Nema ljepπeg mjesta za letenje od Istre. Nigdje na tako malo prostora nema toliko bogatstva i raznolikosti.
There is no lovelier place to fly over than Istria. There is nowhere so much beauty and diversity in such a small area as here.
118
CROATIA AIRLINES
M
iran ljetni dan. NepomiËni vjetrokaz, koji piloti od milja zovu kobasica, visi na πtapu ispuhan. Sunce ugodno miluje ali ne præi. Na crvenoj zemlji sportskog aerodroma Medulin praπina se diæe svakih pola sata. Iz malog aviona izlazi grupica stranih turista koji ne kriju oduπevljenje vienim, a druga grupica nestrpljivo se gura u avion. DugaËak je red za panoramski let iznad jednog dijela Istre, koju zbog njezine æivopisnosti, πarenila boja, valovite zemlje i kulturnog bogatstva stranci veÊ godinama usporeuju s Toskanom. U samo 30 minuta uzbudljive voænje mogu se vidjeti πarene oranice, razvedene obale rta Kamenjaka, svjetionik Porer, antiËka i suvremena Pula, Nacionalni park Brijuni i joπ mnogo toga. Pilot Nenad ZeliÊ preselio se na aerodrom. Æivi u kamp-prikolici sa æenom, djecom, ocem i majkom, bratom i njegovom æenom i djecom. Otac Nijaz, brat Boris i on lete, a æene se brinu oko gostiju, odræavanja aerodroma i klupskih prostorija. VeÊinu dana Nenad provodi u zraku nad Istrom. Nema ljepπeg mjesta za letenje od Istre, kaæe on. Poznaje cijelu Europu iz zraka, ali nigdje na tako malo prostora, napominje, nema toliko bogatstva i raznolikosti. U avionu smo visoko u zraku. Kruæimo oko juænog vrπka Istre i u spirali se diæemo do 3000 metara visine. Osjetimo usamljenost svjetionika Porera, koji dijeli divlju puËinu od pitome obale. PrelijeÊemo Ëudnovate uzorke koje tvore ribnjaci i uzgajaliπta πkoljaka. Na 3000 metara visine cijela se Istra prostire ispod nas kao na zemljovidu. Ateriramo i njuπkamo po zapadnoj obali. Tu je Istra plava i crvena. Modro more preko niza πeÊernih obalnih gradiÊa i toËkastih marina ljubi oranice crljenice, mreæaste maslinike i apstraktne moËvare rijeËnih uπÊa. Krovovi æivopisnih gradiÊa poput Rovinja crvene se naguævani jedan do drugoga.
UzvraÊaju plavetnilu mora i bjelini brodiÊa koji lome njegove valove. Iznad Brijuna i njegovih egzotiËnih æivotinja uËini nam se Ëak za tren da letimo iznad afriËke savane. SkreÊemo u kontinent gdje vidimo da je Istra zelena. Vinogradi i vrtovi, πume i voÊnjaci proteæu se po brdima koja se iz zraka doimaju kao zeleno valovito more. Letimo do ruba Istre, do ∆iÊarije i UËke, kamenitih gorostasa koji ponosno Ëuvaju taj Ëudesan poluotok od ostatka svijeta. Nad tim golemim bedemom zapaæamo... Istra je bijela. Zaigrali smo se, prebrzo je proπlo, idemo joπ jedan krug! Sada spoznajemo da je Istra stara i bogata povijeπÊu. NadlijeÊemo pretpovijesne gradine, rimske slavoluke, ranokrπÊanske crkvice i romaniËke bazilike, srednjovjekovne utvrde na breæuljcima, gotiËke katedrale, barokne palaËe, austrougarske fortifikacije. Ponegdje u polju viamo i seljaka s magaretom i okrugle kamene kuÊice, kaæune, te spoznajemo − Istra je i tradicionalna. Ali prije povratka na aerodrom zovu nas svjetla pulske arene, poËinje pop∑koncert svjetske zvijezde. Istra je i suvremena. Istra je svevremena. U prohladno jutro, sada s potpuno praznog aerodroma, diæemo se u zrak, ali iznenaujemo se - Istre nema! Prekrila se bijelim pokrivaËem mekih oblaka i sakrila od pogleda. Ipak letimo, moæda neπto naemo. I, da! U srcu Istre pronalazimo kopno u tome primamljivome moru bjeline. Iz oblaka poput otoka izranjaju stari srednjovjekovni gradiÊi Groænjan, Motovun, Buzet... Oblaci skrivaju ceste, zgrade i sve πto je Ëovjek sagradio nedavno, a nagrauju nas i ptice pogledom na Istru kakva je bila nekad. Kao u doba kad je skovana legenda da su Istru gradili divovi, da su se ti gorostasi zaigrali i rukama premjeπtali kamenje tvoreÊi tako Ëudnovata