književnost uživo 22
u jednom sam umirao od tame, u drugom umirem od svjetline... Noć bez Mjeseca je otok u moru svjetlećih planktona, osim za ribe i noćne leptire; most između obala sjećanja na prošlu i buduću smrt... Vjeruj mi, ostadoh zbunjen nerazumijevanjem reda kojim se odvija pasji život, ali životinja ispred mene sjeda i kazuje mi: – Sve znanje, ukupnost svih pitanja i odgovora u meni sadržana jest1. Istina je, i ja sporo žvačem svoj jednostavni obrok jer u ustima punim malih zalogaja sva su pitanja riješena na neko vrijeme.
Žudnja u (za)por(k)ama – d(r)ama u stihu (ili obrnuto) Dan je (kao i obično) započinjao truckanjem lokalnog autobusa. Gledao sam nezainteresirano (ne primjećujući smrznut [i osušen] krajolik [kroz prljavo staklo]) kako nebo svijetli sivu svjetlost. „Mora da je tamo napolju kristalna tihoća“, pomislih. (Sporo smaknuvši [prostakljen] pogled s brzoprolaznog