Sanjao sam da sam ubio Doca Hollidaya

Zvonimir Grozdić

SANJAO SAM DA SAM UBIO

DOCA HOLLIDAYA

Zvonimir Grozdić

SANJAO SAM DA SAM UBIO DOCA HOLLIDAYA

ASTROIDA d.o.o.

ZAGREB 2013.

SANJAO SAM DA SAM UBIO DOCA HOLLIDAYA Autor: Zvonimir Grozdić Izdavač: © ASTROIDA d.o.o., HR – 10 000 ZAGREB, Bribirska 37 tel: +385 (0)1 3026-910 • www.astroida.hr • e-mail: astroida@astroida.hr Za nakladnika: Tomislav Nežmah © ASTROIDA d.o.o. Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se rabiti ili reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog pismenog dopuštenja izdavača.

Lektor: Krešimir Dominković Ilustracija na naslovnoj stranici: Igor Lasić Grafički i tehnički urednik: Tomislav Nežmah Tisak: ASTROIDA d.o.o., Zagreb

1. izdanje – 2013.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 837178.

ISBN 978-953-6912-09-4

Možda je genijalnost u tome da se nešto duboko kaže na jednostavan način.

– Charles Bukowski –

***

Ne budi tužna što dižem glas kada se ljutim Kad bi samo znala kakvi me kreteni okružuju I ti bi vikala na mene Poput zemlje koja u utrobi krije svoju osvetu Moje srce podrhtava nepravilno Znam da jutra kristalima hladnoće daju plavu boju I vjetar i ptice na žici I nebo išarano tragovima aviona U kojima nikada neću letjeti (zbog straha) I vi... moji.......

5

***

Na zamagljenom ogledalu Prstom si napisala redrum I pitala me znam li Iz kojeg je to filma Ja odlazim još večeras, kažem Dobri stari Jack više nije bitan Poslije ponoći bit ću u drugom gradu Za početak, uzet ću sobu u jeftinom hotelu Kad čuješ huk sove, znat ćeš da sam stigao Čim se smjestim obrijat ću muda i pustiti bradu Tetovirat ću se po nožnim prstima i jetri O čemu to govoriš, kretenu jedan, tiho si pitala Dok se tvoje šmrcanje odbijalo o keramiku kupaonice Pozvat ću te na ručak, mala Jest ćemo sočan odrezak kentaura Mariniran u viskiju i xanaxu Ne brini, bit će to onaj konjski dio Taj je navodno puno mekši, sočniji Glavušom ću počastit društvo Oni vole mozak, oči i obrazine ispod peke Rukama si pokrila uši i otrčala u hodnik Zalupivši vratima tako snažno da je ispao ključ Ostao sam zbunjen tvojom reakcijom Očito nitko ne razumije moje isijavanje

6

Muškarci se više ne okreću za mnom

Nije sve tako sivo, kažem jer mi je to prvo palo na pamet.

Pa i nije sivo, veli ona, crno je a to je puno gore. Žlicom sam miješao po tanjuru i pospano buljio u čušpajz.

Znaš... za mnom se više nitko ne okreće, žalosno će ona.

Stara sam, kužiš?

Ne kužim..... kaj u ovom čušpajzu nema ni malo mesa?

Stara sam, da... stara i ofucana.

Muškarci se više ne okreću za mnom. ... kao nekad.

Aha... to je ziher, progovorim nezainteresirano dok žlicu prinosim ustima.

7

Ne pitaj me zašto

Dođe mi slabo Kad me ne’ko pozove U goste i kaže: “Joj, morate doći kod nas, Kupili smo novu kuhinju.

Spremit ćemo Nešto fino za klopu.”

Ma, sve je to super Samo me ne pitaj Zašto se meni ne jede I zašto se znojim na svadbama I dječjim rođendanima Ne pitaj me zašto ne želim Razgovarati s ljudima koji uvijek Pričaju o automobilima, poslu I svojim ljubavnicama koje Više i nisu tako mlade (Ne zanimaju me tuđi konji Tuđa lova i ocvale kurve) Ne pitaj me zašto Jer ispadaš glup

8

Sve na K

Krčme kriju kreativne kamikaze Kameleone kapitalizma Kreature Koji krčagom konjaka kamufliraju Kalibar kretenizma Konobari konstantno kradu Koja konstatacija, kužiš Kešom, kreditom Karticama Klijenti kurvama kupuju kokain Kornjače, krave, konji, krokodili Klokani, kune, koze, koale Krase klaonice Kaveze Kakav kaos, kažeš Klerik krije kapavac Kao kažnjenik kliješta Katkad knjige kriju ključ Kojim književnik krije kolege Koji kolaps, kume ... kraj, konac, krasan ku...

9

Fitness i wellness

Imam sreće što je Traka za trčanje Još uvijek pokvarena A bucmasta voditeljica fitnessa Ne zna kad će doći majstor Koji bi je trebao pokrenuti Danas sam ionako samo za wellness Ulazim u bazen u kojem pliva Grupa penzionera iz Austrije I gotovo sam siguran Da je njihova mokraća ugrijala vodu Mrtve stanice stare kože Plešu sinkronizirani ples Šireći smrt u u koncentričnim krugovima Toliko za danas od kraula, pomislim Tuširam se, a zatim na šanku Ispijam dva jack danielsa I zadovoljan odlazim kući

10

Nesanica

U zadimljenom buffetu Autobusnoga kolodvora U četiri sata ujutro Pijem svoj vrući čaj Nervozna čistačica Koja smrdi po vlagi i duhanu Briše pod oko mojih nogu Nepomično gledam Njene jednolične pokrete

11

***

Umoran Od stare kurve Nesanice Mašem ukočenom Rukom Dok Ona svoj nosić Naslanja na prozor Autobusa I pravi smiješne grimase Veseleći se izletu Žena mi kaže Ako preživim Sve svoje fobije Zaslužit ću Odlikovanje

12

***

Ne sjećam se Prošlosti Svoje stare torbe Ostavio sam Uz prašnjavu cestu Pune Pretrpane Nepotrebnim stvarima Koje ljudi zovu Uspomenama Sadašnjost Je razapeta Između materijalnog I onog... drugog Dok očima upijam bol Rukama hvatam Vjetar što je digao Valove oceana Kasnije će oseka Otkriti Sve naše podvale

13

***

Svjetla automobila Kvare predvečer I trube umornih vozača Ometaju moju meditaciju Na terasi grill restorana Mrak se uvlači u krošnje jablana Polako navlačeći pidžamu plavome nebu Laku noć grade moj najbolji na svijetu Kažem glasno i nazdravim Olimpijskim gemištom Kao na opatijskoj rivijeri Prije dvadeset i pet godina Kada sam nazdravljao Njemicama Na terasi hotela Slavija Dok su se njihovi muževi Klatili opijeni crnim vinom One su popravljale svoje loše frizure I diskretno mi namigivale ... Živjeli.

14

***

Moj dah Pokrenut će vjetrenjače U rujnu Čistači plaža Svojim će puhalicama Tjerati lišće U nedogled

15

***

Za sva ona ledeno plava jutra I ulice bez svijesti, za kaljuže I hladne noge Za empatiju i za sto drugih stvari Gdje se pogledi sasvim razumiju A jezik boja priča o rijekama magme U utrobi dalekog planeta koji ćemo otkriti Sasvim slučajno, sjedeći na zahodu Turističkog svemirskog broda i buljeći Kroz prozor Za crve koje proždiremo u okruglim plodovima Za nešto što drugi imaju Za ljude koji bezbrižno spavaju Dok naše dresirane pijavice sišu Njihove emocije kako bismo osjetili Ono što mnogi od njih nisu željeli I za sva preostala saznanja Kažeš kako su beskonačno krivi Ljudi u paralelnim svjetovima Što glasaju za jednako loše stranke kao i mi Priznaješ na kraju da bi volio sljubiti vino i vodu Pa gemištima, po običaju, riješiti problem Ja jednostavno mislim Da si poludio od cuge

16

Cyberhondrija

Prvo ukucam simptome u tražilicu: Preskakanje i ubrzan rad srca Glavobolja Nervoza, nesanica i vrtoglavica Onda pritisnem enter i dobijem mali milijun Bolesti s istim ili sličnim simptomima Uglavnom... dok čitam o svim tim boleštinama Javljaju se novi simptomi (trnci u rukama, nemir, Napadaj panike itd.) koji vode do zaključka Da ću poludjeti ako tako nastavim U medicinskim krugovima već se ustalio termin “cyberhondrija” – to je Opsjednutost ljudi da provjeravaju svoje simptome na internetu u strahu Od opakih boleština i smrti Čitao sam da je hipohondrija bolest u kojoj je oboljeli Uvjeren ili veoma uplašen da boluje od nečega strašnog Ovo uvjerenje nije posljedica medicinskih nalaza i stručnih pregleda Zapravo bolest nije prisutna, već je u pitanju iskrivljena percepcija Kvazioboljelog, koji bježi od dijagnoze liječnika i sam istražuje Uzroke svoje bolesti U strahu da ne poludim brzo pronalazim lijek To su pornosajtovi gdje dobro znam Kakvi me simptomi očekuju

17

10. listopada 2011.

U listopadu na plaži Nema kupača Samo pet ludih Engleskinja Glumi ljeto izležavajući Se na ležaljkama Omotane hladnim vjetrom Čitaju knjige i piju pivo Ne izgledaju kao da im je hladno U daljini vrhovi Gorskog kotara Prekriveni su snijegom Sunce je slabašno Bijeli suncobrani Poput umorne vojske Odavno leže na podu skladišta Zadovoljstvo uspješnom sezonom Ubrzo će zamijeniti praznina Ona jesenja Pa onda ona zimska ...

18

I nevidljivi postadoše oni koji mi idu na jetra

Ne mogu glumiti Životinja sam Koja spava u brlogu sama Ti je pokušaj izmamiti Očevom puškom u zoru Dok je rosa hladna A magla vijuga Između borova Koji mirišu na bajke POKUŠAJ ...

19

***

Moram otputovati tamo Gdje su noći opasnije Od ovih balkanskih Pa u polumraku ilegalne Pušionice opijuma gledati Kako umiru klinci Slati SMS-ove Nečitljiva sadržaja Lebdeći pritom na gustom dimu Iznad Afganistana, Laosa I Mianmara Negdje Gdje mogu istodobno Puštati zmaja i pišati uz vjetar A da se ljudi ne čude Mojim godinama i mojoj hladnoći Mojim glupostima

20

***

Ja jednostavno nemam 탑elju Vidjeti Pariz Niti bilo koji drugi veliki grad Ja ustvari ne volim gradove Niti oni trpe ljude poput mene

21

Kaos

Gole lutke u izlogu butika Mašu razdraganim prolaznicima Polaznicima nove škole kaosa Koji puze na svojim rukama Guleći laktove do kosti Područje oko kralješnične moždine Ugroženo je jednim ubodom Kolektivna anestezija stanovništva Pošla je po zlu Oko njih marširaju vojnici U svečanim odorama Naoružani Ulaštenih čizama Gaze strojevim korakom Dok na Sumatri podrhtava tlo Kažu kad padne mrak Sve će biti gotovo Ti i ja ćemo tada pobjeći I krenut ispočetka Zapalit ćemo sve moje knjige Kako bi nas velika lomača Grijala cijele zime

22

***

Ponekad bih revolver Ponio u svijet razvrata Neka polusvijet vidi Da njihov izlog Nije neprobojan Skupa prijateljstva Idu uz skupe cipele i odijela Al’ sniženja su posvuda I zato kompadre Umjesto metka Možeš dobiti dva

23

***

Upravo sam bio svjedok Stravične smrti u shopping centru Potrošačka groznica je nepredvidiva Na GPS uređaju Uključi svoja osjetila na izdisaju I možda ćeš saznati Je li hereza u mom ogledalu Odraz improvizacije bogatstva Zanijekao sam da postoji kosac Ali njegov udarac Odjeknut će poput groma Što odzvanja podno Učke I kao Severov Borealni konj u propnju Opalit će me kad-tad svom silinom Plave pločice u kupaonici hotela Fuge pokrivene Crnom plijesni I ovaj grad samac Vjetrovit i leden gad Neće me zadržati u mom naumu Da nastavim bilježiti život Onako kako sam započeo Jer sječiva Ponekad nisu dovoljno oštra

24

***

Opalio sam ga Jedne kišne večeri Tenisicom Fred Perry Dok se odmarao na Zidu balkona ...................................

Taman sam izašao Po četvrti Češki Pilsner Kada sam ugledao živinu I usro se od straha Naravno, probudio Sam Lelu i rekao Neka ga ubije Ona je, onako snena Samo bacila oko Na škorpiona I zbrisala u krevet Bio sam neumoljiv “Daj mi odi barem po pivu” Ali nije pomoglo Odjebala me bez ijedne Riječi Pogledom

25

Apokalipsa

Dok je kiša pljuštala Po limenom krovu Kioska s mješovitom robom San je treperio poput neona Bio sam budan Nekoliko dana A ustvari Sanjao sam Kurve u Da Nangu i Saigonu I seljake kako bacamo iz helikoptera Na njihova rižina polja Jer nam ne žele otkriti Gdje se krije Charlie Ljudi misle da je nama bilo lako Dok su nas očajnički ljubile Kosooke ljepotice Koje su maštale o udaji Nemaju oni pojma ...

26

***

Psi su u zoru Najglasniji Budimo se Kako bismo pojeli Punu ĹĄaku Tableta A zvijerima bacamo Ostatke Svinjskih iznutrica Ĺ to su ostale Od kolinja Ljudi su u zoru Posebno ranjivi

27

***

Sanjao sam da sam Ubio Doca Hollidaya Da, ja sam ga upucao (Njega i onu njegovu Kurvu, nosatu Kate) Nije taj umro od tuberkuloze Kako se misli Umro je od mojeg metka Slavni revolveraš, zubar I kockar Legenda Divljeg zapada Kicoš i dijelitelj pravde Skončao je uz prašnjavu cestu S osmijehom na licu Dok je umirao rekao mi je: “Oduvijek sam želio umrijeti U čizmama.”

Skončao je uz prašnjavu cestu Gdje patroliraju gladni lešinari

28

***

Aktivirao sam Čokoladno Kinder jaje Dok su vrhovi Jablana ispraćali Oblake Grad je eksplodirao Oko ponoći Kuda ide sav naš Očaj Ako ne u smjeru Kazaljke Na satu

29

(Za A. N.)

Priznaj kako je ponekad lakše Zajašiti konja pa preko Alpa Doći do mora nego samo sjediti I razmišljati o tome kako smo Pijani tamanili mačke po kvartu Vino od trovača zaudaralo je Po sumporu Sumornu nedjeljnu predvečer Razblažili bismo gitarom smišljajući Kako da napakostimo svima Koji nas nisu kužili

30

***

U svojoj glavi gasim Malu noćnu lampu Sada te vidim jasnije Na obalama Balatona Kraj vulkana koji spava Već tisućama godina Da li se lavovi i tigrovi mogu pariti Pitao me jedan prolaznik Koji je pokušavao otvoriti kišobran Kako bi poletio Naravno, ali ne u prirodi, dodao je Dok mu se tijelo Lagano odvajalo od asfalta Gdje li je taj bombaš samoubojica Ako je eksploziv kod mene U mojoj utrobi Utro sam put drugima I sad mi žice detonatora izlaze Iz usta i čekaju da ih spojim jezikom Lavovi žive u Africi Tigrovi u Aziji

31

***

Pod čijim si utjecajem počeo Pisati poeziju Bilo je pitanje urednice Nekog portala koji Se bavi poezijom i prozom Je li to rani Bukowski Charles Simic Ili netko treći Kratko sam razmišljao A onda odgovorio Definitivno pod utjecajem Marijana Badela

32

Na zidu

Gdje Gola leđa naslanjam Na zaleđenu površinu Bajkalskog jezera Šrapneli mojih riječi Trgaju tvoje meko lice Tvoje ruke I grudi Na prozoru kaktus Eksplodira u svom zelenom Ludilu i njegove bodlje Traže moje tijelo Stojim Uspravno upijajući Hladnoću zida U svoja crna pluća Dok nabujala rijeka Odnosi kuće I sve što je u njima Zajedno sa slikama ... na zidu

33

Oluja Andrea

Od kada se kod nas oluje Nazivaju ženskim imenima Mislila sam da to rade Samo Amerikanci Pita me punica dok otresa Snijeg s kaputa Pa nisu Ameri glupi Znaju oni dobro da Takvu nepogodu može Izazvati samo nešto Što je ženskog roda Odgovorim ljubazno

34

***

Danas ne želim Gledati kroz prozor Čak ni kroz teleskop Kojim ponekad Promatram nebo U kasnim noćnim satima Kada nekoliko čeških piva Djeluje bolje od seksa Mikroskopske čestice Zadovoljstva Udišem punim plućima Plameni jezici kolovoza Još su miljama daleko Pored mene spava Mali bijeli pas Obrijane noge koja Izgleda kao pureći batak Operacija kuka za njega Bila je neizbježna Ne želim danas Ništa posebno Samo malo mira Vičem ženi kroz Buku usisavača Daj se presvuci Za sat vremena Dolaze gosti na večeru Nervozno će ona

35

Save the last dance for me

U jednom od onih Bezvremenskih hotela (gdje tri neonske zvjezdice nikada ne svijetle) Održava se svake Subote plesna večer Tu sredovječni Muškarci i žene Vrebaju svoju Zadnju priliku Ili bolje reći Svoj zadnji ples Palo mi je na pamet Da jednom uletim Pijan, uhvatim za ruku Neku od onih Starijih gospođa Što uglavnom sjede I pokažem društvu Luzera Kako se čaga

36

Jato ptica

Na balkon je izašao u gaćama i potkošulji.

Nije razmišljao ni o čemu posebnom. Život je ponekad dosadan, pomisli.

Nekima je Bog dao više, nekima manje.

Hladan vjetar sa sjevera ježio mu je kožu.

Pripalio je pljugu i duboko povukao dim.

Osjetio je Ivanine ruke oko struka.

– Daš meni jednu – pitala ga je tiho. Šutke je izvadio pljugu i pripalio.

Sporim ju je pokretima prislonio na njena usta.

– Izvoli – rekao je promuklim glasom.

Oboje su šutjeli.

Visoko iznad njihovih glava letjelo je jato ptica.

– Obukla sam tvoju košulju.

– Vidim.

– Ne ljutiš se valjda zbog toga – pitala je pomalo tužno.

– Ma ne ljutim se uopće.

– Čuj, kaj ovaj put nije štimalo? – uporna je bila Ivana.

– Koje su ono ptice... tam' gore? – rekao je zamišljeno.

– Nemam pojma – veli ona. – Golubovi?

– Kakvi kurčevi golubovi... pa kaj oni lete u tak' velikim jatima?

Pitala se od kada se on razumije u proklete ptice.

Ovih je dana morala donijeti odluku koja bi trebala promijeniti neke stvari u njezinom životu.

Predvečer je bila crvena i tiha, prava nedjeljna.

Tišinu je narušavala povremena škripa tramvaja s Remize.

Prometa gotovo da i nije bilo.

– Daj odi do dućana po par piva! – grubim će tonom Ivani.

37

*** Na kiosku Tiska pročitao Sam naslove Dnevnih novina Kupio tramvajsku Kartu i neke Jeftine cigare s Mirisom vanilije Kad sam uletio u devetku Izgledao sam poprilično loše Starija gospođa ponudila Mi je svoje mjesto koje Sam bez razmišljanja prihvatio Nisam siguran da li bih ja Njoj učinio isto Noćas opet nisam Spavao kako treba Pred jutro Možda sat, dva Morfejev buraz Fobetor Pravio mi je društvo ... Onda je zazvonila Budilica I najavila početak Još jednog ružnog sna

38

Zima u Medveji Šetamo plažom Držeći se za ruke Jer nam cipele ponekad Propadaju u šljunak I svaki put iznova Gledamo gdje smo ljeti Igrali biljar i videoigre Promrzlim rukama sakupljamo Šarene komadiće stakla Koje je oblikovalo more One oštre bacamo u dubinu Kako bi se priroda još Malo poigrala njima Na mjestima gdje more Povlači veće kamenčiće Ostao je fini pijesak Po kojem štapom Ispisuješ svoje ime E N A Da li znaš da sam napisao Pjesmu za tebe, pitam Ti se samo smiješ i Kao da se sramiš iz Nekog nepoznatog razloga A onda trčiš prema potoku Što se s Učke ulijeva u more Vičemo ti da staneš Ali ti se i dalje smiješ I odmahuješ rukom U takvim trenucima Najsretniji smo na svijetu 39

*** Ušao sam sramežljivo i tiho Nelagoda je bila veća Kad je uplakana udovica Rekla – izvoli samo se posluži Neka, hvala ... možda kasnije Promrmljam sebi u bradu Neki su već stajali za šankom I raspravljali o recesiji Drugi su veličali pokojnika A siguran sam da on O većini nije imao lijepo mišljenje Oni koji su bili u sali Gutali su velike komade mesa Zalijevajući ih gemištima i pivom Janjetina ispod peke, odojak Pohano meso, zapečeni grah Krumpir salata, grah salata I mladi luk samo su dio Švedskog stola oko kojeg Se stvarala gužva Promatrao sam dva tipa Kako su tanjure natrpala sarmom Jedan od njih (onaj deblji) Nije se niti trudio upotrijebiti nož Samo ih je trpao u usta A stvarno nisu bile male sarme Zgadili su mi hranu Pa sam riješio ostati na pivi 40

*** Trudio sam se začiniti Našu ljubav Al’ Alceto balsamico Nije jak Sjećaš se Modene Pitaš Dok mi pokazuješ slike A ja sam siguran Da tamo nikad Nisam bio Trudio sam se Trudio se Trudio Biti tvoj Svoj U nedogled Kroz Dvogled

41

Okvir bez slike

Nakon duže pijanke ponovo sam doma.

Koliko me nije bilo?

Dan? Možda dva?

Ispraznit ću cijeli frižider.

Prazan je, nažalost. Baš kao i moja glava.

Komad prastarog kruha i dva ljuta feferona S dna mutne staklenke vratila su me u stvarnost.

I pljuga, naravno.

Novine koje sam donio, onako smotane Ispod lijeve ruke, bile su od ponedjeljka.

Danas je srijeda. Šest poslijepodne.

Vučem se po stanu ostavljajući sluzav trag gorčine.

Puževi ne osjećaju grižnju savjesti. Žuta je boja ludila.

A zidovi moga svijeta obojeni su upravo tako.

42

Ubijam...

Ubijam svoje vrijeme Ubijam svoje piće Ubijam svoju dosadu Ubijam svoje biće

To je klasično Krvoproliće

43

Praznina

Ležeći u krevetu Slušam automobile Kako se vuku po snijegu I tramvaje kako klize Od Remize prema gradu Osjećam prazninu Biva toliko snažna Da me ponekad plaši

44

... i vjetar

Umorne zore i pijana jutra maglovita svitanja negdje na putu ................... i vjetar.

Vožnja taksijem u nepoznatom gradu i čekanje tramvaja na kiši .................. i vjetar.

Sjećanje na djetinjstvo, loše fotke iz starih albuma i uspomene.

Sivilo grada i blještavilo izloga, vesele ulice i tužna lica ................. i vjetar. Šum uvelog lišća oko mojih nogu i žamor ljudi što nekud žure ................ i vjetar.

45

Stare kosti

Dok gledam boks na televiziji Između runda čitam poeziju Lawrence Ferlinghetti Jedem svoju dosadu Dok miševi jedu Moju večeru K vragu, Lawrence Koliba je hladna I vatra može ugrijati Samo stare kosti Dušu ne može više Niti sunce

46

Oblivion

U nedjeljno prijepodne Glazba opušta Jednako kao i Druga butelja Malvazije Koju otvaram kuhačom Dobro bi mi došao Vadičep, kažem psu Koji se lijeno motao Oko mojih nogu Nabio sam kuhaču prejako Malo je vina pošpricalo Moju ionako zaprljanu majicu Astor Piazzolla svira U nedjeljno prijepodne Dok u susjedstvu ne'ko Buši zid

47

Glad

Ležao sam gol Napola pokriven plahtom Ona se oblačila i Rekla da odlazi Ovaj put stvarno i zauvijek Ma, daj ne filozofiraj Rekao sam onako usput Tek da nešto kažem Da, odlazim, ponovila je Ja sam kopao nos i buljio van Ona je šutjela i navlačila čarape Razmišljao sam o hrani Trenuci dosade ispunjavali su sobu Pitala me o čemu razmišljam Kad sam rekao da sam gladan Počela je plakati Bacila mi je ključ u glavu I nestala Kučka je stvarno bila naporna

48

***

Sjećam se lova na slunjskom poligonu kada su jeleni pucali u nas. Nisu nas pogodili.

Magla je bila pregusta čak i u mojim snovima.

Krijesnicama sam tražio izlaz iz šume Striborove.

Te noći, dok su mi trolovi i gnomovi pravili društvo na šanku poznatog restorana gdje se posluživala najbolja divljač, zvala si da ne možeš doći. Kakvo olakšanje, pomislim.

----------------------------------------Sjećam se kasina u hotelu Adriatic.

Kišna je bila Opatija te zime.

Taksijem smo plovili poplavljenim opatijskim ulicama pijući tekilu iz boce.

Vozač je odbio potegnut samo jednom.

-----------------------------------------Pamtiš li ruski rulet odigran nakon povratka s terena krajem 1993. godine?

Neki su odavno bili mrtvi.

Heroin, ubojstvo, samoubojstvo. Heroin.

Ništa zlo ne maskira tako uspješno kao svakodnevica, napisao je A. Nikolaidis u Jutarnjem listu.

49

Jebeš hotele u kojima ne poslužuju doručak u sobama Sjedio sam na Rubu kreveta i pravio Kolutove dima koji su Punili moju Hotelsku sobu Brojao sam muhe na Zelenom lusteru kad Je zazvonio telefon Ne, nisam – kažem tiho i Poklopim slušalicu Pospani me recepcionar Zamijenio s nekim tipom Na uprljanom tepisonu Desetak je fotografija Ispale su dok Sam se presvlačio Bačene, a opet nekako Posložene Zagledao sam se na trenutak U kadrove mojeg života I odlučio nazvati Zatražio sam doručak u krevet Ne poslužujemo u sobama Ljubazno će recepcionar Doručak je u restoranu 0d 7 do 10.30 sati

50

... iz XX. stoljeća Na benzinskoj pumpi Stali smo uzeti cugu Rekla si da pogledam oblake I nebo nad Žumberkom Rekla si da ih takve Dugo nisi vidjela Ja ih nisam vidio nikad Kasnije sam pekao pileća Krilca i svirao gitaru Nešto od Čorbe, mislim Uporno si htjela nešto reći A ja sam namjerno odgađao Tvoj loše pripremljen nastup Jer Odavno mi je bilo jasno Da se gubiš Kažeš da si stalno Na nepoznatome mjestu Između poticaja i lijenosti Između crnog i bijelog Pored zavjese koju Ne možeš gurnuti u stranu Kažeš da bi voljela Baciti sidro Ja bih ga rađe digao, kažem Šutimo Ostavljamo pileća krilca U tavi U tami Mojeg praznog želuca Ostaje žgaravica 51

Odlazimo na Trešnjevku Gdje me uvjeravaš da To nije ništa A ja bih volio da bude svašta ... i bilo je

52

Suze

Ne plači Suze ostavljaju Ožiljke na licu Tiho joj kažem Dok je nervozno Sjeckala Glavicu luka

53

Ena

Jednom si mi rekla: Tata, kad ti budeš mali .......

Ostale riječi nisam niti čuo.

Imala si manje od tri godine.

Vani je puhalo jugo. Kasno proljeće.

U daljini se sirena Family Frosta svađala s grmljavinom.

U pogledu sam vidio da čekaš moje objašnjenje.

Ja više nikad neću biti mali, pomislih.

Jednog dana ćeš pročitati ove riječi i možda ti neće biti sasvim jasne ali svakako moraš znati: Volim te najviše na svijetu.

54

***

Unutrašnjost mene oblijepljena Je revolucionarnim plakatima Ispod kojih se kriju neki drugi plakati Uglavnom ... sretan sam u ovom gradu Iako se za mnom vuku izgladnjele životinje Koje kao da misle da pripadam njihovom čoporu K vragu, gdje treba potpisati Pa da me se ostavi na miru Dok čitam Hrabala A vani bjesni kriza I hladno je A ja umotan u stranice svojih knjiga Promatram napuštanje dana Dok jedan dio mene luta praškim pivnicama Ispijajući velike krigle Kozela

55

Sve na I

Izdaja izjeda intelektualce iznutra Izumiremo imitirajući imitatore Iscjedak imperijalizma Izvire iz ideje idiota Inkvizicija inkasira inkognito Izvoz izbjeglica i izlike izdajica Izgledaju izvorno Izložba izloška izvanzemaljskog izmeta Ideologija idioma Inferno Inter Intifada ... itd.

56

***

Kupio sam Jedan mali notes Za kunu i pol Dobro će mi Doći Da u naletu Inspiracije Bude uz mene Ali Od naleta Ništa Niti slova Jedino je Žena u njega Zapisala Ime Nekog doktora Nutricionista Koji bi mi Trebao pomoći Da trigliceride I kolesterol Dovedem u red

57

Sve sa P

Pneumatika proučava Pokrete pomodnih pedera Polupismeni poluvodiči Pa puki pojedinci provincije Posluga Pomoćnici Ponedjeljkom ponesu potrepštine Penzionerima punim para Polupismenom političaru Porezniku Polusvijet plaća po potrebi Po postotku Po poslu Pljački Primitivci preskupim pilama Privlače poglede pičkica Pijani pomorci piju pivo Prostitutke puše Prometnik postrojava promet Pločnik priča poznate priče Propagandni program petkom Prije političke pornografije (Polančec praši poštene) Povorke poraženih pomutnjom Prikrivaju potpise propale peticije Pisanog podneska Predstavke Perspektivnog pisca Pjesnika 58

Pa pištoljem Pokajnik presuđuje pokajniku Ponekad provirim Provjetrim pokrivač Pišam Pljunem Popijem piće Pa ponovno prilegnem

59

***

Sjećaš se Kad sam te nazvao Iz govornice Iz nepoznatog kvarta Gdje klinci Žicaju lovu Dok njihovi roditelji Cugaju vino ispred Drugstorea Rekao sam da ću Zakasniti jer sam Se izgubio Ustvari Nisam niti mislio doći Bilo je kasno Stvarno Kasno Sjećaš se ... i nisam došao

60

***

Noćni je tramvaj Rezao prazne ulice Kizo se stisnuo negdje Na kraju zadnjih kola I promatrao reklame (Na jumbo plakatu Ljepotica u badiću liže sladoled) Bol u želucu podsjeti ga Da nije jeo danima Guzio nije godinama Ma glavno da je toplo, pomisli Moja adresa je Tramvajska 34 i Uglavnom sam kasno Kod kuće, govorio bi Šaleći se na svoj račun Negdje oko dva poslije ponoći Umoran od ničega Glavu naslanja na prozor Gdje ostaje fleka Od njegove masne kose

61

Jednog dana napisat ću sve svoje pjesme

Sukob koji sam izmislio Samo zato da izazovem samoga sebe Oteo se kontroli već u startu Mogao bi potrajati cijelu noć Beskonačnost pokretnih stepenica Jednaka je neprestanom ludilu Dolje–gore, gore–dolje I ovaj slijepi pas lutalica Što glođe bedrenu kost androida (i ja) Usamljeni je satelit u svemiru Veza sa zemljom odavno je u kvaru Signali ne dolaze Niti odlaze Odluka o izolaciji je opravdana Itekako ima veze s pisanjem

62

***

Više se ne razlikujemo Od ljudi koji sanjare dok Rade svoje naporne poslove Neambiciozni S tupim pogledima udišemo Plinove i pare visokih Dimnjaka i kotlova Što strše na rubnim Dijelovima grada Naši stanovi i naše Unajmljene sobe Grijane malim kaloriferima Nisu nikad dovoljno tople Da bi nas ugrijale od Naše međusobne hladnoće

63

Knjige

Svaki put kad me žena pita Koji poklon hoću za rođendan Kažem joj - kupi mi knjigu I to znam unaprijed koju Čak je i naručim pouzećem Pa njoj ne preostaje ništa drugo Nego da je lijepo umota I plati, naravno Ustvari, činim joj uslugu Ne mora zbog mene lutati gradom I gubiti vrijeme po knjižarama Tako svake godine Knjige, knjige i samo knjige Njoj je, jadnoj, već neugodno Kada u selu pitaju što je kupila mužu za rođendan Svaki put isti poklon, rekle bi budale

64

***

Pogled kroz prozor autobusa Na putu prema Rijeci Preglasna glazba na radiju I plač umornog djeteta Na sjedalu iza mene Krajolici što mijenjaju boje Polako me uspavljuju Zeleno Žuto Narančasto Smeđe Crveno I sivo Boje ne nestaju Kada sklopim oči Osjećam se Kao klinac koji je Osvojio nagradni život Igrajući videoigru

65

***

Već je svanulo Kad sam s pecivom U ruci Krenuo kući Nije me bilo briga Što idem leći Dok drugi ustaju Na posao I ona se sad sprema Iako je cijelu noć Provela sa mnom Po danu radi za plaću A po noći za lovu Veli da mora I da je to samo Privremeno ... nije me bilo briga

66

Sitnim dušama ...

Njihovi jezici vise niz gubicu I klate se poput praznih vješala na vjetru Slinu, koja im kaplje po podu Gaze svojim jeftinim cipelama Ostavljajući tragove zauvijek

67

Pljačka

Razmišljam o Pljački kladionice Okladio bih se Da me nikada Neće pronaći

68

Crveno – crno

Nisu me nimalo smetali Podočnjaci Nalik na velike fleke Vlage na zidu Niti vrtoglavica Slična onoj poslije Vožnje ringišpilom U starom lunaparku Zapljusnuo Sam lice Hladnom vodom I još jednom povratio Povratit ću svu lovu, pomislim I to na crno, this time Izletim iz toaleta Te onako u hodu Izvadim bunt novčanica Po sto eura Promijenim u žetone I kažem Krupjeu Sve na crveno ... i bi crno

69

***

Na starom kiosku Kupujem burek od sira Koji bacam u prvi kontejner Moj sigurni hod pokazuje svu raskoš noći Obasjane uličnim cirkonima Žurim kući napisati svoj prvi bestseller O gay vampirima koji sišu jedni drugima ... vratove, naravno To je danas jako popularno Nadam se da će Hollywood prepoznati hit

70

POGOVOR

ŠARM PJESNIKA S OTVORENIM OČIMA U DIJALOGU SA ZBILJOM Prva zbirka (knjiga) pjesama Zvonimira Grozdića (alias Zvonko Pelikan) otvara se sa znakovitom i amblematičnom pjesmom koja poetikološki otkriva njegov izrazito lirski, ali nadasve neomodernistički rukopis. Riječ je o ljubavnoj pjesmi s alegoričnom strategijom (postavom) i s vrlo lijepim slikovitim otkrićima: “... Poput zemlje koja u utrobi krije svoju osvetu ...” Ljubav je, dakle, izlika ne bi li se žestoko progovorilo o svijetu – u početnoj eksplikaciji (prvoj strofi) s kolokvijalizacijom lirskog idioma, ali bez raspršene svijesti o motivskoj građi već usuprot tome s duhovitom tematizacijom, a upravo se s njom propituje vlastita doživljajnost. Takva će neposrednost posredovati i povećanu komunikativnost koja je, začudo, ponešto drugačija od njegovih generacijskih suvrsnika i to zbog spretnog ubacivanja impresivno lirskih elemenata u bizarne scene, a također se s mnogo žara i zrelosti aplicira pjesnikovo biće uronjeno u figurativni jezik.

I druga je pjesma upućena “drugome” (ponajčešće je to dijalog s “voljenom”, odnosno životnim suputnikom), no, bez unjkave kategorije srca, ponekad nemilosrdno, iako dualitet likova nije samo naznačen već je uvijek u nekoj funkciji. Primarna pjesnikova matrica, kao i struktura izraza, bit će slična poeziji 90-tih prošloga stoljeća jer nam pjesnikova iskustvena perspektiva otkriva povezivanje prostora poezije, suvremene medijske kulture i mračne egzistencije. U pjesmi “Muškarci se više ne okreću za mnom” inzistira se na sarkastičnoj humornosti i ironijskoj dramatizaciji, jer, postupno se pjesnikov lirski govor transformira u govor golih činjenica. Glavni akter je, naravno, “luzer” jer upravo se iz njegove pozicije postiže maksimum dojmljivosti pri dehumanizaciji zbilje (stvarnosti).

73

Dakle, odjednom se gube imaginarni svjetovi, a stvarnost se udvostručava, dapače, pjesnik utječe na stvarnost kao na nešto ozbiljno, ali to čini oživljavajući život kao farsu.

Stoga, zaista se može reći da mu smislenost nikada ne “šepa”, posebice kada je riječ o erotici i seksualnosti, ali i o psovci.

I zaista, Zvonimir Grozdić (Zvonko Pelikan) ne zatamnjuje takva mjesta, ne skriva žestoku seksualnost pod artističkim naslagama (kao vrlo uspješno na početku knjige) te se ne može reći da je mali “kurvić” već “kurviš” koji će mjerilo uspjeha svojih pjesama sve više približavati govornom jeziku sa strogom i već rečenom oštrom organizacijom stiha. To se ponajbolje osjeća u trenucima kada poetsku naraciju razbija zastrašujućom soteriološkom činjenicom o smrti i starosti: “...Mrtve stanice stare kože / Plešu sinkronizirani ples / Šireći smrt u koncentričnim krugovima...” Zaključit ćemo da pjesnik ipak zna proumiti neproumljeno te dosegnuti vlastiti univerzum poimanja svijeta.

Ponekad će to biti poetska dosjetka bez završnog okreta (tzv. “twista”, odnosno poantiranja) kao u pjesmi “Nesanica” za koju tek površni čitač može reći da je nedovršena, iako je vrlo dobro ocrtan prostor i sredina bivanja te će u toj pjesmi jezični i misaoni umotvor ostati s neizvjesnim ishodom, prepušten, na neki način, samome čitaocu da je dovrši u svojoj imaginaciji – naravno, ako imalo poznaje “milje“ o kojem pjesnik pjeva. I još jednom će nas autor iznenaditi svojom antimimetičnošću, jer neće poželjeti oponašati svijet i njegovu priču. To izvanredno ilustrira pjesma bez naslova s početnim stihovima; “Ne sjećam se / Prošlosti / Svoje stare torbe...” i završnim “... Kasnije će oseka / Otkriti / Sve naše podvale ...” U svakom slučaju pjesnik pokušava porušiti sve “naše” statusne simbole jučerašnjice i današnjice, bez anarhoidnih podvala, već s mnogo osjećaja za simetriju između razuma, osjećaja, privatne sfere, egzistencijalne blasfemičnosti i iščašene (ironizacijski intonirane) društvene mreže. Dakle, nipošto ne možemo 74

ustvrditi da se ovdje radi o stihovima koji su zašećereni ishitrenim emocijama. Svaka Pelikanova pjesma je refleksivna pojava i u estetskom smislu nije prijevara neke ljepotne geste, ali svakako u sebi sadrži šarm pjesnika s otvorenim očima u dijalogu sa zbiljom i koji se ne stidi svoje lirske personalnosti (unutrašnjeg monologa).

Nadalje, svoje će propitivanje cyber-prostora (pjesma: “Cyberhondrija”) locirati kao manijakalno “bildanje” novomedijske (elektronske) kulture koja je zaista bez istinske (humane) standardizacije uma. Različiti pak toponimi (Afrika, Amerika, Azija, Balkan, Prag, Rijeka itd.) te hidronimi (primjerice Balaton i Bajkalsko jezero), a zatim i književne reference (J. Sever, L. Ferlinghetti, Bukowski, A. Nikolaidis) govore u prilog tome kako pjesnik s lakoćom prekoračuje granice te se nesmetano kreće kroz prostor i vrijeme, a to ujedno znači da nije urbani pjesnik koji pjeva samo iz lagodne pozicije vlastita kvarta već je unekoliko intermedijalni i intertekstualni avanturist.

Treba još jednom konstatirati da ovaj pjesnik zaista vješto izbjegava fotorealizam, ali i takozvanu nisku jezičnu “higijenu”. Njegovo pisanje u prvom licu nikada neće dosaditi, jer, takav lirski logocentrizam tipičan je postmodernistički pristup kojim se autor koristi da bi subjektu pjesme omogućio realizaciju osebujnog osobnog glasa. Bit će to opet “tumorsko”“ stresna mjesta prisutna u tzv. tekućem, funkcionalnom životu, a istodobno i u već rečenom “on line” životu. Pritom se osjeća potreba za bijegom od otuđenosti i svih onih koji u “drugome“ vide princip zla, a takav pjesnik kao što je Grozdić, zaista u tom smislu ne može posegnuti za slatkorječivim limunadama, novokomponiranim reality showovima i simpatizirati muško-ženski “trash”, iako, neće izbjegavati svojevrsni “street show”, a to je u njega nešto posve posebno. Naime, to neće biti pjesnikov pjesnički “bullyng” (zastrašivanje, mučenje, tiraniziranje, zlostavljanje i omalovažavanje) već gotovo nevična pjesničko društvena eliminacija “loših” i onih izoliranih koji se skri75

vaju iza kulisa društva blagostanja i socijalne sigurnosti. Stoga, možemo govoriti o vrlo angažiranom pjesniku, što je još jedna vrla razina ovoga pjesništva.

U svakom slučaju u ovo se pjesništvo nije uvukla gnjavaža gora od dijareje – ono ima privlačnu snagu koja se suvremeno artikulira bez bijede ponavljanja “naših” uvijek istih fraza, a budući da pjesnik traga za vlastitim pjesmovnim umom bit će posvema pravo malo otkriće, kao što će i njegova poezija, vjerujemo i ubuduće biti rado čitana i slušana.

Sead Begović

76

O AUTORU Zvonimir Grozdić rođen je 1972. godine u Zagrebu. Od 2000. živi i radi u Lovranu. Oženjen, otac dviju kćeri. Zastupljen u nekoliko zbornika poezije i proze.

Priča “I kokoši kljucaju” objavljena mu je u zbirci kratkih priča “Da sam Šejn” (2007.), a priča “Ispovijed jednog ubojice” u zborniku kratkih priča “Najkraće priče 2007.” Zastupljen u zbirci poezije “Erato 04”, zbirci pjesama “Noć boema” (2008.) i zbirci pjesama “Garavi sokak”(2009.), te u zbirci poezije i proze “Susret riječi” – Bedekovčina 2009.

Kontakt: zvonkopelikan@gmail.com

77

SADRŽAJ * * * Ne budi tužna što dižem glas kada se ljutim ..................................... 5 * * * Na zamagljenom ogledalu................................................................... 6 Muškarci se više ne okreću za mnom ............................................................. 7 Ne pitaj me zašto ............................................................................................ 8 Sve na K ..........................................................................................................9 Fitness i wellness ......................................................................................... 10 Nesanica ....................................................................................................... 11 * * * Umoran ............................................................................................ 12 * * * Ne sjećam se ................................................................................... 13 * * * Svjetla automobila .............................................................................14 * * * Moj dah ............................................................................................. 15 * * * Za sva ona ledeno plava jutra .......................................................... 16 Cyberhondrija ............................................................................................... 17 10. listopada 2011. ....................................................................................... 18 I nevidljivi postadoše oni koji mi idu na jetra ................................................ 19 * * * Moram otputovati tamo .................................................................... 20 * * * Ja jednostavno nemam želju ............................................................ 21 Kaos .............................................................................................................. 22 * * * Ponekad bih revolver ....................................................................... 23 * * * Upravo sam bio svjedok ................................................................... 24 * * * Opalio sam ga................................................................................... 25 Apokalipsa .................................................................................................... 26 * * * Psi su u zoru .................................................................................... 27 * * * Sanjao sam da sam ......................................................................... 28 * * * Aktivirao sam .................................................................................... 29 (Za A. N.)...................................................................................................... 30 * * * U svojoj glavi gasim ......................................................................... 31 * * * Pod čijim si utjecajem počeo............................................................. 32 Na zidu ......................................................................................................... 33 Oluja Andrea ................................................................................................. 34 * * * Danas ne želim ................................................................................ 35 Save the last dance for me............................................................................ 36 Jato ptica ...................................................................................................... 37 78

* * * Na kiosku Tiska pročitao .................................................................. 38 Zima u Medveji ............................................................................................. 39 * * * Ušao sam sramežljivo i tiho .............................................................. 40 * * * Trudio sam se začiniti ....................................................................... 41 Okvir bez slike .............................................................................................. 42 Ubijam... ...................................................................................................... 43 Praznina ...................................................................................................... 44 ... i vjetar ....................................................................................................... 45 Stare kosti .................................................................................................... 46 Oblivion ........................................................................................................ 47 Glad .............................................................................................................. 48 * * * Sjećam se lova na slunjskom poligonu ............................................ 49 Jebeš hotele u kojima ne poslužuju doručak u sobama ............................... 50 ... iz XX. stoljeća ........................................................................................... 51 Suze ............................................................................................................. 53 Ena................................................................................................................ 54 * * * Unutrašnjost mene oblijepljena ........................................................ 55 Sve na I ........................................................................................................ 56 * * * Kupio sam ........................................................................................ 57 Sve sa P ....................................................................................................... 58 * * * Sjećaš se .......................................................................................... 60 * * * Noćni je tramvaj ............................................................................... 61 Jednog dana napisat ću sve svoje pjesme ................................................... 62 * * * Više se ne razlikujemo ..................................................................... 63 Knjige ........................................................................................................... 64 * * * Pogled kroz prozor autobusa ........................................................... 65 * * * Već je svanulo .................................................................................. 66 Sitnim dušama... .......................................................................................... 67 Pljačka .......................................................................................................... 68 Crveno – crno ............................................................................................... 69 * * * Na starom kiosku ... ........................................................................ 70

POGOVOR ............................................................................... 73 O AUTORU .............................................................................. 77 79

~KRAJ~

Zvonimir Grozdić

SANJAO SAM DA SAM UBIO

DOCA HOLLIDAYA

ISBN 978-953-6912-09-4

9 789536 912094

Cijena 50,00 kn