PREDGOVOR Odlaskom u mirovinu konačno sam imao dovoljno vremena pa sam odlučio istražiti i napisati povijest moje uže i šire obitelji. Znao sam da me čeka „rudarski“ posao u kojeg sam uložio puno vremena i ogroman trud. Dovoljno je reći da sam knjigu pisao pune tri godine. Kada sam počeo sakupljati građu u pisanoj ostavštini porodice našao se samo manji broj relevantnih dokumenata i fotografija. Drugi dio se nalazio kod još živuće starije šire obitelji, a treći je nažalost tijekom proteklog vremena izgubljen, bačen ili uništen. Moj otac Zdravko je umro u 51. godini pa osim personalija nije ostavio nikakvih podataka o svojim pretcima. Sklon šali i ironiji govorio je da su Kučići 18. i 19. stoljeća bili „sitnoburžoaski elementi“, a daleki pretci „razbojnici i gusari“ – uskoci koji su bježeći pred Osmanlijama iz Turske Dalmacije „uskočili“ u Hrvatsko primorje i s vremenom postali pomorci. Djed Juraj (Ermanov) je umro u Zagrebu kada sam imao tri godine. Njegov osobni spis dostavljen u Hrvatski državni arhiv u Zagrebu sadrži samo službene dokumente. Glavni izvor podataka o podrijetlu obitelji Kučić, Vučić i najstarijim Kučićima bila su usmena kazivanja moje bake (none) Nade Kučić rođene Vučić koja ih je saznala razgovarajući sa svojim mužem i njegovom sestrom Adom Zelinkom. Podatke dobivene usmenom predajom o najstarijim Kučićima usporedio sam s podacima iz matičnih knjiga rođenih, krštenih, vjenčanih i umrlih župe Trsat-Sušak koje se nalaze u Državnom arhivu grada Rijeke. Pročišćene i objektivizirane uvrstio sam ih u monografiju. Kako bi knjiga bila što vjerodostojnija potražio sam pomoć još živuće malobrojne starije rodbine te koristio njihova saznanja (obitelji Dunje Refsum, Neve Prpić i Davorina Kovačevića). Budući su knjigom obuhvaćene i porodice s kojima sam u rodbinskoj vezi korištena je dokumentacija i fotografije obitelji Perušić, Adam, Zelinka, Mizner, Stipetić, Sušanj, Kukuljan, Manzoni, Burić, Urem, Abramović, Grgurević i Borzić. U literaturi i pretražujući po internetu naišao sam na poznate podatke o djedu Jurju i ocu Zdravku. Većina članova obitelji su bili obični ljudi, a službena povijest bilježi samo najznačajnije ličnosti i događaje. Uz predgovor, skraćeni opis povijesti Trsata, Sušaka i Rijeke, podrijetla obitelji i shematskog prikaza rodoslovnog stabla, monografija sadrži životopise obitelji Kučić i njihove bliske rodbine. Uz životopise su opisana i sjećanja na pojedine članove obitelji. Proporcionalno dobivenima i istraženim podacima knjiga je kvantitativno neujednačeno pisana jer su najstariji Kučići opisani samo „u tragovima“. Najviše prostora zauzeli su životopisi mojih roditelja i članova najuže obitelji te ostalih Riječana, dok su životopisi zagrebačke i norveške rodbine navedeni u kraćim tekstovima. Prikazao sam i životopise porodica s kojima Kučići nisu u izravnom krvnom srodstvu ali su pobočno rodbinski povezani (obitelji Vučić, Perušić, Adam, Mizner, Stipetić, Sušanj, Kukuljan i Manzoni). Daleki rođaci su samo spomenuti imenom i prezimenom. Na kraju poglavlja iz povijesti Trsata, Sušaka i Rijeke, podrijetla obitelji Kučić, najstarijih Kučića i Perušića i životopisa u društvenom smislu značajnijih članova uže i šire obitelji nave-
9