Page 1

Proljeće 2016. Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora

PROPOVIJEDANJE:

Vjerodostojnost, jasnoća i povezivanje u službi Božje riječi

Broj 34


Uvodna riječc

I dalje propovijedam

P

ropovijedao sam dobar niz godina, kada mi se učinilo da moje propovijedanje ne daje nikakve rezultate. Zajednica u kojoj sam djelovao nije brojčano rasla, čak je nekoliko sestara i braće otišlo u druge zajednice. Nisam bio u takozvanoj punovremenoj službi pa mi je izgledalo logično da prestanem propovijedati i nastavim se baviti nekim drugim aktivnostima.

Razumio sam, imati puno sljedbenika, pogrešan je motiv. Biti poslušan poslanju propovijedanja o Isusu u koga se može povjerovati, zazvati ga kako bi se On odazvao je sasvim nešto drugo.

Onda se dogodilo iznenađenje!

Odgovorno, jer se mora napraviti kako je projektom predviđeno.

Na jednom interdenominacijskom skupu priđe mi jedan brat i reče: ''Propovijed (naveo je i temu) koju si propovijedao (naveo je i konkretno vancrkveno mjesto) mnogo mi je značila''.

Razumio sam i to da samo suradnja sa Svetim Duhom pretvara propovijedanje u posebnu avanturu.

Nakon kratkog vremena u jednoj zajednici priđe mi jedan brat i tematski nabroji nekoliko propovijedi koje sam u toj zajednici propovijedao unazad skoro godinu dana. Duboko dirnut pitao sam: ''Gospode, je l' mi Ti nešto govoriš?'' I govorio mi je o motivima za propovijedanje, o tome kako je propovijedanje nešto čudesno, važno i odgovorno.

Čudesno, jer pokreće sudbonosne procese. Važno, jer je projekt Oca koji je na nebesima.

Nedavno sam poznati odlomak u Mt 11,28-30 prvi puta pročitao na drugačiji način i bio toliko oduševljen i ohrabren da o tome propovijedam gdje god stignem. Milošću Božjom propovijedam i dalje.

  Ivan Kovačević je pastor EPC "Zajednica Kristovih učenika" iz Zagreba.

BROJ 34 | Proljeće 2016., godina XI.

Izdaje Evanđeoska pentekostna Crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Goran Punda

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, HR Prijevod | Goran Punda i Ivana Radan Punda Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Lektura | Antonija Kovačević Žiroračun | 2484008-1102587701 Grafičko oblikovanje | Andreja Mil E-mail | tajnistvo@epc.hr Tisak | Top Dan d.o.o.

Izabrani članci i grafička rješenja preuzeti su i prilagođeni iz Enrichment Journala - © General Council of the Assemblies of God, USA. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. © Life Publishers International. Sva prava pridržana.

2 Duhovno vrelo


8 PROLJEĆE 2016. PROPOVIJEDANJE: Vjerodostojnost, jasnoća i povezivanje u službi Božje riječi

BROJ 34

04 GEORGE O. WOOD

NEKA DUH VODI VAŠE PROPOVIJEDANJE

08 KARI BRODIN

VAŠE KĆERI ĆE PRORICATI: UČENJE NOVOG ZAVJETA O ŽENAMA U SLUŽBI

Ljudi se sastaju u Božju prisutnost da čuju što je On zapovjedio propovjedniku da kaže. Proučavanje je bitno, molitva je ključna.

14

Unutar okvira stvaranja, Krista i karizmi (darova Svetog Duha) najjasnije možemo vidjeti da muškarci i žene dijele zajedničku poziciju u ostvarivanju djela Božjeg naroda.

COOPER 14 HERBERT SCOTT HARRUP

ZAŠTO BI ME NETKO TREBAO SLUŠATI?

18 MARK WOOTTON

SERIJA CJELOVITI PENTEKOSTALAC

Propovijedanje je više od samog naviještanja nadahnutih riječi iz Pisma. Božju riječ moramo propovijedati s ljubavlju te ponovo otkriti Božje srce ljudima kojima služimo.

Pentekostalne prakse: Krštenje u Svetom Duhu je održivo. (Sedmi dio)

30

Sveti Duh nije dan samo za prvo stoljeće. On je obećan svim kršćanima.

22 MARCIA LEDNICKY

BOŽJE ISTAKNUTE ŽENE

26 RICHARD FOTH

PRIČATI PRIČE I POSTAVLJATI PITANJA: ŠTO NAS ISUS UČI O PROPOVIJEDANJU

I Stari i Novi zavjet prepoznaju važnost izuzetnih žena koje je Bog upotrijebio za ostvarenje svojih ciljeva. Biblija jasno ukazuje, čak i prije dolaska Krista, da je Bog izabrao žene za vrlo važnu ulogu duhovnog vodstva.

Pitanje ili priča okreću monolog u razgovor te zaokupljaju maštu. Pitanje sabire informacije, priča ih dijeli.

30 JEFFREY W. DOVE

PREPREKE ZA EVANGELIZIRANJE: Motivacija i metodologija

34 H. MAURICE LEDNICKY

SERIJA ŽIVOT U KRALJEVSTVU

Svrha koju je Krist navijestio je ta da mi budemo njegovi svjedoci. Ljude treba što češće i sa žarom poučavati o potrebi uključivanja u evangelizaciju.

Suština života u kraljevstvu (Sedmi dio) Isusovi sljedbenici trebaju primjerom pokazati ljubav, svetost i Očevu istinu. Ustrajnost pravednog življenja u doba kompromisa glasno je svjedočanstvo vjere.

42 DOUG GREEN

42

ODSTRANJIVANJE POVRŠNOSTI IZ VAŠEG PROPOVIJEDANJA Propovijed koja zaokuplja pažnju uključuje slušatelja te ga vodi do vrhunca koji potiče na razmišljanje.

Proljeće 2016. 3


Svake nedjelje propovjednici naviještaju riječ Božju svojim zajednicama. Ali o čemu bi trebali propovijedati? Duh Sveti najbolje može uskladiti biblijski tekst s modernim kontekstom i zato je važno naučiti obraćati pažnju na vodstvo Duha.

4 Duhovno vrelo


Neka Duh

vodi vaše propovijedanje GEORGE O. WOOD

ad sam bio mladi pastor sveučilišta Evangel, upitao sam trojicu velikih vođa, pionira Assemblies of God SAD-a da podijele svoja svjedočanstva o spasenju i krštenju u Duhu Svetom sa studentima. Da smo barem snimili što su Ernest S. Williams, Noel Perkin i J. Roswell Flower rekli.

Nikada neću zaboraviti kako je tada 80-ogodišnji Williams započeo svoje svjedočanstvo. Rekao je: "U svim svojim godinama službe nikada nisam javno podijelio kako sam došao Kristu ili kako sam kršten u Duhu Svetom." Zapitao sam se kako je to moguće.

Zatim je objasnio. "Brinuo sam se, zbog toga što sam vođa, ako podijelim svoje iskustvo, drugi bi mogli misliti da su nepotpuni ako je njihovo iskustvo drugačije." Poznat po svojoj poniznosti i skromnosti, brat Williams je osjećao da njegovo iskustvo ne bi smjelo biti uzorak po kojem će drugi procjenjivati svoju duhovnost.

Posudit ću nešto od njegovog primjera kada govorim o tome kako Duh mene vodi u propovijedanju. Moje svjedočanstvo ne mora biti i vaše svjedočanstvo. Postoje mnogi propovjednički stilovi i mnogi su načini kojima nas Duh vodi na putu od izbora propovijedi i pripreme do propovjedaonice i iznošenja. Ali evo mog načina.

Dok sam bio na teološkom fakultetu, sada uviđam da me Duh vodio na način kojeg tada nisam bio svjestan. Iako mi njegujemo karizmatski način kako nam Duh govori, ponekad se Njegovo vodstvo događa na vrlo prizeman način.

Kao dijete misionara, dijete pastora, dijete evanđelista, često sam se selio. Najduže što sam živio na jednom mjestu bilo je nešto malo duže od dvije godine – to je bila iznimka koja potvrđuje pravilo. Mnoge postaje su bile i kraće – ne-

kad čak samo tri tjedna kratke. To je značilo često mijenjanje škole i nedostatak dubokih i dugotrajnih prijateljstava. Čeznuo sam za tim da ostanem dugo vremena na jednom mjestu.

Na teološkom fakultetu u knjižnici čitao sam članak W.A. Criswella u časopisu Christianity Today. U to vrijeme on je obilježavao 25 godina službe u Prvoj baptističkoj Crkvi u Dallasu u Texasu (do kraja svog života služio je više od 50 godina). Objašnjavao je kako je na početku svoje službe počeo s ekspozitornim propovijedanjem kroz cijelu Bibliju i da je tijekom 25 godina završio poučavanje iz cijele Biblije.

Tada sam pomislio, ako je to tajna da ostanem na jednom mjestu dugo vremena, i ja želim propovijedati ekspozitorno. Tako sam i činio kao pastor kršćanskog centra Newport-Mesa tijekom 17 godina. Propovijedao sam kroz biblijske knjige. Ljudi su mogli pratiti datum svog prvog dolaska u crkvu sjećajući se koje poglavlje i koji stih knjige sam poučavao. Jako sam volio taj način propovijedanja. Nikada nisam petljao iz tjedna u tjedan pokušavajući smisliti što ću sljedeće propovijedati. Tekst je uvijek bio ispred mene i u svakoj propovijedi trebao sam postaviti pitanja i odgovoriti na sljedeće: "Što piše u tekstu?" (tj. egzegeza i hermeneutika) i "Što ovaj tekst govori?" (tj. ilustracija i primjena). Prvih 6 mjeseci kao pastor propovijedao sam kroz Evanđelje po Ivanu. Moje propovijedi su bile grozne. Upravo sam došao iz učionice i moje poruke i predavanja su bila neprimjenjiva. Nije ni čudo da je jedna trećina zajednice otišla.

Proljeće 2016. 5


Dok sam molio o tome koju knjigu da izlažem nakon Ivanovog evanđelja u jesen 1971., osjetio sam da mi Duh Sveti govori: "Propovijedaj kroz Levitski zakonik." Odbacio sam taj utisak – iz četiri dobra razloga.

"Prvo", rekao sam Gospodinu, "ja ne razumijem ovu knjigu. Drugo, ja nisam tipolog i ne vidim značenje svake boje niti u šatoru sastanka. Treće, svaka novogodišnja odluka da se pročita Biblija u nadolazećoj godini raspadne se kod Levitskog zakonika. I četvrto, ja ne mogu čak ni naglas pročitati 15. poglavlje Levitskog zakonika (Spolna nečistoća muškarca), a kamoli propovijedati na temelju toga." Osjećao sam kao da mi Bog govor:, "Počni i ja ću ti pokazati što da radiš kada dođeš do tog mjesta."

Nevoljko sam poslušao poticaje Duha. Kroz Levitski zakonik 1 do 7 kroz opise pet vrsti žrtava dobio sam značajno razumijevanje Pomirenja. Proklizio sam kroz poglavlja 8 do 14. Zatim je došlo poglavlje 15. Trebali ste biti taj dan u zajednici kada sam to poglavlje naglas čitao. Ako želiš postići muk u Crkvi, pročitajte im Levitski zakonik 15. poglavlje. Mogla se čuti muha. Ali Duh Sveti mi je pokazao kako da pristupim tom tekstu. Započeo sam: "Možda ste ovdje danas i osjećate se kao da vas Bog ne poznaje ili se možda pitate postoji li Bog, je li on možda Aristotelov nepokrenuti pokretač. Ali ja sam danas ovdje da vam kažem o 'vrlo osobnom Bogu'. On je tako osoban da je stavio cijelo poglavlje u Bibliju da bi tebi dao do znanja da je on dizajnirao tvoje "vodovodne cijevi" i zna sve o tebi." Nevjerojatne stvari su se događale tijekom mjeseci izlaganja Levitskog zakonika – uključujući činjenicu da se Crkva utrostručila. Deset godina kasnije osjetio sam poticaj Duha Svetoga da propovijedam iz Levitskog zakonika ponovno. Opet sam se bunio. Sastajali smo se u privremenom prostoru. Naš novi prostor je bio u građevinskim radovima. Brinuo sam se da će serija iz Levitskog zakonika utjecati negativno na broj posjetitelja. Ali ponovno Duh Sveti je imao pravo. Nikad neću zaboraviti kada sam te nedjelje propovijedao iz 13. i 14. poglavlja – kožne bolesti (neki prijevodi kažu guba).

Govorio sam o raznovrsnosti kožnih oboljenja koje su opisane u tim poglavljima – uključujući ekceme, psorijazu, gubu i kugu. Jedan bračni par posjetio je crkvu prvi puta. Vidjeli su crkveni znak ispred i odlučili su vidjeti kako je. Nikome u crkvi ili meni osobno nije bilo poznato da je suprug imao ozbiljan slučaj psorijaze. Doktori su razmatrali presađivanje kože na nogama, ali su taj prijedlog odbacili iz straha da će bolest napasti i novu kožu. Tri puta tjedno on je stavljao na noge kortizonsku mast i zamatao ih u celofan. Mnogo je patio. Slušao je u čuđenju dok sam propovijedao iz poglavlja o kožnim oboljenjima. Uputio sam poziv da ljudi izađu naprijed i prime molitvu – bilo to za spasenje, iscjeljenje, krštenje u Duhu ili za bilo koju osobnu potrebu. On te nedjelje nije izašao, ali se vratio sljedeće nedjelje i izašao naprijed. Dok su se starješine molile za njega, on je bio trenutno iscijeljen i spašen tog trena. On i njegova žena postali su jedni od najvjernijih i najaktivnijih članova Crkve. Kako sam ja to mogao isplanirati? Kako sam mogao uskladiti vrijeme izlaganja poglavlja o kožnim bolestima s dolaskom posjetitelja sa psorijazom? To je bilo od Duha. Viđao sam istu takvu vrstu slučajnosti (ja volim izraz "bo-

6 Duhovno vrelo

žajnost") u propovijedanju kroz Deset zapovijedi. Petnaestogodišnjakinja koja je pobjegla od kuće pojavila se u nedjelju na službi baš kad sam propovijedao iz pete zapovijedi "Poštuj oca i majku". Nakon toga vratila se i pomirila s roditeljima.

Mi u pentekostalnim Crkvama imamo tradiciju da Duh ne može planirati unaprijed. Neki su u prošlosti čak odbijali unaprijed pripremati propovijed. Oni su bili uvjerenja da sve što propovjednik mora učiniti je otvoriti svoja usta i Bog će ih ispuniti.

Ali sada znamo da Duh Sveti može planirati unaprijed kao što može i djelovati ad hoc. U ekspozitornom propovijedanju Duh Sveti može isplanirati da tekstovi stignu u točan trenutak kada je to potrebno za nečiji život. Propovijedate li ekspozitorno, tematski ili tekstualno – svaki oblik propovijedanja mora ostavljati dojam da je propovjednik poslušan Duhu. Duh Sveti može govoriti kroz utiske u molitvi, neki komentar, životno iskustvo ili ilustraciju. Ali glavno sredstvo prenošenja Duha Svetoga propovjedniku je Božja riječ. Ako je vaš fokus na slušanju Boga kroz njegovu Riječ i ako primjenjujete to što ste naučili na vaš život i živote onih koje vodite, nikada vam neće ponestati tema za propovijedanje. Kada sam istupio iz službe pastira, postao sam donekle nošen i nasumičan u propovijedanju jer nisam više mogao propovijedati ekspozitorne serije propovijedi. Zadnjih dvadeset i tri godina sam više-manje u drugoj crkvi svaki tjedan. Svaki tjedan moram doći do toga na što Duh Sveti želi staviti fokus baš za ovu zajednicu?

Pitao sam se isto i na Općoj skupštini 2009. i 2011. godine. Utorak navečer tradicionalno je vrijeme da glavni superintendant iznese poruku. Koliko god volim propovijedati serije, znao sam da je važno da ne pokušavam propovijedati četiri poruke u jednoj propovijedi. Kako nikada ranije nisam imao odgovornost propovijedati na uvodnoj večeri Opće skupštine, borio sam se. Propovijedao sam o Leinom životu 2009. Moje iskustvo propovijedanja o njenom životu blisko je mojem iskustvu iz 1971. godine kada sam propovijedao iz Levitskog zakonika. Imao sam utisak da trebam govoriti o Lei. Moja trenutna reakcija bila je: "Ne, mislim da njen život nema ništa što može govoriti meni – a posebno nema ništa što mogu koristiti za propovijed na Općoj skupštini." Ali nisam se mogao oteti dojmu – za kojeg sada znam da je bio od Duha Svetoga. Nakon što mi je mjesecima njeno ime dolazilo u um, odlučio sam makar pročitati ono malo što je zapisano o njenom životu u Postanku. Nisam uočio ništa relevantno što bih mogao iskoristiti za propovijed na Općoj skupštini pa sam taj dojam odložio sa strane.

Ali njeno se ime vraćalo. Zato sam obišao sve komentare u potrazi za nečim što bi mi privuklo pažnju. Par stvari su se počele oblikovati, ali nisu me preplavljivale dojmom. Zato sam ponovno odložio stvar po strani.

I dalje, dojam da propovijedam o Lei nije odlazio. Nastavio sam moliti za to, razmišljati o tome i proučavati njenu priču u Bibliji. Tada su se polako stvari počele rasplitati. Zapisivao sam opsežne bilješke. Zapisivao sam misli, molio i Pismo mi se otvaralo. Počeo sam uviđati da je njena priča ispričana skroz do knjige Otkrivenja. Njen život postao je za mene čudesna ilustracija kako Bog koristi teške trenutke u našim životima. Kroz naš


Propovijedate li ekspozitorno, tematski ili tekstualno – svaki oblik propovijedanja mora ostavljati dojam da je propovjednik poslušan Duhu. Duh Sveti može govoriti kroz utiske u molitvi, neki komentar, životno iskustvo ili ilustraciju. životni vijek možda ne vidimo sve što Bog radi, ali ako ustrajemo, ostat će baština vjere onima koji dolaze nakon nas.

Ista stvar se dogodila kada sam pripremao propovijed za Opću skupštinu 2011. godine. Otprilike godinu dana unaprijed, osjetio sam poticaj Duha Svetog da propovijedam iz knjige proroka Hagaja.

Želim biti potpuno otvoren, jedini put kad sam prekapao po Hagaju bilo je u sklopu večernje serije srijedom na temu Malih proroka. Što se mene ticalo, Hagaj je zaista bio minoran. U vrijeme kada je poticaj najprije došao, nisam mogao ispričati o čemu govori knjiga proroka Hagaja ni koje su teme koje on spominje u svojim proroštvima. Ali Duh me nastavio poticati: "Provedi vrijeme u knjizi proroka Hagaja. Propovijedaj iz Hagaja na Općoj skupštini."

Tako sam počeo čitati Hagaja i isto kao i kod serije propovijedi koja je proizašla iz Levitskog zakonika i propovijedi o Lei, opirao sam se. Što sam više čitao Hagaja, to sam više želio zaobići propovijedanje iz te knjige. Kao prvo, činilo mi se predugačak komad teksta za propovijed na skupštini. Dok bih završio sa čitanjem teksta slušateljstvu, pola vremena određenog za propovijed bi isteklo. Zatim, tamo su dijelovi Hagaja koji su poput Mont Everesta biblijskih interpretacija. Kako se slučajevi posvećenog mesa i mrtvih tijela, o kojima govori Hagaj u trećoj poruci (2,10-14) uopće mogu ticati modernog slušateljstva? Potrošio bih dodatnih 10 do 15 minuta samo u nastojanju da objasnim te dijelove. I još gore, ja sam u to vrijeme nisam razumio te tekstove. Što da radim s Hagajevih četiri propovijedi koje govore o Zerubabelu kao pečatnjaku (2,20-23)? Tko je Zerubabel i što je pečatnjak? Kako se to može primijeniti danas? Tako sam stavio na stranu ideju o propovijedanju iz knjige proroka Hagaja. Ipak, Duh Sveti mi nije dopustio da odustanem od toga. Ta misao mi se stalno vraćala: "Propovijedaj iz Hagaja. Nastavi tražiti. Još nisi vidio ono što si trebao vidjeti." Tijekom godina sam naučio da je kod pripreme propovijedi zastupljeno jednako, ako ne i više, znojenja i nadahnuća. Potrebno je puno truda da se iskopa poruka iz teksta. Dohvatio sam se svakog komentara i propovijedi koju sam mogao naći na temelju knjige proroka Hagaja. Znao sam da postoje neki dobri dijelovi kao 1,4 "A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenim kućama, dok je ovaj Dom razvaljen." Ovaj dio će govoriti svakome kome je vla-

stiti interes ispred Božjeg interesa. Zatim stih 2,9 "Slava ovog drugog Doma bit će veća nego prvoga - Riječ je Jahve nad Vojskama." To mi se sviđa. Ja vjerujem da će u ovim posljednjim danima Crkva biti moćnija nego na početku.

Polako mi se knjiga otvarala. Otkrio sam zašto je Duh Sveti želio da propovijedam iz Hagaja. Želio je da se pozabavim sa četiri teme iz Hagajevih proroštava: odgađanje, obeshrabrenje, oskvrnuće i sudbina. Volio bih da vam mogu u tri koraka, u pet koraka ili u više koraka reći kako slušati Duha Svetoga. Ne očekujem da moj način slušanja Duha mora nužno biti i način na koji će Duh govoriti vašem srcu. Važno je da vi nađete takt po kojem ćete hodati u skladu s pulsom Duha Svetog.

Proučavanje Njegove Riječi je neophodno. Duh govori kroz Riječ. Molitva je od životne važnosti. Ne možete bez nje. Proučavanje je apsolutno nužno. Osim toga potrebno je uzeti vrijeme za pirjanje – dopustiti da se proces čitanja Biblije, molitve, proučavanja inkubira u vašem umu i srcu. Slušajte tihi, sitni glas i obratite pažnju na utiske. Instinkti mogu biti stvoreni od Duha, a ne samo hirovite ideje. Konačno, propovijed služi kao sredstvo kojim se prenosi utjecaj na slušatelja. Ohrabrujem vas da imate takvu vrstu poruke koja odgovara Kornelijevoj izjavi Petru: "Sada smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bogom da čujemo sve što ti je Gospodin zapovjedio." (Dj 10,33).

Ako mi, u svom propovijedanju, možemo odgovoriti kao što je to učinio Petar, onda ćemo moći vidjeti isti utjecaj. Propovijedanje bez sile će proizvoditi bezlične i neučinkovite svece. Propovijedanje koje dolazi s usmjerenjem i pomazanjem od Duha Svetog rezultira promijenjenim životima. Propovijedaj ljudima koji su skupljeni zajedno u Božjoj prisutnosti da bi čuli što ti je Gospodin zapovjedio da kažeš.

  George O. Wood, D.Th.P., je generalni superintendant Glavnog vijeća Assemblies of God, Springfield, Missouri.

Proljeće 2016. 7


Vaše kćeri će proricati:

Učenje Novog zavjeta o ženama u službi KARI BRODIN

Na tri ključna mjesta koja donose otkrivenje, vrlo jasno možemo vidjeti da žene i muškarci u obavljanju službe Božjeg naroda trebaju raditi zajedno.

8 Duhovno vrelo


Proljeće 2016. 9


nogi ugledni teolozi su precizno dokazali da Novi zavjet govori u prilog tomu da žene mogu biti u službi.1 Naglasit ću konture ove teze trostrukim, i dakako trinitarnim, okvirom: stvaranjem, Kristom i karizmama (darovima Svetog Duha). Na ta tri ključna mjesta koja donose otkrivenje vrlo jasno možemo vidjeti da žene i muškarci u obavljanju službe Božjeg naroda trebaju raditi zajedno.

Stvaranje Pošto je Novi zavjet čvrsto utemeljen u Starom zavjetu, prikladno je započeti sa stvaranjem. Po Sinu i s Duhom, Bog Otac je stvorio svemir i prema svojoj slici je oblikovao ljudska bića, muško i žensko, koji su bili kruna stvaranja. Njima zajedno je dao vlast: odgovornost da djeluju kao njegovi upravitelji vladajući pravedno, brinući se za Zemlju i njezina stvorenja (Post 1,26-27). Stvaranje u ontologiji ili odnosu između muškarca i žene ne daje nikakvu naznaku hijerarhije ili subordinacije. U Edenskom vrtu vidimo Božju nakanu harmoničnog međuodnosa između muškarca, koji je sam bio nepotpun, i žene koja ga u zajedničkoj zadaći savršeno nadopunjuje kao pomagač dan od Boga.

Ne samo da Isus žene tretira na izuzetno afirmativan način već ih također poziva da podijele njegovo poslanje.

Tek nakon pada možemo vidjeti uništavanje Božjeg sklada s pogubnim posljedicama po par. U nešto što je bilo zajedničko dijeljenje vlasti, grijeh je uveo dominaciju (Post 3,16). U ostatku starozavjetne priče vidimo dokaze ovog grijehom pokvarenog odnosa kao i posljedice koje su uslijedile. Na primjer, kao što je Isus rekao farizejima: "Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako" (Mt 19,8).

Krist "On je došao da proširi svoj blagoslov na svako mjesto na kojem je prokletstvo", objavljuje predivan korus Isaaca Wattsa kojim proslavljamo Božić. Krist "je obrnuo prokletstvo" grijeha na svakom mjestu. Ako je zaista Božja namjera bila zajedničko partnerstvo muškaraca i žena stvorenih na Njegovu sliku, onda možemo očekivati da to vidimo u Isusovom životu i nauku te u onima na koje je njegov dolazak utjecao. Upravo to i vidimo. Evanđelja svjedoče o etosu novog stvorenja Božjeg kraljevstva koje je Isus uspostavio svojim prvim dolaskom. U priči o Isusovom rođenju kako ju donosi Luka nalazimo prve naznake značaja žena. Elizabeta, Marija i Ana stoje uz bok Zahariji, Josipu i Šimunu. Proročki glasovi žena uzdigli su se u Duhom nadahnut govor najavljujući drugačije Kraljevstvo koje naglavce izvrće svjetovne vrijednosti i hijerarhije (Lk 1 – 2). Isusovo krštenje (Mt 3) i prva propo-

10 Duhovno vrelo

vijed u Nazaretu (Lk 4) najavili su pomazanje Božjeg Mesije i plan njegove službe ispunjene Duhom, a to je Radosna vijest potlačenima koji mu se obrate. Mnoge žene nalaze se među onima koji se obraćaju Isusu.

Ne samo da Isus žene tretira na izuzetno afirmativan način već ih također poziva da podijele njegovo poslanje. U raznim izvještajima o iscjeljenjima (npr. žena s izljevom krvi, majka Sirofeničanka) i drugim susretima s Isusom (udovičin dar, žena koja ga je pomazala za ukop) žene služe kao uzor vjere i učeništva.

U Ivanovom evanđelju dvije su žene po milosti sudjelovale u vjerojatno teološki najdubljem od svih Isusovih razgovora. Žena na samarijskom zdencu (Iv 4) drži korak s Isusovim intrigantnim navodima barem jednako dobro kao i Nikodem u prethodnom poglavlju. Štoviše, ona nastavlja postavljati pitanja ne samo da bi došla do osobnog učeništva, već i potakla evangelizacijsku aktivnost. Njezino svjedočanstvo je dovelo do spasenja jednog čitavog sela. Kasnije nalazimo Martinu reakciju na Isusove riječi otkrivenja ispovijedajući ga kao Mesiju i Sina Božjeg (Iv 11,27) identično s velikom Petrovom ispovijedi zabilježenoj u ostala tri Evanđelja.

Marija, Martina sestra, odabirući "bolje" time što je sjela do Isusovih nogu - što je tipičan položaj za učenika – kršeći time prevladavajuća pravila ponašanja za žene, zaradila je Isusovu pohvalu (Lk 10,3842). Poput dvanaestorice, mnoge su žene kao učenice pratile Isusa u njegovoj pu-


tujućoj službi (Lk 8,1-3). One su ga financijskim sredstvima mogle na taj način podržavati, na način koji korespondira sa žrtvom koju su podnijela dvanaestorica (Lk 18,28-29).2 Razumno je zaključiti da su se žene poput ovih nalazile među sedamdesetdvojicom koje je Isus poslao po dvoje da navijeste Kraljevstvo Božje (Lk 10,1-16).

Zašto onda Isus nije izabrao niti jednu ženu da bude među dvanaestoricom? Možemo samo nagađati, ali najvjerojatnije zbog praktičnih razloga ili zbog simboličkog značenja dvanaestorice Jakovljevih sinova (Mt 19,28).

vorili su jezicima koje nikad nisu učili, objavljujući narodu Božja predivna djela. Petar je taj događaj prepoznao kao ispunjenje Joelova proroštva: "U posljednje dane, govori Bog, izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će" (Dj 2,17-18).

Vrijeme ispunjenja Božjeg obećanja, eshatološko doba ("posljednjih vremena") je stiglo, i ovaj navod iz Joela je program za misiju Božjeg proročkog naroda, njegove Crkve. Kraig Keener kaže: "Joelovo proroštvo objavljuje brisanje svake spolne barijere u Duhu proroštva."5

Neke žene učenice koje su Isusa slijedile od Galileje nazočile su njegovom raspeću: Marija Magdalena, Marija © 2010. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) Kleofina, Saloma, Jakovljeva i Josipova majka Marija, Ivana, Isusova majka Marija i majka Zebedejevih sinova.3 I u još jednom događaju koji ne bi prošao nezapažen u kontekstu židovstva prvog stoljeća kada svjedočanstvo žene na sudu nije bilo dopušteno, Bog je upravo ženi povjerio prvo svjedočanstvo i objavu Isusovog uskrsnuća. Zapovijed anđela kod praznog groba i zapovijed samog Isusa: "Idite i javite" (Mt 28,7.10) u biti čini Mariju Magdalenu i "drugu Mariju" apostolima apostola.

Pazeći da pogrešno ne predstavimo povijesno-kulturalni kontekst prvog stoljeća koji je nesumnjivo bio mizogin, ne možemo previdjeti nevjerojatno afirmativnu Isusovu poruku kojom je osnaživao društveni položaj žena.4 Kristovim utjelovljenjem svjetlo Božjeg samootkrivenja zasjalo je punim sjajem. Način na koji se Isus odnosio prema ženama, kako ih je prihvaćao za učenice te kako ih je slao da svjedoče o njemu jasan su dokaz egalitarne prirode odnosa i poziva u službu u Božjoj ekonomiji.

Karizme Događaji i posljedice Pentekosta pružaju vrhunac očitovanja Božje namjere da žene i muškarci zajednički služe u Novom savezu. Sveti Duh se izlio na muškarce i žene (Dj 1,14) koji su, poslušni Isusovoj zapovijedi, čekali njegovo obećanje. Go-

"Pastore, pošto vam ne možemo dati povišicu, možete to kompenzirati tako da skratite svoje propovijedi na pola."

Kasnije u Djelima apostolskim 21,9 nalazimo četiri Filipove kćeri koje prorokuju, i kada Pavao nekoliko godina kasnije piše Korinćanima, njegova pravila dokazuju da su i žene, uz muškarce, prorokovale na sastancima zajednice (1 Kor 11,2-16). Da je ovo bila ključna služba uz autoritet u Crkvi, jasno je iz Pavlovih izjava u Efežanima gdje su proroci uz apostole navedeni kao temelj Božje kuće (2,19-20) i da ih Krist daje da opreme njegov narod (4,11-13).

U 1 Korinćanima 14,26, svi u Kristovom tijelu – "svatko od vas" - ne samo da može prorokovati nego i djelovati u svim darovima Duha, karizmama. Obdarenost, a ne spol, kvalificiraju Božjeg slugu za službu. Kao što kaže F. F. Bruce: "Duh u svojoj suverenoj dobroj volji, polaže razne

darove na pojedine vjernike ... 'bez razlike', i na muškarce i na žene – ne na sve žene, naravno, ni ne na sve muškarce."6

U Novom zavjetu susrećemo brojne žene koje služe u Crkvama.7 U Efezu su Priscila i Akvila, žena i muž, izrađivači šatora, poučavali Apolona ("pomnije mu izložiše Put Božji" Dj 18,26). Stavljanje Priscilinog imena na prvo mjesto u pet od sedam puta kada se spominje ovaj par, što je neuobičajeno za to doba, moglo bi ukazivati da je ona imala istaknutije mjesto u službi od svog muža. U svakom slučaju ona je sigurno bila poznata kao vođa koja je uz svog muža u Korintu radila zajedno s Pavlom, ugošćujući Crkvu u svom domu u Efezu i Rimu te poučavala Apolona. U Filipima je nekoliko istaknutih žena bilo među prvim Pavlovim obraćenicima, a Lidija je vrlo vjerojatno imala ulogu vođe (Dj 16). Pavao spominje i dvije žene, Evodiju i Sintihu koje su se prema njegovim riječima zajedno s njim borile za evanđelje (Fil 4,2-3). Glagol priziva sliku sporta u kojem članovi tima zajedno surađuju. Njihovo neslaganje, što je ponekad prikazano kao sitna prepirka, najvjerojatnije je bila ozbiljna rasprava o teologiji ili praksi između dviju vođa koje Pavao poziva da se pomire u Gospodu (Fil 4).

Pavao opisuje Febu (Rim 16,1-2) kao đakonicu Crkve u Kenhreji pored Korinta. Ovaj izraz Pavao koristi za druge službenike (Tihik - Ef 6,21; Kol 4,7; Epafra - Kol 1,7; Timotej - 1 Tim 4,6) i mnogo puta za samog sebe.8 Pavlova preporuka Febe kojoj je povjereno odnijeti Pavlovo pismo Rimljanima, najvjerojatnije joj daje pravo da autoritativno govori o značenju ove snažne poslanice. Njezino daljnje tituliranje kao prostatis ili zaštitnica/dobročinitelj, "mnogima" sugerira na značajni utjecaj i autoritativnu ulogu bez obzira na spol.9 Devet od dvadeset i pet pojedinaca iz Rima koje Pavao poimence pozdravlja su žene (Rim 16) i njegov opis ih potvrđuje kao njegove suradnike "u Gospodu" na jednak način kao kad govori o muškarcima. Najistaknutija je Junija koju Pavao opisuje zajedno s Andronikom (možda njezinim suprugom) kao "ugledne među apostolima". Oni koji ovom tekstu pristupaju uvjereni kako Pavao samo muškarce

Proljeće 2016. 11


može smatrati apostolima, na teškoće s kojima se suočavaju imaju dva osnovna odgovora. Neki tvrde da je drugo ime zapravo muško ime, pretpostavljajući postojanje inače nepoznatog muškog imena Junije ili tvrde da je to inače nigdje zabilježena kratica poznatog grčkog imena Junijanos. Drugi pažnju fokusiraju na značenje opisnog izraza "ugledni među apostolima" i zadržavaju mišljenje da to ne znači da su Andronik i Junija dio te grupe. Umjesto toga tvrde da to samo znači kako su apostoli poznavali ovaj par. Iako kompleksnost izvornog jezika dopušta da bilo koja od navedenih teza može biti točna, ipak je najprirodniji i najizravniji način razumijevanja teksta taj da Pavao opisuje muškarca i ženu, Andronika i Juniju kao apostole. To je jedinstveno razumijevanje ovog odlomka od patrističkog doba naovamo sve dok se u trinaestom stoljeću nisu pojavile špekulacije o muškim imenima (jedina iznimka je Epifan, biskup iz četvrtog stoljeća čiji je kredibilitet oslabljen njegovim opisom Priscile, također kao muškarca).10 Iako kontekst Galaćana 3,28 ne govori o službi, Pavlova jasna izjava o jedinstvu nam također nešto govori: "Nema više:

Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!" Nije slučajno da Pavao napada tri glavne podjele svog doba. Kao apostol poganima, njegova je misija prvenstveno usmjerena na prvu od ove tri podjele, ali sve tri su zaokupljale njegovu pažnju i na sve tri je primijenio novu paradigmu u Kristu. Njegovo djelovanje nije bilo ograničeno samo na područje spasenja. Uzmite u obzir njegovu rezolutnost glede problema s hranom u Antiohiji Sirijskoj (Gal 2) te njegove pobude Filemonu po pitanju Onezima. Slično tomu Pavlova afirmacija i suradnja sa ženama, službenicama evanđelja, izvire iz njegovog uvjerenja da je to duboko jedinstvo u Kristu što preusmjerava njegovu službu prema eri Duha.11

Zaključak U veličanstvenoj biblijskoj naraciji Božje pripovijesti, zbog svoje jasnoće ističu se tri momenta: Očevo stvaranje, Sinovljeva služba otkupljenja te izliće Duha. U takvim momentima očekujemo da će Božji plan za čovječanstvo biti najjasnije predstavljen. I upravo u tim momentima najizravnije vidimo zajedničko partnerstvo žene i muškarca na jednakom nivou u svim dobrim djelima koje im je Bog dao da naprave. Duboko sam zahvalna da toliki pastori, učitelji, kolege i drugi mentori potvrđuju valjanost mog poziva prema Svetom pismu kao žene koja poučava Bibliju. Svojim srcem i molitvama sam uz sestre koje se nalaze u situaciji kad su njihovi darovi i potencijali u službi reducirani ili neiskorišteni u potpunosti.

  Kari Brodin je profesorica na Northwest University, Kirkland, Washington.

BILJEŠKE 1   Vidi izvanredni zbornik dvije zapažene bibličarke našeg pokreta: Gill, M. Deborah i Cavaness, Barbara. 2004. God's Women – Then and Now (Springfield: Grace &Truth). 2   Engleski prijevod toliko ne naglašava izravnu paralelu između dvanaestorice i žena u ovom poglavlju. Vidi Bauckham, Richard. 2002. Gospel Woman: Studies of the Named Woman in the Gospels (Grand Rapids: Eerdmans). 110-113. 3   Bauckham, Gospel Woman, 21, tvrdi da su pisci Evanđelja običavali zapisivati imena Isusovih učenika koji su bili dobro znani u ranim kršćanskim zajednicama te sugerira da brojevi (9 žena i 24 muškarca) mogu bit približan pokazatelj odnosa ženskih i muških vođa u to doba. 4   Scholer, M. David. 1992. Women. Dictionary of Jesus and the Gospels. Ur. Green, B. Joel i dr. (Downers Grove: InterVarsity). 880-887. 5   Keener, S. Kraig. 2012. Acts: An Exegetical Commentary, Volume 1 (Grand Rapids: Baker Academic). 882. Također vidi cijelo uvodno poglavlje naslovljeno "Luke's Perspective on Woman and Gender" (597-638) u kojem zaključuje: "Luka očekuje da žene ... objave svijetu riječ Gospodnju i to smatra normativom." 6   Bruce, F. F. 1982. Woman in the Church: A Biblical Survey. Christian Brethren Review 33: 11-12. Također vidi D. Fee, Gordon. 2004. The Priority of Spirit Gifting for Church Ministry. Discovering Biblical Equality: Complementary Without Hierarchy. Ur. Ronald W. Pierce i dr. (Downers Grove: InterVarsity). 241-254. 7   Kenneth Bailey, novozavjetničar koji primjenjuje svoja opsežna proučavanja i iskustva s Bliskog istoka tvrdi da ekspanzija žena kao vođa objašnjava zašto su i one bile metom progonstva u Djelima 8,6. I dok su se žene bez nekog rizika mogle pojaviti kod Isusovog raspeća, kad se muški učenici očito nisu mogli, vlasti su sad doživljavali i žene kao vođe. Za više vidi njegov članak: Woman in the New Testament. January-February 2000. A Middle Eastern Cultural View. Theology Matters 6. 1-10. 8   Prva Timoteju 3 prevodi množinu diakonoias "đakoni", i skoro isti opis u retku 8 i 9 (đakoni) i 11 (žene) vjerojatno ukazuje da red 11 opisuje žene đakone u Efezu. 9   Cohick, Lynn. 2009. Benefactors and the Institution of Patronage. Woman in the World of the Earliest Christians. (Grand Rapids: Baker Academic). 285-320. 10      Eldon J. Epp, Junija. 2005. The First Woman Apostle. (Minneapolis: Fortress). 11      Scholer, M. David. June, 1998. Galatians 3,28 and the Ministry of Women in the Church. Theology, News and Notes. 19-22.

12 Duhovno vrelo


Događaji i posljedice Pentekosta pružaju vrhunac očitovanja Božje namjere da žene i muškarci zajednički služe u Novom savezu. Sveti Duh se izlio na muškarce i žene. PROFIL Silvia Carizzo, okružni dužnosnik

Rušenje zidova

ram pustiti Bogu da bude taj koji će srušiti te zidine." Carizzo služi u vodstvu LABI i govornik je na konferencijama za žene u svojoj domovini i širom svijeta. Ona propovijeda u Africi, Japanu, Kambođi, Španjolskoj i mnogim zemljama Latinske Amerike. Carrizo kaže da barijere kulture i tradicije te predrasude prema spolu i dalje sprečavaju mnoge žene da ne uđu u službu, ali vjeruje da će ti zidovi početi padati širom svijeta. Ona potiče žene da ustraju u svom pozivu od Boga, čak i kad se čini da je to nemoguća misija.

Silvia Carrizo zna kako je to kad se suočavaš s preprekama u službi. Ali poput Jošue pod jerihonskim zidinama, i ona je naučila stupati oko njih i vjerovati Bogu da će ih srušiti. Ubrzo nakon što je sa dvadeset godina u Pentekostalnoj Crkvi prihvatila Krista, Carizzo se odlučila za službu. U svojoj domovini Argentini, mogućnosti da žena uđe u crkveno vodstvo su bile ograničene. Bez obzira na to ona se odazvala Božjem pozivu služeći u svakoj prilici gdje bi mogla pomoći. Radila je u dječjoj službi, vodila slavljenje i služila kao pastor za mlade u svojoj Crkvi. Uskoro je bila zaređena za mjesnog propovjednika, što je bila najviša pozicija koju je u strukturi njezine Crkve žena mogla imati. 1993. godine osjećajući Božji poziv za dodatnom biblijskom izobrazbom, Carizzo je upisala Center of Theological Preparation u Santa Feeu u Argentini. 1997. napustila je zemlju kako bi nastavila svoj studij za službu na Latin American Bible Institute College (LABI) u La Puente u Kaliforniji te dovršila svoje obrazovanje na Vanguard University u Costa Mesi u Kaliforniji.

Carizzo je stekla pravo za službu u Assemblies of God te je 2006. godine postala zaređeni službenik. Za vrijeme okružne skupštine na kojoj je primila zaređenje, također je izabrana za ravnateljicu Women's Ministries Južnog pacifičkog okruga, čime je postala najmlađi ravnatelj do tada. Šest godina kasnije ju je Okrug izabrao za službu tajnika-blagajnika, čime je postala prva žena u toj službi. Carrizo koja sad ima 47 godina suočila se s opozicijom kao neudana žena u službi. Nadvladala je brojna ograničenja – od dobi do bračnog statusa – koja neke žene sprečavaju u službi. Kad joj ljudi kažu da nešto ne može učiniti, ona se instinktivno obrati Bogu za pomoć.

"Moramo osloboditi snove koje je Bog stavio u žene i dopustiti da njegov plan u našim životima postane stvarnost", kaže Carrizo. "Vjerujem da Bog poziva žene da naprave velike stvari. Oslobađajući ih da ispune taj poziv, mi imamo uzbudljivu priliku da utječemo na generacije koje dolaze."

  Christina Quick je nezavisni novinar, Springfield, Missoury.

"Jedina stvar koju mogu u takvim trenutcima učiniti je zazvati Gospoda", kaže Carrizo. "Molila sam se: 'Gospode, ti si me pozvao. Molim te za milost i naklonost da mogu završiti posao.' Mo-

Proljeće 2016. 13


Zašto trebao slušati? bi me netko

HERBERT COOPER SCOTT HARRUP ez obzira stojite li za propovjedaonicom ili na otvorenom, bez obzira govorite li pred velikim skupom ili u kafiću, bez obzira je li vaše slušateljstvo nekoliko ljudi koji trebaju krenuti u crkvu ili tisuća dugogodišnjih članova, sa svakom porukom koju iznesete morate si postaviti isto ključno pitanje: zašto bi me netko trebao slušati?

Ovo pitanje istovremeno sadrži poniznost i pouzdanje. Poniznost, jer ako ste iskreni prema sebi, pred Bogom već priznajete svoju duboku duhovnu potrebu i vlastite nedostatke pred njim. Niste ništa bolji od bilo koga od svojih slušatelja. Pouzdanje, jer kad ste iskreni s Bogom, priznajući svoju potrebu, apsolutno ste sigurni da vas je on stvorio darovitim, potaknuo vas za službu te privukao druge članove Kristovog tijela u djelokrug vašeg utjecaja.

Uvjeren sam da su ljudi privučeni k službi nekog propovjednika proporcionalno s dva čimbenika u njegovom životu: (1) do koje mjere on ili ona svaku poruku grade na temelju Božje riječi i (2) do koje mjere život i karakter tog propovjednika odražavaju tu istu Riječ.

Svaki put kad stanem pred tu rastuću i raznoliku zajednicu u People's Church u Oklahoma Cityju, iznova razmišljam o njihovim velikim potrebama i još većem potencijalu. Ponovo se podsjećam na to da ovisim o Bogu i da me on osnažuje. Ponovo priznajem da je Riječ spremnik bez dna u kojem se nalaze odgovori za naša najdublja pitanja te da su moja poslušnost i podložnost katalizator za to da Duh Sveti pruži odgovore i rješenja.

PROPOVIJEDAJTE IZ RIJEČI Pastor Dan Anderson iz Prve baptističke Crkve u Wewoki u Oklahomi bio je moj pastor za vrijeme srednje škole. On je pro-

14 Duhovno vrelo

povijedao izravnu nerazvodnjenu istinu iz Božje riječi. Ne mogu se prisjetiti da je ikada u izbornoj godini stajao za propovjedaonicom pokušavajući nagovoriti zajednicu da glasuje za ovog ili onog kandidata. Ne sjećam se niti jedne propovijedi potaknute pomodnom teologijom ili popustljivošću prema grijehu. On je jednostavno propovijedao Riječ. "Propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom" (2 Tim 4,2). Propovjednici lako smetnu iz vida najosnovnije elemente djelotvorne službe. Kad god pomodnost, politika ili osobno mišljenje skrenu pogled s Božje riječi, smanjuje se naša sposobnost da oblikujemo živote prema načelima rasta koje Bog za njih ima. Ljudi žele slušati propovjednika koji uči i propovijeda Sveto pismo. Ako su na istoj frekvenciji sa Svetim Duhom, neće htjeti slušati propovjednika koji ima bilo koji drugi motiv osim naviještanja evanđelja i promatranja kako se silom Isusa Krista životi mijenjaju. Propovijedanje Božje riječi je puno više od izražavanja homiletičke izvrsnosti ili pokazivanja egzegetskih finesa. Osim naviještanja nadahnutih riječi Pisma mi moramo iznova otkrivati srce Boga komu služimo. Moramo propovijedati Riječ s ljubavlju. Svaka poruka mora govoriti istom Božjom ljubavlju koja ga je motivirala da nam i da svoju Riječ. Nikada ne smijemo dopustiti da dogma uništi našu sposobnost i odgovornost da ljubimo.


U početcima moje službe vjerojatno je bilo trenutaka kada sam svojim slušateljima pristupao s grubošću, osudom i kriticizmom. Bio sam putujući evangelizator i znao sam da imam odgovornost svoje slušateljstvo potaknuti i pokrenuti na djelovanje. Narastao sam u svom odnosu s Kristom te u poučavanju i propovijedanju Božje riječi; naučio sam da kad propovijedam istinu sa srcem koje ljubi, to stvara najbolje moguće ozračje za promjenu. Sa svakom porukom koju sam propovijedao htio sam da ljudi osjete moju želju da za njihove živote želim sve najbolje od Boga – za njihov brak, za njihovu obitelj, za njihovu djecu, za njihove karijere i financije. Želio sam da ponovo otkriju Božju ljubav koja nadilazi sve i koja u svaki kutak njihovog identiteta oživljava Istinu Njegove riječi. Božju riječ moramo propovijedati sa suosjećanjem. Suosjećanje traži da se osobno poistovjetimo s ljudskom patnjom, njihovim kušnjama i razdobljima kad su beznadežni. Mnogi ljudi dolaze nedjeljom u naše Crkve nakon tjedna u kojem im se iznova dokazuje da su im životi slomljeni – brak se raspada, posao propada, dijete živi u ovisnosti te kao žrtva odabranog životnog stila. Kada gledamo na svoju zajednicu, što mi vidimo? "Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu" (Mk 6,34). Isus je ugledao mnoštvo i suosjećanje ga je potaklo da im pomogne. Ono što je poučavao mnoštvo, proizlazilo je iz njegova suosjećanja i svjesnosti njihovih potreba. Kada se zagledate u Pismo i Isusov život, ponovo ćete uhvatiti njegovu viziju. Vaša će poruka postati cjevovod za Život vašim ljudima, i sa što više jasnoće prihvate izbavljujuću i obnavljajuću narav poruke, to snažnije će ih ona privući te će primijeniti ono što su čuli. Božju riječ moramo poučavati s milošću. Bilo da pišemo, poučavamo ili u odnosu s ljudima na radnom mjestu, lako je zaraziti se duhom očekivanja. Dopuštamo si da napravimo mentalni popis uvjeta za tuđe živote, prema kojima se, ovisno o tome kako su oni zadovoljili naše kriterije, različito odnosimo prema ljudima. Crkve su mjesta izbavljenja i iscjeljenja. Ali mi prečesto stvaramo okruženje u kojem se izgubljeni osjećaju isključenima – čak i onda kad sami preuzmu inicijativu i uđu u prostoriju gdje se odvija bogoslužje. Kako to tek žalosti Božje srce. Mi moramo pozvati ljude u svoje Crkve i bezuvjetno ih prihvaćati. I taj osjećaj prihvaćenosti mora doći kroz naše propovijedanje. Govorim li ja da moramo prihvatiti i prigrliti grijeh i uništenje koje donosi? Naravno da ne. Spremno tvrdim s apostolom Pavlom: "Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života" (Rim 6,1-4).

Svaka poruka mora govoriti istom Božjom ljubavlju koja ga je motivirala da nam i da svoju Riječ. Nikada ne smijemo dopustiti da dogma uništi našu sposobnost i odgovornost da ljubimo.

Ja ću s propovjedaonice ukazati na sve životne izbore i motive te svakodnevne prakse bilo male ili velike kao grešne ako ih Biblija jasno ukazuje kao takve. Ali ne daj, Bože, da ikome tko sluša moje poučavanje kažem da mora učiniti A, B, C ili D prije nego ga prihvatim. Od trenutka kad ljudi po prvi puta uđu u People's Church, moja strastvena molitva je da učinim sve što je u mojoj moći da ih povežem s Nebeskim Ocem. Svaka riječ koju od mene čuju, apsolutno mora biti riječ prihvaćanja.

Proljeće 2016. 15


Iskrena transparentnost; smiješ – ne smiješ Priznajte da imate problem baš kao što ih ima i vaša zajednica. Ne idite u detalje oko prošlotjednih grijeha. Naglašavajte radosti vašeg braka. Nemojte davati povoda svojoj supruzi da ikada posumnja u vašu vjernost. Spomenite poimence ljude u prigodama za zahvale ili kao pružanje pozitivnog primjera. Ne otvarajte se optužbama za klevetanje imenujući nekoga u negativnom kontekstu. Budite iskreni kad nehotična greška zahtijeva novi pravac. Ne pokazujte zabrinutost i ne krivite druge. Očekujte da vas ljudi slušaju; očekivanje će ojačati vaše propovijedi. Ne dajte se razočarati zbog onih koji ne slušaju.

  Herbert Cooper PROPOVIJEDAJTE SVOJIM ŽIVOTOM Pavao je pozvao Timoteja da propovijeda Riječ jer je znao da je Božja riječ siguran temelj za službu. Pavao je također razumio da moramo živjeti Riječ baš kao što ju propovijedamo. Pisao mu je: "Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći" (1 Tim 4,12). Slično je upozoravao svog drugog štićenika Tita: "U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u poučavanju – nepokvarljivost, ozbiljnost, riječ zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajući o nama reći ništa zlo" (Tit 2,7-8). Pavao nije tvrdio da će Tit ili Timotej biti savršeni uzori. Nitko od nas nije postigao duhovno savršenstvo. Svatko je još uvijek na putu. Sam Pavao je priznao: "Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista." Odmah zatim je ovu istinu povezao sa svojom službom obraćajući se onima kojima je služio u Kristu: "Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu" (Fil 3,12-14). Jedna od najvećih stvari u vašem životu koja će privući ljude Kristu bit će shvaćanje da ste i sami na putu s njim. Baš kao i ljudi kojima služim i ja, kad primjenjujem životna načela iz Božje riječi, rastem u milosti. Dopustite mi da naglasim četiri ključna područja u kojima svatko od nas treba biti primjer drugima.

1. U našim odnosima Sa svojom zajednicom razgovaram o svom braku i govorim im da kao suprug rastem. Slobodno im priznajem da me Bog snaži kao oca i da sa svojom djecom trebam biti strpljiviji. Priznajem da se moji izazovi u odnosima pružaju dalje od mog doma. Kad mi netko ide na živce, u iskušenju sam da planem.

16 Duhovno vrelo

Ali također postoje pozitivni aspekti rasta u mom životu koji dijelim s našom Crkvom. Odredio sam jednu večer tjedno za izlazak sa svojom suprugom i dijelim s Crkvom kako se Tiffany i ja kao par sve više zbližavamo. Na prikladan način svojoj zajednici komuniciram kako je naš brak snažan i intiman na predivan način.

Moja služba broj jedan nije Crkva nego moja žena i djeca. Dolazim na utakmice svoje djece. Hranim ih i podižem. Čitam im Sveto pismo. Tiffany i ja svaku večer molimo s njima. Na takav način vodim svoj dom i moja Crkva to zna. Trudim se našu obiteljsku dinamiku uključiti u svoje propovijedi jer to nadahnjuje i motivira ljude da Boga i njegovu istinu postave u središte svojih domova i života.

2. U našim prioritetima Molitva, post i osobno proučavanje Pisma za mene su prioriteti u mom domu i službi. Čitam Božju riječ, molim se i provodim vrijeme nasamo s Gospodom prije nego se moja obitelj probudi. Svojim suradnicima se pridružim na duhovnoj obnovi. Svaku godinu kao Crkva počinjemo s dvotjednim postom i molitvom. Ja vodim u ovim disciplinama. Ne tražim od svoje Crkve ili suradnika da uđu u dvotjedni post, ako ga ja ne držim. U ta dva tjedna imamo molitve Crkve ujutro od 6 do 7 i od 12 do 13 sati. Od članova vodstva se očekuje da nazoče na minimalno osam molitvenih sastanaka. Ja dolazim na još više. Nazočan sam na više sastanaka od ostalih jer i u svom odnosu s Bogom moram pružiti primjer. Tjelesno i duhovno zdravlje se isprepliću. Tri do četiri puta tjedno vježbam u teretani. Petkom uzimam slobodan dan. Svojim suradnicima pružam primjer predanosti zdravom životu i odmoru te očekujem da i oni zadrže iste prioritete. Ako svaki tjedan ne možeš uzeti jedan slobodan dan, onda nisi zdrav. Čuo sam da je netko rekao, kao da je to neka vrsta oznake nivoa duhovnosti: "Slava Bogu, toliko rastemo, toliko smo zauzeti, ja ne mogu uzeti ni godišnji." To ne prihvaćam. Ja idem na godišnji odmor. Baš sam nedavno rekao Crkvi: "Netko mi je od vas nedavno rekao: 'Pastore, nedostajete nam kad vas nema.' Pa i vi meni nedostajete, ali me i dalje neće biti." Nasmijali su se tome, ali su shvatili.


3. U našim financijama Jako se trudim biti uzor pobožnog upravljanja novcem. Dajem desetak. Dajem dobrovoljni prilog. Dajem do bola. Kada sam od Crkve zatražio da se obveže na davanje povrh desetka zbog izgradnje zgrade, znao sam da moram biti prvi u tome. Ako želim da Bog donese duh davanja, moram biti spreman na žrtvu. Kada smo bili u dvadesetim godinama, Tiffany i ja smo morali raditi kako bismo se izvukli iz dugova i osim hipoteke sada nemamo nikakvih dugova. Slobodni smo od dugova. Možda ne vozimo najbolji auto, ali je barem otplaćen.

Predani smo vraćanju svih dugova jer shvaćamo da je pretjerani dug u stvari dokaz pohlepe. Trudimo se, kao i drugi, da budemo zadovoljni i ne odazivamo se materijalističkom zovu naše kulture. S Božjom pomoći smo odlučni ne dopustiti da nas naša kupovina ikada optereti dugom koji će utjecati na naš desetak i priloge. Ne želimo išta što će zasjeniti naš pogled na Boga i njegove ciljeve za naše živote. Tako mi živimo i ja propovijedam tu istinu.

4. U našoj boli Naš prvi građevinski program od prije otprilike osam godina skoro me slomio. Između prikupljanja donacija, kupnje 20 hektara zemlje i gradnje naše prve zgrade, došao sam do točke kada sam htio odustati.

Kada prolazite kroz bolno razdoblje, dolazite u kušnju da dozvolite boli da oblikuje vaše propovijedanje. To može biti tako suptilno kao prebacivanje vašeg naglaska s teologije radosti na Jobovu teologiju. Sigurno da u Bibliji piše puno o boli. Ali okolnosti nikada ne smiju zamijeniti Svetog Duha kao izvor vašeg nadahnuća. Sada mogu govoriti o tom teškom razdoblju i lekcijama koje sam naučio jer to sad činim iz prave perspektive. Moja bol ne diktira sadržaj moje poruke. I kad dijelim te vinjete, ljudi bivaju iznenađeni. Nitko tada ne bi rekao: "Pastor će se slomiti, na korak je da ostavi Crkvu." Zahvaljujući Božjoj milosti, znam kako se nositi sa stresnim situacijama. Ljudi su me napadali, vidio sam kako ljudi razočarani i ljuti odlaze iz Crkve i slušao sam kako ljudi o meni i mojoj službi govore neistine i stvari koje su me povrijedile. Ali odlučio sam da uz Božju pomoć moja bol nikada neće isplivati kroz moje propovijedanje. Ponekad će najproblematičniji ljudi u Crkvi gledati u vas iz prvog reda, ali morate se osigurati da ne radite propovijed koja će biti uperena u vaše protivnike. Čak i usred stresa prouzrokovanog odnosima, vaša propovijed mora biti sagrađena na Božjoj riječi te izrečena sa suosjećanjem i ljubavlju koja je puna milosti.

PROPOVIJEDAJ ... I ONI ĆE SLUŠATI

smo se nadali da će postići. U kasnu jesen znao sam da moramo prekinuti s njima. Morao sam stati pred Crkvu. Rekao sam: "Kao vaš pastor rekao sam vam da počinjemo sa službama subotom navečer. Vjerovao sam da će to funkcionirati, ali nije." Čitavu sam propovijed posvetio razlozima zašto smo započeli s terminom subotom navečer, zašto nije funkcioniralo i zašto nećemo nastaviti. Napravio sam pogrešku, ali sam to i priznao i u Crkvi sam stekao kredibilitet.

Možete doći do točke kad se najavljeni ciljevi ne ostvaruju. "Sagradit ćemo ovu zgradu i useliti do travnja". U lipnju ste još uvijek u staroj zgradi. Imajte hrabrosti i budite iskreni s ljudima. Iskrenost vam daje kredibilitet. Iskreno priznavanje ljudskosti ojačat će vaše vodstvo. Povjerenje vodi do umnažanja. Kada smo u kolovozu 2011. započeli sa sastancima na našoj drugoj lokaciji, zbog tog povjerenja ta je tranzicija bila veliki uspjeh. Mogao sam zatražiti 500 – 600 ljudi da podrže službe na toj lokaciji i budu voljni svaki tjedan gledati prijenos propovijedi video vezom. Za njih to nije bila laka odluka, ali su je donijeli jer su pristali uz tu viziju i na toj se lokaciji zbog uspostavljenog povjerenja sada sastaje preko 1000 ljudi.

Zašto bi me itko svaki tjedan želio slušati uživo, a kamoli preko video veze? Sigurno ne zbog Herberta Coopera. Moj kredibilitet počiva na kredibilitetu Božje riječi i ako je nešto privlačno u mom životu to je zbog plodova Duha koji djeluje u meni. Pred Bogom u duhu slomljenosti i poniznosti i dobrom, zdravom strahu i drhtanju kažem vam da sada vjerujem da se u Crkvi nalazim na mjestu gdje sam zadobio njihovo povjerenje. Imam povjerenje svoje Crkve i povjerenje svojih suradnika u vodstvu. Tolika je čast imati muškarce i žene koji su utjecajni u društvu, koji vode vlastite tvrtke, a kažu: "Pastore, mi vam vjerujemo. Vjerujemo u vaše vodstvo. Slijedit ćemo vas." Molim se da njihovo povjerenje nikada ne uzmem zdravo za gotovo. Sa svakom novom propovijedi koju Sveti Duh stavi na moje srce, želim se prostrijeti pred Bogom i ponovo si postaviti ključno pitanje: "Zašto bi me netko trebao slušati?" Od Duha želim čuti potvrdu da sam uistinu čuo Boga, da sam razabrao istinu iz njegove Riječi za naše ljude i da sam pred Bogom u poziciji da oblikujem tu istinu baš kao i da ju navijestim.

  Herbert Cooper je glavni

pastor People's Church, Oklahoma City.

Kada svoje propovijedanje temeljite na Božjoj riječi i svojim životom demonstrirate njezinu primjenu, vaši ljudi će biti inspirirani da vas slijede. Vidjet će da se vaš život i vaša poruka stapaju u veliko svjedočanstvo integriteta. Čak i vaše pogreške mogu postati odskočne daske za još veće povjerenje i djelotvornost ako sa svojim ljudima imate takvu vrstu odnosa. Naša Crkva je prije nekoliko godina započela sa službama subotom navečer. Počeli smo u siječnju, trajale su oko devet mjeseci i bile su pristojno posjećene. Ali nisu postizale ono za što

  Scott Harrup je glavni urednik Pentecostal Evangela, Springfield, Missouri.

Proljeće 2016. 17


SEDMI DIO

Serija cjeloviti pentekostalac

Pentekostalne prakse: Krštenje u Svetom Duhu je održivo MARK WOOTTON

U posljednjem nastavku ove serije bavit ćemo se pitanjem održivosti. Pitanje je, hoće li krštenje u Svetom Duhu s pratećim znacima i čudesima biti održivo, to jest hoće li se nastaviti nakon smrti apostola? Je li to bio značajan i znakovit događaj samo za prvo stoljeće?

18 Duhovno vrelo


Argumenti za prvo stoljeće Ima mnogo dobrih kršćana koji vjeruju da je Duhom ispunjen život kako je opisan u Bibliji bio namijenjen samo za prvo stoljeće. Oni koji tako vjeruju, nisu pripadnici neke određene denominacije. Najčešće su poznati pod engleskim terminom cesacionisti1, pošto vjeruju da su znaci i čuda koji su pratili vjernike prvog stoljeća prestali ubrzo nakon smrti svih apostola.

Cesacionisti vide da je specifična svrha znakova i čudesa, poput govorenja u jezicima, ograničena samo na prvo stoljeće. Svrha im je bila potvrditi poruku i službu apostola dok se ne dovrši Biblija koja će kasnije služiti kao potvrda sama sebi. Stoga dok su Petar, Jakov, Pavao i ostali propovijedali priču o Kristu kao Izbavitelju svijeta, prateći znaci će ukazivati da oni nisu samo obični ljudi s običnom porukom. Kada će ljudi vidjeti znake, slušat će ih. No, kako je već rečeno, cesacionisti vjeruju da je došlo od Boga određeno vrijeme kada će ti prateći fenomeni prestati. Takav pogled dokazuju trinaestim poglavljem Prve poslanice Korinćanima: "Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja - uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje" (1 Kor 13,8-10).

Nema sumnje da Pismo jasno tvrdi kako će jezici prestati. Čini se da vremenski okvir za prestanak jezika ovisi o vremenu: "kada dođe ono savršeno" (r. 10). Cesacionisti ovaj redak interpretiraju na način da tvrde kako se on odnosi na dovršetak Biblije, svih šezdeset šest knjiga. Stoga "ono dovršeno" jest Biblija. Kad je Biblija dovršena, bit će u stanju sama sebe braniti i potvrđivati. U prvom stoljeću, sposobnost Svetog pisma da samo sebe brani i tumači je bila oslabljena pošto još nije bilo cjelovito. Stoga je bilo dopušteno da znaci i čuda prate apostolsko naviještanje Riječi. Pavao je ovaj odlomak Prve poslanice Korinćanima napisao vjerojatno sredinom pedesetih godina prvog stoljeća. Knjiga Otkrivenja nije bila napisana do sredine devedesetih. Duhu Svetom će trebati gotovo čitavo prvo stoljeće da dovrši nadahnuće svih dvadeset sedam knjiga Novog zavjeta. Tada će prema vjerovanju cesacionista doći "ono savršeno" i

potreba za čudesnim znacima kao potvrdom će prestati (engl. cease).

Dakle, ako sam dobro shvatio, cesacionisti se slažu da je u prvom stoljeću krštenje u Svetom Duhu s pratećim znacima i čudima bilo autentično iskustvo dano od Boga. Oni vjeruju da je govorenje u jezicima bilo legitimno osnaživanje Svetog Duha kojim je pomagao vjernicima da govore u stranim jezicima koje nisu nikada učili. Oni vjeruju da je poruka u jezicima izgrađivala onoga koji govori te da su takve poruke veličale Boga. Možda to ne kažu tim riječima, ali ne govore protiv njihove legitimnosti u prvom stoljeću. U pentekostalnom zajedništvu tvrdimo da je krštenje u Svetom Duhu s dokazom govorenja u jezicima naša "karakteristična doktrina". Pošto cesacionisti vjeruju da je ona bila samo za prvo stoljeće, možda bismo mogli postaviti tezu da je naša karakteristična doktrina zapravo "održivost". Cesacionisti vjeruju da je govorenje u jezicima ograničeno samo na prvo stoljeće. Pentekostalci vjeruju u govorenje u jezicima i u posljednjim vremenima.

Jedan problem sa cesacionističkim pristupom definiciji Biblije kao "ono savršeno" je taj što kanon službeno nije bio potvrđen do konca četvrtog stoljeća. Istina, posljednji živući apostol Ivan je u posljednjem desetljeću prvog stoljeća napisao Otkrivenje. Ali koje će se knjige i poslanice smatrati nadahnutima te

Mi se još uvijek nalazimo u posljednjim danima i Bog još uvijek želi izliti svog Duha na svoju djecu.

postati Sveto pismo, o tome će crkveni vođe raspravljati naredna tri stoljeća. To ostavlja razdoblje od tristo godina kada Crkva nije imala nikakve znakove koji potvrđuju, niti Bibliju s kojom će uspoređivati svoje propovijedanje i poučavanje. Kako su propovjednici tog vremena potvrđivali svoju poruku kada nisu imali niti znakova, niti čuda, niti prihvaćena Pisma Novog zavjeta? Drugi problem s tumačenjem "što je savršeno" su druge stvari koje bi prema Prvoj poslanici Korinćanima 13 također trebale prestati. Dvanaesti red kaže da kada dođe savršeno, mi ćemo gledati licem u lice, a ne kao u zrcalo. Također ćemo spoznati kao što smo i sami spoznati, pošto sad znamo djelomično. Poteškoće se nalaze u tvrdnji da svatko u potpunosti poznaje Riječ. Nerealno je tvrditi da svatko poznaje Božju riječ jednako dobro kako Božja riječ poznaje čovječanstvo. Borim se s pronalaskom adekvatnih dokaza da su ovdje opisane okolnosti zaista istinite. Je li moguće da se "ono savršeno" odnosi na nešto drugo? Je li moguće da se odnosi na Nekog drugog? Možda se "ono savršeno" odnosi na Kristov povratak? Kad se on vrati, mi ćemo znati kao što smo sad spoznati. Vidjet ćemo licem u lice umjesto kao u zagonetki. Uistinu je razumno zaključiti da nam tada neće trebati jezici. Vjernici neće trebati jezike kao znak nevjernicima ili vjernicima. Vjernici neće trebati jezike kao pomoć pri zastupničkoj molitvi, pošto će izravno stajati pred svojim Spasiteljem i Gospodom. Je li moguće da će se znaci i čuda, uključujući govorenje u jezicima, nastaviti sve dok se Krist ne vrati i uvede nas u čitavu baštinu? Kako god bilo, prilično je teško donijeti neki zaključak na temelju samo ovog teksta iz Prve poslanice Korinćanima 13. Pomoći će nam i drugi odlomci.

Argumenti za kontinuitet Postoji nekoliko odlomaka koji sugeriraju da je Božji plan da se krštenja u Svetom Duhu s pratećim znacima nastave puno dulje od prvog stoljeća. I Petar i Pavao će nam pomoći poduprijeti ovo vjerovanje.

Prvo, vratimo se Petrovoj propovijedi na Dan pentekosta. Sto dvadeset ljudi je sišlo iz gornje sobe i ispunilo jeruzalemske ulice ekstatičkim porukama u jezicima. Na prvu su sugrađani zaključili da

Proljeće 2016. 19


su se napili. Tada su neki od posjetitelja u gradu prepoznali govor na svom materinjem jeziku te shvatili da poruka veliča Boga. Zbog toga su se još više začudili. Petar je vidio da su zbunjeni te ustao kako bi im objasnio što se događa. Njegovo je objašnjenje kratko i jasno:

"Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Nisu ovi pijani, kako vi mislite – ta istom je treća ura dana – nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu: 'U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo' "(Djela 2,14-17a). Pitanje koje vam se očito nameće je, kako to da prvo stoljeće mogu biti posljednji dani, a dvadeset prvo ne? Očito nitko u prvom stoljeću nije ni sanjao da će se Božja milost i strpljivost produljiti na dva tisućljeća, ali to se dogodilo. Povijest još nije došla do kraja. Posljednje poglavlje Zemlje će tek biti napisano. Mi se još uvijek nalazimo u posljednjim danima i Bog još uvijek želi izliti svog Duha na svoju djecu.

Krštenje Svetim Duhom nije dano samo za prvo stoljeće. Ono se daje sve do Isusovog povratka. Obećano je svakom kršćaninu. Ako ste se odazvali Božjem pozivu za spasenje, Očev obećani Branitelj je za vas. Danas. Upravo sad.

K tomu, što je sa svim blagodatima krštenja u Duhu Svetom o kojima smo govorili u petom dijelu ove serije? Bi li te značajne službe Svetog Duha bile od koristi vjernicima danas? Bi li današnji vjernici profitirali od toga da ih Sveti Duh podsjeća na Isusove riječi i uči ih nove informacije koje bi trebali znati? Zar ne bi današnjim vjernicima bilo korisno da ih Sveti Duh vodi? Ako Bog odgađa Isusov dolazak i u dvadeset prvom stoljeću još ima vjernika, zar im ne bi koristila trajna prisutnost Duha te njegova sila i utjeha? Po meni sigurno bi.

Dalje, želim se nakratko vratiti na temu trećeg dijela serijala, jamstveni polog. Princip jamčevine je da se on zadržava sve dok se ne ispuni obećanje. Ako je Sveti Duh jamstvo naše baštine, kako onda može biti opozvan nakon prvog stoljeća? Ako je Isus poslao svog Svetog Duha kao jamstveni polog, a zatim ga je povukao i u idućih tisuću devetsto godina nije donio čitavu baštinu, kakav je to onda polog? Tko će povući jamstveni polog? Bog sigurno ne.

Konačno, Bog je obećao Svetog Duha za sve koje će naš Gospod Bog pozvati. Tu je istinu Petar objavio u svojoj propovijedi okupljenom mnoštvu na Dan pentekosta: "Kad su to čuli, duboko potreseni re-

20 Duhovno vrelo


koše Petru i drugim apostolima: 'Što nam je činiti braćo?' Petar će im: 'Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš' " (Djela 2,37-39). Obećanje Svetog Duha je dano svima koje će god Gospod pozvati. Ova tvrdnja je zemljopisna i kronološka. Oni koji će biti pozvani za Kristove sljedbenike, imaju obećanog Duha svugdje i svagda. Ovo je konzistentno s tezom o jamstvenom pologu.

Krštenje Svetim Duhom nije dano samo za prvo stoljeće. Ono se daje sve do Isusovog povratka. Obećano je svakom kršćaninu. Ako ste se odazvali Božjem pozivu za spasenje, Očev obećani Branitelj je za vas. Danas. Upravo sad. Zapravo, pregledom crkvene povijesti od prvog stoljeća do danas ćemo ustvrditi da znaci i čuda, uključujući govorenje u jezicima nisu prestali. Mnoga probuđenja u Americi i drugdje donose izvješća

o božanskim iscjeljenjima, riječima znanja i mudrosti, proroštvima i govorenju u jezicima. Posebno onda kada dijelovi Crkve prolaze kroz progonstva, iskazujući iznimnu posvećenost Bogu ili predanost svetom životu, izgleda da baš tada Bog ponovno šalje nebesa na zemlju. Očito, bilo je povećanja i smanjenja takvog djelovanja s povećanim rastom u prošlom stoljeću. Ne vjerujem da kod stvaranja doktrine iskustvo treba biti važnije od Biblije. Ali, kad je iskustvo potvrđeno Riječju, to je onda silna potvrda. U ovom slučaju, iskustvo je poduprto Svetim pismom da je ispunjenje Svetim Duhom nebeski jamstveni polog za vjernike posljednjih vremena.

Zaključak Žalosti me sužavanje definicije izraza "pentekostalac". Biti pentekostalac je više od biti osoba koja govori u jezicima. Nadam se da nepentekostalci shvaćaju tu istinu. Zaista želim da pentekostalci shvate tu istinu. I dragi moj prijatelju,

BIBLIOGRAFIJA The Interpreter's Bible. 1952. Vol. I. New York. Abington Press. Bacon, Perry Jr. 2008. Evangelicals. Washington Post. February 4. Bush, George. 1993. Commentary on Exodus. Grand Rapids: Kregel Publications. Tyndale Bible Dictionary. 2001. Ur. Elwell, Walter A. Philip W. Comfort. Wheaton: Tyndale House Publishers. Nelson's New Christian Discionary. 2001. Ur. Kurian, George T. Nashville: Thomas Nelson Publishers. Propp, William H. C. 2006. The Anchor Bible, Exodus 19-40. New York: Doubleday. Righs, Ralph M. 1949. The Spirit Himself. Springfield. MO: The Gospel Publishing House. Spence, H. D. M. Exell, Joseph 1989. S. The Pulpit Commentary: Vol. 1, Genesis, Exodus. Peabody. MA: Hendrickson Publishers. The New Unger's Bible Dictionary. 1988. Ur. Unger, Merrill F. R. K. Harrison. Chicago: Moody Bible Institute od Chicago. Wood, George O. January, 2004. "General Superintendant's Newsletter".

BILJEŠKE   Ovo je ad hoc transkripcija engleskog izraza cessationists pošto u hrvatskom trenutno ne nalazim adekvatan prijevod. Ovaj izraz je izveden iz riječi cessation koja znači: prestanak, završetak, privođenje kraju, zaustavljanje te bi se slobodno mogao prevesti sa "oni koji drže da je nešto stalo ili prestalo", u našem slučaju znaci i čudesa, op. prev. 1

najviše od svega se nadam da ti shvaćaš tu istinu.

Nadam se da ste povezali implikacije predskazivanja događaja na Pentekost. Tema pentekostalaca mora biti posljednja žetva. Pentekostalci na poseban način moraju reflektirati slavu i divljenje susreta s Božjom prisutnošću. Oni trebaju biti dobri upravitelji pologa nebeske sile koja je u njima sve do Kristovog povratka. Nadam se da vam je jasnija većina nepentekostalne i pentekostalne pneumatologije koja danas kruži okolo. Vjerujem da shvaćate značajne implikacije ovog odvojenog iskustva, krštenja u Svetom Duhu. Vjerujem da možete razumjeti zašto je ispunjenje Svetim Duhom sa znakom govorenja u jezicima potvrđeno Biblijom. Također se nadam da možete povjerovati da još uvijek čekamo da dođe "ono što je savršeno" i dok On ne dođe, znaci i čuda koje omogućuje Duh, nastavit će se događati. Ako ste vi trenutno pentekostalac, potičem vas da hodate u širini i dubini svoje baštine. Ne dozvolite da vas itko stjera u kut i na vas nalijepi svoju definiciju pentekostalca. K tomu, pobrinite se da Ocu iskažete dodatnu zahvalnost za veliko Obećanje koje vam je dao. Vi ste uistinu blagoslovljena osoba, kroz koju Bog želi blagosloviti svijet. Ako niste pentekostalac, zahvaljujem vam što ste izdržali do ovdje. Siguran sam da su vas neke stranice razljutile. U potpunosti vas razumijem. Ali vas molim da slijedite primjer Berejaca u Djelima 17,10-11 te sami pretražite Pisma da vidite je li tomu tako. Vidite slaže li se vaše srce i um da je "ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka koje pozove Gospodin Bog naš" (Djela 2,39). Neka vas Bog blagoslovi na tom putu.

Ovaj članak je izvadak iz knjige Marka Woottona The Complete Pentecostal: More Than Just Tongues ©2010 Mark Wootton. Korišteno s dopuštenjem autora. Sva prava pridržana.

  Mark Wootton, D.Min. je profesor pentekostnog vodstva na Evangel University. Služio je kao pastor, osnivač crkve, profesor i administrator na koledžu.

Proljeće 2016. 21


BOŽJE ISTAKNUTE

ŽENE MARCIA LEDNICKY

Slušajući vijesti i saznavajući što se događa u raznim zemljama, možemo pomisliti: "Sigurno je dolazak našeg prekrasnog Gospodina blizu". Ova misao rasplamsava u našim srcima snažnu želju da budemo Bogu na raspolaganju, da nas koristi na koji god način On odabere.

Čeznemo biti na korist Njegovom kraljevstvu. Sigurna sam da kažete sa mnom: "Evo me, Gospodine, upotrijebi me!" No, nakon te molitve, u iskušenju smo reći: "Ja sam samo žena, može li me Bog stvarno upotrijebiti?" U odgovoru na to pitanje, promotrimo na trenutak neke vrlo ugledne žene iz Pisma koje je Bog upotrijebio u prijašnjim vremenima. Postoji četrnaest proročica. Šest ih je navedeno u Starom zavjetu, a osam u Novom zavjetu. Neke od tih žena bile su u braku, a neke su bile neudane.

Prvo, tu je Mirjam koja je pazila na svog mlađeg brata Mojsija dok je bio u košari u rijeci Nil. Princezi je ponudila naći sluškinju dojilju koja će se brinuti za to dijete. Posljedica toga bila je da je Mojsija othranila i odgojila njegova prava majka Jokebeda. Mirjam je bila Mojsijeva i Aronova sestra. Ona je zapravo prva žena nazvana proročicom u Starom zavjetu (Izlazak 15,20-21). Nakon prelaska preko Crvenog mora, vodila je žene Izraela u slavljenju s pjesmama pobjede. Većina autora je došlo do zaključka da je bila neudana budući da nikad nije spomenuta u kontekstu s mužem ili djecom, već samo sa svoja dva brata, Mojsijem i Aronom. Prorok Mihej pripisuje potpuno iste zasluge Mojsiju, Aronu i Mirjam (Mihej 6,4).

22 Duhovno vrelo

Zatim, tu je udana žena imenom Debora. Njezina priča je zabilježena u Sucima u 4. i 5. poglavlju. Debora je bila prva žena u povijesti Izraela koja je postala nacionalni vođa. Iako je imala karijeru, ona je također bila proročica i sutkinja. Debora je znala da joj je Bog dao proročku službu. To je jednostavno previše važna priča da bismo šutke prešli preko nje. Dopustite mi da vas podsjetim na ovu veličanstvenu priču.

Budući da su Izraelci opet stali činiti što je zlo u Božjim očima (Suci 4,1-3), Gospodin ih je predao u ruke Jabinu, kanaanskom kralju. Vojskovođa njegove vojske bio je Sisera koji je teško tlačio Izraelce dvadeset godina i Izraelci su zavapili Gospodinu za pomoć. Proročica Debora je vodila Izrael. Sudila je i k njoj su dolazili Izraelci da presuđuje u njihovim sporovima (Suci 4,5). Debora je pozvala Baraka da vodi vojske Izraelove u jednoj od izraelskih najvećih pobjeda, što je rezultiralo s četrdeset godina mira (Suci 5,31). Ona je isplanirala i izložila borbenu strategiju (Suci 4,6-7). Njegov odgovor je bio: "Ako ti pođeš sa mnom, ići ću; ako li ne pođeš sa mnom, ne idem!" (Suci 4,8) Njen odgovor je bio sljedeći: "Dobro, idem s tobom. No, zbog tvog stava, slava neće tebi pripasti jer će Gospodin ženi predati u ruke Siseru"


(Suci 4,9). Barak je progonio Siseru s vojskom od 10 000 ljudi. Siserina čitava vojska je pobijena, međutim, Sisera je napustio svoju vojsku i pobjegao pješice prema šatoru žene Jaele. Dva klana imala su prijateljski odnos. Jaela je pozvala Siseru u svoj šator i uvjeravala ga da se nema čega bojati. Nakon što je otišao na spavanje, Jaela mu je zabila šatorski klin kroz sljepoočnicu i tamo je umro (Pročitajte cijelu priču u Knjizi o sucima 4,17-21). Proročanstvo da će ženi biti dana pobjeda se ispunilo! Pažljivim proučavanjem Deborina života, nailazimo na sljedeće osobine ove velike žene vođe: *  ŽENA VJERE – Vjerovala je da će se Bog zauzeti za svoj narod (Suci 4,14) *  STRPLJIVA ŽENA – Čekala je da dođe pravo vrijeme za njenu službu (Suci 4,5-7). To je tako važan primjer koji svi trebamo slijediti. Možda ti je Bog govorio o određenoj službi; ipak, ne čini se da se razvija prema tvojim očekivanjima. Ova izvanredna žena pokazuje nam važnost vjernog čekanja da Bog ostvari svoju svrhu i plan. *  UTJECAJNA ŽENA – Poticala je druge da se okrenu Bogu da ih On vodi (Suci 4,8) *  ŽENA DJELOVANJA – Nije se bojala djelovati kad je došlo vrijeme za akciju (Suci 4,9) *  HRABRA ŽENA – Hrabro je postupala kad je znala da je Bog govorio (Suci 4,10) Još jedna velika žena u Starom zavjetu je Hulda. Njezina priča je zapisana u 2. Kraljevima 22. Hulda je bila udana; no, njen

suprug nije bio prorok. Bio je čuvar kraljevske ili svećeničke odjeće. Vjeruje se da je bila suvremenik proroka Jeremije i kralja Sefanije, budući da su živjeli u Jeruzalemu u to vrijeme. Hulda je poznavala Bibliju i bila je visoko cijenjena zbog svojih proročkih darova. Kada je Riječ pronađena u hramu, kralj Jošija joj je poslao pet svojih službenika da im da upute od Boga. Ona je prorekla nadolazeći sud na Judu jer su ostavili Boga, napravili kipove i prinosili im kâd. Činjenica da je bila udana, predstavlja jak pokazatelj da je bila u stanju varirati od pozicije vlasti do pozicije podložnosti. Također, tu je i neimenovana proročica. Zapravo, ona ima ime, samo ono nije navedeno u Pismu. Izaijina supruga se spominje kao proročica (Izaija 8,3). Evo šaljiva napomena: Jesu li vam ikada predstavili nekoga na ovaj način? "Ovo je pastor Lednicky (naše prezime) i njegova supruga (bez imena)." Moramo uvijek zadržati smisao za humor.

Ove vrlo posebne pomazane žene su sve bile izuzetci u starozavjetnoj kulturi. Mnogo puta pod poganskim utjecajem žene su bile zlostavljane. Čak su i farizeji (Novi zavjet) zahvaljivali Bogu da nisu poganin, pas ili žena. No, Biblija jasno pokazuje, čak i prije dolaska Krista, da je Bog izabrao žene za vrlo značajna mjesta duhovnog vodstva. Vidjeli smo nekoliko žena koje je Bog upotrebljavao u Starom zavjetu, sada promotrimo žene koje je Bog koristio na poseban način u Novom zavjetu.

Ana je bila proročica (Luka 2,36). Nakon sedam godina braka postala je udovica pa je nesumnjivo iskusila veliku osobnu tugu. Pismo kaže da je "služila Bogu danju i noću u hramu postom i molitvom" (Luka 2,37). Može li ona biti prva žena

Kroz Stari i Novi zavjet postoje brojni primjeri od Boga izabranih žena koje su bile vođe u službi izraelskog naroda i u doba rane Crkve.

Proljeće 2016. 23


Svatko od nas mora pažljivo promatrati kako je Bog upotrijebio, i još uvijek u današnje vrijeme upotrebljava, žene te treba osobno biti otvoren za Božji poziv za naš život, tako da smo Mu na raspolaganju da nas koristi gdje god i kako god On odluči.

Pročitala sam jednu izjavu koja kaže: "Ako su pojedine službe osporavane za polovicu (ili više od polovice) Božjeg naroda, onda to treba brinuti sve nas jer će služba cijelog tijela Kristova zbog tog osporavanja sigurno patiti." Zajednica kojoj pripadam, Assemblies of God, uvijek je prepoznavala i ukazivala povjerenje ženama koje su pozvane od Boga, kao što je prepoznavala i Božji poziv muškarcima. Duhovni plod služenja je dokaz Božjeg poziva ženama i muškarcima. Ako te Bog pozvao u službu propovijedanja, evo nekih važnih stvari koje trebaš imati na umu: evangelizator? Bila je prva koja je javno propovijedala o Isusu nakon njegova rođenja. Ana je hrabro govorila o Isusu kao Mesiji svima koji su iščekivali otkupljenje Izraela.

Još jedna vrlo značajna žena bila je Samarijanka. Ona je srela Isusa na zdencu, vratila se u svoj grad i zadobila većinu za Gospodina (Ivan 4). Ako se sjećate, ova žena je živjela vrlo grešnim životom. Međutim, kad je upoznala Krista, odmah je počela govoriti o svom susretu s Mesijom.

Na Dan Pentekosta apostol Petar je govorio o ispunjenju Joelovog proročanstva da će Bog izliti svoga Duha na svako tijelo (to je očito uključivalo I žene) te da će oni proricati (Djela 2,14-21). Tu su bile i neudane Filipove kćeri koje su prorokovale (Dj 21).

Pavao u Rimljanima 16 imenuje najmanje sedam žena koje su sve bile kršćanske radnice, đakonice i proročice koje se "trude u Gospodinu". To pokazuje da su one također propovijedale Riječ. Ove duhovne vođe su se također brinule za obraćene žene, pomažući im da se pripreme za krštenje u vodi, služile bolesnicima i zatvorenicima.

Pavao također govori o Priski i Akvili (Rimljanima 16) koji su riskirali svoje živote za njega. Oni su bili odličan par, izrađivači šatora po zanimanju, koji su imali crkvene sastanke u svom domu. Uzeli su u svoju kuću Apolona koji je počeo propovijedati u sinagogi i podučavali ga. Jedan bibličar je to ovako komentirao: "Znakovito je da se u 4 od 6 puta koliko su spomenuti, Priskino ime spominje na prvom mjestu". To ne samo da ukazuje na Pavlovo poštovanje prema njoj, već možda i na to da je i nadmašila muža svojom sposobnošću služenja u Riječi. Čini se da je Pismo prilično jasno i bez traženja dodatnih potvrda. Kroz Stari i Novi zavjet postoje brojni primjeri od Boga izabranih žena koje su bile vođe u službi izraelskog naroda i u doba rane Crkve. Možemo i u povijesti i u ovo vrijeme naći uzbudljive izvještaje koji potvrđuju da je Bog doista pozvao, pomazao i nadnaravno osposobio žene da služe u raznim vidovima naviještanja evanđelja. U 20. stoljeću izlijevanjem Duha, žene su služile učinkovito kao evangelizatori, misionari, pastori, učitelji te u mnogim drugim vidovima duhovnog vodstva. Mnoge crkvene organizacije su na jedinstven način blagoslovljene mnogim propovjednicama koje su ponizno, požrtvovno i učinkovito navijestile poruku Pentekosta doslovno po cijelom svijetu.

24 Duhovno vrelo

1.  Iskoristi svaku priliku da govoriš. Podučavaj u Nedjeljnoj školi, govori u zatvoru, gdje god ti Bog otvori vrata da govoriš. Što više propovijedaš, što više propovijedi pripremiš, više ćeš naučiti teći s Duhom. 2. Uvijek ostani dama. Jedan čest prigovor koji se čuje jest da s vremena na vrijeme žene poprime muške manire za propovjedaonicom, postajući više muško, nego žensko. Neke žene mogu postati neprivlačno neovisne zbog osjećaja da je primanje savjeta od ostalih znak slabosti. Druge mogu postati napadne do te mjere da vrijeđaju druge. Znam da ne govorim nijednoj od vas, drage dame. Samo sam htjela spomenuti tu mogućnost i potrebu da uvijek ostanete oprezne. 3. Nemoj biti osjetljiva ili imati obrambeni stav zbog toga što si žena. Možda će postojati vrijeme kada ćeš se osjetiti zanemarena ili da se loše postupa s tobom, ali to što si žena zapravo nema nikakve veze s tim što nisi bila izabrana. Čak i da su te zaobišli jer si žena, ne zaboravi da nisi jedina osoba koja je morala prevladati tuđe predrasude. Možeš biti sigurna u jednu stvar. Ako te Bog pozvao i ti se pripremaš, istražuješ i moliš, zadržiš dobar i pozitivan stav, i On će otvoriti prava vrata za tvoju službu. Promocija dolazi od Gospodina (Psalam 75,8). 4. Budi motivirana. Ne trebaš se dokazivati jer si žena. Apostol Pavao je rekao: "Ali, ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim utrku i zadatak koji mi je Gospodin Isus dao - svjedočiti za evanđelje milosti Božje" (Djela 20,24). 5. Nemoj očekivati posebnu naklonost. Gospodin će otvoriti vrata službe kroz koja ćeš proći. Njegovo pomazanje u tvom životu će te postaviti na strateška mjesta da mu iskažeš čast kroz propovijedanje i poučavanje Riječi. 6. Nemoj postati dio "grupe pobunjenika" koji govori o diskriminaciji žena. Lako se uplesti u razgovore s drugima koji pričaju kako se s njima loše postupa. Uostalom, ako nisu izabrani, sigurno je to i bio razlog. Filipljanima 4,8 opominje nas da čuvamo naše misli i razmišljamo o tome što će donijeti čast i slavu Bogu. 7. Nemoj izgubiti smisao za humor. Bez obzira koliko si pomazana u službi, još uvijek si zemljana posuda. Budi sposobna smijati se samoj sebi. Svi smo napravili pogreške koje su se činile katastrofalne, ali nekako smo preživjeli. Sjećam se kad sam jednom trebala pjevati posebnu pjesmu. Signalizirala sam


tehničaru za zvuk da pusti matricu, a on mi je povratno signalizirao da je nema. Bila sam prestravljena kada sam shvatila da mi je još uvijek u torbi. Bilo mi je užasno neugodno, ali sam preživjela. Ideja da se duhovnost izjednačuje sa svečanim ponašanjem nije biblijska. Biblija kaže da je veselo srce izvrstan lijek (Izreke 17,22). 8. Budi oprezna kako se ponašaš s muškarcima, naročito oženjenim muškarcima. Sjećam se jedne evangelizatorice koja je služila u našoj Crkvi. Dok smo se vozile u autu, rekla mi je: "Ja baš volim tvog supruga. I ti si mi draga, ali baš volim tvog muža." Trebam li reći da mi nije postala najdražom prijateljicom. Potpuno sam ozbiljna, znam da su njene primjedbe bile nevine, ali mogla je bolje promisliti što govori. 9. Budi podložna autoritetu. Ako si dio pastoralnog osoblja, budi podložna tom pastoru i njegovoj viziji za tu zajednicu, Ponavljam, nemoj biti osjetljiva na riječ podložna. Na isti bismo je način primijenili na bilo kojeg muškog člana pastoralnog osoblja. 1 Petrova 5,5 kaže da se svi, u svojim uzajamnim odnosima, obučemo u poniznost jer Bog se suprotstavlja oholima, a poniznima daruje milost. 10.I na kraju, budi odana vodstvu svoje službe. Nitko nije savršen, ali ako te Bog postavio tamo, možda koristi tog vođu da ti pomogne u razvoju i rastu.

U 20. stoljeću izlijevanjem Duha, žene su služile učinkovito kao evangelizatori, misionari, pastori, učitelji te u mnogim drugim vidovima duhovnog vodstva. Mnoge crkvene organizacije su na jedinstven način blagoslovljene mnogim propovjednicama koje su ponizno, požrtvovno i učinkovito navijestile poruku Pentekosta doslovno po cijelom svijetu.

Dopustite mi da ovo zaključim s nekoliko dodatnih komentara. *  Traži Boga žarko da saznaš koji je tvoj "poziv". *  Znaj da postoje određene sezone u službi. Ako si u braku i imaš djecu, bit će vremena kada tvoja javna služba može biti ograničena. Zapamti, spašavanje vlastitog doma je jednako važno kao i spašavanje svijeta. *  Naravno, bračni drug koji te podržava bit će osjetljiv na tvoj poziv i stvarat će mogućnosti da ispuniš svoju službu. *  Ne postoji jedan plan koji odgovara svima vezan za to koliko i gdje pojedinac može služiti. Muževi i žene se nikad ne smiju natjecati ili postati ljubomorni na priznanje koje primi drugi partner. Kao što je moj muž jednom napisao, "kako se drugi dolazak Gospodinov približava, Božje poslanje da "propovijedamo evanđelje svakom stvorenju" odzvanja obnovljenom jasnoćom. I, ista snaga Duha Svetoga koja je došla na Pedesetnicu izlijeva se na "svako tijelo'' danas. Dakle, Crkva Isusa Krist, i braća i sestre podjednako, ustaju da ostvare Božji plan za ovu generaciju. Sigurno je da On uskoro dolazi i da ono što trenutno radimo moramo učiniti brzo. Prevela Marija Mehanović

  Marcia Lednicky je čest govornik na odmorima, konferencijama i seminarima za žene. Posjeduje jedinstvenu sposobnost povezivanja biblijskih istina sa svakodnevnim izazovima. Njezina služba govorništva uvećana je njenim iznimnim vokalnim talentima kojima komunicira Kristovu ljubav.

Proljeće 2016. 25


tko

ti

si

Pričati priče i postavljati pitanja: Što nas Isus uči o propovijedanju RICHARD FOTH

Bog nas je oblikovao da komuniciramo na određene načine. Pitanja i priče su ti načini. Mješavina Betty Crocker, Majke Tereze i CIA-e, dekan ženskih studenata na Bethany biblijskom fakultetu prije 50 godina nije bila dio institucije. Ona je bila institucija. Sedamdeset i nešto godina stara May Swanson poučavala je homiletiku i Poslanicu Kološanima, spajala je samce u parove bez isprike i ono što je meni najzanimljivije – imala je jedinstvenu zbirku od 33 1/3 "long play" gramofonskih ploča nedjeljnih propovijedi dr. Petera Marshalla, pastora New York Avenue prezbiterijanske Crkve u Washingtonu D.C. iz sredine 1940.-ih. 26 Duhovno vrelo


u

ovoj

Ako zatvorim oči, još uvijek mogu čuti taj zvonki škotski brus dok je Marshall započinjao jedan od svojih takozvanih biblijskih dnevnika: "Bilo je lijepo proljetno jutro u Jeruzalemu tijekom pashalnog tjedna. Nebo je bilo praškastoplave boje i ptice su pjevale pjesmu suncu dok se Šimun Cirenac probijao niže u grad preplavljen židovima iz svake nacije Sredozemnog zaljeva. ..."

Sjedio bi u njenom stanu satima slušajući te maštovite priče. Tek godinama nakon toga, gledajući unazad, prepoznao sam da sam učio propovijedati kroz priču. Jedan jednostavan način kako propovijedati kroz priču je da činite ono što je i Marshall činio: uzmite ključne priče iz Biblije i prepričajte ih, ili iz perspektive glavnog lika ili promatrača. Propovijedati kroz priču znači pitati se: "Što je ta osoba mislila kad se taj događaj odvijao? Kako su se oni našli u toj situaciji? Što je uzrokovalo osjećaje koji se očituju u pripovijesti?" U vrijeme slabe koncentracije i komunikacije znakovima, kad se ljudi dopisuju e-mailom ili sms-om za vrijeme nedjeljne propovijedi, što zadobiva pažnju slušatelja? Možda su to pitanja na koje vaši slušatelji ne mogu odgovoriti samo sa "da" ili "ne" ili jednostavno početi s izrazom kao što je "Jednom davno..."?

priči?

Pitanje ili priča pretvara monolog u razgovor i plijeni maštu. Mašta je ključna. Zašto? Zbog onoga što je Einstein rekao: "Mašta je važnija od znanja jer mašta nema ograničenja." Dok čitam o Isusu u Evanđeljima, njegove priče i pitanja potiču nova pitanja i dokazuju poantu. Neka nas to ne iznenađuje. On je Učitelj, a to su bile prakse tadašnje kulture. Ipak ispod toga svega je i način na koji smo mi oblikovani. Bog nas je dizajnirao, spojio je naše mentalne sklopove da komuniciramo na određeni način. Pitanja i priče su ti načini. Isus je to znao.

NAŠ DIZAJN U Isusovoj kulturi ljudi su često odgovarali na pitanje pitanjem. Tako su pitanja "petrijeva posuda" u kojoj su "uzgojene" mnoge priče. I pitanja i priče imaju zajedničku srž – to je informacija. Pitanje sakuplja informacije, a priče dijele informaciju. Pitanja su najprirodnije područje u koje odlazimo tijekom razgovora. To je kao refleks. Bilo da se radi o dvogodišnjaku koji bez prestanka pita "Zašto?" ili tridesetdvogodišnjaku s knedlom u grlu dok čeka odgovor na pitanje "Hoćeš li se udati za mene?", pitanja su sastojak od kojeg se tvori život.

Svaka kultura koristi priče za širenje povijesti, za zabavu, za obrazovanje i za usađivanje moralnih vrijednosti. U prošlosti je često onaj koji bi pričao priče postao povjesničar te skupine. U srednjem vijeku smo one koji su uglazbljivali priče nazivali trubadurima. Dolaskom tiskovina stvari su se promijenile, ali pričanje priča je ostalo. S obzirom na to, kako djelovanje pitanja i priča utječe na naše propovijedanje? Kako možemo na drugi način razmišljati o konstrukciji poruke? Ako je glavna poanta poruke vođena "velikom strijelom", kako to naziva moj profesor s fakulteta Wheaton, dr. Lois Le Bar (npr. Što želiš da slušatelj zna, razmišlja i osjeća nakon poruke?), kako možemo uokviriti poruku kroz pitanja i priču? Ako postavite pitanje na početku poruke, trenutno uključujete slušatelje. Možete reći: "Dok sam vozio kroz grad neki dan, razmišljao sam zašto....? Ili Što mislite što je Bog razmišljao kad je....? Ako započnete svoj slijed misli pričom, učinit ćete slušatelje prisutnima. "Godina je 1940. Nacistički blitzkrieg pretvara London u Danteov pakao svake večeri. Zvuk bombi i zavijanje sirena ugušio je zvuk melodija sestara Andrews. Nije postojao način da britanski narod preživi. Osim skupine mladih avijatičara koji su rekli ne." Dob ne čini razliku kada započne priča. Mi smo prisutni. Mi smo uključeni. Mi se povezujemo. Zašto? Jer je pričanje priča vrlo osobno. Kada mi pričate priču, ja pratim vaš pogled, promjenu boje i tona glasa. Čujem ritam, intonaciju i izgovor. Kada se vaš glas stiša, ja pažljivije osluškujem. Ne morate ni završiti rečenicu da bih shvatio značenje. Vi postajete autor. Vi postajete audioknjiga. Kada slušam propovijed, priče su ono što ostaje u pamćenju. Vjerujte mi, većina ljudi se neće sjećati redaka koje ste navodili u propovijedi dulje od par sati. Zasigurno neće zapamtiti točke koje ste iznosili dulje od 48 sati. Ali pamtit će dirljivu priču i njenu poantu dugo vremena. Tijekom prošle godine pristupilo mi je nekoliko osoba na različitim mjestima i reklo mi je: "Nikada nisam zaboravio priču o tome i tome koju si govorio tamo i tamo i često je se sjetim." Često se to odnosi na priču ispričanu prije više od dvadeset godina.

Proljeće 2016. 27


Zašto priče tako utječu na nas? Jer smo svi mi pripovjedači. To je naš materinji jezik. Nešto što smo instinktivno naučili. Studije pokazuju da smo sposobni pričati priče već s dvije godine. Jerome Bruner zabilježio je kako mala djeca te dobi, čim počnu govoriti, pokazuju da razumiju priče koje im pričaju članovi obitelji i započinju pričati svoje vlastite priče.

ISUS PRIPOVJEDAČ

Kada mi pričate priču, ja pratim vaš pogled, promjenu boje i tona glasa. Čujem ritam, intonaciju i izgovor. Kada se vaš glas stiša, ja pažljivije osluškujem. Ne morate ni završiti rečenicu da bih shvatio značenje. Vi postajete autor. Vi postajete audioknjiga. 28 Duhovno vrelo

S obzirom na to, ne bi nas trebalo iznenaditi da je začetnik i završitelj naše vjere koristio pitanja i priče. On je rođen u zemljoradničko doba. Seljaci poljoprivrednici su bili uobičajena pojava. Zemlja je bila prošarana stotinama oranica na kojima su ljudi nižih slojeva društva iz godine u godinu zarađivali svoju oskudnu plaću. Mnogi su bili nepismeni. Njihove knjižnice bile su zbirke slikovnih riječi. Njihovi rabini dosljedno su koristili pitanja i priče kao srž svoje pedagogije. To je bio stil poučavanja koji je bio usklađen s tadašnjim svijetom slušateljstva. Rabini su koristili uobičajene slike – polje, svjetiljka, sijač, kruh. Tržnice, kuće, polja i ribarski brodovi slike su iz knjige. Najčešći oblik priče je naravno prispodoba. Prispodoba je metafora koja doslovno znači "prenijeti preko". Po definiciji ona uspoređuje dvije stvari koje nisu nalik jedna drugoj, ali implicitno imaju neku važnu stvar zajedničku. Madeline Boucher piše: "Važnost prispodoba se ne može precijeniti... sve velike teme Isusovog propovijedanja nalaze se u prispodobama." Moguće je da nas nijedan dio Evanđelja ne može bolje povezati s mislima Isusa Krista od prispodoba." Dok sam bio mladi pastor, vjerovao sam ono što su mi govorili i u biblijskoj školi i na teološkom fakultetu: "Ne gradi svoju teologiju na pripovijesti." Više ne vjerujem tako. Otkrio sam Kraljevstvo kroz priču. Isus je gospodar priče i on je odlučio iznijeti poziv kraljevstva na taj način. Njegov pristup mijenja krajolik jer On govori o Božjem kraljevstvu, nevidljivom kraljevstvu koje dodiruje urođenu čežnju ljudskog srca. I više od toga, njegovo kraljevstvo izaziva i gazi sva moja druga kraljevstva.

John Dominic Crossan zapisao je: "Isus nije naviještao da će Bog skončati ovaj svijet, nego kako je vidio to kao jedan pogled na svijet, On je najavljivao Boga kao onoga koji unišava svijet, ovaj i svaki drugi prije i nakon njega."1 Kad je Isus govorio o kraljevstvu u Mateju u 13. poglavlju, to je vrlo različito od rimskog i židovskog kraljevstva koja su bila poznata slušateljima. Evo slike u prispodobi: sijač, žito i kukolj, skriveno blago, dobre i loše ribe. Kada je rekao, "Kraljevstvo nebesko je kao. ..." pretvaramo se u uho. Najuvjerljiviji dio vašeg propovijedanja je priča o Isusu i njegovom kraljevstvu u vama. Kada razmišljate malo o tome, najraniji učenici nisu imali stih Ivan 3,16 na koji su se mogli pozvati. Sve što su oni imali osim svojih židovskih korijena je bilo ono što su iskusili s Isusom. I to su govorili onima koji su htjeli slušati. Priča vašeg osobnog putovanja je u svojoj srži biblijska. Tako da je Zakejeva 2000 godina stara priča i vaša vlastita 13 godina stara priča sastavljena od istih elemenata. Randall Wallace, scenarist filmova Sekretarijat i Hrabro srce, prisjeća se da je kao dijete imao astmu. On je govorio: "Moja baka bi sjedila sa mnom i držala me po noći kada sam imao teškoće s disanjem. Pričala mi je biblijske priče i priče iz svog djetinjstva. Često nisam razlikovao koja je koja priča." Kada pričamo priče Kraljevstva, mi govorimo istinu. Bilo da su te priče iz Biblije ili iz naših vlastitih života ili života drugih ljudi, mi pričamo istinu. Mlađa generacija ništa ne želi više od onog autentičnog, stvarnog. Realnost – istina – sve oslobađa. Kada koristimo metaforu, priču i pitanja, stvaramo povezanost. Kada je Isus govorio, on je stvarao fotoalbum svojim pričama. Kada vidimo slike ljudi i okruženja koje su nam poznate, one se povezuju s drugim postojećim dijelovima u našem sjećanju.

Nije jedini razlog zašto je Isus koristio priče samo da bi dokazao neku poantu, zar ne? On nas razumije tako dobro da koristi priče da pogura naša prijašnja sjećanja i uklopi u njih nova sjećanja. Poznati propovjednik pripovjedač Fred Craddock, profesor propovijedanja na


Candler teološkoj školi na sveučilištu Emory kaže da je priča podsjetnik na nešto u nečijem iskusvu. Ono čini da netko tko sluša, poželi isto nešto reći "I ja poznajem nekoga baš takvog" ili "Baš sam vidio to jučer".

Isus je koristio priče da otkrije Očevo srce i srce svakog čovjeka. Kada je izazvao sljepoću farizeja, Isus je ispričao tri priče zapisane u Lukinom evanđelju u 15. poglavlju: o izgubljenoj ovci, o izgubljenom novčiću i o izgubljenom sinu. Koristio je uobičajene stvari – moj posao, moj novac, moja obitelj – da bi dokazao poantu, a to je da trebamo učiniti sve što je potrebno da bismo vratili "izgubljeno". U budućnosti će slušatelj teško moći vidjeti stado ovaca, plaćati nešto novčićima ili gledati nekog mladića, a da ne razmišlja o onome što je Isus rekao.

Ljepota Isusovih priča je u tome što dopuštaju prazan prostor kojeg se može ispuniti. Jednostavnim pitanjem u poruci: "Tko si ti u ovoj biblijskoj priči?" uvlaći slušatelja prema Kraljevstvu. Prije više godina Karl Olsson napisao je knjigu naziva Pronađi sebe u Bibliji. Knjiga ohrabruje čitatelje da čitaju priče i pronalaze likove s kojima se mogu poistovijetiti. U priči o razmetnom sinu (prigodniji bi naslov bio priča o milostivom ocu) koji si ti lik? Razmetni sin? Stariji brat? Otac? Nije vam potrebno koristiti već izdanu knjigu priča da biste dobro propovijedali. Trebate promatrati život svaki dan i iz toga izvući poruku. Vaši svakodnevni susreti u banci, benzinskoj pumpi ili sportskoj utakmici izvori su dobrog propovijedanja. Slušatelji se poistovjećuju s poznatim stvarima.

Ovo je svakako istina za Isusova pitanja. Neka su pitanja sasvim drugačija, ali nama poznata: "O čemu pričaš?", "Što želiš?".

Opet druga pitanja guraju jače u svrhu mog postojanja: "Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?" (Mk 8,36-37). Isus je svoje slušatelje snažno prikovao svojim pitanjima. U Evanđeljima ne vidimo mnogo likova koji jednostavno odlaze od Isusa.

Dobro postavljeno pitanje ugrađeno u poruku treba biti poput pite od jabuke koja se peče u pećnici. Jednom kad osjetiš taj miris, ne možeš se otarasiti misli o piti.

Kada taj tip pitanja stavite na kraj svoje poruke, ono nosi svoj utjecaj kroz cijeli tjedan. Jedna od mojih najdražih poruka nosi naziv "Koga je briga?" autora Freda Craddocka. On je opisao savjetovanje jedne žene koja je bila razočarana Crkvom i životom. Njezin komentar je bio da očito nikoga nije briga. On je odgovorio da on poznaje mnoge brižne ljude. Ona je pitala: "Koga?" Zaključio je propovijed s pitanjem, "Ubuduće, kada sretnem druge ljude s frustracijama kakve ti imaš, mogu li ih uputiti na tebe?"

Konačno, ponekad imamo iskustva u vlastitom životu koje tako dobro ilustriraju Kraljevstvo da je lako stvoriti cijelu poruku od toga. Charlie White bio je jedan takav primjer. Bio je predstojnik ureda moćnog američkog kongresmena, upravljao je zaposlenicima i koordinirao vrijeme i fokus kongresmena. Kao umirovljeni mornarički kapetan on je to činio na autoritativan, ali opet ponizan način. Njegov šef putovao je svijetom u pokretu za ljudska prava, a Charlie je bio njegov suradnik. Njegov šef slijedio je Isusa svim srcem, a Charlie je slijedio svog šefa, ali nije baš previše vjerovao u ovaj dio vezan za Isusa. Nije se protivio, ali nije bio uvjeren. Kada je Charlie obolio od smrtonosnog raka i okrenuo se Isusu, on je to učinio bez rezerve. Njegov je život ilustrirao Isusov odgovor kad su dovodili malu djecu k njemu u Marku 10,13 (isto tako i u Mateju i Luki). Poanta "ako ne postanete

kao mala djeca" je, vjerujem, potpuna ovisnost o Isusu.

Vidio sam da je usprkos svom iskustvu, inteligenciji i moći Charlie bio poput djeteta. Kada sam uhvatio tu činjenicu, to je postala cijela propovijed. Charlieva krivulja povjerenja u zadnjih 6 mjeseci bila je glavna stvar. Na svojoj smrtnoj postelji Charlievo je tijelo bilo poput kostura, ali je njegova djetinja vjera bila puna mesa. Dogovorili smo se da ćemo se sresti kasnije u Očevom domu. Kada sam rekao: " Par puta ćeš se okrenuti, Charlie, i kongresmen i ja ćemo se pojaviti." On se nasmijao i rekao: "To će mi se sviđati." Nekoliko dana kasnije prošli smo kroz ceremoniju s počastima zajedno s lijesom ukrašenim zastavom kojeg je vukla kočija na Državnom groblju Arlington. Dijete Charlie bilo je u svom domu.

Više nego jednom, kada ispričam ovu priču u Crkvi, netko mi pristupi na kraju bogoslužja. Uzme me za ruku, pogleda u oči i suznih očiju mi kaže: " Ja sam Charlie." Ja ga pitam: "Što biste željeli?"

On odgovori: "Želim učiniti ono što je Charlie učinio."

Mi se pomolimo. Izgubljena ovca je pronađena. Novčić je nađen. A izgubljeni sin se vratio kući.

Isusove priče izazivaju moj pogled na sam život. Njegova pitanja neumoljivo pozivaju da odustanem od svog života i izaberem Njegov.

Stoga, u ovome je stvar: Kako vi želite ispričati priču Kraljevstva vašoj zajednici ovog vikenda?

  Richard Foth, Fort Collins, Colorado, služi u pastoralnom timu Crkve Timberline. Također radi s političkim i poslovnim vođama u Washington D.C.

BILJEŠKE 1   Crossan, John Dominic. 1973. In Parables: The Challenge of the Historical Jesus. (New York: Harper and Row). 27.

Proljeće 2016. 29


PREPREKE ZA EVANGELIZIRANJE:

Motivacija i metodologija JEFFREY W. DOVE

30 Duhovno vrelo


ostoje mnoge prepreke za evangeliziranje u 21. stoljeću. Mnogi vjernici izgubili su motivaciju da podijele s drugima svoju vjeru. Čak cijele Crkve i njihovo vodstvo mogu biti odgovoreni od evangeliziranja zbog mnogih izazova s kojima se suočavaju unutar svojih zajednica i onima koje im nameće društvo. Kao zajednica vjernih ova promjena fokusa odvlači nas od naše dužnosti da dosegnemo one koji su izgubljeni na putu za pakao.

Kako to da su propovjednici 18. i 19. stoljeća toliko mnogo i u toliko svojih propovijedi naglašavali koncept pakla i odvojenja od Svemogućega? To se provlači poput niti kroz većinu zabilježenih poruka koje imamo iz tog doba – tema vječnosti bez Krista.

Ali ne radi se samo o nedostatku fokusa i energije. Vjerujem da često u srži ovog problema postoji nešto što mogu jedino opisati kao "nesavršeno razumijevanje" ili "nepotpuno otkrivenje" vječnog stanja čovječanstva. Postoje mnogi stihovi koji opisuju ovo djelomično ili "nepotpuno otkrivenje". 1 Kor 13,12 "Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat." 1 Iv 3,2 "Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest." Heb 9,27-28 "I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti - potom dolazi sud - jednako će se i Krist, pošto je prinesen samo jedanput "da uzme grijehe sviju", drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iščekuju da im dadne potpuno spasenje." Razumijevanje vječne sudbine vjernika i nevjernika trebalo bi nas motivirati da evangeliziramo na kulturalno učinkovit i ustrajan način.

Kako to da su propovjednici 18. i 19. stoljeća toliko mnogo i u toliko svojih propovijedi naglašavali koncept pakla i odvojenja od Svemogućega? To se provlači poput niti kroz većinu zabilježenih poruka koje imamo iz tog doba – tema vječnosti bez Krista. Naši očevi vjere bili su obuzeti snažnim otkrivenjem toga da je "živjeti Krist", ali da živjeti bez njega ili još gore, umrijeti bez njega, znači vječno i neopozivo odvojenje, bol i muku za nevjernika.

Vječno stanje čovječanstva je ono što treba motivirati naše propovijedanje, poučavanje i naše evangelizacijske pothvate. Pogledajte propovijed Jonathana Edwardsa Pauk koji visi iznad vatre, Spurgeonovo propovijedanje na temu Vatre pakla, Wesleyjevo kontinurano propovijedanje o "stanju čovjeka" koji ne prihvati Spasitelja. Ovi ljudi nisu bili motivirani društvenom nepravdom, rastom Crkve, niti su smatrali da u brojnosti ljudi

Proljeće 2016. 31


Postoje prepreke u evangelizaciji, ali sve one se mogu nadvladati kroz ispravno razumijevanje, pravilnu teologiju, naglasak na one stvari koje možemo za razliku od onih stvari za koje se osjećamo da ih ne možemo učiniti. leži uspjeh u službi. Oni su bili motivirani i primorani vječnim stanjem čovječanstva. Poslušajte još jednog propovjednika iz te prošle ere kako ga je Svemogući poučio o vječnom stanju čovječanstva i našoj odgovornosti da ih se upozori i pridobije: Ezekiel 3,16-19 "Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Jahvina: "Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova, i ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet ćeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojeg bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život." Mi danas često propovijedamo pokušavajući psihološki osnažiti ljude. Ništa od toga što se naglašava nije samo po sebi netočno i sve to je potrebno, ali u pravo vrijeme i u pravoj mjeri. Međutim, ako zanemarimo propovijedati o vječnom stanju duha i duše čovječanstva nakon ovozemaljskog života i zanemarimo opomenuti bezbožnost i odvojenje od otkrivenog spasenja, moguće je da zanemarujemo najveći čin milosti i dodijeljenu svrhu koju je Krist dao za Crkvu i nama kao vjernicima!

Mislim da sam stotinu puta čuo od svog osobnog mentora: Bog je dobar Bog, on te voli i želi te blagosloviti... uspjehom, blagostanjem, zdravljem i cjelovitošću. Kontinuirano je izjavljivao da smo dizajnirani za uspjeh, za svrhu i sudbinu da nam se otvaraju vrata, da napravimo put u pustinji, ne samo da svjedočimo o Kristu kao po nekom rasporedu nego da budemo svjedoci Kristovi. Najveći blagoslov kojeg možemo nekome dati je da podijelimo Krista s njima na kulturalno osjetljiv i razumljiv način koji je utemeljen na Riječi, pozivajući ih da budu Isusovi sljedbenici te da istovremeno uključuju druge koji su na putu koji vodi u vječno odvojenje od Oca. "Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje." (Dj 1,8)

32 Duhovno vrelo

Svaka pojedina stvar koju nam je Krist dao prilikom spasenja i nakon njega, služi da se nastavi njegova objavljena svrha za vječnost .... da mu budemo svjedoci!

Ne propovijedamo o paklu i o vječnom stanju čovječanstva često zbog duha straha. Zbog straha se osjećamo nelagodno jer se bojimo da će nas ljudi odbaciti i da stoga možda neće postati redoviti članovi naše Crkve. Ili ne propovijedamo o paklu jer nismo proučavali Pismo do stanja osvjedočenja i savršenog otkrivenja istine. Ako umremo s Kristom, živjet ćemo s njim cijelu vječnost kao sinovi i kćeri živoga Boga. Ako umremo izvan Krista, ne postoji više spasenje, nema druge šanse, nema mogućnosti pomirenja i stoga smo vječno odvojeni od Oca. Ovo je otkrivenje Pisma i ne može se osporiti ili poreći.

Polako podliježemo duhu ovog doba koji ima korijen u Postanku u Nimrodovoj pobuni kada je sagradio toranj (Zigurat) babilonski. On govori: "Idemo, MI ćemo doseći nebo, Mi ćemo napraviti naš put do spasenja. Naše misli i naši putovi trebali bi biti jednaki Stvoriteljevim putovima." Ovo je razmišljanje starih, ali je i danas rasprostranjeno u svijetu. Na globalnoj razini uvlači se babilonsko religiozno razmišljanje i preplavljuje planet, a Crkva nije isključena od tog utjecaja. Štoviše, Crkva je, čini se, lako zavedena ovim razmišljanjem. Otkrivenje Pisma upućuje nas da NEMA mnogo putova do spasenja i NEMA mnogo vrhova planina sveopćeg spasenja. "Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti" (Dj 4,12) "jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus" (1 Tim 2,5). Prilično sam uvjeren da je otkrivenje koje moramo moliti Gospodina da nam podari, kao vođama Tijela Kristovog, jest otkrivenje potpune stvarnosti života koji klizne jednom i zauvijek u vječnost bez poznavanja Krista kao Spasitelja i Gospodina. Kad bih još jednom mogao osjetiti to odvojenje, strahovitu bol duše ispred bijelog prijestolja suda, u svom umu doživjeti


Tako sam počeo često i s velikom strašću poučavati o evangelizaciji i potrebi da budemo uključeni u ovu aktivnost. Međutim, tek kad sam započeo večernju seriju pouke na temu evangelizacije koja je trajala oko 27 tjedana, počeli smo primjećivati prave rezultate. Umjesto da govorim svojoj zajednici o potrebi za evangeliziranjem i stvaram lažni osjećaja krivnje kada oni ne evangeliziraju, jednostavno sam ih počeo uvoditi u "prakticiranje" principa jedan na drugome u Crkvi. Osnovni pristup kojeg smo primjenjivali može biti podijeljen na sljedeće točke: *  PRONAĐI POTREBU, ISPUNI POTREBU. Ljudi oko nas su sigurno u potrebi za Kristom, ali oni su isto tako u raznim drugim potrebama. Služenje, pomaganje i ohrabrivanje otkrivalo im je Kristovu prirodu sluge i otvaralo im vrata prilika u kojima su ljudi željeli slušati.

plamen pravog pakla i čuti jezive krikove prokletih dok viču za pomoć i za nekim tko bi im govorio, za nekim tko bi išao, za nekim tko bi platio cijenu da nauči jezik, da jede tu hranu, nauči tu kulturu, hoda u tim cipelama dok ne zasluži pravo da govori s autoritetom kao stražar na zidu... evangelizacija bi niknula puno lakše i s većom svrhom u mojem životu. "Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti." (Ez 18,20) Ovaj stih ne smije se koristiti kao oružje protiv izgubljenih, već nam to treba biti primaran motiv da zadobijemo izgubljene. Ovo treba biti temelj našeg razmišljanja u vodstvu i poučavanju. Neka naša srca gore s osjećajem hitnosti, ali isto tako i s osjećajem Bogom dane misije. Od Boga smo čuli poziv, zapovijed, uputu, zaklinjanje i gurnuti smo naprijed da idemo i pokažemo i govorimo, da ih nagovorimo da uđu. Idite na ceste i putove i natjerajte ih da uđu unutra. Moj stol je prostrt i gozba je spremna, ali oni koji ne žele, ostaju u suzama i škrgutu zuba (Lk 14, parafrazirano). Prije nekoliko godina kada sam imao čast da budem glavni pastor lokalne zajednice, došao sam do zaključka da se "evangelizacija" ili "zadobivanje ljudi za Krista" svodi na sljedeće aktivnosti: *  Dovedi nekoga na bogoslužje u Crkvu kao gosta. * Kucaj od vrata do vrata svog susjedstva i pitaj ljude jesu li "spašeni" i onda im reci da trebaju biti spašeni.

*  GRADITE PRIJATELJSTVA. Ne budite zabrinuti za evangeliziranje. Jednostavno stvarajte stvarna i trajna prijateljstva s ljudima oko vas. Naučio sam ih da se stvarno evangeliziranje u većini situacija događa kada govoriš nekome iz odnosa, a ne iz duhovne revnosti. Učio sam ih kako da stvaraju prijateljstva s onima koji se nalaze blizu njih kroz dijeljene obroka i razne aktivnosti, pomažući u projektima u domu i izvan doma, malim znacima pažnje kojima pokazuju otvorenost, npr. ispečen kolač ili cvijeće itd. *  KORISTITE SNAGU VLASTITE PRIČE. Znati i posjedovati vlastitu priču obraćenja je nešto što nedovoljno naglašavamo. Stoga smo vježbali pričati svoju priču drugima u zajednici, starješinama, mladima, muževima i ženama i nekome u zajednici koga zaista nismo dobro poznavali. Vidjeli smo da se počelo izgrađivati samopouzdanje, a smijeh i dijeljenje tog iskustva donijelo je ozračje sigurnosti i opuštenosti. Odjednom sam imao zajednicu koja ne samo da je znala da bi trebala evangelizirati, nego zajednicu koja je znala kako evangelizirati ljude oko sebe. Bilo je nevjerojatno oslobađajuće gledati ih kako se angažiraju oko suradnika na radnom mjestu i susjeda jer sada je njihova motivacija povezana s aktivnošću koja je stvarna i moguća. Istinsko prijateljstvo je nešto što svi možemo dati. Privlačenje Duha Svetoga i predstavljanje Krista dogodit će se tada prirodno i naizgled bez osobne boli. Postoje prepreke u evangelizaciji, ali sve one se mogu nadvladati kroz ispravno razumijevanje, pravilnu teologiju, naglasak na one stvari koje možemo za razliku od onih stvari za koje se osjećamo da ih ne možemo učiniti. Neka nam Bog pomogne dosegnuti one koji su oko nas.... to zaista jeste važno! Prevela Andrea Gelemanović

*  Ostavi evangelizacijski traktat ili dio iz Pisma na javnom mjestu s nadom da će netko to uzeti i pročitati. *  Moli da netko dođe u Crkvu ili dođe Kristu. Gore navedene aktivnosti mogu se shvatiti samo kao dio onoga što evangelizacija jest i one su često neučinkovite i površne jer nekad budu ukorijenjene u nastojanju da se bude "dobar kršćanin", a ne kao cjeloživotno strateško i sistematsko razumijevanje načina na koji ljudi zaista "dolaze Kristu" i zašto oni zaista trebaju biti zadobiveni za Krista.

  Jeffrey W. Dove je direktor

Assemblies of God Bible Alliance i Life Publishers International, Springfield, Missouri. Bio je pastor i misionar. Služio je 14 godina kao misijski direktor za šest zemalja jugoistočne Azije u Bankoku, Tajland.

Proljeće 2016. 33


Suština ŽIVOTA U KRALJEVSTVU može se svesti na dvije prilično jednostavne, ali vrlo duboke istine. Prvo, vjernik mora primijeniti Božje osobine na svoj vlastiti život. Drugo, Božje dijete treba primjerom pokazati Božje osobine kroz svoj život. Naravno, to je puno lakše reći iz teološke perspektive nego sprovesti u praksi. Ponovo istražujemo Pismo i nalazimo nepromjenjivu istinu kao mjerilo koje nastojimo postići. Apsolutno savršenstvo? Nikad u ovom životu. Odrastanje na Njegovu sliku i priliku? To je svakodnevni proces transformiranja od egocentrika do sluge. Gusjenica postaje leptir!

Serija Život u Kraljevstvu, SEDMI DIO

SUŠTINA

ŽIVOTA U KRALJEVSTVU H. MAURICE LEDNICKY ŽIVOT U KRALJEVSTVU uvijek počinje s osobnim odnosom sa Svemogućim. To je jedini način. Međutim, važno je zapamtiti da je presudni susret s uskrslim Gospodinom SAMO početak. U tom trenutku putovanje koje se isprepliće kroz ovaj zemaljski život poprima novo značenje. Mi smo na potresan, nadnaravan i čudesan način preseljeni iz tame u slavu Svjetla. Sve se mijenja. Počinje u srcu (duhu) i izlazi na van očitujući se u praktičnim situacijama svakodnevnog života. Svetost je puno više od biblijske Riječi; temelj je svega što jesmo i svega što radimo.

elativno je lako donijeti zaključak: teško je podložiti realnosti svakodnevnog života u pokvarenoj generaciji koja stalno napada moralne vrijednosti djece Božje. No, sve se svodi na jednostavnu izjavu: Živi ono što propovijedaš!

34 Duhovno vrelo


Božja svrha stvaranja čovjeka je da ga uključi u vječnu dimenziju božanskog zajedništva. On nije stvorio "robove" koji su ga bili prisiljeni štovati. Namjerno je stvorio čovjeka s mentalnom sposobnošću izbora.

Prethodno smo raspravljali o božanskim osobinama koje se isprepliću s Božjim moralnim stvaralaštvom. Tri takve osobine, svaka potpuno i nepromjenjivo savršena, su ljubav, svetost i istina. Čovjek, sa svojim ograničenim sposobnostima, nikako ne može oponašati ili se približiti beskonačnoj Božjoj sposobnosti za nešto takvo. Međutim, u Kristu Isusu i unutarnjom snagom Duha Svetoga, možemo napredovati prema slavnom stanju kristolikosti. Nitko, čak ni oni koji bi se vrlo brzo svrstali među najjače i najzrelije, nisu odabrani zbog toga tko oni jesu. Umjesto toga, Bog nas je odabrao na temelju onoga što možemo postati u Njemu. Kakvu li blagoslovljenu privilegiju imaju izabranici Svemogućega.

"Ta promotrite svoj poziv, braćo: među vama nema mnogo mudrih po svjetskim standardima, nema vas mnogo snažnih, nema vas mnogo plemenitog roda. Ali Bog izabra što je ludo pred svijetom da posrami mudre, Bog izabra što je slabo u svijetu da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedno ljudsko biće ne bi hvalilo pred Bogom. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali. (1 Kor 1,26-31, ESV, moj naglasak).

Proljeće 2016. 35


BOŽJE OSOBINE PRIMIJENJENE NA VLASTITI ŽIVOT Čovjekov odnos s Bogom uvijek počinje u duhu. Kao rezultat Adamova neposluha primjereno je govoriti o otkupljenom duhu. U Božjoj riječi "srce" se često koristi kao sredstvo za razumijevanje značaja osobnog zajedništva s nebeskim Ocem. Isus je to nazvao "prvom i najvećom zapovijedi" kad su ga farizeji pokušali namamiti u zamku s pitanjem. "Morate ljubiti Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom i svim umom svojim. Ovo je prva i najveća zapovijed "(Mt 22,37-38 NLT). Ova izjava je zapravo zbroj prve četiri od deset zapovijedi danih Mojsiju (Izl 20,2-11). U progresivnom otkrivenju Boga čovjeku postojalo je mnogo posebnih zakona, naredbi i obreda koji su u detalje objašnjeni. To je osobito istinito u Starom zavjetu pod Mojsijevim zakonom. Međutim, čovjekov odnos s Bogom je uvijek bio odnos "srca". Ovo ponavljam kako bih naglasio sljedeće: Božja svrha stvaranja čovjeka je da ga uključi u vječnu dimenziju božanskog zajedništva. On nije stvorio "robove" koji su ga bili prisiljeni štovati. Namjerno je stvorio čovjeka s mentalnom sposobnošću izbora. Ovaj milostivi Bog nije zainteresiran, niti impresioniran onim što imamo i što jesmo. On jednostavno želi da naše srce potpuno pripada Njemu. Spoznaja da nas Bog uistinu ljubi nas razoružava.

Ima još jedna zadivljujuća istina. Čak i za vrijeme velike kušnje, patnje i teškoće, uključujući direktne napade demonskih poglavarstava, ne postoji ništa toliko moćno što nas može odvojiti od Božje ljubavi.

"Da Bog ljubi grešnika poput mene te čezne da tugu mi u radost okrene, Nit' odmara dok u naručje ne vrati me, O, predivne li ljubavi te! Krist radosno na plan pristaje, Iako smrt na Golgoti cijena toga je, Zar postoji tema plemenitija od te. Od ljubavi božanske otkupljujuće? Izopćenika poput mene da sebi vrati, Otac plan osmisli, Spasitelj na smrt iskrvari, Bezvrijednog roba da otkupi, Onog koji zakonu i milosti prkosi. Prima me u naručje kao sina, Da budem sluga nije mu milina, U "dalekoj zemlji" završeno je lutanje Širom otvorene Njegove su Ruke milosne." "Such Love" napisao C. Bishop 1929. "Jer ljubav nas Kristova potiče. Budući da vjerujemo da je Krist umro za sve, također vjerujemo da smo svi umrli svom starom životu. To znači da je svatko tko pripada Kristu, postao nova osoba. Stari život je nestao; novi život je nastao! A sve to je dar od Boga koji nas je pomirio sa sobom po Kristu" (2 Kor 5,14.17.18. NLT).

36 Duhovno vrelo


Iskrena istinska procjena samog sebe s vremena na vrijeme je iznimno teška. Biti objektivan o svojim vlastitim mislima, motivima i djelima ili reakcijama koje iz njih proizlaze zahtijeva visoku razinu duhovne zrelosti.

Nije sramota reći da je naša ljubav prema Bogu uzajamno povratna. "Mi ljubimo jer je on nas ljubio prije" (1 Iv 4,19, KJV). No, također smo vrlo svjesni činjenice da se ta ljubav ne može zaraditi, niti zaslužiti. Jednom kad je ta nebeska ljubav "razlivena u našim srcima" (Rim 5,5, KJV), izražena nejednakost između Njegove ljubavi i naše dostojnosti ne stvara strah. Upravo suprotno. "Bog je ljubav i svi koji žive u ljubavi, žive u Bogu i Bog živi u njima. I dok živimo u Bogu, naša ljubav postaje sve savršenija. Takva ljubav nema straha jer savršena ljubav izgoni svaki strah" (1 Iv 4,16-18, NLT, moj naglasak). Ima još jedna zadivljujuća istina. Čak i za vrijeme velike kušnje, patnje i teškoće, uključujući direktne napade demonskih poglavarstava, ne postoji ništa toliko moćno što nas može odvojiti od Božje ljubavi. "Ne, unatoč svim tim stvarima, velika pobjeda je naša kroz Krista, koji nas je ljubio. A ja sam uvjeren da nas nikad ništa ne može rastaviti od Božje ljubavi. Ni smrt ni život, ni anđeli ni demoni, ni naši strahovi za sadašnjost ili naše brige za budućnost – čak ni demonska poglavarstva nas ne mogu odvojiti od Božje ljubavi. Nijedna sila na nebu ni pod zemljom - uistinu, nijedno stvorenje nas nikada neće moći rastaviti od ljubavi Božje koja je otkrivena u Kristu Isusu, Gospodinu našemu" (Rim 8,37-39, NLT, moj naglasak).

LJUBAV bez SVETOSTI će uvijek rezultirati kompromisom. SVETOST bez LJUBAVI će uvijek rezultirati osuđujućom strogošću.

Dok uživamo u sigurnosti Božje ljubavi, brzo se nametne pitanje svetosti. Kao što ljubav mora postati stvarna u našim životima, isto je i s odvojenošću od svega što je u suprotnosti s Božjom svetosti. Živjeti život koji je ugodan Bogu nije samo stvar "nečinjenja" nekih stvari. Život pravednosti jest odvajanje od zla – ali, istovremeno i odvajanje za (Boga). Napuštanje svjetovnih stavova i postupaka zamijenjeno je preuzimanjem Očevih stavova i djela. Jedno bez drugoga je nepotpuna definicija svetog života.

© 2011. P. F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Trebali bismo ispovijedati svoje pogreške jedni drugima. Moja je greška što sam predobar. Sad si ti na redu."

Proljeće 2016. 37


SVETOST počinje obnovljenim, ispravnim odnosom s Bogom. Nutarnji čovjek je opravdan milošću Božjom kroz vjeru u Isusa Krista. PRAVEDNOST je vanjski izražaj nutarnjeg čovjeka u svakodnevnom životu. Isus je naučavao da je moguće biti "pravedan" , a da se ne bude "svet", ali suprotno ne vrijedi. Ne može se biti iznutra svet bez pravednih vanjskih postupaka. U posljednjim danima prije nego je otišao na križ, Gospodin je vrlo oštro govorio religioznim vođama svoga vremena: "Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra ste puni grabeža i pohlepe. Očisti najprije nutrinu čaše i zdjele, tada će joj i vanjština biti čista. Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi, izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja." (Mt 23,2528, NLT, moj naglasak).

svatko tko s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu (Mt 5,27-28, NIV) (naglašavanje teksta autorovo). * "Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima" (Mt 5,4345, NIV, moj naglasak). Pravedan život zahtijeva dosljednu disciplinu. Djela su nusproizvod onoga što je u srcu, onoga što je nevidljivo čovjekovim očima. "Iznad svega čuvaj svoje srce, jer ono određuje smjer tvog života" (Izr 4,23, prilagođeno NLT verziji). Isus je dodatno naglasio Salomonove riječi: "Dobar čovjek iznosi dobro iz riznice dobra svog srca, iznosi zlo iz riznice zlog srca. Ono što govoriš prelijeva se iz onoga što je u tvom srcu.(Lk 6,45, NLT, moj naglasak). Ponavljam, želja da ugodimo Bogu svim svojim bićem (duh, duša, tijelo) nadjačava druge, manje značajne želje. Vjernik u pravom odnosu s Ocem, Sinom, Duhom nije primoran nešto učiniti ili ne učiniti zbog straha da će biti odbačen od Boga. To

Razvoj odnosa u Kraljevstvu će napredovati ili nazadovati ovisno o načinu na koji istina postaje stvarnost u svakom aspektu života.

Neki su s oduševljenjem zaključili da više nismo pod Zakonom. Sad smo "slobodni" od svih propisa Starog saveza. Dakle, jednostavno živim kako želim i uživam u Božjoj bezuvjetnoj ljubavi. Nikako se ne mogu složiti s tim. Prvo, Stari zavjet je bio "naš učitelj (čuvar)" (Gal 3,24) do Kristova dolaska. Drugo, "popis pravila" (kako neki nazivaju Mojsijev zakon) nije izgubio na važnosti dolaskom Krista. Naputak namijenjen izvanjskom, preusmjeren je na unutarnje - od onoga što je vidljivo na ono što je namjera duha, na nevidljivo. Proširio je uvjete za ugađanje Bogu s osnovnih smjernica dodajući im motive srca. Ukratko, standardi za sveti život koje je Krist postavio su veći od prethodnih odredbi Mojsijeva zakona. Dopustite mi da to ilustriram Isusovim riječima iz dijela Pisma poznatog kao "Propovijed na gori".

je stvar perspektive. Što nam je uistinu važno? Ako je ugađanje Bogu prioritet broj jedan, onda će naši životi odražavati tu želju. Ako su to, s druge strane, česti pokušaji samoopravdanja, onda će život biti pun konfuzije i sukoba.

* "Čuli ste da je rečeno: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu (Mt 5,21-22, NIV (naglašavanje teksta autorovo).

U djelu Hamlet koje je napisao poznati engleski dramatičar William Shakespeare Polonije govori svom sinu: "Ali ovo iznad svega - Sam prema sebi budi istinit, jer zatim slijedi kao noć za danom, da nikom lažan biti ne možeš" (prijevod Bogdanović). Očito

* "Čuli ste da je rečeno: Ne počini preljuba. A ja vam kažem da

38 Duhovno vrelo

Što više kristolikost postaje stvarnost u mom životu, to će biti sve manje i manje vezanosti za zavodljive stvari ovog sadašnjeg svijeta. Njihov utjecaj će se nastaviti smanjivati do te mjere da ih mogu, bez duboke emocionalne boli ili tuge lako ukloniti iz svog života.


to nema nikakve veze s Pismom (ili možda čak ni s izvornim značenjem koje je autor naumio), ali to govori u prilog istini u životu vjernika. Iskrena istinska procjena samog sebe s vremena na vrijeme je iznimno teška. Biti objektivan o svojim vlastitim mislima, motivima i djelima ili reakcijama koje iz njih proizlaze zahtijeva visoku razinu duhovne zrelosti. U svom podučavanju o Gospodnjoj večeri Pavao podsjeća Korinćane da "je svatko tko jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, kriv za grijeh protiv tijela i krvi Gospodnje. Zato svatko sebe treba ispitati prije no što će jesti taj kruh i piti tu čašu." (1 Kor 11,27-28, NLT, moj naglasak). Čemu osobna samoprocjena? Samo pojedinac s potpunom poniznošću pred Gospodinom doista može vidjeti ono što je možda skriveno od očiju drugih.

Svako iskušenje počinje u umu. "Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh dozrio rađa smrću. ( Jak 1,14-15, ESV). Kad su intelekt ili emocija suočeni s nečim nižim od Božjeg standarda, to se može klasificirati kao prikriveni grijeh. Drugim riječima, može se vješto sakriti od tuđih pogleda. Često sam zapanjen učestalošću kojom Pavao uključuje pohlepu, zavist, ponos, gorčinu, gnjev i bijes u svoj popis grijeha koji treba strogo izbjegavati. Bilo bi ih ispravno zvati grijesima srca. U tim istim poglavljima uključuje bludnost, ubojstva i druge takve očite manifestacije zle čovjekove prirode. I očiti i skriveni grijesi jednako su odbojni savršeno Svetom Bogu. Jeremija, tužni prorok, govorio je o velikom izazovu iskrenosti prema vlastitom srcu. " Prevarnije od svega je srce, ono je veoma pokvareno, korumpirano i teško, smrtno bolesno! Tko ga može upoznati [spoznati, razumjeti, biti upoznat sa svojim srcem i umom]?" ( Jr 17,9, Amp.). Stvar je u tome da svaka osoba mora ispitati svoje vlastito srce uz pomoć Duha Svetoga koji rasvjetljava čak i najmračnija i najosamljenija skrovita mjesta. Ostaje pitanje: Kako ću odgovoriti kad me Duh podsjeti da su takve misli, stavovi ili motivacija vrlo uvredljivi za Boga i u suprotnosti s njegovom Riječi? Kao i kod drugih prijestupa, prvi korak je priznati pogrešku - priznati sebi da je to grijeh. Bez izlike. Bez pokušaja prebacivanja krivnje na drugu osobu ili okolnost. Bez samoopravdavanja. Samo sagledavanje situacije kakva ona uistinu jest – kakva bi izgledala da stojim pred prijestoljem Božjim u tom trenutku. Zatim slijedi pravo, iskreno pokajanje, traženje milosti i oproštenja od Boga. I na kraju, stalno bdijenje kako bih spriječio bilo kojeg duha "neistine" da se ušulja u moje srce. Razvoj odnosa u Kraljevstvu će napredovati ili nazadovati ovisno o načinu na koji istina postaje stvarnost u svakom aspektu života.

BOŽJE OSOBINE POKAZANE VLASTITIM PRIMJEROM Nastavno na blaženstva u Propovijedi na gori, Isus je svojim slušateljima rekao sa su "sol zemlji" i "svjetlo svijeta" (Mt 5,13-14). Nakon objašnjavanja da se svjetlo ne treba skrivati, već stavljati na mjesto gdje će raspršiti tamu, On ih potiče "Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vašu moralnu izvrsnost i vaša hvalevrijedna, plemenita i dobra djela i priznaju, slave i hvale Oca vašega koji je na nebesima (Mt 5,16, Amp.). Jeste li ikad zapazili da je Isus rekao, "vaša dobra djela," ali da će"Otac vaš na nebesima biti proslavljen"? Odgovor je vrlo jednostavan. Njegova djeca trebaju primjerom pokazivati ljubav, svetost i istinitost Očevu. On sjaji kroz njih.

Uvijek bih radije vidio propovijed nego je čuo; Radije bih da netko hoda sa mnom umjesto da mi samo pokaže put. Oko je bolji i spremniji učenik od uha, Dobar savjet može zbuniti, ali primjer je uvijek jasan; I najbolji među propovjednicima su samo ljudi koji žive po vlastitim uvjerenjima, A svima je potrebno vidjeti Dobro sprovedeno u djelo. Brzo mogu nešto naučiti činiti ako mi daš da vidim kako se to radi; Mogu gledati tvoje ruke na djelu, Ali jezik ti može biti još brži. Predavanje koje održiš može biti mudro i istinito, ali radije bih učio gledajući te što radiš; jer mogu krivo razumjeti i tebe i tvoj mudri savjet, ali tvoj život i postupke ne mogu . Nemoguće je duhovno odvesti druge na mjesto na kojem osobno nikad nisi bio. Apostol Pavao nije govorio arogantno kad je rekao: "Nasljedujte me, kao što ja nasljedujem Krista" (1 Kor 11,1). U svojim posljednjim zabilježenim riječima, Pavle podsjeća Timoteja: "A ti, Timoteju, sigurno znaš što podučavam i kako živim, koja je svrha mog života. Znaš moju vjeru, moju strpljivost, moju ljubav, i moju ustrajnost. Znaš kolika sam progonstva i stradanja podnio" (2 Tim 3,10-11, NLT, moj naglasak). Moj život govori sam za sebe. "Starješine" koje su bile duhovno zrele i mudre i koje su bile na dobrom glasu među nevjernicima, izabrane su za vođe u novozavjetnim Crkvama (1 Tim 3,1-7). Njihovi životi su trebali biti svjedočanstva milosti Božje i djelovanja Duha Svetog. Zanimljivo je da Pavle kaže da starješine ne smiju biti novoobraćenici kako se ne bi uzoholili zbog pozicije autoriteta (1 Tim 3,6). Treba reći da pokazivanje Krista primjerom nije isključivo ograničeno na određene događaje (bogoslužja) ili zemljopisne lokacije (kratka misijska putovanja). Ustvari, prvi prioritet svakog vjernika treba biti pokazivanje Kristove ljubavi u privatnosti svog vlastitog doma. Tragično je da mnogi mladi ljudi okreću leđa vjeri jer su svjedoci takvog ponašanja koje se razlikuje u Crkvi i kod kuće. Ako se dokaz otkupljenog života vidi samo određenim osobama u određeno vrijeme, tada sigurno postoje veliki duhovni nedostatci. Ono što sam ja u Kristu ne bi trebalo biti uvjetovano ljudima s kojima se družim u danom trenutku. Takav kameleonski način ponašanja će se u konačnici otkriti i donijeti sramotu Kristovom imenu.

Proljeće 2016. 39


OVO JE UVIJEK ISTINA: AKO KRIST ŽIVI U NAMA, ŽIVJET ĆE I KROZ NAS. Zreli će se vjernik suočiti s borbama svakodnevnog života na način koji ostavlja neizbrisiv dojam na one koji su upoznati s detaljima situacije. Dakako, s vremena na vrijeme katastrofalni događaji će nas uhvatiti nespremne i naše emocije će biti testi-

rane do maksimuma. Međutim, Božje dijete ne nastavlja živjeti u tom trenutku intenzivnog stresa. Njegovo povjerenje u Božju suverenost - iako je okolnost neobjašnjiva ljudskim rasuđivanjem – uskoro će usmjeriti njegove misli i emocije na mjesto mirne sigurnosti. "I Božji će se mir [to mirno stanje duše sigurne u svoje spasenje po Kristu, i stoga bez ikakvog straha od Boga te zadovoljne svojom zemaljskom sudbinom kakva god da je, taj mir] koji nadilazi svaki razum, utaboriti i čuvati vaša srca i umove u Kristu

Nemoguće je duhovno odvesti druge na mjesto na kojem osobno nikad nisi bio.

40 Duhovno vrelo


Isusu" (Fil 4,7, Amp., moj naglasak). Primijetite: Njegov mir će čuvati istovremeno i tvoje srce i tvoj um. Objektivno - što nam naš razum kaže. Subjektivno - što nam naši osjećaji govore. Objektivno - vjerujem u Božju silu, Njegovu svemoć. Subjektivno - uzdamo se u Božju mudrost, Njegovo sveznanje.

Duhovni rezultat? "Naučio sam biti zadovoljan (zadovoljan do točke gdje nisam zabrinut niti uznemiren) u svakoj prilici" (Fil 4,11, Amp.). Usput, Poslanica Filipljanima je napisana iz zatvora, ne iz udobnog ureda. Upravo je ta ustrajnost pravednog života tijekom dana, tjedana, mjeseci i godina, tijekom davanja i uzimanja života, uspona i padova koji su tako neizbježni u ovom izopačenom svijetu, ona koja izvikuje najglasnije svjedočanstvo vjere. Da, dana nam je zapovijed da svojim ustima svjedočimo o Kristu. I, naši glasovi ne bi trebali ušutjeti ni tijekom političkih ili osobnih maltretiranja. No, i dalje je ono što kažemo samo teološka retorika, ukoliko nije potkrijepljen našim postupcima.

Ako isključivo zahtijevate ili savršenstvo, ili ništa, uvijek će prevagnuti ništa. Istina je da nitko neće doći do mjesta bezgrešne savršenosti tijekom ovozemaljskog putovanja. No, nemojte se obeshrabriti. Duh Sveti je uvijek prisutan da nas vodi i upozori. On će nas podržati čak i u našim najslabijim trenutcima. Nikad nemojte napraviti grešku uspoređujući se s drugim vjernicima. Ili ćete se uzoholiti, ili postati depresivni, ili je sredstvo zastrašivanja za život u kraljevstvu. Ostanite usredotočeni na Njega koji je savršen primjer. On će vas držati za ruku i hodati s vama svaki korak vašeg jedinstvenog puta. Možemo živjeti nadmoćan, pobjedonosni život. Započnite danas s radošću i nadom u srcu. Vi ste dio Kraljevstva nebeskoga ovdje na ovoj zemlji! H. Maurice Lednicky Ovaj članak preuzet je iz knjige Kingdom Living © 2013., autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. Prevela Marija Mehanović

  Dr. H. Maurice Lednicky je

50 godina bio zaređeni službenik Assemblies of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.

Proljeće 2016. 41


Odstranjivanje površnosti iz vašeg propovijedanja DOUG GREEN

Donosimo četiri prijedloga koja će produbiti vaše propovijedanje

P

astore, volim vas, ali meni trebaju ... dublje propovijedi." To boli.

Zašto bi želio plivati na dubljoj strani bazena ako se nisi niti kupao u plićaku? Što misliš pod time dublje? Svaki tjedan pripremam svoje propovijedi. Što ti to nije dovoljno duboko?

Tko želi susresti plitkog propovjednika? Ja ne. Vi ne.

Teško je znati što netko misli kad kaže da naše propovijedi nisu dovoljno duboke. Ali ovakve bolne kritike nam mogu pomoći naučiti lekciju i unaprijediti naše komunikacijske metode.

Svaki slušatelj (uključujući i vas) posjeduje skup intelektualnih i emocionalnih potreba. Kada poruka ispuni te potrebe, osjećamo da je duboka. Kad su potrebe

42 Duhovno vrelo

neispunjene, osjećamo frustraciju. Iako znamo da u konačnici našoj zajednici treba susret s trojedinim Bogom i predanost vršenju Riječi, dobacivanje par "dubokih" misli pripomoći će im da se osjećaju ispunjenima. Razmislite o ovim prijedlozima.

Pružite im novu informaciju. Priznajmo, ljudi žele naučiti nešto novo. Oni u svoje bilješke žele zapisati nešto smisleno. To može biti neki biblijski podatak, kao na primjer današnji ekvivalent 10 000 vreća zlata iz Mt 18,21-34. To može biti usporedba stare zemljopisne karte s modernom, koja na primjer otkriva da su sedam Crkava iz Otkrivenja 2 – 3 sada dio suvremene Turske. Može biti specifični glagol u prezentu neke ključne riječi. Na primjer, u Poslanici Rimljanima 8,28-30, "proslaviti", iako govori o budućoj radnji, zapravo stoji u aoristu/perfektu.

Svaki oblik intelektualne informacije, uključujući biblijske običaje, arheološke nalaze, starinske mjerne jedinice pa čak i modu Palestine, može vam pomoći pri tumačenju biblijskog teksta, a slušateljima će pomoći u primanju Božje riječi za njih danas. No, bonus je i to da takvi detalji doprinose da slušatelji čuju nešto sasvim novo. Ovo je izvanredna tehnika da svom propovijedanju dodate dubinu. Pružite im osjećaj cjelovitosti. Kao posljedica pada, živimo u svijetu u kojem nedostaje osjećaj cjelovitosti. Krajolik se stalno mijenja. Ljudima kroz čitav život nedostaje cjelovito znanje gotovo o svemu. Trajni napor za djelovanjem usprkos nedostatnim informacijama, u najmanju je ruku, iscrpljujuće te ponekad i duboko uznemirujuće. Posljedično, jedna od najvećih ljudskih težnji je kako se nositi s uznemirujućim osjećajem nesigurnosti.


Upravo u tome leži vrijednost Božje riječi. Ona uvijek pruža osjećaj cjelovitosti – čak i u našem razlomljenom svijetu. Dok se nalazimo s ove strane punine, svojim slušateljima činimo uslugu povezujući ih s većom pričom. Kada svoje slušatelje usmjerite prema Božjoj otkupljujućoj priči, vaša propovijed postaje "ispunjavajući" događaj tjedna. Na primjer, Efežani 6,10-18 govore o nevidljivoj duhovnoj borbi. Vi možete ispričati priču o mladoj majci koja svakodnevno obavlja kućanske roditeljske poslove da bi joj nedjeljna kriza roditeljstva pokvarila jedinu prigodu za ulazak u svijet odraslih. Ako njezino iskustvo pokažete kao dio veće bitke (one u kojoj je Krist na koncu pobjednik), vi dajete smisao njezinoj specifičnoj borbi. Evanđelje rascjepkanom svijetu donosi cjelovito rješenje.

Pružite im priliku za donošenje odluka. Nemojte napraviti sav posao umjesto njih. Dopustite im da se potrude. Očaravajuća propovijed vodi do vrhunca koji potiče na razmišljanje, ali pritom također uključuje i slušatelja. Slušateljstvo koje je uključeno u propovijed tijekom nje konstantno donosi odluke. Njihovo sudjelovanje kako propovijed napreduje je to što ovo iskustvo čini ispunjavajućim. Oni ne drijemaju na stražnjem sjedalu, nego pomažu voziti automobil. Većina polaznika crkava ne zna objasniti na koji je način neka propovijed djelovala na njih. Samo znaju da su se osjećali uključenima i pridruženima na putovanju. Ušli su u tekst na smislen i osoban način. Oni osjećaju pripadnost. Djelotvoran komunikator zna da pu-

© 2011. Bruce Robinson(Korišteno s dopuštenjem)

blika treba kontinuiranu intelektualnu stimulaciju – materijal koji će održati njihovu znatiželju i uključiti njihov um. Pomozite svojim slušateljima da donesu velike odluke prateći ih kroz niz manjih odluka. Na koncu, vi kao izlagači teksta svoje slušatelje dovodite do mjesta gdje se oni pod utjecajem Svetog Duha hrvaju s istinitim tvrdnjama koje tekst iznosi. To je smislena komunikacijska metoda. Pružite im odvažno pouzdanje i autoritet. Sadržaj propovijedi (pisani) je važan. Ali ništa nije važnije od neustrašivog, pouzdanog i autoritativnog uvjerenja (govorenog). Vaša strast i vaše srce komuniciraju na način kakav vaše riječi nisu u stanju. Suprotno tomu, manjak autoriteta oskvrnjuje i najbolje teološko remek-djelo. Patos i etos moraju ići s logosom.

Proučavanje se odvija u vašoj sobi. Tekst stavljate na papir. Ovi bitni elementi će vam uzeti većinu vremena u tjednu. Ali, ono što je na koncu bitno jest to što kažete s propovjedaonice. To je vrhunac vaše ekspertize. No to ne smije dolaziti s papira, već iz vašeg srca – vaše uvjerenje i strast o vitalnom značaju Božje riječi. Ako morate birati između teologije i vatre, birajte oboje! Teolog koji gori je uvijek vaš najbolji izbor. Ponekad "pomanjkanje dubine" može biti način za opisivanje duhovno odsutnog propovjednika. Kada govorite bez autoriteta, to je govoreni izvještaj, a ne propovijed. Propovijed je objavljivanje Božje riječi – žive Riječi koja nije samo ukorijenjena u povijesti, već je živa i zdrava u današnjim Crkvama.

Problem leži u ovom, što je netko pametniji, sve manje je voljan objavljivati činjenice. Često je slučaj da obrazovani ljudi diskretno zagovaraju apsolutno. Kao rezultat, mnogi propovjednici ne žele govoriti autoritativno, plašeći se da ne uvrijede inteligenciju svog slušateljstva.

"Ovo se događa svaki puta kad propovijeda o paklu."

Djelotvoran komunikator zna da publika treba kontinuiranu intelektualnu stimulaciju – materijal koji će održati njihovu znatiželju i uključiti njihov um. Pomozite svojim slušateljima da donesu velike odluke prateći ih kroz niz manjih odluka.

Iako možete imati sumnje u svoje ideje i koncepte, kao biblijski propovjednik, sve svoje

Proljeće 2016. 43


Slušatelji moraju znati da je biblijski tekst bitan. Oni trebaju neustrašivo pouzdanje i autoritet. Oni trebaju čuti Istinu s velikim I, ne s malim. Oni moraju znati da Božje riječi nisu vaše riječi i da njegove Riječi ne možete razvodniti kako vi hoćete. trebate bezrezervno uložiti na Sveto pismo. Slušatelji moraju znati da je biblijski tekst bitan. Oni trebaju neustrašivo pouzdanje i autoritet. Oni trebaju čuti Istinu s velikim I, ne s malim slovom. Oni moraju znati da Božje riječi nisu vaše riječi i da njegove riječi ne možete razvodniti kako vi hoćete. Oni zaista zahtjevaju proročku revnost – trenutke kada s propovjedaonice čuju: "Ovako kaže Gospod." S poniznošću u srcu i transparentnošću glede vaše osobne slomljenosti, vaša zajednica s propovjedaonice treba neu-

strašivo pouzdanje i autoritet. K tomu, ako stvarno propovijedate biblijsku poruku, to ionako nisu vaše misli. To su Božje riječi. Njemu, a ne vama pripada zasluga za to što on govori.

"Pastore, vaše su propovijedi u zadnje vrijeme tako duboke! Što se dogodilo?" Kad čujete da ljudi tako govore, samo se nasmijte i dajte Bogu slavu. On zaslužuje svu našu pažnju.

  Doug Green je pastor osnivač North Hills Church, Brea, California.

Profile for Andreja Mil

Duhovno vrelo br 34  

Magazine for pentecostal pastors

Duhovno vrelo br 34  

Magazine for pentecostal pastors

Advertisement