorim sa još 10 evropskih lidera, među koji-

ma su predsjednici Evropskog savjeta, Evropske komisije, lider Francuske, kao i premijeri Njemačke, Poljske, Italije i Danske, zatražiću da se konačno otpočne sa izradom ugovora o pristupanju naše zemlje EU. I to će biti jasan signal

evropske podrške politici proširenja – ocijenio je Milatović. Uz podsjećanje da će Crna Gora iduće godine biti domaćin Samita EU - Zapadni Balkan, predsjednik je kazao i kako je uvjeren da bismo sa tog događaja mogli poslati vijest da

- I ne samo to. SPC će kroz svoju infrastrukturu, sveštenstvo, bratstva i nevladine organizacije koje su s njom povezane, nastavi da djeluje antievropski, odnosno

protiv evropskog puta Crne Gore. Zato treba očekivati da će ovakvi sitni, lokalni požari učestati i da će po cijeloj Crnoj Gori početi da se pojavljuje ta vrsta nacionalno-religijskih provokacija, koje zajedno treba da posluže kao instrument za zaustavljanje evropskog puta Crne Gore. A to je, uostalom, nešto što se permanentno dešava od 2020. godine. Jer, naravno, niko nije toliko naivan da misli da će SPC ili njeni politički eksponenti tako lako da prihvate evropsku integraciju Crne Gore – zaključio je Kalezić u izjaNa ovaj način, SPC sada već javno preuzima na sebe sve najkontroverznije „bitke“ koje je do sada nerijetko vodila „iz drugog plana“, preko političara koji su im bliski i zastupaju njihove interese. Zato će ključna biti uloga onih visokih zvaničnika crnogorske Vlade i države uopšte, koji će znati da na buduće provokacije SPC i njihovih organizacija odgovore tako što će zaštititi interese građana i države Crne Gore. Kristina JERKOV

Evropskim liderima želim da prenesem očekivanje da je Crnoj Gori i zemljama Zapadnog Balkana potrebna njihova snažnija podrška. Sa Crnom Gorom, kao 28. članicom EU, jedinstvo Evrope biće dodatno ojačano, a budućnost i kvalitet života naših građana bolji i sigurniji, zaključio je Milatović

je ugovor o pristupanju Crne Gore Uniji spreman.

- To bi bio veliki podsticaj i drugim zemljama kandidatima na njihovom evropskom putu – ocijenio je Milatović. On smatra i da proširenje EU u aktuelnoj geopolitičkoj situ-

aciji, obilježenoj brojnim globalnim krizama, ne predstavlja samo političko već i važno bezbjednosno pitanje. - Evropskim liderima želim da prenesem očekivanje da je Crnoj Gori i zemljama Zapadnog Balkana potrebna njihova snažnija podrška. Sa Crnom Gorom, kao 28. članicom EU, jedinstvo Evrope biće dodatno ojačano, a budućnost i kvalitet života naših građana bolji i sigurniji - zaključio je predsjednik Milatović. Đ. Ć.

Kalezić

Potrošačka korpa za

godinu porasla 75 eura

Ovo predstavlja treći uzastopni kvartal u kojem se bilježi rast troškova u kategoriji prehrambenih proizvoda. Nakon što su u četvrtom kvartalu prošle godine iznosili 585 eura, troškovi su u prvom ovogodišnjem kvartalu porasli na 615 eura, u drugom na 630 eura, da bi u trećem tromjesečju dostigli 645 eura

PODGORICA - Sindikalna potrošačka korpa (SPK) za treći kvartal ove godine iznosi 2.075 eura, pokazalo je istraživanje Centra za edukaciju, informisanje i sindikalna istraživanja (CEISI), koji djeluje pri Uniji slobodnih sindikata (USSCG). Ukoliko se sindikalna potrošačka korpa za treći kvartal ove godine uporedi sa istim prošlogodišnjim periodom, može se konstatovati da je u periodu od godinu došlo do rasta korpe za 75 eura, ili 3,75 odsto.

U poređenju sa prethodnim kvartalom, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 65 eura, odnosno 3,23 odsto. Od ukupno deset kategorija troškova koje su definisane Metodologijom za izradu SPK-a, u trećem kvartalu zabilježen je rast u četiri kategorija, i to troškovi prehrambenih proizvoda 2,38 odsto, stanovanja i komunalija 4,08 odsto, obrazovanja i kulture 28,57 odsto i ljetovanja osam odsto. Trošak za hranu

Na osnovu prikupljenih cijena za 132 prehrambene namirnice iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori, utvrđeno je da trošak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 645 eura.

- U poređenju sa drugim kvartalom, kada je ova kategorija troškova iznosila 630 eura, zabilježen je rast od 15 eura, odnosno 2,38 odsto - rekli su iz USSCG.

Ovo predstavlja treći uzastopni kvartal u kojem se bilježi rast troškova u kategoriji prehrambenih proizvoda.

- Nakon što su u četvrtom kvartalu prošle godine iznosili 585 eura, troškovi su u prvom ovogodišnjem kvartalu porasli na 615 eura, u drugom na 630 eura, da bi u trećem tromjesečju dostigli 645 eura. Takvo kretanje može imati značajan uticaj na životni standard građana, posebno onih sa nižim primanjimadodaje se u saopštenju. Troškovi stanovanja i komunalija u ovom periodu iznose 255 eura, čime se bilježi rast od 4,08 odsto, odnosno deset eura u nominalnom iznosu. - Na rast ove kategorije troškova prevashodno je uticao iznos prosječnog računa električne energije, koji je u ovom kvartalu uvećan zbog sezone hlađenja tokom ljetnjih mjeseci. Osim toga, došlo je i do rasta cijene usluga vodosnabdijevanja, što se takođe odrazilo na ukupan iznos ove kategorije troškova - navodi se u saopštenju.

Troškovi obrazovanja i kulture bilježe rast u trećem kvartalu, gdje SPK evidentira povećanje koje obuhvata prosječan iznos kompleta udžbenika za srednju školu, kao i dodatne troškove za sveske i školski pribor.

Ukupan iznos u ovoj kategoriji iznosi 135 eura, što predstavlja rast od 28,57 odsto u odnosu na prethodni kvartal kada su iznosili 105 eura.

- Važno je napomenuti da trošak nabavke udžbenika za osnovnu školu nije uključen u ovu kategoriju, budući da su isti obezbijeđeni besplatno, a da djeca posmatrane četvoročlane porodice pripadaju uzrastu osnovne i srednje škole - navodi se u saopštenju. U poređenju sa istim periodom prethodne godine, cijene udžbenika i školskog pribora ostale su na približno istom nivou. Poseban rast ove kategorije u tekućem kvartalu rezultat je intenzivirane potrošnje uslovljene početkom školske godine.

Ipak, kako se navodi, trošak obrazovanja i kulture prisutan je tokom cijele kalendarske godine, ali u znatno manjem obimu van perioda pripreme za novu školsku godinu.

Troškovi

ljeTovanja

Podaci Monstata za prvih osam mjeseci pokazuju da u kontinuitetu nastavlja da raste, dok izvoz pada

Krnić: Sa ovakvom Vlade očekuje se spoljnotrgovinski

PODGORICA - Crnogorska ekonomija ulazi u jesen sa sve izraženijim problemima – podaci Monstata pokazuju da je spoljnotrgovinski deficit od januara do avgusta 2025. godine dostigao alarmantan nivo: izvoz je iznosio svega 365,7 miliona eura, dok je uvoz premašio 2,88 milijardi. Izvoz robe je u prvih osam mjeseci u odnosu na isti period prethodne godine bio manji za 4,6 odsto, a uvoz veći za 6,5 odsto, pokrivenost uvoza izvozom spala je na svega 12,7 odsto, što je još niže nego prošle godine kada je bila 14,2 odsto.

Za Mirzu Krnića iz Pokreta Preokret, ovi brojevi nijesu samo statistika, već rezultat „lošeg planiranja i ekonomskih eksperimenata“ Vlade. On upozorava da inflacija od 4,6 odsto u avgustu dodatno urušava životni standard građana, dok vlast, kako kaže, umjesto razvoja proizvodnje i jačanja konkurentnosti, opterećuje privredu i građane novim zaduženjima i potrošnjom za glomaznu administraciju.

Usljed rasta cijena ugostiteljskih usluga u prethodnom periodu, zabilježen je rast troškova ljetovanja od osam odsto, odnosno sa 125 eura na 135 eura mjesečno

Treći kvartal ove godine, kao i prethodne, obilježen je periodom godišnjih odmora. Usljed rasta cijena ugostiteljskih usluga u prethodnom periodu, zabilježen je rast troškova ljetovanja od osam odsto, odnosno sa 125 eura na 135 eura mjesečno. - U godišnjem obračunu, to znači da je četvoročlana porodica za sedmodnevni boravak na moru, na bazi polupansiona u hotelima niže i srednje kategorije (dvije i tri zvjezdice), morala da izdvoji ukupno 1.620 eura. Kada se taj iznos rasporedi na 12 mjeseci, dolazi se do nominalnog povećanja troška od deset eura mjesečno - precizira se u saopštenju. S. P.

loše Pl aniranje - Ovi podaci su očekivani rezultat lošeg planiranja Vlade po pitanju razvoja ekonomije. Osim lošeg trgovinskog bilansa, ne smijemo zaboraviti i visoku inflaciju, od čak 4,6 odsto u avgustu, koja dodatno produbljuje problem i narušava životni standard građana. Vladi odgovaraju visoke cijene, s obzirom da tako ubira više poreza, ali time se demaskira njihova kratkovidost po pitanju razvoja ekonomije. Sve se to prevaljuje na krajnjeg potrošača, odnosno građanina - kazao je Krnić za Pobjedu dodajući da je Vlada najodgovornija zbog visokih cijena, jer osim uvozne inflacije, imamo i domaću inflaciju koja u praksi bude neka vrsta sakrivenog oporezivanja prouzrokovanog programom „Evropa sad 1“, a sa „Evropom sad 2“ problem je samo produbljen. - Vlasti samo razmišljaju o tome kako da uzmu više od privrede i građana, kako bi finansirali potrošnju. Planiraju zaduženja kako bi osplužili glomaznu administraciju i mogli isplaćivati uvećane

Ovi podaci su očekivani rezultat lošeg planiranja Vlade po pitanju razvoja ekonomije. Osim lošeg trgovinskog bilansa, ne smijemo zaboraviti i visoku inflaciju, od čak 4,6 odsto u avgustu, koja dodatno produbljuje problem i narušava životni standard građana. Vladi odgovaraju visoke cijene, s obzirom da tako ubiraju više poreza, ali time se demaskira njihova kratkovidost po pitanju razvoja ekonomije. Sve se to prevaljuje na krajnjeg potrošača, odnosno građanina - kazao je Krnić

zarade, koje nijesu dovele do boljeg života, umjesto da se finansiraju razvojni projekti. Sada će i izdavati obveznice građanima – umjesto da se kreditima finansira razvoj, finansira se neefikasna administracija. To rade jer su svojim ekonomskim eksperimentima doveli do toga da se ne možemo zadužiti po povoljnim kamatnim stopama, pa žele da ih finansiraju građani i privreda, jer drže u bankama 6,1 milijardu eura - naglašava Krnić dodajući da je to svojevrstan paradoks gdje država umjesto da rješava probleme privrede i građana, zapravo ih produbljuje, a na kraju pomoć traži od iste te privrede i građana. Krnić navodi i da smo visokouvozno zavisna zemlja i ništa nije urađeno da se to promijeni, čak suprotno. - Za dvije godine pokrivenost

uvoza izvozom pala je sa 19,8 na 15,1 odsto, a sada je to još dramatičnije, što se i moglo očekivati s obzirom na privremeno zatvaranje Termoelektrane, uticaj uvozničkih lobija i nepostojanje bilo kakve vizije o pokretanju proizvodnje, realne ekonomije i rastu produktivnosti. Troškovi rastu brže nego plate, što je i očekivano kada povećavate plate bez rasta produktivnosti, rada i bilo kakve predstave što to može da izazove. Dakle, za ovu godinu bil je očekivan veći deficit, a sa ovakvom politikom Vlade ne možemo očekivati poboljšanje, nego će stanje biti gore. Mi suštinski izvozimo električnu energiju i sirovine, a sve ostalo je vrlo ograničenog opsega - objašnjava Krnić. On smatra da Vlada može da utiče akciznom i poreskom

Komparativni prikaz deset kategorija troškova SPK-a u drugom i trećem kvartalu

Mirza Krnić

uvoz

politikom još veći

deficit

Za dvije godine pokrivenost uvoza izvozom pala je sa 19,8 na 15,1 odsto, a sada je to još dramatičnije, što se i moglo očekivati s obzirom na privremeno zatvaranje Termoelektrane, uticaj uvozničkih lobija i nepostojanje bilo kakve vizije o pokretanju proizvodnje, realne ekonomije i rastu produktivnosti. Dakle, za ovu godinu bio je očekivan još veći deficit, a sa ovakvom politikom Vlade ne da ne možemo očekivati poboljšanje, nego će stanje biti gore, naveo je Mirza Krnić iz Pokreta Preokret

politikom na cijene, da jača kontrole velikih trgovinskih lanaca, ograniči i spriječi negativan uticaj na domaće proizvode od strane uvozničkih lobija.

Kon Kurencija - Agencija za zaštitu konkurencije treba da ispuni svoju svrhu postojanja i spriječi dogovorno nastupanje krupnog kapitala. Onamo gdje nema stvarne slobodne konkurencije, svaka priča o liberalnoj ekonomiji gubi smisao i tu država mora da se uključi. Država treba da formira robne rezerve i uveže ih sa obaveznim otkupom. To je i obećavano, ali nikako da se ispuni. Treba da se promovišu domaći proizvodi, uvežu u zadruge domaći proizvođači, garantuje im se otkup po unaprijed definisanim cijenama, pomogne u brendiranju i uniformisanju proizvoda po kojima smo prepoznati, kao i u iznalaženju ino tržišta - tvrdi Krnić.

Da ima vizije, nakon svih ovih aktivnosti, po njegovim riječima, promovisao bi se ekonomski patriotizam kroz razne subvencije i popuste. - Tako bismo proizveli pomjeranje stvari ka opštem dobru i koristi građana, ali ova Vlada nema interesa za to, a ni želje i ideje kako to da sprovede. Proizvodnjom možemo smanjiti uvoz i povećati izvoz, kao i potrošnju domaćih proizvoda, što se dalje pozitivno odražava na zaposlenost, produktivnost, jačanje konkurentnosti, pa samim tim i snižavanje cijena. Došlo bi do rasta potrošnje i bolje

Nastavljen postupak po međusobnim tužbama vlasnika i osnivača fabrike za proizvodnju briketa

OMP spreman da povuče tužbu ako Plantaže daju garanciju da mogu obezbijediti lozovinu

PODGORICA - Plantaže su tokom tri godine, od 2012. do 2014. godine nakon rezidbi vinove loze prikupili 5.758,7 tona lozovine koja je trebalo da se koristi za proizvodnju briketa u fabrici koju su zajednički osnovali sa kompanijom OMP Inženjering 2010. godine, a nekoliko godina kasnije ušli u sudski spor optužujući jedni druge što nikada nije proradila.

naplate poreza, ali na zdravim osnovama, bazirano na domaćoj proizvodnji, što bi imalo višestruke koristi po državu, zaposlene i građane - smatra Krnić i dodaje i da nam je potreban preokret u upravljanju državom, ekonomskoj politici i planiranju naše budućnosti. - Metod „neradom do blagostanja“ nigdje nije uspio, ne možete manje da radite i budete manje produktivni, a da bolje živite. Progres je moguć samo uz vrijedan rad, posvećenost i pokretanje proizvodnje i cjelokupne ekonomijeporučio je Krnić. Prema podacima Monstata u strukturi izvoza prema s tandardnoj međunarodnoj trgovinskoj klasifikaciji (SMTK) najviše su zastupljena mineralna goriva i maziva (sektor tri), u iznosu od 96,9 miliona eura, koje čine električna energija sa 73,1 milion eura i ostalo. U strukturi uvoza prema SMTK-u najviše su zastupljeni mašine i transportni uređaji (sektor sedam) u iznosu od 699,2 miliona eura, koje čine drumska vozila sa 275,5 miliona eura i ostalo. Najveći spoljnotrgovinski partneri u izvozu bili su: Srbija sa 97,7 miliona eura, Bosna i Hercegovina sa 31,8 miliona i Slovenija sa 27,5 miliona eura. Najveći spoljnotrgovinski partneri u uvozu bili su Srbija sa 502,2 miliona eura, Kina sa 350,7 miliona eura, i Njemačka sa 287,6 miliona eura. Spoljnotrgovinska robna razmjena bila je najveća sa potpisnicama CEFTA-e i sa Evropskom unijom. n. KoVaČeViĆ

Podatke o prikupljenoj lozovini pred sutkinjom Privrednog suda Marijom Adžić iznio je penzionisani radnik Plantaža Zoran Mašković koji je u tom periodu bio angažovan na primanju lozovine. On je objasnio da je nakon rezidbi iz svih vinograda Plantaža u krug fabrike dopremana sirovina, a svaku pošiljku je pratila otpremnica sa brojem bala lozovine. Mašković je naveo da je njegova dužnost bila da izmjeri dopremljene količine, o njima vodi evidenciju i obavještava nadređenog u Plantažama.

U sporu koji traje duže od deceniju, a koji je pokrenuo OMP tvrdeći da Plantaže nijesu mogle da obezbijede ugovorenu sirovinu, Plantaže su uzvratile protivtužbom tvrdeći da tehnologija u fabrici nije bila adekvatna.

Iako je u jednom trenutku djelovalo da je spor bivših partnera riješen vansudskim poravnanjem u vrijeme dok su Plantažama rukovodili direktorica Verica Maraš i bord direktora na čelu sa Veselinom Vukotićem, to se ipak nije desilo. U međuvremenu je promijenjeno rukovodstvo u Plantažama, bivše je upravo zbog ovog poravnanja optuženo za zloupotrebu položaja, dok je ponovo aktivirana tužba OMP-a, ali sada u pravcu realizacije poravnanja kojim je bilo predviđeno da im Plantaže isplate 350.000 eura, predaju u vlasništvo 35.000 kvadrata zemljišta u Kokotima, a da preuzmu fabriku. Mašković je kazao da je 2012. godine prikupljeno 1.605,5 tona lozovine, godinu kasnije 2.236,7 tona, a 2014. godine 1.916,5 tona sirovine za fabriku briketa. Ova mjerenja je, kako je kazao, obavljao sam i vodio evidenciju, te se te količine nijesu zapisnički konstatovale, a fabrika tokom perioda u kojem je on bio angažovan na ovim poslovima, nije radila. Advokat Plantaža Miloš Komnenić prigovorio je njegovom svjedočenju ukazujući da opis radnog mjesta iz Maškovićevog ugovora ne odgovara poslovima koje je naveo da

Advokat OMP-a Nikola Martinović je na ročištu saopštio da je ta kompanija spremna da povuče tužbu i riješi spor ako Plantaže daju garanciju da mogu obezbijediti sirovinu na koju su se obavezale ugovorom. Advokat Plantaža Miloš Komnenić naveo je da je logičnije da kompanija OMP prvo da garanciju da će oprema koju su instalirali raditi

je obavljao, ocjenjujući da se njegov iskaz ne može ni provjeriti imajući u vidu da se nije mogao precizno izjasniti ko ga je delegirao da obavlja te poslove. Mašković je na pitanje advokata OMP-a Nikole Martinovića nabrojao više lica navodeći da su bila upoznata sa njegovim angažmanom na prijemu i mjerenju lozovine.

Ponuda

Martinović je na ročištu saopštio da je OMP spreman da povuče tužbu i riješi spor ako Plantaže daju garanciju da mogu obezbijediti sirovinu na koju su se obavezale ugovorom.

Komnenić, kako je kazao, nije ovlašćen da se izjasni na takav prijedlog, ali je kazao da bi „hipotetički mogao da odgovori“ da je logičnije da OMP prvo da garanciju da će oprema koju su instalirali raditi.

Martinović je pak ustvrdio da nije bila njihova obaveza da odrede tehnologiju, već Odbora direktora zajedničke firme Plant-OMP u kojem sjede predstavnici obje kompanije, od čega dva člana iz Plantaža, a jedan iz OMP-a. Spremni su, kako je dodao Martinović, da polože garanciju za novčano ulaganje u nedostajuću opremu ako Plantaže garantuju za sirovinu.

Na prethodnim ročištima svjedočili su vlasnici OMP-a Miodrag Ivanović i Oleg Obradović, kao i bivši direktor Plant-OMP Petar Šćepa-

nović. Obradović je kazao da je njihova ponuda izabrana na međunarodnom tenderu, te da je sve do momenta dok nije utvrđeno da nema dovoljno sirovine, njihova kompanija obezbijedila sva sredstva za funkcionisanje i to pozajmicama od oko 150.000 eura.

Kazao je i da su finansirali kamionsku vagu u krugu fabrike radi mjerenja te da ih je to koštalo nekoliko desetina hiljada eura. Ipak, jedine prihode iz ove kompanije imali su kada su pokušali da nađu alternativu i proizvedu roštiljske brikete, ali kako je kazao Obradović, riječ je o malim sredstvima, jer nijesu uspjeli da nađu tržište u Evropi za taj proizvod.

Zato su od Plantaža tražili da ih obeštete za njihov ulog, ali Odbor direktora to nije htio da prihvati na osnovu izvještaja o ukupnim ulaganjima koji je uradila revizorska kuća Ernst & Young, nakon čega je uslijedila tužba.

Traže garancije Ivanović je kazao da su uložili sedmocifren iznos u ovaj pro-

jekat te da im se nijedan euro nije vratio, za razliku od Plantaža koje su, kako tvrdi, samoinicijativno nastavile preko deset godina da za skladište koriste prostor u koji su zajednički investirali. Dodao je da su više puta tokom saradnje molili Plantaže da izmjere sirovinu, ali da to niko nije prihvatio. I sada su, kako je Ivanović kazao, spremni da završe projekat ako dobiju garanciju za sirovinu ili da isplate Plantaže za njihov udio i preuzmu fabriku. Šćepanović je kazao da je iste godine kada je osnovana fabrika bilo jasno da se prikuplja neznatna količina orezine vinove loze u poređenju sa ugovorom predviđenih prvobitno 15.000 tona, a onda 10.000 tona godišnje. U periodu od 2010. do 2012. godine prikupljeno je ukupno 4.700 tona, s čim bi, kako je ocijenio, fabrika mogla da radi dva mjeseca. Sutkinja Marija Adžić će naknadno odlučiti o prijedlozima da se saslušaju i Verica Maraš i Veselin Vukotić. M. LeKoViĆ

Fabrika za proizvodnju briketa

NEMOĆ DRŽAVE: Spomenik ratnom zločincu koji čuva SPC, policija nije našla u konacima Đurđevih stupova, treba da utvrdi da li se i dalje nalazi u samom Manastiru

PODGORICA - Spomenika ratnom zločincu i četničkom komandantu

Pavlu Đurišiću nema u konaku Manastira Đurđevi stupovi, potvrđeno je Pobjedi iz više izvora.

Ovo je četvrto izmještanje spomenika - prvo je uklonjen sa postamenta u Gornjem Zaostru, istog dana premješten u Crkvu Svete Paraskeve, a nakon nekoliko dana u konake Đurđevih stupova - i sada je na nepoznatoj lokaciji.

Policija nadgleda taj manastir već danima 24 časa, a krajem prošle sedmice je došlo i do incidenta u kome je iguman Danilo Trpčevski jurio i vrijeđao policiju.

Nakon što je Osnovni sud u Beranama juče uvažio žalbu beranskog ODT, i izdao nalog policiji da se spomenik oduzme iz konaka od starješine Manastira, službenici UP ga tamo nijesu našli. Da li se nalazi u preostalim prostorijama Manastira, treba da utvrdi policija.

Prema informacijama Vijesti, iguman Danilo Trpčevski je kontaktirao telefonom sa mitropolitom Metodijem i on je policajcima rekao da u manastiru postoje prostorije od kojih samo on ima ključ. Metodije je, navodno, rekao policajcima da rješenje treba da glasi na starješinu manastira, odnosno njega, a ne na igumana starješinu konaka, jer u dio prostorija samo on ima pristup.

Beranska odiseja Pavla Đurišića

Sud čeka nove informacije

Pravni eksperti su Pobjedi pojasnili da je sud donio rješenje o privremenom oduzimanju tog spomenika, a na osnovu zahtjeva ODT. U tom prilogu se nalazi i obavještenje UP regionalni centar „Sjever“, OB Berane u kome je navedeno gdje se tačno spomenik nalazi i od koga se oduzima. Sud je donio rješenje o privremenom oduzimanju, na osnovu zvaničnih informacija. U narednom periodu, kako kažu eksperti, ako budu željeli, policija i tužilastvo moraju da podnesu novi zahtjev u kome će biti tačna informacija gdje je spomenik i sud tada može da donese rješenje o oduzimanju. Osnovni sud je ranije juče naredio Upravi policije da oduzme taj predmet krivičnog djela.

- Sud je naložio privremeno oduzimanje navedenog spomen-obilježja koji se nalazi u konaku Manastira Đurđevi Stupovi u Beranama, od starješine Manastira. Predmet

Policija i tužilaštvo, ako žele, moraju da podnesu novi zahtjev sa tačnom informacijom gdje se spomenik nalazi, nakon čega sud može da donese rješenje o oduzimanju kipa, kažu eksperti

može poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku protiv okrivljenog Vujadina Dobrašinovića zbog krivičnog djela povreda i nedozvoljeno podi-

zanje spomen-obilježja u saizvršilaštvu iz čl. 411 a u vezi čl. 23. Krivičnog zakonika Crne Gore - piše u saopštenju predsjednika Osnovnog suda

u Beranama Ivana Došljaka U rješenju se navodi da je starješina Manastira dužan da preda spomen- obilježje Pavla Đurišića Upravi policije.

- U slučaju nepos tupanja može se kazniti novčanom kaznom do 1.000 eura a u slučaju daljeg odbijanja može se odrediti zatvor. Oduzeti predmet predaje se na čuvanje Upravi policije, regionalnom centru bezbjednosti „Sjever“, Odjeljenju bezbjednosti Berane - saopštio je on.

Spomenik ne Stao dok S e odt žalilo Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama juče je uvažilo drugu žalbu ODT. Prethodna odluka Osnovnog suda je bila da iz dva navrata odbije zahtjev kojim se tražilo privremeno oduzimanje predmeta - spomen obilježja Pavlu Đurišiću od starješine manastira Đurđevi Stupovi. Predsjednik Osnovnog suda Ivan Došljak je saopštio da će javnost biti blagovremeno obavještavana o daljem toku postupka i preduzetim radnjama.

Taj spomenik je predmet istrage, jer je, osim što je postavljen nezakonito, u Crnoj Gori, prema Krivičnom zakoniku zabranjeno veličanje raznih zločinaca i pokreta koji propagiraju vjersku, rasnu i nacionalnu mržnju i diskriminaciju.

Prema Temeljnom ugovoru (član 7), u objektima i prostorima u vlasništvu crkve državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa,

RUŽIČASTI OKTOBAR: Broj žena oboljelih od raka dojke Crnu Goru postavio na visoko 20. mjesto u Evropi, redovni pregledi spašavaju život

Svaki treći slučaj kancera kod žena je na dojci

Iz Instituta za javno zdravlje upozoravaju da je rak dojke najčešći maligni tumor kod žena i jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu, ali i kod nas. Ističu da je, iako je rak dojke mnogo češći kod žena, važno naglasiti da i muškarci mogu oboljeti od ove bolesti

PODGORICA – Od ukupnog broja žena koje su oboljele od neke vrste kancera, čak 31,4 odsto je onih koje imaju rak dojke. Taj kancer čini i 15,2 odsto svih malignih bolesti (i muškaraca i žena) u populaciji oboljelih.

- Drugim riječima, skoro svaka treća žena oboljela od raka oboljela je od raka dojke. Standardizovana stopa obolijevanja iznosila je 76,5 na 100.000 žena, što Crnu Goru svrstava na 20. mjesto u Evropi – podaci su Instituta za javno zdravlje koje su dostavili Pobjedi. Tokom 2022. godine evidentirano je 416 slučajeva obolijevanja od raka dojke u Crnoj Gori.

Iz Instituta za javno zdravlje upozoravaju da je rak dojke najčešći maligni tumor kod žena i jedan od vodećih uzroka smrti u svijetu, ali i kod nas. Ističu da je, iako je rak dojke

mnogo češći kod žena, važno naglasiti da i muškarci mogu oboljeti od ove bolesti. Stoga, poručuju iz IJZCG, svijest o simptomima i važnosti rane dijagnostike je univerzalna.

rizik veći nakon 50 godina

Prema statistici oboljelih, rizik razvoja raka dojke znatno se povećava sa godinama, posebno nakon 50. godine života, istakli su iz Instituta povodom obilježavanja „Ružičastog oktobra“, kada se, kako su kazali, globalno podiže glas u ime borbe, nade i života.

- Upravo zbog toga, organizovani skrining program ranog otkrivanja raka dojke, koji se sprovodi u Crnoj Gori, usmjeren je na žene od 50 do 69 godina. Cilj skrining programa nije da otkrije bolest kada se simptomi već pojave, već da identifikuje eventualne sumnjive promjene u dojkama pri-

je nego što se jave simptomi – dakle, u fazi kada je rak još nevidljiv, ali moguće ga je detektovati savremenim dijagnostičkim metodama – kazali su oni.

Skrining otkrio

24 Slučaja

Prošlogodišnjim skriningom otkrivena su 24 slučaja karcinoma. IJZCG podaci za prošlu godinu pokazuju da je ciljna grupa za ovaj skrining obuhvatila 29.692 žene, a 9.376 je uspješno kontaktirano i pozvano na pregled. Skrining raka dojke sprovodio se među ženama starosne dobi od 50 do 69 godina, sa teritorije Podgorice, Danilovgrada, Cetinja i Kolašina, a osnovni metod skrininga jeste mamografija u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG).

Na poziv se odazvalo 8.675 žena (92,52 odsto pozvanih), a mamografski pregled obavilo je 5.339 (56,94 odsto pozva-

nih) žena. Prosječno je otkriveno pet karcinoma dojke na 1.000 snimljenih žena. U okviru skrining programa urađene su 33 biopsije, pri čemu su otkrivena 24 slučaja raka dojke. Na smanjen odziv žena, tvrdi se u izvještaju, utiču problemi kao što su nedovoljna organizacija, manjkavosti skrining metoda, loša informisanost, nizak obrazovni i socioekonomski nivo, te kulturološki i religiozni faktori - prepreke koje su prisutne i globalno. - Poboljšanje organizacije i uključenost primarne zdravstvene zaštite, uz adekvatnu političku podršku i finansiranje, može znatno povećati

stopu učešća u skrining programu. Postoji stalna potreba za podizanjem svijesti o značaju preventivnih pregleda. Intenzivnija edukacija i medijska kampanja mogu doprinijeti razbijanju predrasuda i smanjenju straha od pregleda – piše u izvještaju za prošlu godinu. Primarni test koji se koristi u ovom programu je digitalna mamografija, što je jednostavna, brza i bezbjedna metoda snimanja dojki, kojom se mogu otkriti rani znaci karcinoma, uključujući i vrlo male tumore koji nijesu opipljivi ili vidljivi na drugi način. Iz Instituta su istakli i da se

ra nim otkrivanjem bolesti putem skrininga znatno povećavaju šanse za uspješno liječenje, očuvanje kvaliteta života, pa i potpuno izlječenje, dodavši da je redovno odazivanje na skrining pozive od izuzetne važnosti za zdravlje žena.

a kcije za podizanje Svije Sti Tokom oktobra Institut će putem društvenih mreža plasirati edukativne poruke o raku dojke, mjerama prevencije i značaju redovnih preventivnih pregleda. Kroz saradnju sa NVO, Institut podržava i društveno odgovorne kampanje kao što je Race for the Cure. Predstavnici IJZCG će učestvovati u planinarskoj turi i usponu na jedan od vrhova Crne Gore, u saradnji sa planinarskim klubovima i uz podršku Planinarskog saveza Crne Gore, kako bi simbolično promovisali zdrav život i solidarnost.

U saradnji sa Domom zdravlja Glavnog grada, planira se organizovanje promotivnog događaja u zajednici posvećenog prevenciji i ranom otkrivanju raka dojke. Aktivnosti

Preventivni pregledi prvi korak u očuvanju života

Spomenik Đurišiću, ubici hiljade nevinih žrtava, u konaku Manastira snimila ekipa RTS

osim u slučajevima hitnosti zaštite života i zdravlja ljudi. Taj ugovor je potpisan 2022. godine, bez prisustva crnogorskih medija, a potpisali su ga tadašnji premijer Dritan Abazović i patrijarh SPC-a Porfirije

Institucije nijesu dobile odobrenje mitropolita Metodija, ali, prema tumačenju pravnih eksperata, zakoni imaju primat nad ugovorima, pa i nad onima sa vjerskim zajednicama.

Mitropolit Metodije je prilikom otkrivanja spomenika u Gornjem Zaostru poručio da će spomenik Đurišiću staviti u crkvu, pa neka ga, kako je rekao, „sruše“.

- Ne bojimo se sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede. Došli su da ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. To rade mladi momčići obučeni u fina odijela koji su zauzeli visoke političke i državne pozicije i misle da sa tog mjesta mogu da rade kako oni hoće. Nikad ga neće moći srušiti, jer što više vrijeme prolazi, sve je veće ime i slava generala Dragoljuba i vojvode Pavla - rekao je Metodije 8. avgusta.

N E zako N i To

P osTaV lja N j E i

P r E mj E šTa N j E Pobjeda je ranije objavila da premještanje spomenika Pavlu Đurišiću, sa postamenta u Gornjem Zaostru u obližnju crkvu, za Upravu za zaštitu kulturnih dobara znači da Eparhija budimljansko-nikšićka nezakonito postavlja spomenik u

će se sprovoditi i u Romskom kampu, kao i u saradnji sa zainteresovanim organizacijama, pri čemu će se razmotriti i mogućnost zakazivanja preventivnih pregleda. Ministarstvo zdravlja je povodom obilježavanja „Ružičastog oktobra“, mjeseca posvećenog prevenciji raka dojke, počelo kampanju „Prevencija je ključ – misli na sebe“. Dr Milena Cojić će u video-snimku prenijeti važne poruke o značaju redovnih i preventivnih pregleda i rane detekcije raka dojke, bolesti koja se pravovremenim otkrivanjem uspješno liječi.

Tako će danas u 11 časova na Trgu nezavisnosti u Podgorici građani na štandu Ministarstva moći da preuzmu promotivni materijal, razgovaraju sa stručnjacima i dobiju više informacija o značaju prevencije.

Trka solidar N osT i U okviru „Ružičastog oktobra“, pokrenuta je i kampanja „Pođi na kontrolu“, a biće održana i treća simbolična trka „Race for the Cure“ 19. oktobra na brdu Gorica u Podgorici, pod sloganom „Svakim korakom podržavamo jedni druge“.

Tada će se okupiti građani, ali i žene koje su preživjele kar-

kulturno dobro u opštini Berane.

U emisiji „Načisto“ na TV Vijesti, emitovanoj 18. septembra, predsjednik Osnovnog suda u Beranama Ivan Došljak kazao je da sve ovo ne bi trajalo ovoliko da je policija odmah oduzela spomenik kada je nezakonito postavljen.

Prilikom uklanjanja spomenika, 8. avgusta je došlo do težeg incidenta, kada su novinari Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boris Pejović bili napadnuti i fizički i verbalno, a prijećeno im je smrću.

I taj postupak je pred Osnovnim sudom u Beranama, ali i pred prekršajnim. Danko Femić će odgovarati za krivično djelo prinuda, jer je naredio fotoreporterima da izbrišu fotografije. Pet lica će odgovarati prekršajno. Spomenik Đurišiću postavljen je 7. avgusta u Gornjem Zaostru kod Berana, a dan kasnije otkrio ga je mitropolit budimljansko-nikšićki

Metodije. Policija je sa mještanima postigla dogovor da se spomenik nakon otkrivanja ukloni. U popodnevnim satima je premješten, a tada su napadnuti fotoreporteri Pobjede i Vijesti, kojima nije bilo dozvoljeno da fotografišu trenutak kada je kranom sklanjan sa postamenta i prebačen u Crkvu Svete Paraskeve u tom mjestu. Poslije toga završio je u konacima Manastira Đurđevi stupovi, a gdje je premješten nakon toga, utvrdiće istraga. j. marTiNoViĆ

cinom dojke ili se trenutno liječe, njihove porodice, prijatelji i poznanici, javne ličnosti, društveno odgovorne kompanije i mediji. Iz NVO Brini o sebi su poručili da je cilj podizanje svijesti o važnosti prevencije i zajedničke borbe protiv karcinoma dojke. Sva sredstva prikupljena registracijom učesnika biće usmjerena na konkretnu podršku ženama oboljelim od karcinoma dojke. - Ove godine donacije će biti iskorišćene za kupovinu medicinske opreme za Dnevnu bolnicu Instituta za onkologiju KCCG – uključujući stolice za primanje hemoterapije i prateću opremu – istakli su iz ove NVO. Ističu da će se na ovaj način unaprijediti kvalitet terapijskog procesa, povećati dostupnost tretmana i smanjiti vrijeme čekanja, kako bi se oboljelim ženama obezbijedili što bolji uslovi tokom liječenja. Registracija za događaj obavlja se putem sajta www.raceforthecure.eu, na kome se nalaze i detaljne informacije

U okviru ovogodišnje kampanje „Pođi na kontrolu“, NVO Brini o sebi pozvala je i privatne zdravstvene ustanove širom Crne Gore da se uključe kroz promotivne popuste i posebne pakete pregleda za žene. H.jaNkoViĆ

Pojedini nastavnici nakon više decenija rada sa đacima razočarani načinom na koji se država odnosi prema prosvjetarima

U učionici radili 40 godina za ponižavajuću penziju

PODGORICA – Nastavnici koji su u školama radili puni radni staž, 40 godina ili više, primaju penziju od 450 do 650 eura. Pojedini su ispričali za Pobjedu da se osjećaju uniženo i da mogu da biraju – nikada ne bi ušli kroz vrata učionice. Negoduju i kritikuju državu, jer smatraju da prosvjetnog radnika institucije ponižavaju materijalno i moralno.

Sindikat prosvjete Crne Gore nema statistiku koliko tačno iznose penzije nastavnika. Kazali su nam da oni koji imaju puni radni staž, koji su radili 40 godina, primaju od 550 do 650 eura. Stava su da su to mala primanja i da ih treba uvećati. Ističu, takođe, da i zaposlenici u drugim državnim djelatnostima, kada se penzionišu, imaju niske penzije. Penzionisani profesor istorije i geografije Zoran Božović kaže Pobjedi da je najkraće rečeno razočaran penzijom koju je dobio nakon rada u više kolektiva 41 godinu i deset mjeseci. Kada se penzionisao, primao je 517 eura, a ove godine, nakon usklađivanja penzija, prima oko 600 eura. - Dobio sam mizernu penziju. Vjerovali ili ne, prije mene nekoliko nastavnika je otišlo u penziju i oni primaju 450 eura – kaže Božović.

Erozija morala

On smatra da je na početku njegove karijere ova struka bila više uvažavana. Priča da su tada imali status u društvu, ali da se vremenom sve promijenilo.

- Ne tražim da mi se diže spomenik. Ukazujem samo na to da su prosvjetni radnici ,,nisko pali“ po svakom pitanju, od primanja, penzije do uv ažavanja. Katastrofalno je stanje. Nikada ne bih bio prosvjetni radnik da se opet mogu vratiti. Uslovi za prosvjetne radnike nijesu dobri – ističe Božović. Dodaje da je nastavnik izgubio autoritet u učionici, te da se u posljednje vrijeme za sve pitaju roditelji i učenici, a da profesor ne smije đaku dati ni realnu ocjenu.

- Ranije je mnogo više profesija bila uvažena. Što se u međuvremenu desilo? Erozija morala – kaže penzionisani nastavnik.

Ističe da se kroz sistem na papiru uređuju mnoge stvari, ali da je u praksi drugačije. Božović smatra da resorno ministarstvo razne stvari mora bolje da uredi, te da je nužna racionalizacija. Navodi primjer da u određenim prigradskim školama ima više zaposlenih nego učenika.

BOŽOVIĆ: Dobio sam mizernu penziju. Reći ću vam podatak da je prije mene penzionisano nekoliko nastavnika koji primaju penziju 450 eura

DRAŠKOVIĆ: Samo se zlopatim sa ovom penzijom i preživljavam. Radi se o ponižavajućem ophođenju države prema prosvjetnim radnicima. Strahovita je nepravda

- Koliko god da hvale ministarku, ona mora da uradi mnogo više… Imate slučajeve u određenim školama da imaju do deset učenika, a zaposlenih mora biti najmanje 18 ili 20. Za državu je bolje da se plati internat u gradu za djecu i da se socijalizuju. U jednom odjeljenju imate jednog učenika – rekao je on. Nastavnik srpskog jezika Maksim Drašković penzionisao se prošle godine. Predavao je srpski jezik i književnost 40 godina u učionici, za penziju od – 536 eura. - To je užas. Bijedno je. Samo se zlopatim sa ovom penzijom i preživljavam. Radi se o ponižavajućem ophođenju države prema prosvjetnim radnicima. Strahovita je nepravda – kaže Drašković. Drašković priča da je privremenim rješenjem dobio penziju od 450 eura, zbog administrativne greške, te da mu nije obračunat sav radni staž. Drašković smatra i da mu je manja penzija zbog toga što je, kako kaže, Sindikat prosvjete napravio propust kada je sa prethodnom vladom ugovarao kroz sporazum uvećanje koeficijenata, te je istaknuto da će nova vlada to realizovati ako dozvole makroekonomski parametri.

- Koeficijenti tada nijesu uvećani i izgubili smo tu. Meni je zbog toga niža penzija za 5060 eura – rekao je on.

Istakao je da su penzionerima male penzije, nikakve i da je to problem.

- Mora doći do nekog preispitivanja, ponovnog obračuna – rekao je on.

Pobjeda je pitala Fond za penzijsko osiguranje o iznosima penzija prosvjetnih radnika i o prosjeku u državi, ali od ove institucije nijesmo još dobili odgovore.

Probl E mi

Iz Banke hrane saopšteno je juče da najveći broj penzionera prima minimalnu penziju ili penziju koja je ispod praga siromaštva. Oni su se oglasili povodom Međunarodnog dana starijih osoba. Precizirali su da je prag rizika od siromaštva za jednu osobu definisan na 331 euro.

Iz ove nevladine organizacije podsjetili su da se Međunarodni dan starijih osoba obilježava kako bi se ukazalo na važnost obezbjeđivanja dostojanstvenog starenja, jačanja sistema brige i podrške za starije osobe širom svijeta.

- Nemali broj starijih osoba teško podnosi rast troškova života, pogotovo ubrzani rast cijena hrane, visokih cijena ljekova, suplemenata koje trebaju uzimati uz terapiju po instrukcijama ljekara i ljekarskih pregleda. Stariji ljudi koji su podstanari u posebno su lošoj situaciji i ne bi smjeli ostati bez podrške sistema – istakli su oni. Istakli su da državu i vrijednosti koje baštini Evropska unija obavezuju da vrati dostojanstvo starijim osobama.

- U EU se obično isplaćuje fiksna socijalna penzija ili se primanja dopunjuju do garantovanog minimuma za zadovoljenje osnovnih životnih potreba. Na taj način se

sprečava siromaštvo u starosti i garantuje „dostojanstvena starost“ - kazali su iz Banke hrane. Ističu da je ovo jedno od najvažnijih socijalnih pitanja za Crnu Goru danas.

- Ipak, ne vidimo kod vladajuće strukture inicijative o pokretanju socijalnih penzija. Garantovani minimum za starije bez primanja u Crnoj Gori mora biti uveden iz više razloga: nemali broj ljudi, naročito žena i onih iz ruralnih krajeva, nema dovoljno staža za penziju - konstatovali su iz Banke hrane.

Tvrde da je Crna Gora među rijetkim evropskim zemljama bez takvog vida podrške. - Procjena je da oko 15.000–20.000 starijih od 65 godina nema pravo na penziju (jer nemaju dovoljno staža ili nijesu uplaćivali doprinose). To znači da približno svaki peti do šesti stariji čovjek u Crnoj Gori živi bez penzije - zaključuju iz Banke hrane. Kada je riječ o prosvjetnim radnicima, Sindikat prosvjete pregovara sa nadležnim resorima da im se, pored ostalog, od januara sljedeće godine uvećaju plate za deset odsto. Ova radnička organizacije je negodovala što se nastavnicima kroz centralizovani obračun zarada umanjila plata i do 50 eura i više, te su zaprijetili i mogućim štrajkom ako ne dođu do kompromisa. Pregovori sa donosiocima odluka počeli su prvog septembra kada je u školama organizovan štrajk upozorenja zbog umanjenih zarada N.Đ.

Maksim Drašković

Zoran Božović

Međunarodni naučni skup „Hrišćanstvo i hrišćanska kultura na prostoru Crne Gore“ u organizaciji Matice crnogorske

Zapostavljeni markeri identiteta crnogorskog naroda i države

PODGORICA - Međunarodni naučni skup pod nazivom „Hrišćanstvo i hrišćanska kultura na prostoru Crne Gore“ koji organizuje Matica crnogorska okupio je tridesetak naučnika, profesora, istraživača iz šest evropskih država.

Skup je otvorio predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović

On je kazao da hrišćanstvo predstavlja polaznu osnovu na dugom putu oblikovanja identiteta Crne Gore i crnogorskog naroda, čiji tragovi smještaju naš narod i državu u evropski civilizacijski kontekst, od najranijih vremena pa do savremenog doba.

- Zahvaljujući Crkvi, odnosno njenim ustanovama, koja je uprkos brojnim devastacijama i uništenju pisane građe, kao i sakralnih objekata, što je naročito bilo izraženo za vrijeme osmanske uprave, ostali su dokazi milenijumskog prisustva crnogorskog naroda i njegove integrisanosti u hrišćansku kulturu uključujući i onu duhovnu i državnu tradiciju dukljanskih Slovena, čiji su sukcesori upravo Crnogorci – objasnio je on.

Istakao je da je namjera Matice da, u mjeri mogućeg, podvrgne sudu stručne i naučne javnosti određene istorijske konstrukcije koje su potekle sa regionalnih katedri, u kojima je crnogorska istorija, pa samim tim i hrišćanska kultura na prostoru Crne Gore tretirana u okviru nekih širih tema, kao da na ovom prostoru nijesu djelovale crkvene institucije, poput Dukljansko-barske nadbiskupije i Crnogorske mitropolije, tj. Crnogorske pravoslavne crkve koje su bitni faktori i markeri identiteta crnogorskog naroda i države. Podsjetio je da reprezentativna djela nastala tokom srednjeg vijeka, kao što su „Ljetopis

Popa Dukljanina“, „Miroslavljevo jevanđelje“ ili ćirilične inkunabule iz štamparije Crnojevića predstavljaju kulturnu zaostavštinu naših predaka, koja je proizašla iz potrebe snaženja i odbrane hrišćanstva, odnosno crkve, a ujedno i državnog i narodnog integriteta.

On je ukazao i na devastaciju crnogorskog sakralnog nasljeđa i savremene trendove klerikalizacije crnogorskog društva, što nije izolovan društveni fenomen kod nas, već raširena pojava u zemljama regiona, uključujući i pojedine članice Evropske unije. Tokom prvog dana u dvije sesije svoja izlaganja imalo je 15 učesnika.

Govorili su prof. dr Ilija Velev sa Univerziteta „Sv. Ćiril i Metodij“, koji je dao sintezu procesa koje je obradio u prvom tomu kapitalne studije „Hrišćanstvo u crnogorskom duhovnom i kulturnoistorijskom identitetu“. Prof. dr Božidar Šekularac je govorio o značaju i uticaju hrišćanstva u političkom, vjerskom i kulturnom životu naroda na Balkanu, a posebno na etnogeografskom prostoru Crne Gore. Dr Lenka Blehova- Čelebić se dotakla i pitanja pravoslavne crkve, njenog položaja u Boki i zastupljenosti u izvorima. Dr Tatjana Koprivica, dr Karla Sfameni i dr Lucia Alberti su skrenule pažnju na devastaciju crnogorskih zaštićenih kulturnih dobara iz ranohrišćanskog perioda. Prof. dr Mladen Vukčević je govorio o uređenju odnosa države i crkve, počev od donošenja prvih pisanih akata crnogorske novovjekovne države do danas. Dr Dragutin Papović je izlagao o organizaciji ranohrišćanske crkve na prostoru Crne Gore. „O prvom episkopu dukljanskom“ govorio je istoričar Vukota Vukotić. Prof. dr Antun

Sbutega bavio se u radu „Sveta stolica i Duklja Vojislavljevića“ i odnosima hrišćanskog centra i nove države, te razvitkom Duklje nakon podizanja Barske biskupije na rang nadbiskupije i mitropolije, kao i periodom nakon Bodinove smrti. Mr sc. Ivan Jovović je objasnio položaj, relacije i ustrojstvo i kasnije pripajanje ove dvije dijeceze Kotorskoj biskupiji, ukazujući na niz nepreciznosti i izostajanje dostupnih izvora. U radu „Franjevački red u Baru/s osvrtom na franjevce u Budvi, Ulcinju i Svaču u srednjem i novom vijeku“ dr sc. Sava Marković razmatra istorijat franjevačkog reda. Dr Sašo Cvetkovski je govorio o nekoliko novoidentifikovanih slikanih portreta Dukljanskog vladara i svetitelja Svetog Vladimira Dukljanskog, nastalih u periodu od kraja XVIII do prvih decenija XX vijeka. Mr Dragica Đurašević-Miljić je kroz najtipičnije graditeljske primjere pokazala kontinuitet gradnje u načinu građenja koji je bio karakterističan za ove prostore. Prof. dr Maria Polimirova predstavila je rad „Rana štampana knjiga iz XV vijeka kao činilac očuvanja hrišćanskih tradicija na Balkanu“ u kome razmatra prve ćirilične štampane knjige s kraja XV i XVI vijeka, s posebnim naglaskom na cetinjske inkunabule i mletačke paleotipe, kao važan činilac duhovnog i kulturnog samoodržanja i razvoja pravoslavnih Slovena na Balkanu, koji su pali pod osmansku vlast. Naučni skup „Hrišćanstvo i hrišćanska kultura na prostoru Crne Gore“ biće nastavljen danas, a u Umjetničkom paviljonu Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore će u 19 sati biti otvorena izložba Matice crnogorske „Kult Blažene Ozane Kotorke“.

J. MARTINOVIĆ

DETALJI INCIDENTA NA ŽABLJAKU: Više osoba svjedočilo „Aroma“, nasilnicima određen pritvor

Rondović ni kriv, žrtva bahatih Tivćana

ŽABLJAK /PLJEVLJA – Miroljub Rondović (28) i dalje se nalazi na poluintenzivnoj njezi Neurohirurgije Kliničkog centra Crne Gore i njegovo zdravstveno stanje je neizvjesno zbog teških povreda lobanje koje je zadobio u subotu na parkingu u centru Žabljaku, kada su ga pred suprugom i sinom, ali i mnogobrojnim očevicima brutalno pretukli Tivćani Petar Gačević (19) i Miloš Risančić (22).

Ovo je za Pobjedu kazala svastika Rondovića, Gordana Stevović Gačević i Risančić su odlukom sudije za istragu Osnovnog suda u Pljevljima sprovedeni u Istražni zatvor na 30 dana jer su 27. septembra pod dejstvom alkohola i kokaina izazvali više incidenata i povrijedili nekoliko osoba nakon čega su pobjegli automobilom prema Crnom jezeru. Policija ih je privela nakon što su izazvali saobraćajnu nesreću u kojoj su povrijedili vozača drugog automobila. Stevović je u razgovoru za Pobjedu ispričala da se uobičajeni odlazak sestre i zeta u kupovinu pretvorio u noćnu moru, kako za njih tako i za širu porodicu. Kako je kazala, očevici incidenta su napadače vidjeli na parkingu kako ušmrkavaju kokain sa retrovizora, uriniraju, guraju turiste i vrijeđaju prolaznike. Nakon toga, uslijedio je napad na Miroljuba, koji je sa suprugom i sinom od godinu i četiri mjeseca izašao iz „Aroma“ marketa.

Dok je u jednoj ruci držao kesu, a drugom vezivao dijete u auto-sjedište, a njegova supruga ulazila u vozilo, Risančić i Gačević su se naslonili na staklo vrata automobila.

Dok je moja supruga vrištala „ubili ste ga“, napadači iz automobila su joj dovikivali najteže uvrede i nastavili da se voze kroz grad. Najviše boli što ljudi sa strane nijesu reagovali. Sve se desilo usred bijela dana, na najfrekventnijem mjestu u Žabljaku, a prolaznici su samo stajali i gledali. Nevjerovatno je da to niko nije prijavio policiji – kaže Stevović

- Momci, možete li samo malo da izađem, zamolio ih je Miroljub dok su se Gačević i Risančić kretali prema zadnjem dijelu auta – priča Stevović.

Tada se, kako opisuje, dogodio brutalan napad koji su zabilježile kamere video-nadzora, ali i neki od očevidaca mobilnim telefonima.

Tivćani su se, kako je navela, zaletjeli prema Miroljubu. Gačević ga je prvo udario u jagodičnu kost, oborio na zemlju, zatim nogom udario u stomak. Kad je Miroljub na-

slonio glavu na haubu, Gačević ga je snažno udario pesnicom u sljepočnicu. Koliko je udarac bio jak, Stevović navodi da su očevici čuli zvuk pucanja lobanje. - Miroljub je izgubio svijest, a supruga je mislila da su mu slomili kičmu, da je ubijen. Vrištala je i zapomagala. Dok mu je jedna nepoznata žena izvlačila jezik kako se ne bi ugušio, Miroljub je došao svijesti. Supruga i ona su ga ubacile u auto i odvezle u hitnu pomoć na Žabljaku – priča za Pobjedu Stevović. Međutim,

Suđenje optuženima za zločin na Meterizima

PODGORICA – Haris Kočan, optužen za ubistvo Radovana Markovića u aprilu prošle godine na Meterizima, kazao je juče u Višem sudu da se radi o „nesrećnom slučaju“. On je istakao da je do ispaljenja oružja došlo nenamjerno, da je „slučajno zakačio obarač“, dok je preuzimao oružje od treće osobe i provjeravao da li je

puška otkočena. Negirao je i optužbe da je 20. novembra 2023. godine na Cetinju pokušao da ubije Nikolu Drecuna i Igora Mašanovića ispalivši raketu iz RPG-7. - Kada sam shvatio da je Marković pogođen, izveo sam ga iz auta i naslonio uz drvo, a potom potrčao do magistrale da potražim pomoć. Kada je naišla policija, ja sam ih zaustavio i poka-

zao gdje se nalazi Marković. Da sam imao namjeru da ga ubijem, ne bih ostao niti mu pružio pomoć - rekao je Kočan, dodajući da se kaje zbog svega što se dogodilo. Na pitanja branioca Kočana, advokata Branka Anđelića, o okolnostima ranjavanja Markovića, optuženi je kazao da ga je sam nosio do drveta, na udaljenost od 50 do 100 meta-

Sa jučerašnjeg skupa

Napad zabilježile nadzorne kamere

dužan

Tivćana

tamo su mu rekli da ide kući i prati situaciju.

- Supruga je insistirala na snimanju koje je pokazalo da Miroljub ima teške povrede i hitno je prevezen u Klinički centar Crne Gore. Trenutno je smješten na poluintenzivnoj njezi Neurohirurgije i njegovo zdravstveno stanje je neizvjesno – kazala je Miroljubova svastika.

Stevović je navela da su se Gačević i Risančić zalijetali i prema njenoj sestri koja je pokušavala da priđe suprugu i pomogne mu. Za to vrijeme, oni su nasrnuli na zaštitara prodavnice D. Š. što je zabilježeno na snimku video-nadzora.

Stevović je istakla da je posebno potresno bilo, dok je supruga vrištala „ubili ste ga“, napadači iz automobila joj dovikivali najteže uvrede i nastavili da se voze kroz grad. - Najviše boli što ljudi sa strane nijesu reagovali. Sve se desilo usred bijela dana, na najfrekventnijem mjestu u

ra, te da je Marković u tom trenutku bio svjestan i razgovarao sa policajcem dok su čekali hitnu pomoć.

Osim Kočana, sudi se i Vanji Burdi za pružanje pomoći Kočanu nakon što je ubio Markovića. Kazao je da mu je žao zbog svega što se dogodilo i da nije imao namjeru da učestvuje u bilo čijem ubistvu.

- U Crnu Goru sam došao protiv svoje volje. Nijesam znao što se planira. Tek kada sam otvorio gepek, vidio sam gorivo. Kada je počela pucnjava, bio sam u šoku. Nijesam imao namjeru da naudim bilo kome - rekao je Burda. Naglasio je da je i njegov raniji iskaz dat u stanju šoka i do-

Nekadašnji direktor Moneta nakon što je pravosnažno oslobođen od optužbe za zloupotrebu položaja ne osjeća olakšanje nakon dvije decenije targetiranja njega i porodice

Ivanović: Presuda je samo potvrda istine, ali ljaga ostaje

Žabljaku, a prolaznici su samo stajali i gledali. Nevjerovatno je da to niko nije prijavio policiji – kaže Stevović.

Ona je naglasila da su nakon prebijanja njenog zeta, Gačević i Risančić nastavili da voze gradom otvorenih vrata. Kako je istakla, njen zet važi za mirnog i povučenog čovjeka bez ijednog incidenta u prošlosti.

- On nema ni kaznu za prekršaj u saobraćaju. On i sestra su samo porodični ljudi koji su se zatekli u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu – kaže Stevović. Zahvalila je policiji u Žabljaku i istakla da očigledan nedostatak policijskih službenika u tom gradu građanima izaziva veliku nesigurnost.

- Ovdje nema vikenda bez tuče ili incidenata po lokalima. Sve ovo što se dogodilo pokazuje koliko je bezbjednost građana Žabljaka ugrožena. Ovi momci su zlikovci. Pročitali smo da već imaju više krivičnih djela iza sebe. Očigledno im se godinama gleda kroz prste zbog političkih i porodičnih veza i zbog toga su nastradali ljudi ni krivi ni dužni – zaključuje Stevović. Pred tužiocem, Gačević i Risančić su se branili ćutanjem. Gačeviću je na teret stavljeno nasilničko ponašanje u sticaju sa nanošenjem teških tjelesnih povreda, dok se Risančić, pored istih optužbi, tereti i za ugrožavanje javnog saobraćaja. Obojica su u policijskim evidencijama označeni kao operativno interesantna lica. Risančić se, prema nezvaničnim informacijama, dovodi u vezu i sa kavačkim klanom i sin je Dejana Risančića, odbornika u Skupštini opštine Tivat. B. ROBOVIĆ

dao da su tvrdnje Harisa Kočana tačne.

- Vidio sam u njegovim očima da nije bio svjestan, govorio sam mu da pritisne ranu kako bi se zaustavilo krvarenje. On je trčao da potraži pomoć – kazao je Burda. Veselin Marković, otac ubijenog Radovana, optužio je policiju i Ministarstvo unutrašnjih poslova za propuste koji su, kako tvrdi, doprinijeli smrti njegovog sina, koji je mogao biti spašen da ga policija nije ispitivala 25 minuta. On je kritikovao rad direktora Lazara Šćepanovića, visokog službenika Gorana Jokića i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića B.R.

PODGORICA – Konačno, nakon dvadeset godina, stavljena je tačka na proces koji je obilježio moj život i život moje porodice, poručio je Miodrag Ivanović, koji je nakon dvije decenije procesa u slučaju „Telekom“ pravosnažno oslobođen optužbi. Osim Ivanovića, oslobođen je i Oleg Obradović

Ipak, kako je naveo u reagovanju, Ivanović presudu ne doživljava kao pobjedu, već kao „potvrdu istine koja je predugo čekala da izađe na vidjelo“. Apelacioni sud u Podgorici potvrdio je oslobađajuću presudu, stavljajući, kako navodi Ivanović, i zvanično pečat na ono što je od samog početka govorio - da nije kriv, da se nikada nije bavio nezakonitim radnjama i da su sve optužbe vezane za njegovo ime bile neosnovane.

Ističe da nikada, nijednim svojim činjenjem ili nečinjenjem nije nanio štetu državi Crnoj Gori, niti kompanijama u kojima je radio. - Dvije decenije nosio sam teret etikete „lopova“. Sa tim teretom nijesam bio suočen samo ja, nego i moja porodica. Ona je kroz sve ove godine podnijela nepravdu jednako kao i ja, možda i teže. Moja djeca su rasla dok je njihovo prezime pratila sumnja i osuda, a sve zbog procesa koji je od samog početka imao obilježje političkog obračuna, a ne pravne istine – navodi u reagovanju Ivanović.

Danas, kaže, ne osjeća ni olakšanje, ni radost, jer presuda nije pobjeda, već samo potvrda istine koja je predugo čekala da izađe na vidjelo.

Kako je kazao, dvadeset godina nosio je žig koji nije zaslužio.

- U međuvremenu sam na svojoj koži osjetio kako se u Crnoj Gori „presude“ donose prije nego što ih izrekne sud - u kafanama, kabinetima, u neodgovornim medijskim naslovima i u sitnim zlobama. Za sve to vrijeme nijesam odgovarao na blaćenja, vjerujući da će istina oboriti neistine iz optužnice – kaže on.

Ali, ističe da je živio sa posljedicama.

- Moje ime je postalo teret za one oko mene. I to je možda najveća nepravda - što ime čovjeka kojem se ništa ne može dokazati postane sinonim za krivicu.

Iako je sud tek sada izrekao oslobađajuću presudu, za mene i moju porodicu presuda je odavno bila napisana - u naslovima, u čaršijskoj površnosti željnoj blaćenja. U društvu gdje se najlakše hrane tuđom mukom, gdje je zavist brža od razuma, a želja da se čovjek ponizi jača od potrebe da se čuje i sačuva istina. Danas, kad je sud konačno rekao ono što sam govorio od početka - da nijesam kriv - ostaje ogorčenost. Jer iako je istina napokon potvrđena, ljaga koju sam nosio dvadeset godina ne može se izbrisati. Šteta je neprocjenljiva i ništa je ne može nadoknaditi. Ali makar je ski-

nut teret nezaslužene optužnice sa mog imena - kaže Ivanović i dodaje da će zauvijek ostati zahvalan na nepokolebljivoj podršci i povjerenju svojim prijateljima.

Ivanović i Obradović su 4. septembra odlukom Apelacionog suda pravosnažno oslobođeni optužbe da su zloupotrebom položaja oštetili Telekom za 2,3 miliona eura preko fiktivnog ugovora sa londonskom kompanijom „Rawleigh Trading“ (Roli).

Sudije Višeg, a potom i Apelacionog suda su zaključile da

Nastavljeno suđenje nekadašnjoj predsjednici Vrhovnog suda

Sud provjerava navode o brisanju aplikacija

telefona Vesne Medenice

PODGORICA - Krivično vijeće Višeg suda kojim predsjedava sutkinja Vesna Kovačević naložilo je da vještak telekomunikacijske struke uradi nalaz i mišljenje povodom navoda Specijalnog državnog tužilaštva i pojedinih svjedoka da su iz telefona Vesne Medenice obrisane aplikacije „Signal“ i „Telegram“ u trenutku kada je bila privedena.

Vještačenje je određeno u nastavku suđenja Milošu Medenici i pripadnicima njegove kriminalne organizacije, kojima se na teret stavlja stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, davanje i primanje mita, protivzakoniti uticaj,

zloupotreba službenog položaja, neovlašćena proizvodnja i promet droga, omogućavanje uživanja opojnih droga, nedozvoljeno držanje oružja i eksploziva, teška tjelesna povreda i sprečavanje dokazivanja. Među optuženima se našla i majka Miloša Medenice - nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica

Do sada saslušani policijski službenici su pred sudom kazali da niko nije dirao telefon Medenice nakon privođenja u zgradu podgoričke policije. Istakli su da telefon nije koristila ni optužena, a što je Medenica potvrdila navodeći da joj se telefon cijelo vrijeme nalazio u torbi na stolu, 17. aprila 2022. godine, nakon što je pri-

vedena sa Aerodroma u Golubovcima.

Sud je odbio prijedlog odbrane da se iz spisa predmeta izuzmu iskazi troje sudija Vrhovnog suda koji su bili pod mjerama tajnog nadzora, iako protiv njih nije pokrenut postupak. Oni će, kako je odlučeno, biti saslušani kao svjedoci.

Na ročištu je preslušan dio razgovora optuženih, dobijenih iz mjera tajnog nadzora, a saslušan je i policijski službenik Srđan Nikač, na okolnosti pretresa kuće Vesne Medenice. Nikač je, kao i njegove kolege prethodnog dana, izjavio da je pretres kuće sproveden u skladu sa zakonom i bez primjedbi. Odbrana je, međutim, tvrdila suprotno, ističu-

nije dokazano da su optuženi imali prethodni dogovor i umišljaj da dovedu u zabludu članove Odbora, te da su ugovorene analize tržišta zaista sačinjene i predate Mađar Telekomu, većinskom vlasniku Crnogorskog Telekoma. Kao ključnu okolnost, Apelacioni sud je naveo da je sporni ugovor bio dio strategije širenja Mađar Telekoma na regionalna tržišta, a da su Ivanović i Obradović postupali po nalogu menadžmenta iz Budimpešte, kako su i tvrdili u svojim odbranama. B.R.

ći da je pretres bio prekidan i da je kuća bila napuštana. – Od početka do kraja pretresa, koliko znam, niko nije napuštao kuću Vesne Medenice. Meni se niko nije obraćao sa pitanjem da li može da napusti prostor – kazao je Nikač, dodajući da se nalazio na spratu i da nije mogao vidjeti da li je neko ulazio ili izlazio. Na zahtjev odbrane da se vještači medicinska dokumentacija Vesne Medenice, tužilaštvo je navelo da poštuje pravo na život, ali i podsjetilo da je zbog njenog nedolaska na ranija ročišta tražen pritvor. Pored Vesne i Miloša Medenice, optužnicom su obuhvaćeni i Marjan Bevenja, Goran Jovanović, braća Bojan i Marko Popović, Vasilije Petrović, Luka Bakoč, policijski službenik Darko Lalović, Vojin Perunović, Milorad Medenica, Marko Vučinić, Petar Milutinović, Ivana Kovačević, Radomir Raičević i Stevo Karanikić. Milici Vlahović Milosavljević sudi se u odvojenom postupku, a optužnicom je obuhvaćena i firma „Kopad kompani“ iz Nikšića. B.R.

Miodrag Ivanović

Prvi sastanak Tematske mreže za ekologiju, održivi razvoj i razvoj sjevera

Pred opštinama zahtjevne obaveze za ulazak u EU

Bez jačanja stručnih kapaciteta, adekvatne politike zarada i umrežavanja, lokalne samouprave teško mogu da odgovore na složene zahtjeve evropske agende zaštite životne sredine. Opštine te obaveze ne smiju posmatrati samo kao pritisak, već i kao priliku da kroz usklađivanje sa EU standardima poboljšaju usluge, privuku sredstva i doprinesu održivom razvoju – poručeno je sa skupa

PODGORICA – Pred opštinama je veliki broj obaveza u oblasti unapređenja zaštite životne sredine, koje proističu iz nove legislative (Zakon o upravljanju otpadom, Zakon o zaštiti prirode, Nacrt državnog plana upravljanju otapdom...) i evropskih direktiva. Istovremeno, opštine imaju i brojne prilike za podršku ovom procesu ali moraju naći mehanizme kako bi ih iskoristile, ocijenjeno je na prvom sastanku Tematske mreže za ekologiju, održivi razvoj i razvoj sjevera.

V. d. generalne direktorice Direktorata za zaštitu prirode Ilinka Alorić govorila je o obavezama koje proizilaze iz novog Zakona o zaštiti prirode, na kojem trenutno radi Ministarstvo ekologije, odr-

živog razvoja i razvoja sjevera (MERS). – Lokalne samouprave imaju obaveze među kojima su: proglašavanje zaštićenih prirodnih dobara na svojoj teritoriji, finansiranje izrade studija zaštite koje detaljno opisuju prirodne vrijednosti i režim zaštite, donošenje planova upravljanja zaštićenim područjima od lokalnog značaja, te izvještavanje o njihovoj realizaciji. Opštine će morati i da obezbijede sredstva za rad upravljača zaštićenih područja, kao i da izrađuju i dostavljaju izvještaje o stanju prirode – istakla je Alorić, dodajući da se trenutno čekaju komentari naučne zajednice na taj dokument.

OTPAD

O uticaju novog Zakona o upravljanju otpadom i Nacrta državnog plana upravlja-

nja otpadom za period 2025–2029. govorila je Branka Milašinović iz Direktorata za ekologiju u MERS-u. Kako je navela, najvidljiviji izazov ostaju neuređena odlagališta (ima ih oko 340). Kazala je da plan predviđa formiranje četiri regionalna centra za upravljanje otpadom i uvođenje proširene odgovornosti proizvođača. Time će se omogućiti efikasnije i bezbjednije odlaganje otpada, održiv model finansiranja i veća dostupnost sredstava za projekte reciklaže i unapređenja lokalnih sistema. – Novim planom predviđamo održiviji i pravedniji sistem upravljanja otpadom

kroz regionalne centre i proširenu odgovornost proizvođača. Međutim, ukoliko lokalne samouprave ne razviju dovoljno jake kapacitete, neće moći da odgovore na zahtjeve zakona niti da iskoriste dostupne mogućnosti – poručila je Milašinović.

Sanela Metjahić iz Direktorata za međunarodnu saradnju i EU fondove ukazala je na značaj evropskih direktiva u oblasti zaštite životne sredine i ulogu lokalnih samouprava u njihovoj implementaciji.

– Opštine ove obaveze ne smiju posmatrati samo kao pritisak, već i kao priliku da kroz usklađivanje sa EU standardima poboljšaju usluge, privu-

Promocija knjige „Durmitor nacionalni park“ mr Vlada Vujisića održana i u Banjaluci

ku sredstva i doprinesu održivom razvoju – podsjetila je ona.

SREDSTVA

Da Vlada Crne Gore ima ambiciozan cilj da do kraja jula 2026. godine usvoji kompletnu legislativu u oblasti zaštite životne sredine i klimatskih promjena, podsjetila je i Ana Stanišić – Vrbica iz Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. Poseban akcenat, kako je dodala, EU stavlja na zaštitu biodiverziteta, kvalitet vazduha i politiku upravljanja otpadom. – Sredstva postoje i opštine treba da pronađu mehanizme kako bi ih iskoristile, uz otvorenost Delegacije da pomogne

Najljepši vodič kroz čari planine

Durmitor zaslužuje epitet jedne od najljepših planina na ovim našim prostorima, a autor je to na najbolji način prikazao u svojoj monografiji. Vlado Vujisić je na prekrasan način prikazao Durmitor u najboljem sjaju, odnosno onakvim kakav i jeste – ocijenio je Dragan Romčević

PODGORICA – Da bi nastala ovakva monografija o nekom nacionalnom parku ili planini kao što je Durmitor potrebno je mnogo truda, znanja iz te oblasti, sklonosti prema pisanju, kao i mnogo ljubavi. Sigurno da je Vlado imao sve to, pa je 20 godina ljubavi prema Durmitoru iznio na poseban način u ovoj monografiji - rekao je Dragan Romčević, član Upravnog odbora Planinarskog saveza bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska na promociji knjige ,,Durmitor nacionalni park“ autora mr Vlada Vujisića održanoj nedavno u Ba-

njaluci, u punoj sali ,,Kuće Milanovića“. Romčević je ocijenio da kvalitet i posebnost tog izdanja pokazuju i besprijekorne fotografije i opisi koji su više divljenje Durmitoru. – Durmitor zaslužuje epitet jedne od najljepših planina na ovim našim prostorima, a autor je to na najbolji način prikazao u svojoj monografiji. Vlado je na prekrasan način ilustrovao sve ovo i prikazao Durmitor sigurno u najboljem sjaju tj. onako kakav on stvarno i jeste. Hvala sa naše strane što je Vlado došao ovdje da nas upozna sa ljepotama Durmitora, sa time kako je knjiga nastala i što sve sadrži – poručio je Romčević.

Sekretarka Planinarskog saveza bh.entiteta Repubika Srpska Dragana Stanković čestitala je autoru na djelu, istakla zahvalnost za višegodišnji rad

i trud, te ga zamolila da nastavi da se bavi promocijom planinarenja, Durmitora i Crne Gore. Autor knjige, mr Vlado Vuji-

sić zahvalio se pokroviteljima promocije - Planinarskom savezu RS i ,,Kući Milanovića“ na izuzetno kvalitetnoj organizaciji i srdačnom prijemu, te podsjetio da ga za Banjaluku vezuje činjenica da je nekad bio košarkaš Borca koji je u sezoni 1992/1993. nastupao u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije.

- Durmitor sam prvi put posjetio prije 22 godine, zaljubio se u njega na prvi pogled, a vraćam mu se već 20 godina. Fotografišući i opisujući njegove ljepote – pretočio sam ih u knjigu „Durmitor nacionalni park“ – kazao je mr Vujisić. Promocija je nastavljena emitovanjem kraćeg filma koji predstavlja miks atraktivnih snimaka Durmitora snimljenih iz vazduha, nakon čega je autor Vlado Vujisić prisutnima predstavio ljepote Durmitora i djelove svoje knjige

u komunikaciji sa građanima. Naš cilj je da Crna Gora uđe u EU čista – bez divljih deponija i sa snažnom politikom zaštite prirode – naglasila je Stanišić–Vrbica. Sekretarka Odbora za komunalne djelatnosti i životnu sredinu Zajednice opština Sanja Živković ukazala je na ključne izazove sa kojima se suočavaju lokalne samouprave – nedostatak stručnog kadra, nedovoljnu tehničku infrastrukturu i nisku politiku zarada. Naglasila je i potrebu za međusobnim umrežavanjem opština i podsjetila na pozitivne rezultate formirane mreže službenika za životnu sredinu u okviru Zajednice opština. – Važno je jačati kapacitete za privlačenje donatorskih i drugih fondova, kako bi se prevazišla postojeća letargija i obezbijedila održiva rješenja. Bez jačanja stručnih kapaciteta, adekvatne politike zarada i umrežavanja, lokalne samouprave teško mogu da odgovore na složene zahtjeve evropske agende zaštite životne sredine – zaključila je Živković. Tematska mreža formirana je u okviru projekta „Opštine za EU – Osnaživanje lokalnih zajednica u procesu EU integracija Crne Gore“, koji finansira EU, a implementira u saradnji sa Ministarstvom javne uprave i Zajednicom opština. Za njen rad je ključno Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera. C. G.

putem pr ezentacije na video-bimu, prikazavši najljepše vrhove Durmitora, njegove doline, riječne kanjone i gorska jezera.

Pokrovitelji promocije knjige bili su Planinarski savez Republike Srpske i ,,Kuća Milanovića“, koja je prepoznata kao hram kulture u Banjaluci. Njen upravnik, prof. dr Duško Pevulja istakao je zadovoljstvo zbog promocije ovog djela. Promocijom knjige ,,Durmitor – Nacionalni park“ u tom gradu nastavljena je serija uspješnih predstavljanja tog remek djela sa kojim je prethodno publika imala priliku da se upozna u više regionalnih centara, a nedavno je, nakon čak četiri i po godine od izlaska njenog prvog, održana i na Žabljaku. Riječ je o djelu koje je autor stvarao dvije decenije i koje je, po ocjeni stručne javnosti, najsveobuhvatniji i najljepši vodič o Durmitoru. U njoj je opisano 80 uspona na 40 vrhova te planine, a ujedno je i bogata monografija sa više od 400 izuzetno atraktivnih fotografija. R. U. - I.

Dragan Romčević, Dragana Stanković i Vlado Vujisić

UPRAVLJANJE OTPADOM VELIKI IZAZOV: Deponija u Rožajama

Četvrtak, 2. oktobar 2025.

Budva: Sjutra sjednica Skupštine zakazana po hitnom postupku, odbornici odlučuju o sporazumu o poravnanju sa njemačkom firmom koja je gradila postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda

BUDVA – Budvanski odbornici će se na sjednici gradskog parlamenta koja je zakazana po hitnom postupku za 3. oktobar izjasniti o nacrtu sporazuma o poravnanju između Opštine Budva, preduzeća Vodovod i kanalizacija i WTE grupacije koja je gradila postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Bečićima.

Sporazumom je predviđeno da se obaveze Budve procijenjene na skoro 50 miliona eura svedu na svega 3,5 miliona i da se u potpunosti gase obaveze iz dva arbitražna postupka i postupaka pred domaćim sudovima.

ČETIRI RATE

– Utvrđeni su rokove i iznosi plaćanja, od kojih su dvije rate planirane za fiskalnu 2025. godinu, a preostale dvije za prva dva mjeseca 2026. godine, pa je sporazum potrebno bez odlaganja usvojiti kako bi se pravovremeno sprovela njegova realizacija kroz postupak rebalansa budžeta i obezbijedila sredstva u rokovima određenim Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti i Odl ukom o budžetu Opštine Budva. Nepravovremeno izvršenje sporazuma može prouzrokovati obavezu plaćanja zateznih kamata, ili iniciranje novih sudskih postupaka, čime bi se stvorila nepotrebna i značajna

Opština će WTE isplatiti 3,5 umjesto 50 miliona eura

Poravnanjem se trajno zatvaraju obaveze po osnovu dvije pravosnažne arbitražne presude pred ICC u Frankfurtu i Ženevi, gasi čitavo potraživanje iz domaćeg parničnog postupka protiv Vodovoda i kanalizacije i otklanjaju svi procesni i izvršni rizici u zemlji i inostranstvu, uključujući i potencijalne troškove postupka pred Saveznim sudom Njemačke koji iznosi najmanje 876.000 eura – navedeno je u nacrtu sporazuma

finansijska opterećenja za Opštinu Budva – navedeno je u nacrtu dokumenta. Obaveze Opštine i preduzeća Vodovod i kanalizacija prema WTE grupaciji i njenim zavisnim društvima na dan 23. septembra 2025. godine iznose između 49.513.382 eura (najniža granica, prema nalazu vještaka) i 53.013.382 eura (najviša granica, prema pravosnažnim arbitraž-

nim presudama i utuženim iznosima).

– Sporazumom o poravnanju, predviđeno je da Opština isplati ukupno 3.500.000 eura, u četiri jednake rate po 875.000 eura: prva do 30. novembra 2025. godine, druga do 30. decembra 2025. godine, treća do 15. februara 2026. godine, i četvrta do 15. marta 2026. godine. Takva dinamika otplate omoguća-

va ravnomjerno budžetsko rasterećenje kroz dvije fiskalne godine i očuvanje načela budžetske ravnoteže, bez dodatnog zaduživanja ili smanjenjem tekućih obaveza prema trećim licima –navedeno je u obrazloženju. Poravnanjem se, istaknuto je, trajno zatvaraju obaveze po osnovu dvije pravosnažne arbitražne presude pred ICC u Frankfurtu i Ženevi, gasi čitavo potraživanje iz domaćeg parničnog postupka protiv Vodovoda i kanalizacije i otklanjaju svi procesni i izvršni rizici u zemlji i inostranstvu, uključujući i potencijalne troškove postupka pred Saveznim sudom Njemačke, čiji troškovni rizik iznosi najmanje 876.000 eura. Zaključenjem poravnanja, ukupna finansijska ekspozicija lokalne zajednice se ograničava na iznos od 3.500.000 eura, čime se ostvaruje ušteda u rasponu između 49.513.382 eura i 52.196.489 eura, zavisno od toga da li bi u sudskom postupku bio prihvaćen nalaz vještaka u postupku VIK Budva protiv WTE Desalinizacija.

U nacrtu sporazuma navedeno je da na dan 23. septembra 2025. godine, zaključivanjem sporazuma o poravnanju od 3.500.000 u četiri kvartala raspoređenih u dvije budžetske godine, lokalna zajednica ostvaruje uštedu između 92,9 odsto i 93,4 odsto, u apsolutnom iznosu: između 46 i 49,5 miliona eura.

– S obzirom na to da arbitražne presude već proizvo-

de pravno dejstvo, a postupak osporavanja pred njemačkim sudovima uključuje visok troškovni rizik bez garancije uspjeha, zaključivanje sporazuma predstavlja racionalnu i pravno sigurnu mjeru za zatvaranje svih otvorenih obaveza, finansijsku stabilnost i zaštitu interesa Opštine i njenog povezanog pravnog lica. Takođe, sporazumom se otklanja rizik novih arbitražnih utuženja od strane WTE i povezanih lica, i u konačnom rješava ovaj problem koji je bio teret i za građane, Opštinu i za prethodne administracije – kazali su iz lokalne uprave.

PRAVNA SIGURNOST

Ukazuju na član 8, stav 5 sporazuma koji ,,,ima izuzetno pravno-tehničko značenje“ odnosno da ,,obezbjeđuje punu i trajnu pravnu sigurnost“. – Njime se precizira da, osim postojećih zahtjeva iz relevantnih postupaka, mogu pos tojati dodatna, trenutno neprocesuirana prava, potraživanja, obaveze ili odgovornosti u vezi sa relevantnim projektima. U tom stavu, strane se izričito obavezuju da će, po ispunjenju prethodnog uslova, sva sadašnja ili buduća potraživanja - stvarna ili uslovna, poznata ili nepoznata - biti u cijelosti otpisana i da neće pokretati nikakve nove zahtjeve po tom osnovu. Uključena su i sva sporedna prava, poput zakonskih kamata, regresnih zahtjeva i drugih pravnih instrumenata. Pravna posljedica ove klauzule je puna i trajna pravna sigurnost za sve učesnike sporazuma. Njome se isključuje svaka pravna osnova za pokretanje novih sporova, eliminiše neizvjesnost u vezi sa eventualnim naknadnim zahtjevima, kao i obezbjeđuje da su svi međusobni odnosi u vezi sa relevantnim projektima konačno uređe-

Obaveze Opštine i Vodovoda i kanalizacije prema kompaniji WTE i njenim zavisnim društvima iznose između 49,5 miliona (najniža granica, prema nalazu vještaka) i 53,01 milion (najviša granica, prema pravosnažnim arbitražnim presudama i utuženim iznosima)

Sporazumom je isključen svaki pravni osnov za pokretanje novih sporova. Na taj način postignut je finansijski dogovor i konačna stabilizacija pravnih odnosa, čime se sprečava svaka dalja pravna eskalacija i mogućnost nastanka novih obaveza po bilo kojem osnovu

ni. Ugovorom je na taj način postignut ne samo finansijski dogovor već i konačna stabilizacija pravnih odnosa, čime se sprečava svaka dalja pravna eskalacija i mogućnost nastanka novih obaveza po bilo kojem osnovu iz prošlih odnosa – konstatuju iz lokalne uprave. Postrojenje u Bečićima, na lokaciji Vještica, u rad je pušteno u oktobru 2014. godine. Opština Budva je, na osnovu međunarodnog tendera, sa kompanijom WTE Wassertechnik GMBH zaključila ugovor o projektovanju, finansiranju, izgradnji i upravljanju sistemom za prečišćavanje otpadnih voda, kroz izgradnju četiri postrojenja (Buljarica, Sveti Stefan, Bečići i Jaz), kapaciteta oko 130.000 stanovnika. Ugovorena vrijednost koja se odnosi na izgradnju iznosi 58,56 miliona, dok su ugovorom predviđeni i operativni troškovi upravljanja koji na godišnjem nivou iznose 1,7 miliona eura. Na sistem za prečišćavanje priključeno je cijelo polje Budve i veći dio Bečića, Sveti Stefan, Patrovac i Buljarica nijesu obuhvaćeni. Prema izvještaju Državne revizorske institucije o reviziji završnog računa za 2014. godinu ukupan dug Opštine za PPOV iznosio je 121 milion eura, od čega se 65 miliona odnosi na glavnicu kredita podignutog za izgradnju postrojenja a 32 miliona na kamate kredita koji će Opština vraćati do 2034. godine. D. ŠAKOVIĆ

Izložba djela Ilije Branka Burića otvorena u Dvorcu Petrovića

Velika odbrana crteža

PODGORICA - U Dvorcu Petrovića u Podgorici otvorena je izložba ,,Crteži“ Ilije Branka Burića, jednog od najznačajnijih crnogorskih savremenih umjetnika, koja u fokusu ima medij crteža - temeljni izraz njegovog umjetničkog stvaralaštva. Izložba okuplja više od 70 radova, među kojima su ekspresivni, gestualni, repetitivni crteži, često organizovani u serije, ali i oni koje je autor sam smatrao neuspjelim, a koji sada svjedoče o njegovom kompleksnom procesu rada. U središtu je crtež kao najdirektniji i najintimniji oblik umjetničkog izraza. Burićevi crteži nijesu tek skice, ni prateći elementi drugih formi, oni su samosvojna, završena djela, vođena linijom koja pulsira, ponavlja se, preliva i često dovodi samu formu do tačke nestajanja. Kroz ekspresivne i gestualne poteze, umjetnik istražuje granice crteža. Publika ima priliku da prvi put po-

gleda i snimak iz 2000. godine u kojem je zabilježen proces Burićevog stvaralačkog rada. U kratkom obraćanju publici Burić je istakao da je izložbu posvetio nedavno preminuloj supruzi Zorici

Kustoskinja izložbe Marina Čelebić podsjetila je da je Burić prvi put izlagao u prostoru Dvorca Petrovića 1995. godine, te da se gotovo tri decenije kasnije vraća sa postavkom koja uključuje više od 70 posto novih radova. Ona je naglasila da Burić i dalje pokazuje istu posvećenost kao na početku svoje karijere, pristupajući izložbi s pažnjom „kao da izlaže prvi put“.

Teoretičar umjetnosti Milovan Novaković kazao je da crtajući linije Burić vrši veliku odbranu crteža, ali ga istovremeno dovodi do njegovih krajnjih granica, do onog trenutka kada više ne može ni biti riječi o crtežu. Izložba će biti otvorena do 28. novembra. A. Đ.

Priča Dragane Kršenković-Brković objavljena u inostranstvu

„Pobuna“ u američkom magazinu „Mayday“

PODGORICA - Priča

„Pobuna“ („Rebellion“) crnogorske književnice

Dragane Kršenković-Brković objavljena je u američkom književnom časopisu

„Mayday Magazine“, u izdanju nezavisne izdavačke kuće „New American Press“. Priču je na engleski jezik prevela Aleksandra Nikčević-Batrićević.

„Mayday Magazine“ objavljuje savremenu američku i m eđunarodnu književnost prevedenu na engleski jezik, s fokusom na poeziju, prozu, intervjue i vizuelnu umjetnost. - „Mayday“ ima za cilj da bude svjetionik pluraliteta i književne izvrsnosti. Želimo stvaralaštvo koje njeguje autentičnost, radoznalost i saosjećanje; želimo inovativnu fikciju koja vjeruje čitaocu; subverzivnu poeziju koja se kritički bavi svijetom; prevode koji su u „međuprostoru“ između jezika gdje se identiteti i značenja susrijeću, spajaju i mijenjaju - ističu urednici –objavljeno je na sajtu ovog književnog časopisa. R. K.

Izložba Matice crnogorske u ULUCG

„Kult Blažene Ozane Kotorke“ u Podgorici

PODGORCA - Izložba

„Kult Blažene Ozane Kotorke“, koju je priredila Matica crnogorska, biće otvorena večeras u 19 sati, u Umjetničkom paviljonu Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Izložbu će otvoriti predsjednik Matice crnogorske Ivan

Boris Dežulović na Festivalu književnosti predstavio novi roman, publika analizu naših društava, sa fokusom na bujajući nacionalizam

Svijet je prepun ,,malih koje danas ne shvatamo

PODGORICA – Prvi dan prvog Međunarodnog festivala književnosti, koji se na Trgu nezavisnosti održava pod motom ,,Knjige su u centru“, protekao je u znaku promocija romana hrvatskog novinara i pisca Borisa Dežulovića ,,Tko je taj čovjek – izvještaj o jednoj mogućnosti“ i ,,Hamlet u Paviljonu 6“ srpskog reditelja i pisca Gorana Markovića.

Sa Dežulovićem je razgovarao Marinko Vorgić, a o interesovanju za prvi roman hrvatskog autora poslije 20 godina dovoljno govori činjenica da su sva mjesta bila popunjena, a četrdesetak ljudi je ,,s nogu“ ispratilo promociju. ,,Tko je taj čovjek – izvještaj o jednoj mogućnosti“ je roman o Pivničkom puču u Minhenu 1923. i 1924. godine – u istorijskom trenutku začetka nacizma kada je Adolf Hitler još mogao biti zaustavljen u svojim nečovječnim namjerama. Hrvatski autor je roman i pisao gotovo paralelno sa stogodišnjicom tih događaja.

PRERUŠENO ZLO

Jedno od osnovnih pitanja koje roman postavlja jeste da li bi istorija mogla da bude drugačija da je neko u pravom trenutku povukao okidač, pa je ovaj roman svojevrsna mješavina političkog trilera, istorijske fikcije i kvantne fizike. Dežulović je kazao da je u procesu istraživanja koji je prethodio pisanju otkrio koliko jezivo liče rečenice nacista iz 1920-ih na ono što danas govore ekstremisti –bilo američki, ruski, balkanski ili evropski.

- Tu su neke rečenice koje izgovaraju njemački nacisti, a koje danas čujemo od američkih ili ruskih ili naših vrlo lokalnih nacista. Potpuno iste rečenice. Ja sam istražujući za ovaj roman, između ostalog, čitao i njemačku i američku, pa i našu štampu iz dva-

PODGORICA - Predstava

Osamdesetih godina Franjo Tuđman izgledao je kao šef knjigovodstva. Slobodan Milošević je bio bankar. Neki ćato sa zaliscima. To su neki likovi koji su izgledali kao poslovođe u granapu. Hitler je nama sa današnjim iskustvom utelovljenje zla, sa onim brčićima. Ali da ste živjeli 1924. u Minhenu ne biste se zakleli da će to biti najgori čovjek u istoriji čovječanstva... – kazao je Dežulović

desetih godina prošlog vijeka – istakao je on. Iz inspirativnog razgovora Dežulovića i Vorgića jasno je da tendencija ovog književnog poduhvata nije puko igranje sa alternativnom istorijom, nego upozorenje sadašnjem trenutku koje glasi: ako je prije sto godina Zapad propustio da prepozna zlo dok je još bilo na margini – što mi to danas propuštamo da vidimo? Dežulović je kazao da naša iskustva nijesu stara 100, već 30 godina (aludirajući na ratove devedesetih u bivšoj Jugoslaviji), a da opet ništa nijesmo naučili. - Ovaj roman je upozorenje za danas – da se osvrnemo oko sebe i po parlamentima i po konferencijama za štampu i po ulici – da gledamo ta lica i postavimo pitanje: Ko je od njih taj? – kazao je on. Prema riječima Dežulovića,

,,od naših firera niko nije izgledao zajeban“.

- Osamdesetih godina Franjo Tuđman izgledao je kao šef knjigovodstva. Slobodan Milošević je bio bankar. Neki ćato sa zaliscima. Niko od njih ne izgleda zajebano. To su neki likovi koji su izgledali kao poslovođe u granapu. Hitler je nama sa današnjim iskustvom utjelovljenje zla, sa onim brčićima. Ali da ste živjeli 1924. u Minhenu ne biste se zakleli da će to biti najgori čovjek u istoriji čovječanstva... kazao je on, dodajući da su za Šešelja ,,svi tvrdili da je debil“.

- A znamo štoa se dogodilo. Puna je naša istorija tih ,,malih Hitlera“ koje niko nije ozbiljno shvatao – kazao je on.

PROPAST ZAPADA

S obzirom na detalje i faktografsku utemeljenost ovog ro-

mana, Vorgić je bio siguran da je Dežulović makar na kratko boravio u Minhenu. Ipak, autor je to demantovao rekavši da se koristio Google pretraživačem i Google Earth-om. - Sada toliko znam Minhen da mogu tuda hodati zatvorenih očiju, a nikad ga nijesam posjetio. Znam birtije u koje su izlazili, ljude koje su čitali, redove vožnje iz tog vr emena... Zaista sam istraživao, našao sam idealnu zgradu gdje je potkrovlje s kojim se čovjek može snajperom pogoditi u grudi, jer znam gdje tačno on dolazi na taj trg. Iz istorije znamo sve – istakao je Dežulović. Važnu ulogu za roman i njegovu atmosferičnost ima kultna knjiga ,,Propast Zapada“ Osvalda Špenglera koja se, kako je kazao, sve više potvrđuje kao proročka knjiga.

Predstava „Ovo nije zemlja za žene“ gostuje na festivalu u Zenici i Visokom

Jovović, a o kultu crnogorske svetice govoriće istoričarka umjetnosti Radojka Abramović, koautorka kataloga. U muzičkom dijelu programa nastupić vokalna solistkinja Zorana Latković i profesor gitare Nikola Pejović koji će izvoditi djela Paizijela i Hendla. A. Đ.

„Ovo nije zemlja za žene“, rađena po motivima pripovijetke „Skočiđevojka“ Stefana M. Ljubiše, u režiji Lorana Beržea, po tekstu Katje Faišku, biće izvedena u JU Centar za kulturu, sport i informisanje u Visokom, a potom i na velikoj sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici, u okviru festivala posvećenog savremenim pozorišnim praksama koje propituju društvene norme, rodne

uloge i slobodu izraza. Na programu festivala, koji se održava do 6. oktobra, biće izvedene i predstave ,,Izađi i bori se“, po tekstu Stele Mišković, a u režiji Lajle Kaikčije, „Prelijep glas“ po tekstu Nedžme Čizmo, u režiji crnogorske rediteljke Minje Novaković i predstava „Žive“ po tekstu Ajše Eze, u reži-

ji Žulija Serdeire. Predstave su dio projekta „Sexual Theatre - A Feminist Readings of Classics“ koji je kofinansiran iz programa Kreativna Evropa, a na kojem je partner JU „Grad teatar“ iz Budve, zajedno sa Bosanskim narodnim pozorištem iz Zenice (BIH), Centrom „Faz Kultura“ iz Brage (Portugal) i Univerzitetom

„Pol Valeri (Paul Valéry)“ iz Monpeljea (Francuska). Predstava „Ovo nije zemlja za žene“ izvedena je i na 39. festivalu „Grad teatar“ i u njoj igraju crnogorske glumice: Anđelija Rondović, Mirjana Spaić, Milica Kekić-Martinović, Marija Liješević i Milica Šćepanović. - Predstava ,,Ovo nije zemlja

Sa izložbe djela Ilije Branka Burića

Boris Dežulović tokom promocije romana u Podgorici

Hitlera“ shvatamo ozbiljno

Marković: U Srbiji na djelu male pakosti velikih zlotvora

Novi roman Gorana Markovića „Hamlet u Paviljonu br. 6“ predstavljen je sinoć pred brojnom publikom na Trgu nezavisnosti. Roman rasvjetljava sudbinu glumačkog poziva danas u Srbiji, prvaka drame koji je negdje usput u svojoj karijeri izgubio autentičnost i polet koji krase svakog pravog umjetnika i umjesto toga prepustio se rutini i kolotečini sredine u kojoj živi. Marković je u romanu spojio naizgled nespojivo – Šekspira i Čehova - Postoji tanka nit između ta dva štiva, a to je pitanje ludila. Imamo pitanje da li je Hamlet lud, dok u Paviljonu br. 6 postoji ta veza ljekara sa ludakom koji ga na kraju uzima pod svoje – rekao je Marković.

On se dotakao i aktuelne situacije u Srbiji, ustvrdivši da danas ne plaća visoku cijenu svog kritičkog stava i angažmana.

- Gledao sam tenkove na ulicama i rodila se tada u meni ideja da se treba boriti protiv mračne sile. Uvrtio sam sebi u glavu da ono čime se bavim, a to je film, mora biti subverzivno. Za vrijeme Miloševića, dok sam još bio u punoj snazi, imao sam dosta gadne trenutke. Ovo sada su male pakosti. Na primjer, ne daju mi nacionalnu penziju, film mi je ukinut ili neko preuzme moja predavanja na fakultetu. To su male pakosti velikih zlotvora. Nije to nešto što bi moglo da me unesreći - kazao je Marković. Istakao je da je s druge strane mnogo umjetnika koji su se „prišljamčili režimu“. - Sreo sam jednog glumca i nijesam izdržao, kazao sam mu – krpo, bijedniče, sram te bilo! On me gledao zapanjeno. Jednostavno, ne da nijesam izdržao, nego nemam više vremena. U godinama sam kada moram da kažem ljudima takvog kova što mislim o njima, da ne bih otišao u grob, a oni ostali neokrnjeni – zaključio je Marković.

- Kako on opisuje kraj Zapada i civilizacije – on opisuje naše vrijeme. Zabava, sport, živčana uzbuđenja... Potrošene su sve forme. Ništa se novo ne događa, niti se može dogoditi. On prije 100 godina vrlo precizno opisuje događaje koji su se desili poslije 2000. godine – rekao je on.

Bogat program čeka nas i danas u sklopu 1. Međunarodnog festivala književnosti. U moru zanimljivih sadržaja, u 16 sati u Njegoševom parku biće upriličeno predstavljanje izdavačke djelatnosti

Meandar media i časopisa ,,Tema“, s posebnim fokusom na broj posvećen savremenoj

crnogorskoj književnosti. U razgovoru učestvuju Branko Čegec i Barbara Delać U 19 sati na Trgu nezavisnosti čeka nas predstavljanje novih izdanja ,,Radnog stola“ i knjiga Hajnera Milera u prevodu Bojane Denić. Sa Denić će razgovarati Jelena Knežević. Sat kasnije, takođe na Trgu, biće promovisana Milerova zbirka poezija ,,Anđeo očaja“ u prevodu Dragoslava Dedovića, sa kojim će razgovarati Damir Šodan. Na Trgu će u 21 sat biti predstavljen roman ,,Bekos“ Enesa Halilovića, sa kojim će razgovarati Valentina Knežević A. RADOVIĆ

Izložba

Dimitrija Popovića ,,Mit mode“ večeras u Milanu

Suptilni simbol prolaznosti

PODGORICA - Izložba radova crnogorskog slikara Dimitrija Popovića, pod nazivom ,,Mit mode“, biće otvorena večeras u 18.30 sati u prostranom izložbenom prostoru Fondacije ,,Luciana Matalon“ u Milanu. Postavka obuhvata pedesetak radova u više likovnih medija izraženih u slikama, crtežima, objektima, asamblažima oslikanim fotografijama i instalacijama. Posebna je instalacija nazvana „Zlatna ruka“, urađena kao omaž nedavno preminulom velikom modnom kreatoru Đorđu Armaniju.

Popović je za Pobjedu istakao zadovoljstvo što ima priliku da ponovo izlaže u Milanu. - Moda je poseban fenomen društva spektakla i glamura koji me zanimao sa estetske, psihološke, sociološke i filozofske strane. Akcenat je na visokoj modi, na modi u rangu visokog ARTA koja danas ravnopravno ulazi u muzeje sa drugim likovnim umjetnostima. Taj fenomen mode, koji izražava duh našeg vremena, pokazuje performativnost tijela koje postaje ,,modno tijelo“, egzistira kao događaj za sebe. Takođe, postoji jedan paradoks kod mode - moda ubija sebe da bi mogla nastaviti živjeti. Moda je jedan od suptilnih simbola čovjekove prolaznosti - kazao je Popović. Ovo je Popovićeva peta samo-

stalna izložba u Milanu. Do sada je u Italiji održao sedamnaest samostalnih izložbiu Bariju, Rimu. Spoletu, Raveni, Padovi i Trstu, a dobitnik je značajnih italijanskih nagrada i priznanja za rad. Iz Fondacije „Luciana Matalon“ za italijanske medije su saopštili da moda ne prestaje stvarati simbole, obnavljati kodove, stvarati želje.

- U tom procesu ponajprije žensko tijelo postaje privilegirani medij. Pokazuje odjeću i istovremeno pokazuje samo sebe. Postajući ikona glamura koji dodiruje granice stvarnog. U djelima Dimitrija Popovića vitke manekenke i profinjene figure pretvaraju se u prave žive skulpture, u slike koje spajaju erotiku i

privlačnost s gotovo ritualnom strogošću, kao da je ljepota istovremeno disciplinovana i slavljena - ističe su tekstu Fondacije. Fondacija navodi da u doba društvenih mreža i stalne izloženosti vlastitog lika, umjetnikova refleksija djeluje aktuelnije nego ikada.

- Svaka odjeća postaje izjava, svaki estetski odabir narativni čin, svaka slika fragment osobnog i kolektivnog mita. Posjetiti izložbu ,,Mit mode“ znači suočiti se sa vizijom koja ispreplijeta estetiku i kritiku, ljepotu i nemir. Više od pedeset radova u postavi govori o modi kao totalnom fenomenu koji spaja eros i disciplinu, zavođenje i fetišizam, privlačnost i prolaznost, nudeći se kao metafora ljudske uslovljenosti - trajno raspete između želje za vječnošću i svijesti o krhkosti - ističe se u najavi.

Izložba u Fondaciji „Lucijana Matalon“, kako je istaknuto, važan je događaj za Milano - međunarodnu prijestolnicu mode i za publiku koja će imati priliku uroniti u vizionarski svijet umjetnika koji odavno propituje odnos između slike i mita.

- Stvaralaštvo Dimitrija Popovića više je puta prepoznato kao jedno od najizvornijih u evropskom kontekstu, u kojemu se spajaju intelektualna strogost i imaginativna snaga - saopštili su iz Fondacije „Luciana Matalon“. A. Đ.

Počinje Međunarodni festival horova u Herceg Novom, prijavilo se 29 ansambala

PODGORICA - Međunarodni festival horova Herceg Novi biće održan od 2. do 5. oktobra, u organizaciji NVO ,,Crnogorska horska asocijacija“. Za ovo, 10. jubilarno izdanje prijavilo se 29 horskih ansambala iz: Slovačke, Rumunije, Slovenije, Sjeverne Makedonije, Srbije, BiH i Crne Gore, koji će se predstaviti u takmičarskom i revijalnom dijelu.

Grad će dočekati

za žene“ uzima legendu kao polaznu tačku, kristališući umjetničku pobunu orkestriranu od strane pet žena koje ovu priču, a i njihovu sopstvenu, pretvaraju i u igralište i u platformu za aktivizam, izmišljajući svijet u kojem njihove strasti zauzimaju mjesto koje one žele. Ali ove žene su glas i mnogih drugih koje sastavlja-

ju ovaj čulni manifest. Predstava „Ovo nije zemlja za žene“ ne nudi konačne odgovore niti predlaže utopijsko utočište. Umjesto toga, ona poziva na nelagodu, provocira na razmišljanje. Jer, na kraju krajeva, šta se dešava kada se žena usudi da bude jednostavno svoja? – navodi se saopštenju. A. Đ.

Ukupno će nastupiti oko 900 učesnika. Članovi žirija su eminentni dirigenti iz Italije, Belgije, Srbije i Hrvatske. Festival će početi radionicom za dirigente i zainteresovane horiste, koja će biti održana večeras u foajeu Dvorane ,,Park“, u 18 sati. - Radionicu će voditi član upravnog odbora Evropske horske asocijacije Enriko Miaroma (ITA). U 19.30 sati biće prikazan film ,,Svega će biti - maestro Radovan Papović“, što je priča o Novljaninu, crnogorskom dirigentu, koji je ostavio neizbrisiv trag na muzički život Crne Gore i regiona. Ove godine, u čast profesora Papovića i velike dirigentice Novljanke Darinke Matić-Marović, festival uvodi i dvije nove novčane

nagrade - kazala je direktorica Festivala Nađa Karadžić, prenosi portal RTHN. Takmičarski dio festivala predviđen je za petak, 3. i subotu, 4. oktobar u Crkvi Svetog Jeronima, od 11 sati. Svečano otvaranje festivala zakazano je za petak, 3. oktobar, na Kanli kuli od 19 sati. U slučaju loših vremenskih prilika, program će biti održan u Dvorani „Park“.

- U subotu, 4. oktobra osim takmičenja, koje počinje od 11 sati, odvijaće se i revijalni dio Festivala na trgu (ispod Tore) od 10.30 sati, na kome će prijavljeni horovi prikazati izvanredan program za sve ljubitelje horske muzike. Proglašenje rezultata takmičenja, dodjela diploma, zahvalnica „Laureat“, biće održano u subotu od 20 sati u Amfiteatru Dvorane

„Park“ - istakla je Karadžić. Festival će biti završen u nedjelju, 5. oktobra u 11 sati tradicionalnim revijalnim koncertom duhovne muzike u Crkvi Sv. Jeronima. Pokrovitelj festivala je Opština Herceg Novi i Ministarstvo kulture i medija, strateški partner JUK Herceg Fest, hotel Sun Resort, Trend travel, RTHN, Crkva Sv. Jeronima i drugi. A. Đ.

Rad Dimitrija Popovića

Sa Festivala horova proše godine

RTHN

Brisel razmatra korišćenje zamrznute ruske imovine za nansiranje Ukrajine poslije 2025.

BRISEL - Dok Sjedinjene Američke Države nagovještavaju da možda neće biti spremne da finansiraju odbrambene potrebe Ukrajine još dugo, Evropska unija razmatra različite načine za finansiranje većeg dijela računa u 2026. i 2027. godini, pretpostavljajući – kao i većina ljudi u Briselu – da će se rat nastaviti.

Najočigledniji nagovještaj toga došao je tokom godišnjeg obraćanja predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen Evropskom parlamentu ranije u septembru, kada je iznijela ideju o „reparacionom kreditu“.

Više informacija o tome kako bi ovaj zajam funkcionisao pojavilo se u dokumentu za diskusiju na jednoj stranici koji je Komisija dostavila članicama EU. O dokumentu, u koji je RSE imao uvid, ambasadori EU su kratko raspravljali 26. septembra. Fon der Lajen je taj dokument predstavila EU na neformalnom samitu u Kopenhagenu 1. oktobra za razgovore o Ukrajini. Očekuje se da će ministri finansija EU narednih dana takođe razmotriti više detalja kada se sastanu u Luksemburgu.

Iako svi mehanizmi zajma još nijesu razrađeni, neke od tačaka su jasne.

Svaki zajam Ukrajini bi se zasnivao na zamrznutoj ruskoj imovini u EU koja je imobilisana otkako je Moskva pokrenula opštu invaziju prije više od tri godine. Zajam bi bio obezbijeđen bez stvarnog diranja samog novca, a Ukrajina bi morala da vrati novac tek pošto Rusija plati ratnu štetu.

Reparacioni zajam, ako bude odobren, mogao bi da riješi niz problema.

Najvažnije je da bi to Ukrajini dalo potrebnu injekciju gotovine, a istovremeno bi eliminisalo svaki potencijalni veto nekooperativnih članica EU, poput Mađarske i Slovačke. Takođe bi se riješilo pitanje što raditi s ruskom imovinom u EU i smanjio bi pritisak na budžet EU.

MOGUĆE PREPREKE

Ali to je daleko od završenog posla i još postoji nekoliko prepreka koje treba prevazići.

Reparacioni kredit od ruskih para

Vjeruje se da u EU postoji oko 176 milijardi eura takve imovine, uglavnom u Jurokliru, belgijskoj kompaniji za nansijska tržišta, specijalizovanoj za centralne depozitarne institucije. Belgija strahuje da bi Moskva mogla podnijeti solidnu pravnu tužbu protiv te zemlje i Juroklira zbog te imovine

Počnimo sa zamrznutom ruskom imovinom.

Vjeruje se da u EU postoji oko 176 milijardi eura takve imovine, uglavnom u Jurokliru (Euroclear), belgijskoj kompaniji za finansijska tržišta, specijalizovanoj za centralne depozitarne institucije.

Neke zemlje, posebno baltičke države, odavno žele da konfiskuju taj novac i da ga ili daju Ukrajini ili da ga iskoriste za izgradnju nedovoljno finansirane odbrane Evrope.

Argument je jednostavan: zašto bi evropski poreski obveznici trebalo da plate račun za rat koji vodi Kremlj?

Međutim, mnoge zapadnoevropske zemlje su protiv direktne konfiskacije.

Belgija strahuje da bi Moskva mogla podnijeti solidnu pravnu tužbu protiv te zemlje i Juroklira zbog te imovine.

Evropska centralna banka (ECB) je zabrinuta zbog toga kako bi konfiskacija djelovala na status eura, trenutno

neočekivani profiti dobijeni od te gotovine – često oko 1,5 milijardi eura koji se odmah prebacuju u ratom razorenu zemlju.

KOALICIJA VOLJNIH?

Evropska komisija sada predlaže sljedeće: dio ili sva zamrznuta sredstva u Jurokliru trebalo bi da se prebace u takozvani specijalni namjenski entitet u zamjenu za obveznice bez kupona koje izdaje Evropska komisija. One bi bile podržane garancijama „koalicije voljnih“ koju čine članice EU i moguće i druge zemlje iz Grupe sedam vodećih industrijskih zemalja.

Novac u SPV-u bi zatim bio prebačen Kijevu kao krediti tokom 2026. i 2027. godine (a moguće i poslije toga), a Ukrajina bi morala da vrati novac tek kada Rusija plati ratne reparacije.

Koliko bi novca bilo dostupno zavisi od procjene Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ali bi to moglo biti 140 milijardi eura za te dvije godine. Vjerovatno je da bi većinu ovoga morala da obezbijedi Evropa ako SAD odbiju da izdvoje bilo kakva sredstva za plan.

nice takođe moraju da potpišu to, dok je sve više jasno da Kijevu treba više hitnog finansiranja. Međutim, to je daleko od završenog dogovora, i Mađarska i dalje može donekle da postavi prepreke. Zamrznuta ruska imovina će ostati imobilisana sve dok EU odluči da tako treba da ostane. A Brisel to radi dva puta godišnje, u julu i januaru, jednoglasno. Nijedna zemlja, uključujući Mađarsku, nije dizala veliku buku oko posljednjeg produženja prije dva mjeseca, ali to ne isključuje mogućnost da se u budućnosti pojave neki problemi.

NACIONALNE GARANCIJE?

Evropska komisija u diskusionom dokumentu sugeriše da odluku o produžetku sankcija u budućnosti treba donijeti kvalifikovanom većinom, ali napominje da bi to „zahtijevalo politički dogovor na visokom nivou svih ili većine šefova država ili vlada“.

druge rezervne valute u svijetu, pošto bi takav potez mogao da podstakne treće zemlje da štede negdje drugo.

Veće evropske zemlje takođe vjeruju da bi novac trebalo da ostane imobilisan i da se umjesto toga koristi za obnovu Ukrajine u vjerovatnom scenariju da Moskva odbije da plati reparacije kada se rat završi.

Činjenica je i da se zamrznuta imovina već koristi za generisanje sredstava za Ukrajinu. To su kvartalni

Dobra stvar kod ovog poteza bi bila to što zaobilazi potencijalno ulaganje veta iz pojedinih zemalja. To je bila dilema početkom 2024. godine, kada je EU postigla dogovor o „instrumentu za Ukrajinu“ od 50 milijardi eura za period 2024-2027, a Mađarska u početku blokirala taj potez. Taj novac je uzet iz „rezervnog prostora“ zajedničkog budžetskog EU – u suštini, slobodnog kapaciteta u budžetu pored već preuzetih obaveza – ali je svih 27 članica moralo dati zeleno svjetlo. Oko 32 milijarde eura od 50 milijardi je već obezbijeđeno Kijevu, tako da nema toliko prostora, a Budimpešta bi vjerovatno prigovarala da se više novca koristi za tu svrhu. I dok Evropska komisija predlaže fond od sto milijardi eura za Ukrajinu u višegodišnjem budžetu EU za period 2028-2034, sve čla-

Veoma je sumnjivo da bi lideri poput mađarskog Viktora Orbana i slovačkog Roberta Fica jednostavno digli ruku u znak podrške.

A takođe možda postoji i problem s nacionalnim garancijama.

Koliko zemalja bi zaista bilo spremno da uđe u „koaliciju voljnih“ po tom pitanju? Što više zemalja to učini, manje novca će svaka zemlja morati da garantuje. Ali u mnogim članicama EU, tako nešto bi morao da odobri nacionalni parlament, a s obzirom na to da se nekoliko zemalja muči s rastom deficita, mnogi političari bi mogli biti oprezni u pogledu obavezivanja na bilo kakvu vrstu garancija.

Juroklir će vjerovatno insistirati na potpunim i čvrstim garancijama, a potencijalno čak i na učešću u upravljanju novom strukturom kredita. I ne može se isključiti da će Juroklir insistirati da i druge finansijske institucije koje drže zamrznutu rusku imovinu takođe doprinesu toj šemi.

Ursula fon der Lajen

Dom za stare Podgorica obilježio Međunarodni dan starijih osoba

Stari zaslužuju pažnju i njegu

Svako od nas treba da da svoj doprinos onoliko koliko može da se stariji ljudi osjete voljenim i poštovanim.

Ništa ne košta, a njima puno znači pružiti im ljubav, zagrljaj i poljubac, kao što su oni davali nama kad smo bili mali. Nije sramota ustupiti im mjesto u autobusu ili čekaonici, pošteđeti ih dugih čekanja u redovima jer njihove noge su slabije, a snaga uma, mudrost i iskustvo izuzetno važan, ali zapostavljen, resurs našeg društva, koji treba čuvati jer nam i te kako može biti od koristi u kreiranju ljepše budućnosti. Za to je potrebno samo malo više empatije i odgovornosti društva, a lekciju iz te oblasti svima nam mogu držati - đeca. Upravo tako bilo je juče u Domu starih Podgorica gdje su povodom Međunarodnog dana starijih osoba, u okviru brojnih aktivnosti, mališani iz vrtića ,,Mandarina i papagaj“ zagrljajima, poljupcima, igrom i pjesmom uljepšali dan korisnicima usluga ove javne ustanove.

BRIGA

Direktorica Doma za stare Jelena Šofranac , navodeći da svakodnevno imaju dosta aktivnosti, kazala je da se trude da i ovaj dan iskoriste da skrenu pažnju javnosti koliko je značajno pružati kompletnu pažnju, brigu i njegu starijima. - Počeli smo s aktivnostima od ranih jutarnjih časova. U

Ništa ne košta, a puno znači pružiti im ljubav, zagrljaj i poljubac... Baš kao što su oni davali nama kad smo bili mali. Nije sramota ustupiti im mjesto u autobusu ili čekaonici, pošteđeti ih dugih čekanja u redovima... Njihove noge su slabije, ali snaga uma, mudrost i iskustvo izuzetno su važan, ali zapostavljen resurs našeg društva i treba ga čuvati jer nam i te kako može biti od koristi u kreiranju ljepše budućnosti. Za to je potrebno samo malo više empatije i odgovornosti

Đeca oveselila korisnike usluga Doma za stare

osam sati organizovana je radionica Centra za stručno obrazovanje na temu aktivnog starenja i cjeloživotnog učenja, u devet vježbe sa fozioterapeutim i radionica o zdravom starenju. Nakon toga posjetili su nas mališani iz privatnog vrtića, uzrasta od tri do šest godina, što je i najljepši i najemotivniji dio dana. Nakon toga slijedila je radionica sa zaposlenima iz

Službe za pružanje psihosocijalne podrške, u podne roštilj za sve, a od 17 časova na-

Kako se ruše predrasude o domu za stare

Mariju Jovetić, koja će za dva mjeseca napuniti 92 godine a koja je u Domu za stare već skoro dvije godine, juče jee veoma obradovala posjeta ćerki Jadranke Popović i Ljiljane Jovetić, koje su joj došle iz Beograda. - Mislim da one nijesu ni svjesne koliko mi znači kada mi dođu u posjetu, baš se obradujem. Drago mi je što

je danas imamo bogat program ovdje u Domu povodom Dana starijih osoba. Uvijek nešto organizuju, baš nam je prijatno. Prezadovoljna sam brigom i pažnjom koju nam pružaju. Mnogo je bolje nego što sam očekivala. Nema toga ko bi me mogao ubijediti da se vratim iz ovog doma, ovdje mi je prelijepo. Ja sam sama odlu-

stup KUD-a ,,Mirko Srzentić“ i hora ,,Vokalisti“ – navela je Šofranac. Smatra da svako od nas treba da da svoj doprinos onoliko koliko može da se stariji ljudi osjete uvaženim.

- Oni su izuzetno važan resurs našeg društva, mogu i treba da budu uključeni u sve što se njih tiče, posebno u donošenju odluka. Poručujemo im da budu uz nas mlađe, neka nam daju savjete, prenesu znanje i mudrost, nama će to biti veoma dragocjeno i na osno-

čila da dođem ovdje, niko me nije mogao odvratiti od toga, jer ne želim da budem djeci na teretu – kazala je Marija.

Njena mlađa ćerka Jadranka kaže da vole da dođu majci u posjetu kad god im se ukaže prilika. - Ljeti ona bude sa nama na moru, dođe i u Beograd, ostane po 15 – 20 dana. Ja sam imala predrasude kada je u pitanju Dom za stare, pokušavala sam da odvratim majku da ne ide u dom.

vu toga ćemo znati kako da se vladamo u budućnosti – zaključila je Šofranac. Devedeset dvogodišnju Vukosavu Jovanović najviše je juče obradovo zagrljaj petogodišnjeg dječaka Aleka, koji je zajedno sa svojim drugarima i vaspitačicama iz vrtića ,,Mandarina i papagaj“ posje-

tio Dom starih na Starom aerodromu. - Raširio je rukice i došao da me zagrli. Podsjetio me na praunučad. Volim đecu iznad svega, imam devetoro praunučadi i šestoro unučadi, od troje đece. Dolaze često da me posjete, najviše se obradujem praunučadima. Ovdje mi je baš lijepo, tu sam od januara ove godine. Bila je lično moja volja da dođem ovdje, djeca su se protivila tome, ali htjela sam da ih oslobodim briga i tereta, jer ja sam dosta stara. Nisam se pokajala, baš mi je lijepo ovdje. Mladi treba da poštuju stare, kao što smo i mi radili, to je ukorijenjeno u crnogorskoj tradiciji i to treba čuvati - kazala je Jovanović.

DRUŽENJE

Staropodgoričanke sa Drača, koje duže od dvije godine borave u Domu za stare, pjesmama poput ,,Stara varoš da te bog ubije“, ,,Pjevaće se dovijeka“ i drugim dočekale su mališane sa osmijehom i raširenih ruku.

Međutim, samim tim kako je ona zadovoljna i kako joj prija, onda sam i ja promijenila mišljenje o ovim ustanovama. Vidim da je prelijepo, čisto i uredno, osoblje je ljubazno, imam samo pozitivne utiske. Nama je olakšala, ali nam je i poslala poruku

Gradsko preduzeće Zelenilo pokrenulo ciklus eko-radionica u osnovnim školama

Kako bi najmlađima približilo značaj brige o životnoj sredini i podstaklo ih da razvijaju ekološku svijest od najranijih dana, gradsko preduzeće Zelenilo pokrenulo je ciklus edukativnih radionica pod nazivom „Zelenilo čuva naš grad“. Prva radionica održana je juče u Osnovnoj školi „21. maj“, u odjeljenju učiteljice Snežane Leovac, a vodila ju je Milica Vukčević iz Zelenila. Učenici su kroz interaktivan i kreativan sadržaj imali pri-

Zelenilo čuva naš grad

liku da uče o značaju životne sredine, važnosti biljnog svijeta, kao i o ulozi i nadležnostima Zelenila u očuvanju zelenih površina Podgorice. Osnovcima je posebno interesantno bilo kada su na naljepnicama pisali eko-poruke i njima „ozelenili“ drvo na posteru, simbolično ukazujući na potrebu zajedničke brige za prirodu.

- Nakon kratkog predavanja o biljkama, organizovana je i simbolična sadnja – učenici su posadili mladu sadnicu u saksiju, a to drvo će njegovi mali čuvari redovno zalivati i njegovati tokom cijelog školovanja. Po završetku osnovne škole, drvo će posaditi u školskom dvorištu, gdje će ostati kao simbol njihove generacije i podsjetnik na značaj oču-

vanja prirode – saopšteno je iz Zelenila. Učenici su aktivno učestvovali u razgovoru, postavljali pitanja i pokazali spremnost da budu mali čuvari prirode. Njihov entuzijazam i želja za znanjem potvrđuju da ovakav način učenja daje vrijedne rezultate i ostavlja dugotrajan trag.

H. P.

što mi da radimo kada ostarimo. Nakon njenog primjera, potpuno sam promijenila mišljenje kada su u pitanju domovi za stare – kazala je Jadranka, uz napomenu da briga o starima ne smije izostati, kako od porodice, tako i od društva i države.

Devedeset sedmogodišnja Vera Popović kaže da je u Domu već dvije godine i pet mjeseci. - Ovdje mi je lijepo. Imam troje unučadi, dolaze mi da me vide, posebno unuk koji živi u Podgorici, on me posjećuje skoro svakoga dana – kazala je Vera, koja poručuje mladima da govore istinu i poštuju starije. Njena prijateljica sa Drača i sada, osamdeset osmogodišnja Radmila Vuković ističe da se Dračanke i u Domu lijepo slažu i druže.

- Sama sam odlučila da dođem ovdje. Porodica dođe da me posjeti često. Ništa nam ovdje ne fali. Posebno me obraduje kada organizuju neke događaje poput ovih danas. Stari treba da čuvaju mlade, a mladi da poštuju starije – poručuje Radmila.

Vlsnica PPU ,,Mandarina i papagaj“ Jelena Nastić iskazala je zadovoljstvo što su bili u prilici da uljepšaju dan korisnicima Doma starih na Starom aerodromu.

- Drago mi je da smo ih posjetili povodom Dan starijih osoba. Juče smo pravili čestitke za njihove bake i deke, djeca su uživala. Danas ovo doživljavaju kao da smo u vrtiću za bake i deke. Djeci je to zanimljivo, sviđa im se druženje sa starima. Naravno, objasnili smo im kako funkcioniše Dom za stare i ukazali na važnost poštovanja starijih osoba, koliko je važno da im se pruži ljubav, zagrljaj i poljubac, kao što su oni nama davali kada smo bili mali, kada su nas pazili, tješili, vodili... Tako treba mi sada da nastavimo i njima da pomažemo kada im je najpotrebnije – kazala je Nastić. Petogodišnji Luka Mejder kaže da mu se baš sviđa druženje i igra sa starima. - Imam i ja babu i dedu. Volim da ih poslušam, dedi da otvorim garažu, a babi da dodam veš kada pegla – kazao je Luka. Njegova drugarica Mija Novaković posebno je uživala igrajući uz muziku sa najstarijima.

- Ovdje je lijepo kao u našem vrtiću. Baš smo se lijepo igrali sa bakama i dekama – kazala je Mija. I. MITROVIĆ

Marija Jovetić sa kćerkama Jadrankom i Ljiljanom

Osnovci napravili eko-poster

Modne revije na otvorenom promovišu atraktivne lokacije

PODGORICA – Na platou

ispred zgrade Glavnog grada, u utorak 30. oktobra, održano je završno veče manifestacije „Moda hoda Podgoricom“. Posjetioci i zainteresovani građani bili su u prilici da vide kolekcije Ivane Miranović, ITSA Couture, Natalije Urbanove i studenata modnog dizajna Univerziteta Donja Gorica (UDG).

CRNOGORKE IMAJU

OSJEĆAJ ZA MODU

Direktor Modne komore Crne Gore, koja je organizator manifes tacije „Moda hoda Podgoricom“, Srđan Lubarda ponosan je na to što su revije izveli iz zatvorenog prostora. Naglašava da su na taj način uspjeli doprinijeti promociji atraktivnih lokacija u Podgorici.

- Ja sam, iskreno, prezadovoljan jer su ovakve revije bile dostupne svim građanimanaveo je Lubarda za Pobjedu. Prema njegovim riječima, mi u Crnoj Gori imamo osjećaj za modu i stil.

- Ona nam puno znači. To se svakodnevno vidi na ulicama našeg grada. Ipak, moram napomenuti, dame nekako više vode računa o stilu. Većina njih voli uvijek da bude stilizovana. Naravno, ima i muškaraca, ali opet ne toliko da bi mogli da premaše broj dama. Jednom prilikom Verica Ra-

kočević mi je rekla da je uvijek prijatno iznenađena kad dođe u Podgoricu i Crnu Goru, koliko naše dame drže do stila - ispričao je on.

IZAZOVI I

IMPROVIZACIJA

Lubarda priznaje da je i te kako izazovno organizovati modne revije na otvorenom. - Prije svega, tu mnogo toga diktiraju vremenski uslovi. Osim toga, ni lokacije nijesu prikladne za neku vrstu bekstejdža, gdje bi manekenke mogle da se lijepo srede, našminkaju, pa smo improvizovali sve, počev od bekstejdža pa nadalje. Šminka i frizure su rađene na udaljenim lokacijama. Ipak, na kraju, godine iskustva su nam pomogla da sve ovo iznesemo na najbolji mogući način - pojasnio je predsjednik Modne komore Crne Gore.

PORUKA

Zamjenica gradonačelnika

Podgorice Nađa Ljiljanić nije krila zadovoljstvo što je prisustvovala završnoj večeri ove manifestacije koja je, kako ističe, doprinijela tome da septembar u Podgorici bude u znaku ljepote, modnih revija i humanosti.

- Bilo je zaista divno. Ono što je posebno lijepo jeste što su sve revije bile otvorene za građane. To je dalo posebnu draž ovoj manifestaciji. Osim

toga, posebno veliko je i to što je ona imala humanitarni karakter, gdje su svi ljudi dobre volje, svojim skromnim doprinosom, mogli donirati novac za pomoć gazdinstvima sa teritorije Podgorice koja su stradala u ljetošnjim požarima - kazala je Ljiljanić u izjavi za Pobjedu.

PODRŠKA

GLAVNOG GRADA

To što su sve revije bile na otvorenom i dostupne građanima, ponavlja ona, poslalo je veoma važnu poruku, a to je da je moda dostupna svima.

Ljiljanić je mišljenja da Podgoričani vole modu, te da pažljivo i s ukusom prate modne trendove.

Iako nikog nije mogla posebno izdvojiti, jer je u svakoj kolekciji pronašla nešto što joj se dopalo, Liljanić je posebno bila oduševljena kreacijama Marine Banović i njenim radom na haljinama sa crnogorskim motivima.

Obećala je da će Glavni grad nastaviti da podržava sve manifestacije ove vrste, te da će i naredne godine biti ovakvih i sličnih dešavanja.

Definitivno moramo i treba da nastavimo da podržavamo ovakve i slične događaje kao glavni grad jedne evropske države i društva kakvo težimo da budemo - rekla je Ljiljanić.

TRADICIJA

Mlada i perspektivna modna dizajnerka Bojana Čelebić imala je sve pohvale za organizatore.

- Meni se ova manifestacija jako dopala. Sama činjenica da je moda izašla iz zatvorenog prostora je za svaku pohvalu. Pored toga, drago mi je i što je ovaj upravo modni do-

gađaj poslužio kao promocija lokaliteta našeg grada – ocijenila je ona. Čelebić se nada da će ovakve manifestacije postati tradicionalne i da će se održavati svake godine. Posebno je raduje činjenica što su sve revije bile dostupne građanima. Osim na završnoj večeri, lijepe utiske ponijela je i sa revije koja je održana kod Sahat-kule u Staroj varoši. - Bilo je to jedno uistinu emotivno, tradicionalno veče, koje nikog od prisutnih sigurno nije ostavilo ravnodušnim. Završnica je isto bila fenome-

Cijeli septembar u znaku mode

Manifestacija „Moda hoda Podgoricom“ zvanično je otvorena 8. septembra. Te večeri predstavio se crnogorski dizajner Lazar Ilić, dok se na pisti, u ulozi modela, pojavila i srpska pjevačica Anđela Ignjatović Breskvica Kod Sahat-kule 14. septembra održane su revije Marine Banović Ivane Murišić i Sanele Đoković, a 22. kod Novog šetališta pored Morače publika je mogla vidjeti kolekcije dizajnerki: Sanje Bobar, Milene Vujačić i Jelene Vratnice Za oficijelnu šminku modela pobrinuo se Farmasi, a za frizure Sophie’s Beauty Line Manifestacija je imala i humanitarni karakter, jer su posjetioci mogli da doniraju novac kao pomoć građanima za obnovu imovine izgorjele u ljetošnjim požarima. Događaj je organizovala Modna komora Crne Gore, uz podršku Glavnog grada Podgorice i Turističke organizacije Podgorice.

nalna. Ja sam dijete Podgorice, odrasla sam u ovom gradu i zaista me svaki ovakav događaj raduje - dodala je Čelebić.

STUDENTI

Ponosna je na svoje kolege, studente modnog dizajna na UDG-u, koji su se predstavili u samom finišu završne večeri. - Sve je bilo podjednako dobro. Kolekcije koje su predstavljene ne samo da zavređuju pažnju, već i pokazuju ozbiljan talenat. ukus i posvećenost ljudi koji su se predstavili tokom tri revije. No, kako sam ja nekadašnja studentkinja modnog dizajna na UDG-u, uvijek volim da podržim svoje kolege - jasna je ona. I Čelebić primjećuje da i muškarci i žene u Crnoj Gori pažljivo prate modu.

- To me, kao nekog ko je izabrao da se bavi ovim pozivom, veoma raduje i sugeriše mi da, kao država i društvo, definitivno idemo naprijed na tom polju - zaključila je Čelebić za Pobjedu.

Milovan MARKOVIĆ

Moda sišla s piste među građane

Organizatorima godine iskustva pomogle da sve iznesu do kraja Glavni grad će nastaviti da podržava ovakve događaje

Imala sve pohvale za organIzatore: Bojana Čelebić

Iako muškarci vode računa o stilu, dame u tome ipak prednjače

S. Milović

MERIDIANBET 1. CFL (10. KOLO): Budućnost remizirala sa Jezerom, Mornar srušio Sutjesku, Dečić uzeo sva tri boda protiv Mladosti na DG areni

,,Plavi“ ređaju kikseve

PODGORICA - Pobjeda

Dečića, poraz Sutjeske – za izjednačenje na vrhu tabele nakon 10. kola Meridianbet 1. CFL.

Tuzani su slavili protiv Mladosti na DG areni sa 2:0, dok su Nikšićani izgubili od Mornara na Topolici – 1:0. Četa Milije Savovića zadržala je prvo mjesto zbog bolje gol razlike.

Nije bilo pobjednika u Bijelom Polju, gdje su Jedinstvo i Arsenal odigrali 0:0. Duel komšija sa Jadrana pripao je Petrovcu, koji je u Kotoru bio bolji od Bokelja – 2:1. Novo razočaranje Budućnosti, koja nije mogla više od remija sa Jezerom – 1:1.

PRVAK SE SPAŠAVAO

Budućnost se spašavala protiv svoje ,,crne beštije“ – na kraju je još i dobro prošla što nije izgubila od Jezera pod Goricom. ,,Plavi“ su gubili početkom nastavka, a do izjednačenja istigli u 82. minutu. Nije, međutim, bilo gasa kod domaćina da krene po preokret. Slabo izdanje aktuelnog šampiona koji je više od sat čekao da zaprijeti protivniku. Prvo poluvrijeme je iscurilo, a Budućnost nije stvorila nijednu priliku, niti uputila ozbiljniji udarac ka golu protivnika. Domaćin je bio spor, bezidejan i bezopasan, težak za gledanje. Otuda i zvižduci malobrojnih navijača koji su nastavili da prozivaju i vrijeđaju rukovodstvo.

Jezero je bilo to koje je bar nešto radilo prema naprijed. Plavljani su imali šansu u 27. minutu, kada je Krivokapić lijevom šutirao u Mijatovića, dok je pred pauzu iz daljine pokušao Rolović

Trener Dejan Vukićević potegao je trostruku izmjenu na startu – uveo je oporavljene Bulatovića i Bojovića, te za-

boravljenog Strumiju. Izašli su Đuričković, Piščević i Štor

Pojačali su ,,plavi“ ofanzivu, ali im je pukla odbrana – naivan i predvidljiv klizeći start napravio je Serikov, lagano ga je zaobišao Raičević i u 50. minutu savladao Mijatovića. Iskusni napadač Plavljana nije htio da slavi gol protiv svog bivšeg kluba.

Preživjeli su Podgoričani priliku Rolovića, da bi preko Vukanića tek u 64. minutu zaprijetili. U obećavajućoj poziciji našao se Miličković, čiji je udarac bio neprecizan. Mučila se Budućnost, ali je uspjela da izjednači – samo što je zakoračio na teren, Savović je asistirao Bulatoviću koji je bio neumoljiv u završnici. Vratili su se ,,plavi“ u život u 82. minutu, ali nijesu imali snage da slome tradicionalno nezgodne i žilave Plavljane.

LIDER PAO NA TOPOLICI

Mnogo šansi za Mornar i Sutjesku, ali presudio je jedan brzi gol na Topolici – postigao ga je Denković, koji je produžio pozitivnu seriju domaćina otkada je kormilo preuzeo trener Vesko Stešević Nikšićani su ponovo ostali kratki na strani, slab učinak van svog stadiona, tek četiri boda u gostima od ukupno 17. Nešto agilnije je Sutjeska ušla u meč, ali se vrlo brzo suočila sa rezultatskim minusom. Krenuo je da teče šesti minut kada je Mornar razvio tečnu akciju – Jao je okrenuo na stranu za Stijepovića, uslijedio je centaršut, pa povratna Zorića glavom sa dalje stative. Sve je ispratio Denković, koji je poentirao iz peterca. Pribrali su se Nikšićani, koji su ponovo krenuli sa centra –sada umjesto vođstva da jure izjednačenje.

Tošković je imao šansu iskosa sa lijeve strane, ali je šutirao u spoljašnju mrežu. Domaćina je potom spasila prečka koju je uzdrmao Juković sa dvadesetak metara, dok je pokušaj Šimuna iz prekida završio pored mete.

Lijep napad organizovala je Sutjeska preko Čavora i Ražnatovića, koji je previše otvorio stopalo prilikom udarca iz prve, a bio je sam ispred golmana Stojanovića

Barani su imali peh da se povrijedi Zorić u 19. minutu, ali i bez važne karike u ofanzivi –stvorili su par šansi iz kojih su mogli da udvostruče vođstvo. Dubljević je iz kaznenog prostora opalio visoko iznad gola, a Giljen odbio u korner Martinovićev trzaj glavom.

Nastavak je krenuo dobrom saradnjom Toškovića i Čavora, ali ono što su oni napravili po desnoj strani – pokvario je Juković lošim udarcem sa distance. Šimun je zadužen za prekide Nikšićana, ali u 63. minutu tukao je jako lijevom nogom iz igre.

Ražnatović je u dva navrata bio u situaciji da postigne gol, a onda je umalo bio krivac za drugi pogodak domaćina. Nesmotrenost nije kaznio Vukčević, koji se driblingom oslobodio čuvara, ali je šutirao slabo, pravo u golmana.

Sutjeska je u finišu napadala, ali jalovo, stihijski – bliža je bila da primi drugi gol, nego da poravna rezultat.

U nadoknadi je pukla kontra Mornara – Škrijelj je uposlio Jaa, kojeg je Giljen spriječio da se upiše u listu strijelaca. Škrijelj je ušao u 79. minutu, ali je stigao da dobije žuti, a potom i crveni karton zbog simulacije penala u 94.

SLAVLJE DEČIĆA

Prvi i drugi krug prvenstva, Dečić je otvorio pobjedom protiv Mladosti. Na premijeri u Tu-

zima bilo je 3:2, a sada na DG areni 2:0.

Tuzanima se sve otvorilo u ranoj fazi utakmice nakon što je domaći tim skrivio penal. Odgovornost je preuzeo Božović i svoj tim doveo u vođstvo u 17. minutu. Pokušavali su Donjogoričani da se vrate, nekad i s redom, nekad i na silu, ali nije išlo.

Utisak je da je sudija Branko Odalović propustio da dosudi najstrožu kaznu za Mladost kada je oboren Mrvaljević u prvom poluvremenu.

Čovjek koji donosi bodove Dečiću ušao je sa klupe i odmah riješio utakmicu – Kajević je u 64. minutu ovjerio peti ligaški trijumf izabranika Nebojše Jandrića

Samo što je ušao sa klupe, iskusni vezista našao se na pravom mjestu – nakon ubačene lopte Drešeja , te odbitka golmana Radulovića, snažnim udarcem sa desetak metara proparao je mrežu domaćina. Nije se Mladost ni tada predala. Upirali su momci Marka Šćepanovića iz petnih žila da nešto naprave prema naprijed. Kasno je stigao jedanaesterac koji je realizovao Vuković, tek u 89. minutu, samo da se ublaži negativan ishod.

Sedmi put zaredom, Jedinstvo je nešto dopisalo na tabeli – ovoga puta bod protiv Arsenala, u Bijelom Polju, gdje su mreže ostale netaknute. Otvorena utakmica koja je mogla da ode na obje strane, ali nije pripala nikome. Tivćani su završili meč sa igračem manje jer je u 85. minutu isključen Mikijelj

BREJK PETROVCA

Jadranski derbi u Kotoru pripao je gostima – Petrovac je do pobjede nad Bokeljom stigao u drugom poluvremenu. ,,Neboplave“ je u vođstvo doveo Arambašić u 53. minutu,

(od 69. Boričić)

Harada (od 69. Đoljaj)

Krivokapić Tučević Rolović (od 81. E. Redžepagić) Jovičić Bojović Raičević (od 86. I. Redžepagić)

Stadion: pod Vrmcem. Gledalaca: 250. Sudija: Nikola Dabanović. Golovi: 0:1 Arambašić u 53, 0:2 Popović u 67, 1:2 Poček (pen) u 70. Žuti kartoni: Vuković, Fićović (Petrovac).

Bokelj Petrovac 2

Krijestarac Muković (od 68. Vilotijević) Poček Maraš (od 68. Golubović) Radunović (od 87. Mugoša) Bumbar

Mršulja (od 56. Baba Musa)

Krivokapić

Kokinis (od 56. Nišimura) Balić

Kordić Popović

Zvrko (od 74. Pupović) Bašić (od 74. Stoisavljević) Vuković

Franeta Arambašić Fićović (od 60. Miranović) Divanović (od 83. Pešukić) Boljević Merdović

Tabela

1. Sutjeska 10 5 2 3 17:10 17

2. Dečić 10 5 2 3 14:16 17

3. Petrovac 10 3 6 1 14:815

4. Jezero 10 3 5 2 17:13 14

5. Arsenal 10 3 5 2 10:10 14

6. Budućnost 10 3 4 3 11:10 13

7. Mornar 10 3 4 3 13:15 13

8. Jedinstvo 10 3 4 3 9:12 13

9. Mladost DG10 3 1 6 17:20 10

10. Bokelj 10 1 3 6 12:20 6

U 11. kolu (5. oktobra) sastacće se: Sutjeska – Budućnost, Jezero – Petrovac, Mladost DG – Bokelj, Arsenal –Mornar i Dečić – Jedinstvo.

a kada je Popović sa bijele tačke u 66. pogodio za dva razlike – bilo je jasno ko će se radovati. Fenjeraš prvoligaškog karavana uspio je da smanji štetu –

Stadion: Gradski u Bijelom

golom Počeka sa penala u 70. Petrovčani su na dva boda od lidera, a Kotorani na ,,minus sedam“ od zone spasa. D. KAŽIĆ

Mladost

PLAVLJANI PROPUSTILI ŠANSU DA SLAVE POD GORICOM: Budućnost na kraju zadovoljna bodom

Preliminarna runda kvali kacija za Evropsko prvenstvo kadeta

Veliki bod za Crnogorce

TALIN - Stadion Kalevi. Sudija: Aleko Apcijauri (Gruzija). Golovi: 1:0 Kljajević u 28, 1:1 Serdjuk u 71. minutu. Žuti kartoni: Radomirović, Marković (Crna Gora).

CRNA GORA: Koljčević, Radomirović, Uzunovski, Peković, Marković, Đukić (od 78. Pejović), Sekulić (od 69. Nedić), Kljajević (od 87. Krunić), Đokaj, Vušurović (od 69. Caušević), Šekularac (od 87. Begović).

UKRAJINA: Stolarjenko, Plaminski, Panćišin, Jablonski (od 59. Gordjejev), Smotricki, Šukalović, Boravcov (od 65. Dzjurnec), Ribak, Guram, Gamzik (os 59. Kožuško), Serdjuk (od 79. Kvikvinija).

Kadetska reprezentacija Crne Gore remizirala je sa Ukrajinom u prvom kolu grupe 1 preliminarne runde kvalifikacija za EURO. Iako oslabljeni neigranjem nekoliko standardnih igrača, ,,sokoli“ su imali vođstvo, međutim, Ukrajina je sredinom drugog poluvremena došla do gola i remija - 1:1. - Odigrali smo veoma zahtjevnu utakmicu u svim segmentima igre protiv izuzetno kvalitetne Ukrajine. Ali, veoma dobro smo parirali u većem dijelu utakmice, rano postigli gol i imali nekoliko situacija za povećanje prednosti. Kada to nijesmo iskoristili, utakmica je postala još zahtjevnija, posebno na fizičkom planu. Pravili smo neke greške koje ne smiju da se dešavaju u trenucima kada smo držali rivala daleko od našeg gola i Ukrajina je to ka-

znila. Ipak, uprkos smanjenoj rotaciji igrača na ovom meču, momci su izdržali sve izazove, na čemu im čestitam. Prilično su se istrošili na ovoj utakmici i sada je najvažnije da se oporave i spreme za Italiju, najjaču ekipu u ovoj grupi - kazao je selektor Radovan Kavaja. Crna Gora je dobro otvorila utakmicu. Poslije petnaestak minuta igre, Blažo Đukić nije iskoristio dobru šansu poslije lopte Petra Radomirovića Ipak, u 28. minutu ,,sokoli“ su stigli do prednosti i to zahvaljujući Nemanji Kljajeviću, koji je lijepo pogodio sa ivice šesnaesterca. Ukrajina je nakon toga imala inicijativu, međutim, dobru šansu ponovo je propustio Đukić u 60. minutu, ovog puta glavom poslije centaršuta Luke Vušurovića. Konačan rezultat postavio je Kiril Serdjuk u 71. minutu, nakon što je iskoristio lošu reakciju odbrane naše ekipe. Naredni rival ,,sokola“ je Italija, koja je danas savladala domaćina turnira Estoniju sa 8:1. Meč sa ,,azurima“ igra se 4. oktobra u 14.30 časova. R.P.

Ostavka Bobana Akovića povukla i otkaze Marka Lalevića, Zorana Akovića i Admira Adrovića

Berane prvo na tabeli, a ostalo bez trenera i sportskog direktora

PODGORICA - Fudbaleri

Berana prvi su na tabeli

Druge lige, bez poraza su poslije devet kola tokom kojih su primili samo dva pogotka, ali problemi u funkcionisanju kluba su ipak toliki da su trener, saradnici u stručnom štabu i sportski direktor podnijeli ostavke. Odlazak trenera Bobana Akovića naveo je na isti potez i njegove pomoćnike Marka Lalevića i Zorana Akovića, a otkaz je dao i sportski direktor Admir Adrović - Poslije tri mjeseca odlazim iz svog kluba zbog neslaganja sa upravom. Teška srca, priznajem, jer smo za kratko vrijeme napravili odlične rezultate, a ekipu su činili uglavnom igrači iz Berana. Za to sam se kao trener i zalagao, a jedina smo ekipa koja nije imala poraz i za devet utakmica primila samo dva gola. Hvala igračima, koji su prvo pokazali da su dobri ljudi, a onda i odlični fudbaleri - kazao je Aković, prenijele su Vijesti, i dodao: - Imao sam nevjerovatno po-

štovanje od ekipe koja i jeste rasla uz mene dok sam igrao ili bio sportski direktor. Vratili smo publiku na stadion, a navijači ,,strit bojsi“ pravili takvu atmosferu da je pričala Crna Gora o tome. Zato hvala njima i građanima našeg grada od kojih sam osjećao veliku podršku. Hvala i mojim saradnicima Marku Laleviću, Zoranu Akoviću i sportskom direktoru Admiru Adroviću, bez kojih ne bismo napravili dobre rezultate. Ostaje žal što napuštam svoj klub, ali kao čo-

mogu da nastavim da radim u okolnostima koje nijesu takve. Smatram da nema potrebe da se svađam da bih radio svoj posao. Pojedini ljudi u upravi ili neće ili ne znaju ili imaju neke svoje razloge da ne poštuju dogovore i ispunjavaju obaveze prema klubu i meni - istakao je Aković.

- Nekima u upravi dobrobit fudbala u Beranama očigledno nije u interesu, a to ja ne mogu da prihvatim. A ne želim ni da se svađam. Klubu želim sve najbolje i da u skorijoj budućnosti bude tamo gdje mu je i mjesto, a to je Prva liga - za-

ključio je Aković.

Oglasio se i dosadašnji sportski direktor Admir Adrović. - Pisali smo prelijepu priču, a naišli smo na nerazumijevanje. Neispunjena obećanja i izostanak prave podrške, a odlazak glavnog trenera sa tako kvalitetnim radom i rezultatima, logično je da mi ne ostavlja drugačiji izbor. Ako trener radi toliko dobro, a prinuđen je da ide, onda su valjda tu i sportskom direktoru ,,vezane ruke“objasnio je odluku AdroR. A.

,,Plavi“ idu na

PODGORICA - Dvije pobjede, uz dva preokreta, omladinaca Budućnosti za prolaz u drugo kolo kvalifikacija za Ligu šampiona mladih.

,,Plavi“ su preskočili velški Haverfordvest i idu na danski Midtjiland – prva utakmica igra se u gostima 22. oktobra, dok je revanš 5. novembra pod Goricom.

Izabranici Marka Janjevića slavili su na premijeri na Ostrvu sa 3:2, a u revanšu pred domaćim navijačima sa 2:1. Podgoričani su bili apsolutni favoriti, ali utakmica u Podgorici nije najbolje krenula. Spletom okolnosti Von-Heris je već u drugom minutu poentirao za goste.

Hladan tuš, ali ne i nešto što bi napravilo pometnju u redovima crnogorskog tima. Konsolidovali su se ,,plavi“, krenuli da napadaju i stvaraju šanse. Izjednačenje, pa i nagla promjena rezultata osjećali su se u vazduhu.

Brži, bolji, spremniji, organizovaniji, sa puno više ideje, talenta i vica, iako mlađi, Janjevićevi tinejdžeri uzeli su stvari u svoje ruke i u nadoknadi prvog poluvremena postigli dva gola. Poravnao je Petar Jašo-

šuta gostiju. Ishod na semaforu više se nije mijenjao. Brojke jasno ukazuju ko je zasluženo prošao dalje. - Zadovoljstvo je što smo se plasirali u naredno kolo. Imali smo dosta šansi, poremetio Omladinci

vić, a za vođstvo pogodio Pavle

Roćenović. Oba puta je asistirao Petar Vujović

Budućnost je pokazala nadmoć i u nastavku, sveukupno uputila 25 udaraca ka protivničkoj mreži, naspram četiri

PODGORICA - Žrijeb za EuroVolej 2026 za odbojkašice biće održan u subotu, 4. oktobra, u Bariju, sa početkom u 20.45 sati. Četiri selekcije domaćina –Turska (grupa A), Češka (grupa B), Azerbejdžan (grupa C) i Švedska (grupa D) – imaće pravo da odaberu po jednog rivala od 20 reprezentacija koje su na osnovu plasmana na prošlom Evropskom prvenstvu i kroz kvalifikacije došle do mjesta na 34. šampionatu Evrope. Ostale selekcije će biti raspore-

đene u četiri šešira, koji će biti određeni uoči samog žrijeba, a jedini debitant na završnom turniru biće Crna Gora. Odbojkaški savez Crne Gore na žrijebu će predstavljati direktorica ženskih reprezentativnih selekcija Ksenija Božović i PR OSCG Danilo Petrović. Naš nacionalni tim, koji je osvojivši kvalifikacionu grupu sa Letonijom i Bosnom i Hercegovinom, prvi put u istoriji ženske odbojke obezbijedio mjesto na velikom seniorskom takmičenju, sa 25. pozicije na

evropskoj rang listi dočekuje žrijeb u Bariju. Selekcije koje su na osnovu plasmana sa EuroVoleja 2023 obezbijedile učešće na turniru na ljeto 2026. godine su Srbija, Italija, Poljska, Holandija, Francuska, Ukrajina, Bugarska i Slovačka. Uz Crnu Goru, kao osvajači grupa na šampionat su se plasirale: Njemačka, Belgija, Slovenija, Španija, Grčka i Hrvatska, a među pet najboljih drugoplasiranih selekcija u kvalifikacijama našle su se Rumunija, Mađarska, Austrija, Portugal i Letonija. Istog dana održaće se i žrijeb u muškoj konkurenciji za turnir koji je takođe narednog septembra u Italiji, Bugarskoj, Finskoj i Rumuniji. Evropsko prvenstvo odbojkašica igraće se u Ankari, Brnu, Bakuu i Geteborgu, od 21. avgusta do 6. septembra. Titulu brani selekcija Turske. R. P.

Crna Gora 1 Ukrajina 1

Odbojkašice čekaju žrijeb za debitantski EuroVolej

Trener Boban Aković otišao zbog neslaganja s upravom

šampiona za fudbalere do 19 godina

na Midtjiland

SPREMNI I ZA DANCE: Omladinci Budućnosti

nas je primljeni gol u samom startu meča, ali kako se bližio kraj poluvremena, uspjeli smo da preokrenemo. Moramo još mnogo da radimo i popravimo brojne stvari u našoj igri. Promašili smo dosta prilika,

nedostajao je završni pas, radićemo mnogo na tome jer slijedi ozbiljniji protivnik u narednom kolu. Dobro ćemo da povedemo računa o mnogim stvarima - rekao je pomoćni trener Ivan Mijušković

GOLBAL: Evropsko prvenstvo A divizije

Budućnost ima dosta mlađu ekipu u odnosu na rivale. Mahom nastupa sa fudbalerima iz generacije 2008/09, a u aktuelnom izdanju UEFA ,,Youth League“ nosilac je generacija 2007, sa mogućnošću da nastupe tri igrača rođena 2006. godine.

- Za momke je ovo nešto novo, ali svakodnevno se trudimo, treniramo i pokušavamo da im prenesemo oblike seniorskog fudbala. Dosta pričamo o tome i nadamo se da ćemo od ovih momaka izvući još nekog novog kvalitetnog prvotimca –dodao je mladi trener. Jedan od strijelaca za podgoričku ekipu bio je krilni napadač Petar Jašović. Talentovani ofanzivac dao je lijep gol za 1:1, ali i ispoljio određene greške svojstvene ,,zvijezdama u povoju“.

- Svaka čast momcima i ekipi. Vratili smo se iz minusa. Imao sam šansu, pogodio sam stativu, a morao sam da podignem glavu i dodam saigraču, trener je to naglasio na poluvremenu, jer da smo tu postigli gol, sve bi bilo lakše. Imali smo nekoliko prilika da u nastavku slavimo i ubjedljivijim rezultatom, ali zadovoljni smo jer smo prošli u drugo kolo – to je bio glavni cilj - rekao je Jašović.D. KAŽIĆ

Startovali porazom

PODGORICA - Golbal reprezentacija Crne Gore poražena je od Ukrajine (6:5) na startu Evropskog prvenstva A divizije u finskom Olimpijskom i paraolimpijskom trening centru Pajulahti.

- U izuzetno kvalitetnom i uzbudljivom meču, u kojem su obje ekipe pokazale sve ljepote tog tipično paraolimpijskog sporta, zvanični prvak Evrope i osvajač srebrne medalje sa Paraolimpijskih igara u Parizu imao je malo više sreće i koncentracije u odlučujućim trenucima. Crnogorski golbalisti nijesu uspjeli da, kao prije dvije godine u Podgorici, nadigraju velikog rivala, ali im se za prikazano ne može ništa zamjeriti. Odigrali su hrabro, od početka do kraja bili u igri, ali na kraju nijesu uspjeli da izbjegnu poraz – saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta Crne Gore.

Ukrajina je povela na startu, vodila je 2:1 i 3:2, dok je na poluvremenu bilo 4:3.

Početkom nastavka prvi put je stekla prednost od dva gola, ali je Marko Nikolić sa dva pogotka donio izjednačenje. U egal završnici presudilo je iskustvo ukrajinskih golbali-

sta, naveli su iz POKCG. U crnogorskoj selekciji najefikasniji je bio Marko Nikolić sa četiri gola, dok se jednom upisao njegov mlađi brat Nikola - Očekivanja su bila možda i prevelika, posebno ako se ima u vidu da smo igrali protiv aktuelnog prvaka Evrope i srebrne selekcije sa Igara u Parizu. Protivnika smo možda više i respektovali. Pružili smo kvalitetan otpor i bili u egalu do kraja. Pokazali smo da možemo da igramo sa najboljima. Nadam se da ovakvom igrom možemo daleko da doguramo - rekao je Marko Nikolić. Naredni rival Crne Gore je Portugal, osvajač B divizije prošle godine.

Radomir Đalović za Sportske novosti govorio o ,,neobičnom“ rastanku od Maribora i reprezentaciji Crne Gore

Malo koji trener doživi ono što sam ja, za Prosinečkog nije bilo strpljenja

PODGORICA - Radomir Đalović i njegova Rijeka bili su regionalni hit prošle sezone zbog senzacionalnog osvajanja duple krune u Hrvatskoj, potom se o crnogorskom fudbalskom stručnjaku dosta pričalo kada je zbog loših rezultata dobio otkaz na ,,Rujevici“, a ostao je gotovo glavna tema sve do kraja septembra zbog brzog rastanka od Maribora.

Kako je sve išlo – Bjelopoljac je 1. septembra ostao bez posla u Rijeci, devet dana kasnije preuzeo je Maribor, da bi već 25. dana prošlog mjeseca podnio ostavku u slovenačkom klubu. Kako je došlo do tako ranog rastanka od Maribora, Đalović je objasnio u razgovoru za Sportske novosti.

- Kvalitetni su, ali bez obzira na to, ukoliko ponovimo 70 ili 80 odsto igre protiv Ukrajine, siguran sam da ćemo ih dobitizaključio je kapiten crnogorskog tima. Ukrajina je ranije danas slavila i protiv Izraela 3:1 i nakon prvog takmičarskog dana ima maksimalan učinak.

Oba trijumfa u C grupi ima i Njemačka, koja je bila bolja od Portugala 7:4 i Izraela 5:1.

Crna Gora će takmičenje na šampionatu nastaviti danas duelom sa Portugalom u 12.30 sati. Za sjutra su zakazani dueli s Njemačkom (8.00 h) i Izraelom (15.30 h). Četiri selekcije iz grupe izboriće plasman u četvrtfinale.Ne.K.

- Imali smo trening na kojem je u jednom trenutku došlo do iznenadnog i vrlo eksplozivnog sukoba između dva igrača koji je odmah prerastao u fizički obračun. Nakon početnog šoka, zatrčao sam se kao bih razdvojio dvojac koji se tukao, a kako oni toga u svojoj tuči nijesu bili ni svjesni, jedan je udarac pogodio mene. Naravno da je nakon toga tuča odmah prestala, ali šteta je već bila napravljena i bila je veoma velika. Takvo nešto malo koji trener doživi u karijeri. Srećom, ostao sam pribran i sa svojim stručnim štabom zaputio sam se u svlačionicu – objasnio je Đalović. Odluka o ostavci je brzo donijeta.

- Postojala su samo dva moguća scenarija: ili ćemo potjerati oba igrača ili ćemo mi kao stručni štab kolektivno otići. Svako drugo rješenje za mene kao trenera nije postojalo. Mogao sam izabrati ostanak i potjerati dva igrača, ali procijenili smo da bi to bio veliki udarac za klub od kojeg se mjesecima ne bi mogao oporaviti. Dva igrača koja su se potukla ujedno su i dva najbolja igrača Maribora, oni su kičma ekipe, stubovi koji je nose. Maribor nema igrače koji ih mogu adekvatno nadomjestiti – kazao je Đalović o Omaru Rekiku i Benžaminu Teteu - Međutim, nije u pitanju smo klasa njih dvojice, nego i narušavanje kompletne atmosfere u svlačionici i klubu, repovi koji bi se potom vukli ko zna do kada... Realno, da smo ostali, teško bismo više imali atmosferu koja je nužna da bi tim mogao dobro da igra i pobjeđuje. Stoga smo procijenili da je za klub ipak bitno bolja opcija da mi kao stručni štab odstupimo. Čelnici kluba ostali su u šoku, kao i svi igrači, svi su nam redom poslali poruke – dodao je Đalović. Kaže da i pored svega nosi lijepe uspomene iz Maribora. - U Mariboru smo bili ukupno 25 dana i zaista smo uživali u svemu što smo tamo zatekli. Maribor je veliki klub, odlično organizovan, sa sjajnim navijačima, s odličnim uslovima za rad. Tamo smo došli puni ambicija da napravimo pravi posao i da se borimo za trofeje. U dva kola upisali smo dvi-

je pobjede, a u Kupu ostvarili istorijsku pobjedu od 13:0, najveću otkako postoji Maribor. Zaista smo u kratkom vremenu pronašli hemiju u svlačionici i izašli na vrlo obećavajući put – kazao je Đalović. - Nažalost, dogodio se taj incident na treningu, ali ne može on promijeniti ono što smo živjeli tih 25 dana i način na koji su nas ljudi u klubu primili. Zato nijesmo gledali svoje interese i otpremninu koju pominjete, nego isključivo interes Maribora. Najlakše je bilo potjerati tu dvojicu, pa čekati da sezona donese što bi već donijela, ali nikada neću biti trener koji bi tako gledao na svoj posao. Ostavka je bila najbolje rješenje za Maribor, a to je bilo najvažnije – istakao je nekadašnji crnogorski reprezentativac. Đalović je prokomentarisao i smjenu Roberta Prosinečkog sa mjesta selektora Crne Gore.

- Zadesila ga je baš jedna smjena generacija, a kad je tako, onda je strpljenje uvijek problem. Ne sporim da je smjena generacija nužna i da moramo otvoriti priliku talentima kakvi su Adžić, Bulatović, Kostić, Đukanović... I Krstović je mlad, ali je već dokazan i iskusan igrač, može biti odličan predvodnik. Crna Gora nikada nije izborila veliko takmičenje, ali ovi mladići sposobni su to da promijene. Samo će trebati malo vremena i strpljenja, koje Prosinečki nažalost nije dobio. Tako se to poklopilo – naveo je Radomir Đalović. Ne. K.

Košarkaši Budućnost Volija večeras (20.30 h) gostuju London Lajonsima na premijeri nove sezone Evrokupa

Žakelj: Želimo da rastemo iz meča u meč

PODGORICA – Košarkaši

Budućnost Volija juče ujutro otputovali su u London, gdje će večeras (20.30 h) u utakmici protiv London Lajonsa u okviru prvog kola Evrokupa otvoriti novu sezonu. Crnogorski šampion tokom ljeta pravio je novu ,,rekonstrukciju“ tima – stigli su plejmejker OleksandarKovlijar, zatim Aksel Butej (krilo), Džeri Frenk Butsijel (centar), Skajlar Mejs (bek) i Džejms Tomson (centar). U odnosu na prethodnu sezonu plavo-bijeli dres više ne nose neki od lidera poput Mekinlija Rajta i Kenana Kamenjaša, nove ugovore su potpisali Jogi Ferel i Džuvan Morgan. Jasno je naglašeno uoči početka sezone iz podgoričkog kluba da je cilj napraviti iskorak u Evrokupu. Samim tim jasno je da ,,plavi“ upravo u Evrokupu vide najveću šansu, ali istovremeno da će svaki meč biti od velike važnosti. Samim tim eventualni brejk u Londonu na

Rezultati i parovi

SINOĆ

Turk Telekom – Ulm 93:96

Lietkabelis – Bešiktaš 85:79

Panionios – Kemnic 89:86

Trento – Burg 48:79

VEČERAS

London Lajons – Budućnost Voli (20.30)

startu značio bi mnogo, iako je sezona duga i biće mnogo značajnije gdje će „plavi“ biti u maju naredne godine, nego sada. - Mislim da smo imali dobar pripremni period. Najvažnije je da smo u ovom trenutku zdravi i da postoji želja da odigramo kvalitetno u prvom kolu. Idemo pozitivno i ambiciozno, sa namjerom da ostvarimo pobjedu na gostovanju, iako znamo da to neće biti lako - kazao je trener Podgoričana Andrej Žakelj Engleska ekipa je uoči početka sezone blaga nepoznanica ljubiteljima košarke, a blaga prednost može da bude to što su već u takmičarskom ritmu.

- London je sastavio atletski i neugodan tim, već su odigrali

INTERVJU: Nikola Plećaš,

ULCINJ - ,,Vidjećeš samo, kad krenu da prilaze, ko je on i koliko je bitan“. Tako su mi, u danima uoči Mundijala prijateljstva u Ulcinju, govorili o Nikoli Plećašu. I stvarno: niko nije dobio toliko zagrljaja, molbi za autogram ili fotografiju, tog dana otvaranja na Maloj plaži.

TOMPSON:

Snagu u reketu i dodatnu energiju Budućnost Volija očekuje se da će donijeti Džejms Tompson. Centar koji je igrao u NCAA, zatim u Italiji, Njemačkoj, Izraelu, Rusiji, Francuskoj, Kini i Portoriku naglašava da prvi meč u Evrokupu donosi puno uzbuđenja.

tri utakmice u svom prvenstvu, pa su uigraniji i puni samopouzdanja. Na nama je da odgovorimo većom željom, energijom i koncentracijom – dodao je slovenački stručnjak.

Nakon sezone u kojoj je Budućnost stigla do finala Admiralbet ABA lige, tokom koje je upisala nekoliko velikih pobje-

Košarkaši Podgorice Bemaks za pet dana protiv Borca otvaraju sezonu

Ivanović: Želimo pobjedu na premijeri

PODGORICA - Odbrojavanje ulazi u završnicu – košarkaši Podgorice Bemaks za pet dana (utorak, 7. oktobar od 18 časova) ugostiće u ,,Bemaks areni“ ekipu Borca iz Banjaluke, čime će i zvanično otvoriti novu sezonu. Podgorica je na okupu od 11. avgusta, kada je pod vođstvom novog šefa stručnog štaba Miodraga Kadije krenula sa podmlađenim timom da polako hvata zalet za nove izazove. Nakon mjesec i po priprema, te sedam kontrolnih utakmica, Podgorica Bemaks je u završnoj fazi spremanja za novu sezonu. - Imali smo zaista naporne pripreme. Radili smo dosta da se spremimo, kako fizički, tako i taktički. Nije bilo lako, ali smo svi nastojali da ispunimo sve zahtjeve stručnog štaba, ali i da svaki trening koristimo maksimalno, kako bismo napredovali. Baš zbog toga mislim da smo dobro iskoristili ovaj period i da ekipa spremna ulazi u sezonu. Imali smo zaista dosta vremena, veliki posao je odrađen i zadovoljan sam kompletnim pripremama – kazao je za klupski sajt Danilo Ivanović, kapiten Podgorice Bemaks.

U pauzi između dvije sezone nije bilo promjena samo na klupi, već i u igračkom kadru – Podgorica Bemaks sa nikad mlađim timom ulazi u sezonu. Poslije godinu provedenih u Teodu u tim se vratio Danilo Ivanović, a osim njega za Podgoricu Bemaks potpisali su Stefan Adžić, Srđa Bulatović, Aleksa Bulajić, Petar Minić, Siniša Šorak, Lazar Radetić i Dušan Mahorčić.

- Prije svega moram da naglasim da mi je zaista drago što sam ponovo ovdje. Ekipa je dosta podmlađena, ali to je ujedno i prednost, jer momci imaju energiju, želju i glad za dokazi-

vanjem. Atmosfera je dobra, svi guramo jedan drugoga i siguran sam da možemo da napredujemo i napravimo rezultat – optimistički je poručio plejmejker Podgorice.

Miodrag Kadija kroz sedam utakmica imao je priliku da uigrava tim - nakon prva tri meča (Baškimi, Sutjeska i Kotor), te tri provjere na Zlatiboru (Al Ahli, Sloboda i Zlatibor), Podgorica je dokazala da je u usponu forme protiv Mornara u Baru.

- Pripremne utakmice su bile važne, iako rezultat nije bio u prvom planu, već da vidimo što treba da popravimo. Svaki

- Za mene je ovo prvo učešće i zaista sam srećan što sam dio ovog tima - poručio je košarkaša iz Luizijane. Naglasio je da je ekipa spremna za novu sezonu nakon napornih priprema i da svi jedva čekaju meč. - Imali smo odlične treninge i vjerujem da smo dobro pripremljeni za ovu utakmicu. Emocije su velike, ali sada je vrijeme da izađemo na teren, odigramo našu igru i nadam se ostvarimo pobjedu - podvukao je Tompson.

da protiv ekipa iz Evrolige, bilo bi sjajno da se nova sezona otvori pobjedom.

- Vjerujem da možemo da se vratimo sa pobjedom. Ipak, ovo je tek početak – prva utakmica u dugoj sezoni. Moramo da ostanemo strpljivi i da rastemo iz meča u meč – zaključio je Žakelj. R. P

meč nam je pomogao da se bolje upoznamo na terenu, da uigramo sistem i da polako gradimo formu za ono što nas čeka u sezoni – dodao je novi kapiten Podgorice.

Nova sezona u ABA 2 ligi počinje 7. oktobra, a voljom žrijeba drugo po kvalitetu regionalno takmičenje u sezoni 2025/26. kreće iz ,,Bemaks arene“, gdje će tog dana od 18 časova Podgorica Bemaks ugostiti ekipu Borca iz Banjaluke. Podgorica će nakon prve runde imati dva vezana gostovanja – prvo ide u Tuzlu u okviru drugog kola (21. oktobra) na megdan Slobodi, a zatim 5. novembra Podgorica igra protiv Jahorine. Podgorica Bemaks će 18. novembra ugostiti Student, zatim 16. decembra gostuje Vojvodini, dok će prvi meč u 2026. godini igrati 14. januara u „Bemaks areni“ protiv Cibone.

- Očekujem uzbudljivu i neizvjesnu sezonu u ABA 2 ligi. Neće biti lakih utakmica, a na nama je da idemo korak po korak, da vjerujemo u to što radimo i sve će doći na svoje – jasan je Ivanović, koji je zatim akcenat stavio na prvog rivala i premijerni meč.

- Sezonu otvaramo protiv ekipe Borca iz Banjaluke. To je slična ekipa kao naša, odnosno predstavljaju miks mladih igrača sa nekoliko iskusnijih. Kroz pripreme smo vidjeli da možemo sa svima da igramo, tako da vjerujem u ekipu i nadam se da ćemo sezonu otvoriti pobjedom – naglasio je Ivanović. R.P.

I tako se samo nastavljala priča o najpoznatijem brku jugoslovenske košarke. O Plećašu neka mlađa, recimo milenijalska generacija, zna manje: jer nama je sve kroz brojke, čiste računice i zbirove medalja, koševa... Pa čujemo i znamo više o Dalipagiću, Kićanoviću, Delibašiću.

A oni koji pamte i koji su gledali - pominju neki neponovljivi dvokorak, dribling ulijevo... I šut iz trka koji pripada samo Plećašu. Neponovljiv. I na prvi kontakt, osvajač dva evropska i svjetskog zlata, velikan sedamdesetih, igrač koji je zagrebačkom velikanu Ciboni (tada Lokomotivi) donio prve trofeje, njen najbolji strijelac u istoriji - djeluje kao jedinstven karakter. Mirnoća, šarmerski osmijeh, tiha i meka gospoština. ,,Prvi plejboj Jugoslavije“, kažu? Ima tu nešto. ARENA: Kako, nakon svih ovih godina, doživljavate ovu pažnju i ovaj odnos Ulcinjana i ljudi iz Crne Gore koje ste prisustvom, čini se, posebno obradovali?

PLEĆAŠ: U Hrvatskoj me ljudi prepoznaju, javljaju se... Ali, Hrvatska nema ovakav zbor, ovakvu manifestaciju prijateljstva i sporta. U Hrvatskoj, nažalost, nemamo angažovanu osobu kao što je Pavle Pepđonović, koji ne u svom interesu, već u interesu prijatelja sporta i sportista, čini da se mogu okupiti na jednom mjestu i da vide stare kolege. Divan osjećaj: da si među onima iz generacije kojoj pripadaš, da te ljudi žele vidjeti.

ARENA: Kako sada gledate na onu mladost i ličnu slavu igračkih dana? Na primjer, u magazinima koji nemaju veze sa sportom sa početka sedamdesetih, Plećaš je bio tema i opisivali su Vas kao ,,prvog jugoslovenskog plejboja“.

PLEĆAŠ: Stvarali smo rezultate, u sportu koji još nije bio toliko popularan, koliko je postao popularan nakon osvajanja Svjetskog prvenstva i tog zlata u Ljubljani 1970. godine. I odjednom su košarkaši počeli da dobijaju više prostora u medijima, bila to televizija, ili sportska, politička pa i žuta štampa. Mediji su postali zainteresovani za košarku, nakon što je svu pažnju imao fudbal. I normalno je u toj situaciji, kada jedan sport postaje popularan, da se tada traže oni koji su nosioci tog kvaliteta, dobrih igara zbog kojih dolazi publika i te popularnosti. A imali smo sjajan period velikih rezultata nacionalnog tima, pa i te velike popularnosti u bivšoj državi... ARENA: Odakle to u tadaš-

iz ljubavi povjerenja

njoj košarci - taj Vaš prolaz sa lijeve strane koji je za čuvare bio neuhvatljiv? Odakle taj šut iz trka, koji bi po svemu u modernoj košarci za trenere bio iracionalan i ne bi se učio, a Vama i Vašim timovima donosio mnogo i velike pobjede?

PLEĆAŠ: To o čemu govorite i vodi do jednog velikog problema sada, u modernoj košarci. A radi se o tome da treneri uglavnom uče iz kompjutera i znanja prenose spram onih podataka koje im kompjuter iznese kao važne. Moji treneri i oni prije njih su zajedno sa igračima učili o košarci. I zajedno sa igračima su učili šta i kako treba raditi.

Jednostavno, treneri su imali svojih ideja, koje su igrači prihvatali i za koje je trener bio odgovoran, ali treneri nijesu bili protiv nečega sa čime se do tada nijesu susreli. Moj šut je bio u to vrijeme specifičan, na kom mogu zahvaliti svom treneru Marijanu Katineliju. On je prepoznao to kao kvalitet na treningu - i sa

Danilo Ivanović

Plećaš u dresu Jugoslavije

legendarni bek i velikan jugoslovenske i evropske košarke

Dvokorak ljubavi i povjerenja

mnom radio na usavršavanju. I nikad ga nije branio.

ARENA: I postizali ste fantastične košgeterske brojke, bili i prvi strijelac Prve lige Jugoslavije u dresu Lokomotive, buduće Cibone... A onda dođe reprezentacija i desi se skup tih u klubovima sjajnih realizatora. Kako gledate na to vrijeme, prilagođavanje na drugačiju rolu u nacionalnom timu, veliku konkurenciju...?

PLEĆAŠ: Rekao bih da je to kvalitet igrača, da može da odgovori različitim zadacima - uz ulogu trenera, da trener prepozna sve pozicije i role koje mu igrači mogu pokriti, za dobro tima. U Lokomotivi, budućoj Ciboni, bio sam taj koji je preuzimao svu odgovornost i koji je na neki način u kriznim situacijama imao snage i volje da završi akciju.

A u reprezentaciji je skup super igrača kojima sam mogao prepuštati ulogu da oni budu ti koji će u završnicama rješavati. E, meni je u nacionalnom timu bio zadatak da pripremam

situacije za realizaciju koševa. ARENA: Te jugoslovenske timove pamtimo kao one gdje je sastav bio iznad svakog pojedinca. I taj momenat, gdje je lucidno, maštovito dodavanje bio put do koša i uspjeha, je li vas to kao generaciju dijelilo i činilo prepoznatljivim i uspješnijim, recimo u odnosu na velike rivale iz Sovjetskog Saveza...? PLEĆAŠ: Igrali smo s ljubavlju i igrali smo za to da se stvore šanse saigraču, da može biti slobodan, da šutne ili položi ili već kako je osmišljeno... Nijesmo bili ovisnici o nekim kombinacijama, o metodici akcija koje bi trener striktno sprovodio ili na njima insistirao. Naši treneri bi postavili početni napad, ali bi završetak uvijek bio na nama igračima. I iz te odgovornosti i povjerenja je mnogo dobrog izlazilo. ARENA: Mediji kad Vas pominju, obično prvo kažu ,,Plećaš, najbolji strijelac u istoriji Cibone“. Kako gledate iz te pozicije, ultimativne legende jednog kluba, na sve

ovo sad, svu ovu golgotu koju klub poput Cibone prolazi u ovim godinama? I mnogi drugi velikani, bivši prvaci Evrope, Bosna, Split...? PLEĆAŠ: Bio sam igrač koji je preuzimao odgovornost i koji je sam mogao završavati. A igrao sam taj sport sa dušom, ne za novce. Kao i mnogi drugi naši važni igrači. Vjerovatno je to i jedan od razloga, zbog čega je košarka u tom periodu bila izuzetno popularna, posebno u nekim sredinama. Jer ljudi su prepoznavali ljubav, simpatiju prema igri, saigraču, navijaču, klubu... A ovo danas - to je sasvim nešto drugo. Danas se igra za novac, toliko se promjena klubova događa u jednoj karijeri igrača, toliko igrača klubovi promijene i tokom sezone... Rekao bih i to: u moje vrijeme obaveza je bila škola. U ovo današnje vrijeme obaveza je skupljati novce. E sad, ne znam šta je pametnije... Da li se mogu pametno trošiti pare ako si neškolovan?

ARENA: Pratili ste Eurobasket, postjugoslovenske se-

lekcije su uglavnom prošle ispod očekivanja. Hrvatska i nije bila tu, Srbija zaustavljena u osmini finala a projektovana za zlato, Crna Gora očekivala drugu fazu i nije uspjela... Stagniramo li kao košarkaški prostor u kontinentalnim krugovima?

PLEĆAŠ: Moram priznati da mi je i malo žao što se Crna Gora nije plasirala u drugu rundu takmičenja. Imali ste dobre igrače i zvijezdu poput Vučevića, ne znam šta je bilo to što je nedostajalo... Bosna je, na primjer, učinila dobro i iskoristila ovo Evropsko prvenstvo i nešto oslabljena napravila. Ali, da li je ono što se pominje kao kiks Srbije zaista kiks - pa, trebalo bi svi da budemo više upoznati sa onim problemima sa kojima je Svetislav Pešić bio suočen na šampionatu, i tokom priprema i tokom samog takmičenja. Gledam više navijački, sa stručne strane i nijesam kompetentan, pa mi je naročito žao što sveukupno sve ove naše reprezentacije nijesu prošle kako

smo očekivali. Naročito mi je žao Slovenije, koja je imala priliku protiv Njemačke i do završnice meča, ali nije uspjela...

ARENA: Kako pamtite te važne Crnogorce u reprezentaciji Vašeg vremenaVarajića, Žižića, Radovanovića...? Lično i kao igrače?

PLEĆAŠ: Dok sam ja bio u reprezentaciji, prije svih tu je bio Žarko Knežević. Žare je tu bio kao član OKK Beograda, ne iz crnogorske ekipe...

Sjajan, mnogo čvrst i pouzdan centar. Sada, nakon što se bivša država raspala, imamo uvid u kvalitet crnogorskih ekipa. Nažalost, u svim tim ekipama u regionu sada prevladaju američki igrači. A oni nijesu dominantni niti toliko bolji od domaćih igrača, pa da se njihovo angažovanje u toj mjeri opravda. A mladima i domaćima se onda ne pruža šansa... Šteta. Pogotovo kad se podsjetite upravo kakva su klasa u jugoslovenskoj reprezentaciji bili, recimo, svi ti veliki Crnogorci.

ARENA: Karijera Vam je za današnje, ali i za standarde

Vašeg vremena trajala kratko. Sa 28 ste otišli iz Zagreba, sa 30 već završavali u riječkom Kvarneru... Je li ostalo nešto za čim je Nikola Plećaš, jedan od najvoljenijih sportista Jugoslavije, zažalio kao o neostvarenom snu?

PLEĆAŠ: Teško se sada meni vraćati u ta vremena... Slijed događaja je bio takav kakav je bio. Nažalost, nosioci odgovornosti zašto je moja reprezentativna karijera naprasno završena i nije duže trajala –mrtvi su. I ne bih o tome razgovarao, znate ono, ,,lako je blatiti čovjeka kada ga nema“. Šta je bilo, bilo je, a ja mogu reći da sam one šanse koje sam dobio i iskoristio, da sam zadovoljan sa igrom i onim što sam pružao. Naše karijere generalno nijesu dugo trajale. A osnovni razlog je jasan, to što nijesmo bili profesionalci. U svim tim uspjesima, sa svim medaljama, mi smo bili amateri koji su morali ili biti na fakultetu ili raditi. I bilo je teško, neponovljivo, u ovom vremenu nezamislivo... I ništa tu ne bih mijenjao. S. STAMENIĆ

Nikola Plećaš minulog vikenda u Ulcinju

Na Mundijalu prijateljstva u Ulcinju

Nezaboravni maestro i virtuoz igre pod obručima

D. MIJATOVIĆ

U Beranama proslavljeno devet decenija od osnivanja istoimenog šahovskog kluba

Spektakl drevne igre na obali Lima

Jedan od najstarijih šahovskih klubova u Crnoj Gori ŠK „Berane“ obilježio je minulog vikenda devet decenija od osnivanja ovog uzornog sportskog kolektiva koji je u prethodnih 90 godina dao nemjerljiv doprinos razvoju i afirmaciji drevne igre u našoj zemlji.

U okviru prigodnih svečanosti održana su i dva turnira sa velikim brojem učesnika koji su se nadmetali na pojedinačnom prvenstvu veterana i otvorenom brzopoteznom šampionatu međunarodnog karaktera. Na prvom je slavio FIDE majstor Sreten Đukanović sa sedam poena, koliko je na drugom mjestu sakupio i njegov kolega po tituli Vjekoslav Vulević, kome je pripala srebrna medalja zbog slabijeg buholc koeficijenta. Treće mjesto osvojio je majstorski kandidat Velimir Jeknić sa 6,5 poena.

Među nagrađenima su i Dra-

goljub Abramović, Milonja Anđić i Ekrem Cekić sa po šest, Vladimir Savić, Tafil Murić, Željko Vujadinović i Nusret Husović sa po pet poena. Specijalna priznanja dobili su najuspješniji igrači u kategoriji starijih od 65 godina i to Ismet Mustafić, Jovica Jukić, Zoran Popović, Veselin Stojanović i Mašan Bubanja Kod cugeraša nije bilo dileme o pobjedniku jer je aktuelni seniorski prvak velemajstor Nikita Petrov prema očekivanju opravdao ulogu favorita i dominirao na takmičenju od prvog do posljednjeg kola. Naime, naš reprezentativac je sa deset pobjeda i jednim neriješenim ishodom, odnosno 10,5 uknjiženih poena od mogućih 11, Fišerovskim rezultatom prvi prošao kroz cilj i pritom drugoplasiranog FM Armina Mušovića ostavio čak za dva poena. Bronzanom medaljom se okitio FM Sreten Đukanović

sa osam poena, a isti učinak imao je na četvrtoj poziciji i Tafil Murić.

Takođe nagrađeni su i Sulejman Suljević, Andrej Šuković, Dino Grbović i Vladan Anđić sa 7,5, te Vjekoslav Vulević i Jovan Milović sa po sedam poena. Za ostvareni bodovni saldo po osnovu rejtinga najbolji su Petar Zejak i Miodrag Mališić, dok je među predstavnicima grada domaćina prednjačio Milonja Anđić, a kod omladinaca talentovani Ilija Milović Spektakl drevne igre na obali Lima protekao je i u znaku poštovanja i zahvalnosti prema ljudima koji su odličnim nastupima u prethodnom periodu unapređivali ugled kluba, zbog čega su im uručene i plakete. Dobili su ih: Vjekoslav Vulević, Milonja Anđić, Slavko Petrović, Vladimir Savić, Mašan Bubanja, Borislav Anđić, Lazar Aković i Zoran Laban Za posvećeno obavljanje funkcije predsjednika kluba

i maksimalno angažovanje na širenju šahovske misije priznanja su dobili Radoje Babić, Branko Femić, Milorad Barjaktarović, Radomir Jočić i Miodrag Mališić, dok su zahvalnice za nesebičnu podršku u realizaciji plana i programa ŠK „Berane“ dobili Ministarstvo sporta i mladih Vlade Crne Gore, lokalna uprava i ŠSCG. Ovim povodom predsjednik kluba Vladan Anđić je rekao da je njegova i želja rukovodstva bila da skromnom svečanošću podsjete javnost na zavidne uspjehe u 90 godina dugoj istoriji kluba, kao i da zahvale igračima i bivšim prethodnicima koji su te uspjehe ostvarivali, te iskrenim prijateljima koji su nesebično tim rezultatima doprinijeli.

Peto izdanje međunarodnog turnira za mlade u Nikšiću okupilo je 106 mališana

Agilna uprava OŠK „Mladost“ iz Nikšića peti put je položila ispit na predmetu afirmacije drevne igre kod mladih.

Podatak da je u restoranu Sportskog centra, u okviru manifestacije „Septembarski dani“, nastupilo 106 takmičara iz Bosne i Hercegovine, Perua, Rusije i naše zemlje, dovoljno govori o naporima kluba da nadmetanja za tablom još više zažive u osnovnim i srednjim školama u gradu pod Trebjesom i drugim crnogorskim sredinama. U najmlađoj grupi do devet godina najbolji od prvog do trećeg mjesta su: Simeona Vukotić, Vasilija Mitrović, Dimitra Andrijašević, Andrej Soročenkov,

Andrej Karović i Lev Komakov. U grupi do 11 godina prednjačili su: Anita Rovčanin Andrea Jonlija Vasilina Trubina, Andrija Savić, David Pavlović i Jaroslav Popov. U konkurenciji do 13 godina medalje su osvojili: Ira Popova, Dušica Petrušić, Nađa Zloković Stefan Mihajlović Ilija Novaković i Maksim Tomašević. Do 15 godina na pobjedničko postolje popeli su se: Ivona Toholj, Amelija Trubina, Jana Tadić, Vuk Brborić, Damjan Pešić i Luka Jovanović. Do 17 godina medaljama su se okitili: Marija Bajić Mia Marija Maraš, Ognjen Krivokapić, Danilo Đenđinović i Radovan Milović. Do 19 godina slavili su: Ines Đenđinović,

Slađan Kujačić, Miloš Šebek i Andrija Bulajić, dok su u najstarijoj grupi do 21 godine prednjačili: Đorđe Anđelić, Nikola Perišić i Dragoljub Kovačević Poslije ovog takmičenja, talentovani mališani imali su priliku da odmjere snage sa aktuelnim seniorskim prvakom, velemajstorom Nikitom Petrovim, i predsjednikom ŠSCG, FIDE majstorom Jovanom Milovićem, koji su odigrali simultanku na 15 tabli. I pored poraza snažan otpor pružili su: Anita Rovčanin, Jovan Perović, Petar Popović, Marko Sredanović, Jurij Konopljev, Andrej Karović, Ognjen Vujačić, Vasilija Mitrović, Tadija Glušica, Minja Golubović, Simeona

- Gotovo vjekovna istorija našeg kolektiva još od Puniše Lekića, prvog predsjednika iz davne 1934. godine, isprepletana je sa životima gotovo svih istaknutih ličnosti ovog grada, računajući i većinu prisutnih - kazao je Anđić i dodao da je tokom devedeset godina postojanja, ŠK „Berane“ izrastao od malog društva zaljubljenika u šah, do velikog sportskog kluba koji bilježi značajne rezultate u pojedinačnim i ekipnim državnim takmičenjima i koji je simbol intelektualne i sportske tradicije ovoga kraja. Za predsjednika opštine Berane Đola Lutovca jubilej ima posebnu težinu jer bogata biografija kluba obavezuje širu društvenu zajednicu da se još više posveti šahu kako

bi se tradicija nastavila i oplemenjivala novim uspjesima. - Vjerujem da se ne može mnogo šahovskih klubova u Crnoj Gori pohvaliti istorijatom i rezultatima kakve ima ŠK „Berane“. Opština je finansijski podržala organizaciju ovog takmičenja i, naravno, nastavićemo i dalje da podržavamo klupske aktivnosti, upravo zbog ovakve tradicije i ostvarenih rezultata - poručio je Lutovac. Jubilej su čestitali i ministar sporta i mladih Dragoslav Šćekić, direktor Direktorata za mlade i saradnju sa NVO u Ministarstvu sporta Darko Stojanović, direktor Direktorata u MPŠV Miroslav Cimbaljević, predsjednik ŠSCG Jovan Milović i dugogodišnji sekretar i član uprave Dejan Ćorac

Vukotić, Jovan Vukmirović, Uroš Jovanović i Mirko Đukanović dok je odličnu igru pružio Vasilije Mitrović i remizirao sa Milovićem. - Đeca su najbolji i najljepši reprezenti grada i države. Na ovaj način mi rodnom

mjestu vraćamo stari šmek šahovskog centra koji Nikšić ima već odavno i pružamo doprinos prosperitetu grada na sportskom planu u Crnoj Gori i mimo njenih granica - rekao je direktor turnira Miodrag Prijović

Na kraju Prijović je zahvalio opštinskom sekretarijatu za kulturu i sport, lokalnoj upravi, ŠSCG i klubovima „Nikšić“ i „Elektroprivreda“ na nesebičnoj podršci u pripremi i organizaciji ovog takmičenja.

Priredio: B. KADIĆ

KAZIVANJA O TROJICI VELIKANA CRNOGORSKE KINEMATOGRAFIJE

Svi smo ga doživljavali kao jednog pravog gospodina

NIKOLA KRAPOVIĆ, BIVŠI DIREKTOR ,,ZETA FILMA“ IZ BUDVE

Naravno da sam ja vodio računa o svim autorima crnogorskim i želio da oni rade za ,,Zeta film’’, ali iz raznoraznih razloga, djelimično sujetnihto se nije baš lako ostvarivalo. Što se tiče Gilića - on je nama ponudio bio jedan scenario za film, ne mogu da se tačno sjetim naslova, ali radnja je bila vezana za ono tradicionalno gađanje kokota u Perastu. Međutim, to je bio jako, jako nekomercijalan scenario po svim nekim karakteristikama. Gilić je bio izuzetan autor koji je zahtijevao producenta koji ima dosta novčanih sredstava i može da ih uloži i to bez straha da može da ih ne vrati. Tako da je on sa nekoliko filmova koje je radio prije sa te umjetničke strane prošao dobro, ali komercijalne jako, jako loše. Jedan od tih filmova ,,Kičma’’, koja je rađena u produkciji ,,Avala filma’’ i u Kanu prikazan u zvaničnom programu ali jednostavno nije imao publiku. Čak me bio pozvao od jedan visoki crnogorski funkcioner i intervenisao za Gilića za taj film. Poslije njegovog zahtjeva i obrazloženja ja sam mu rekao: Ja bih volio da to radim, s obzirom da je u pitanju Gilić, ali taj film jednostavno ne može da se isplati i ako ste u mogućnosti kao država da pomognete, mi ćemo

Nikola Krapović: Gilić je bio izuzetan autor koji je zahtijevao producenta koji ima dosta novčanih sredstava i može da ih uloži i to bez straha da može da ih ne vrati. Tako da je on sa nekoliko filmova koje je radio prije sa te umjetničke strane prošao dobro, ali komercijalne jako, jako loše

to rado raditi. Razgovor je završen, ali primijetio sam veoma izraženo nezadovoljstvo od strane tog rukovodioca. I na tome se završilo. Mislim da se poslije toga Gilić malo naljutio na mene, što mi je žao, ali ja nijesam imao drugog izbora.

GORDANA TREBJEŠANIN, LIKOVNI UMJETNIK, PODGORICA

Ja sam filmove Vlatka Gilića prvi put gledala na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Tada sam bila studentica IV godine Fakulteta i mogu reći da te filmove nijesmo gledali mi, znači studenti naše akademije, već i studenti sa Fakulteta dramskih umjetnosti, dolazili su i sa Muzičke akademije. (...) Mi smo bili u situaciji da po prvi put gledamo film ,,Ljubav’’. Došli smo na Akademiju i znam da je bila zamračena ta prostorija i onako neočekivano susreli se sa možda najvećim životnim istinama. Bilo nam je interesantno što prije projekcije filma

Gordana Radovanović: Meni je i danas u sjećanju kao jedan gospodin, vrlo značajan profesor radi formiranja nekih kasnijih mjerila prilikom gledanja nekih drugih filmova. Danas, sa ove distance, mogu reći da isti utisak imam kada gledam filmove možda Andreja Tarkovskog

nijesmo imali neki veliki razgovor sa profesorom Gilićem i nije on nama nešto pretjerano obajšnjavao, sve to vezano za taj film ,,Ljubav’’. Nakon projekcije, tih deset minuta koliko je trajala, mi smo utihnuli svi i nijesmo ni očekivali opet neku pretjeranu priču o filmu, jer je nama sve bilo jasno. Tu je bila jedna istina, nama izložena, onako vrlo iskreno, vrlo čisto, vrlo jasno i nije bilo možda ni potrebe da pretjerano pričamo o filmu, o nekoj poruci, o nekoj suštini... Nas je, između ostalog, taj film interesovao i zbog različitih drugih stvari kao studente Fakulteta likovnih umjetnosti - fantastične fotografije, kontrasti, svjetla, kompozicije... Tako da je tu bilo više nekih elemenata. Kako je on uopšte dolazio do tih ljudi, kako je birao ta mjesta, tačno određene trenutke kad je nešto snimao. To je nama sve ukupno bilo interesantno i meni je i danas u sjećanju kao jedan gospodin, vrlo značajan profesor radi formiranja nekih kasnijih mjerila prilikom gledanja nekih drugih filmova. Danas, sa ove distance, mogu reći da isti utisak imam kada gledam filmove možda Andreja Tarkovskog. To je nešto što je preovladavalo, ono što je nešto iskonsko, čisto, jasno, u suštini to je neka istina koja je svima nama možda najpotrebnija. Nama je on i pojavno djelovao interesantno. Svi smo ga doživljavali kao jednoga gospodina, pravog. Imao je interesantne, neke dugačke ruke, prste. Svi smo pričali kako ima ruke, šake konkretno, možda kao neki hirurg i to je nama bilo interesantno. Uvijek je bio zanimljivo odjeven, imao lijepe neke manire, gestove tako da je i u tom smislu djelovao na nas, edukovao nas i bio interesantan. Ja sam kao profesor likovnog vaspitanja napravila jedan mali eksperiment sa maturantima Gimnnazije ,,Slobodan Škerović’’ u Podgorici i htjela sam baš da oslušnem i vidim kako oni danas poslije toliko godina i kao jedna nova generaci-

ja tumače film Vlatka Gilića. Puštila sam im flm ,,Ljubav’’ razmišljajući da li će to njima biti interesantno i da li će osjetiti isto to nešto. Moram reći da su isti taj utisak, koji sam ja imala prije dvadesetak godina, imali i oni. Sa istim interesovanjem i pažnjom oni su odgledali film i nakon projekcije bili oduševljeni. Znači, da neke vječite stvari ne zastarijevaju i neke vrijednosti trajne su i ne postoji ta vremenska distanca i razmak koji može na neki način umanjiti ili da one mogu uopšte nestati

OLIVIJA IVANOVIĆ –STRUGAR, LIKOVNI

UMJETNIK, PODGORICA

Prvi put dolazi Vlatko Gilić na Cetinje. Vrlo brzo se među studentima saznalo da je došao Vlatko Gilić da predaje i mislim da je to bio ,,Uvod u film“. Ali ja tada nijesam imala taj predmet na Fakultetu, jer ja sam već bila to završila, ali smo dolazili u velikom broju

Donosimo dio iz knjige Momira Matovića „Dani od snova“ koju je nedavno objavio „MFILM Montenegro“. Djelo nudi važan presjek različitih istorijskih trenutaka koji su obilježili okolnosti djelovanja Vlatka Gilića, Predraga Golubovića i Živka Nikolića, doajena jugoslovenske i crnogorske kinematografije

da slušamo predavanje Vlatka Gilića iako nijesmo bili obavezni da imamo ispit kod njega. I tako da je na Vlatkovim predavanjima vrlo brzo bila velika gužva, bilo je puno studenata i tražila se stolica više za slušanje tog predavanja. Nažalost, apsolutno nijesam znala do tada ko je Vlatko Gilić i to je jedan propust moj i Fakulteta naravno na kome sam bila, ali vrlo brzo smo shvatili - ko je to i koliko je taj čovjek kvalitetan kao profesor i naravno kao umjetnik. Ono što sam ja onako stekla utisak, da kažem neki svoj, lični, o profesoru Giliću, je kad sam ga prvi put ugledala da je on zaista jedan markantan čovjek, visok, čovjek elegantan, lijep, ali ima tu neku svoju smirenost. Kombinaciju smirenosti i pronicljivosti. Vrlo, vrlo interesantan čovjek. On posmatra ljude, posmatra njihove reakcije, posmatra te neke slučajne, spontane naše gestove i na osnovu toga zaključuje puno o tim ljudima. Kad smo vidjeli njegov prvi film svi smo htjeli da vidimo još. I pogledali smo gotovo sve njegove filmove od ,,In continuo“ i sve ostale. Vidjeli smo još mnogo stranih ostvarenja velikih autora, ali ono što je nas najviše fasciniralo bili su njegovi filmovi i dosta smo razgovarali poslije odgledanog filma, a naknadno i mi među sobom. Razmenjivali smo iskustva i naše utiske, jer to su zaista bili izuzetni filmovi. Vjerovatno iz tog razloga što je to autor iz našeg podneblja. Nama je najznačajnije na tim predavanjima bilo to njegovo prisustvo. Bilo je dosta toga zanimljivog, ali i nekih sitih stvari koje bi on onako ubacio sa strane ili

neke njegove recimo nedoumice kao, na primjer, u filmu ,,In continuo’’ gdje ima muške uloge u tom filmu i kako se pojavljuje taj ženski lik. Koliko je on značajan kao neka protivteža tim muškim likovima i to je nama bilo interesantno i zanimljivo kao umjetnicima, kao stvaraocima. Mi umjetnici negdje ne možemo, ne vidimo o tome da kažem za nekoga da je čudan. Mi ne vidimo u tome čudno, nego smo u njemu vidjeli vrhunskog stvaraoca koji naravno onakve filmove nije mogao napraviti neko ko je običan. Ovi filmovi nose u sebi i tu gorčinu, i tu ljepotu i sve to. Tako to su filmovi koji su napravljeni o samom čovjeku i o samoj našoj ljudskoj prirodi. U njegovim filmovima sam osjetila LJUBAV prema čovjeku, ali i jednu duboku analizu ljudskog bića. Jednom smo sjeli u nekom društvu i pokrenula se priča vezano za moju kćerku, koja je kad je bila mala djevojčica radila veoma neobične crteže za svoj uzrast. Meni je to bilo iz likovnog ugla neobično da tako malo dijete ima takve crteže. I onda me on u jednom trenutku pitao: A šta ste vi uradili povodom toga? Sad ja sam htjela da kažem da hoću da je pustim da ona sama to razvija i rekla sam: Šta ću ja da se miješam u to. On je rekao: Kakav ste to sada pokret rukom napravili! Kako to mislite da nećete da se miješate? I tad sam ja shvatila šta je on htio meni da kaže - treba biti učesnik u stvaralaštvu svog djeteta. Bili smo generalno privučeni svjetlošću stvaralaštva Vlatka Gilića i on je takav utisak na nas ostavio od samog početka, pa do kraja na svojim predavanjima. (Nastavlja se)

Autor: Momir MATOVIĆ, reditelj

Nikola Krapović

Olivija Ivanović - Strugar

Kadar iz filma In continuo (1972)

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora: MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARI JA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

đURđICA ĆORIĆ politika

SRđAN POPOVIĆ ekonomija

JELENA MARtINOVIĆ društvo

JOVAN NIKItOVIĆ kultura

DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ crna hronika

NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice

JOVAN tERZIĆ arena

SLOBODAN ČUKIĆ

feljton i arhiv

MARKO MILOšEVIĆ dizajn

DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija

LOGOtIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija

Anton Lukateli (1944)

PORtAL POBJEDE

Urednik

BOJAN đURIšIĆ

Zamjenica urednika

ANA POPOVIĆ

OBJEKtIV

Urednica

MARIJA

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

tELEFON

020/409-520 redAkcijA

020/409-536 MArketiNg 020/202-455 ogLAsN o

Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import

„Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5

PIB: 03022480

Vlasnička struktura

„Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings

sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5,

PiB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%

udjela Petros Stathis

sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3

PiB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Poslovni broj: Iv. br. 1490/25. Javni izvršitelj Veselin Šćepanović iz Bara,odlučujući u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO „Vodovod i kanalizacija“ Bar, Ul.Branka Čalovića 13, protiv izvršnog

dužnika Davidović Danijela iz Bara, Maršala Tita 35 br. 23, na osnovu vjerodostojne isprave – knjigovodstvene kartice potrošača br. 1499, radi naplate novčanog potraživanja, dana 01.10.2025. godine,

J A V N O O B J A V LJ U J E da je kod ovog Javnog izvršitelja u toku izvršni postupak po predlogu izvršnog povjerioca, protiv izvršnog dužnika Davidović Danijela iz Bara, Maršala Tita 35 br. 23, na osnovu vjerodostojne isprave – knjigovodstvene kartice potrošača br. 1499. Javni izvršitelj nije mogao da izvrši uredno dostavljanje pismena u vidu rješenja o izvršenju sa predlogom i prilozima od 25.08.2025. godine, kod izvršnog dužnika.

Ovakav način objavljivanja smatra se urednom dostavom i negativne posljedice koje mogu nastati snosiće izvršni dužnik.

Javni izvršitelj Veselin Šćepanović Bar, 01.10.2025. godine.

Poslovni broj: Iv. br. 1485/25. Javni izvršitelj Veselin Šćepanović iz Bara,odlučujući u pravnoj stvari izvršnog povjerioca DOO „Vodovod i kanalizacija“ Bar, Ul.Branka Čalovića 13, protiv izvršnog dužnika Peruničić Miladin iz Bara, Mila Boškovića 14 br. 21, na osnovu vjerodostojne isprave – knjigovodstvene kartice potrošača br. 17845, radi naplate novčanog potraživanja, dana 01.10.2025. godine, J A V N O O B J A V LJ U J E

da je kod ovog Javnog izvršitelja u toku izvršni postupak po predlogu izvršnog povjerioca, protiv izvršnog dužnika Peruničić Miladin iz Bara, Mila Boškovića 14 br. 21, na osnovu vjerodostojne isprave – knjigovodstvene kartice potrošača br. 17845. Javni izvršitelj nije mogao da izvrši uredno dostavljanje pismena u vidu rješenja o izvršenju sa predlogom i prilozima od 25.08.2025. godine, kod izvršnog dužnika.

S tim u vezi potrebno je da se izvršni dužnik u roku od 8 dana obrati ovom Javnom izvršitelju radi preuzimanja pismena, u suprotnom, dostavljanje se vrši javnim objavljivanjem, a smatra se izvršenim danom posljednjeg objavljivanja. Ovakav način objavljivanja smatra se urednom dostavom i negativne posljedice koje mogu nastati snosiće izvršni dužnik.

Javni izvršitelj Veselin Šćepanović Bar, 01.10.2025. godine.

Na osnovu odredaba Zakona o privrednim Društvima (Sl. list CG 65/20), odredaba Statuta AD “Veleprodaja” Nikšić, saziva se II VANREDNA SKUPŠTINA AKCIONARA AD “VELEPRODAJA” NIKŠIĆ

Skupština akcionara AD “Veleprodaja” Nikšić održaće se 3.10.2025. godine u poslovnim prostorijama

Društva, ul. Školska bb. Kličevo, sa početkom u 10 časova, sa sljedećim:

DNEVNIM REDOM

1.Otvaranje Vanredne skupštine izbor zapisničara ovjerivača zapisnika. 2.Predlog odluke o razrješenju Odbora direktora 3.Predlog odluke o imenovanju Odbora direktora 4.Predlog odluke o polaganju jemstva zalaganju imovine na nepokretnostima akcionarskog društva „Veleprodaja“ AD - LN 2413, KO Kličevo, PJ Nikšić Pravo da učestvuju odlučuju na Vanerednoj sjednici Skupštine akcionara Društva imaju svi upisani akcionari, sa pravom glasa, koji valjano prijave svoje učešće na istoj. Prijavljivanje za učešće u radu na Vanrednoj Sjednici akcionara Društva može se učiniti u vremenu od 09:30h do 09:55 časova, na dan održavanja Sjednice, u prostorijama Društva, na adresi Školska bb Nikšić, uz davanje na uvid lične karte, odnosno prilaganjem valjanog punomoćja za zastupanje. Kvorum čine akcionari koji posjeduju najmanje polovinu od ukupnog broja upisanih akcija sa pravom glasa, a koji su prisutni ili zastupani putem valjanih punomoćja ili su glasali putem glasačkih listića. Skupština akcionara donosi odluke većinom glasova prisutnih ili zastupljenih akcionara ili putem glasačkih listića. U radu na Vanrednoj sjednici Skupštine, akcionar može učestvovati i elektronskim putem prije ili u toku održavanja Sjednica to na način da, najmanje dva radna dana prije održavanja Sjednice, dostavi Izjavu ovjernu kod notara da će glasanje izvšiti na određene e-mail adrese. Materijal za Vanrednu sjednicu Skupštine akcionara Društva, kao i sva potrebna dokumentacija za glasanje na istoj, mogu se preuzeti neposredno u sjedištu društva u Nikšiću u zakonskom roku će biti dostupna svim akcionarima. Sve dodatne informacije mogu se dobiti radnim danima na tel. 040-251-915 ili na mail adresu pmveleprodaja@t-com.me, u vremenu od 08-15 časova. SJEDNIK ODBORA DIREKTORA

Poslovni broj : I.br.131/25 Javni izvršitelj Ivan Petrović iz Podgorice , Njegoševa br. 45 (PC Petrović) u pravnoj stvari izvršnog povjerioca “BOMIX” doo, Sevojno Republika Srbija, ul.Dragačevska bb, PIB:101504113, koju zastupa izvršni direktor Milenko Gvozdenović a njega po punomoćju Mesud Delagić avokat iz Podgorice, UL. 8 Marta br.55 ,protiv izvršnog dužnika “TOBACCO&DRINKS” DOO, adresa: Trg nezavisnosti bb, poslovni centar Ražnatović, PIB:03345297, Podgorica, radi naplate novčanog potraživanja izvršnog povjerioca u ukupnom iznosu od 6.800,00€ , u smislu člana 45 ZIO-a dana 01.10.2025.godine, JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik “TOBACCO&DRINKS” DOO iz Podgorice, adresa sjedišta ul. Trg nezavisnosti bb, poslovni centar Ražnatović, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručio Rješenje o izvršenju I.br.131/25 od 19.02.2025. godine sa predlogom za izvršenje i prilozima. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedeno pismeno, te će isti snositi negativne posledice koje mogu nastati ovakvim načinom dostavljanja. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od 8 dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda ukoliko je predhodno izvršeno objavljivanje u dnevnom stampanom mediju, shodno čl.5 Zakona o izmjenama dopunama ZIO-a , a u vezi sa čl.45 ZIO-a. Podgorica 01.10.2025.godine

Javni izvršitelj Ivan Petrović s.r

Poslovni broj : Iv.br.726/25 JAVNI IZVRŠITELJ Ivan Petrović, Ul Njegoševa 45 (PC «Petrović»), odlučujući u izvršnoj stvari povjerioca Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić-FC Snabdijevanje, adresa Vuka Karadžića 2, protiv izvršnog dužnika Mulić Safeta iz Podgorice, radi naplate novčanog potraživanja izvršnog povjerioca u ukupnom iznosu od 180,30€, u smislu člana 45 ZIO-a dana 10.01.2025.godine, JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik Mulić Safet iz Podgorice, sa poslednjom poznatom adresom Husinjskih rudara 35, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo Rešenje o izvršenju ovog izvršitelja Iv.br.726/25 od 30.06.2025. i rešenje o troškovima Iv.br.726/25 od 18.09.2025.godine, sa predlogom za izvršenje prilozima. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenih pismena, te će isti snositi negativne posledice koje mogu nastati ovakvim načinom dostavljanja. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od 8 dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda ukoliko je predhodno izvršeno objavljivanje u dnevnom stampanom mediju, shodno čl.5 Zakona o izmjenama dopunama ZIO-a , a u vezi sa čl.45 ZIO-a. Podgorica, 10.01.2025. godine

Javni izvršitelj Ivan Petrović s.r

Na osnovu člana 95 tačka 5 Ustava Crne Gore i člana 7 stav 2 Zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore, raspisujem

JAVNI POZIV za predlaganje kandidata za Zaštitnika/cu ljudskih prava i sloboda Crne Gore

Za Zaštitnika/cu ljudskih prava i sloboda Crne Gore (u daljem tekstu: Zaštitnik), shodno odredbi člana 8 stav 1 Zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore, može biti predloženo lice koje: - je crnogorski/a državljanin/ka, - ima najmanje VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja i najmanje 15 godina radnog iskustva od čega najmanje sedam godina iskustva u oblasti ljudskih prava i sloboda, - nije osuđivan/a za krivično djelo koje ga/je čini nedostojnim/om za obavljanje funkcije i protiv koga/je se ne vodi krivični postupak za krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, i - ima visoki lični i profesionalni autoritet.

Na predlog Predsjednika Crne Gore, Zaštitnika imenuje Skupština Crne Gore na vrijeme od šest godina. Zainteresovane stručne i naučne institucije i nevladine organizacije, čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda, obrazložen predlog kandidata za Zaštitnika sa njegovim kontakt podacima i kompletnom dokumentacijom (dokazima da ispunjava pomenute zakonske uslove) mogu u zatvorenoj koverti dostaviti neposredno predajom na arhivu Predsjednika Crne Gore ili poslati poštom na adresu: Kabinet Predsjednika Crne Gore, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog, br. 12, 81000 Podgorica, sa naznakom: «Za Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika/cu ljudskih prava i sloboda Crne Gore».

Potrebna dokumentacija koja se dostavlja uz obrazloženi predlog kandidata: - ovjerena fotokopija uvjerenja o državljanstvu ili ovjerena fotokopija lične karte (kandidati koji posjeduju biometrijsku ličnu kartu nijesu u obavezi da dostave uvjerenje o državljanstvu, već ovjerenu fotokopiju biometrijske lične karte); - ovjerena fotokopija diplome ili uvjerenja o završenom nivou i vrsti obrazovanja; - uvjerenje o potrebnom radnom iskustvu; - uvjerenje da se ne vodi krivični postupak za krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti; - biografija (CV).

Pored neophodne dokumentacije kojom se dokazuje ispunjenost uslova iz člana 8 stav 1 Zakona o Zaštitniku/ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore, može se dostaviti i druga dokumentacija kojom se dodatno dokazuje visok lični i profesionalni autoritet kandidata u oblasti ljudskih prava i sloboda (preporuke, sertifikati i sl.).

Rok za dostavljanje obrazloženog predloga kandidata i prateće dokumentacije je 30 dana od dana objavljivanja ovog poziva na internet stranici Predsjednika Crne Gore, odnosno u dnevnim listovima “Dan”, «Pobjeda» i “Vijesti”. Lista predloženih kandidata za Zaštitnika biće objavljena na internet stranici Predsjednika Crne Gore, nakon čega će biti obavljene dodatne konsultacije sa stručnim i naučnim institucijama i nevladinim organizacijama koje su podnijele predlog kandidata za Zaštitnika tokom trajanja ovog poziva. Sa predloženim kandidatima, koji ispunjavaju zakonske uslove, obaviće se usmeni intervju.

Broj: 01-009/25-1865 Podgorica, 01. oktobar 2025. godina

PREDSJEDNIK CRNE GORE Jakov Milatović

Važno saopštenje o nebezbjednom proizvodu štapnog usisivača Rowenta X-Force FLEX 14.60 ili X-Force FLEX 15.60. Rowenta provodi, kao preventivnu mjeru, dobrovoljno povlačenje baterijskih paketa za modele X -Force FLEX 14.60 i X -Force FLEX 15.60 proizvedene prije decembra 2024. godine, kako bi se osigurala sigurna pouzdana upotreba za sve kupce. Naime, Rowenta je uočila da se u rijetkim slučajevima i isključivo tokom korištenja proizvoda mogu javiti termalni problemi zbog kvara na komponenti baterijskog paketa.

U međuvremenu, ukoliko se vaš proizvod odnosi na ovo povlačenje i ukoliko ste zabrinuti, trebate prestati koristiti uređaj sve dok ne dobijete novi baterijski paket. Kako biste bili sigurni da li vas uredjaj podleze ovom povlacenju posjetite našu posebnu web stranicu OVDJE: https://www.rowenta.ba/ Za zamjenu baterijskog paketa, molimo vas da kontaktirate ovlasceni servis koji je istaknut na vasim garancijskim listovima

Ovi slučajevi su vrlo rijetki zahvaljujući sigurnosnim nivoima ovih baterijskih paketa, ali mogu uključivati pregrijavanje, pojavu dima ili čak plamena. Do njih ne može doći kada se proizvod ne koristi. Rowenta se izvinjava zbog nastalih neugodnosti. Budite sigurni da su naši timovi u potpunosti angažovani kako biste što prije mogli ponovo koristiti svoj štapni usisivač s potpunim povjerenjem. Naša korisnička služba vam je na raspolaganju za sva pitanja ili dodatne informacije, kao i do sada. Rowenta

https://www.rowenta.ba/ Tehno Max doo, Podgorica

X-Force Flex 15.60

X-Force Flex 14.60

Četvrtak, 2. oktobar 2025.

JAVNI POZIV

za dostavljanje ponuda za izvođenje radova – elektroinstalacije jake struje

Investitor: Teniski savez Crne Gore

Objekat: Sportski (teniski) tereni sa pratećim objektom – Faza I Lokacija izvođenja radova: UP 2090/1451 i UP 72, DUP „Konik–Stari Aerodrom“, Podgorica

Obavještenje o ponavljanju poziva: Prethodni javni poziv, objavljen dana 29.09.2025. godine nije rezultirao dostavljanjem ponuda. Poziv se ponavlja uz iste tehničke uslove i kriterijume.

Predmet poziva: Predmet: ovog poziva su radovi na: izvođenju elektroinstalacija jake struje za potrebe sportske rasvjete teniskih terena, uključujući nabavku, isporuku i montažu reflektora, razvodnih ormara, napojnih i komandnih kablova, uzemljivača i prateće opreme; izvođenju svi h pratećih građevinskih i instalaterskih radova u skladu sa glavnim projektom.

Dokumentacija: Radovi se izvode prema: Glavnom projektu elektroinstalacija jake struje –Knjiga 5 (april 2023), izradio „ING–INVEST DOO“; Glavnom projektu arhitekture – izmjena rasvjete (april 2023), izradio „STUDIO MORE d.o.o.“ i važećim odredbama Zakona o izgradnji objekata i drugim tehničkim propisima.

Dokumentacija je dostupna na uvid kod Investitora.

Uslovi učešća: Pravo učešća imaju isključivo pravna lica registrovana za izvođenje elektroinstalaterskih i građevinskih radova, sa važećim licencama i dokazanim referencama na sličnim projektima.

Obavezni elementi ponude: Ponuda mora sadržati: predmjer i predračun radova po stavkama, sa iskazanim jediničnim i ukupnim cijenama; rok izvršenja; garanciju za kvalitet izvedenih radova i ugrađene opreme; reference izvođača i dokaz o registraciji i licencama. Rok i način dostavljanja ponuda: Ponude se dostavljaju najkasnije do 10.10.2025. godine u zatvorenoj koverti sa naznakom: „Ponuda za izvođenje radova – Sportski tereni TSCG, Faza I – elektroinstalacije jake struje“, na adresu: Teniski savez Crne Gore, Ul. 19. decembra br. 5 – II Sprat, 81000 Podgorica.

Kriterijumi za izbor: Najpovoljnija ponuda biće izabrana prema kriterijumu ekonomski najpovoljnije ponude, uzimajući u obzir: cijenu (60%); rok izvođenja (20%) i reference i iskustvo izvođača (20%).

Dodatne informacije: Izvođač je obavezan da obezbijedi stručni nadzor, vodi građevinski dnevnik i da radove izvede u skladu sa Zakonom o izgradnji objekata, tehničkim propisima i uslovima nadležnog distributivnog sistema. Sve dodatne informacije zainteresovana pravna lica mogu dobiti radnim danima od 09:00 do 15:00h na tel. 067176690 ili e-mail: mta@t-com.me

Cjenovnik čitulja

do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)

do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)

(1 slika) do

(3 slike)

do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike), do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol. tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me

у 87. години преминуо наш

„

Савов БЕЋИРОВИЋ

“ у пензији

примамо на градском гробљу Чепурци 1. октобра од 11 до 16 часова и 2. октобра од 9 до 14 часова, када ће се обавити сахрана.

ОЖАЛОШЋЕНИ: кћерке ДРАГАНА и ДРАЖЕНКА, снахе ЈУЛКА, АНКИЦА

братанићи, братаничне, сестрићи, сестричне и остала многобројна породица БЕЋИРОВИЋ

Dana 30. septembra 2025. u 88 godini preminuo je naš voljeni

TOMISLAV Š. DEDIĆ advokat

Po želji pokojnika, sahrana je obavljena u krugu porodice 1. oktobra na groblju Čepurci.

OŽALOŠĆENI: supruga ZOJA, sin FILIP i kćerka MILICA, sestrić ALEKSANDAR - SAŠA, sestrična HAJDANA VUJANOVIĆ

Saučešće primamo u kapeli pod Trebjesom 1. oktobra od 14 do 16 časova i 2. oktobra od 11 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana na groblju pod Trebjesom. Cvijeće se ne prilaže.

OŽALOŠĆENI:

suprug MILUN, sin ŽELJKO, ćerka DRAGANA, braća VULE i MIRO, sestre SONJA i VIDA, sestra od strica SENKA, jetrva MAKA, snahe OLGA i RADA, bratanići, brataničine, sestrići, sestričine, đeverići, đeveričine i ostala rodbina

Dana 1. oktobra 2025. u 79. godini preminula je naša draga

PERSIDA - BRANKA Miluna VAREZIĆ

Posljednji pozdrav voljenom ocu, svekru i đedu LJUBU

Tužni smo zbog tvog odlaska, ali i zahvalni na vremenu koje smo proveli sa tobom. Uvijek si nam bio oslonac i podrška.

Hvala ti na svemu, a mi ćemo s ljubavlju i ponosom čuvati uspomenu na tebe.

Vole te tvoji: VESKO, MAJA, JOVANA i NINA

Posljednji pozdrav voljenom suprugu i ocu

TOMISLAV Š. DEDIĆ advokat

Bio si kamen temeljac naše kuće i porodice, onaj ko nam je davao snagu i obezbjeđivao nam bolje sjutra kada je bilo najteže, bio si naš uzor kojim smo se ponosili.

Dok živimo nosićemo u duši i srcu sjećanje na tebe, svjesni da je bila privilegija imati za oca i supruga čovjeka kakav si ti bio. Neka ti je vječna slava i hvala. Počivaj u miru.

Tvoji najmiliji: supruga ZOJA, sin FILIP i kćerka MILICA

Posljednji pozdrav

Posljednji pozdrav našem dragom ocu, tastu, đedu i prađedu

LJUBU DRAGIĆEVIĆU

Otišao si na vječni počinak, a nama je ostala neprolazna uspomena na tvoju dobrotu, ljubav i nježnost, na trenutke istinske radosti i sreće koje si nam nesebično darovao. Neka ti duša počiva u miru, dobri naš.

Čuvamo te u nezaboravu

Tvoji: VESNA, RADE, ZORAN, IGOR, TAMARA, MILANA, STEFAN i ISIDORA

Dragi naš tata

Počivaj u miru i hvala ti za svu očinsku pažnju, ljubav i zaštitu koju si nam nesebično darivao.

Tvoje kćerke NADA i MIKICA

OBAVJEŠTENJE

Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice

OGLASNO ODJELJENJE tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555

TOMISLAVU TOŠKU DEDIĆU

Počivaj u miru, dragi komšija. KOMŠIJE IZ ULAZA BULEVAR REVOLUCIJE 52

Posljednji pozdrav đeveru i striku DRAGOMIRU BEĆIROVIĆU

Bio si najbolji otac, veći od života. Uvijek ćemo te voljeti.

Puno će nam nedostajati posjete i poruke prenaglo prekinute.

ANKICA, OLJA i SNJEŽANA sa porodicama 89

Posljednji pozdrav stricu

DRAGOMIRU

Kad je tata otišao, ti si bio tu… Sad nas zajedno čuvajte odozgo.

SNJEŽANA, ANJA, MAJA i JOVAN AVRAMOVIĆ

DRAGANA i DRAŽENKA

Četvrtak, 2. oktobar 2025. Oglasi

Posljednji pozdrav stricu

DRAGOMIRU BEĆIROVIĆU

Posljednji pozdrav

Od ZORANA BEĆIROVIĆA 78

DRAGOMIRU BEĆIROVIĆU

Hvala za ljubav i pažnju koju si nam čitavog života poklanjao.

Porodica pokojnog TOMISLAVA BEĆIROVIĆA

Posljednji pozdrav dragoj komšinici

ZORI VUČKOVIĆ

Od porodice MARKOVIĆ

Posljednji pozdrav

ZORI VUČKOVIĆ

Od porodice pokojnog DRAGANA ĆETKOVIĆA

Posljednji pozdrav ZORI VUČKOVIĆ

Počivaj u miru.

RADOJKA ĆETKOVIĆ, RADA i NADA sa porodicama

Posljednji pozdrav dragom ujaku i đedu

DRAGOMIRU BEĆIROVIĆU

Počivaj u miru. S ponosom čuvamo uspomenu na tebe.

MIRA POPOVIĆ, ISIDORA i STEFAN

Posljednji pozdrav đedu

DRAGOMIRU BEĆIROVIĆU

Od LUKE BEĆIROVIĆA

Posljednji pozdrav našoj MIKI

Zauvijek ostaješ u našim srcima kao neko ko je umio posebno da voli, da brine za nas, kao neko čija toplina i dobrota nijesu imale granica! Tvoji: VESKO, ZORICA, MAJA i ANĐELA

Posljednji pozdrav mojoj voljenoj majci

MIKA - MILA ŠKULETIĆ

Iznenada ode iz mog života, moja snaga, moj oslonac. Zahvalna na svoj ljubavi, brizi i pažnji koju mi je pružila. Vječno u mom srcu. Ćerka ŽELJKA

Posljednji pozdrav dragoj kumi

MILEVI - MIKI ŠKULETIĆ

od kumova: NADA, SLAVKO sa porodicom i RADA sa porodicom

MIJUŠKOVIĆ

Posljednji pozdrav dragoj koleginici i prijateljici BRANKI Hvala za sve provedene dane u dobru i zlu.

MRVOŠEVIĆ ANGELINA sa porodicom

Posljednji pozdrav sestri

MILEVI ŠKULETIĆ

Tvoj život bio je primjer snage, dobrote i časti. Počivaj u miru. Hvala Ti za sve!

MARTA i PERO sa porodicom

Posljednji pozdrav divnoj

BRANKI VAREZIĆ

Bila je čast dijeliti komšijske dane sa tobom. Počivaj u miru. S pijetetom CMILJKA, SNEŽANA i SANJA sa porodicama

Posljednji pozdrav dragoj komšinici

BRANKI VAREZIĆ

DUŠKO, SNEŽANA i BILJANA

2. oktobar 2025.

pozdrav

u miru. Neka te anđeli čuvaju, a mi ćemo te čuvati od zaborava. IGOR i SLAVKA

Posljednji pozdrav dragoj komšinici

Komšije ĐUROVIĆ, KEŠELJ, RAIČEVIĆ, MILUŠIĆ, RADIĆ, ALEKSIĆ, MANOJLOVIĆ i MILOŠEVIĆ

Počivaj u miru, dragi Mirko.

VLADO MEDOJEVIĆ sa porodicom

Dana 2. oktobra navršava se 30 godina od smrti našeg voljenog supruga i oca VOJA MARIĆEVIĆA

Vrijeme ne donosi zaborav, uvijek ćeš biti sa nama. Nikada te nećemo zaboraviti. Tvoja PORODICA

59 1. 10. 2025. 30. 8. 2025. godina je od smrti našeg voljenog navršilo se 19 godina od smrti našeg voljenog

DUJA SIMONOVIĆA ŽELJKA Dujovog SIMONOVIĆA

U tišini vječnosti, opet ste zajedno. S bolom u duši, u srcu vas nose DARA, ANA, MILENA, MILOŠ i GORDANA 66

Dana 2 oktobra 2025 navršavaju se tri tužne godine našoj voljenoj ANKI KALUĐEROVIĆ

Tvoja ljubav, toplina i dobrota žive u našim srcima zauvijek. Sa ponosom i tugom čuvamo uspomene na tebe. Nedostaješ više nego što riječi mogu reći. Počivaj u miru. Volimo te. Sestra BRANKA sa porodicom

BRANKI VAREZIĆ

Posljednji

BRANKI

Počivaj

SJEĆANJE

STRIKO

Pišem ti još uvijek, srcu je lakše da te čeka, nego da se slomljeno nikad ne sastavi.

Sresti ću te ja, negdje jednog dana, da ti pokažem osmijeh, malo manje širok, jer u svakom, ti mi negdje fališ.

RADOMIR – RACO RACKOVIĆ

2. 10. 2021 – 2. 10. 2025.

Tvoja ljubav nam je bila dar, a uspomene utjeha. I poslije četiri godine živiš u nama.

Prošla je godina

SPOMENKA BOŠKOVIĆ 2. 10. 2024 – 2. 10. 2025.

Pomen će se održati u 14 časova, groblje Orja Luka, Danilovgrad. Tužno je i prazno bez moje predivne mame, bez naše voljene i najbolje bake.

Nedostaje nam beskrajno S ljubavlju njene

SANJA, OLGA i INGRID

Vrijeme prolazi, ali ljubav prema tebi nikada ne slabi.

Tri godine te nema pored nas, ali tvoje riječi i tvoja snaga i dalje vodi naše korake. Volimo te beskrajno i čuvamo u srcu kao najveće blago.

VALENTINA, PAVLE, NIKOLIJA

Čuvamo te od zaborava.

ANĐELA i VALENTINA

TOMAŠEVIĆ

Svakim danom sve više i više nedostaješ.

Tvoji ZDRAVKO, TANJA, ALEKSANDRA i DARIJA TOMAŠEVIĆ

BAKA TOMAŠEVIĆ

Bio si naša snaga. Ostavio si neizbrisiv trag i sjećanja koja nikad ne umiru. Počivaj u miru.

TVOJI: ZORAN, RADMILA, IVAN, IVANA, JELENA, LUKA, EVA i NIKA

Navršavaju se tri godine otkad nas je napustio

JOVAN VUJOVIĆ

Vrijeme ne donosi zaborav. Sa ljubavlju te pominjemo, po dobru pamtimo i u srcima čuvamo.

Mila moja

Voljeni moji

2. 10. 2016. 21. 1. 2016.

ĐURAŠKOVIĆ

Vaše nedostajanje ne blijedi dok toplina vaše ljubavi jednako grije. Zauvijek dio mene. SLAVICA sa porodicom

VESNA Jovanova ĐAKONOVIĆ rođena TOMAŠEVIĆ 1. 10. 2012 – 1. 10. 2025.

Vječita moja tuga i bol.

PORODICA VUJOVIĆ

TUŽNO SJEĆANJE na moje drage roditelje

2. 10. 2016 – 2. 10. 2025. 21. 1. 2016.

Naša srca su ostala zauvijek ranjena od dana kada ste nas napustili, ali ljubav i najljepša sjećanja smrt ne može da prekine.

S ponosom čuvamo uspomene na vas

ZORICA sa porodicom

Tvoja PORODICA

Majka DANICA

SLAVKO NEVENKA ĐURAŠKOVIĆ

SLAVKO NEVENKA

BAKA

TVOJA IVANA

Četvrtak, 2. oktobar 2025.

Nagradna igra

PRAVILA NAGRADNE IGRE

TOPLIJA ZIMA SA POBJEDOM

sakupi 5 kupona i osvoji nagradu

Pobjedina izdanja

10x5m DRVA

Nagradna igra se organizuje tako što će se u dnevnom listu „Pobjeda“ svakodnevno objavljivati kuponi počev od 24. septembra, završno sa 25. oktobrom. 30 (trideset) kupona (obilježenih sa 1, 2, 3... 28, 29. i 30.) objavljivaće se na naslovnoj strani Pobjede svakodnevno. Učesnik je dužan da sakupi pet kupona u nizu, po rednim brojevima, bez obzira kojim će brojem kupona započeti niz (npr. 1, 2, 3, 4 i 5 ili 5, 6, 7, 8 i 9 i sl…). U slučaju da propuste jedan kupon, učesnici nagradne igre imaju pravo da ga zamijene bilo kojim duplim brojem iz niza, gdje se to pravo zamjene može iskoristiti samo jednom, u datom nizu. Na kuponu treba ispisati lične podatke (ime i prezime, broj telefona, adresu za dopremu nagrade). Komplet od 5 kupona treba dostaviti u zatvorenoj, jednobojnoj koverti, na kojoj je strogo zabranjeno navođenje bilo kojih podataka o učesniku nagradne igre.

Kovertu u kojoj su kuponi učesnik treba da pošalje na adresu: Nova Pobjeda d.o.o. 19 decembra br. 5, Podgorica. Učesnik može koverat sa kuponima ubaciti i u za tu svrhu obilježeno sanduče, u holu Pobjede, sa (Ul. 19. decembra 5 - južna tribina stadiona - IV sprat, kao i u sanduče na adresi Bulevar revolucije 15, Podgorica).

Koverte u kojima su kuponi za prvo kolo dostavljaju se zaključno sa 16. 10. 2025. godine, do 12h, a za drugo kolo kuponi se dostavljaju zaključno sa 03. 11. 2025. godine u 12h. Izvlačenja će se obaviti u sljedećim terminima: - Imena prvih 6 dobitnika (5 dobitnika drva za ogrijev i 1 dobitnik šporeta) biće izvučena 16. 10. 2025. godine, u 13h; - Imena drugih 6 dobitnika (5 dobitnika drva za ogrijev i 1 dobitnika šporeta) biće izvučena 03. 11. 2025. godine u 13h; Nakon prvog izvlačenja, svi neizvučeni kuponi učestvuju i za drugo izvlačenje. Svi dobitnici će biti telefonski obaviješteni o načinu i vremenu preuzimanja nagrada.

Kupovinom u vrijednosti preko 20€, dobijate poklon knjigu NAJVEĆI ZLOČIN U ISTORIJI

POKLON KNJIGA

VODIČ KROZ FILM, TV I MUZIKU

ČETVRTAK, 2. OKTOBAR 2025. | BR. 491.

JEDNA POBJEDA ZA DRUGOM

„One Battle After Another“ Pola Tomasa Andersona najozbiljnija je i najurnebesnija filmska sila kojoj se može posvjedočiti u bioskopima

STR.8,9, 10. i 11.

SUPEROSMICA

Medijska petarda

Nema toga ko je gledao serije „The Boys“ i „Gen V“, a ko nije pomislio na Erika Kripkija kada je čuo posljednji govor Erike Kirk, udovice ubijenog desničarskog aktiviste Čarlija. Ajde suze i zagrljaji sa Donaldom Trampom, ajde praštanje ubici i pozivanje na Bibliju upareno s osvetničkim obećanjem da su krvnici ipak probudili zmaja, ma sve ajde – ali čak su i scenografija i fotografija ispali takvi kao da su ih radili Kripkijevi ljudi. Kao da gledate satiru, a ne realnost. Kao da su pred vama, umjesto ljudi od krvi i mesa, karikature. Kao da sve to nije stvarni život, nego upravo Kripkijevo iskrivljeno ogledalo u kojem se ogledaju najveće pošasti modernog svijeta. Prije svega – društvo spektakla.

Druga sezona „The Boys“ spin-off projekta „Gen V“ krenula je sedam dana nakon Kirkovog ubistva. Pet od osam epizoda za sada je dostupno na Amazonu, a slijetale su na strim paralelno sa medijskim objavama o žrtvi i njenoj porodici, atentatoru Tajleru Robinsonu i čaurama s ugraviranim ljevičarskim natpisima „Hey, faschist! Catch!“ i „Bella ciao“, komemoraciji, sahrani, reakcijama javnosti… I sve u vezi sa slučajem Kirk djelovalo kao spin-off spin-offa, kao Kripkijev last minute specijal za „The Boys“ i „Gen V“ fanove. Jer – društvo spektakla.

Dok je Erika Kirk pričala o tome kako je trogodišnjoj kćerki na pitanje gdje je Čarli odgovorila: „Tata je na poslovnom putu s Isusom“, u seriji „Gen V“ pratili smo razvoj događaja nakon atentata na jednu od čuvarki superherojske desnice. Ta retorika koju tu čujemo od Firecracker (Valori Kari), glavne zvijezde desničarskog podkasta „Truthbomb“, ista je mješavina martirstva i furioznosti koja sve vrijeme izbija iz riječi udovice i Trampa. Tješi se tu američka nacija koju uništavaju, citiram, pedofili, lezbejske ubice beba i gej-triks. I obećava joj se, uz pravednički bijes, da odbrana, ponovo citat, civilizacije, Zapada, zemlje, sinova, kćerki i unučadi, nikada neće biti jača. Ništa ne brinite… „Homelander, Jesus and I stand with you.“

Odakle je koji Isus i koji citat – nije ni bitno. Firecracker ili Erika, Tramp ili Homelander (Entoni Star), baš je svejedno; u oba slučaja pričamo o ultimativnim idolima alt-rajtovaca, o MAGA pokretu, o fašizmu, o bijeloj supremaciji. I o svijetu u kojem je granica između satire i stvarnosti praktično nestala, pa Kripkiju direktne reference na realne ličnosti uopšte nijesu

deep fake sadržaji i makro influenseri. Njihovi hormoni lete kao nuklearni baloni, dok odrasli drže prste na dugmiću koji bi zaista mogao da pošalje cijeli svijet u dum.

Svašta „Gen V“ govori o manipulaciji, kontroli štete i metodama izluđivanja u eri poluinformacija, koje su odavno otjerale laž u penziju i postale mnogo opasniji neprijatelj istine. Svašta i o svemu od Trampa i Kirka do Lazara Tomića

potrebne da biste „The Boys“ i „Gen V“ doživjeli kao perverzni, iščašeni, supermoćima i golotinjom fulirani, ali ipak – dokumentarac. Pa ipak, one su tu i šamaraju, ogledale se u krilatici „Make America Super Again“ ili kozama koje se tretiraju kao potrošna roba za eksperimente, pa im se daju imena isključivo po, citiram i dalje, šupcima. I naravno da se prva koju vidimo - zove Elon Mask

Radi i „The Boys“ na tom nivou, ali „Gen V“ je ipak posebna priča zato što se odnosi na mlade Tiktok generacije. I njihovu borbu da nađu svoj glas i mjesto u svijetu u kojem kolo vode brainwashing,

Ništa se manje izgubljeno i ludo ne osjećaju ni stvarni tinejdžeri, vjerujte. Jedina razlika ogleda se u tome što ovi Kripkijevi imaju neku supermoć. I onda uče što sa njom, te kako da čak i iz najbizarnijih (recimo, iz sposobnosti upravljanja krvlju ili čak stidnim dlačicama) izvuku zrnce smisla i spasa.

Svašta vam „Gen V“ može reći o medijskim petardama i manipulaciji, kontroli štete, gaslighting i drugim metodama izluđivanja u eri poluinformacija, koje su odavno otjerale laž u penziju i postale mnogo opasniji neprijatelj istine. No, dok Kripke cijelom svijetu pokazuje kako je „najveća demokratija na svijetu“ došla do toga da je vodi, informiše i „liječi“ čovjek čija administracija tvrdi da je paracetamol glavni izazivač „epidemije autizma“ –kod nas nikako da se provale ni osnove medijske pismenosti.

Zbog toga se našim „ekspertima“ i dešavaju takve medijske petarde i blamovi poput „maturanta sa počasnim doktoratom“ Lazara Tomića. Jer zašto bi neko provjeravao nešto što se može čekirati u dva-tri klika, kad ima zgodnu priliku da ubere koji politički bod? I pohvali se pametnom mladošću u državi čija djeca iz godine u godinu pokazuju sve slabije rezultate u oblasti obrazovanja i đe se školski sistem toliko raspada, da se medijska pismenost i dalje tretira kao egzotika dok Kinezi, recimo, već uvode ChatGPT kao obavezan predmet.

Možda ne u dva, ali u nekoliko klikova može se provjeriti dobra većina onlajn informacija. I mnogo je lakše, da ne pričamo o tome koliko je odgovornije i koliko manje vremena i energije zahtijeva fact checking – od pukog prelijetanja naslova na mrežama i hvatanja u grlene rasprave u komentarima sa neznancima, bili botine ili ne.

E, tim provjeravanjem činjenica – tako bi se možda i mogla sačuvati civilizacija. Ovako, ostaje nam samo društvo spektakla. I sve što može da nas sačeka jeste, o Isuse… Pa, samo spektakularna propast dok nam jedne te iste medijske petarde prskaju u lice.

Piše: Marija

Ivanović-Nikičević

Znate li u kojoj mjeri u Dablinu, Irskoj i jednoj katedrali, poštuju i čuvaju uspomenu na našeg komandira, alajbarjaktara? Na nosioca glavnog ratnog barjaka crnogorske vojske? Samo zato što mu je tu, više od devet decenija, počivalište? Jer mu je tu uzglavlje za san? I koliko im je sve to bitno?

Pa, bitno im je i poštuju ga u onoj mjeri u kojoj je cijeli kutak hiljadugodišnje katedrale (e, gradili je, kažu, Vikinzi prije 995 godina - ali doći ćemo do toga!), u ključnom mjestu za protestante u centru Dablina, ma u cijeloj Irskoj - okićen pravoslavnim ikonama.

Dakle, pravoslavne ikone u katedrali nekih, prema ikonama uglavnom rezervisanih protestanata, anglikanaca. E, to je poštovanje. Kada čuvaš i brineš o drugom i o njegovom čak i onda kada ne dijeliš njegova uvjerenja. I to je Dablin.

NJEGUŠKI

SVETAC

Samo za trenutak, jedno skretanje u našoj priči: za vrijeme one najveće krize gladi u Irskoj, sredinom 19. vijeka, duž kamenitih obala na Atlantiku, na zapadu ostrva, sagrađeni su neki kameni zidovi. Visine i do dva metra, počev od same morske pjene, pa pravo uz obalu, uz liticu. I nikakve svrhe im nije bilo. To jest, bila im je svrha ovo: izgladnjeli narod nije mogao doći do posla, a bogate engleske gazde nijesu htjele dati ni novac ni hrane - za džabe. Klasična taština. Pa je za malo hrane narod gradio nešto tako uzaludno kao što su ti zidovi i plažne međe za britanske velikaše.

Epilog: tokom tih šest godina gladi, kada se populacija Irske prepolovila s osam na četiri miliona - oni koji su radili tako težak posao, bi od izmorenosti još brže umirali. Eno ih na Atlantiku, ti zidovi i dalje stoje nakon 170 godina: gorki simbol vremena, ne kad su Irci gladovali - nego kada su ih izgladnjivali.

Vraćamo se u Dablin. Nećete, dakle, tu u blistavoj tišini neogotike, u Katedrali Crkve Hristove, naći bilo koje druge ikone. Ali ta-

U POSJETI IRSKOJ I DIVNOM MJESTU POČIVANJA CRNOGORSKOG

DABLINSKI DOM NAŠEG BARJAKTARA

Kako je taj junak sa Njeguša, nakon velike životne avanture, borbe i golgote, sa kraja na kraj svijeta, nakon smrti završio u Dablinu? Još u anglikanskoj, dakle Britancima „naklonjenijoj“a ne u nekoj katoličkoj katedrali?

mo bliže oltarskom dijelu pa desno, iza raskošnog dijela nekada predviđenog za kraljevsku ložu, i tik uz ulazak u kriptu… Eno ih, pravoslavne. Eno je tu i jedna ikona Svetog Đorđa, onakva kao u domovima u Njegušima. Kao u tim Njegušima istog tog barjaktara, koji je sa Skadra pred starog kralja na Cetinje donio, mislilo se tad, pobjednički barjak. Dakle, ikone u tihom i svečanom

dijelu katedrale i iznad njih posebno mjesto za jednu urnu. I tu piše: major Marko Zekov Popović. Nasljedni kraljevski barjaktar Crne Gore. Preminuo u Londonu, oktobra 26, godine 1934.

- Zastava? Flag bearer? Standard bearer? Nećete naći ovdje nikakve zastave, a da probate Vi do Katedrale Svetog Patrika, tamo ima mnogo zastava - kroz osmi-

jeh odgovara starija Amerikanka na ulasku u Katedralu Crkve Hristove.

Još onako, negirajući bilo kakve zastave, ističući i ponos i ubjeđenja njenih anglikanaca i protestanata u tom dominantno katoličkom Dablinu… Pa i ne sluša da je to apsolutno pravo mjesto. Izvjesno i najbitnije (dobro, uz jednu knjigu Božidara Vukovića Podgoričanina, sačuvanu u gradskom dvorcu, u Dablin Kaslu) za bilo koga iz Crne Gore, ko se nađe u Dablinu.

I srećom i radošću, bilo je potrebno da jedna mlada Amerikanka (još jedna - jer naravno glavnu protestantsku katedralu u irskoj prijestonici prije svih „okupiraju“ Amerikanci) ču-

Piše: Stojan STAMENIĆ

Urna našeg alajbarjaktara iznad pravoslavnih ikona

Stojan Stamenić

U FOKUSU

CRNOGORSKOG RATNIKA MARKA ZEKOVOG POPOVIĆA

DOM ZA BARJAKTARA

je dio našeg razgovora na ulasku. „Šta, iz Crne Gore? Pa Vi ste tu zbog barjaktara? Naravno, samo za mnom…“. I, eto nas tu, pred ikonama.

Mnogo je radosti u tom prigušenom jutarnjem svjetlu. Meni, jer taj kutak sa našim ikonama nijesam očekivao. I njoj, koja kaže da je iz Nju Meksika, da je tu već dugo kao vodič, da u katedrali o tom mjestu za Crnogorca, o kom malo znaju, mnogo brine… Ali da, eto, iz Crne Gore godišnje dođe jedna, dvije osobe. Ili nijedna. Da pita, da vidi.

BORAC I IZBJEGLICA

E, sad. Odgovor i na pitanje te radosti iz Nju Meksika. Kako Crnogorac da skoro vijek počiva u drevnoj dablinskoj katedrali? Tu, u centru milionskog Dablina. Još u anglikanskoj katedrali u katoličkoj Irskoj. Srećom i zahvaljujući radovima i tekstovima, posljednjih godina u prvom redu Novaka Adžića, u Crnoj Gori se čulo o barjaktaru koji je sahranjen u Dablinu. U kom, za života, nikad nije bio. Pa znamo, recimo, i to da je Marko Zekov Popović bio izbjeglica. Da je nakon Prvog svjetskog rata i Podgoričke skupštine - stao strogo na stranu one dinastije čiji su njegovi Popovići bili nasljedni alajbarjaktari. Da je bio i jedan od organizatora Božićnog ustanka, pa završio u Italiji, pa… I tu vas ne bi dalje opterećivali istorijom, pričama o bjelašima i zelenašima, i svemu onom što je i nakon više od vijeka dio crnogorskih trenja i svakodnevice. Naravno, ta istorijska priča je apsolutno interesantna, pa iz poštovanja prema brižnom i obimnom istraživačkom radu - apsolutno preporučujemo da u nekoliko klikova na pretraživaču dođete do opširnijih

informacija o životu Marka Zekovog Popovića. O njegovim životnim izborima, ideološkim i političkim borbama, identitetskim određenjima…

RAT ZA NEZAVISNOST

Ovog puta tu ćemo priču ostaviti po strani. Jer na tom mjestu, iznad takve svečane, tihe i svete brige i poštovanja prema drugačijem i različitom - lebdi jedan drugi utisak. Da priča o Marku Zekovom može biti interesantna i lična bilo kom iz Crne Gore. Pa nebitno iz kog našeg modernog ideološkog i identitetskog „tabora“ dolazio. Jer je stvarna i jer je bliska bilo kom čovjeku našeg kamena, naših uvjerenja, našeg karaktera i naših golgota. Sav taj veliki put barjaktara, od Njeguša do Dablina, bio je i po-

red svega – kao velika avantura. Koju je dijelio sa prijateljem, princom Milom Petrovićem Njegošem o kojem se u Crnoj Gori mnogo više zna. Eno i njega u Irskoj; počiva na drugom kraju ostrva u Limeriku. A sve na putu političke i borbe za opstanak crnogorske države - kada se Marko Zekov, početkom dvadesetih našao i u Meksiku! I to za vrijeme revolucije u velikoj zemlji Latinske Amerike. Pa na velikom putu oko svijeta - i u dugom periodu u Kini - u Šangaju, u Pekingu, u Tiestinu…!

Marko Zekov bio je sa princom Milom na jesen 1924. i u Trstu, a već naredne godine - u Velikoj Britaniji. I tu kreću prve važne konekcije s Irskom - preko Jova Čubranovića, novinara i pis-

ca. Čubranovićeva je zasluga što je u tom periodu u Dablinu postojao Komitet za odbranu Crne Gore. Što nije bilo nimalo čudno: Republika Irska je tada bila tek nekoliko godina mlada država; rat za nezavisnost i konflikt sa Britanskom imperijom nije bio završen. Nezavisnost je međunarodno priznata tek krajem četrdesetih.

Zbog toga je i lako shvatiti zbog čega je tim Ircima u Dablinu bila toliko interesantna borba nekih Crnogoraca, čija država već nekoliko godina nije postojala. I kakve su paralele sa svojom borbom tu oni vukli.

Iz brojnih onlajn tekstova saznaćete mnogo i o političkom angažmanu Marka Zekovog u Londonu. Možete, na primjer, doći i do jedne njegove drame

Katedrala sagrađena prije približno 1.000 godina

Stojan Stamenić

sa dva lika, koja je bila upućena Ligi nacija… Pa članke u časopisu „The Montenegrin Mirror“ iz San Franciska! Pa… Sve do momenta smrti 1934. koja je, za mnoge, i dalje nerazjašnjena. Da li je Marko Zekov preminuo prirodnom smrću? Ili je otrovan ili ubijen, nakon ubistva kralja Aleksandra u Marseju…?

Mnogo je tu još pitanja, a ključno možda glasi: kako je taj barjaktar sa Njeguša, nakon te velike životne avanture, borbe i golgote, sa kraja na kraj svijetanakon smrti završio u Dablinu?

Još u anglikanskoj, dakle protestantskoj, dakle Britancima „naklonjenijoj“ - a ne u nekoj katoličkoj katedrali?

PRIJATELJ KENEDI

U brojnim tekstovima pročitaćete i to da je urnu u Dablin donio princ Milo Petrović Njegoš.

A ta djevojka iz Nju Meksika, vodič u katedrali, ipak i izričito ističe: urnu je u katedralu smjestio njen tadašnji dekan (što je u Anglikanskoj crkvi titula za vodećeg čovjeka koji brine o parohiji ili katedrali i njenim posjedima). Zašto? Kaže jer je u Londonu bio

prijatelj sa crnogorskim barjaktarem. I da je, za života, jasno istakao - da se pepeo prijatelja iz Crne Gore čuva u tom svečanom dijelu.

E sad, ko su sve bili dekani Katedrale Crkve Hristove. To je u Irskoj toliko važno mjesto, da se pamte njeni rukovodioci još od kraja 12. vijeka (od 1177!). U periodu kada je uslijedila smrt Marka Zekovog - to je bio Herbert Braunlou Kenedi. Diplomac slavnog Triniti koledža, protestant koji je u Dablinu uživao i zasluživao besprekornu reputaciju.

Valja, radi konteksta, istaći i to: iako protestantska i anglikanska crkva, njen irski ogranak (Crkva Irske) uživa potpunu autonomiju. Za njih i sve ogranke širom planete - nadbiskup od Kantemberija (glavni poglavar crkve u Engleskoj) – samo je „prvi među jednakima“.

I tako je anglikanska crkva u Irskoj i u velikoj mjeri vezana za irski nacionalni identitet. Pa je i sam dekan Kenedi izvjesno, kao Irac, bio u tom međuratnom periodu zainteresovan za Popovićevu borbu i crnogorsku priču.

U Republici Irskoj manje od pet odsto stanovnika sada pripada Crkvi Irske - a približno 60.000 njih je svake nedjelje na liturgijama. U samom Dablinu, na primjer, Crkva Irske, tj. protestanti anglikanci, imaju 12 svojih crkava spram šest katoličkih. I sve je to dio raskošnog dablinskog nasljeđa. Pa je lako shvatiti, odakle u samom srcu srednjovjekovnog Dablina, jedna katedrala koju su prvo gradili Vikinzi, kada je njihov kralj Sitrik hodočastio ka Rimu. Pa da su je u kamenu u 12. vijeku obnavljali Normani. Pa da je tokom vjekova engleske i britanske vladavine Dablinom i nakon Reformacije bila centar vjerskog života za vladajuće, protestanske strukture u, opet, dominantno katoličkoj Irskoj. Pa ne čudi ni što je njena parohija, sa 40 kvadratnih kilometara posjeda, bila najbogatija u cijeloj Irskoj.

Sada? E, tu počinje sjajna priča o irskom pomirenju oko kojeg su Irci potpuno pragmatični. Dijaspora je decenijama na ostrvo donosila najviše novca prije velikog privrednog buma na talasu poreskih olakšica prije više od dvije decenije, dakle mnogo prije nego što je Republika Irska postala jedna od država Evrope sa najboljim standardom. A dijaspora voli da dođe u zemlju predaka i tu potroši novac. Mnogi od njih su protestanti. I sa sobom dovode nove Amerikance - takođe protestante.

FISKALNI RAČUN

U svoj toj divnoj neogotičkoj raskoši katedrale, u tom hiljadugodišnjem nasljeđu u istorijskom srcu Dablina, u tom anglikanskom ponosu i toj istorijskoj ljepoti - na ulazu će vas sačekati s automatom za kreditne kartice. Jer tu možete da uđete samo ako platite 12 eura. Naravno, dobijate uredni fiskalni račun. Pa i Republika Irska zaradi nešto (ne nešto, nego milione) na godišnjem nivou od poreza.

Mislite da je to čudno? Možda nama, kojima bi svakako ulazak u bilo koju bogomolju naplaćivan POS terminalom bio - pa, degutantan…? Ircima svakako ne. I stotinama, nekad i hiljadama posjetilaca, svakog dana. Pa se taj novac ulaže u obnavljanje ogromnog kompleksa, ali i brojne dablinske programe na grad-

nji društvenog povjerenja i kohezije, poštovanja i upoznavanja različitosti…

Pa se, eto, jedna anglikanska katedrala, apsolutno vezana za istorijsko nasljeđe Engleza i Britanaca u Irskoj - sasvim uklopila u moderni mozaik irske otvorenosti i identiteta. I sve to teče radosno i nasmijano, za irsku mladost i hiljade turista, svakog dana… Neko ciničan bi rekao - po cijeni od 12 eura? Pa, to što su oni tamo izgradili, kao zajednica, vjerujte, mnogo je skuplje. I dio toga je i onaj pravoslavni kutak u katedrali za jednog crnogorskog barjaktara.

I budite uvjereni: naravno da Irci dobro pamte svoje stare rane. Pa ovako kažu: kada bi neko srušio one stravične zidove i međe njihove gladi, na njihovoj zapadnoj obali i na plažama Atlantika; kada bi ih odnijeli neki strašni talasi, prirodna katastrofa… Oni bi ih opet sagradili! Zašto? Da bi se sjećali.

BUDUĆI PUTEVI

Crnogorska državna delegacija bila je u septembru u Dablinu; velika je vjerovatnoća da nikoga tu ni u privatnoj varijanti nije interesovala ta urna, niti taj kutak u katedrali za crnogorskog barjaktara. Niti su o njoj čuli. Pa opet, Marku Zekovom Popoviću i njegovom pepelu - mjesto je isključivo u Dablinu. Da svjedoči o njegovom životu, velikom putu oko svijeta, avanturi, uvjerenjima… I priči koja (a na tom mjestu sigurno ćete to osjetiti) može i jeste bliska bilo kome ko dolazi iz Crne Gore. I onima čiji su preci dijelili iste Markove ideje i rane - ali i onima, kojima to sve nije istorijski blisko, ili im sve to djeluje nalik zabludi. I onima koji osjećaju da nas naša istorija guši, kao i ovaj lavirint od političke svakodnevice koji dijelimo. E, za sve njih, taj Marko Zekov i taj njegov dablinski kutak - jesu nešto apsolutno naše, blisko. Savršena tačka za buduće konekcije Irske i Crne Gore. I puteve od Podgorice do Dablina. Da talasi ponesu one gladne zidove Atlantika, Irci bi ih opet sagradili. Da pričaju nešto važno, za budućnost. I eto zašto je važno, da Marko Zekov počiva tamo, iznad onih naših ikona i njegovog Svetog Đorđa… U tišini, u srcu Dablina.

Natpis na urni Marka Zekovog Popovića

U FOKUSU

Maketa ispred glavnog ulaza

Ljepota neogotske arhitekture

Statua „Hrist beskućnik“ ispred katedrale

Stojan Stamenić

ONE BATTLE AFTER ANOTHER NAJOZBILJNIJA I NAJURNEBESNIJA

JEDNA POBJEDA ZA

Konačno je Leonardo Dikaprio dobio priliku da se iskupi samom sebi za možda i najveći žal u karijeri. Bio je to zaista veliki kiks, ta propuštena prilika da odigra Dirka Diglera u filmu „Boogie Nights“ (1997). Uloga je zapala Marka Volberga, a instant filmski klasik dvadesetsedmogodišnjem Polu Tomasu Andersonu donio je status režiserskog vunderkinda.

„Magnolia“ (1999) je samo pojačala obožavanje i tvrdnje poput Bergmanove da je taj i takav režiserski genije „dokaz vitalnosti američkog filma“. Do tog GOAT statusa ili makar „jednog od“ (najboljih svih vremena) Pol Tomas Anderson stigao je prije 30. rođendana, a iz godine u godinu samo je nastavio da roka i potvrđuje da je pravi, istinski autor. Da ništa osim „There Will Be Blood“ (2007) snimio nije, opet bi filmofile zadužio. A jeste štošta dobro i/li vrlo, vrlo dobro uz taj za mnoge najvažniji film 21. vijeka.

KULTURNI RAT

Masterpis, vrlo dobar ili „samo“ dobar – to je skala na kojoj se mogu rasporediti PTA naslovi, od dugometražnog debija „Hard Eight“ (1996), preko pomenutih klasika, do filmova „Punch-Drunk Love“ (2002), „The Master“ (2012) i „Phantom Thread“ (2017). Ispod –teško da može. Sve ove filmove, pak, obilježili su nezaboravni performansi i režiserske smjernice koje su, ne samo iz najvećih poput Danijela Dej-Luisa ili Hoakina Finiksa, nego i iz potcijenjenih igrača poput Adama Sendlera – vadile najbolje od najboljeg. E, zbog toga je i bilo toliko čudno to što je Dikaprio, takođe jedan od GOAT glumaca generacije, čekao toliko dugo da ispravi grešku s Andersonom.

Leonardo Dikaprio presmiješan kao napušeni revolucionar i zaštitnički nastrojeni tata

Piše: Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

U FOKUSU

DRUGOM

Koliko je tenzičan i nepredvidljiv, koliko je električan, koliko je seksi - toliko je Anderson ovog puta i topao i nježan. I apsolutno je urnebesan dok se istovremeno i sprda i šalje ljubavno pismo revolucionarima sadašnjim i bivšim

Sada kada je to napokon učinio – neka mu je prosto za „Boogie Nights“. Ne samo što može i mora da oprosti sebi Dirka Diglera, nego možda i da napravi mjesto na polici za tog drugog Oskara. I ne samo on… Nominovaće se za „One Battle After Another“ i ko neće kada krene sezona nagrada. Dikaprio je samo jedna od pobjeda koje je PTA ostvario režirajući najozbiljniju i najurnebesniju filmsku silu kojoj se može posvjedočiti u bioskopima. Odavno, ne samo ove godine… Andersona, kao i Skorsezea, bije glas da zazire od „iPhone ere“, te da se namjerno drži nekih prošlih, navodno i boljih vremena, pa mu se nijedan film još od „Punch-Drunk Love“ (2002) nije ticao naše, moderne ere. „One Battle After Another“ je tu da to promijeni iako je labavo zasnovan na motivima romana „Vineland“ (1990) Tomasa Pinčona, pa je

i njega, da je išao na direktniju adaptaciju kao s „Inherent Vice“ (2014), mogao da pretvori u još jednu vremensku kapsulu i „bijeg“ od sadašnjosti. Na kraju, poslije približno 20 godina pisanja i borbe da oživi jednu od najdražih knjiga, za 10. autorski film odabrao je vrijeme sadašnje, tj. da Pinčonovu priču koja se odvija 1984. i Reganove ere, a kroz flešbekove seže i do šezdesetih i Niksonovog famoznog „rata protiv narkotika“, prilagodi jednoj drugoj borbi. Onoj koja se tiče Trampove opresije nad imigrantima, LGBTIQ+ zajednicom i svima koji odudaraju od MAGA mjera. I rata (možda samo kulturnog, a možda i ne) koji svi, ako u nama ima ičega ljudskog, treba da povedemo protiv fašova i bijelih supremacista.

U prologu, u kojem film zajaše furiozan tempo i ne pušta ga ni na sekundu tokom narednih 162 minuta (!), svjedočimo akci-

Lutkar Džoni Grinvud

Gitarista i klavijaturista benda

Radiohead bio je zadužen za muziku u svim Andersonovim filmovima još od „There Will Be Blood“ (2007). „One Battle After Another“ šesta je njegova saradnja sa Džonijem Grinvudom – i gotovo je izvjesno će morati da uđe u igru za Oskara.

Za „One Battle After Another“ Grinvud je poput metronoma saspensa sa muzikom toliko nametljivom, da svaki glumac barem na trenutak zaliči na određeni instrument u ogromnom orkestru. Nje-

Pen fenomenalan u ulozi pukovnika koji se ponaša kao Pepe le

ji ultraljevičarske grupe „French 75“. Free borders, free choices, free from fear. Na granici smo između SAD i Meksika, upadamo u ICE centar za imigraciju i gledamo kako do zuba naoružane žene i muškarci, očigledno zasnovani na pripadnicima radikalnih trupa iz šezdesetih i sedamdesetih poput Black Panthers i Weather Underground, u praksi primjenjuju svoju glavnu krilaticu.

MASIVNA EREKCIJA

Oličenje njihove radikalne pravdoljubivosti i bijesa zbog gaženja ne-istosti zove se Perfidija Beverli Hils (Tejana Tejlor, veličanstvena i u neapologetskoj drami „A Thousand and One“ [2023] Aline V. Rokvel). I da, teatralna je, pečobrazna i vrela baš kako joj i ime govori… a do koje mjere i fatalna najbolje vidi njen momak i stručnjak za

eksplozive Bob Ferguson (Dikaprio). No, ubrzo će isto saznati i pukovnik zadužen za imigrante Stiven Lokdžo (Šon Pen). Rezultat seksualnog poniženja koje Perfidija pakuje za pukovnika? Pa, masivna erekcija. Nije naša femme fatale ni svjesna kakvu je seksualnu fantaziju otključala, te koliko će brda, dolina i imigrantskih centara Lokdžo preći samo da bi ponovo osjetio to uzbuđenje… Perfidija će biti mačkica, a on, onako napaljen i jadan, pravi Pepe le Tvor! Na koncu, saznaće Lokdžo sve o Perfidiji i „French 75“ i samo će je čekati da napravi kiks. Kada se i to, na koncu, dogodi, ucijeniće je. I eto nas u hotelskoj sobi, gdje Perfidija postaje domina, a muškarčina od pukovnika – pudla na izvol’te, dok cijela bioskopska sala umire od smijeha.

gove kompozicije i glavna tema do te mjere raspiruju neizvjesnost, da se čini kao da zapravo upravljaju pokretima glumaca… I da je kompozitor zajedno s Andersonom kao neki master of puppets, kao lutkar od čije volje i kaprica zavisi sve što će se dogoditi. Ni popularne pjesme koje su iskorišćene kao soundtrack materijal nijesu ništa manje promišljene; sve je u „One Battle After Another“ u službi karakterizacije, izgradnje tenzije i oktanske atmosfere u fazonu „Il’ pukovnik il’ pokojnik“.

Među njima se, naravno, morala naći „Perfidia“ (Los Panchos), ali i dvije stvari Ele Ficdžerald, te klasik „The Revolution Will Not Be Televised“ Gila Skota-Herona Sa takvom originalnom muzikom i izborom pjesama, glavni utisak glasi da se revolucija zaista neće dogoditi sama od sebe, niti ako ostanemo pasivni. A ako se aktiviramo, ako se zaletimo, ako u borbu krenemo, kao savršena muzička podloga mogao bi poslužiti upravo soundtrack filma „One Battle After Another“.

Iduća scena? Pa, Perfidija sa raspjevanom mašinkom i stomakom do zuba – jedna od onih koje ćete pamtiti i kada skoro sve u vezi sa filmom zaboravite. Tu odmah znate da će se njena afera sa majčinstvom završiti i prije nego što počne, te da će zbog toga najviše nagrabusiti jadni Bob. I da, Perfidija ga vrlo brzo ostavlja samog sa kćerkom Vilom (odraslu je igra Čejs Infiniti) i vraća se revoluciji. Nažalost, ni tu se neće usrećiti. Long story short: Lokdžo će ponovo uspjeti da je skemba. Do te mjere, da će izdati saborce. I dok glave iz „French 75“ budu padale, klisnuće daleko i od porodice i od Lokdžoa. Pravac u Meksiko, bez okretanja. Perfidija Bever-

Šon

Tvor

imdb.com

li Hils, označena kao izdajnica – zauvijek.

FAŠOVI BOŽIĆNJACI

Radnja se potom prebacuje 16 godina unaprijed u Baktan Kros, malo (fiktivno) mjesto gdje su zbjeg, nakon haosa izazvanog Perfidijinom izdajom, pobjegli Bob i Vila. Nekadašnji Rocket Man, tata-mata za bombe i eksplozive, sada je nalik Velikom Lebovskom. Bobu dani prolaze u kućnom ogrtaču i sa pivom na

kauču, gdje sa nostalgijom i totalno stondiran od trave gleda filmove poput Pontekorvovog „The Battle of Algiers“ (1966). Da bi se to promijenilo, Lokdžo će morati da se vrati u njegov supersjebani život.

Lokdžo je u međuvremenu napredovao i toliko briljirao u hvatanju imigranata, da mu nude članstvo u klubu „Christmas Adventurers“. I naravno da se iza superbanalnog naziva i pozdrava „Hail, St. Nick!“ kriju bijeli su-

premacisti. Stoga, Lokdžo prolazi poman pretres krvnih zrnaca. Između ostalog, pitaju ga i da li je ikada bio sa ženom druge rase. Lokdžo laže i kobajagi prolazi. No, odlično naš pukovnik zna da neće imati mira i da će mu članstvo u prestižnom klubu biti ugroženo dok god nakolo šeta djevojka pomiješane rase koja možda jeste, a možda i nije produžetak njegove DNK. Da bi to saznao, Lokdžo kreće u lov na Vilu, nesvjesno alar-

mirajući preostale članove pokreta „French 75“. I šou može da počne! Što sve nećete vidjeti u naredna dva sata najluđe i najsubverzivnije vožnje koju je posljednjih godina finansirao studio velik poput „Warner Bros. Pictures“… Ajde i stonerski bombaš revolucionar u bademantilu Lebovskog, ajde i fašovi božićnjaci kao stvoreni za „Putney Swope“ (1969) Roberta Daunija Starijeg, ajde i „semen de-

Razgovor o filmskom formatu VistaVision, koji je Paramount lansirao sredinom pedesetih, vratio se među filmofile nakon što ga je u monumentalnoj drami „The Brutalist“ (2024) iskoristio Brejdi Korbet. U suštini, riječ je o široj i vizuelno raskošnijoj varijaciji formata od 35 mm, a jedan od najboljih primjera njegovog korišćenja je, recimo, Fordov vestern klasik „The Searchers“ (1954). Međutim, kao format ispao je iz stalne upotrebe svega sedam-osam godina kasnije, te je ostao upamćen kao jedan od stepenika ka kreiranju najimersivnijih bioskopskih iskustava kao što je IMAX.

U svijetu su preostala još samo četiri bioskopa opremljena za projekcije u VistaVision formatu; nalaze se u Los Anđelesu, Njujorku, Bostonu i Londonu. Rijetki sreć-

nici tamo su mogli da pogledaju Andersonov „One Battle After Another“, čije su projekcije rasprodate i nekoliko mjeseci unaprijed. No, IMAX bioskopa mnogo je više, pa nije malo filmofila koji su mogli da osjete raskoš i širinu njegovog filma u tom, kažu, „drugom najboljem formatu“ u kojem se može doživjeti. Ako nijeste čekirali IMAX negdje u regionu, recimo, u Zagrebu ili Beogradu, vrlo je vjerovatno da ne znate što propuštamo s obzirom na to da ga nemamo u ponudi u Crnoj Gori. No, ako jeste, onda znate zbog čega je Tom Kruz izludio kad su se 2023. birali termini za julske IMAX projekcije, pa mu je „Oppenheimer“ skoro svaku pokupio, ostavivši siću za „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“. Ne bio se trkati

sa Kristoferom Nolanom, jer taj ne ulazi ni u jedan projekat a da prije toga ugovorom ne obezbijedi najbolje termine i formate u kojima se film može pogledati. Ako, pak, još nijeste iskusili IMAX, dobru sliku o tome koliko je moćno kino-iskustvo što nudi možete da dobijete ako pročitate recenziju Andersonovog filma objavljenu na sajtu Indiewire. Između ostalog, Dejvid Erlih kaže da je tada poželio da se izvini svakome ko je ikada bacio foru na račun naivnosti gledalaca koji su prvi put iskusili magiju filma gledajući „Ulazak voza u stanicu“ (1895) braće Limijer Znate već tu priču, kada je krenulo panično bjekstvo jer su ljudi imali osjećaj da će parna mašina izaći iz „slike“ i zaista ih pregaziti.

Kod Erliha je taj osjećaj da je zapravo zakoračio u film (ili film u stvarnost, nebitno) dosegnuo vrhunac u sceni automobilske potjere koju je DP Majkl Bauman usnimio u Borego Springsu u Kaliforniji. Daleko je IMAX, još dalje VistaVision od nas, ali i ova „sića“ od standardnog formata dostupnog u Sinepleksu ispala je dovoljna da vam, kao i Indiewire kritičaru, otkotrlja vilicu do poda.

Skorsezeu i Spilbergu je suza radosnica na tu scenu krenula, a vjerovatno bi se otkotrljala i Hičkoku, da može da vidi to ludilo od paranoje i saspensa koje se penje i spušta uz i niz tu valovitu cestu i talasavu jurnjavu tri automobila. Kapa dolje za Andersona i njegov tim, a za „One Battle After Another“ –instant mjesto u Panteonu najboljih car chase scena u istoriji filma.

Paranoja na cesti, IMAX i VistaVision

Sensei Benisija del Tora i u najvećem ludilu djeluje kao Obi-Wan

Nezaboravni kadar koji je i lična karta furiozne Perﬁdije

U FOKUSU

mon“ Lokdžo kojeg je vrlo lako vidjeti kako zalizuje kosu u čuvenoj Ratnoj sobi u Kjubrikovom masterpisu „Dr. Strangelove“ (1964)… No, imamo i šumu u kojoj utočište za revolucionare spremaju kaluđerice koje dan-noć puše travu. I meksičkog senseija koji je, pritom, i latino odgovor na Harijet Tabman, a njegov kvart pun imigranata – na „Podzemnu željeznicu“ preko koje je spašavala robove sa Juga!

TALAS PO TALAS

Dikaprio je fenomenalan kao hip-neck Bob (pola hipik, pola rednek), ali ne bi ni približno smiješne bile njegove scene da nema upravo tog senseija. Njegovo ime je Serhio Karlos, a Benisio del Toro sipa nam ga kao hladan špricer i savršen antipod Bobovoj paranoji. On je njegov Obi-Wan, a zajedno su jin i jang. I vrlo im je lako da vas ubijede da je borba protiv fašizma – porodični posao.

Uz Dikaprija i Del Tora, za najjači performans zadužen je Šon Pen. Njegov Lokdžo savršeno je oličenje progonitelja poput Edgara Huvera, duboko fragilnih ličnosti koje pokušavaju da u drugima unište i izbrišu nešto čega se stide i prepoznaju ga u sebi. Tako i naš pukovnik navodno prezire „crne djevojke“, a zapravo ga ništa ne pali više od njih. I Pen tu, s onim licem koje je presmiješno upravo zbog to-

ga što je megagigaultraozbiljno i totalno lišeno humora, pronalazi pravi način da dočara tu vrstu apsurda, a da mu lik ne sklizne u karikaturu. Kroz njegovu interpretaciju, hod, facijalne ekspresije i manirizme, jasno vam je koliko je Lokdžo zapravo oličenje banalnog zla i krhke muškosti. Kroz svu tu vrtutmu ipak u svakom trenutku znate ko pije, a ko plaća. I jasno vam je da je „One Battle After Another“ duboko političan film, ali da mu srce i dušu čine ljudskost i ljudi. Koliko je tenzičan i nepredvidljiv, koliko je seksi, koliko je električan i brz - toliko je Anderson ovog puta i topao i nježan. I apsolutno je urnebesan dok se istovremeno i sprda i šalje ljubavno pismo revolucionarima, sadašnjim i bivšim.

Sudeći po „One Battle After Another“, revolucija nije nešto što se događa preko noći. „Ocean waves…“ Korak po korak, talas po talas, mic po mic. Pa i generaciju po generaciju. Da, sensei! Zvuči pravovremeno, ali i bezvremeno… I prije svega ohrabrujuće u doba u kojem mnogi odbijaju da priznaju da se koncept slobode raspao u 21. vijeku. I da i oni rijetki koji je još imaju - više ne znaju što bi radili sa njom, dok oni drugi, koji protiv nje rade neumorno, svakodnevno dobijaju nove ideje.

Svi se roditelji plaše da će djeca morati da vode iste bitke kao oni, ali vjerovatno niko više – od

majki i očeva revolucionara. Ne samo političkih, nego pobunjenih i neprilagođenih u svakom pogledu - i kada je umjetnost u pitanju. Recimo, kao Anderson. Ili njegov voljeni Pinčon.

Odatle i utisak da je „One Battle After Another“, ma koliko ludom akcijom i još luđom satirom nabijen bio, ipak njegov najintimniji film. Kad je počeo da ga radi, još nije bio otac, u međuvremenu, dobio je četvoro djece, od čega tri kćerke koje, zamislite sad, redovno vodi na koncerte Tejlor Svift. Zato nije ni čudo što je posegnuo za Pinčonovom knjigom koja je takođe otkačena i raspištoljena kako je to samo ovaj jedinstveni pisac mogao biti –ali i puna nade.

PROSLAVA ŽIVOTA

„Vineland“ je možda i najoptimističniji roman koji je napisao, podvlačeći poentu koju je vrlo lijepo u eseju istumačio Salman Ruždi, da se opresivni sistemi mogu pobijediti isključivo snagom zajedništva i individualnosti. I jednim i drugim, zajedno, to nikako nije situacija iliili. E, to je ta poruka koju vječiti individualista Anderson ima za današnji svijet. I sopstvenu djecu. Stoga, ako vam i zasmeta sentimentalnost u finišu, razmislite opet. I ponovo pogledajte „One Battle After Another“. Ovo je svakako film koji zahtijeva više gledanja, a znakovi pored puta su tu, od početka do kraja, i sve vrijeme poručuju da je ovo priča i da je ovo život u kojem furioznost i njež-

nost postaju jedno. I da samo tako može i biti.

Spoj kontradikcija u svakom pogledu i jeste nešto što deseti Andersonov film i čini zaista posebnim. „One Battle After Another“ je istovremeno i njegovo najkomunikativnije i najsubverzivnije djelo – pravi je podvig izvesti ovakvu kreativnu piruetu uz podršku velikog studija i budžet između 130 i 175 miliona dolara, sa sve biografijom u kojoj je najskuplji film do tada koštao svega 25, a zaradio je 75 miliona („There Will Be Blood“).

Pritom, koliko je film političan, toliko je i ljudski. Koliko je njegova priča aktuelna, toliko je i bezvremena storija o ljubavi oca i kćerke. I još na svu tenziju dolaze humor i nonšalantnost koja svemu i svakome, pa i tom nesrećnom Lokdžou, čuvaju ljudskost i dušu. Tri sata žongliranja sa 100 loptica., i to tako da niti jedna do samog kraja ne padne na pod.

Još ako shvatite „One Battle After Another“ i kao metaforu o Andersonovom autorstvu, te umjetnosti i životu uopšte… Kao priču o borbi za svaki minut, za svaku odluku, za svaki finalni rez. I roditeljstvo i režija i život sam po sebi – jedna su bitka za drugom. Nema tu kraja, a i kad veliko finale dođe – štafeta ide dalje. Drugi preuzimaju gdje smo stali. Prelijepo je i preludo proslavio Anderson tu ideju u „One Battle After Another“. Kako će da pljušte Oskari – sve je smiješno!

Pol Tomas Anderson na setu ﬁlma koji je postao svjetski broj jedan

REŽISER I SCENARISTA PAVO MARINKOVIĆ O FILMU

SAVJEST JE MAŠTARIJA DOBRIH LJUDI

Razgovarala: Marija

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Don Branko Sbutega bio je kosmopolita i humanitarac, glas razuma i tolerancije u ludilu devedesetih, predani borac za nezavisnost Crne Gore, ali i intelektualac koji je uvijek stavljao etičko ispred etničkog, te vjernik koji nikad nije prestao da sumnja… Kao takav, odan samo istini, bio je i vrlo neugodan za crkvu, državu i svaku instituciju sklonu zatočavanju ljudskog duha. Tako su o don Branku govorili oni koji su imali sreće da ga upoznaju, a to potvrđuje i „Kurosavin nemir svijeta“, knjiga sa njegovim intervjuima, kratkim pričama i esejima objavljena 2006, neposredno prije smrti.

Jedna od tih priča zove se „Krava“ – i ostavila je snažan utisak i na hrvatskog režisera Pava Marinkovića. Do te ga je mjere zaintrigirala, da je odlučio da prvi put režira film zasnovan na tuđem materijalu.

Rezultat te fascinacije je kratkometražno ostvarenje „Krava“ (18’), čija će se svjetska premijera održati na 61. izdanju Čikago film festivala. Film stiže pred festivalsku publiku 25. oktobra u 20 sati, a biće prikazan u okviru glavnog takmičarskog programa i juriće nagradu Golden Hugo, koja je i pretkvalifikacija za Oskare. Ujedno, označiće i Marinkovićev treći povratak na festival u Čikagu, gdje su prikazani njegovi filmovi „Ljubavni život domobrana (2009)“ i „Ministarstvo ljubavi“ (2016). „Krava“, čiju produkciju potpisuje Sanja Šamanović iz hrvatske kuće „Mitropa“, rađena je u saradnji sa koproducentima iz Crne Gore (Marija Perović i Sara Stijović, „Tiny Sofa“) i Hrvatske (Jurica Šimunković, „Film Rental“), uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) i Filmskog centra Crne Gore. Uz Stjepana Perića, glavnu žensku ulogu igra crnogorska glumica Dubravka Drakić Datumi i mjesta regionalne i crnogorske premijere još nijesu definisani, ali to nam nije smetalo da Marinkovića zamolimo za skriner i intervju. U razgovoru za Objektiv otkrio je zbog

Pavo Marinković: Da ne mislim da postoje i pristojni političari, ne bih izlazio na izbore

INTERVJU

čega su Sbutegina ličnost i priča ostavile tako snažan utisak na njega, kako je prišao materijalu, što ga je najviše namučilo na setu, kakve utiske nosi o saradnji sa crnogorskim filmašima… I naravno, zbog čega je „Krava“ nevjerovatno aktuelna priča o savjesti, iako se radnja odvija tokom ratnih devedesetih.

OBJEKTIV: Svjetska premijera na Čikago film festivalu velika je stvar. Kakve reakcije priželjkujete? I očekujete li da će se u publici naći i mnogo više ljudi sa naših prostora s obzirom na to da Čikago važi za jedan od gradova sa najvećom eks-Ju dijasporom?

MARINKOVIĆ: Do sada sam snimio četiri dugometražna filma koji su mnogo putovali svijetom, ali nijedan kratki, tako da zapravo ne znam što nas očekuje. Sigurno je publika drugačija, a kratki filmovi vjerojatno i nisu osobiti magnet za dijasporu. Više za filmofilsku publiku, pretpostavljam.

Iz ranijih iskustava sa festivala u Čikagu, na kojem su prikazani moji filmovi „Ljubavni život domobrana (2009)“ i „Ministarstvo ljubavi“ (2016), publika je uglavnom bila američka, za razliku od projekcija mađarskih i poljskih filmova gdje je uistinu pola dvorane bilo ispunjeno njihovom dijasporom.

OBJEKTIV: Film je u konkurenciji za nagradu Golden Hugo, koja znači i pretkvalifikaciju za Oskare. Da li je realno očekivati da „Krava“ privuče pažnju članova Američke akademije, naročito poslije uspjeha „Čovjeka koji nije mogao šutjeti“ (2024) Nebojše Slijepčevića?

MARINKOVIĆ: Takav uspjeh je u našim okvirima teško ponovljiv, a osim odličnog filma treba da se poklopi mnogo toga. Poznata je priča da berlinski pobjednik „Glavom kroz zid“ („Head-On“, 2004) Fatiha Akina nije bio ni uvršten u glavni natjecateljski program, ali kako je jedan takmičarski naslov ispao, tako su ga uvrstili, te je iznenađujuće osvojio Zlatnog medvjeda. Osim kvalitetnog filma treba imati i sreće, prvo s izbornici-

KRATKE PRIČE DON BRANKA SBUTEGE

Bio mi je zanimljiv taj trenutak prije konačne odluke. Tu smo vas nakratko zavarali da možda poželite nešto drugo. No, u suštini, ljudi jesu sebična bića. Prije će žrtvovati svoju savjest nego sebe. Za razliku od, recimo, admirala Barovića

ma festivala, a zatim i sa žirijem. Bitne su i neke druge okolnosti koje nama ne idu na ruku: mi smo koprodukcija dvije male kinematografije iz jugoistočne Europe, dok Nebojšinom filmu nije odmoglo to što je imao partnere iz Francuske. Moja prva ambicija je ta da se uvjerim da je naš film uistinu univerzalan, te da vidim da komunicira sa ljudima koji nemaju veze ni sa našim ratovima, ni sa našim prostorom.

OBJEKTIV: Poređenje sa Slijepčevićevim filmom biće, čini se, neminovno ponajviše zbog univerzalnog antiratnog sentimenta u trenutku kada i dalje imamo i neriješenu Ukrajinu i civilizacijsku sramotu u Gazi. Da li je ta vrsta komparacije mač sa dvije oštrice, tj. koliko je kompliment i odskočna daska za kolege, a koliko zapravo može da bude opterećenje i čak da doprinese utisku da u svijetu

dobro prolaze samo balkanski filmovi koji se tiču isključivo ratova s ovih prostora?

MARINKOVIĆ: Ne mislim da oni koji odlučuju o nagradama razmišljaju na takav način. Jednostavno, film im se svidi više ili im se svidi manje. Ono što nedvojbeno utječe jeste može li tema pomoći međunarodnoj promociji filma. Otvara li ta filmska tema neka vrata koja su prije bila zatvorena?

Nama ne ide u prilog to što nismo moćni u otvaranju tih vrata kao neke druge kinematografije, niti smo dovoljno egzotični da bismo pobudili interes zato što otvaramo neke nepoznate teme i teritorije.

OBJEKTIV: „Krava“ je rađena po motivima priče koja je objavljena u knjizi „Kurosavin nemir svijeta“ (2006) don Branka Sbutege. Zbog čega ste od svih otmeno pobunjenih priča i ese-

Šarulja se nije ponašala kao umišljena zvijezda

OBJEKTIV: Gledaoci često nijesu ni svjesni koliko je komplikovano snimati sa životinjama; mnoge zanimljive priče sa filmskih setova vezane su upravo za njih. Kako ste Vi prošli sa Vašom šaruljom? Da li se pokazala kao rođena zvijezda ili Vam je priredila nešto poput „Apocalypse Cow“?

MARINKOVIĆ: Dugo smo tražili kravu, te sam zbog toga već bio nespokojan. Inače, krave koje su držane u zatvorenom prostoru ne slušaju i s njima bi rad bio nemoguć. Tako da jesam bio nervozan. Međutim, preko lokalnog veterinara iz Sinja saznali smo za Dan’cu i njenog gazdu Dragana kojeg smo angažirali da glumi

vojnika koji je pokušava ukrasti, u čemu ga sprečava oficir. Dan’ca je uistinu bila umiljata i poslušna životinja u koju se zaljubila cijela ekipa. Nije se ponašala kao umišljena zvijezda.

Za posljednji kadar cijelog snimanja, htjeli smo ju snimiti kako leži nepomično na travi, ali Dan’ca je odbijala ležati iako je bilo kasno, te se stalno ustajala dok ju je Dragan „hvatao u kravatu“ kako bi je polegnuo. Nisam to više mogao gledati, proglasio sam snimanje završenim iako nismo snimili željeni kadar. No, dosjetili smo se u montaži nečega mnogo boljeg. Eto, i tu nam je Dan’ca pomogla.

ja koje je ovaj nevjerovatni čovjek napisao odabrali baš nju?

MARINKOVIĆ: Dok nisam napisao scenarij i snimio „Kravu“ nikada prije nisam uzeo tuđi materijal i napravio film. „Krava“ je iznimka. Knjigu „Kurosavin nemir svijeta“ darovao mi je pokojni otac koji je bio filozof. Isprve sam bio oduševljen pričom „Krava“, impresioniran njenom dubinom, potencijalom metafore koju nosi u sebi. Istovremeno je izazov za filmaša sklonog dijalogu kao što sam ja napraviti film o jednom čovjeku i životinji, u jednom prostoru, i ni iz čega pokušati doseći Sbuteginu dubinu. Kako prikazati suptilne protagonistove promjene u ponašanju, kako snimiti njegov moralni lom. Isto tako, „Krava“ nije tipičan kratki film, gdje se odmah na početku dogodi začudni događaj, već je, kao dugi film u kratkom formatu, tročinski formiran. Jednostavno, pronašao sam izazovan materijal koji me duboko dojmio, a istovremeno stavio pred mene ozbiljan redateljski izazov. Ja nisam mladi filmaš koji je kroz formu kratkog filma tražio afirmaciju, nego sam više poput pisca koji je umjesto romana odlučio ispričati kratku priču. Motiviranu Sbuteginom literaturom.

OBJEKTIV: Dok desnica vodi glavnu riječ na Balkanu i širom svijeta – nijesu li nam luče poput don Branka potrebnije nego ikada?

MARINKOVIĆ: Vaše pitanje je retoričko - naravno da su takvi ljudi iznimno potrebni. Posebno u malim sredinama: ni Hrvatska ni Crna Gora nemaju pregršt takvih ljudi. Oni su nacionalno blago.

OBJEKTIV: Kazali ste za Večernji list da ste snimanjem ovog filma željeli da „pomognete crnogorskoj kulturi u ovim za nju vrlo intenzivnim vremenima“, te da je don Branko i za života i nakon smrti bio drag čovjek – „svima osim onima koji u Crnoj Gori danas vide nešto drugo, ali sigurno ne zemlju koju je on zamišljao.“ Mislite na „srpsku Spartu“?

Stjepan Perić i Dubravka Drakić u ﬁlmu čija se premijera odigrava 25. oktobra u Čikagu

Na agendu koju SPC ima u našoj državi? Na intenzivno političko potkusurivanje i EU ucjenjivanje u „diplomatskim“ odnosima Hrvatske i Crne Gore?

MARINKOVIĆ: Nezahvalno mi je izvana komentirati poziciju Crne Gore. I tu sam ambivalentan. Ja sam Zagrepčanin, porijeklom s otoka Visa na kojem boravim svake godine. Vis je 1991. i

1992. bio u blokadi, Jugoslavenska ratna mornarica premjestila je brodove u višku luku, te s njih svakodnevno tukla po dalmatinskim gradovima. Otok su okupirali crnogorski teritorijalci i bilo je mnogo incidenata, iako su samo neki završili u sirovom nasilju.

S druge strane, komandant otoka bio je oficir JNA, Crnogorac koji je spasio Vis od uništenja i

Crnogorski filmaši rade u asketskim uslovima

OBJEKTIV: Kako je protekla saradnja sa crnogorskim dijelom ekipe? Koliko su Vam promijenili sliku i mišljenje o filmskom potencijalu zemlje?

MARINKOVIĆ: Mariju Perović poznajem kao redateljicu, te smo joj u Hrvatskoj pomogli da završi film „Grudi“. Dubravku Drakić gledao sam u tom filmu, te je odlučio angažirati kao partnericu Stjepana Perića. Mnogo smo pričali o odnosu njihovih lica, jer se zapravo malo izgovori, a jako mnogo toga odigra. Mislim da je ona bila točan izbor, a rad s njom vrlo ugodan.

Jovan Mijušković radio je VFX sa Krstom Jaramom iz Zagreba. S obzirom na to da smo radili sa životi-

njom, te da smo simulirali neke ratne situacije, bilo je mnogo posla s efektima, koji je bio odlično odrađen.

Glede crnogorskog filma, moja generacija je uživala u filmovima Živka Nikolića koji su bili posebni i drugačiji. Moj film „Ministarstvo ljubavi“ putovao je po festivalima s „Iglom ispod praga“ (2016) Ivana Marinovića, a kao umjetnički ravnatelj Pulskog festivala (2021, 2022) gledao sam sve crnogorsko-hrvatske koprodukcije.

Sigurno je da mlada crnogorska generacija redatelja ima mnogo za reći, prate je i vrlo dobri glumci, no čini mi se da su gotovo svi crnogorski filmovi koje sam vidio

mnogo veće katastrofe koja se mogla dogoditi. Zvao se Radović i danas je zaboravljen. U viškoj luci jedan drugi Crnogorac, admiral Vladimir Barović, nađen je mrtav s oproštajnim pismom, nakon što je odbio pucati na bratski hrvatski narod. Nakon ratnog iskustva koje je bilo opterećujuće, našlo se zajedničke prošlosti i mudrosti da budemo bratski i prijateljski

snimljeni u iznimno skromnim, asketskim uvjetima, a u mnogim su segmentima vrlo klasični. Teško se tako može napraviti veliki iskorak, i prema publici, i prema festivalima, iako se radi o kvalitetnim filmovima.

Konkretno pomažem Mariji Perović na scenariju i projektu njenog vrlo zahtjevnog filma „Hotel Boka“ koji prati povijest Boke od Austrougarske monarhije do 1979. i potresa u kojem je hotel uništen. Međutim, da bi se takvi projekti, koje smatram važnima, mogli snimiti i producirati, oni moraju imati adekvatnu financijsku potporu kući. Ja sam zahvalan Filmskom centru Crne Gore što mi je pomogao da snimim „Kravu“, ali mi se čini da bi država crnogorskim filmašima trebalo da omogući one budžete s kojima mogu raditi i ambicioznije filmove.

narodi, ali sada u drugim državama. Činjenica je da su se neke stvari promijenile nabolje kada se činilo da je Crna Gora proživjela katarzu koju Srbija tek mora proći. No, sigurno je da su svi oni koji bi željeli da Crna Gora prihvati europski put, a u te ljude spadam i ja, zbunjeni mnogim zbivanjima i nedavnim posrtanjima.

OBJEKTIV: Što mislite da bi nam don Branko Sbutega rekao da je živ? Da li je ovo ta Crna Gora za čiju se nezavisnost borio? Kako bi vidio balkansku političku šahovnicu, a kako Putina, Trampa, Ukrajinu, Gazu…?

MARINKOVIĆ: Ne znam, ali činjenica je da su mnogi moćnici koji spominju Boga te se trude biti bliski crkvi, vrlo često neosjetljivi na druga bića i lišeni milosrđa i empatije. Pretpostavljam da bi se don Branko ponajviše suprotstavljao zloupotrebljavanju vjere i crkve za sitne političke i financijske ciljeve.

OBJEKTIV: Vaš glavni lik, oficir JNA kojeg igra Stjepan Perić, naređuje vojnicima da obustave krađu i palež po okupiranom Šibeniku uz komentar: „Mi smo vojska, nijesmo stoka.“ Ipak, ta „ustaška krava“ koju, između ostalog,

INTERVJU

pokušavaju da ukradu, djeluje mnogo civilizovanije nego iko od datih vojnika, pa i političara koji nam trenutno kroje stvarnost. Da li mislite da bi neko od ključnih političkih aktera s ovih prostora, napokon, mogao da izgovori varijaciju na Perićevu filmsku repliku: „Mi smo političari, nijesmo stoka“?

MARINKOVIĆ: Sigurno bi mogao. Da ne mislim da postoje i pristojni političari ne bih izlazio na izbore i koristio svoja demokratska prava. Iako, naravno, zanimljivo je gledati moralnu transformaciju pojedinaca na političkoj sceni.

OBJEKTIV: „Ustaška krava“ u filmu je otjelotvorenje griže savjesti i krivice čovjeka koji je vrlo svjestan u čemu učestvuje, te zbog čega je ta životinja, koja je u to doba život značila za jednu seosku porodicu, ostavljena „u žurbi“. Na početku je smiješno kako ga prati, ali kako vrijeme odmiče – smijeh zamjenjuje knedla u grlu i spoznanje da niko od nas, ma koliko se trudio, ne može pobjeći od svoje savjesti. Da li stvarno vjerujete da je tako?

MARINKOVIĆ: Ne bih volio biti isključiv. Na jednom predavanju iz dramaturgije, moj prezimenjak i veliki hrvatski pisac Ranko Marinković pitao je nas studente: „Zašto Jago radi Otelu to što radi?“ Mi bismo smišljali razne motivacije, ali je njegov odgovor bio jednostavan: „Zato jer je zao.“

Zlo je banalno, na tome je Mihael Haneke stvorio velik dio svog opusa, o tome je govorila Hana Arent u izvještajima sa suđenja nacističkom oficiru Adolfu Ajhmanu. U želji da svijet bude ljepši nego što uistinu jest i da tako lakše prihvate život: ljudi se onda ponadaju i sami sebe uvjere da svatko ima savjest. I svi bismo se osjećali malo bolje kada bismo znali da je osoba koja nam je učinila nešto nažao, ipak, barem malo, pritom imala grižnju savjesti. Ali to su maštanja dobrih ljudi…

To su i temeljna vjerska pitanja koja su zanimala i don Branka Sbutegu. U „Kravi“ se radi o bježanju od savjesti, ali istovremeno i o brisanju savjesti. Posljednji kadar filma „Krave“ je prazan

prostor, praznina, ništavilo… koje ostaje nakon moralnog odustajanja od samoga sebe. To je, uostalom, Sbutega i napisao, pucanj je izbrisao savjest.

OBJEKTIV: Jeste li zbog toga odabrali onaj „frustrirajuće“ ambivalentan kraj, takav da svako ko pogleda film „odabere“ i po svojoj savjesti odluči gdje je onaj finalni metak završio?

MARINKOVIĆ: Ne, nismo htjeli zamagliti poantu, niti biti naročito ambivalentni. Mislim da je jasno gdje je metak završio, samo to nismo htjeli podcrtavati. Meni je bio zanimljiv taj trenutak prije konačne odluke (ne-

ma ga u priči), kada čovjek pomisli da neće nauditi drugome, ali bi time naštetio sebi. I tu smo vas nakratko zavarali da i vi, kao gledatelji, možda poželite nešto drugo. No, u suštini, ljudi jesu sebična bića. Prije će žrtvovati svoju savjest nego sebe. Za razliku, recimo, od admirala Barovića.

Inače, don Branko Sbutega napisao je drugačijeg protagonista. Kod njega je on od početka mali beznačajni čovjek koji nema svijest o moralu. Međutim, za film je bilo bolje, prema mojem mišljenju, uzdići njegov karakter kao poštenog oficira, koji malo po malo moralno propada.

Dakle, pad je veći, a time i dramatičniji.

OBJEKTIV: Kraj koji ste odabrali, pak, savršeno odgovara slici koju imamo o don Branku kao o čovjeku koji nije pucao u svoju savjest. Mislite li da priče poput njegove i Vaše „Krave“ mogu inspirisati gledaoce i pomoći im u njihovim moralnim izborima? Ili je ipak previše tražiti to od jednog filma i bilo koje umjetnosti?

MARINKOVIĆ: Iako mislim da filmovi oplemenjuju, ne vjerujem da mogu nešto suštinski promijeniti, osim da postanemo bolji ljudi. Ali - i to je mnogo.

Kadrovi iz pažljivo promišljene priče o brisanju savjesti

Mitropa

Piše:

KTHE STRANGERS: CHAPTER II DRUGI DIO HOROR TRILOGIJE RENIJA

HARLINA

KLIMAVI MOST

Režiser je dobio zadatak da samom sebi uradi ono što je Rik Rozental učinio sa nastavkom Karpenterovog „Halloween“. Nažalost, Medlin Peč nema talenta, znanja i harizme kao Džejmi Li Kertis, a ni „stranci“ nijesu ikonični kao Majkl Majers

Marko STOJILJKOVIĆ , kao i za

rčag ide na vodu dok se ne razbije, pa ponekad nastavlja da ide i okrunjen ili ulubljen. Ali šta ako krčag od početka ne valja, ako nije napravljen da izdrži, pa od starta ne drži vodu? Ništa, ide dok se ne razbije. Iskreno, ni originalni „The Strangers“ (2008) nije bio revolucionaran kako mu pripisuju. Fora s napadačima bez poznate pozadine koji upadaju u kuću i seju teror bez razloga provaljena je još u Hanekeovom filmu „Funny Games“, bilo u originalnoj (1997), bilo u američkoj verziji (2007). Brajan Bertino je u „The Strangers“ u priču samo uneo maske za napadače i „slešerski“ modus operandi. Istina je, međutim, da je obilato citiran kasnije, naročito u filmovima baziranim na upadima u kuću.

Citirani su određeni elementi i u nastavku „Prey at Night“ (Johanes Roberts, 2018) koji je oči-

to zakasnio da bi mogao da podigne priču na novi nivo. Ali su „stranci“ pod maskama strašila sa džakom na glavi i dve lutke makar ostali stranci i stoga misteriozni. Nevolja je u tome što u dugom metru glupe ne ispadaju samo žrtve, već i počinioci koji iz pokušaja u pokušaj ne uspevaju da ih ulove.

JEZIVI NAPADAČI

Čemu onda „rimejk“? To je pitanje za scenariste Alana R. Koena i Alana Fridlenda legendarnog režisera najčešće akcionih filmova Renija Harlina. Ideja je bila da se pozamašni scenario podeli u tri dela, ali da se sve snimi zajedno s istim likovima za približno dva meseca, pa da se filmovi distribuiraju jedan za drugim u kratkim razmacima prošle godine. Ipak, ljudi iz produkcijske kuće „Lionsgate“ nisu bili naročito zadovoljni kritikama prvog dela iz 2024, koji je zapravo bio prilično verna kopija originala. Stoga, distribucija drugog

godinu, pa je „The Strangers:

za Portland gde je Maja (Medlin Peč) dobila fantastičan posao, ona i njen verenik Rajan (Froj Gutjerez) ostali su zaglavljeni u neprijateljski nastrojenom i prilično čudnom gradiću Venus zbog kva-

pali su ih „stran-

ci“. Prvo im je nepoznata devojka zakucala na vrata i tražila Tamaru, a onda se vratila s nožem, maskom i maskiranom ekipom. Rajan nije preživeo napad, ali Maja jeste. Drugi deo počinje s njom u bolnici, dok je medicinska sestra Denika (Bruk Džonson) obaveštava o Rajanovoj smrti, a rođena sestra Debi (Rejčel Šenton) preko telefona da pomoć stiže, odnosno

Misteriozni predatori djeluju sve gluplje i gluplje

da će je sutra sanitetom prebaciti u Portland. Šerif (legenda žanra Ričard Brejk) je ispituje o napadu, ali deluje vrlo jezivo i dvolično, kao da nešto krije - svoju nesposobnost ili čak identitet napadača. Čim padne mrak, Maji nestaje signal na mobilnom telefonu, što je siguran znak da će uskoro ponovo biti napadnuta. Sledi potera za poterom u različitim okruženjima: bolnica, ranč sa štalom, šuma, kuća za odmor, druga kuća na jezeru, kola hitne pomoći… Maja uvek uspe da utekne napadačima, čak i da povremeno povredi nekog od njih, ali je uvek ponovo nađu. A kada je ne nađu oni, nađe je džinovski CGI divlji vepar koji je već nekako i iz već nekog razloga zalutao u film.

NIŠTA DOBRO

Harlin je, dakle, dobio zadatak da samom sebi uradi ono što je Rik Rozental („Halloween II“, 1981) učinio Džonu Karpenteru („Halloween“, 1978), tj. da direktno nastavi gde je stao sa pričom. Problem je, međutim, u tome što Medlin Peč svakako ne-

Medlin Peč u dosadnom vrzinom kolu sa napadačima

ma ni blizu toliko talenta, znanja i harizme kao Džejmi Li Kertis, a ni „stranci“ nisu ni izbliza ikonični kao Majkl Majers. Istini za volju, nije ni Harlin baš kao Karpenter; možda je veštiji zanatlija od Rozentala, ali u hororu mu je domet da orkestrira „set-pis“ scenu ili dvije. Nevolja se, međutim, ogleda u tome se one po smislu ne sklapaju u logičnu celinu i priču, što je svakako stvar scenarija. Takođe, nepromišljenost, glupost i nespretnost postupaka protagonistkinje i njenih nemezisa kako vreme prolazi sve više nervira svesnog gledaoca. Na kraju, možda je i najveći krimen scenarija što ruši kanon, pa „stranci“ dobijaju pozadinske priče (na stranu što je odmah na početku jasno sugerisano ko je jedan od njih), pa tako prestaju da budu misteriozni. Da, ovo je onaj tipični drugi deo trilogije, praznjikavi i klimavi most između postavke u prvom i velikog otkrovenja u trećem. Taj treći ćemo svakako dobiti, ali nemamo baš čemu dobrom da se nadamo.

NASTAVAK NE DOSEŽE SJAJNI ORIGINAL

THE BAD GUYS 2

Pljačke su i dalje elaborirane, jurnjave vratolomne, a humor brz i oštar iako se mnogo duhovitosti izgubi u prevodu, ali sve smo to već vidjeli u prvom dijelu

Ako originalni materijal, recimo knjiga, slikovnica ili strip za decu, ima bazu fanova, nebitno koliko limitiranu, sva je prilika da će doći do ekranizacije. Pritom, ako prvi film bude uspešan, uslediće drugi, pa treći, četvrti, peti, deseti i tako redom, sve dok bude fanova „franšize“. Znamo, krčag ide na vodu dok se ne razbije.

„The Bad Guys“ (2022), i u formi grafičkog romana Arona Blebija i u formatu animiranog filma po scenariju Itana Koena (ne Džoelovog brata, nego onog drugog koji je, recimo, pomagao Majku Džadžu oko scenarija za „Idiocracy“ [2006]) i u režiji Pjera Perifela, doneo je prilično osveženje u učmalu sredinu filmova za decu i njihove roditelje.

Prvo i osnovno, ni jedne ni druge nije potcenjivao, već je poljuljao kavez lažnim moralistima koji i decu i odrasle pokušavaju da vaspitavaju sramoćenjem i prebacivanjem krivice, uz obavezno impotentno mlaćenje kažiprstom. Pokazao je da su „loši momci“ zapravo zabavno društvo, makar preko ekrana. Narativ se vrti oko petoro karijernih prevaranata i pljačkaša koji su antropomorfne životinje. Tu su: veliki zli Vuk (glas Sema Rokvela) kao džeparoš, prevarant, mozak operacije i vođa bande, Ajkula kao majstor za prerušavanje (Kreg Robinson), Pirana (Entoni Ramos) kao snagator, Tarantula (Okvafina) kao haker i Zmija (Mark Maron) kao obijač sefova i majstor duhovitosti.

U svojim avanturama i poduhvatima oni prave haos, ali zapravo nisu glavni negativci. Ta uloga pripada

morskom prasetu zvanom Marmelada (Ričard Ajoade), obožavanom geniju koji ima zli plan koji naši antijunaci osujete, uz pomoć još jedne prevarantkinje i karijerne pljačkašice, Lisice Dijane (Zezi Bits) koja se toliko „prodobrila“ da je postala guvernerka. Na kraju filma, naši „loši momci“ predaju se policiji i donose odluku da žive pošteno.

Prošle godine usledio je simpatični, kratki „intermeco“ od filma koji je završio na Netfliksu, a išao je i u paru s drugim dugometražnim crtanim filmovima u bioskopu u kojem se ekipa ponovo spletom okolnosti našla u frci, uprkos dobrim namerama. Sad smo dobili i dugometražni nastavak koji ipak nije blizu prvog filma po kvalitetu, iako početak pokazuje određeni potencijal.

„The Bad Guys 2“ vraća nas u doba kada su naše barabe još bile barabe, na jednu njihovu akciju u Kairo da ukradu automobil od arogantnog milionera. Taj uvod je i jedna od impozantnijih pljačkaških scena u filmu, ali ima tek ovlaš veze sa glavnim zapletom. U njemu su, pak, naši sada dobri momci u problemu jer ne mogu da nađu posao zbog toga što im niko ne veruje. Osim što Dijana zaista veruje Vuku, ali ne može da se izlaže opasnosti da ga pogura. Jednom njihovom članu, međutim, ide sasvim dobro. Zmija živi zdrav život i upražnjava razne hobije. Kada šefica policije (Aleks Borstin) ipak reši da im pruži priliku da joj pomognu da reši seriju pljački, oni zabunom pomisle da iza njih sto-

ji upravo Zmija, pa gledaju pre da spasu druga, nego da reše slučaj. Ispostavlja se da nije krivac Zmija, već njegova devojka, gavranica Dum (Nataša Lion) koja je deo ženske pljačkaške bande zajedno sa divljom prasicom Pigtejl (Marija Bakalova) i mačkom Kiti (Denijel Bruks). Sledi nadgornjavanje dve bande oko zavere da se ukrade veća količina „mekgafinita“ – magneta za zlato, pa onda i sve zlato na Zemlji. Pljačke su i dalje elaborirane, jurnjave vratolomne, a humor brz i oštar, premda se mnogo duhovitosti izgubi u prevodu, ali sve smo to već videli u prvom delu. Drugi ne pokušava da ga prestigne, ali ne uspeva ni da ga dostigne. Čini se da pokušava da „ispegla“ one provokativnije i moralno ambivalentnije delove za porodičnu publiku, dok istovremeno vozi na inerciji manične energije prethodnika. Za nedostatke lako možemo optužiti višak ruku, koscenaristu Jonija Brenera i korežisera Huan-Pabla Sansa koji obojica dolaze iz sveta „porodične“ i franšizne animacije, ali njihovo učešće je posledica, a ne uzrok.

Stvar je koncepcije: kada loši momci postanu dobrice, oni prestaju da budu toliko zanimljivi čak i kada prolaze kroz unutrašnje bitke. Glatka kompjuterska animacija, te nekoliko štoseva i pop-kulturnih referenci čine ovu crtanu avanturu umereno zabavnom, ali najviše za jedno gledanje.Marko STOJILJKOVIĆ

Loši momci manje zanimljivi od kada su dobrice

HARLINA

HOUSE OF GUINNESS NETFLIKSOVA NOVA ISTORIJSKA FIKCIJA IZ PREPOZNATILJIVOG

CRNA I SOČNA KAO

NAJBOLJE IRSKO PIVO

Četvoro razmaženih nasljednika pivske imperije

Ime Stivena Najta godinama je sinonim za televizijske istorijske drame. Od kultne „Peaky Blinders“, preko „Taboo“ i „This Town“, do serija „SAS: Rogue Heroes“ i „A Thousand Blows“, čini se da je britanski scenarista i režiser odavno pronašao sopstvenu nišu. Iz projekta u projekat, radio za BBC, Netfliks ili Dizni, Najt na male ekrane izručuje pune džepove prošlosti, pronalazeći u njima priče koje, paradoksalno, nikad ne zastarijevaju. Dok fanovi nestrpljivo čekaju film „Peaky Blinders: The Immortal Man“, Najt ne sjedi skrštenih ruku. Nije mu bilo dovoljno što je samo ove godine lansirao dvije serije, nego je upravo izbacio i treću. E, ako bi

neka od njih mogla da posluži „Peaky Blinders“ fanovima kao prijatna razbribriga do premijere filma, to je Netfliksova „House of Guinness“.

KLASNE TENZIJE

Prva sezona podijeljena na osam epizoda već u startu nosi sve prepoznatljive odlike Najtovog pristupa žanru, ponajviše tu nonšalantnu ozbiljnost, uz jaku dozu pank energije koja sve vrijeme prati priču čija se radnja odvija u 19. vijeku.

Od poređenja sa „Peaky Blinders“ ne može se pobjeći, naročito zbog toga što se i ovdje u prvi plan stavljaju klasne tenzije i politički nemiri. Ipak, „House of Guinness“ ima i notu nečega što

Ova saga o moći nije jednako oštra i duboka kao

„Peaky Blinders“ ali u najboljim momentima podsjeća na to zbog čega je Najt majstor da napravi priču zbog koje zaboravite na sve oko sebe

se najbolje može dočarati samo uz pominjanje prvoklasne HBO drame „Succession“ (na kraju krajeva, to i jeste bila zamisao dok je ideja o seriji kružila). U centru pažnje su tri brata i sestra koji, iako zavađeni, moraju zajedno da odluče o budućnosti imperije koja nosi njihovo i prezime njihovog oca.

„Ginis“ pivo kakvo ga znamo sada univerzalno je voljeno i teško mu je odoljeti čak i ako nijeste pivopija. Međutim, ka-

ko saznajemo već u prvoj epizodi serije, nije uvijek bilo tako. Radnja počinje 1868. godine u Irskoj, na sahrani ser Bendžamina Ginisa, prvog lorda gradonačelnika Dablina i čovjeka koji je porodičnu pivaru pretvorio u svjetski brend. Dok pogrebna povorka prolazi kroz grad, članovi Irskog republikanskog bratstva napadaju konvoj, samo da bi ih brutalno zaustavio nadzornik skladišta pivare i porodični „fikser“

SERIJE

PREPOZNATILJIVOG KALUPA STIVENA NAJTA

Šon Raferti (šarmantni Džejms Norton), koji odmah pokazuje da mu je nasilje najdraži i najprirodniji način komunikacije. To otvaranje, ispraćeno štosnim pjesmama bendova poput Fontaines DC i Kneecap, tipično je za tvorca serije „Peaky Blinders“. Dok bi smrt čovjeka, koji je napravio svjetski najpoznatije irsko pivo, nekome mogla da djeluje kao kraj priče, Najt je nimalo slučajno koristi tek kao uvod za novu sagu u kojoj se prepliću moć, novac i politika, te kroz koju ko zna koji put pokazuje da tuga i nesreća ne preskaču ni privilegovane.

BRUTALNA MUZIKA

Od četvoro potomaka, svako je problematičan na svoj način. Bendžamin je iza sebe ostavio četvoro djece - Artura (Entoni Bojl), Edvarda (Luis Partridž ), Bendžamina Mlađeg (Fion O’šea) i En Planket (Emili Fern), od kojih se nijedno ne čini posebno skrhano očevom smrću. Možda zbog toga što ih njegov odlazak čini najbogatijim ljudima u Irskoj…? Naravno, ako se stari nije potrudio da svojski začini testament. Najstariji Artur opsjednut je idejom političke moći, ali labilan ego stalno ga vodi u probleme. Njegova homoseksualnost, iako javna tajna, prijeti da ga potpuno uništi. Srednji brat Edvard djeluje mnogo razumnije, praktičnije i ima ambiciju da širi brend preko Atlantika, ali u njegovom slučaju imamo drugi problem –idealizam i perfekcionizam. Pretjerana želja da sve uvijek bude savršeno nerijetko mu zamagli sud.

Sestra En je, sasvim očekivano, potpuno marginalizovana u porodici, ali nastupa kao emotivac i jedina koja ne gleda stvari striktno kroz novac ili pivaru. Najmlađi brat, s druge strane, toliko je duboko utonuo u poroke, da je odavno odustao od pokušaja da se predstavi boljim nego što jeste. Njih četvoro su razmaženi, ranjivi i nesposobni da se nose sa teretom očevog nasljeđa. I oni su srce serije. Naravno, uz čarobni crni napitak kojem apsolutno niko ne može da odoli, što je posebno smiješno u trenutku kada kapiramo da osoba koja mrzi po-

rodicu iz dna duše i planira da joj uništi pivaru spaljujući im prazna burad - to planira upravo dok pije „ginis“.

Pored članova porodice Ginis, tu je i nekoliko sporednih likova koji odskaču iz gomile, iako ni za koga od njih ne možemo reći da je nešto što do sada nijesmo vidjeli. Srećom, glumci su fino kliknuli. Prvi među jednakima je Šon Raferti, negativac koji plijeni, spoj brutalne sile i zagonetnog šarma. Tu je i Elen Kokrejn (Niam Mekormak), šarmantna crvenokosa katolička revolucionarka koja otvara pitanje irske nezavisnosti. Kao poseban začin koji sigurno niko nije očekivao, dobili smo i Džeka Glisona, glumca koji je bio toliko omražen zbog uloge

Džofrija u „Game of Thrones“, da se povukao i godinama nije tražio uloge, da bi se sada konačno opet aktivirao. Kod Najta igra Bajrona Hedžesa, komičnog smutljivca koji rodbinskim vezama spaja Ginisove sa revolucionarima, a nevjerovatnom moći ubjeđivanja progura njihovo pivo čak do Amerike. Što se vizuelnog identiteta tiče, serija je raskošna u najboljem smislu riječi. Noćne scene posebno plijene čak podsjećajući na slike Džona Atkinsona Grimšoa, gdje se industrijski pejzaži pretvaraju u mračna, gotovo nadrealna platna obasjana svjetlom gasnih lampi. I kostimi su upečatljivi, a moderna muzika daje taj prijeko potrebni pank vajb ovoj priči o naciji kojoj je sasvim normalno da se potuče na sahrani ili kamenuje povorku s kovčegom. Soundtrack je pun irskih izvođača i to je možda najbolji segment cijelog projekta. Recimo, Fontaines DC je bend koji je već dosegnuo globalnu popularnost, čemu je samo dodatno doprinjelo to što su kreatori krimi-serije „MobLand“ odlučili da iskoriste „Starburster“ u uvodnoj špici. I ovdje se savršeno uklopio u atmosferu. Ipak, mnogo je zanimljivije čuti manje poznate bendove koji su ovdje dobili globalnu platformu, što je vrlo dobrodošla odluka.

E sad, „House of Guinness“ nije istorijski dokuemnt, kao što

nijesu ni Najtove prethodne serije epohe. I ovaj projekat nadahnut je istinitim događajima, sa kreatorom koji ih oblikuje onako kako mu odgovara. Najt često uzima slobodu da se poigra sa likovima, a kada je „House of Guinness“ u pitanju, zadovoljni su većinom svi - osim Irci.

Fenijanski pokret, usmjeren za oslobađanje Irske od britanskog uticaja, prikazan je pojednostavljeno, površno, možda čak i karikirano. I kolonijalna politika jedva je zagrebana, a navodno se i pojedini potomci četvoro Ginisa žale da likovi nijesu vjerno oslikani. Naravno, za nas koji o ovome znamo vrlo malo, to nije toliki problem. Istina je, ipak, da Najt u „House of Guinness“ uspijeva da uhvati duh vremena: Irsku samo 20 godina poslije Velike gladi i zemlju u kojoj bogatstvo Ginisovih stoji naspram siromaštva većine. To što ga uvijek više zanima drama nego tačnost – teško mu se može zamjeriti. Iako je njegovo shvatanje irskog kolonijalnog iskustva probudilo negativne komentare, fakat je da Najt ima pravo da „izmišlja“ jer se bavi istorijskom fikcijom.

DOJMLJIV HIBRID

Uz svu umjetničku slobodu, pak, Najt je uspio da podsjeti na nešto što je stvarno istorijska činjenica, ali se nekako izgubilo. Jeste li znali da je Ginis zaista bio među pionirima u odnosu prema zaposlenima? Kompanija je, recimo, još u 19. vijeku uvela penzije i obezbjeđivala zdravstvenu zaštitu porodicama radnika. Najt dotiče tu temu u seriji taman koliko treba da bi probudio radoznalost i želju da nastavite istraživanje.

Sveukupno, teško je nemati velika očekivanja od autora koji je radio „Peaky Blinders“, ali i ne biti realan, pa reći da Najt iz godine u godinu pravi sve više serija, a da kvantitet često prati neujednačen kvalitet. To se događa i sa sagom „House of Guinness“. Nakon uzbudljivog starta, istina je da sredina sezone počinje da gubi tempo. U petoj i šestoj epizodi radnja se širi na previše likova dok Najt pokušava da uključi cijelu Ginis genealogiju i proširi društveni kontekst. Time se radnja malo razvuče, a oštrina zapleta izgubi. Da je priča fokusiranija na ključne nasljednike i Rafertija, čini se da bi bila i znatno snažnija. Opet, ne možete da ne uzmete u obzir i to da je, čak i s ovim manama, nemoguće prestati da je gledate, kao i da je serija završena uz cliffhanger zbog kojeg bismo rado, da je imamo kao opciju, odmah upalili i progutali i narednu sezonu. Na kraju, „House of Guinness“ je dojmljiv hibrid: pola kostimirana drama, pola moderna saga o moći. Nije uvijek jednako oštra niti duboka kao „Peaky Blinders“, niti se može primaći seriji „Succession“ (teško da išta može), ali u najboljim momentima podsjeća na to zbog čega je Najt majstor da napravi priču zbog koje zaboravite na sve oko sebe.

„House of Guinness“, dakle, nije vrhunac njegove karijere, ali jeste intrigantan dodatak Najtovom opusu - i saga koja pokazuje da privilegije ne donose mir, već samo nove oblike tragedije. „Nevjere, nastranosti, nesrećne ljubavi i nasumični činovi nasilja…“, kaže Bajron u jednom trenutku, „Nema tipičnije dablinske porodice“.

Džejms Norton šarmira kao „ﬁkser“ Šon Raferti

tvtime.com

KID A JUBILEJ PLOČE NA KOJOJ JE RADIOHEAD NAPRAVIO KRUPAN STILSKI

Piše: Stojan STAMENIĆ

Jednom je Tom Vejts rekao da mu ništa u muzici ne pruža inspiraciju kao ignorisanje instrumenata. I svega onoga što bi, kao, trebalo sa njima da čini. Ta rečenica je mnogo kasnije bila izlaz iz najmračnijeg lavirinta benda Radiohead. Da ga nije prošao, izvjesno bi o njemu govorili kao o bivšem bendu. Velike su šanse da ni Tom Jork ne bi bio živ, da bi sebi presudio. Zamislite neke okeanske litice Kornvola, na jugu Engleske, noć u oluji i jednu samotnu kuću. Nikako vilu, jer Tom Jork nije tip kojem je potrebna ta vrsta komocije i pažnje. Zamislite, dakle, kuću, Toma i silne mjesece kreativne blokade; onda kada nije mogao da napiše ili dovrši bilo kakvu pjesmu. Jork, sam. I jedan klavir. Tu će mu se dogoditi „Everything in Its Right Place“. Tu će početi velika priča ploče „Kid A“ (2000).

KORA LIMUNA

Sigurno znate nekoga kome je, kao onom liku Robu u Hornbijevoj knjizi „High Fidelity“, muzika način, pomoć i smjernica kako da se suoči sa životom. Tom Jork bio je jedan od takvih dok nije skontao, tamo krajem devedesetih, da mu je muzika postala način da se proda po najboljoj cijeni. I to nije mogao da podnese. Novac, slava, pečat trajnog i vrijednog autorstva - sve to su Tom i bend Radiohead dobili nakon obožavane ploče „OK Computer“ (1997)… I negdje usput izgubili sebe. Ono što u našem vremenu tako lako prepoznajemo kao burnout, kao bolest izgaranja na bilo kom poslu – Jorku je prije više od četvrt vijeka djelovalo kao jebeni kliše svakog proslavljenog rok benda. Zamrzio je sebe. I skoro jednako – zamrzio je i tu muziku. Čak bi u ne baš tako uskim ili intimnim krugovima otvoreno pričao kako rok nema više šta da ponudi svijetu. Toliko mu je bilo na vrh glave. Turneje, svojih muzičara, tuđih muzičara, tuđih hitova, glasova, svega. Pošteno je reći i hajde da kažemo da nije bilo baš sve do muzike, nego i do samog Jorka.

ŠUM KOSMIČKE SAMOĆE

S ivice nervnog sloma, pravo do statusa najbitnije elektronske muzike koju je stvorio rok bend. Samo što Radiohead više nije bio rok, daleko od toga. Tom Jork i ekipa prošli su kroz kreativnu i životnu pustoš - i nastavili dalje

Jork

Dakle, tamo krajem devedesetih, Tomu se smučila muzika, a mala radost i izlaz bila je neka vrlo ozbiljna elektronika. Na primjer, ono što stvaraju Aphex Twin i Autechre. To mu se dopalo i to mu je prijalo: muzika kao čista struktura, bez tuđih ili svojih glasova, bez misli. „Tada sam osjetio, da me to emocionalno cima na isti način kao gitarska muzika“. E, to i ona Vejtsova rečenica o inspiraciji i ignorisanju instrumenata - to su temelji albuma „Kid A“.

KISELO

LICE

S ivice nervnog sloma, pravo do statusa najbitnije elektronske muzike koju je stvorio rok bend. Samo što Radiohead više nije bio rok, daleko od toga. Tom i ekipa prošli su kroz pustoš, kreativnu i životnu - i nastavili dalje. Ima ta linija u „Everything in Its Right Place“ koja kaže: „Yesterday I woke up sucking a lemon“. E ta kisela faca, to je njegova depresija i to lice od limuna koje je nosio pred svijetom cijele tri godine. Prije nego što je odlučio da odigra drugačije. Prije nego što

Možete zamisliti kako su prije 25 godina publika i kritika reagovale na album benda od kojeg se očekivalo da rok muziku spašava – a on se svega toga ipak odrekao. Od 2. oktobra 2000. kada je objavljen, album „Kid A“ opisivan je kao „karijerna i komercijalna oproštajna poruka samoubice“, kao „pucanj sebi u nogu“, kao „pretencioznost radi pretencioznosti“, kao „gomila pjesama od kojih nijedna nema razrješenje ili kulminaciju“… Najkreativnija reakcija? Zasigurno tvrdnja da je „Kid A“ zapravo „hvalisanje tipa koji je u svom poslu naučio da ga sam sebi popuši“. I da, svi su se tada na neki način bavili elektronikom; pa i U2 se bakćao sa trip-hop momentima i tehnom. Ali, ploča „Kid A“ bila je nešto suštinski drugo.

NEOBORIVA ISTINA

Ključna riječ, upravo to „suštinski“. Dok su se drugi prosto kitili i nabacivali na sebe boje i odoru klupskih bitova i soničnih pasa-

stigla elektronika.

li su se suštinom. Ne „promjenom radi promjene“, nego vrlo temeljnim i jasnim odgovorom na pitanje zbog čega traže iskorak i novu teritoriju.

KALENDAR

KREATIVNI ZAOKRET

U svim tim tihim tokovima, u svim tim silnim meandrima pružanja sasvim svedeno aranžiranih pjesama. Bez jeftinih i očekivanih udica. Bez jasnih narativa, već poput pružanja elipse od toka svijesti jednog pjesnika koji se dugo, previše dugo tukao sa kreativnom blokadom. E, tu je nastalo nešto što se više apsolutno nije moglo nazivati rok muzikom. Ali je jasno i dosljedno i dalje bilo - Radiohead.

U čemu je fora sa svim tim momentima poput „How to Disappear Completely“, pjesmom snimljenom u vrtu stare dorčesterske crkve, nekih 15 kilometara od Oksforda, u samotnoj engleskoj provinciji? Šta je sa tom „Idioteque“ koja je potekla iz običnog modularnog sintisajzera Džonija Grinvuda i samo jedne improvizacije od 50 minuta sa Tomom, uz sempl Pola Lenskija iz sredine sedamdesetih? Sa tom pjesmom koja je ništa više nego priča o liku koji u noćnom klubu želi da sluša

Pa, fora je u tome što igra mimo bilo kakvih i bilo čijih očekivanja. Što podvlači jasnu i neoborivu istinu - da muzika, bend, nijedna zvijezda - nijesu dužni da vam isporuče bilo kakvu vožnju, da vam budu emocionalni tampon, da vas rade onako kako ste navikli da vam prija. Fora je to što je spram ove i ovakve muzike, sve ono što bi devedesetih ili bilo kada ranije značilo „konvencija roka“ - bilo, naprosto, djetinjasto.

SVEMIRSKA OTMICA

Radiohead i Tom Jork su znali šta treba da urade. Da bi naučili kako da ponovo poštuju sebe, kako da stvaraju nešto u šta istinski vjeruju – morali su da pokažu da poštuju svoju publiku. A to je značilo da toj publici, u vrtlogu elektronike, džeza, čak i ambijentalnih pasaža, ponude ekspanzivan i hipnotički svijet. Potpuno novu teritoriju. Na kojoj se valja kretati oprezno i osluškivati pažljivo. Svaku tek-

to, već imaju. Ili: poručivali su vrlo jasno i pečatno, da im drugačija publika za komunikaciju muzikom i nije potrebna!

muziku tako jaku, da mu oštećuje sluh? Šta je sa tom „Motion Picture Soundtrack“ koju je Jork snimio na starim orguljama sa pedalom, opet po uzoru na Toma Vejtsa?

sumično nabacivanih stihova i impresija.

Jork i ekipa smatrali su da tako temeljnu i pažljivu publiku,

Zato bi „Kid A“ djelovao, na prvu loptu, kao pokušaj nekoga sa žešćom amnezijom da se sjeti šta je to sa njim rađeno, onda kada su ga oteli vanzemaljci. Kada krene „Everything“ (znali su od starta da ona mora biti prva na ploči, od

spremni da „pucaju sebi u nogu“ i zaborave na rok

je kao ritmični, kosmički signal neke daleke civilizacije budućnosti, koji tek treba dešifrovati. Pa do kraja „How to Disappear Completely“ budete sasvim ubijeđeni da su neki stari hitovi poput „Karma Police“ sada dobili konačno ostvarenje. Pa onda, stvarno, kada se gitara konačno oglasi u „Optimistic“, kada zabrunda negdje iz davno planinama i okeanima zatrpanih slojeva zemljine kore - to djeluje kao strastveni klinč parenja dinosaurusa, sa samog vrha lanca ishrane. I sve to, opet, stigne i da se slije u lagani džem u „In Limbo“, gdje Jork, sada bez mrve stida, priznaje i poručuje „I’m lost at sea“. I da je to sasvim u redu. Završnica „Motion Picture Soundtrack“ nije samo posveta sopstvenoj otkačenosti, već i slutnja buđenja, na kraju tog sna od ploče u 48 minuta - i poput razglednice onom starom svijetu i sebi iz prošlosti. Jer tamo, na početku, to je Radiohead spreman da odbaci sebe, po cijenu sasvim neizvjesnog puta, a na kraju je to jedan bend koji suštinski jeste Radiohead - više nego što je ikada bio.

Za takve odluke i početke potrebno je mnogo hrabrosti. Pogotovo kada je teško, kada boli i kada ste u tome sami na način na koji je Tom Jork, u onoj kući na litici u Kornvolu, jednom bio. Pa u okeanskim šumovima prepoznao neke kosmičke talase… Poruke ostvarene budućnosti.

Omot albuma objavljenog 2. oktobra 2000.

SPARTACUS KJUBRIKOV SLAVNI ISTORIJSKI EP SA KIRKOM DAGLASOM PRIKAZAN

Piše: Stojan STAMENIĆ

Prostrana dolina u okolini Madrida, sa više od 8.000 španskih regruta. Svi u legionarskim ili gladijatorskim oklopima, pa u antičkim odorama… I toranj montiran nad dolinom. Odatle je Stenli Kjubrik kontrolisao sve.

Taština, omiljeni grijeh. Toliko je Kirk Daglas zamjerio starom drugu Vilijamu Vajleru što ga je iskulirao za glavnu ulogu u vječnom filmskom epu „Ben-Hur“ (1959), da je cijelu holivudsku mašineriju angažovao za sujetni san. Da glumi u istorijskom spektaklu, spram kog će „Ben-Hur“ djelovati kao mala maca. Da bude gladijatorski pobunjenik koji spram svog bunta naglavačke okrene cijelu rimsku republiku. Zvaće se „Spartacus“ (1960).

BOJNE CEDULJICE

S onog tornja i nad horizontom gigantskog filmskog seta, Kjubrik je, dakle, kontrolisao sve. Španci su se i decenijama kasnije prisjećali da su čak i oni statisti, koji su u prvom naletu „borbi“ imali zadatak da se prosto prave mrtvi na bojnom polju - imali na ceduljama detaljno ispisane instrukcije. Kako da padnu, na koji način da tijelo u padu okrenu, ka kom objektivu, kad tačno i kako. Stenli Kjubrik, filmsko božanstvo nad bojnim poljem, imao je 30 godina i prvu priliku da snimi nešto tako holivudski veliko. Toliko je bio posvećen, da uspije.

I malo je reći da mu se ambicija razbila kao mjehur. Devedesetih, u godinama prije smrti 1999, čak je javno tražio da u kompletima video kaseta i diskova sa njegovim filmovima - izostave „Spartacus“. Želja i odluka, opet, sa zerom taštine. „Spartacus“ je jedini film u kojem Kjubrik nije imao finalni rez.

S onog tornja, činilo se, Kjubrik je bio gospodar filmskog života i smrti. Ipak, bio je to isključivo u onoj mjeri u kojoj bi Kirk Daglas to dozvolio. Kjubrika je interesovala umjetnička vizija; zanimala ga je slika stvarnog ratovanja, antičke i svake kasnije revolucije… A Daglasa je interesovao spektakl.

NACIKLA REVOLUCIJA

Jedina pobjeda u filmu na kraju je obećanje jedne žene da će Spartakov sin biti slobodan čovjek. Dakle, jedina pobjeda revolucije je malo nade. U tadašnjoj Americi bilo je vrlo hrabro to uopšte ispričati na velikom platnu

Našli su se na pola puta. „Spartacus“ je postao apsolutni hit, proglašen je instant-klasikom već na premijeri, 6. oktobra 1960. u Njujorku... To što test ovih šest i po decenija od premijere ne trpi, što ga je vrijeme po mnogo čemu pojelo i što se na mahove gubi i davi u naivnosti konvencija holivudske produkcije svog vremena - samo je dokaz, da je Kjubrik bio više u pravu. Da je to bila njegova nacikla revolucija. Ipak, Kirk Daglas pitao se više od Kjubrika, a to je pravo i zaslužio. Sa razlogom i pokrićem; jer daleko od toga da nije bio hrabar u namjeri da ovu veliku epsku priču iznese na filmu. Ne samo zbog mjeseci lutanja i ne-

izvjesnosti - do dobijanja podrške „Universal“ produkcije. Ne ni zbog toga što je režisera Entonija Mana u jednom bitnom momentu, nakon tri sedmice snimanja - škartirao i zamijenio mladim Kjubrikom… Već najprije zbog odluke da scenaristu Hauarda Fasta, nakon dva mjeseca rada, otpusti zbog scenarija koji mu se nikako nije svidio. I da ga zamijeni jednim zabranjenim autorom.

Dalton Trambo bio je jedan od „Holivudskih deset“, filmskih radnika koji su završili na crnoj listi američke administracije nakon što ih je FBI obilježio kao ubijeđene komuniste. Bio je to američki skandal koji je tada,

usred Hladnog rata, prevazilazio okvire filma!

Dakle, era Hladnog rata, najveća nuklearna prijetnja… I Daglas je, spartakovski i buntovno, kako je uloga i nalagala, uspio da izgura ne samo da se Trambo angažuje kao scenarista… Već i da se, na kraju, potpiše kao autor teksta.

FRKA OKO TRAMBA

Kirk je mnogo kasnije pričao da je razlog njegovog insistiranja da se Trambo poštuje mimo bilo kakvih političkih ubjeđenja - bio i njegov inat prema Kjubriku. Koji je, navodno, u nekom bitnom momentu rekao: „Pa eto, neka potpišu mene, da ne pravimo ni sebi ni Trambu problem“. I to je Daglas protumačio, kao, da Stenli želi tuđu slavu za sebe. Eto koliko se tada nijesu kontali. Kontroverza je, naravno, samo pomogla filmu. U toj mjeri da je američki predsjednik Džon Kenedi , mimo velikih i organizovanih protesta veteranskih

Kirk Daglas spartakovski posvećen ﬁlmu i ulozi

KALENDAR

REVOLUCIJA

i konzervativnih organizacija zbog angažovanja Daltona Tramba na filmu - odlučio da se na projekciji ipak pojavi. I pošalje jasnu poruku: niko u Holivudu neće biti zabranjivan u njegovoj eri. Naravno, bila je to više poruka nego činjenica - ali odjeknulo je. Zabrana za „Holivudskih deset“ uskoro će nestati.

Svima je na prvu i svaku narednu loptu bilo jasno da je „Spartacus“ film o revoluciji. I još bitnije: bio je to prvi veliki istorijski filmski ep koji je zaslužio epitet „intelektualni“. Onako, čak i „cerebralni“. Bio je to film koji je tada imao petlje za nešto tako jednostavno - da ne servira prosti hepiend. Spartak, kao u stvarnoj istoriji, u filmu na kraju biva poražen, u ćorsokaku između dvije rimske armije. Neki će njegovi najbliži pobunjenici (sasvim u sarajevskom „Valter“ maniru, sigurno su to Đorđe Lebović i Hajrudin Krvavac odatle po-

kupili za svoj partizanski ep) pred kraj filma, već kao zatočeni, istupati pred Rimljane i uzvikivati: „Ja sam Spartak!“… I tako desetetine, stotine njih. I svi će biti razapeti. I sam Spartak biće razapet.

Jedina pobjeda filma, na kraju, biva obećanje jedne žene da će Spartakov sin biti slobodan čovjek. Dakle, jedina pobjeda revolucije je malo nade. I to je u tadašnjoj Americi ipak bilo mnogo hrabro - uopšte ispričati na filmu. Sada, sa distancom od šest i po decenija, ni to do kraja ne funkcioniše; jer sudbina te majke i tog djeteta ne zavisi ni od čega više osim od dobre volje i savjesti starog rimskog plemića Grakusa (Čars Loton)…

Pa, šta onda valja i šta jeste trajno? Kjubrik se, na primjer, na setu svađao i sa Trambom i sa Daglasom, tražeći svedeniji, stvarniji dijalog. Tražeći i da sam Spartak bude stvarnija osoba, sa više mana, dilema, slabosti. Više realnosti, manje epike. Pa su te borbene scene ratnog krvoprolića zaista vrijedne i stvarne. Da ne vjerujete da je to snimano prije 65 godina.

ŠKOLJKE I PUŽEVI

I kakva je samo ironija, što je najbolje i najdetaljnije scene snimane tu, u okolini Madrida, produkcija na kraju škartirala. Holivudska publika na testnim prikazivanjima reagovala je loše; sve joj je to bilo previše sumorno i mučno za jedan epski spektakl! I onda se još pitate što se Kjubrik ljutio.

I šta još vrijedi? Pa, performansi velikih zvijezda. Daglas je svakom kadru uvjerljiva slika pravične snage. Veliki Lorens Olivije , kao glavni negativac, grešni rimski general Krasus, kerozinski je zapaljiv, nepredvidiv i lud karakter. Loton kao Grakus čak dirljiv, dok posmatra kako se svi ideali stare rimske republike ruše pod gnojem uljuljkanih elita.

A Piter Ustinov , kao gladijatorski trener, gazda i diler, praktično makro Batijatus ? E, on uspijeva da ih, u svakoj sceni u kojoj se pojavi, sve đuture poklopi. I Olivijea, i Daglasa, i Lotona, i Džin Simons kao Spartakovu vjernu Variniju…

Pa nije ni čudo što će osvojiti Oskara za najbolju sporednu mušku rolu.

Ironično, Kjubrik se tada svađao i sa direktorom fotografije Raselom Metijem; u više navrata praktično se otimao sa njim za poziciju pred kamerom, nadvikivao i prijetio kako će sve on sam to da snimi. Ironično, da - jer je i Meti na koncu nagrađen Oskarom.

A Stenli? Pa, nekako je uspio da izgura ideju da se dio posla završi u Evropi, a dio u studijima (što mu je takođe bilo bitno, da ubijedi producentske glavešine da za spektakl nijesu problem kulise, nego to što vani glumci imaju mnogo teži posao da se fokusiraju i na pravi način snime). Ironično je i to što je na kraju „Spartacus“, film koji je zamrzio, za Kjubrika značio i odskočnu dasku. Znate već šta je sve kasnije snimao šezdesetih.

Ona „Ja sam Spartak!“ scena je, na kraju, ostala ključni legat filma, kada to već nije mogla biti izbrisana homoerotična scena

sa Lorensom Olivijeom i jednim muškim robom u kadi, kojem otkriva da jednako voli „i školjke i puževe“ (pa kakav bi to samo skandal bio, da su to tada pustili!). Nego, poklič „Ja sam Spartak!“ shvaćen je kao otpor svima koji su u eri Makartijeve cenzure vidjeli neprijatelje svuda i gušili glas ljevice. Mali podsjetnik šta zaista znači tvrdnja da je Amerika zemlja slobode. Kjubrik je, na kraju, pronašao sjajan način da se i na račun toga našali. U njegovom narednom filmu „Lolita“ (1962), kada Hambert pita Kler Kilti: „E, jesi li ti Kilti?“, ona odgovori sasvim otkačeno. „Ne, ja sam Spartak! A ti, jesi li to došao ovdje da oslobađaš robove, ili šta…?“. Slađe je to i od onog pajtonovskog momenta pred kraj filma „Life of Brian“ (1979) Terija Džonsa , kada otkačena ekipa na razapinjanje osuđena, krene u prepirku. „Ja sam Brajan!“ „Ne, ja sam Brajan!“ „Ja sam i takođe je i moja žena!“… E, to je već Kjubriku sigurno moralo biti po meraku.

Nevjerovatno vrijedne i stvarne borilačke scene

KAKO BLISTAJU VIDICI, RAĐAJU SE SVJETOVI I VIJUGAJU DRUMOVI NA SLIKAMA PREDRAGA

Piše: Stojan STAMENIĆ

Kad biste na slikama nekog umjetnika tražili vidike i puteve iz filmova Živka Nikolića – ne biste morali da pođete dalje od stakla Predraga Gazivode. Živkov je otac takođe bio slikar; da su dijelili isto vrijeme sigurno bi Gazivoda i on jedan drugom imali šta reći. „Nemoj, ni slučajno“. Ima skoro pola vijeka kada je talenat tog Cetinjanina Predraga prepoznao Mladen Lompar, pjesnik i likovni kritičar. I naravno da je mladog slikara interesovao savjet za najbolji put do likovne akademije. „Ni slučajno. Ne upisuj, pokvariće te.“

Da je Mladen bio u pravu, najbolji dokaz i odgovor čuva se, od svih mjesta, u Vašingtonu. Godine 1996. na jednoj izložbi otkupljena je Predragova slika „Odlazak“ - da bi postala dio stalne postavke u galeriji u sjedištu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).

Malo o Crnogorcima i naivi. Uz Marka Dendu, Predrag je jedini Crnogorac uvršten u Enciklopediju jugoslovenske naive. Takođe, i u Enciklopediju naivne umjetnosti svijeta.

Kakav je to poduhvat: ono što Predrag stvara vraški je teška rabota. I majstorska vještina. Jer Gazivoda svoju naivu slika skoro isključivo na staklu, rijetko na platnu.

JEZERO MEĐU JAVOM I MED SNOM

Sve tu na slikama, u miru koji sluti i skoro da miriše na proljeće, šapuće o onima koji su ostali i onima koji su morali otići. Da znate da svaka osoba tu, na Skadarskom jezeru, nosi jednako i jedno i drugo

Dakle, to je slikanje tokom kojeg nemate pravo na grešku. Nešto što zahtijeva totalnu koncentraciju. Mali rat sa sobom. I duhovna disciplina za koju Predrag zna da kaže i to, da nakon pola vijeka stvaranja, može i žmureći slikati.

I sve je tu, na njegovim slikama, u kontrastima. Duša nasuprot divljine. Svakodnevica spram trajnog i vječnog. Muka vječitog truda težaka i ribara, tamo na njegovom Skadarskom jezeru - i umjetnost lagodnog življenja, „dolce vita“, što je i naziv jedne od slika.

To je i svijet koji konstantno treperi između nekih odlazaka i povratka. Znate li šta je nezaobilazan, neponovljiv momenat i motiv na Peđinim slikama? Oni stari, ce-

tinjski „Tara“ autobusi. Kako samo grabe tim vijugama od puteva, visoko nad jezerom! I kakvim daljinama se pružaju, kroz prostor i vrijeme. Takvi, da se ne bi postidjeli ni pred onim „delorean“ dvosjedom iz Zemekisovog klasika „Back to the Future“. Takvi, da u svakom momentu znate koliko je tim ljudima Skadarskog jezera važno - putovanje. Ako postoji jedna slika sa kojom valja početi upoznavanje sa Predragom, to je „Odmor“. Jedan lik okrenut leđima ka nama, na nekoj od serpentina tamo kod Rvaša ili Karuča ili Dodoša ili preko puta, na starom drumu od Rijeke ka Virpazaru, zagledan tamo kuda vijuga jezero. U daljinu.

Sve tu, u miru koji sluti i skoro da miriše na proljeće, šapuće o onima koji su ostali i onima koji su morali otići. Da znate, da svaka osoba tu, na Skadarskom, nosi jednako i jedno i drugo. I ne, nije između „otići“ i „ostati“ - čerečena, daleko od toga… Nego ih, u svojim vidicima i svojoj mašti, miri.

Zbog toga su Predragovi prizori sa jezera tako radosno bistri i čisti. Zato blistaju tako da znate u kojoj mjeri je to slikanje na staklu za njega poput blagoslova. Poput otkrivanja i otključavanje sebe samog - najboljeg, najutemeljenijeg u onom što je bilo, što jeste i što će biti. Za njega i za sve njegove. Rijedak je primjer u umjetnosti, da odmah i na prvi pogled i tišinu znate, u kojoj mjeri jedan slikar voli i uživa u onome što čini.

PODGORIČARENJE

PREDRAGA GAZIVODE

MEĐU SNOM

Pa taj spokoj miluje i topli mediteranski drum na slici „Dolce vita“, dok starac poguren trudom i teretom polako pruža umorne korake, a krcati autobus („Tarin“, naravno) grabi bijelom svijetu. Neznano gdje. Niko u toj mjeri u slikarstvu nije približio Skadarsko jezero moru i Jadranu kao taj „naivac“, kao Gazivoda.

Ima tu i koja zera ironije. Na primjer, u bezbrižnom predvečerju „Navigatora“, na čamcu. Ima i dirljivosti u onome kako Predrag oslikava te ljude svog kraja. Kao one, u čijim se jednostavnim pokretima ruke kazuje mnogo, a najviše dobrodošlice. Pa oko njega sasvim elegantno i ljupko zaplešu neki vodeni lokvanji.

I nemojte misliti da je Predragovo slikarstvo samo od širokih vidika i horizonta nad jezerom. Da samo vidite o čemu nam u jednom domu, tamo u Riječkoj nahiji, govori „Vratio se Krcun“; sa koliko je autoriteta, tu među svoje, stupio jedan američki povratnik… Toliko, da u tom momentu pogled sa njihovog kamenitog prozora baca

sve do njujorškog Kipa slobode.

„Vratio se Krcun“ - i u njemu svaki onaj Žoržo iz „Ljepote poroka“ (1986) i još više onaj Majkl-Mikan iz „Iskušavanja đavola“ (1989).

Naravno, iz Živkovih filmova.

Takvo slikarstvo nepravedno je stavljati u bilo kakve mustre i matrice od etiketa i žanrova…

Pa nebitno, bila to i „naiva“ (što i sam Predrag ne voli - pa đe njega neko da naziva naivnim!) ili bilo šta drugo.

Nakon pola vijeka stvaranja, može Gazivida bez greške i mrve

ustezanja da kaže da je autentičan. Baš po mjeri onog prostora koji slika i o kom pripovijeda. A sve su to raskošne priče; svake starice i svakog psa na njegovim drumovima nad jezerom. Pa je i to lako uhvatiti, zbog čega Predrag jasno zna da bi izvjesno bio pisac, da nije postao slikar…

* * *

Odatle, sa jezera, samo izranjaju neki svjetovi, kao sa razmeđa jave i sna. U „Potonjem snu“, divno sazrio grozd čuva usnulog od sunca;

tu su i neki umorni tabani, i načeti šipkovi, i… Bjelina tkanine, kakva može postojati samo na Mediteranu i mediteranskom ljetu. Onog Krcuna gosti i smije mu se jedna rumena pršuta, a njegov kaubojski šešir samo što ne poleti i ne ponese i njega, i te rođake, i kuću i cijelo jezero, pravo u Ameriku.

U „Zastoju“ (to je već akril na platnu), tvrdoglavo i pod teretom savijeno magare zaustaviće lokalce, putnike i namjernike u svim njihovim planovima, tu na drumu… A jedan znak kraj puta nagovijestiće, na primjer, gdje bi se ta scena, tačno na jezeru i na kojoj okuci, zaista mogla odigrati. Pa više od svega, slike Predraga Gazivode ostaju kao poziv: recimo, kako je lijepo i tiho, i koliko se sve poželjelo novih lica i osmijeha i konekcija, tamo na Skadarskom jezeru. Pa u kojoj se mjeri svaki kamen i svaka okuka i svako koščato lice tu prožima sa drugima… I da sve to jedinstveno, jedno, čeka, tamo u umjetnosti i slici i stvarnosti svijeta Predraga Gazivode.

Znate li da jezero nikad nije tako lijepo kao u oktobru? Neka vas njegove slike pozovu i povedu na jedno putovanje.

„Dolce vita“

„Vratio se Krcun“

montenegrina.net

CARDI B

AM I THE DRAMA?

Nula pokrića, samo goli hajp. To što je kometa Njujorčanke Cardi B uzletjela visoko prije sedam godina, nakon debi-albuma „Invasion of Privacy“ (2018) nije bio dovoljan razlog da joj se prišije etiketa „vladarka pop-repa“. Naročito ne zbog toga što su ovih sedam godina za Cardi B bili - mnogo privatne buke i drame, minimum muzike.

Svašta se dogodilo od Emijem nagrađenog prvog albuma do ploče „Am I the Drama?“.

Cardi B rađala je tri puta, četvrta beba je na putu. O skandalima propale veze sa reperom Offset i gomilanjem neprijatelja u javnosti da ne govorimo, a dok je sve to kao crna rupa gutalo etar i internet, nekoliko efektnih singlova poput „WAP“ sa Magan Thee Stallion držalo ju je relevantnom na sceni… I čuvalo famu o reperki zlatnog dodira koja ne može da promaši hit. E pa, naravno da može, koliko god djelovala kao ultimativna ženska sa petljom, opaka kćerka Bronksa, gospodarica ličnog haosa, majstorica čarki i svađa na društvenim mrežama.

Daleko od toga da je novi album skup promašaja. Na primjer, „Pretty&Petty“ nosi otkačen humor, prije svega na svoj račun, dok Cardi B secira i odbacuje svaku zeru poštovanja prema koleginici Bia. Sve rivale i rivalke je, naravno, spremna da nokautira ekspresno, najčešće jednim verbalnim udarcem. Još kad sve to poprimi njujorški mafiozo vajb u „Magnet“ i „Hello“ lako je shvatiti kakvom stilu Cardi B grabi, pa i u usporenijim i nježnijim momentima poput „Shower Tears“ i „Man of Your Word“. Opet, skoro svaka pjesma je sa jedne strane nedokuvana i bez završnog udarca, a sa druge pretjerano i čak iritantno razvučena. „Bodega Baddie“ tako, na primjer, može jedino funkcionisati kroz 15 ili 30 udarnih sekundi spakovanih za Instagram ili TikTok; dok odmiče vuče u živo blato dosade. Najgore za Cardi B, onakvu kakva jeste, jeste to što zvuči neangažovano, mlako, čak i letargično. „Better Than You“ je banalna besmislica, a ni saradnje sa drugim zvijezdama ne pomažu. Šta, nekakav „Taki Taki“ sa Selenom Gomez? Ne prolazi to, miko, niđe, najmanje u njenom Bronksu. Za sedam godina Cardi B uspjela je samo da reciklira i pritom još i razvodni stare ideje. Liše klinaca, neće „Am I the Drama?“ drugi put kao cjelinu zavrtjeti ni hardkor fanovi. S. S.

PARADISE LOST

ASCENSION

Odavno su jorkširski got-metalci iz benda Paradise Lost zaslužili status metal legendi. I to je, po mnogo čemu, mala nepravda: jer svakim narednim albumom kao da otvaraju prozore nove muzičke svježine i tu hvataju jake i uzbudljive kreativne vjetrove.

Dakle, legenda tek čeka da bude na nekoj grandioznoj visini zaokružena, a album „Ascension“ je korak naviše ka tom finalnom mjestu. Kako samo Nik Holms i ekipa iz Halifaksa uporno i tvrdoglavo odbijaju da ostare - i postanu legacy bend.

Bez velike filozofije: sat muzike u 12 pjesama, za album koji je među najboljima u njihovih 37 godina karijere. Produkcijski dodir gitariste Grega Makintoša je savršen; nema tu ni spoticanja sa kvalitetom, ni rupa od praznog hoda. Naprotiv, vrlo ispolirano i direktno od početka „Serpent on the Cross“ i već uz utisak da ćete do kraja grabiti niz metalske talase instant klasika. „Ascension“ je zaista rijetka zvjerka. Još bitnije: taj uvod je nezaboravan za sve kojima je muzička gotika na srcu, a kamoli bend. Pruža jasan ton i usmjerenje ploči, kojoj potom lagano parira raskošna, ekscesivna melodija „Tyrants Serenade“. Po mnogo čemu, ako postoji pjesma koja sublimira sve, ne vrhunsko ili dobro ili loše, nego suštinsko i autentično što je Paradise Lost - onda je to ta.

I „Salvation“ je savršena poruka da bend ne planira da spusti loptu ili tempo do samog kraja. Ove tri pjesme su za komad ispred i iznad (sasvim dobrog) singla „Silence Like the Grave“. Utisak je da sve ovo jednostavno mora da zvuči fantastično na koncertnoj ili festivalskoj bini. Do sporogoreće završnice „This Principle“ čeka vas i zarazna „Deceivers“, okrutno i divno surova „Savage Days“ i onako gotičarski monumentalna „Diluvium“. Momente koji su objektivno za stepenicu ispod najboljih (što nije uopšte loše) iznese Holms, imperatorski prisutan i postojan, monstruozno čvrst za mikrofonom. Nakon toliko godina, Paradise Lost je tu da pokaže da se nikom u tamnom vilajetu gotike ne planira da se pomjeri. Vau, kakva vitalnost. S. S.

RETRO-UJEDINJENJE NA TOČKOVIMA

Rolanje je doživjelo veliki povratak. Sve više mladih, ali i starijih generacija izlazi na ulice i u parkove u šarenim koturaljkama. Ipak, ovaj trend ne oživljava samo duh prošlih vremena, već i promoviše zajedništvo i kreativno izražavanje

Rolšue su ponovo tu: rolanje je posljednjih godina ponovo postalo važan dio popularne kulture. Ono što je nekad bilo samo nostalgično prisjećanje na disko eru, sada se pretvorilo u pravi pokret koji je uspio da se zavuče pod kožu mnogih generacija. Rolanje je, naravno, doživjelo veliki povratak najviše zavaljujući trendovima na društvenim mrežama. Sve više mladih, ali i starijih generacija izlazi na ulice i u parkove u šarenim koturaljkama, pretvarajući obične vožnje u vizuelno atraktivne performanse. Ovaj trend ne samo da oživljava duh prošlih vremena, već i promoviše zajedništvo i kreativno izražavanje. Retro-dizajn koturaljki, šarene čarape, svjetlucava garderoba –sve to čini rolanje ne samo sportom, već i modnim izrazom. No,

povratak rolšua nije samo modni hir, nego i odraz šire potrebe za autentičnim iskustvima u digitalnom dobu. U doba kada se sve više toga odvija onlajn, rolanje nudi osjećaj pripadnosti zajednici.

To su osjetili i veliki brendovi, pa su počeli da proizvode moderne verzije koturaljki sa vintidž prizvukom. Prepoznajući potencijal ovog trenda, preplavili su tržište novim dizajnima koji kombinuju starinski šarm sa savremenim tehnologijama. Koturaljke su tako postale više od rekvizite – one su pokret koji spaja generacije i vraća radost jednostavnog kretanja.

Da rolanje više nije samo relikt prošlosti već dio supkulture jasno je i u britanskoj metropoli. U Londonu ljubitelji ove retro-revolucije mogu lako da pronađu roller disco događaje na više lokacija u gradu. Jedna od najpopularnijih je u sjevernom dijelu grada – „Rollernation“ je mjesto na kojem ljubitelji rolšua imaju prilike da kroz igru i rolanje učestvuju i u tematskim događajima. Tako su Londonci, i amateri i profesionalci na točkovima, nedavno uživali u disko večeri koja je okupila ljude svih generacija potvrđujući da su rolšue simbol inkluzivnosti i zajedništva. Tekst i foto: Leila MURSELJEVIĆ

objektiv@pobjeda.me

SARADNICI Leila Murseljević, Biljana Martinić, Tijana Todorović Marko Stojiljković Davor Pavlović, Svetlana Višnjić, Srđan Ivanović i Marina D. Richter

Rolšue kao simbol inkluzivnosti i zajedništva

Rolanje nije samo sport, nego i modni izraz

Koturaljke – glavna zvijezda disko večeri