__MAIN_TEXT__

Page 1

Jesen 2018. | Broj 42


Uvodna riječ

Ima li Bog povjerenja u mene?

I

ma li Bog povjerenja u mene? Pitanje koje je napalo moj misaoni sustav kao kakav virus. Počelo je osvajati prostor moje radne memorije, ali moj antivirusni program u glavi vješto je odbijao svaki napad ovog pogubnog virusa. Moj antivirusni program oštro se branio ugrađenim antitezama kao što su: Kako bi Bog i na osnovu čega mogao imati povjerenja u mene? Ja sam samo spašeni grešnik? Trebam se baviti svojim povjerenjem u Njega, a ne Njegovim u mene... U žaru ovog mentalnog sukoba argumenata bio sam šokiran intenzitetom otpora u sebi prema ovoj misli o Božjem povjerenju. Ja se jednostavno ne mogu nositi i ne mogu se naviknuti da bi netko imao toliko dobre namjere prema meni, toliko bio za mene i iskazivao mi toliko povjerenja. Moj sustav više je funkcionirao na programu “Idemo delat!” Kako voli reći zagrebački gradonačelnik. Ali kako da služimo Bogu u atmosferi Njegovog nepovjerenja ili polupovjerenja, ili čak one: Vjerovat ću kad vidim. Bog želi da Njegovo povjerenje u nas kao u sinove i kćeri bude oblak koji će nas pratiti i danju i noću. Da znamo da nas Njegove oči uvijek gledaju kao djecu koja su u procesu učenja kroz uspjehe i kroz neuspjehe. Isus je umro i uskrsnuo za bolje od samo “Idemo delati”, umro je za izgubljeni odnos Oca i Njegove djece. Suživot u kojemu je odnos bitniji od rezultata, a rezultat moguć samo kroz odnos. Bog u potpunosti i bez imalo sumnje vjeruje u djelo koje je napravio za nas u Isusu Kristu. On u potpunosti vjeruje da su svi naši grijesi pravedno naplaćeni na Njegovom Sinu i zauvijek smo oslobođeni utega krivnje. On vjeruje da je s Kristom razapet i sav naš grešni čovjek s grešnim sustavom u sebi i da smo zauvijek oslobođeni od grijeha kao stanja. On vjeruje da nam je dao Kristov um i da sada možemo misliti Njegove misli. On vjeruje da smo postali hramovi Duha Svetoga i vjeruje da nas je Duh Sveti oslobodio duhovnih, duševnih i fizičkih ograničenja i sada možemo živjeti kao što je Njegov Sin živio. On vjeruje da je Njegovom Sinu dana sva vlast na nebu i na zemlji, a da je On s nama u sve vrijeme do svršetka svijeta. Bog dakle vjeruje da nas je prenio u svoje kraljevstvo i otvorio nam svoje resurse, još bolje, stavio ih u nas, još bolje on vjeruje da smo mi sada Njegov resurs na zemlji, Njegov izabrani narod, sveta nacija, kraljevsko svećenstvo, Njegovi zakoniti sinovi i kćeri, obitelj. Dakle, Božje povjerenje u nas nije plod Njegove dobronamjerne naivnosti, već logika utemeljena na svim

2 Duhovno vrelo

ovim činjenicama. Izgleda da Bog samo stvarno vjeruje u sve što je sam napravio za nas i u nama. Obratimo pažnju na četiri od mogućih tisuće tekstova koji nam otkrivaju ovo Božje povjerenje: 1. Investirao je u nas najskuplje što je mogao dok smo bili najgora investicija (Rimljanima 5,8) “Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.” 2. Izabrao je nas da predstavljamo Njega na zemlji (1 Petrova 2,9) “Vi ste naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svijetlo.” 3. Dijeli s nama sve što namjerava učiniti (Ivan 15,15) “Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što namjerava činiti gospodar. Nazvao sam vas prijateljima, jer vam saopćih sve što sam čuo od Oca.” 4. Povjerio je nama svoje poslove (1 Korinćanima 3,9) “Mi smo Božji suradnici, vi ste Božja njiva, Božja građevina.” (Matej 28,18-20) “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.” Isusovi nalozi, učenja i sav zemaljski život - promatran kroz naočale njegovog povjerenja, želje za zajedništvom i ljubavi prema nama - postaju poželjni, laki i dostižni. Stvar nije u učenju, već u učitelju. Tomislav Zorić je pastor Kršćanske zajednice Sloboština


SADRŽAJ

Naviještanje istine u doba sekularizma

04

Michael J. Beals

Pentekostna služba u relativističkoj kulturi Aktivne crkve, oživljene Duhom pružaju živo, stabilno utočište svima koji čeznu za čvrstim i trajnim temeljom.

09

Randy Hurst

Među kulturama – Kako sekularnom svijetu jasno komunicirati Krista Da bismo sekularnom društvu učinkovito iskomunicirali Krista, moramo shvatiti da ga komuniciramo iz crkve prema sekularnoj kulturi. Nevjerujućima se moramo obraćati njihovim jezikom, a ne svojim.

12

Rick Thomas

Serija Sjeme od značaja – neprekidna žetva Je li vaše sjeme od značaja? (deseti dio) Upravo je sjeme od značaja – sa smislom i vrijednošću – ono koje postaje plod. Bog želi da darežljivo sijemo, ali ga još više zanima da naše sjeme predstavlja pravu vrijednost. Neprekidna žetva (jedanaesti dio) Rezultat sijanja sjemena od značaja je neprekidna žetva koja će vas nastaviti blagoslivljati kroz čitavu vječnost.

19

John H. Spurling

Premostiti jaz: Dopiranje do ljudi koji ne idu u crkvu pomoću nedjeljnog bogoslužja Kad smo suočeni s izazovom dopiranja do izgubljenih, potrebna nam je intervencija svemogućeg Boga. Sve naše planiranje i pripreme ne mogu zamijeniti Božju prisutnost.

22

H. Maurice Lednicky

Serija Život u kraljevstvu (petnaesti dio) Dragovoljci – ne robovi Kao djeci njegovog kraljevstva čast nam je i zadovoljstvo predstavljati Gospodara te mu služiti na koji god način on izabere.

26

Josh McDowell

Doprijeti do postmodernističke generacije Kako doprijeti do generacije koja je izgubila sposobnost razlikovanja pravog i krivog?

31

Marcia Lednicky

Na kraju, sestre, ostajete mi dobro Kad smo poslušni Božjoj riječi te puni Svetog Duha, to se odražava na našim domovima, crkvama i svijetu.

35

Michael VanDoren

Biblijsko propovijedanje za novu generaciju Mi propovijedamo u doba očaja i povrijeđenosti, doba koje treba iscjeljujući dodir solidnog biblijskog propovijedanja u ljubavi. U Riječi je moć, propovijedajte Riječ.

39

George O. Wood

Koraci do oproštenja Pomislite o osobi ili osobama koje su vas povrijedile. Hoćete li im oprostiti ili nećete? Isus nam je dao silu da vršimo njegove zapovijedi i ljubimo svoje neprijatelje.

DUHOVNO VRELO

04

09

12

19

26

31

35

42 | Jesen 2018., godina XI.

Marija Jelić Andreja Mil

© Life Publishers International. Sva prava pridržana.

39 Jesen 2018. 3


PENTEKOSTNA SLUŽBA U RELATIVISTICKOJ KULTURI Michael J. Beals

Kako je čvrst temelj, o vi Gospodnji sveci, položen za vašu vjeru u njegovoj izvanrednoj Riječi. Što više on reći može nego što je već rekao, tebi koji si se u zaklon Isusov sklonio?

4

Duhovno vrelo

J

a sam svoj život predao Kristu u razdoblju kada je kreativna migracija prema suvremenoj kršćanskoj glazbi tek počela dobivati svoj zamah. Međutim, zbog toga što se potpuna promjena još uvijek nije dogodila, za vrijeme mojih prvih godina kao novog vjernika u mene je ušla snaga i bogatstvo velikih crkvenih himni. Molim vas, nemojte me krivo shvatiti, ja volim raznolikost, energiju i kreativnost suvremenog štovanja. Ali ja sam primio dar koji bih volio da današnji vjernici malo više dijele. Povrh jasnog osjećaja Božje prisutnosti i naše reakcije na njegovo djelovanje među nama, te su me himne učvrstile u vjerskom nauku. Djelujući zajedno s biblijskim propovijedanjem te su himne pomogle u izgradnji čvrstog temelja moje vjere. A posebno, puno

prije nego što je Rick Warren u svojoj knjizi Svrhovit život ponovo naglasio ovu istinu, mene su himne naučile: Ne radi se o meni. Kada pitanje istine ovisi o meni, ja postajem relativist. Kad se sastanem s ljudima sličnih razmišljanja, a naša zajednička uvjerenja postanu naša istina, tada smo mi relativisti. Koliki su od nas, kada bi nekog upoznali s istinom Svetog pisma, kao odgovor čuli izjavu: „To je istina za tebe.” To je relativizam – vjerovanje da istina djeluje na lokalnoj razini. Za mnoge standard ispravnog i pogrešnog, istine i laži djeluje samo u umu neke osobe ili grupe ljudi koji su se oko toga usuglasili. Za njih ne postoji objektivan transcendentni sustav istina ili morala na čemu temelje svoje tvrdnje i prema čemu je svatko u konačnici odgovoran. Relativizam je određena vrsta


nevjere koja prevladava u našoj kulturi. On predstavlja uznemirujući izazov naviještanju evanđelja kao jedinstvenog Božjeg otkrivenja čovječanstvu, evanđelju kao jedinoj nadi vječnog života. Relativizam otvara ljude prema sumnji ako ne i otvorenom odbacivanju takve isključive poruke. Ali na djelu je nešto više od same poruke. Sila Svetog Duha nadilazi naša ograničenja da komuniciramo vječnu istinu te s prosvjetljenjem i osvjedočenjem prodire u lažne sustave misli. Kao pentekostalac, ja vjerujem da nas je Bog podigao „ zbog časa kao što je ovaj” (Estera 4,14). Relativizamu se po definiciji ne možemo suprotstaviti pristupom kršćanskom svjedočenju koje je ukorijenjeno u nadmoći racionalnog intelektualizma. Istina je više nego objektivna; ona je utjelovljena u osobi i djelu našeg Gospoda Isusa Krista. Naša je primarna zadaća privući ljude Kristu, a ne argumentima. U svojoj knjizi Distorted Truth: What Every Christian Needs to Know About the Battle for the Mind (Izokrenuta istina: Što svaki vjernik treba znati o borbi za um) Richard Mouw upozorava kršćane da izbjegavaju kušnju traženja „jeftinih retoričkih pobjeda nad nevjerujućima”. Pod time on misli na tendenciju kršćana da pronalaze kontradiktornosti u nekršćanskom sustavu vjerovanja čime dokazuju superiornu koherentnost kršćanstva. Pogledajmo primjer kako su neki od nas u tu zamku namamili naivnog relativista:

Relativist: „Ono što me smeta kod kršćanstva jest da toliko osuđuje. Ja ne vjerujem da postoji pravilo ili skup pravila koje se može primijeniti na sve ljude na svakom mjestu. Istina i moral su relativni u kulturi ili grupi u kojoj se prakticiraju.” Kršćanin: „Dakle, ono što zapravo govoriš jest da ne postoje apsolutne tvrdnje.” Relativist: „Da, upravo tako.” Kršćanin: „Niti jedna?” Relativist: „Niti jedna.” Kršćanin: „Pa evo, upravo si naveo jednu.” Ovaj pristup možda i donosi pobjedu u debati, ali malo koristi u pridobivanju srca osobe. S tim na pameti Mouw vjeruje da je potrebno prodrijeti dublje ispod površne pogreške kako bi istražili izvor i posljedice ovih lažnih sustava misli. Crkve danas djeluju u relativističkom kontekstu šire kulture koji je u najboljem slučaju sumnjičav prema autoritativnim tvrdnjama glede istine i morala, a u najgorem smatra da su takve tvrdnje primaran uzrok zla i potlačivanja u svijetu. Kako je došlo do toga? Je li relativizam suvremeni fenomen? Ili je relativizam kontinuirano očitovanje ljudske pale naravi koje se javlja u svakoj generaciji? Ja vjerujem da je u pitanju potonje. Da bismo shvatili i suočili se s izazovima koje relativizam predstavlja današnjoj generaciji kršćana, vrijedilo bi pratiti relativizam kroz svoja razna očitovanja u

povijesti. Čovjek je mjerilo Grčki filozof Sokrat je bio uvjeren da će razumna osoba otkriti standarde objektivne istine – koji se nalaze izvan nje – te će postupanje prema njima omogućiti dobar život. Njegovi oponenti sofisti nijekali su nadmoć bilo kojeg pojedinog objektivnog standarda istine i dobrote. Sofistički filozof Protagora je izjavio „homomensura” (čovjek je mjerilo svih stvari), istina je relativna za osobu koja donosi takvu tvrdnju. Nasljeđe sofista je ugravirano po čitavom krajoliku povijesti te nije izgubilo niti malo svoje snage. Danas ljudi iz svih životnih pozadina izvrću ili napuštaju istinu radi onog što im odgovara, radi užitka ili dobiti. Aeropag Još jedan moćan oblik relativizma jest politeističko praznovjerje. Pavao se s njim susreo u Ateni (Djela apostolska 17,16-34). Gledajući grad prepun idola Pavao se „ogorči u duši”. Popevši se na Aeropag promatrao je različita brojna božanstva koja su ljudi štovali te je tu raznolikost iskoristio za evangeliziranje. Među raznim dostupnim opcijama Pavao je tvrdio da postoji samo jedan pravi izbor. Vjerovanje da ljudi mogu izabrati koga ili što će štovati istovremeno prihvaćajući valjanost ostalih opcija naziva se henoteizam. U probuđenom zanimanju za duhovnost koje je postalo dijelom današnjeg postmodernizma , henoteizam je živ i zdrav. Iz tog je razloga važno jasno razlikovati izme-

Pastori moraju poticati svoje zajednice da bez opravdavanja žive svoj pentekostalni identitet te u poniznosti ispune Veliko poslanje pošto je Gospod svog Duha izlio na nas upravo zbog vremena poput ovog.

Jesen 2018. 5


đu vašeg poštivanja svih ljudi te prihvaćanja njihovog sustava vjerovanja kao istinitog. Bog kojega je netko sebi izabrao ne može izbaviti od grijeha niti zadovoljiti najdublje potrebe nečijeg srca. Sekularizam Kako je zapadna civilizacija izlazila iz srednjovjekovnog razdoblja, rastući je pokret – prosvjetiteljstvo – označio sve oblike religije kao nešto praznovjerno i irelevantno. Ovo je razdoblje popločilo put sekularizmu suvremenog doba. Do šesnaestog i sedamnaestog stoljeća rastući broj prosvjetiteljskih filozofa pokušavalo je odijeliti intelektualni napredak od autoriteta crkve i Pisma. Rezultat toga je raskol između znanosti (područje objektivnih činjenica) i religije (područje subjektivnih vrijednosti). Samo su one tvrdnje koje su razumski validne ili empirijski provjerljive smatrane činjenicama te stoga istinitima. Taj raskol između činjenica i vrijednosti ima široke sveobuhvatne posljedice. Na primjer, u području prava činjenica krađe može se definirati kao uzimanje tuđeg vlasništva bez dopuštenja. Kao takvo, to je ponašanje neprihvatljivi jer je usmjereno protiv općeg dobra. Ali prema ovom novom načinu razmišljanja krađa se više ne može smatrati pogrešnom prema bilo kojem transcendentnom standardu vrijednosti pošto su mnogi odbacili religiju kao temelj morala. Marx, Nietzsche i Freud Do devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća, nadu zbog neizbježnog napretka koji su ljudi vjerovali da će ostvariti znanost i tehnologija, zamijenili su izoliranost i očaj. Sekularizirane 6 Duhovno vrelo

Sila Svetog Duha nadilazi naša ograničenja da komuniciramo vječnu istinu te s prosvjetljenjem i osvjedočenjem prodire u lažne sustave misli. sile moderne su neko vrijeme pokušale voziti na oba kolosijeka – potvrditi postojanje objektivnog znanja uz istovremeno nijekanje transcendentnog izvora istine. Među ostalima Marx, Nietzsche i Freud su utemeljili suvremeno vjerovanje da su plan i red u svemiru mogući bez postojanja Planera. Ljudi ili narodi koji posjeduju moć da silom nametnu svoju volju konstruirali su i nametnuli svoju pravdu zajedno s istinom i moralom. Relativizam je postao punoljetan. Postmoderna Kako je dvadeseto stoljeće napredovalo, temelji moderne su se urušavali (Diogenes Allen). Sekularizam nije bio sposoban protumačiti mnoge stvari od postanka svemira do težnji ljudskog duha. Mnoge od društvenih i intelektualnih struktura moderne su i dalje vidljive, ali propadaju poput ostataka neispunjenih obećanja. Nastupa postmodernizam s vlastitim oblikom relativizma – vjerovanjem da je jastvo „najstvarnija stvar” (James Sire). Istina, moral i sam svijet mogu postojati, ali najbitnije od svega jest to kako ja prihvaćam istinu, pravila i svijet te ih

primjenjujem na sebe. U postmodernizmu ljudi stvaraju grupe okupljene oko zajedničkih ciljeva, vjerovanja ili ponašanja, ali također ulaze i izlaze iz mnoštva zajednica te svoj jezik i način života prilagođavaju kako priliči određenom kontekstu. To samo po sebi nije ništa novo, ali jamči dozvolu bez presedana kojom se odbacuje trajni unutarnji, a usvaja situacijski identitet. Kao posljedica Crkva može ostati značajna zajednica s kojom se netko može povezati, ali ona ni na koji način nije jedinstvena (niti glavna) u svojim tvrdnjama ili utjecaju. Ova skica relativističkog nasljeđa pojašnjava kontekst u kojem služimo i vodimo. Izazovi su značajni, ali obilježja pentekostalne službe su jedinstvena te božanski adekvatna za razbijanje otpora onih koji odbacuju mogućnost postojanja apsolutnih vrijednosti, bilo istine, bilo Onoga koji jest Istina. Za vrijeme poput ovoga Jedan od ključnih izazova za službu u relativističkoj kulturi nalazi se u području biblijskog autoriteta. Bujanje informacija na internetu potiče skepticizam prema bilo kakvom glasu koji tvrdi da je konačni autoritet. Kontinuirani napad na bilo koji narativ koji tvrdi da je konačni autoritet može ostaviti utisak – čak i u umovima vjernika – koji će utjecati na njihove reakcije prema crkvenom vodstvu. U pitanje se dovodi autoritet Božje riječi da opiše stvarnost, definira istinu te usmjeri ponašanje. U primjeni svojih hermeneutičkih paradigmi moramo biti ponizni, ali naše riječi moraju predstavljati Riječ – bilo da se radi o propovijedanju, savjetovanju ili ispravljanju. Isti


POSLJEDICE RELATIVIZMA Borba društva glede istine ima dalekosežne posljedice. S obzirom na raširenost relativizma u našem društvu bilo bi dobro razmotriti neke od njegovih posljedica. Jedna od posljedica, barem što se tiče područja religije, jest ta da je uvjeravanje zabranjeno. Na mnogim sveučilištima, evangelizacija – tabu riječ u prozelitizmu –doživljava se kao „guranje svoje religije u nečije grlo.” Očito da je pokušaj uvjeravanja ili evangeliziranja nekoga implicira kako vi posjedujete istinu koju želite objaviti – te da mislite kako vaši slušatelji mogu biti u krivu. To nas dovodi do druge posljedice: biti isključiv znači biti arogantan. S obzirom na broj različitih sustava vjerovanja u svijetu, tvrdnja da znate nešto što drugi ne znaju mora biti zabluda i pogreška. Štoviše, isključive tvrdnje - posebno one glede jedinstvenosti Kristovog spasenja –često se uspoređuju sa zapadnjačkim kolonijalizmom i imperijalizmom te s netolerancijom i uskogrudnošću, to jest zapadnjačkim nasilnim nametanjem ideja neznalicama ili nevoljkim slušateljima (Ruku na srce, u nekim slučajevima nekršćani imaju itekako dobar razlog da nas kritiziraju. Kršćani prizivaju neprijateljstvo kad viču da je kršćanstvo istinito i isključivo – i jednako glasno objavljuju da drugi pogledi ne sadrže niti trunku istine. Kršćani uistinu mogu cijeniti dosta toga što je istinito u drugim religijama. Pošto je svaka istina Božja istina, moralne istine se, na primjer, mogu pronaći i izvan Biblije – baš kao

matematičke, povijesne i znanstvene istine1). Treća posljedica jest da je tolerancija najveća vrlina. Implicirati da je netko u krivu je strašno netolerantno, posebno kada je tolerancija popularno, ali pogrešno definirana kao otvorenost za prihvaćanje svih ideja. Ono što, na primjer, aktivist za prava homoseksualaca naziva tolerancijom jest bezuvjetno prihvaćanje njihovog načina života kao legitimnog i ispravnog. Taj širokogrudni stav zapravo ispada neracionalan. Njemu nedostaje razlučivost i svaki kriterij za prihvatljivost. Riječima Allana Blooma: „Otvorenost je bila vrlina koja nam je omogućavala traženje dobra služeći se razumom. Sada to znači prihvaćanje svega te uskraćivanje moći razbora.2„ Konačna posljedica relativizma možda najbolje opisuje kako naši argumenti glede istine mogu početi izgledati kao rat: U nedostatku mogućnosti postojanja istine, sila je ta koja vlada. To znači, jednom kad istina postane što god mi kažemo da jest, idući prirodni korak je prisiljavanje drugih. Njemački filozof Friedrich Nietzsche (1844.-1900.) je napisao da će uništenje Boga – i time svih objektivnih standarda istine i morala – dovesti do doba nihilizma, odbacivanja svih objektivnih značenja i vrijednosti.3 Sve što je ostalo jest želja za moći pomoću koje će preživjeti samo najprilagođeniji. Stanley Fish sa Sveučilišta Duke poznat po odbacivanju objektivnih književnih ili moralnih standarda je rekao: „Netko će uvijek biti ograničavan, a vaš je posao da se pobrinete da to ne budete vi”4.

Danas mnoge interesne skupine, premda ne sve, djeluju prema ovom načelu: Pošto ne postoje objektivni standardi prema kojima djeluju – nikakav dokaz da je to što zastupaju dobro ili ispravno – oni samo mogu upotrijebiti silu kako bi legalizirali svoje poglede kako bi se čuo njihov glas te kako bi doveli do promjene. Vlada i društvene strukture postaju moćno oružje kojima vitlaju kulturne elite i interesne skupine koje su ugrabile više utjecaja i moći od svojih protivnika. Da ponovimo, ovo se događalo i ranije. U jednom od Platonovih dijaloga nazvan Gorgija, čovjek koji se zove Kalikle tvrdi da je pravda u stvari vladavina moćnih nad građanima države.5 Što god je najbolje za vladare je za Kalikla prirodom stvari pravedno. Moral je arbitražom sveden na moć. To je okoliš u kojem mi govorimo – relativistički, usmjeren prema moći, neprijateljski prema tvrdnjama istine, posebno kada imaju vjersku pozadinu. Iako relativisti tvrde kako su „tolerantni”, kako ćemo iznositi kritike na objektivni i moralni relativizam vidjet ćemo kako je ta nekoherentna, kontradiktorna filozofija dogmatičnija i uskogrudnija nego kršćanstvo.6 Čudna je ironija da usprkos optužbama da su kršćani netolerantni i uskogrudni, kršćanski stav da postoje apsolutne istine ne samo da je istinit već i konzistentan i suosjećajan. Paul Copan, West Palm Beach, Florida. Izvadak iz knjige True for You, But Not for Me (Minneapolis: Bethany House Publishers, 1998.). 21-22. Korišteno s dopuštenjem.

BILJEŠKE Netland, Harold. 1999. Dissonant Voices (Virginia Beach, Virginia: Regent College Publishing). 144. Također vidi Newbign, Lesslie. 1969. The finality of Christ (Atlanta: John Knox). 11-12 i Huxley, Aldous. 1994. The Perennial Philosophy (New York: Harper and Row). 140-141. 2. Bloom, Allan. 1988. The closing of the American Mind (New York: Simon and Shuster). 38. 3. „The Gay Science”. 1954. u The Portable Nietzsche, ur. i prev. Walter Kaufman (New York: Viking). 95. 4. Citat iz Gene Edward Veitg Jr. 1944. Postmodern Times (Wheaton, Illinois: Crossway Books). 163. 5. Na primjer, Gorgias, 49, 1b. Također u Theaetetus, the Sophist, and the Statesman. 6. McGrath, Alister. 1992. The Challenge of Pluralism for the Contemporary Church. Journal for the Evangelical Theological Society 35. 363. 1.

Jesen 2018. 7


© 2010 Joseph Farris (Korišteno s dopuštenjem)

razbora i pravila sam imao nikakvog iskustva s pravim dok djeluju u vi- kršćanstvom, a već sam bio umoran od šestrukim za- traženja. Prihvatio sam poziv da jedne jednicama. Kada večeri dođem na bogoslužje. Tamo sam sam bio mladi vidio ljude kako otvoreno i radosno reavjernik, čuo sam giraju na djelovanje Svetog Duha. Toliko propovijed koja me dotakla ta autentičnost i sila da sam me poticala da ne odmah znao kako sam pronašao ono za živim dvostruki čim je moje srce čeznulo. To sam rekao život. Danas se s pastoru za mlade i te noći predao svoj propovjedaonica život Isusu Kristu. Više od 30 godina kapotiče da ne živi- snije nastavljam zahvaljivati Gospodu mo višestruke ži- što me je učinio svojim učenikom, svovote. Izvan crkve jim sinom i svojim baštinikom. ljudi su slobodni Zaključak živjeti višestruke Izazovi relativizma vjernom služenju živote. Jedna od nisu nešto novo. Iskušenje da ljudi poposljedica te slostanu mjerilom istine i dobrote je zabode jest činjenipočelo s Adamom i Evom te se javlja u ca da je integritet svakoj generaciji. Relativizam čini ljude poprimio značenespokojnima. Taj nespokoj je ključ"Vaša ubojita propovijed je bila impresivna. Naravno, ovdje nje pridržavanja ni saveznik u kozmičkoj borbi za duše me više nikad nećete vidjeti." pravila vlastite muškaraca i žena. Sveti Augustin je opigrupe. Božji Duh sao tu težnju čitavog čovječanstva za nam omogućuje živući Božji Duh koji je nadahnuo ljudsvojim Stvoriteljem riječima: „Nemirno da svoju vjernost učinimo prioritetom te ske autore Svetog Pisma govori svoje je srce naše dok se ne smiri u Tebi” (Isda svoje vrijednosti implementiramo u poticajne riječi srcu svake osobe koja s povijesti). bilo koji kontekst. Prije bilo koje profeotvorenošću sluša njegovu Riječ. sionalne ili osobne pripadnosti mi smo Aktivne crkve koje su žive u Duhu pruJa sam više puta tako vidio Boga na dječlanovi domaćinstva vjere (Galaćanima žaju dinamično, stabilno utočište svima lu. Na primjer, mladi je par sjedio u mojoj 6,10) i Sveti Duh je jamac naše pripad- koji čeznu za čvrstim i trajnim temeljom. kancelariji i zaprepašteno me promanosti njegovoj obitelji (Rimljanima 8,16). Sila Pentekosta je uže spasa ljudima koji trao. Nedavno su na jednoj stadionskoj su zabrinuti i nesigurni zbog situacijNadalje, kako želimo svoj osobni idenevangelizaciji primili Krista te su počeli skog identiteta. Pastori moraju poticati titet utemeljiti u objektivnim standardolaziti u crkvu. Kad su me pitali bi li ih svoje zajednice da bez opravdavanja dima ljudske osobnosti, nailazimo na vjenčao, rado sam pristao te im ukazao žive svoj pentekostalni identitet te u nove izazove. S odbacivanjem istine kao na potrebu predbračnog savjetovanja. poniznosti ispune Veliko poslanje pošto vodiča, ljudi provedu godine kopajući Za vrijeme prvog susreta buduća mlaje Gospod svog Duha izlio na nas upravo među ruševinama moderne skupljajuda mi je postavila pitanje: „Pastore, ne zbog vremena poput ovog. ći različite svjetonazore i pokušavajući mislite valjda ozbiljno kada predlažete oblikovati identitet od nekompatibilnih BIBLIOGRAFIJA da se jedan od nas do vjenčanja iseli iz Diogenes. 1989. Christian Belief in a Postmodern i često nekoherentnih ideja. To je sušta Allen, stana? Pa mi već dvije godine živimo zaWorld: The Full Wealth of Conviction, Louisville: Westminster John Knox Press. suprotnost s identitetom onih koji su jedno.” Ponovio sam kako sam potpuno prihvatili Krista. Dokle god muškarci i St. Augustine. 1961. Confessions, preveo i uvod napisao R.S. ozbiljan te sam im citirao Božju riječ. Zažene ostaju mjerilo istine ili dobrote, Pine-Coffin, New York: Penguin Books. jedno smo prošli kroz odlomke koji otpotraga za osobnim značajem i cjelokrivaju nevjerojatnu Božju ljubav prema Mouw, Richard J. 1989. Distorted Truth: What Every Christivitošću ostavljat će ih praznima i usa- an Needs To Know About the Battle for the Mind, Pasadena: njima te silu i blagoslove koje će izliti u mljenima. Ali kad se nevjerujući susret- Fuller Seminary Press. njihove živote ako mu se u ovom bitnom nu sa stvarnošću Pentekosta na djelu Sire, James. 2004. Naming the Elephant: Worldview as a području potpuno podlože. Znao sam da u životima Božjeg naroda, tada hvataju Concept, Downers Grove: Intervarsity Press,. ih sam razum neće uvjeriti. Nisam iskodjelić velikodušnosti Božje milosti te Warren, Rick. 2002. The Purpose Druven Life: What on Earth rištavao svoju poziciju da ih nagovorim. im se rađa želja za pripadnošću. Tako Am I Here For?, Grand Rapids: Zondervan. Do ovog trenutka u njihovom odnosu je je bilo i u mom životu. Sa 18 godina nibilo već dovoljno osoba koje su podržavale njihov način života. Ja sam svoj glas upotrijebio za argumente iz Pisma Michael J. Beals, Ph.D. je glavni pastor Mission Hills Community te sam se molio da im Duh pokaže istiChurch, Rancho Santo Margarita, California. Također služi kao ponu. I on je to učinio. Za našeg idućeg sumoćni predavač filozofske teologije i kršćanske etike na Vanguard sreta rekli su mi da više ne žive zajedno. University te gostujući predavač filozofije i etike na Fuller TheoloVjenčanje je bilo proslava milosti. gical Seminary. Drugi izazov s kojim se pastori suočavaju u ovoj relativističkoj kulturi je neprimjetan način kojim se ljudi prilagođavaju sukobljavajućim sustavima 8 Duhovno vrelo


MEĐU KULTURAMA – KAKO SEKULARNOM SVIJETU JASNO KOMUNICIRATI KRISTA Randy Hurst

I

sus je živio i umro na raskrsnici čovječanstva. Kad su ga razapeli, Pilat je naredio da natpis na križu bude napisan na hebrejskom, latinskom i grčkom – jezicima tri glavne kulturološke grupacije na tom području. Činjenica oprosta koji donosi križ prolazi preko kulturoloških prepreka pa stoga mora i njegova poruka. Moramo naučiti komunicirati evanđelje preko kulturoloških barijera na isti način kako su to naučili činiti misionari u stranim zemljama. Crkvi trebaju neke od tih vještina i takta kako bi doprla do našeg sekularnog društva. Druš-

tva koja su se dugo smatrala kršćanskima više se ne mogu tako nazivati. U posljednjih nekoliko desetljeća oni su rapidno postali postkršćanskim kulturama. Crkva se sada suočava s izazovom komuniciranja Kristove poruke u međukulturalnom kontekstu. Kako bismo učinkovito mogli komunicirati Krista sekularnom društvu, moramo prepoznati da mi komuniciramo iz crkvene kulture prema sekularnoj kulturi. Mi možda komuniciramo onima s kojima dijelimo kulturu, ali ako smo većinu svog života proveli u crkvi, mi smo stekli percepcije, Jesen 2018. 9


vrijednosti pa čak i vokabular crkve. Kršćanin i nevjerujući mogu govoriti istim jezikom, ali kršćanin često koristi crkvene izraze koji su sekularnoj kulturi nepoznati ili znače nešto potpuno drugo. Kada u konverzaciji s nevjerujućima bez ustezanja koristimo kršćanski žargon, mi podižemo komunikacijske prepreke. Riječi poput „spašen“, „evanđelje“ i „pomazanje“ za nas imaju općenito prihvaćeno značenje, ali su zbunjujuće za ljude kojima su nepoznate. Do nevjerujućih se mora doprijeti njihovim rječnikom, a ne našim. U Kološanima 4,2-6 apostol Pavao je zapisao: „U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan; da ga očitujem propovijedajući kako treba. Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba.“ Pavao se u evangelizaciji oslanjao na božansko djelovanje. Od vjernika je tražio molitvu da Bog otvori vrata svojoj poruci te da mu Bog pomogne učiniti poruku jasnom, da mu pomogne govoriti onako kako treba. Iako smo ovisni o Bogu da otvori vrata svojoj Riječi, također se moramo oslanjati na Boga za pomoć da nam poruka bude jasna te da mudro postupamo prema onima izvan crkve. Trebamo proročki neustrašivo naviještati radosnu vijest o Isusu u sili Svetog Duha. Ali također trebamo govoriti jezik slušatelja, prepoznajući zajedno s apostolom Pavlom da tajnu Krista moramo drugima prezentirati s jasnoćom i mudrošću. Izraz koji Pavao upotrebljava oni vani pruža jako dobar opis. Svi smo se mi nekada našli u okruženju u kojem smo bili „oni izvana“. Insajderi imaju svoje interne šale i fraze. Mi ih ne razumijemo pa ostajemo po strani jer je značenje interno. Ali s Kristovom porukom ne smijemo postupati kao s nečim za internu upotrebu. Moramo nastupati javno. Kad se Isus ophodio s ljudima, uvijek je upotrebljavao jezik i koncepte koje su oni mogli razumjeti i s čime su se mogli poistovjetiti. U novozavjetno doba jedna od najvećih kulturoloških prepreka je bila ona između Židova i Samarijanaca. Ali Isus je probio i tu prepreku. Prispodoba o dobrom Samarijancu je

iznesena kao odgovor na pitanje učitelja zakona: „Tko je moj bližnji?“ Pravo pitanje koje je učitelj zakona postavio glasilo je: „Tko nije moj bližnji?“ Ono što je on zaista želio znati jest koga nije trebao ljubiti kao samog sebe. Iz prispodobe je očigledno da je čovjek u nevolji bio Židov. Oni koji su prošli kraj njega su također bili Židovi, ali se Samarijanac ponio kao bližnji čovjeku u potrebi. Jednostavno kao što i izgleda, Samarijancu je stalo do čovjeka samo zato što je bio tamo. To je naš bližnji - bilo tko koga zateknemo. Svaka nova generacija je grupa ljudi do koje nismo doprli. Naši bližnji - ljudi koji su tamo - jako se razlikuju od prethodnih generacija. I mi moramo doprijeti do njih. Kada je Isus razgovarao sa Samarijankom na vrelu, upotrebljavao je jezik i ideje koje je ona mogla razumjeti. On je jasno govorio o problemu grijeha, ali je to učinio tako da je razgovor vodio oko ženinih potreba i interesa. Isus je usmjerio razgovor, ali ga nije u cijelosti kontrolirao. On je odgovorio na ženine potrebe baš kako nas i Pavao potiče. Jednom dok sam s prijateljem šetao po Moskovskim ulicama, razgovarao sam s nekoliko ljudi. S jednom djevojkom smo započeli razgovor o Bogu kad nam je rekla: „Ja vjerujem u Boga, ali nisam sigurna da on može riješiti probleme Rusije. Ne idem u crkvu jer su tamo većinom stariji ljudi i ne dozvoljavaju mi da nosim hlače.“ Bio sam uznemiren da je ova djevojka bila spriječena u slušanju evanđelja, zato što se osjećala da ne može ići u crkvu takva kakva je. Za vrijeme mnogih poziva na spasenje zbor pjeva Baš kakav jesam, ali mi ponekad očekujemo da ljudi dođu Kristu prema našim crkvenim uvjetima. Kako kršćanski vjernici mogu učinkovitije i s puno više osjetljivosti komunicirati s ljudima u sekularnoj kulturi? Ja predlažem tri stvari: učite, slušajte i ljubite. Učite Razmislite i proučite kršćanski vokabular i koncepte koji bi mogli biti strani svjetovnim ljudima te naučite prenositi kršćanske istine njihovim jezikom. Moji roditelji misionari bi se

Da bismo mudro djelovali prema onima koji su vani, moramo ih upoznati i razumjeti. Kako bismo to postigli, s njima moramo provoditi vrijeme. 10 Duhovno vrelo


Kad se Isus ophodio s ljudima, uvijek je upotrebljavao jezik i koncepte koje su oni mogli razumjeti i s čime su se mogli poistovjetiti.

uvijek sprijateljili s nevjerujućima te se učinkovito povezivali s ljudima koji nisu dolazili iz kršćanske pozadine. Da bismo mudro djelovali prema onima koji su vani, moramo ih upoznati i razumjeti. Kako bismo to postigli, s njima moramo provoditi vrijeme. Isusov prvi poziv učenicima je bio da jednostavno „dođu k njemu“ (Marko 3,14). Moramo biti pažljivi da ljude ne doživljavamo samo kao vječne duše, a da ih kao pojedince uopće ne cijenimo. Slušajte Nemojte samo propovijedati - odgovarajte na pitanja. Ne dominirajte razgovorom, već ga usmjeravajte. Sjetite se poticaja apostola Pavla da znamo „odgovoriti“ onima vani. Apostol Petar je rekao vjernicima: „[budite] uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem“ (1 Petrova 3,15-16).

Ljubite Jednostavno ljubite ljude. „Ljubav pokriva mnoštvo grijeha!“ (1 Petrova 4,8) - čak i kulturološke pogreške. Kulturološke pogreške mogu biti oproštene ako osoba koja ih čini očituje iskrenu ljubav. Komuniciranje Krista preko kulturoloških barijera nije jedna od opcija dana Crkvi, već je to nužnost - biblijsko poslanje. U Kološanima 4,4-6 Pavao je dva puta upotrijebio riječ dei koja ima snažno značenje u imperativu, „morati“ ili „nužno“. Pavao je rekao da Kristova poruka mora biti izgovorena jasno te svakom pojedinom tko je vani mora biti prezentirana u mudrosti. Bog je Crkvu stavio u svijet da bude sol i svjetlo - da utječe na svijet oko nas. Tko god se tamo nalazi - do njega se mora doprijeti. Crkva se ne smije izolirati od sekularnog društva, već treba prodrijeti u njega - sudjelujući u suverenom Božjem djelu, pozivajući ljude „iz tame k njegovom divnom svjetlu“ (1 Petrova 2,9).

Randy Hurst je direktor komunikacija pri Assemblies of God Foreign Missions.

Jesen 2018. 11


SERIJA: SJEME OD ZNACAJA – NEPREKIDNA ŽETVA

JE LI VAŠE SJEME OD ZNACAJA? (DESETI DIO)

NEPREKIDNA ŽETVA (JEDANAESTI DIO)

Rick Thomas

12 Duhovno vrelo


Je li vaše sjeme od značaja? (Deseti dio)

I

ma ljudi koji život provedu igrajući „Trivial Pursuit”. Radosno se zadovolje prosjekom i dokle god se nekako provlače, ništa im drugo nije bitno. Isti stav opisuje njihov duhovni život – oni su prosječni kršćani koji rijetko mole ili čitaju Bibliju te nikada ne svjedoče svojim susjedima. Pavao o takvim ljudima govori kada piše: „To su neki promašili [ozbiljnu vjeru] i zastranili u praznorječje” (1 Timoteju 1,6). Koja je vrijednost? Kada sam počeo govoriti o konceptu „sjemena od značaja”, bilo je dosta ljudi koji su mislili da ja govorim samo o kvantiteti sjemena koje se posijalo. Iako je istina da pravi Bog želi da sijemo velikodušno, njega puno više zanima da naše sjeme ima smisla te da predstavlja istinsko značenje. Stalno si moramo postavljati pitanje: „Posjeduje li pravu vrijednost ono u što ulažem svoje vrijeme?” Naravno, moramo biti suosjećajno s onima koji traže da im pomognemo, no to ne znači da moramo protratiti nebrojene sate u ispraznom razgovoru. Je li zaista nužno da stalno visimo na telefonu slušajući ogovaranja, pritužbe i stare prožvakane teme? Dolazi vrijeme kada ćemo morati podvući crtu te početi ispočetka – prihvatiti one stvari koje posjeduju istinsko značenje. Koristan Bog Čuo sam propovjednike kako šibaju protiv „grijeha” koje trebamo ostaviti. No ima jedan porok kojeg Bog želi da ostavimo, a o kojem rijetko išta čujemo. Što je to? Ono što je besmisleno te ništa pozitivno ne doprinosi našoj budućnosti. Od životne je važnosti razumjeti da Gospod u vašem životu ne čini ništa što nije korisno. Dok je iznosio Prispodobu o talentima, Isus se upravo fokusirao na tu činjenicu. Ispričao je priču o čovjeku koji je išao na put. Prije odlaska, gospodar je pozvao svoje tri sluge te im povjerio svoje imanje. Jednom je dao pet talenata, drugome dva, a trećemu jedan talenat. Talenat je predstavljao više od 1000 USD (trenutačno oko 6200 kn, op. prev.). Ono što je fascinantno u ovoj prispodobi jest to da je gospodar dao „svakomu po njegovoj sposobnosti” (Matej 25,15). Drugim riječima dao im je onoliko koliko je mislio da mogu podnijeti. Kad se gospodar vratio s dalekog puta, Biblija kaže da „zatraži

od njih račun” (r. 19). Zatražiti račun je knjigovodstveni izraz koji opisuje pregledavanje poslovnih knjiga kako bi se utvrdio dobitak ili gubitak. Upravitelj je pregledao knjige te utvrdio da su sluge kojima je dao deset i dva talenta pametnim investiranjem udvostručili svoj novac. Pohvalio ih je kao korisne sluge. No čovjek koji je primio samo jedan talenat se bojao. Svoj je novac zakopao te je mogao vratiti samo iznos koji je i dobio. Gospodar ga je ukorio kao „zlog i lijenog slugu” (r. 26). Štoviše, uzeo mu je talenat i dao onome koji je zaradio deset talenata! Koja je bila razlika među tim trima slugama? Prva dva su učinila nešto značajno sa sredstvima koja su dobili. Oni su pametno investirali. Vrijeme obrezivanja! Gospod traži one koji su odlučili stvarati. Isus je jednom sebe opisao kao trs, a svog Oca kao vinogradara (Ivan 15,1). Što Svemogući čini da poveća berbu? „Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese” (r. 2). Pošto je Krist trs, a mi smo mladice, ako ostanemo u njemu „donosimo mnogo roda”, jer „bez mene ne možete učiniti ništa” (r. 5). Ali: „Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i on usahne. Takve onda skupe i bace u oganj da gore” (r. 6). Gospodnja namjera je da donosimo plodove te da ostanemo produktivni. Donositi rod i rađati U Knjizi Postanka 1 Bog je govorio deset puta i u svakom govoru Biblija bilježi: I stvori… i stvori… i stvori. Zatim je, bilo da se radilo o drveću, cvijeću, morskim stvorenjima, životinjama ili pticama, dao odgovornost da sami sebe umnažaju: „Nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti” (Postanak 1,12). Bog je rekao: „Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti” (r. 24). Kada dođemo do prvog muškarca i žene koje je Svemogući stvorio na svoju sliku (r. 26), nalazimo još jednu dodatnu zapovijed. Ne samo da se trebamo razmnožavati na zemlji (biti plodonosni), već trebamo i „vladati” ili „imati vlast” nad svime što je Bog stvorio (koristiti se autoritetom). Ovakav je poredak. Prvo trebamo biti plodonosni, zatim dolazimo do autoriteta. Hrabri potez Biblija nam kaže da je Božja riječ ne samo dana da nas ukori i ispravi, nego da proučavanjem njezinih nadahnutih stranica možemo profitirati. Kao što je Pavao napisao mladom Timoteju: „Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučava-

Potencijal sićušnog sjemena je nevjerojatan. Međutim, kada je posijano na polju vjere – i prema Božjim zakonima – rezultati su još čudesniji. Vaše sjeme od značaja neće proizvesti dovoljno za održati vas samo mjesec ili godinu. Ono rezultira u trajnoj žetvi, onoj koja vas nastavlja blagoslivljati kroz vječnost.

nje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti” (2 Timoteju 3,16). Upravo sjeme od značaja – koje posjeduje vrijednost i smisao – jest ono koje postaje plodonosno. Osoba koja je naoružana Božjom riječju i spremna za duhovnu preobrazbu, treba napraviti odvažan korak. Ona ne može nastaviti s ponavljanjem starih obrazaca na isti stari način! Kao pastor sam primjećivao da kada neki ljudi zaista trebaju Božji dodir, njihovo se ponašanje mijenja. Umjesto da ostanu mirno sjediti na službi, odjednom se njihove ruke uzdignu štovanju, a njihovi glasovi u slavljenju. Ja vjerujem da oni svojim iskrenim potezima privuku Božju pažnju. Značajno sjeme je plodonosno i donosi promjenu.

ČETIRI KVALITETE ZNAČAJNOG SJEMENA Ono što sijete možda i izgleda maleno, ali posjeduje nevjerojatan potencijal da utječe na svaki kutak vašeg života. Pogledajmo na ove istinske kvalitete: 1.  Vaše sjeme ima duhovni značaj. Postoji vječna razlika između toga što je posijao čovjek ili što je posadio Bog. Kao vjernici, vi imate pristup sjemenu koje dotiče vaš duh i koje nikada neće umrijeti. Apostol Petar izjavljuje: „ Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje” (1 Petrova 1,23). Ne samo da su naša srca očišćena dragocjenom Isusovom krvi, nego nam je dana Božja riječ koja posjeduje čudesnu moć umnažanja. Znamo da sijač „sije riječ” (Marko 4,14) i da ona može dati veliku žetvu. Jesen 2018. 13


Potencijal za predivno vrijeme žetve je izravno vezano na način kako primamo Riječ. Isus kaže da su neki „u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda” (r. 18-19). Koja je razlika kad njegujemo i častimo Riječ: „A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko” (r. 20). Duhovne stvari zahtijevaju duhovno sjeme – i zato je pisana Božja riječ tako važna za naš rast. 2.  Vaše sjeme ima duševni značaj. „Duševno” područje obuhvaća naš um i osjećaje, zbog čega na nas utječu okolnosti ili trenutačna gibanja. Pismo nas uči da postoji duhovno znanje (po otkrivenju) i tjelesno znanje (po svjetovnom obrazovanju). Mi čitanjem ili poučavanjem učimo abecedu, matematiku ili povijest, ali duhovno razumijevanje dolazi samo onda kada dopustimo da se u nas posije Božje sjeme. Zato Pavao izjavljuje: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno” (Rimljanima 12,2). Nešto dalje nam apostol govori da uzmemo vlast nad svojim mislima – da se usredotočimo na ono što je istinito, časno, pravedno, čisto i ljubazno. On kaže: „… što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!” (Filipljanima 4,8). Kako bismo posjedovali Božju misao, potrebna nam je obnova našeg načina razmišljanja. Biblija kaže: „Da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine” (Efežanima 4,22-24). Ako nismo budni i oprezni, dozvolit ćemo svjetovnom sustavu da slijepo programira naše emocije i mentalna računala. Jakov nam kaže: „Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe” (Jakov 1,22). U naše duševno područje treba posijati sjeme. Osoba koja svjedoči te pomaže „vratiti grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti” (Jakov 5,20). Jednom kad ste prihvatili Sina Božjeg ne možete se duhovno razvijati niti sazrijevati te posjedovati „Kristovu misao” (1 Korinćanima 2,16) sve dok se u vama Riječ čvrsto ne ukorijeni. Tako se naša duša obnavlja. 14 Duhovno vrelo

3.  Vaše sjeme ima tjelesni značaj. Govorim vam iz iskustva, ako zanemarujete svoje tijelo, prije ili kasnije ćete platiti visoku cijenu. Zato što se ja nisam brinuo za svoje tijelo doživio sam srčani udar. Niti Bog niti Sotona nisu odgovorni za to – sam sam si to učinio! Od tog dramatičnog poziva na buđenje, drastično sam promijenio svoje prehrambene navike i navike treniranja. Na koncu, moje tijelo i krv moraju biti svjedočanstvo za Boga koji me je stvorio. Moramo se složiti sa psalmistom: „Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna” (Psalam 139,14). Osoba koja namjerno dozvoli propadanje vlastitog tijela, ignorira ono što Bog želi. Pavao je napisao: „Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!” (1 Korinćanima 6,19-20). Vaše je tijelo dar od Boga – i način na koji se odnosite prema toj „zemaljskoj posudi” govori o tome koliko cijenite taj dar. 4.  Vaše sjeme ima materijalni značaj. Prema Božjoj riječi, Božja načela se odnose na svako područje vašeg života – ne samo na duh, dušu i tijelo, već također i na vaše financije. Zbog toga se ja nikada ne ustručavam ispovijedati njegova obećanja za materijalne i financijske blagoslove. Božja je namjera da njegov narod živi u izobilju – i kada je to tako, on se raduje. Kralj David je rekao: „ Velik je Jahve! Milo mu je spasenje [blagostanje] sluge njegova!” (Psalam 35,27). Kako ćemo biti blagoslovljeni i napredovati je pak izravna posljedica poštivanja zakona i principa koje je Bog uspostavio. Na primjer, ono što ćemo primiti ovisi o tome što ćemo uložiti. Pismo jasno kaže da: „Tko neće da radi, neka i ne jede! (2 Solunjanima 3,10). Možete stati u rijeku Božjih materijalnih blagoslova tako što ćete uspostaviti ritam davanja i primanja, sjetve i žetve. Vaša odluka Kako biste iskusili duboku promjenu u svom životu, počnite sijati u četiri područja o kojima je bilo riječi. •   Zaboravite na prošlost i počnite ulagati u svoju duhovnu budućnost. •   Revolucionalizirajte vaš misaoni život te hranite svoju dušu ustrajnim traženjem Kristova uma. •   Počnite tretirati svoje tijelo kao

hram Svetog Duha jer to i jest. •   Promijenite svoju ekonomsku budućnost tako što ćete postati davatelj a ne primatelj. Nemojte više niti dana potrošiti na bauljanje u dolini neodlučnosti. Bog će pomoći u preoblikovanju vaše budućnosti onda kada počnete sijati sjeme od značaja.

Neprekidna žetva (jedanaesti dio) Potencijal sićušnog sjemena je nevjerojatan. Međutim, kada je posijano na polju vjere – i prema Božjim zakonima – rezultati su još čudesniji. Vaše sjeme od značaja neće proizvesti dovoljno za održati vas samo mjesec ili godinu. Ono rezultira u trajnoj žetvi, onoj koja vas nastavlja blagoslivljati kroz vječnost. Božja riječ to dokazuje! Evo dokaza! Kada je Abraham bio dobrano preko sto godina, Bog mu je progovorio o zahtjevu koji je trebao ispuniti. Pismo nam kaže da „Bog stavi Abrahama na kušnju“ (Postanak 22,1). Nemojte da vas riječ „kušnja“ navede na krivi trag. U originalnom hebrejskom značenje riječi je „dokaz“. Naposljetku, Biblija kaže "Bog naime ne može biti napastovan na zlo, a niti sam nikoga ne napastuje“ (Jakov 1,13). Kušati znači „Ne znam što hoćeš ili nećeš učiniti, pa ajmo te testirati.“ Dokazati, međutim, znači „Na stol ću staviti dokaze koji će pokazati ono što je. To se Gospod spremao učiniti s Abrahamom. Zašto bi mu Jahve nešto želio dokazati? Jer je to bio čovjek za kojeg je Bog rekao da će svi narodi svijeta kroz njega biti blagoslovljeni. U Abrahamovom životu, Svemogući je pokretao seriju događaja koji će rezultirati najčuvenijim sjemenom koje će ikad biti posijano – njegovim sinom, Isusom. Trajna poruka Bog nije samo dokazivao sebe Abrahamu, nešto je uspostavljao na nebesima. Ono što se trebalo zbiti poslalo bi trajnu poruku Luciferu, palom anđelu, i svim njegovim demonima. Glas s neba izravno je progovorio Abrahamu: „Uzmi svog sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.“ (Postanak 22,2). Kako Biblija navodi, Abraham je ustao rano sljedećeg


Iako je istina da pravi Bog želi da sijemo velikodušno, njega puno više zanima da naše sjeme ima smisla te da predstavlja istinsko značenje. Stalno si moramo postavljati pitanje: „Posjeduje li pravu vrijednost ono u što ulažem svoje vrijeme?” jutra i osedlao magarca. Uzeo je sa sobom dvojicu slugu i svog sina, Izaka. Prvo je nasjekao dovoljno drva za žrtvu paljenicu i potom se uputio ka mjestu na koje mu je Bog naložio da ide. Trećeg dana, „Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka. Abraham onda reče slugama: “Vi ostanite ovdje uz magarca , a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.“„ (r. 4-5). Slijedeći Božje naredbe, Abraham je uzeo drva za žrtvu paljenicu i dao ga Izaku neka nosi, dok je on sam nosio kremen (vatru) i nož. Konačni zahtjev Kakva su to previranja morala biti za Abrahama. Bog je rekao: „Želim da mi ponudiš svog sina kao žrtvu. Tražim od tebe da se odrekneš onog što ti je najdragocjenije – što ti znači više od bilo čega drugog.“ U biti, Bog je Abrahamu rekao: “Ništa neće stati na put između tebe i mene. Daj mi svog sina.“ Neupitno, Izak je bio sjeme od značaja, od važnosti. Kako su otac i sin skupa hodali, Izak se okrenuo Abrahamu i upitao ga: „Evo

kremena i drva, ali gdje je janje za žrtvu paljenicu“ (r.7). Abraham odgovara: „Bog će već providjeti janje“ (r.8), i oni nastave put.“ „Ne brini, Izače“ Možda ćeš reći: „Mislio sam da je Bog rekao Abrahamu da će Izak biti žrtva.“ Pogledajmo kako je ovaj događaj zabilježen u Poslanici Hebrejima: „Vjerom je Abraham, kad je bio stavljen na kušnju, prinio Izaka i taj koji je jedinorođenca prinosio bio je onaj koji je primio obećanje, kojemu bijaše upravljena riječ: „Po Izaku ćeš imati potomstvo.“Mislio je da Bog može i mrtvace uskrisivati. Zato ga dobi sa slikovitim značenjem.“ (Hebrejima 11,17-19). Ovo nam kazuje da da će Bog providjeti, jer on uvijek daje sjeme sijaču. Zato je Abraham mogao reći svom sinu: „Ne brini, Izače, Bog će providjeti janje.“ Vjerujem da je Abraham rekao Izaku: „Bez obzira što se dogodilo, ti si značajan. Vjeruj Bogu i vjeruj meni.“ Kad je žrtvenik bio pripravljen, Abraham

je priredio drva i svezao svog sina kao žrtvu. „Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina.“ (Postanak 22,10). Odjednom, anđeo Gospodnji ga je zazvao sa nebesa: „Abrahame! Abrahame!“ „Evo me.“ odgovorio je. Anđeo reče: „Ne spuštaj ruku na dječaka...niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio svog sina, jedinca svoga.“ (r.12). Abraham je podigao oči i iza sebe ugledao ovna koji se rogovima zapleo u grm. Biblija nam kaže kako je Abraham otišao po njega i žrtvovao ga kao žrtvu paljenicu umjesto svoga sina Izaka (r.13). Abraham je nazvao to mjesto: „Jahve proviđa“. To je bilo zauvijek Potom, anđeo je drugi puta zazvao s nebesa objavljujući da Abraham nije samo ponudio sjeme od značaja, već ono koje je trajno. Anđeo je rekao: „Kunem se samim sobom“, izjavljuje Jahve: „Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji Jesen 2018. 15


da je dao „još i svoga zlata i srebra za Dom svoga Boga“ (r.3). David je govorio: „Moja privrženost prema Domu Božjem je trajna, pa želim dati još i više.“ To je bilo više od odgovora na potrebu – David je davao svoja zemaljska dobra Gospodu kao čin štovanja. Koja silna pouka. Umjesto da budemo „usmjereni na potrebe“, moramo sijati što je značajno. Davidova ljubav za Dom Božji je bila ta koja ga je navodila da daje značajno više od onog što se tražilo.

Ne samo da su naša srca očišćena dragocjenom Isusovom krvi, nego nam je dana Božja riječ koja posjeduje čudesnu moć umnažanja. će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.“ (Postanak 22,16-18). Slava Bogu, žetva je bila zauvijek! Evo kako to sjeme utječe na tebe i mene danas. Apostol Pavao piše: „... jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli. Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu. A ako vi pripadate Kristu, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.“ (Galaćani 3,27-29). To je tvoja baština Nije samo Izak bio značajno, trajno sjeme – i ti si, i ja sam. Ako smo u Kristu, baštinici smo po obećanju. Pažljivo pročitajte ovaj odlomak i shvatit ćete da nije o religiji, kulturi, politici ili o tome jeste li muškarac ili žena. Bijelci, crnci, bogati, siromašni, obrazovani, neobrazovani – svi imamo isto obećanje. Nema mjesta izgovorima. Zaboravite stare nepravde ili okolnosti svog odgoja. Božji plan za vašu budućnost nadilazi svaku povredu iz prošlosti. Možete se žaliti: „Ali nisam rođen u dobrostojećoj obitelji?“ Nisam ni ja. Ali jednog dana Bog mi je počeo govoriti: „Napravit ću put gdje ga nema. Dat ću ti naklonost tamo gdje ju drugi ne mogu naći. Otvorit ću vrata koja se čine okovana. Dat ću ti da govoriš moju Riječ svjetskim vođama.“ Bog je ispunio to obećanje, ne zbog mojih zasluga, nego 16 Duhovno vrelo

jer sam zakoračio u svoju baštinu koja potječe od Izakova trajnog sjemena koje je Abraham bio voljan posijati. Ja žanjem trajnu žetvu koju neprijatelj ne može ukrasti. Davanje - stil života Uzbudim se kada razmišljam o potencijalima značajnog sijanja. Međutim, Bog je isto tako uspostavio da i trajno davanje – kao stil života – proizvodi trajnu žetvu. Mnogi govore o velikom Hramu koji je kralj Salomon sagradio na slavu Božju, a zaboravljaju da je njegov otac, David, bio taj koji je prvi imao viziju. David je predao Salomonu, „uzorak svega što bijaše smislio u duhu za...Jahvin Dom“ (1 Ljetopisima 28,12). Odakle je došao novac za izgradnju tako veličanstvenog Hrama? Ljudi su davali, davali i davali – počevši sa samim Davidom. „Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlata...srebra...tuča“ (1 Ljetopisima 29,2) kao i dragog kamenja. Zatim je David potaknuo ljude da naprave isto. Uzvratili su neviđenom velikodušnošću. Biblija navodi: „Tada su dragovoljno priložili knezovi obitelji i knezovi izraelskih plemena, tisućnici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima.“ (1 Ljetopisima 29,6). Ne pričamo o sitnišu. Dali su deset tisuća talenata srebra, osamnaest tisuća talenata tuča i sto tisuća talenata željeza. (r.7). Osim toga, „U koga se god našlo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma“ (r.8). Dar ljubavi David, koji je poveo primjerom, nije bio gotov s davanjem. Biblija nam kaže

Istinska naklonost Kada sam oženio Kathy, nisam joj stavio prsten na ruku jer ga je trebala. Da je to bio slučaj, mogao sam otići u dućan s bižuterijom i kupiti mali kolut imitacije zlata. Umjesto toga, ponudio sam joj nešto na što sam bio ponosan – jer je predstavljalo moju ljubav i naklonost prema njoj. Značaj nadilazi uobičajenost. Primjerice, ako dobacite kunu čovjeku na uglu koji drži znak koji kaže: „Radim za hranu“, održavate takav stil života. Ali ako se s njim sprijateljite i dovedete ga do toga da je uistinu spreman raditi i zarađivati za život, doista ste unijeli značaj u njegov život – transformirajući ga iz prošlosti u budućnost. Simbolika ili značaj? Ima u Novom Zavjetu jedna dirljiva priča o Mariji, Martinoj i Lazarovoj sestri koja dolazi Isusu prije raspeća noseći alabastrenu posudu punu skupocjene pomasti. Biblija kaže da je „razbi...te mu je izli na glavu“ (Marko 14,3). Nakon što je pomazala Isusa, neki od prisutnih su se ljutili i međusobno govorili: „Čemu to rasipanje pomasti! Mogla se pomast prodati za više od trista denara (više od prosječne godišnje plaće) i dati siromasima!“ (Marko 14,4-5). Oštro su ju ukorili. Ukoliko nismo pažljivi, dozvolit ćemo ljudima da nas odgovore od sijanja sjemena od značaja kad osjećamo da to trebamo učiniti. Reći će: „Pa to je van pameti! Zašto bih za to dao novce?“ ili „Zašto bih blagoslovio tu osobu?“ Umjesto trajne žetve, neprijatelj bi radije da imate prazna polja i da nemate uroda. Nakon što je slomila alabastrenu posudu, Isus je rekao: „Pustite je! Zašto joj dosađujete? Ona je izvršila djelo ljubavi na meni jer siromahe ćete uvijek imati sa sobom, i moći ćete im dobro činiti kad god htjednete; a mene nećete imati uvijek. Ona je učinila što je mogla: pomazala je tijelo moje unaprijed za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude – na svem svijetu – propovijedala


Radosna vijest, kazat će se, njoj na uspomenu, i ovo što ona učini.“ (Marko 14,6-9). Čin ove žene je bio simboličan jer je uzela nešto neprocjenjivo i slomila to – što znači da se nikada nije moglo upotrijebiti ni za što drugo osim ovog. Ona je čin učinila značajnim. Isus je taj koji je sjeme učinio trajnim – govoreći: „Gdje god će se naviještati evanđelje, ovo neće biti zaboravljeno.“ Kojeg silnog Boga služimo! Prije više od dvije tisuće godina Otac je dao svom Sinu da porazi grijeh u našim životima. A opet ovo sjeme značaja još uvijek proizvodi žetvu koja trajno raste te raste. Donosiš li rod? Jesi li donio odluku da pustiš prošlost i zasadiš novi početak? Jesi li spreman posijati značajno sjeme za vječnu žetvu? Biblija kaže da „valjan čovjek ostavlja baštinu unucima“ (Izreke 13,22). To znači da je značajno ulagao – ne samo za svoju djecu, već i za unuke. To je trajno! Neprijatelj će iskoristiti svaku smicalicu da nas zaustavi jer zna da nam Riječ kazuje: „Plodite se i množite i napunite zemlju“ (Postanak 1,28). A kad se to dogodi, postajemo ljudi autoriteta. Tada možemo „vladati...svim živim stvorovima što puze po zemlji“ (r. 1,28). Nemoguće je napuniti bez trajne žetve. Onog trenutka kad postaneš „onaj koji donosi rod“, počinješ se množiti jer kod Boga se sve vrti oko rasta i prinosa. Kako se uključujemo u žetvu za žetvom, Sotona ostaje nervozan. Zašto? Jer zna da se snovi i vizije osobe koja daje ne

mogu zaustaviti. Sudbinu pojedinca koji potpuno razumije i sudjeluje u zakonu žetve ne može se skrenuti. Vaša vječna baština Kada pogledam kako je Bog blagoslovio moj život i službu, razumijem da sam na ovom položaju zbog sjemena koje su posijali moj zemaljski otac i njegov otac. Djed Thomas je izgradio mnogo crkava za Kraljevstvo, a Kathyina priča je ista takva. Njezini roditelji su bili vjerni u sijanju i davanju – a njene bake i djedovi su bili uključeni u rad za Gospoda. Prije nego je baka Burkhard preselila sa zemlje u svoju nebesku nagradu, potpomagala je više od dvadeset službi širom svijeta. Moja djeca ne mogu nego biti blagoslovljena jer neprijatelj ne može zaustaviti što je Gospod započeo. Zapamtite, kada ste vjerni u umnažanju, postajete muškarac ili žena autoriteta.

Neprijatelj je sada pod vašim nogama. Moći ćete izjaviti: „s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu“ (Efežanima 2,6). Zbog onoga što su posijali oni koji su bili prije, ja mogu reći: •   „Veći je onaj koji je u meni, nego onaj koji je u svijetu.“ •   „u svemu ovom sjajno pobjeđujem po onome koji me je ljubio.“ •   „Sve mogu u onome koji mi daje snagu.“ Što će biti tvoja baština? Što ti sadiš u živote onih koje voliš? Danas, Isus govori: „...podignite svoje oči te promotrite njive kako su dovoljno bijele za žetvu! Žetelac prima plaću i skuplja rod za život vječni“ (Ivan 4,35-36). Moja je molitva da kako sijete sjeme od značaja, tako uživate obilje Božje trajne žetve.

Rick Thomas je glavni pastor Aboundant Life Christian Centre u Margate, Florida. On je međunarodno priznat pastor i učitelj te govornik na konferencijama.

Harvest 2005, Rick Thomas . Korišteno s dopuštenjem autora. Sva prava pridržana.

Jesen 2018. 17


Izazovi s kojima se suočavamo u dosezanju nevjerujućih kroz nedjeljna bogoslužja manje govore o stilu ili doktrinarnim razlikama, a više o svrsi, iznošenju i sili Božje prisutnosti.

18 Duhovno vrelo


PREMOSTITI JAZ: DOPIRANJE DO LJUDI KOJI NE IDU U CRKVU POMOCU NEDJELJNOG BOGOSLUŽJA John H. Spurling Jedan od mnogih izazova s kojima se suočavamo u vlastitoj želji da dosegnemo nevjerujuće ljude podrazumijeva odražavanje naše iskrene ljubavi prema Bogu i prema njima.

P

onedjeljak je ujutro i dok razmišljamo o prethodnom danu, zahvaća nas onaj isti poznati osjećaj. Mislimo: Tim za slavljenje je bio dobro pripremljen; propovijed je doktrinarno bila ispravna; ipak, nešto je nedostajalo. Gdje su bili svi posjetitelji? Zašto nitko nije odgovorio na moj poticajni poziv na spasenje? Zašto se nevjerujući ljudi čine toliko nezainteresirani za dolazak u crkvu? S obzirom da postoji nekoliko odgovora na ova pitanja, naša frustracija sve više raste. Znamo da će se javiti ta ista praznina već sljedeći ponedjeljak ako se nešto ne učini kako bismo dosegli nevjerujuće oko nas. Jedna je stvar sigurna – mora se pojaviti neka nova vizija. Netko se može pitati: „Znači li to da moramo kompromitirati vlastita doktrinarna uvjerenja i odmaknuti se od svog pentekostalnog nasljeđa? Je li rješenje jednostavno u tome da stvorimo službe koje će biti privlačne tjelesnim interesima društva koje nema poštovanja?” Apsolutno ne! Izazovi s kojima se suočavamo u dosezanju nevjerujućih kroz nedjeljna bogoslužja manje govore o stilu ili doktrinarnim razlikama, a više o svrsi, iznošenju i sili Božje prisutnosti. Mnoge crkve s različitim stilovima i strukturama dosežu nevjerujuće svaku nedjelju. Poanta nije u tome da odredimo trebamo li biti usredotočeni na tražitelje, osjetljivi na njihove potrebe ili čak njihovi prijatelji. Pravo je pitanje jesmo li ili nismo odlučni u tome da dosegnemo nevjerujuće. Ako je odgovor da, onda moramo provjeriti vlastita nastojanja u svjetlu potreba i pitanja koja utječu na živote nevjerujućih. Postoje četiri ključne stvari u dosezanju nevjerujućih kroz nedjeljna bogoslužja.

BUDITE AUTENTIČNI Stav mnogih nevjerujućih ljudi prema kršćanima i crkvi općenito često otkriva ne baš poželjnu mješavinu skepticizma, bojazni i apatije. Štoviše, puki dolazak na nedjeljno bogoslužje može predstavljati novo iskustvo koje je u isto vrijeme i zastrašujuće i zbunjujuće. Jedan od mnogih izazova s kojima se suočavamo u vlastitoj želji da dosegnemo nevjerujuće ljude podrazumijeva odražavanje naše iskrene ljubavi prema Bogu i prema njima. To i jest veliki nalog kojeg nam je ostavio sam

Isus Krist (Matej 22,34-40), a opisuje središnji zadatak Crkve. Svaki aspekt bogoslužja – molitva, slavljenje, posebna glazba ili objavljivanje Božje riječi – daje mogućnost da na autentičan način izrazimo svoje predanje Bogu i žarku želju da mu budemo poslušni. Svjesni smo, također, da se iskrenim svjedokom ne postaje samo nedjeljom u crkvi. Ako Crkva zaista želi utjecati na živote nevjerujućih ljudi, onda mjesto promjena mora započeti puno prije nego krene glazba u slavljenju. Naša vjerodostojnost među nevjerujućima sve više raste kada vide da imamo i sami mnoge probleme, a opet konstantnu i postojanu radost. Zidovi pogrešnog shvaćanja i otuđenja, koji su realnost za većinu nevjerujućih ljudi, počet će padati kao rezultat iskrenog izričaja naše vjere u Boga. Tada, a možda i jedino tada, naša će poruka ljubavi i prihvaćanja mijenjati srca nevjerujućih ljudi.

IMAJTE NAMJERU Najveća prepreka dosezanju nevjerujućih ljudi na nedjeljnim bogoslužjima podrazumijeva razumijevanje njihovih razloga zašto trenutno ne dolaze u crkvu. Većina nevjerujućih smatra crkvene sastanke dosadnima. Često ih karakteriziraju kao okupljanja ljudi uskih pogleda, izvan dodira s realnošću i netolerantnih prema onima koji su drukčiji od njih samih. U isto vrijeme, velika većina nevjerujućih se osjeća preopterećena zahtjevima suvremenih životnih stilova koji su izvan kontrole. Bore se s pritiscima da moraju pratiti neprestane promjene društva koje ih ostavljaju u potrebi za stabilnosti i moralnim kompasom. Mnogi se osjećaju da su prepušteni samima sebi i ne vjeruju da im pohađanje kršćanske službe može ponuditi odgovore na njihove zbunjujuće probleme. Uspijevaju li naša bogoslužja odgovoriti na pitanja i terete nevjerujućih ljudi? Služimo li nevjerujućim ljudima s namjerom da se pojave na našim službama? Ili je naša ogromna količina energije i truda usmjerena samo na interese, očekivanja i potrebe onih koji su ionako već uvjereni i osvjedočeni? Ako je istina ovo zadnje, ne možemo očekivati da ćemo pozitivno utjecati na nevjerujuće posjetitelje na našim nedjeljnim bogoslužjima. Svaki aspekt nedjeljne službe, od početne pjesme do završnog poziva, ima potencijal doći do srca ljudi koji još ne poznaju Boga. Pastor koji ima namjeru doseći ih razvit će službe koje namjerno grade mostove razumijevanja koje će dotaći živote prisutnih nevjerujućih osoba. Jesen 2018. 19


Svaki aspekt nedjeljne službe, od početne pjesme do završnog poziva, ima potencijal doći do srca ljudi koji još ne poznaju Boga. Pastor koji ima namjeru doseći ih razvit će službe koje namjerno grade mostove razumijevanja koje će dotaći živote prisutnih nevjerujućih osoba. BUDITE RELEVANTNI Jezik i tradicija nedjeljnih službi možda ne uspijevaju stvoriti kontakt s pritiskom problema i potreba mnogih ljudi koji dolaze izvan – a moguće i nekih unutar – kršćanske zajednice. Uistinu je nerealno očekivati od ljudi s malo ili nimalo crkvene pozadine da nam se svojevoljno pridruže na nedjeljnim bogoslužjima. Potreban je veći trud i revnost kako bismo uspostavili odnose s nevjerujućim ljudima izvan naših „nedjeljnocrkvenih“ iskustava. Crkveni vođe bi trebali kroz molitvu odgovoriti na potrebu za doktrinarnom čistoćom i kulturološkom relevantnošću na nedjeljnim bogoslužjima. Naše poruke nedjeljom moraju odzvanjati riječi Isusa Krista koje je izrekao prilikom ulaska u javnu službu: „Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza da naviještam evanđelje siromasima... da proglasim sužnjima oslobođenje... da na slobodu pustim potlačene” (Luka 4,18). Isus Krist doticao se realnih potreba ljudi, dok u isto vrijeme nije činio kompromis s istinom. 20 Duhovno vrelo

Danas nedjeljne službe predstavljaju dinamičnu mogućnost objavljivanja doktrinarne istine i nude osobama koje traže odgovore smislena objašnjenja i praktičnu primjenu pisane Božje riječi. Nevjerujući ljudi će biti privučeni crkvama i propovjednicima koji kroz molitvu premošćuju jaz između drevnih istina Pisma i njihovih opterećujućih potreba.

BUDITE NADAHNUTI Suočeni s nevjerojatnim izazovom pri dosezanju izgubljenih, potrebna nam je intervencija svemogućeg Boga. Svo naše planiranje i priprema ne mogu zamijeniti Božju prisutnost. Ovu će nedjelju nevjerujući doći na bogoslužje iz različitih motiva. Međutim, kada dođu, hoće li zateći Crkvu koja se u molitvi, s namjerom pripremala za njihov dolazak? Hoće li susresti iskreni izričaj Božje ljubavi i primiti odgovarajuću poruku iz njegove Riječi? Bez nadahnjujuće prisutnosti Svetog Duha naša će želja za dosezanjem nevjerujućih ljudi na nedjeljnim bogoslužjima


PRI PROPOVIJEDANJU NEVJERUJUĆIMA... Volite slušatelje Suosjećanje je naša najučinkovitija i dobitna emocija. Potrudite se da ljudi koji sjede i slušaju vas mogu osjetiti da vam je stalo do njihove dobrobiti. Koristite vokabular koji ljudi u svijetu mogu razumjeti Umjesto, npr., invokacije ili benedikcije, upotrijebite jednostavno riječ molitva. Kada rabite tehnički teološki izraz, objasnite ga. Ako su slušatelji isključeni, budite sigurni da odbijaju istinu, a ne svoje nerazumijevanje istine. Ne razvodnjujte poruku Propovijedajte Bibliju bez ispričavanja. Govorite istinu u ljubavi, ali ju govorite. Koristite pomagala Propovijedajte očima koliko i ušima. Ako govorite npr. o tome kako je Božja riječ mač, nabavite i pokažite mač u jednoj ruci, dok u drugoj držite Bibliju. Ako govorite o pretrpanim rasporedima, pokažite u ruci dnevni planer. Krećite se Nemojte stajati na jednom te istom mjestu kroz čitavu propovijed. Drevni Grci su rekli da su tri najvažnije stvari za učinkovit govor akcija, akcija i akcija. Ako nemate bežični mikrofon, pokušajte ga nabaviti. Hodajte pomalo dok propovijedate. Takva promjena pozicija pomaže ljudima odmoriti oči i zadržati pažnju. Pričajte priče Ljudi u svijetu žele dokaz da ono što govorite zaista funkcionira u stvarnom životu. Istinite životne priče služe kao moćne potvrde onoga što tvrdimo. Pobrinite se da ljudi iz svijeta znaju kada govorite o njima. Pojmovi izgubljeni, neobraćeni i nevjernici ništa im ne znače. Oni se ne osjećaju izgubljenima. Oni točno znaju gdje se nalaze – u crkvi. Obraćajte se nevjerujućima kao pred-kršćanima. To je blagi izraz, manje sukobljavajući od nekršćani, te izražava nadu da će postati kršćanima. Objasnite poziv Poziv je tradicija, ali ona dobra. Pomaže ljudima biti poslušnima biblijskoj uputi da se javno objavi prihvaćanje Krista. No, budite i obazrivi prema načinu razmišljanja ljudi koji dolaze iz svijeta. Ako ih pitate da javno „priznaju” svoju vjeru, moguće je da će oni to doživjeti da javno trebaju ispovjediti svoje grijehe.

Najveća prepreka dosezanju nevjerujućih ljudi na nedjeljnim bogoslužjima podrazumijeva razumijevanje njihovih razloga zašto trenutno ne dolaze u crkvu. Većina nevjerujućih smatra crkvene sastanke dosadnima. Često ih karakteriziraju kao okupljanja ljudi uskih pogleda, izvan dodira s realnošću i netolerantnih prema onima koji su drukčiji od njih samih. propustiti silu koja je dostupna crkvi, posebno Pentekostalnoj. Dok se budete pripremali za iduću nedjeljnu službu, uzmite vrijeme kako biste se osvrnuli na vaše službe u proteklih nekoliko mjeseci. Koliko su one bile učinkovite u dosezanju izgubljenih? Što je to što vas priječi da ostvarite još veći utjecaj? Odgovor će možda podrazumijevati više od puke promjene stila slavljenja. Možda će biti potrebno uvrstiti provjeru svih aspekata vaših službi i onoga što se događa između njih. A ponajviše će možda biti potrebno da vi i vaša crkva još revnije zazovete prisutnost Božjeg Duha. Dok to činite, Bog će vam dati recept za izgradnju mostova razumijevanja i pomoći vam ispuniti izazove dohvaćanja nevjerujućih ljudi.

John E. Marshall je pastor Second Baptist Church, Springfield, Missouri. John H. Spurling, D.Min. je pomoćni profesor Formacije crkve i Vodstva pri Assemblies of God Theological Seminary, Springfield, Missouri.

Jesen 2018. 21


SERIJA: ŽIVOT U KRALJEVSTVU

(PETNAESTI DIO)

DRAGOVOLJCI – NE ROBOVI H. Maurice Lednicky

Biti dragovoljac ima potpuno drugo značenje nego biti rob. Istina je da i jedan i drugi mogu postići jednake stvari, ali jedno se postiže s voljnim srcem, a drugo se ostvaruje prisilom. Kao što ćemo otkriti u Božjoj riječi, naš odnos s nebeskim Ocem je odgovor na njegovu ljubav prema nama. Takva ljubav koja je njegovog jedinog Sina dovela na križ kako bi ponio krivicu za naše grijehe ne porobljuje nas – ona nas zapravo oslobađa od osude te obnavlja izvornu svrhu zbog koje smo stvoreni. Moja „služba“ „Gospodaru“ je jedinstvena i posebna privilegija. Ja sam vezan ljubavlju i žarko želim vršiti njegovu volju. Razlika između dragovoljca i roba je u tome što jedno donosi čisti užitak, a drugo nezadovoljstvo i ogorčenje. Započnite s ovim proučavanjem sa znanjem da vas je on izabrao – a vi ste mu odlučili iskazati čast.

Č

ak i površnim pregledom biblijskog izraza sluga otkrivaju nam se zanimljive informacije. Riječ sluga(e) se u Pismu spominje otprilike 1000 puta, gotovo jednako raspodijeljena između Starog i Novog zavjeta. U starozavjetnom hebrejskom riječ goto22 Duhovno vrelo

vo isključivo znači rob. Ali u novozavjetnom grčkom imamo najmanje sedam (7) različitih riječi i definicija za isti izraz (Ovo nije tako neobično za grčki jezik pošto postoje razna značenja za istu riječ kada ju prevodimo na druge jezike). 1. Upravitelj 2.  Kućni sluga 3.  Plaćeni sluga 4.  Mlađi upravitelj (podređen vladaru) 5.  Podložnik (pomoćnik) 6.  Službenik (diakonos – đakon) 7.  Rob (dulos) Znakovito je da svih pet pisaca Novog zavjeta (nakon Pentekosta) u svojim pismima i poslanicama sebe nazivaju slugama – robovima Isusa Krista. Popis uključuje Pavla, Petra, Ivana, Jakova i Judu (Isusovu polubraću). Vrlo rano je u kršćanskoj teologiji riječ dulos dobila značenje kao onaj koji sebe u potpunosti prepušta volji drugog. Ova definicija ne implicira da je netko takav bio prisiljen to učiniti. Selektivno pamćenje – rekonstrukcija povijesti – to su Židovi radili kada su Isusu kazali: „Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni?'” (Ivan 8,33). Obratite

pozornost kako ih Isus nije podsjećao na Egipat, Asiriju, Babilon, MedijskoPerzijsko Carstvo, Grčku ili Rim. Njegov je odgovor umjesto da se posluži povijesti bio duhovan: „Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni” (Ivan 8,34-36, naglasak dodan). Kao ilustraciju koja je u grčko-rimskoj kulturi vrlo razumljiva i primjenjiva apostol je Pavao o ropstvu govorio kao duhovnoj analogiji (Rimljanima 6,19). „Više ne robujemo grijehu” (Rimljanima 6,6; naglasak dodan). „Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate” (Rimljanima 6,16; naglasak dodan). Ovo je ključni redak u ovoj raspravi o duhovnom „ropstvu”: „Oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti” (Rimljanima 6,18; naglasak dodan). Kako bi to naglasio, Pavao ponavlja: „Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak – život vječni” (Rimljanima 6,22; naglasak dodan). Ono što trebamo zapamtiti jest da nas Bog ne prisiljava da ga slijedimo, već smo mi dobrovoljno postali robovi


novog Gospodara. Glede koncepta slobode uputna je riječ upozorenja. Nažalost, neki su vjernici to protumačili tako da sad ne postoje nikakve restrikcije niti ograničenja. To ni na koji način nije biblijsko značenje slobode. Stjecanje slobode od vlasti grijeha i kontrole ne uklanja odgovornost. Zapravo, to nas uvodi u višu dimenziju života. Slava Bogu, okovi krivice i osude su spali (Rimljanima 8,1-2).

OSAM (8) OBILJEŽJA PRAVOG SLUGE

BITI SLOBODAN GRIJEHA…

OKOVA

4.  Služi, a da se ne uspoređuje ili da zamjera drugima.

PRUŽA SLOBODU DA SLUŽIMO KRISTU.

5.  Vjeran je bilo kojoj zadaći koja se postavi pred njega te ju se trudi izvršiti bez negativnih osjećaja.

OD

Sada ne služim kao netko tko je okovan i prisiljen ili koji će se suočiti sa strašnim posljedicama, već kao predani dragovoljac koji više od samog života želi ugoditi svom Gospodaru, bez straha od kazne ili buduće odmazde.

PRAKTIČNO OČITOVANJE SLUŽENJA ZA KRISTOVE SLJEDBENIKE •  Služite odgovorno. (Dvije latinske riječi – bez voska znače bez licemjerja) „Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima” (Kološanima 3,23). •  Služite spontano. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu (Luka 10,30-37). •  Služite obzirno. „Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri” (Galaćanima 5,10). •  Služite suosjećajno. „Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!” (Galaćanima 6,2). •  Služite u tajnosti. Javno pokazivanje služenja poništava nagradu u vječnosti (Matej 6,1-18). •  Služite požrtvovno. Pavao je govorio o svojim mnogim „žrtvama” (2 Korinćanima 6,3-13). •  Služite bez srama. „Mi ludi poradi Krista…” (1 Korinćanima 4,10-13).

Životna lekcija: Po Kristovoj žrtvi na križu – prolijevanjem njegove krvi – Bog mi je milostivo oprostio moje grijehe te me oslobodio od okova i veza duhovnog robovanja đavlu. Sad kad sam slobodan, mogu dragovoljno biti rob Isusa Krista. Shvatio sam da je njegovu naklonost nemoguće zaslužiti ili mu platiti za takvu milost i milosrđe. Stoga „žrtve” koje podnosim zapravo uopće nisu žrtve. Sada kao djetetu njegovog kraljevstva meni je čast i veselje predstavljati Gospodara te mu služiti na koji god način on odluči.

1.  Razumije razliku između prolaznog i vječnog. 2.  Shvaća da je dio božanskog plana koji je veći od njega. 3.  Uvijek udovoljava drugome kako bi primio bolju nagradu.

6.  Konstantno traži kako da pomogne drugima čak iako to znači osobno zanemarivanje ili plaćanje neke druge cijene. 7.  Posjeduje sveto strahopoštovanje pred Svemogućim Bogom, znajući da mu je u konačnici odgovoran. 8.  Svjestan je da prava nagrada ne dolazi u ovozemaljskom životu te se ne hvata u zamku materijalizma.

MOTIVIRANI LJUBAVLJU LJUBAV je puno više od trenutačnih emocija ili osjećaja topline. LJUBAV je trajno djelovanje, vidljiva afirmacija nadvladavajuće želje da se ugodi drugome. O veličini Božje ljubavi je napisano tisuće knjiga. Zapravo, ljudskim se umom ona ne može shvatiti. Od svih bezbrojnih manifestacija božanske ljubavi, ona koja je van svake diskusije, obuhvaća najviše, te nadilazi sve događaje u ljudskoj povijesti, jest ljubav koja je sišla da otkupi i obnovi palog, grešnog čovjeka. Taj nevjerojatan „dar ljubavi” njegovog jedinorođenog Sina (Ivan 3,16) je još veći među onima koji su mrtvi „zbog prijestupa i grijeha” (Efežanima 2,1) i sada su upoznali Krista. Kako istražujete Pismo od Knjige Postanka do Otkrivenja tema Božje ljubavi za čovjeka stoji u jednini. Njegova nepromjenjiva svrha je prenijeti svoju čežnju da čovjeka uključi u vječni krug svog zajedništva. Riječi stare pjesme poetično pokušavaju opisati neusporedivu Božju ljubav.

Sad kad sam slobodan, mogu dragovoljno biti rob Isusa Krista. Shvatio sam da je njegovu naklonost nemoguće zaslužiti ili mu platiti za takvu milost i milosrđe. Jesen 2018. 23


Mi blagoslivljamo Spasitelja zbog toga što je učinio za nas. No kako nastavljamo sazrijevati u odnosu s Kristom, našim Gospodom, u svjetlu njegove prisutnosti je veličanstvena svjesnost tko on jest – naša se srca ispunjavaju zahvalnošću i ljubavlju.

LJUBAV BOŽJA Ljubav je Božja veća nego što jezik ili pero mogu kazati. Viša je od najviše zvijezde i dublja od najdubljeg pakla. Bog je svom Sinu dao pobjedu. Zabludjelo dijete je pomirio i oprostio mu njegov grijeh. Kad bi oceani bili tinta, a cijelo nebo od papira, svaka travka na zemlji pero, a pjesnici ljudstvo cijelo, ispisivanje ljubavi svevišnjeg Boga oceane bi isušilo, papir bi premalen bio, pa i da prekrije nebo cijelo. O ljubav Božja, kako bogata i čista, kako nemjerljiva i snažna. Trajat će zauvijek, duže od pjesme svetih i anđela. Recipročno Božjoj ljubavi nalazimo naš odgovor. O tome ćemo sada nešto više reći. Najljepšu priču glede robova i njihove slobode nalazimo u Knjizi Izlaska. Jeste li primijetili da se prva zapovijed koju je Mojsije dobio nakon primanja Deset zapovijedi (Izlazak 20) odnosi na dobro postupanje prema robovima? Ona stoji prije smjernica vezanih za zločin umorstva i krađe, čak i prije dužnosti prema društvu. Evo konkret24 Duhovno vrelo

nih uputstava koje su dane Izraelovim sinovima. Za one bogatije Izraelce koji su imali „robove” zbog toga što su im se ovi zbog dugova ili krađe morali prodati, nakon šest (6) godina službe bez ikakvih budućih obveza prema vlasniku morali su ih osloboditi. Ali u ovom propisu postoji i ovakva mogućnost: „Ali ako rob otvoreno izjavi: ‘Volim svoga gospodara … neću da budem slobodan’, neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi” (Izlazak 21,1-6, naglasak dodan). Ovakva je praksa definitivno slika našeg odnosa s Kristom. Obratite pozornost na tri bitne komponente ove priče. (1) Odluka roba je bila motivirana ljubavlju. (2) Postojalo je javno očitovanje te odluke koje je na njemu ostavilo trajno obilježje identiteta. (3) Sada je bio u doživotnoj službi. Poznato „poglavlje ljubavi” (1 Korinćanima 13) prvenstveno govori o ispravnom motivu za očitovanje duhovnih darova na javnim sastancima zajednice vjernika. Znamo da su te riječi nadahnute, ali prema mom mišljenju čak i mjesto u okviru Pavlovih uputa ovoj entuzijastičnoj zajednici vjernika također je znakovito. Govoreći o „duhovnim darovima”, „važnosti svakog uda u tijelu”, „daro-

vima vodstva u Crkvi” u dvanaestom poglavlju, na koje se nadovezuju upute glede „jezika i proroštva” u četrnaestom poglavlju, on ubacuje jedan čimbenik – AGAPE LJUBAV – koja može i mora sve ostalo održavati u pravoj ravnoteži (1. Korinćanima 13). Pavlov zaključak da je između tri vječne stvari – vjere, nade i ljubavi – ljubav najveća (1. Korinćanima 13,13). Najveće obilježje služenja Kristu u obitelji vjernika je ljubav. Mnogi redci u Novom zavjetu su napisani da nam ukažu, pouče nas i podsjete na to da je ljubav prioritetna. Ali uz sve naglaske na ljubav u svim odnosima, ona se samo može ostvariti kao posljedica osobnog odnosa s Gospodom Isusom Kristom koji je ispunjen ljubavlju. Židovski vođe su vrlo rano počeli progoniti mladu jeruzalemsku Crkvu (Djela 8). Kako se poruka nadahnuta Duhom počela širiti izvan Jeruzalema, progonstvo je ubrzo eskaliralo, a u to su se uključili regionalni upravitelji Rimskog Carstva (Djela 12). Na koncu, prije smaknuća, Pavao se prizvao na cara (Djela 25,10-12). Prema poznatoj Foxovoj knjizi mučenika, svi su apostoli, osim ljubljenog Ivana, položili svoje živote zbog svjedočanstva za Krista. Naravno, Ivan je prognan na otok Patmos (gdje je napisao Knjigu Otkrivenja), ali nije ondje umro. (Juda


Iškariotski, koji je izdao Krista, objesio se prije raspeća). Foxova knjiga navodi dokumente rane Crkve iz prvih par stoljeća gdje nalazimo da je vođa za vođom bivao ubijen zbog svoje vjere. Do tristote godine je bilo deset razdoblja velikih progonstava od strane deset različitih carskih upravitelja. Mnogi su vjernici razapeti, drugi živi spaljeni, neki su mučeni na smrt jer se nisu htjeli odreći niti zanijekati svoju vjeru u Isusa Krista. Budite uvjereni da nije osjećaj dužnosti taj zbog čega su umirali za svoje svjedočanstvo – bila je to nepokolebljiva ljubav prema njihovom Gospodu. Danas se u nekim državama kršćani, kad se sazna da su Kristovi sljedbenici, suočavaju s ozbiljnim opasnostima iza kojih stoje vjerski ili politički vođe. Tisuće ih svake godine biva mučeno u zatvorima ili ubijeno. Posvećenost zbog koje su spremni položiti svoju slobodu i svoje živote je jednostavna – „Ja ljubim svog Gospodara.” Romantičari imaju izreku: „Ljubav je slijepa”, što znači da kad je osoba zaljubljena, ona ne vidi (ili niječe) stvarnost. Zapravo, za posvećeno dijete Božje ljubav ima širom otvorene oči. Nigdje u Svetom pismu ne postoji naznaka da će nasljedovanje Krista biti nešto poput lebdenja na oblačiću. No usprkos biblijskim i empirijskim dokazima, ovakva se poruka danas šalje – slijedi Krista i više nećeš imati nikakvih problema. Više nikada neće biti bolesti, nestašice novaca ili žrtve. Samo dođi na pravu razinu vjere i svako područje života će uvijek biti blagoslovljeno. To je kao što sam ja mislio, da jednostavno mogu Boga zamoliti da odmah odgovori na svaki moj hir. Ovakav ekstremni stav stavlja naglasak na trenutno, u kojem su najbitnije osobne želje i uvjeti kao najviše očitovanje duhovnosti. Tragično, ljudi s takvim stavovima se često duboko razočaraju kada ih životna stvarnost palog svijeta razoruža. Molim vas, budite uvjereni da Bog obilato blagoslivlja svoju djecu i to se ne može umanjivati. On uistinu jest Otac pun ljubavi koji posjeduje sve u izobilju te ispunjava SVAKO svoje obećanje. No naša služba Kralju se ne smije obračunavati trenutačnom koristi i zamaljskim nagradama (2. Korinćanima 4,17-18). Isus je govorio o „računanju troškova” (shvaćanju posljedica) i „odricanju” (spremnost sve drugo učiniti sekundarnim) za one koji žele biti njegovim učenicima (Luka 14,25-33). Netko je rekao da je 98 posto ljubavi poštovanje. Iz tog poštovanja proizlazi da cijeniš nekoga i u konačnici iskreno ljubiš. Može li se na

sličan način to primijeniti i na Božje dijete? •  Poštivati – Krista koji je bio spreman umrijeti za druge. •  Cijeniti – jer su po njegovoj žrtvi oprošteni svi moji grijesi. •  Ljubiti – zbog toga tko je on i što je učinio. Kao dijete čija se ljubav prema roditeljima razvija zbog toga što oni čine za njega te na koncu raste do potpunijeg razumijevanja tko oni jesu, takav je i naš hod u vjeri. U ranoj fazi nakon našeg obraćenja u naš novootkriveni odnos s Bogom po Kristu ulaze slavljenje i radovanje. Mi blagoslivljamo Spasitelja zbog toga što je učinio za nas. No kako nastavljamo sazrijevati u odnosu s Kristom, našim Gospodom, u svjetlu njegove prisutnosti je veličanstvena svjesnost tko on jest – naša se srca ispunjavaju zahvalnošću i ljubavlju. Mi slavimo Boga zbog toga što je učinio; Mi štujemo Boga zbog toga tko on jest. Životna lekcija: Pokušavati uzvratiti Bogu zbog očitovanja njegove ljubavi je promašeno. Čak i da čitav život provedemo usredotočeni samo na zadobivanje Božje ljubavi to se jednostavno ne može ostvariti. Istina je da nas je sam Bog oslobodio od takve dužnosti. Sve što on za nas želi je da recipročno

uzvratimo na ljubav koju nam je dao. To nije nerazuman zahtjev. Zapravo, to bi nam trebalo biti veselje. Kad je moje služenje Gospodaru motivirano iskrenom ljubavlju, ono se uzdiže iznad razine dužnosti ili odgovornosti. Kako je Pavao kazao Korinćanima: „Ljubav nas Kristova obuzima…” (2 Korinćanima 5,14). Za vrijeme mog odrastanja bilo je stvari koje nisam radio iz jednostavnog razloga jer sam se bojao posljedica. Razumio sam da kad bi moj otac rekao NE, to je imalo značiti upravo to. Često nisam shvaćao njegove razloge, ali on je bio „autoritet” koji se morao slušati. No kako sam postao adolescent, počeo sam uviđati da su te odluke kojima sam ponekad bio frustriran, bile za moje dobro. Tako je i u našem odnosu s Bogom Ocem. Što više sazrijevamo u njegovoj ljubavi, sve više shvaćamo da je njegov plan za našu dobrobit. Kao što je snažna izjava apostola Ivana: „Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi” (1. Ivanova 4,19). Možemo radosno pjevati – „Moj nebeski Otac pazi na mene” – i mirno počivati u utjesi koju pruža Božja ljubav. U našem idućem proučavanju usredotočit ćemo se na temu POTPUNE ODANOSTI. Budite vjerni – Isus ubrzo dolazi! H. Maurice Lednicky

Dr. H. Maurice Lednicky je 50 godina of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.

autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. Jesen 2018. 25


DOPRIJETI DO POSTMODERNISTICKE GENERACIJE Josh McDowell Kako možemo doseći generaciju postmodernizma? Apostol Pavao je u 1 Solunjanima 2,2 izjavio nešto što je vrlo prikladno za naše vrijeme danas: „Naprotiv, pošto smo, kao što znate, u Filipima i trpjeli i bili zlostavljani, odvažismo se u Bogu našemu, s velikom borbom, reći vam evanđelje Božje.” Ako mislite da ste se s borbama suočavali ranije, zavežite svoje pojasove. Borbe će proizaći iz ove tri krize. KULTUROLOŠKA KRIZA.

M

i smo prva generacija u 300 godina koja prolazi značaju kulturološku promjenu. Francis Sheaffer je jednom izjavio: „Više ne živimo u judeo-kršćanskoj kulturi; živimo u post-judeo-kršćanskoj kulturi.” Međutim, više ne živimo niti u post-judeo-kršćanskoj kulturi; živimo u antijudeo-kršćanskoj kulturi. Godinama smo obučavali misionare za odlazak u druge kulture i stvaranje mostova između njih. Međutim, ako ne uspijemo obučiti ljude kako da premoste ovu novu kulturu, bit ćemo neučinkoviti.

KRIZA VJERE Isus je rekao: „Ja sam put, istina i život.” No, mladi ljudi u vašim crkvama ne razumiju istinu na način na koji ju vi razumijete. U našoj postmodernističkoj kulturi dogodila se totalna promjena u konceptu istine. Nas se učilo da otkrijemo istinu, dok u postmodernizmu ne postoji objektivna istina. Tu istinu ne treba otkriti; nju treba stvoriti. Što god misliš da je istina, onda to i jest istina. Nije važno što autor kaže u knjizi. Što god da piše istina je onoliko koliko je ona istinita za autora. Kada ljudi kažu da je percepcija sve, oni zapravo misle: „Što god da si percipirao da se dogodilo istinito je samo koliko i ono što se uistinu dogodilo.” Zbog toga ljudi mogu raditi preinake u povijesti.

26 Duhovno vrelo

Mladi ljudi također kažu: „Nemoj mi nametati svoje vrijednosti; pusti me da sam otkrijem što je dobro ili pogrešno za mene.” Nadalje, glavni razlog zbog kojeg ljudi misle da je kršćanstvo lažno je stoga jer ono tvrdi da je istinito i da su sve ostale religije lažne. Mnogi pastori ne propovijedaju doktrinarne teze jer tvrde da dovode do razdvajanja. Govorite o istini, i ona razdvaja. Umjesto toga, pastori kažu: „Imat ćemo puno slavljenja i obožavanja.” No, ja im odgovaram: „Ako ne govorite o doktrini, kako onda znate koga slaviti i štovati?” Ne znate. Moramo poučavati istinu ili ćemo u protivnom štovati izmišljotine naše maše. Prije desetak godina netko bi mi rekao: „Ja jednostavno ne mogu vjerovati u Isusa Krista.” Stoga bih im ja iznio dokaze o uskrsnuću Isusa Krista. Razoružao bih sve njihove argumente. Dva sata kasnije bih ih pitao: „Želiš li vjerovati Kristu kao svom Spasitelju?” Osoba bi odgovorila: „Da.” Danas sjedim s mladim ljudima i iznesem im dokaze koji pokazuju da je Krist Bog. Pitam ih: „Želiš li prihvatiti Krista?” „Nee." Zašto? Istina više nije ključna stvar. Često pitam mlade ljude: „Vjeruješ li da je laganje pogrešno?” „Da”, odgovaraju. „Zašto?” pitam. „Ne znam”, kažu oni. Pozvao sam 209 mladih kršćana da izađu pred svoju crkvu. Pitao sam ih: „Ako biste se našli u situaciji u kojoj biste lagali, a izbjegli sve posljedice toga, biste li lagali?” Od tih 209 mladih ljudi, 204 je odmah odgovorilo „Da”. Od ostalih pet, jedna je djevojka rekla da bi molila po tom pitanju. Jedan mladić je rekao: „Ovo je teško pitanje, ali mislim da ne bih lagao.” Od njih 209, samo je troje reklo „Ne”. Zatim sam tih 209 plus još 104 mlade osobe poveo korak dalje. Pitao sam: „Vjerujete li da je laganje pogrešno?” Njih tri stotine i deset je odmah reklo „Da”.


Mladi ljudi moraju razumjeti zašto su stvari ispravne ili pogrešne. Biblija kaže da je laganje pogrešno jer su osoba, karakter i priroda Boga istiniti. Ubijanje je pogrešno jer je Bog život; mržnja je pogrešna jer je Bog ljubav, a nepravda je pogrešna jer je Bog pravedan. Imamo generaciju koja je izgubila svoju sposobnost razlučivanja dobrog od lošeg jer je izgubila istinu o osobi, karakteru i prirodi Boga.

Jesen 2018. 27


Suosjećanje je jedno od najboljih sredstava za dovođenje ljudi Kristu. Kršćansko suosjećanje pokazuje mladim ljudima da smo i mi i evanđelje vjerodostojni. Crkva koja ne služi udovicama, siročadi, beskućnicima i siromašnima nalazi se izvan Božje volje. Vidite, u ovoj novoj kulturi i među mladima gotovo da uopće ne postoji poveznica između vjerovanja i ponašanja. Devedeset osam i pol posto je reklo da bi lagali; devedeset osam i pol posto je reklo da je laganje pogrešno. To je jedan od najvećih problema i boli s kojima se susreću osobe koje služe mladima, čak i onoj najduhovnijoj djeci. Mladi će čuti temu o seksu nakon čega će izaći pred oltar, pokajati se i plakati. A trideset minuta kasnije će netko od tih istih mladih leći u krevet sa svojom djevojkom i uopće neće povezati svoje ponašanje sa svojim vjerovanjem. Zatim sam pitao tih 313 djece: „Zašto je laganje pogrešno?” Većina je odgovorila: „Jer su me roditelji naučili da je to pogrešno.” Razmislite o tome. Ako kažeš da je nešto pogrešno samo zato jer su ti roditelji rekli da je to pogrešno, onda si upravo opravdao sva zlodjela koja su se dogodila u povijesti. Upravo si opravdao holokaust i ubijanje šest miliona Židova jer su ti tvoji nacistički roditelji rekli da je to ispravno učiniti. Zatim ih pitam: „Kako su vam to roditelji objasnili?” Gotovo pedeset posto te kršćanske djece nije moglo odgovoriti, a njih

28 Duhovno vrelo

pedeset i pet posto je reklo „Pogrešno je jer to kaže Biblija”. Pitao bih ih dalje: „Zašto Biblija kaže da je laganje pogrešno?” Samo ih je troje moglo odgovoriti. Odgojili smo generaciju djece koja žive u legalizmu. Zapovijedi – čak i Deset zapovijedi – ne sadrže moralni autoritet koji bi uspostavio ideju zašto je nešto ispravno ili pogrešno. One jednostavno samo izjavljuju da je nešto ispravno ili pogrešno. Mladi ljudi moraju razumjeti zašto su stvari ispravne ili pogrešne. Biblija kaže da je laganje pogrešno jer su osoba, karakter i priroda Boga istiniti. Ubijanje je pogrešno jer je Bog život; mržnja je pogrešna jer je Bog ljubav, a nepravda je pogrešna jer je Bog pravedan. Imamo generaciju koja je izgubila svoju sposobnost razlučivanja dobrog od lošeg jer je izgubila istinu o osobi, karakteru i prirodi Boga.

KRIZA TOLERANCIJE Tolerancija je vrlina broj jedan u osamdeset i pet posto kultura današnjeg svijeta. Međutim, koncept tolerancije je doživio potpunu promjenu. Za vas i mene ona znači „podnositi ili trpjeti nekoga ili nešto što nam nije baš drago”. Danas ona,


pak, podrazumijeva: „Sve vrijednosti, vjerovanja, životni stilovi i tvrdnje o istini su jednaki.” Filozof Aram Hair je to ovako rekao: „Tolerancija je uvjerenje da su mišljenja i pogledi drugih jednako istiniti kao i tvoji vlastiti”. Kršćani su postali najnetolerantniji ljudi na kugli zemaljskoj jer tvrdimo da je Isus Krist „Put, Istina i Život”. Sve što propovijedamo sukobljava se s kulturološkom vrlinom broj jedan. Do prije otprilike sedam godina, kada bih govorio o Kristovom božanstvu, uskrsnuću ili Božjem postojanju, ljudi bi me propitivali ili uzvraćali argumentima na temelju onoga što sam im rekao. Danas kada govorim o Kristovom božanstvu, uskrsnuću i vjerodostojnosti Pisma, ljudi odgovaraju: „Otkud ti pravo da to kažeš? Otkud ti pravo da sudiš ičiji moralni život?” Danas istina uopće više nije interesantna. Štoviše, danas je najcitiraniji redak, čak i među kršćanskom mladeži: „Ne sudite, da ne budete i sami suđeni”.

ODGOVOR Što nam je činiti? Apostol Pavao je u 1. Solunjanima 2,7-8 rekao nešto vrlo mudro: „Naprotiv, bijasmo blagi usred vas kao što mati njeguje svoju djecu. Tako nam se, kako smo vas bili željni, svidjelo udijeliti vam ne samo evanđelje Božje nego i svoje duše, jer ste nam omiljeli.” Molim vas obratite pozornost na ovo: „Udijeliti vam ne samo evanđelje Božje nego i svoje duše”. Oni su tu generaciju osvojili nudeći im ne samo evanđelje, već i svoje vlastite živote. I mi moramo činiti isto kako bismo osvojili ovu našu generaciju. Moramo uložiti svoje vlastite živote uz evanđelje.

GENERACIJSKE RAZLIKE Generacija baby boomera Postmoderna generacija X 1.  Ja generacija 2.  Živi da bi radio 3.  Prosvjetiteljski svjetonazor 4.  Institucije 5.  Propozicijska istina 6.  Izvrsnost 7.  Rast 8.  Usamljeni 9.  Uspjeh 10. Agresivnost 11.  Nadobudni 12.  Judeo-kršćanska pozadina 13.  Dobri poslovi 14.  Hippie pokret 15.  Propitivanje autoriteta 16.  Vlasništvo je dragocjeno

Mi generacija Radi da bi živio Postmodernistički svjetonazor Odnosi Odnosna istina Autentičnost Zajednica Sami Cjelovitost Pasivnost Cinični Moral, filozofija, relativizam Niskostatusni poslovi Autoput informacija Ignoriranje autoriteta Integritet je dragocjen

–Preuzeto i prilagođeno iz članaka Kevina Forda, „My Generation”, Intervarsity, Winter 94-95, 3-7; i Dietera Zandera, „The Gospel for Generation X”, Leadership, Spring 1995., 37-42.

Postmodernisti vjeruju da ne postoji jedan svjetonazor – poput kršćanskog – koji bi bio istina za sve ljude. Do prije otprilike 5-8 godina apel kršćana mladim ljudima bio je sljedeći: „Prihvatite kršćanski svjetonazor jer je istinit.” Danas to više ne funkcionira jer mladi ljudi vjeruju da su sve istine jednake. Ako kažete da je vaš svjetonazor bolji od drugih svjetonazora, nazivaju vas netolerantnim i punim predrasuda. No, što možemo učiniti da mladi požele kršćanski svjetonazor i osobno poznavati Isusa Krista? Osamdeset posto mladih ljudi koji danas postanu kršćanima, ne postanu to zbog toga što je kršćanstvo istinito. Kršćanima postanu jer im je to najbolja stvar koja im se usput dogodila. Ako ih mi pritom ne uvedemo u istinu Božje riječi, čim se pojavi nešto što oni misle da je bolje, više ih nećemo vidjeti na omladinskim sastancima. Kako da postanemo vjerojatni, kako bismo u konačnici postali vjerodostojni? Tako što ćemo biti sol i svjetlo te što ćemo dati svoje živote na raspolaganje. Moramo razviti mjesto zajedništva. Služimo jednoj od najranjivijih generacija u povijesti – mladim ljudima koji su proživjeli slomljene domove i odnose. Crkva koja je sposobna stvoriti novozavjetnu koinoniu o kojoj čitamo u Ivanu 13-17 – međusobnoj ljubavi – bit će crkva krcata mladim ljudima. To će biti temelj za evangelizaciju. Moramo suosjećati. Suosjećanje je jedno od najboljih sredstava za dovođenje ljudi Kristu. Kršćansko suosjećanje pokazuje mladim ljudima da smo i mi i evanđelje vjerodostojni. Crkva koja ne služi udovicama, siročadi, beskućnicima i siromašnima nalazi se izvan Božje volje. Moramo cijeniti svoje okruženje. U današnjoj generaciji okruženje je jedan od najznačajnijih faktora. Na mlade Jesen 2018. 29


Najsnažnija platforma s koje se može utjecati na mlade ljude danas je uloga oca. Tvoj odnos s tvojom djecom jedna je od najmoćnijih oruđa u dosezanju ove nove generacije. Bilo koji pastor će teško biti učinkovit u služenju nadolazećoj generaciji ako ne provodi vrijeme sa svojom djecom.

možemo vrlo učinkovito utjecati ukoliko im pokažemo brigu za Božje stvorenje. To će nam dati kredibilitet da ih poučimo o Isusu Kristu. Moramo imati čvrste brakove i obitelji. Najveća želja mladih ljudi između 15 i 17 godina je imati sretan brak i sretan obiteljski život. Naši brakovi i obitelji nam također daju vjerodostojnost. Pastore, kakva te reputacija prati u tvojoj crkvi? Voliš li svoju ženu i provodiš li vrijeme sa svojom djecom? Ako ne, bolje ti je da propitaš svoj način života. Možeš propovijedati što god želiš, ali ako mladi ljudi ne vide istinu Isusa Krista ugrađenu u tvoj brak, oni ju neće slušati. Najsnažnija platforma s koje se može utjecati na mlade ljude danas je uloga oca. Tvoj odnos s tvojom djecom jedna je od najmoćnijih oruđa u dosezanju ove nove generacije. Bilo koji pastor će teško biti učinkovit u služenju nadolazećoj generaciji ako ne provodi vrijeme sa svojom djecom. Pastore, kako bi dohvatio ovu novu generaciju, moraš propovijedati istinu. Moraš živjeti istinu. Uz to, u dosezanju postmodernističke generacije moramo davati svoje živote kroz zajednicu, kroz naše brakove, kroz našu djecu te kroz suosjećanje.

Josh McDowell je ugledni autor i stručnjak za mlade. Više od trideset godina putovao je sa službom Campus Crusade for Christ i bavio se potrebama i problemima mladih ljudi.

30 Duhovno vrelo

NOVA PRAVILA I IZAZOVI DANAŠNJE MLADEŽI 1.  Važni su samo osobni odnosi; ustanove nisu. 2.  Proces je važniji od proizvoda. 3.  Agresivno se promovira različitost među ljudima. 4.  Uživanje u ljudima i životnim prilikama važnije je od produktivnosti, profitabilnosti ili uspjeha. 5.  Promjena je dobra. 6.  Razvoj karaktera je važniji od uspjeha. 7.  Ne možeš računati da će tvoja obitelj uvijek biti uz tebe, ali je ona najbolja nada za tvoju emocionalnu podršku. 8.  Svaki pojedinac mora pretpostaviti odgovornost za svoj vlastiti svijet. 9.  Kad god je moguće, zadobij kontrolu i koristi ju mudro. 10.  Ne gubi vrijeme na traženje apsoluta; oni ne postoje. 11.  Jedna osoba može učiniti razliku u svijetu, ali ne veliku. 12.  Život je težak i na kraju umremo; ali stoga što nam je to jedini život koji imamo, možemo ga izdržati, unaprijediti i uživati u njemu što je više moguće. 13.  Duhovna istina može postojati u različitim oblicima. 14.  Izrazi svoj bijes. 15.  Tehnologija je naš prirodni saveznik. –George Barna, Generation Next: New Rules, New Challenges (Regal, 1995., 107-116).


NAPOSLJETKU, SESTRE, OSTAJTE MI DOBRO Marcia Led nicky (2 Korinćanima 3,11)

Č

esto se kaže kako su posljednje izgovorene riječi nekoga tko odlazi jako značajne. Ponavljanjem nečeg napisanog nastoji se sumirati već rečeno. To je, zapravo, ponovno naglašavanje najvažnijeg. Postoji biblijski presedan ovom pristupu... U Propovjedniku 12,13 Salomon zaključuje: „Čujmo svemu završnu riječ: „Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.“ Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.“ On zapravo kaže, ovo sumira sve što sam rekao.

U 2 Petrovoj 1,12, nedugo prije svog smaknuća, apostol je zapisao ove riječi: „Zato ću vas uvijek podsjećati na ovo, premda sve i sami znate i premda ste učvršćeni u sadašnjoj istini.“ Petar je ponovo naglašavao stvari koje su od najveće važnosti. Bila je neobična čast provesti zadnjih pet godina prenoseći vam što mi je na srcu i dijeleći ono što osjećam kao „Bogom danu“ priliku da ga predstavim na raznim platformama koje je providio. Kako je ovo moj posljednji put kojim ću vam se obratiti kroz ovaj medij, doista želim ponoviti važne stvari, iz moje perspektive, iz više od pola stoljeća u

njegovoj službi. Predivna povlastica i svečana odgovornost kao njegovih odabranih sluškinja na posebnim mjestima služenja zaslužuju naše često razmatranje. Čvrsto vjerujem da sve što činimo i govorimo treba biti zasnovano na temeljnoj istini koju nam je Isus dao u Mateju 22,36-39: „Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu? On mu odgovori: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.“

Voljeti ljude i posjedovati dobre socijalne vještine je izuzetno korisno u poslu za Gospoda.

Jesen 2018. 31


Kakav izazov za svaku od nas. „Tjelesna“ priroda kaže „radi se o meni“. Ali Božji način je drugačiji. Biblijski mandat se može postići samo kroz molitvu i slijedeći principe Božje riječi. Molitva je naša pupčana vrpca s našim Stvoriteljem. Molitva je naš kisik, naš aktivator, naš agent promjene, naše oružje. Zapravo, tema ovog broja je „Naviještanje istine u doba sekularizma.“ Koji je to izazov za sve nas. Efežani 5,15-16 kažu: Prema tome, pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri; iskorišćujte vrijeme, jer su ovi dani zli!“ Božja riječ nam kaže da „pazimo kako živimo“. Uz to, 1 Petrova 5,8 nas opominje: „Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere!“ Upravo smo se vratili s jednomjesečnog misijskog puta u Keniju. U Masai Mari ima obilje divljih životinja, uključujući lavove. Vidjela sam lava priljubljenog uz tlo, koji se jedva micao da ne bi bio opažen, ali očiju fiksiranih na svoj plijen sve dok nije bio spreman na puni trk i napad kojim će ubiti. Božja riječ nam kaže da obraćamo pažnju na sve i u svako vrijeme kako bismo izbjegli opasnost i sotonske stupice. Da, sve mi smo neprijatelju meta. Najveći izazov je zadržati naš odnos sa Spasiteljem svježim i „ažuriranim“. Sestre, nikada ne dozvolite vaš odnos postane „mlak“. Riječ Božja je naše oružje napada kojim ćemo poraziti neprijateljske nasrtaje. Efežani 6,17 objavljuju da je Riječ „mač Duha...“ Ali isto tako je i „dvosjekli mač“ koji vidi duboko u najtajnija mjesta naših umova i srca. (Hebreji 4,12). Jeremija 15,16 opisuje Riječ kao hranu. Psalmist (119,105) izjavljuje da mu je njegova Riječ „svjetiljka i svjetlo stazi“. Isus opisuje Riječ (Luka 8,11) kao „dobro sjeme da donese rod...“. Zajedno s Duhom Svetim, tu je sila za pobjednički život u Kristu Isusu i kroz njega. Efežanima 3,16 „Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate po snazi u njegovu Duhu u nutarnjeg čovjeka.“ Kad smo poslušne Riječi i ispunjene Svetim Duhom, to se odražava u našim domovima, crkvama i u svijetu. Ove fascinantne riječi našeg Gospoda vode nas do još jedne točke na koju bih vas voljela „podsjetiti“.

32 Duhovno vrelo

•     Ljudi su vaš prioritet broj 1 Svi „ljudi“ su uključeni u ovu izjavu. To uključuje vašeg supruga, vašu djecu, članove vaše crkvene zajednice, vaše susjede, ljude koje susrećete na radnom mjestu. Svaka osoba svugdje – bez obzira na dob, spol, kulturno ili političko stajalište, bogatstvo ili siromaštvo – provest će vječnost u nebu u prisustvu Svemogućeg Boga, ili u ognjenom jezeru zauvijek odvojena od Boga. Nikada ne smijemo izgubiti svijest o onima oko nas. Možda su izgubljeni, a Krist je jedini put prema spasenju i vječnom životu. Voljeti ljude i posjedovati dobre socijalne vještine je izuzetno korisno u poslu za Gospoda. Čula sam vrhunske govornike, koji su bili predivni pastori, ali čije žene nisu posjedovale sposobnost dobrog slaganja s drugima. To je jako negativno utjecalo na njegovu službu. Znati kako u ljubavi ostvariti odnos s drugim ljudima jedna je od najdragocjenijih vještina koju možete razviti. Ovo ne implicira samo znati kako se sprijateljiti, već i kako razviti i njegovati trajna prijateljstva. Jedna izjava koju sam pročitala kaže „najbolja vježba za dobre odnose je saviti se natraške“, što znači da treba uložiti silan trud. Ako uložim energiju i trud da „budem prijateljica“, onda nisam toliko zabrinuta oko „imanja prijateljice“. Zapamtite, kad ste prijateljica, imat ćete prijatelje. Ljudi vole ljude koji ih iskreno vole. Na ljude mogu utjecati ljudi koji ih vole i stalo im je do njih. Dobra prijateljica će osnažiti svoje prijateljice molitvama, blagosloviti ih ljubavlju i ohrabriti ih nadom. Moj suprug je napisao pjesmu pod nazivom „Daj mi srce poput svog srca“. Prvih nekoliko redaka samo kaže „Daj mi srce poput svog srca, o, Gospode, molim te. Srce slomljeno za duše što od tebe odlutaše.“ Oh, neka naša učestala molitva bude da pokazujemo srce ljubavi poput Isusovog. Postoji priča o malom, loše odjevenom dječaku koji je jednog dana stajao na cesti čeznutljivo gledajući izlog. Jedna žena je promotrila situaciju, primila ga za ruku i uvela ga u dućan. Kupila mu je nove cipele, čarape, majicu, hlače i jaknu. Zatim mu je kupila topli kruh za pojesti. Pogledao ju je i pitao: „Jeste vi Bogu žena?“ Odgovorila mu je: „Ne, samo sam jedno od njegove djece.“ Na to je dječak odvratio: „Oh, znao sam da ste u rodu.“ Bože, pomozi nam da se po-

našamo prema drugima tako da znaju da smo dio Božje obitelji. •     Ti si jedinstvena Zapamti, ne natječeš se niti s jednom jedinom osobom u Gospodnjoj crkvi. Bog te stvorio. On te voli. Dao ti je osobite sposobnosti. Pronađi svoje jake strane i razvij ih za njegovu slavu! Možda si vrsna glazbenica, sjajna učiteljica ili najdjelotvornija tajnica. Možda imaš sjajne socijalne vještine, ohrabruješ najbolje na svijetu ili si ona kojoj drugi hrle sa svojim problemima jer znaju da je ono što podijele s tobom kod tebe i sigurno. Sve ove i mnoštvo drugih vještina tvore jedinstven svijet jedinstvenih ljudi. Bog nas u svojoj mudrosti nije stvorio sličnima. Tvoja crkva je vjerojatno „kotao pretapanja“ različitih osobnosti. Svatko je jedinstven, baš kao što si i ti jedinstvena. Zahvaljuj Bogu što te stvorio na svoju vlastitu sliku, jedinstvenu osobnost koju može uzeti, oblikovati i formirati u posudu koju je izabrao da budeš. Svi smo jedinstveni, a posebno kršćani. Poznati autor A. W. Tozer napisao je ove riječi: „Pravi kršćanin je ionako čudan broj. Osjeća krajnju ljubav za Nekoga koga nikad nije vidio; prisno razgovara s Nekim koga ne može vidjeti; očekuje da ide u nebo na račun vrlina Nekog drugog; prazni se kako bi bio pun; priznaje da je u krivu kako bi bio proglašen ispravnim; ponizuje se kako bi bio podignut; najjači je kad je najslabiji; najbogatiji kad je najsiromašniji i najsretniji kad se osjeća najgore. Umire kako bi živio, napušta kako bi imao, daje kako bi zadržao, vidi nevidljivo, čuje nečujno, i zna ono što nadilazi znanje.“ Jedinstvene kako je već svaka od nas stvorena, sve bismo trebale stremiti biti žene snage. Ne govorim o fizički snažnim ženama, iako naravno želim biti zdrava i snažna fizički. Ali, recimo to ovako. Snažna žena vježba svaki dan kako bi svoje tijelo držala u formi...a žena snage kleči u molitvi kako bi svoju dušu držala u formi. Snažna žena se ne boji ničega...a žena snage pokazuje hrabrost usred svog straha. Snažna žena pokazuje izraz pouzdanja na svom licu...a žena snage pokazuje milost. Snažna žena vjeruje da je dovoljno snažna za putovanje...a žena snage vjeruje da će zbog putovanja postati snažna.


Ti si jedinstvena, budi tko jesi, ali budi najbolja za Kristovu slavu! •     Zadrži ispravan stav Efežani 6,12 kažu: „Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.“ Kada dođu teške okolnosti, i da, živimo u stvarnom svijetu koji je još uvijek pod prokletstvom (dok se Isus ne vrati). Bit će teških trenutaka i teških ljudi. Način na koji reagiramo na te situacije određuje razinu pobjede ili put poraza koji se prostiru pred nama. Mi donosimo taj izbor. Mudri Salomon nas upućuje u pravom smjeru. „A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne...Ne skreći ni desno ni lijevo.“ (Mudre izreke 4,23-27). Nikada nemojte zamijeniti Božje putove s ljudskim neuspjesima. Kriviti Oca koji vas ljubi za povrede i bol koju je uzrokovala druga osoba je siguran put u duhovnu katastrofu. Potrčite u njegov zagrljaj – nikada od Njega. On je naša najveća sigurnost. •     Upamtite važnost toga da ste uzor Kada smo vođe, izazov „biti“ je znatno veći od „činiti“. Morate živjeti to što propovijedate. Ali to nije problem za damu koja je posve predana svom Spasitelju. Ako Krist živi u tebi, posjeduje te i upravlja tobom, ti ćeš BITI (duhovno), a ne da se stalno boriš vlastitim sposobnostima biti nešto što nisi. Tako bi trebali živjeti, bez obzira jeste li propovjednik, propovjednikova žena ili starješina laik. „Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga. Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima.“ (Mudre izreke 3,3-4). Jedan pisac je to ovako sročio: „Živi pred Božjim očima, Ne čini ono što ne bi htio da Bog vidi, Ne reci ono što ne bi htio da Bog čuje, Ne pjevaj ono što Bogu nije milozvučno, Ne piši ono što ne bi htio da Bog pročita, Ne čitaj onu knjigu za koju ne bi volio da ti Bog kaže: „Pokaži mi“, Ne idi na ono mjesto gdje ne bi volio da te Bog nađe

Nikada nemojte dozvoliti da u vašem životu zaživi ljubomora na tuđi „uspjeh“ u službi. Uvijek će biti onih koji će se činiti uspješnijima od vas, kao i onih koji će biti možda manje uspješni od vas. Nikad nemoj provoditi vrijeme na način za koji ne bi volio da te Bog pita: „Što to činiš?“ Obzirom da doista živite u ovom „akvariju“ gdje drugi promatraju tvoja djela i stav, iskoristite to za Krista. Otišao je na križ umjesto nas; sigurno i mi možemo predstavljati Jedinorođenog Sina Božjeg kao časni veleposlanici. Težite moći reći s Pavlom: „Nasljedujte me kao što ja nasljedujem Krista.“ •     Prepoznaj svoju potrebu za duhovnim suradnicima Trebamo poštovati one koje je Bog stavio na položaje autoriteta. Imati poštovanja za ljude koji vode ne znači pačati se u politiku, već držati se Pisma (Hebrejima 13,7.17). Naravno, to ne znači da ćemo zanemariti ili odobravati grešna djela koja su takvima jasno naznačena u Božjoj riječi. Ono što to znači jest da ne bismo trebali kritizirati svaku odluku koju vođa donese i da njemu ili njoj ne stvaramo teškoće. Nikada nemojte dozvoliti da u vašem životu zaživi ljubomora na tuđi „uspjeh“ u službi. Uvijek će biti onih koji će se činiti uspješnijima od vas, kao i onih koji će biti možda manje uspješni od vas. Apostol Pavao upozorava protiv uspoređivanja (Korinćanima 10,12). Definicija „uspjeha“ koja je često određena kultu-

rološkim standardima nema baš ništa s vjernim Božjim djetetom. Budi posve zadovoljna i raduj se u spoznaji da si u Božjoj volji za svoj život. Možda će postojati trenutci kad ćeš trebati „rame za plakanje“, nekoga u koga imaš potpuno povjerenje, da možeš podijeliti baš sve i doslovno olakšati dušu. Često sam znala čuti da je jedan od najvećih strahova mladih dama koje se spremaju za službu da će biti usamljene. Ozbiljno bih vas potaknula da budete prijateljica od povjerenja drugoj sestri koja je također u službi. Budite ona koju takva sestra može nazvati i znati da nećete iznevjeriti njeno povjerenje. Sjajan kršćanski savjetnik je često znao reći da vrijedi voziti više kilometara kako bi se našle na mjestu gdje možete „nositi bremena jedna drugoj“. •     Nastavite svoj osobni duhovni razvoj Dozvolite mi trenutak da jednostavno navedem neke važne misli koje se tiču trajnog razvoja vašeg osobnog duhovnog života. Ovo je apsolutno nužno za hod po vjeri. Nema prečaca ni nadomjestaka. 1.  Nikada ne uzimajte vlastiti duhovni život zdravo za gotovo. On traži ustrajnost. Sotona je prijetvoran i može nas prevariti da zamijenimo Jesen 2018. 33


„rad“ s „odnosom“. 2.  Nikad ne gubite najveće poštovanje za svemogućeg Boga. Kako je jedna osoba rekla: „Samo je jedan Bog, a to nisi ti!“ Pomalo duhovito, ali nije na odmet zapamtiti da je On Jedini Istiniti, Nepromjenjivi, Stvoritelj, Suveren Bog. Nema nikoga tko bi bio iznad ili čak ravan njemu. 3.  Živite s vjerom i povjerenjem u Njegov suvereni plan. Vjerujte u Njegovu moć – imajte povjerenja u Njegovu mudrost. Uvijek ćete biti razočarani ako oboje ne prihvatite kao jednako važno. 4.  Ispunite svoj uzvišeni poziv a dubokom poniznošću. Sve što može biti postignuto kroz tvoj život i službu je moguće zbog božanske milosti u našim životima i djelovanju Duha Svetog kroz nas (Filipljanima 3,4-14). 5.  Okruži se pobožnim ljudima. Jednostavno rečeno, s kim si, takav si. Budite duhovno osjetljivi i mudri. Da, trebamo biti svjedoci svima; međutim, tvoji bliski prijatelji bi trebali biti oni koji dijele tvoju viziju i mogu osnaživati i ohrabrivati tvoju vjeru.

joj definiciji) se mjeri vječnim standardom, a ne definicijom ovog svijeta koja je usmjerena na sebe. Bolno je vidjeti Sotonu na djelu kada pokušava ukrasti, zaklati i uništiti. Ali, kakva je radost kada ste u stanju pomoći nekome iz svog stada da nadvlada sotonske napade i ostvari veliku duhovnu pobjedu. Zapamti, to je njegova Crkva. Zapamti, njemu pripada sva slava za sve postignuto od vječne vrijednosti. Zapamti, On mora rasti, a ja se umanjivati. (Ivan 3,30). Zapamti, tvoja nagrada se temelji na tvojoj vjernosti tvom zadatku. Naposljetku, sestre, ostajte mi dobro.

U svom zadnjem poučavanju učenika prije nego je bio ubijen, Isus je podsjetio dvanaestoricu: „Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane (Ivan 15,16). Samo zapamti, pravi uspjeh (po Bož34 Duhovno vrelo

Volim vas i molim za vas, Marcia

vokalnim talentima kojima komunicira Kristovu ljubav.

•     Najveća povlastica je što te Bog pozvao

Pavao, svom sinu u vjeri, Timoteju: „Zahvaljujem onomu koji mi je za to dao snagu, našem Gospodinu Isusu Kristu, što me smatrao dostojnim povjerenja i uzeo me u svoju službu (1 Timoteju 1,12).

Dakle, sada se moramo pozdraviti na neko vrijeme. Bilo bi divno kada bismo imale mogućnost upoznati se osobno jednog dana. Možda će nam Gospod dati tu povlasticu. Međutim, sve ćemo se susresti jednog slavnog dana u Spasiteljevoj prisutnosti, štovati skupa i uživati u zajedništvu kroz čitavu vječnost.

Marcia Lednicky odmorima, konferencijama i seminarima za žene. Posjeduje jedinstvenu s posobnost povezivanj a biblijskih istina sa svakodnevnim izazovima. Njezina služba govor-

6.  Rastite kroz razdoblja života. Život nikada nije statičan. Nije ni služba. Okolnosti se mijenjaju. Ali, ako razumijemo Božju svrhu, njegova savršena volja za svako njegovo dijete je da se suobliči slici njegova Sina, Isusa Krista. Dakle, duhovan rast je doživotan proces. Nikada, nikada nemoj prestati rasti!

Molim te zapamti: najveća je povlastica za bilo koju osobu na svijetu biti „pozvan od Boga“ da bude njegov predstavnik na Zemlji.

Veselite se, usavršavajte se, opominjite se, budite složne i živite u miru, pa će Bog ljubavi i mira biti s vama! Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga neka budu sa svima vama! (2 Korinćanima 13,11.13)

Nikada nemojte zamijeniti Božje putove s ljudskim neuspjesima. Kriviti Oca koji vas ljubi za povrede i bol koju je uzrokovala druga osoba je siguran put u duhovnu katastrofu.


U Riječi je moć, propovijedajmo Riječ.

BIBLIJSKO PROPOVIJEDANJE ZA NOVU GENERACIJU Michael VanDoren de biblijskog propovijedanja i ne znaju svi jim okolnostima nego bilo koja druga ge- kako iskazati nepromjenjivu istinu svijetu neracija u povijesti. Najbolji način za do- koji se mijenja. prijeti do današnje generacije je jednak na- RAVNOTEŽA JE ČESTO STVARNOST činu kako doprijeti do bilo koje generacije Generacije dijele zajedničke stvari s prethodnim generacijaili kulture – istinom nepromjenjive Božje ma, ali također posjeduju neke svoje različitosti. Ne možemo riječi. Ova se izjava odnosi na to što pro- nijekati vrijednost prošlosti ili potrebu prilagodbe sadašnjopovijedamo; način na koji propovijedamo sti ili budućnosti. Uspješne crkve imaju mudrost u prihvaćanju što je bilo vrijedno u prošlosti i to prepakiraju za sadašRiječ je pak nešto sasvim drugo. Ne dijele onog nju upotrebu. svi propovjednici jednaku percepciju gle-

Današnja generacija raste pod drugači-

Jesen 2018. 35


Većina suvremene homiletike govori da se trebamo vratiti narativnom propovijedanju te pustiti da oblik teksta diktira strukturu propovijedi.

36 Duhovno vrelo


TKO SLUŠA? Postoji mnogo načina kako propovijedanje usmjeriti prema slušateljstvu. Jedan od načina je poznavati slušateljstvo. Obratite pozornost na dva obilježja nove generacije te njihovog odnosa prema propovijedanju. Ova je generacija očajna u izgubljenosti. Svaka je generacija bila grešna i svaka je trebala evanđelje, ali apostol Pavao kaže da će u posljednjim vremenima biti posebno teško. On tu bezbožnost opisuje u trećem poglavlju Druge poslanice Timoteju. Mi živimo u posljednjim vremenima. Sadašnja generacija odrasta pod drugačijim okolnostima od ijedne druge generacije prije nje. Visoka stopa razvoda je mnogu djecu ostavila emocionalno osakaćenu i punu nepovjerenja. Stopa samoubojstava, zloporaba droga, stopa kriminala, izopačenost i prezir prema autoritetima nastavljaju rasti kidajući moralno tkivo našeg društva. Ljudi nemaju samokontrolu niti prihvaćaju odgovornost. Većina ne razumije što je to predanost Bogu, crkvi, supružniku ili poslu. Mnogi u ovoj generaciji su odrasli van crkve i bez pravih uzora. Iako u novoj generaciji postoje mnoge pozitivne karakteristike, mi i dalje živimo u generaciji koja očajnički treba čuti sveto, odvažno naviještanje Biblije u ljubavi. Neki propovjednici u stvari ne naviještaju Pismo. Oni naviještaju kompleksno razrađene teme ili alegoriziraju tekst jer nisu uzeli dovoljno vremena za kvalitetno proučavanje. Ako želimo za Krista doseći ovu povrijeđenu generaciju, za propovjedaonicama moramo zadržati ekspoziciju i primjenu Božje riječi.

ZA SILNE BIBLIJSKE PROPOVIJEDI

1. Propovijedajte biblijske odlomke, a ne samo teme iz odlomaka. 2. Pripremu propovijedi natopite molitvom dok provodite egzegezu teksta i egzegezu svakodnevnog života. 3. Slušateljima omogućite da vide kako se Božja riječ obraća njihovom svijetu te im omogućite da reagiraju na tu Riječ. 4. Stvorite jasnu logičnu strukturu uz narativan tijek ideja. 5. U informacijsko doba pružite zanimljive informacije. 6. Povremeno se poslužite multimedijalnim pomagalima. 7. Budite autentični, relevantni i usmjereni odnosima. 8. Ljudi posjeduju um, volju i osjećaje – u propovijedi se obraćajte svim trima područjima. 9. Nemojte se bojati ljude pozvati na pokajanje i biblijsku svetost. 10. Nemojte kompromitirati ozbiljnu biblijsku doktrinu zbog popularnih trendova ili iskustva. 11. Galvanizirajte ljude da se uključe u evangelizaciju i ostale službe. 12. Volite svoje slušatelje. Michael VanDoren, D.Min., Lakeland, Florida.

Druga karakteristika današnje generacije je njihov način slušanja. Pripadnici ove generacije su sposobni primati i procesuirati velike količine informacija iz više izvora. Oni surfaju internetom tražeći sve više i više podataka. Prema nedavnoj anketi PC časopisa 94 posto njihovih čitatelja se za prikupljanje informacija o proizvodima ili uslugama služi internetom. Danas ljudi mogu pretraživati 100 televizijskih kanala preko satelita. Također oni čitaju časopise i knjige te slušaju audio poruke. Mnogi posjeduju dojavnike, mobilne telefone, prijenosna računala te dlanovnike. Oni informacijama žele pristupati trenutno, a jednostavne poruke i nezanimljivi propovjednici bivaju im dosadni. Gledajte i analizirajte vijesti i popularne televizijske emisije pa ćete otkriti da se u jednoj emisiji neprestano izmjenjuje nekoliko scenarija. Današnje slušateljstvo se hrani informacijama koje se stalno mijenjaju, ono je došlo do točke da je to kulturološki uvjetovano. Posljedica gledanja televizijskog programa ili korištenja interneta je skraćeno razdoblje pažnje. To ne znači da bi se čitava naša propovijed trebala svesti na prostor između obavijesti i najava, ali mentalna ograničenja su stvarnost. Nakon što je granica prijeđena, vaši će se slušatelji jednostavno isključiti. Pastori bi napravili dobru stvar kada bi glavne točke poruke sveli na 5 do 9 minuta, ovisno o trajanju propovijedi. Prijedlozi koji slijede su uravnoteženi pokušaj revitalizacije vašeg propovijedanja. Neke od stvari već radite, a neke od njih tek treba promijeniti.

ŠTO PROPOVIJEDAMO: ZAŠTO NAM TREBAJU NARATIVNE, BIBLIJSKE PROPOVIJEDI Jedan od mojih učitelja propovjedništva je jednom rekao da je teško pronaći propovjednike koji se protive biblijskom propovijedanju kao što je teško pronaći propovjednike koji to zapravo rade. Roger Van Harn je primijetio da se „propovijedi propovijedaju iz biblijskog teksta, a ne na temelju biblijskog teksta.” Ponekad čujem propovjednika kako se brani: „Današnja Jesen 2018. 37


© 2010 Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

ranjivi. Ja ne zagovaram potpuno ukidanje tematskih propovijedi, već predlažem da one budu rijetkost. Ne samo da struktura propovijedi definira biblijsko propovijedanje, već je također bitno ono što se s propovijedi postiže. William Thompson kaže: „Biblijsko propovijedanje se događa kada se slušateljima omogućava da vide kako se Božja riječ obraća njihovom svijetu, baš kao i u biblijskom svijetu te da im se omogućuje da reagiraju na tu Riječ.” Naša poruka treba ljude pozvati na poistovjećivanje s onim što Bog govori u odlomku te na adekvatnu reakciju. Mi propovijedamo u očajnom povrijeđenom vremenu, vremenu kojem treba dodir ljubavi i iscjeljenja solidnog biblijskog propovijedanja. U Riječi je moć, propovijedajmo Riječ.

"Kako to mislite, ne cijenimo vas dovoljno? Pa prema vama smo bolji nego prema svih pet pastora koje smo imali u zadnjih pet godina!"

propovijed nije baš homiletična.” Kao profesor homiletike ja živnem, približim se samom rubu stolice u iščekivanju propovijedi koja bi zapravo mogla propovijedati biblijski tekst. Moja nada obično biva nagrađena kad propovjednik pročita tekst te ga rastumači i objasni na koji se način on može primijeniti danas. „Homiletički” ovisi o tome kakvu je homiletiku netko učio, a homiletika se u zadnjih 20 godina promijenila. Početna točka nije: „Što mogu kazati o ovom odlomku?”, već: „Što nam ovaj odlomak pokušava reći?” Većina suvremene homiletike govori da se trebamo vratiti narativnom propovijedanju te pustiti da oblik teksta diktira strukturu propovijedi. Primjeri propovijedi iz Biblije i primjeri rane Crkve bili su narativni. Sama Biblija je narativna, a ne skup određenih tema. Bog najbolje zna kako komunicirati. Prvi pentekostalci su propovijedali narativne propovijedi jer nisu imali nikakvu biblijsku školu. Autor Don Wardlae i šest drugih suradnika na njegovoj knjizi Preaching Biblically (Propovijedati biblijski) iznijeli su jake dokaze da oblik propovijedi dolazi iz biblijskog teksta. Ne trebamo uvijek ići redak po redak, ali glavna misao odlomka mora biti i glavna misao propovijedi. David Buttrick poučava pastore da zapišu glavnu strukturu odlomka, popišu svaku od glavnih točaka te od njih razviju razne ideje. On tvrdi da su tematske propovijedi kao amaterska fotografija odlomka, a odlomak više izgleda poput igranog filma. Naši slušatelji uistinu žele igrani film. Odlomci iz Pisma su vrtovi istine, a ne pojedinačni cvjetovi. Oni su švedski stol s kojeg se Crkva hrani, a ne obroci od jednog jela. Zašto svoditi tekst na jednu temu kada on pokušava izreći mnoge istine? Ako se odlomak Božje riječi može pročitati za 30 sekundi, trebali bismo ga moći rekapitulirati u propovijedi od 30 minuta. Kada Božju riječ svedemo na temu, možemo ograničiti Božju poruku koju nam kroz odlomak pokušava prenijeti te onemogućiti Svetom Duhu – Onome koji je nadahnuo svaki redak – da nam govori kroz tekst. Posljedica ovakvog pristupa jest da naši ljudi zapravo ne poznaju niti razumiju Božju riječ te postaju duhovno 38 Duhovno vrelo

Michael VanDoren, D.Min. je 17 godina poučavao na odjelu praktičnih službi pri Sutheastern Colledge of the Assemblies of God u Lakeland, Florida. Trenutno je uključen u evangelizacijski rad.

Odlomci iz Pisma su vrtovi istine, a ne pojedinačni cvjetovi. Oni su švedski stol s kojeg se Crkva hrani, a ne obroci od jednog jela. Zašto svoditi tekst na jednu temu kada on pokušava izreći mnoge istine?


KORACI DO OPROŠTENJA George O. Wood

I kad stojite u molitvi, opraštajte ako imate što protiv koga, da i Otac vaš, koji je na nebesima, oprosti vama prijestupe vaše” (Marko 11,25). Život je pun povreda, ali je Isus pun iscjeljenja. Nitko nije izuzet od povreda. Kako povrede nastaju? IDENTIFICIRANJE IZVORA BOLI

T

ko vas je povrijedio? Je li to bio roditelj, član obitelji, supružnik, dijete, prijatelj, kolega u službi, član odbora ili netko u zajednici? Što je odnos bliži, to je povreda dublja. Supruga Lava Tolstoja, velikog ruskog pisca, rekla je sljedeće o svom mužu: „U njegovim biografijama piše kako je pomagao radnicima nositi kante vode, ali nitko ne zna da nikada nije pomogao svojoj ženi da se odmori i nikada – u sve ove 32 godine - nije svom djetetu dao čašu vode ili proveo pet minuta pored

njegova kreveta kako bi mi omogućio da se malo odmorim od sveg svog rada.” Službenici nisu imuni na povrede koje im drugi zadaju. I neke se supruge, čak i supruge službenika, mogu poistovjetiti s opaskama gospođe Tolstoj. Ljudi mogu povrijediti i sami sebe. Prije mnogo godina stajao sam na ivici Grand Canyona. Otprilike na metar od samog ruba, s dna kanjona je izvirao kameni otok. Njegova ravna površina bila je u nivou tla na kojem sam ja stajao. Bilo je uobičajeno da ljudi bacaju novčiće na taj otočić. Odjednom je šestogodišnjak dojurio iz mase, skočio na taj kameni otočić i počeo skupljati novčiće. Ja sam samo, zajedno s drugima, stajao paraliziran od straha za djetetovu sigurnost. Njegova je mama povikala: „Johnny, vrati se ovdje!” S džepovima punim novčića i bez razmišljanja, odmah je skočio nazad na našu stranu. Kasnije sam razmišljao: Što da je dijete promašilo pri skoku nazad? Bi li si njegova mama mogla oprostiti za svoju instinktivnu reakciju i što nije pričekala stručnu pomoć koja bi prebacila njezina sina na mjesto izvan opasnosti? Opraštanje drugima može biti lakše od

Isus je rekao da će kršćani morati opraštati nekima i više puta. Ovo ne znači da trebamo biti otiračem za noge i dopustiti bilo kome da nas zlostavlja. Oproštenje ne daje nikome pravo da nas povrjeđuje. Možda će biti nužna prostorna udaljenost ili odvojenost, ali nam srca mogu ostati mekana. opraštanja nama samima. Možemo osjećati i da je Bog uzrokovao ili dozvolio neke od naših povreda. Rano u službi Davida Wilkersona dogodila se tragedija njegovu prijatelju pastoru koji je u svom dvorištu išao autom unazad i pregazio vlastito dijete. David Wilkerson se borio s tim kako je Bog mogao dozvoliti da se to dogodi njegovu prijatelju, i taj ga je očaj gotovo odvukao od službe i učinkovitog služenja Kristu. Jesen 2018. 39


Osoba koja oprašta je snažnija od onoga koji ju je povrijedio jer je potrebno više snage za oprostiti nego za raniti. Optuživanje vas čini žrtvom; oproštenje vas čini pobjednicima. Nedostatak oproštenja može izazvati razne probleme, kao što su bolesti (Jk 5,16) ili neopraštanje naših vlastitih grijeha (Mk 11,25).

CIJENA NEPRAŠTANJA Rijetko govorimo o visokoj cijeni nepraštanja, ali razmislite o posljedicama zadržavanja povreda: •   Povlačenje ploda Svetog Duha. •   Ravnodušnost ili mržnja dolaze na mjesto ljubavi. •   Gorčina ili depresija zamjenjuju radost. •   Nemir zamjenjuje mir. •   „Kratki fitilj” zamjenjuje strpljenje. •   Tvrdoća srca ili ravnodušnost zamjenjuje blagost. •   Zloća ili osvetnički stav zamjenjuje dobrotu. •   Zahtijevajući karakter zamjenjuje krotkost. •   Odricanje od odgovornosti zamjenjuje uzdržljivost (samokontrolu).

dati ga. Sestra koja je pokušala nešto ispregovarati, nikada nije uspjela prijeći kućni prag te žene. Jednog dana sestra je srela mlađeg nećaka vlasnice zemljišta koji ju je pozvao u kuću. Ušavši unutra, sestra je shvatila zašto imaju problema oko kupovine zemljišta. Prostorija je bila krcata naslijeđenim namještajem – bilo ga je dovoljno za namjestiti cijelu kuću – i većina je bila trošna. Jedna je soba imala trinaest madraca poslaganih jedan na drugi – bile su potrebne ljestve do vrha. Kako su sestre počele moliti, Gospodin ih je potaknuo da ga pozovu da prvo prosudi njihove živote u odnosu na ono što su vidjele u tuđem. Nisu imale posjede, ali su imale tajne privrženosti – neku lijepu razglednicu, određene osobne potrepštine, mali drveni križ. „Oh, nadam se da nikada neće doći do toga da me Bog traži da to ostavim”, rekla je svaka od njih.

Kada ne oprostimo, lako počnemo kriviti druge za svoje stanje. Kada to činimo, odustajemo od odgovornosti upravljanja vlastitim ponašanjem.

No, Sveti Duh ih je pozvao na tjedan predaje. Svaka od njih trebala se odreći svoje tajne navezanosti. Nakon toga tjedna posjetile su vlasnicu zemljišta kojeg su željele kupiti. I njezino se srce promijenilo.

Basilea Schlink, osnivačica karizmatične luteranske zajednice Evangelical Sisterhood of Mary u Darmstadtu u Njemačkoj, u svojoj knjizi Realities priča priču o Uspravnoj Orhideji.

Basilea Schlink je rekla da ih je to iskustvo naučilo sili suosjećajnog opraštanja, i da ljudi ne mogu napredovati kada krive nekoga drugog. Svatko se prvo mora pozabaviti vlastitim stavovima.

Sestrinstvu je bilo potrebno zemljište uz njihovu zajednicu kako bi proširile svoju službu, ali je vlasnica odbila pro-

Još od edenskog vrta ljudi okrivljavanje drugih koriste kao sredstvo izbjegavanja vlastite odgovornosti. Optuživanje nalazi povredu; oproštenje nalazi lijek.

40 Duhovno vrelo

U svojoj autobiografiji, Something More, pokojna Catherine Marshall piše o svojoj pokćerki Lindi. Catherine se udala za Lindinog oca udovca kada je Lindi bilo 12 godina. Lindino ponašanje i ocjene u školi su se značajno pogoršali u vremenu puberteta. Po završetku srednje škole, Linda se priključila pobunjeničkoj generaciji šezdesetih godina prošlog stoljeća. Catherine nikako nije uspijevala uspostaviti topli odnos s njom. Jednog dana Catherine je pročitala Isusove riječi iz Biblije o tome imamo li nešto protiv nekoga. Shvatila je da ako ne oprostimo „ako što imamo protiv koga”, da niti Bog nama neće oprostiti naše prijestupe (Mk 11,25). Ispisala je tri stranice svog dnevnika sa stvarima koje je imala protiv Linde i oprostila je jednu po jednu. U samo nekoliko tjedana, Lindin stav prema pomajci se značajno počeo mijenjati. Catherine je od Isusa naučila moćnu istinu: ne smijemo zadržavati prijestupe učinjene protiv nas samih. Na križu Isus nije stisnuo svoje čavlima probodene dlanove u šaku i vikao: „Vratit ću vam ja za ovo!” Umjesto toga on je raširio svoje ruke i vapio: „Oče, oprosti im!” Preživjeli iz koncentracijskog logora je izjavio: „Moje srce je toliko gorko, da kada biste me otvorili i polizali ga, umrli biste od otrova.” Kako izgleda vaše srce? Netko je rekao da je osveta za učinjeni prijestup poput bacanja kaktusa. Kada kaktus pogodi osobu, sigurno će ju boljeti; ali će u samom procesu bacanja povrijediti i vaše ruke.


KAKO OPROSTITI Nepraštanje sa sobom nosi visoku cijenu, ali kako netko može oprostiti? Dopustite mi da predložim šest koraka. Prvo, ponovno procijenite Prije nekoliko godina sam gledao motivacijski film o znanstvenom eksperimentu sa sjevernim štukama, slatkovodnom ribom u sjeverosredišnjem SAD-u. Znanstvenik je smjestio ribu u stakleni akvarij s vodom, ali bez hrane. Zatim je stavio staklenu komoru s klenovima – štukinom omiljenom hranom – u sredinu akvarija. Štuka nije mogla detektirati staklo koje je stajalo između nje i večere. Odmaknula se i pripremila za napad. Lup! Lup! Lup! Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, konačno je stala. Znanstvenik je tada uklonio stakleni cilindar. Klenovi su slobodno plivali akvarijem, dolazeći čak do samog štukinog nosa. Nije se pomaknula. Ostala je tiho i izudarana. I na kraju je umrla. Umrla je jer nije procijenila promijenjenu situaciju. Ista se stvar može dogoditi ljudima. Budu povrijeđeni i teško im je više vjerovati. To je razumljivo. Reevaluacija mora biti sastavni dio naših života. Da apostol Pavao nije ponovno procijenio Ivana Marka, danas ne bismo imali jedno od četiri Evanđelja. Drugo, pokajte se Veliki propovjednik Clarence Macartney ispričao je sljedeću priču o Lenardu da Vinciju. Sama priča možda nije istinita, ali daje dobru ilustraciju ovoga o čemu pričamo. Malo prije nego je da Vinci započeo rad na svojoj poznatoj fresci „Posljednja večera”, žustro se posvađao sa svojim kolegom slikarem. Bio je toliko bijesan i ogorčen da je odlučio Judino lice na fresci oslikati po liku svog neprijatelja. Smatrao je da će dobiti svoju osvetu tako što će buduće generacije gledati Judino lice s gađenjem i sramotom. Judino lice bilo je završeno među prvima, i svi su mogli odmah prepoznati da je to lice slikara s kojim se da Vinci posvađao. Posljednje lice koje je da Vinci trebao naslikati bilo je Kristovo; međutim, nikako nije uspijevao. Nešto ga je zadržavalo, ometalo i izazivalo frustraciju kad god bi pokušao.

Zaključio je da ga zadržava činjenica da je upotrijebio lice svog neprijatelja kao Judino lice. Uzeo je kist i naslikao Judi novo lice. S lakoćom je tada mogao završiti lik Krista. Osoba ne može ucrtati Kristove obrise u svoj život dok drugome crta lice u bojama neprijateljstva i mržnje. Pokajanje znači promjenu uma. Neki pokajanje nazivaju prvom riječi evanđelja jer je ono bila poruka Ivana Krstitelja (Matej 3,2), Isusa (Matej 4,17), dvanaestorice učenika (Marko 6,12), Isusa nakon uskrsnuća (Luka 24,47), Petra (Djela 2,38) i Pavla (Djela 26,20). Pokajanje je jednostrano. Stoga ne čeka na drugu osobu da se prva pokaje. Nadalje, pokajanje nema nikakve veze s osjećajima. Ono podrazumijeva promjenu načina razmišljanja koje dovodi do promjene ponašanja. Isus u Propovijedi na gori opisuje kako se trebamo odnositi prema svojim neprijateljima: trebamo ih blagoslivljati, hodati milju dalje, okrenuti drugi obraz, moliti za njih i oprostiti im. Nijedna od ovih radnji ne zahtijeva išta od naših neprijatelja. Sve se tiču našeg ponašanja. Ako osoba čeka da osjeti prave osjećaje, moguće je da nikada neće oprostiti. Gospodin nas poziva na pokajanje ako gajimo bilo koji stav koji nije u skladu s njegovim. Treće, iskupite zlo Goldie Bristol napisala je knjigu pod nazivom These Tears Are for Diane (Ove suze su za Dijanu). Čovjek je silovao i ubio njezinu dvadesetjednogodišnju kćer. Policija je pronašla počinitelja i osudila ga na duplu doživotnu kaznu. Pet godina kasnije Goldie i njezin suprug Bob su zaključili: „Ne vidimo nijedan drugi razlog zašto je on došao u naše živote osim mogućnosti da će biti spašen.” Napisali su mu pismo – ne osuđujući ga zbog zločina – već izražavajući svoju i Božju zabrinutost za njega. Nakon još dva pisma primili su odgovor. Rekao je da nije mogao niti zamisliti da na svijetu postoje ljudi koji bi brigu za njega stavili ispred svoje vlastite boli. „Kakve koristi od mržnje?” pitala je Goldie. Mržnja joj nije mogla vratiti kćer; mogla je samo širiti otrov gnjeva i neopraštanja u njezinom vlastitom životu, a pritom ne bi imala nikakav učinak na ubojicu njezine kćeri.

Goldie piše: „Rječnik povezuje zloću i mržnju s malignošću — ona izjeda, širi se i na kraju uništi. Ako joj dopustim da zauzme mjesto u mom životu, onda sam sve samo ne slobodna osoba. Samo je Bog sposoban riješiti ovakvu vrstu izdaje u našim životima i osloboditi nas od njezine zamke. Dakle, odluka je na meni. Ili ja nosim gnjev, nepraštanje i ljutnju na sve oko sebe i slamam se pod teretom, ili predam sve to svom nebeskom Ocu koji može nositi tu težinu.” Goldien uvid nije nešto novo. Stjepan je poznavao silu otkupljujućeg oproštenja kada „prignu koljena i povika snažnim glasom: 'Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh'” (Djela 7,60). U konačnici, Stjepanova molitva rezultirala je Pavlovim obraćenjem. Četvrto, ponovite Isus nam je rekao da oprostimo sedamdeset puta sedam puta (Mt 18,22). Moja me majka to naučila kad sam bio još dječak. Rekla mi je da okrenem drugi obraz svaki puta kada me druga djeca zadirkuju. Jedan mali podrugljivac postao je mojim stalnim neprijateljem. Neprestano me udarao i vrijeđao i pokušavao izazvati tučnjavu. Jednog dana mama je primijetila da na papir stavljam neke oznake. Odgovorivši na njezino pitanje, rekao sam da svaki puta kada me Billy maltretira, ja stavim oznaku. Kada dođem do 491 Isus će mi dati dozvolu da mu vratim. Pretpostavljam da je majka počela moliti još jače jer je samo nekoliko dana kasnije Billy objavio da se on i roditelji sele. Do tada sam imao zapisano oko 250 oznaka. Ja sam na Isusove riječi gledao dječjim očima. Nisam razumio da je sedamdeset puta sedam bio Isusov način opisivanja bezgraničnog praštanja. Ako nam je Gospod rekao da oprostimo sedamdeset puta sedam puta, onda znamo da on to isto čini i to puno više. Isus je rekao da će kršćani morati opraštati nekima i više puta. Ovo ne znači da trebamo biti otiračem za noge i dopustiti bilo kome da nas zlostavlja. Oproštenje ne daje nikome pravo da nas povrjeđuje. Možda će biti nužna prostorna udaljenost ili odvojenost, ali nam srca mogu ostati mekana. Kada oprostimo, moguće je da nećemo zaboraviti prošlost. Međutim, stalno kopanje i previranje po njoj ne donosi korist. Jesen 2018. 41


Život je pun povreda, ali je Isus pun iscjeljenja. Peto, zapamtite – milost plaća račun Ako vas posjetim i slomim nešto dragocjeno u vašem domu i vi mi oprostite, onda me time oslobađate obveze da vam nadoknadim štetu. (Naravno, ako sam iole pristojna osoba, ponudit ću da platim.) Kada osoba oprosti, ona preuzima račun. To je Isus učinio za nas na križu. Platio je naš dug - dug koji nije bio njegov. Osoba koja oprašta je snažnija od onoga koji ju je povrijedio jer je potrebno više snage za oprostiti nego za raniti. Tvrdolinijaši su često kritizirali Billy Grahama jer se povezivao s kršćanima koji se nisu čvrsto držali svih elemenata doktrine važne njegovim kritičarima. On je zauzvrat citirao sljedeću pjesmu.

42 Duhovno vrelo

Nacrtao je krug koji me ostavio vani, Buntovnik, heretik, onaj kojeg treba izbjeći. Ali ljubav i ja smo imali snage pobijediti, Nacrtali smo krug koji ga je ostavio unutra. Da bismo bili sudionici Kristova djela pomirenja, moramo biti osobe milosti. Šesto, tražite Božju pomoć Oprostiti nije lako. Sjetite se priče o Davidu i Abšalomu u 2 Samulelovoj 13-18. Abšalomov brat Amnon silovao je Abšalomovu sestru Tamaru. Abšalom je potom ubio Amnona i pobjegao. Nakon tri godine David je vratio sina nazad u Jeruzalem, ali je odbijao vidjeti se s njim iduće dvije godine. David je počinio pogrešku nepotpunog oproštenja.

Usporedite Davida s ocem izgubljenog sina (Luka 15,11-32). Taj je otac poletio sinu, zagrlio ga, poljubio, obukao, ubio ugojeno tele, uživao u njemu i branio ga. Koji primjer ćete vi slijediti u odnosu prema osobi koja vas je povrijedila? Ponekad se čovjeku može činiti nemoguće oprostiti s ljudske točke gledišta. Bez obzira što sve zna o biblijskim principima opraštanja, jednostavno to ne može učiniti. Bol je preduboka; rana se još gnoji. Ovaj primjer možda može pomoći. Corrie ten Boom završava svoju knjigu Skrovište pričom o govoru u crkvi u Minhenu nakon II. svjetskog rata. Na službi je bio i njemački SS-ovac koji je nekada stražario kod tuševa u procesnom centru Koncentracijskog logora Ravensbruck. Kada ga je ten Boom vidjela, odjednom se prisjetila pune prostorije podrugljivih


krenuvši od mog ramena, preko ruke i dlana s mene prešla na njega, dok je u mom srcu izniknula preplavljujuća ljubav za ovog stranca. I tada sam otkrila da iscjeljenje svijeta, kao što ne ovisi o našoj dobroti, tako ne ovisi niti o našem oprostu, već o Njegovom. Kada nam kaže da volimo svoje neprijatelje onda nam uz zapovijed daje i silu.”

ZA RAZMIŠLJANJE Razmislite ponovno o osobi ili osobama koje su vas povrijedile. Tko su one? Hoćete li im oprostiti ili ćete ostati u nepraštanju? Prihvatite savjet apostola Pavla: „Budite jedni drugima dobrostivi, samilosni, opraštajući jedni drugima kao što i Bog u Kristu oprosti vama” (Efežanima 4,32).

George O. Wood, D.Th.P. je bivši glavni superintedant glavnog vijeća Assemblies of God, Springfield, Missouri.

muškaraca, gomile odjeće i bolom prožetog lica njezine sestre Betsie. Čovjek joj je nakon službe prišao smiješeći se i klanjajući. „Gospođice”, rekao je, „kao što ste i rekli, on je oprao moje grijehe.” Ispružio je ruku kako bi se rukovao s njom; međutim, ten Boom, koja je drugima govorila o potrebi praštanja, nije ispružila svoju ruku. Dok se borila sa svojim gnjevom, molila se: „Gospodine, oprosti mi i pomozi mi da mu oprosti.” Pokušala se nasmiješiti dok se borila da pruži ruku, ali nije uspjela. Ponovno se molila: „Isuse, ja mu ne mogu oprostiti. Daj mi tvoje oproštenje.” Piše dalje: „Kada sam mu ispružila ruku dogodilo se nešto nevjerojatno. Kao da je struja, Jesen 2018. 43


BROJ 42 / Jesen 2018. godina XI. Izdaje Evanđeoska pentekostna Crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR

Profile for Andreja Mil

Duhovno vrelo br 42 WEB  

Magazine for pentecostal pastors

Duhovno vrelo br 42 WEB  

Magazine for pentecostal pastors

Advertisement