__MAIN_TEXT__

Page 1

Ljeto 2016.

Moderna obitelj I OBITELJ BOŽJA Broj 35

Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora


Uvodna riječc Kršćanska obitelj

u vrtlogu suvremenosti biteljski sam čovjek, kršćanski odgojen od vjernih i požrtvovnih roditelja koji su imali petero djece. Sa svojom suprugom Vlastom (rođenom Volf) u braku sam već četrdeset i tri godine. Držimo se biblijskih instrukcija “neka čovjek ne rastavlja što je Bog sastavio“ i uzajamnog “dok nas smrt ne rastavi”. Dragi nam je Bog podario troje djece i sedmero unučadi. Učimo ih, ponajviše primjerom, da se ugledaju na nas koji živimo suvremenim životom temeljenim na svetopisamskom vrijednosnom sustavu. Dakle, po Isusovoj riječi (Ivan 17) – “u svijetu, ali ne od svijeta”. Upravo je to ključno pitanje za svaku kršćansku obitelj: kako biti konzervativan i suvremen istovremeno? Kako sačuvati (“konzervirati”) najbolje tradicionalne vrednote ljubavi, moralnosti, privrženosti i vjernosti, a istovremeno ići u korak s vremenom i izazovima moderniteta. Moderne europske obitelji su u posljednja dva stoljeća zahvatile vrlo značajne promjene, a naša generacija živi u vrijeme u kojem prijelaz modernog u postmoderno društvo unosi novu dinamiku i nagle promjene u društvena kretanja i obiteljske živote. Sveprisutna informatizacija, otvorenost komunikacije i slobodno vrijeme samo su neke od činjenica koje uvjerljivo svjedoče da se pravac i trend života u suvremenom svijetu neprestance i sve rapidnije mijenjaju te da se može očekivati kako će u budućnosti promjene biti još ubrzanije. Kako se u tom vrtlogu društvenih i inih promjena i njihove percepcije definira, shvaća i snalazi kršćanska obitelj? Vrijeme je to u kojem se sve veći naglasak stavlja na važnost osobnih sloboda i sreće u braku, a sve manje je govora o vjernosti u braku te doživotne privrženosti i osjećajne povezanosti članova obitelji. Značajnim čimbenikom u izboru bračnog druga(-rice) umjesto dogovora roditelja i(li) osobnih kalkulacija postaje ljubav, što podrazumijeva osobni izbor partnera, utječe na promjenu percepcije bračne zajednice koja se shvaća kao osjećajna, a ne isključivo ekonomska zajednica. Istovremeno spolni užitak i njegovo razdvajanje od grijeha i osjećaja krivnje kao i redukcije na puku reproduktivnost prati sve jače izražena želja za privatnošću obiteljskog života. Stabilnost i trajnost sretnog braka i obitelji isključuju svaku oholost i sebeljublje jer ovise o iskrenoj ljubavi i otvorenoj komunikaciji kao i principijelnoj odluci roditelja

da svoju djecu odgajaju oni, a ne televizija niti ulica. Zato su svakodnevna zajednička obiteljska molitva i redovito obiteljsko sudjelovanje na nedjeljnim bogoslužjima temeljne sastavnice izgradnje duhovnosti i karaktera koji jamče sretan obiteljski život i njegovo intergeneracijsko prenošenje. Jednostrani autoritet jednoga ili oba roditelja koji tretiraju svoju djecu kao "naivna bića s potrebom za roditeljskom zaštitom i sigurnošću", inzistirajući na disciplini i poslušnosti, a bez odgoja u uzajamnoj ljubavi i odgovornosti u sebi nose rizik pobune djece u odrastanju i prekid poštivanja onih vrednota na kojima se gradi sretna i stabilna obitelj. Kršćanski roditelji često zanemaruju svoje vlastite potrebe kako bi ispunili svoje roditeljske zadaće i maksimalno zadovoljili dječje potrebe što može rezultirati stresnim brakom. Drugi to čine, kao na primjer moja supruga, na štetu vlastite profesionalne karijere jer drže da uz Božji dar djece dolazi velika roditeljska odgovornost za oblikovanje njihova karaktera i ispravan odgoj u smjeru ljudske zrelosti. Suvremena društvena zbilja u svijetu i kod nas (primjer visoke nezaposlenosti) predstavljaju nove izazove strukturi i funkcioniranju obitelji, a posebice stilu života, obiteljskim vrijednostima i kvaliteti obiteljskih odnosa. Posljednjih desetljeća, uspješno funkcioniranje suvremene obitelji u mnogome je otežano zbog niza otegotnih okolnosti u kojima obitelj egzistira. Bez gore spomenutog duhovnog utemeljenja i ravnoteže vertikalne i horizontalne dimenzije života nema urednog braka i skladne obitelji. Kršćanska obitelj zna da ju je Isus spasio te je svjesna da treba neprekidno hodati u svjetlu njegove svetosti i ljubavi. Obitelj ima poslanje da uvijek sve više postaje ono što ona po definiciji jest – zajednica života i ljubavi. Istovremeno ona je svjesna da ne može ostati izolirana od svijeta kao na nekom svetom oblaku ili iza zidova obiteljsko-crkvene zajednice čekati prekriženih ruku da Bog učini sav posao umjesto njih. Molitva i rad, disciplinirani stil života uz nužno samoodricanje i radost u punini života u Kristu idu ruku pod ruku zdravoj uravnoteženoj obitelji, koja uz redovito čitanje Svetoga pisma, moli i pjeva zajedno te stoga po Božjoj milosti i ostaje zajedno.

  Peter Kuzmič, rektor Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku

BROJ 35 | Ljeto 2016., godina XI. Izdaje Evanđeoska pentekostna Crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, HR Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Goran Punda

Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Žiroračun | 2484008-1102587701 E-mail | tajnistvo@epc.hr Tisak | Top Dan d.o.o.

Izabrani članci i grafička rješenja preuzeti su i prilagođeni iz Enrichment Journala - © General Council of the Assemblies of God, USA. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. © Life Publishers International. Sva prava pridržana.

2 Duhovno vrelo

Prijevod | Goran Punda, Ivana Radan Punda, Andrea Gelemanović i Marija Mehanović Lektura | Antonija Kovačević Grafičko oblikovanje | Andreja Mil


4 Ljeto 2016. / Moderna obitelj i obitelj Božja / Broj 35

04 ROB RIENOW

OBITELJSKO ŠTOVANJE: SRCE KRŠĆANSKOG DOMA

ENTZMINGER 10 MARK SCOTT HARRUP

OČEV BLAGOSLOV: ŠTO PISMO UČI OČEVE O ODGOJU DJECE

16 ROBERT S. PAUL

OSAM NAVIKA KRISTOLIKIH BRAKOVA

22

ZBRINJAVANJE SAMACA U OBITELJI

DENNIS FRANCK

Moramo biti ozbiljni u revnom poučavanju svoje djece Božjoj riječi. To je najvažnija zadaća koju nam je Bog dao nakon prve zapovijedi u Bibliji. Kada je život oca u skladu s njegovom vjeroispovijesti, njegove riječi posjeduju ogromnu moć nad sudbinom djeteta. Verbalno blagoslivljanje djeteta je ključ duhovne sigurnosti. Ovaj članak donosi osam karakteristika, pristupa i stavova koji karakteriziraju smislen, zadovoljavajuć brak koji časti Boga. Ove su ideje dokazane i razumne kako bi se lako mogle primijeniti kako u vašoj službi, tako i u vašem braku. Odrasli samci trebaju naučiti Crkvu kako nisu sve odrasle osobe u braku i kako nema svatko obitelj koja živi u blizini. Odrasli samci žele i trebaju prihvaćanje Crkve, možda čak i više nego odrasle osobe u braku koji ipak imaju jedan drugoga.

27 MARCIA LEDNICKY

JEDINSTVENA SLUŽBA MAJKI

COLE 31 RICK Intervju

SLUŽITE, NE VIČITE: SLUŽENJE LGBT SKUPINAMA S LJUBAVLJU I SUOSJEĆANJEM

35 H. MAURICE LEDNICKY

SERIJA ŽIVOT U KRALJEVSTVU

27

Vaša djeca su vaša od Boga dana zadaća. Upravo se u obitelji usađuju duboki emocionalni korijeni sigurnosti i povjerenja ili nesigurnosti i sumnje.

Ovaj intervju donosi korisne uvide koji će pomoći službenicima evanđelja kako bi bolje služili LGBT zajednici.

Prepreke životu u kraljevstvu (Osmi dio) Naša najveća ambicija iznad svega mora biti ugađanje Kristu kroz ponizno služenje. Toliko toga o životu u kraljevstvu u ovom grešnom svijetu trebamo naučiti, budući da su vjernici u stalnom iskušenju da sudjeluju u nebiblijskoj kulturi.

39 RON PITTS

16

35

"SVE JE DOBRO UČINIO" - ON JE DOSTOJAN NAŠEG POVJERENJA Isus poznaje vaše osobne potrebe i nije zaboravio gdje se nalazite. Možete se sasvim pouzdati u njega – njegovo tempiranje je savršeno.

41 PAUL COPAN

"SVE JE RELATIVNO" I OSTALE APSOLUTNE TVRDNJE: ANALIZA RELATIVIZMA Ovaj članak bavi se s dva glavna problema relativizma. Također donosi i neka praktična rješenja.

Ljeto 2016. 3


moderna obitelj

I OBITELJ BOŽJA

OBITELJSKO

ŠTOVANJE: KRŠĆANSKOG DOMA ROB RIENOW

4 Duhovno vrelo


Bit obiteljske službe temeljene na Bibliji nije oslanjanje na duhovni odgoj koji se dobiva u Crkvi, već mnogo više na duhovni odgoj koji se dobiva u svakom kršćanskom domu.

Ljeto 2016. 5


ljeto 2004. Bog me doveo do slomljenosti. Već deset godina sam služio kao pastor za mlade. Amy i ja smo isto toliko bili u braku i Bog nas je blagoslovio sa četvero djece. Problem je bio u tom što je moje srce bilo na poslu, a ne u kući. Moja je strast ležala u tome da od djece i mladih u crkvi napravim učenike. Ali nisam imao niti viziju niti plan da poučavam svoju djecu. Bio sam duhovni vođa u crkvi, ali pasivan kod kuće. Bog me doveo do pokajanja i moje srce okrenuo prema najvažnijoj službi – vođenju moje obitelji da ljubi i slijedi Boga.

Crkva se suočava s krizom. Većina naše djece se izgubi u svijetu. Prema mnogim istraživanjima između 60 i 80 posto djece koja danas odrastaju u našim crkvama kad postanu tinejdžeri, ostavljaju vjeru.1 Kako se to moglo dogoditi?

Za mnoge je prva reakcija na ovu krizu žuran poziv za unapređenje službe za mlade i djecu u našim crkvama. Ali zapravo, temeljni problem nije crkva, već kršćanska obitelj. Sve do početka dvadesetog stoljeća ljudi su općenito shvaćali da duhovni razvoj djece ulazi u domenu roditelja te djedova i baka u obitelji.

LJUBAV PREMA BOGU POČINJE KOD KUĆE U Matejevom evanđelju u 22. poglavlju Isus iznosi jednu od najvažnijih zapovijedi u Bibliji: "Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ" (Pnz 6,5-7). Odmah nakon te velike zapovijedi, Bog našu pažnju usmjerava na obiteljski život. On izričito govori roditeljima da svoju ljubav prema njemu iskazuju tako što će učiniti sve što je u njihovoj moći da svoju vjeru prenesu svojoj djeci. To je prva misija koju nam je Bog dao nakon najveće zapovijedi u Bibliji. To je svrha roditeljstva: utisnuti ljubav Božju u srca naše djece. U srži velike zapovijedi stoji obiteljsko učeništvo s roditeljima kao primarnim duhovnim učiteljima svoje djece.

OBITELJSKO ŠTOVANJE KROZ POVIJEST U sedamnaestom stoljeću crkveni su vođe redovito posjećivali dom svake obitelji članova crkve kako bi utvrdili poučavaju li roditelji svoju djecu kroz redovito obiteljsko štovanje. 1647. godine vjernici u Škotskoj su objavili Upute za obiteljsko štovanje u

6 Duhovno vrelo

kojem stoji: "Zajednica iziskuje i upućuje službenike da ozbiljno istraže i raspitaju se ima li među njima obitelj ili obitelji koje zanemaruju dužnost obiteljskog štovanja. Ako se pronađe takva obitelj, glavu obitelji treba ukoriti nasamo dok ne ispravi svoju grešku; i u slučaju da nastavi s njom, treba ga ozbiljno ukoriti u blagosti, nakon čega će mu se, ako i dalje bude ustrajao u zanemarivanju obiteljskog štovanja, zbog njegove tvrdoglavosti, uskratiti i zabraniti uzimanje Gospodnje večere sve dok se ne popravi."

Obiteljsko štovanje je bila važna stvar crkvene discipline. Zašto su ju te crkve uzimale tako ozbiljno? Zašto su ulagale toliko vremena idući od kuće do kuće kako bi potakli i pobrinuli se da svaka obitelj ima vrijeme štovanja? Obiteljsko štovanje je imalo najveći prioritet jer su crkve bile revne glede Velikog naloga. One su više od ičega željele vidjeti kako Kristovo evanđelje napreduje na lokalnom i globalnom planu. One su znale da Veliki nalog stvaranja učenika započinje s njihovim sinovima i kćerima. Znale su da je Bog u Bibliji roditeljima te bakama i djedovima jasno rekao da povedu duhovni odgoj svoje djece i unučadi. Za njih crkva ne može biti ozbiljna u vezi Velikog naloga ako nije ozbiljna glede obiteljskog bogoslužja.

U drugoj je polovici devetnaestog stoljeća Charles Spurgeon bio duboko zabrinut zbog promjena koje su zadesile kršćansku kulturu. Vidio je kako roditelji sve više prebacuju odgovornost za duhovni odgoj svoje djece na Crkvu, umjesto da oni u kući preuzmu vodstvo. U svom članku "Kakav preporod nam je potreban" napisao je: "Silno nam treba preporod obiteljske vjere. U doba puritanaca kršćanska obitelj je bila tvrđava pobožnosti, ali u ova zla vremena stotine obitelji takozvanih kršćana ne održavaju obiteljska bogoslužja, nemaju ograde za svoje sinove koji odrastaju i nemaju zdrave poduke ili discipline. Kako se možemo nadati da ćemo vidjeti kako Kraljevstvo našeg Gospoda napreduje, kad njegovi vlastiti učenici svoju djecu ne podučavaju evanđelju? O, kršćanski muževi i žene, budite metodični u onome što znate i poučavate. Neka vaše obitelji budu odgajane u


Božjem strahu, a vi sami budite 'posvećeni Gospodu' i onda ćete stajati poput stijene usred velikih valova pogrešaka i bezbožnosti koji bjesne oko nas."

Spurgeonova poruka nam danas očajnički treba. Pobožni muškarci i žene u rastućim crkvama konstantno primaju pozive da se uključe u službu. Služba je često sinonim za "volontiranje u crkvenim projektima". Zbog generacija koje dolaze, moramo se vratiti biblijskoj viziji da služba započinje u našim domovima. Obiteljsko bogoslužje je danas rijetkost u kršćanskim domovima. Na obiteljskim konferencijama koje održavam po crkvama, posjetiteljima redovito postavim pitanje koliko od njih je odraslo u domu u kojem se prakticirala neka vrsta obiteljskog bogoslužja ili obiteljske pobožnosti. Odgovor je većinom svugdje isti, deset do petnaest posto odraslih kršćana u našim crkvama danas, iskusilo je obiteljsko bogoslužje tijekom odrastanja. U stručnoj studiji George Barna je otkrio da "manje od jedne dvadesetine crkvenih kućanstava ikada štuje Boga van crkvenih bogoslužja ili ima ikakav oblik redovitog biblijskog proučavanja ili zajedničko vrijeme pobožnosti za uobičajenog tjedna."2

ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI? Mnoge navike i prakse mogu obogatiti i ojačati vašu obitelj. Objedujte zajedno. Služite svojim susjedima. Zajedno volontirajte u crkvi. Sudjelujte u kratkim misijskim putovanjima. Ali sve to je samo šlag na torti. Da bi se šlag "primio", najprije morate ispeći tortu. Jedna praksa oblikuje najvažniji temelj kršćanskog doma. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući (Pnz 6,7).

Bog poziva glavu obitelji da okupi obitelj na ono što kršćanska povijest poznaje kao obiteljsko bogoštovlje. Govori im o njima [Božjoj riječi] kad sjediš u svojoj kući (moj naglasak). Obiteljsko bogoštovlje je vrijeme kad se obitelj sakupi na molitvu, čitanje Biblije i razgovor o duhovnim temama. Obitelji objeduju zajedno kako bi izgrađivali svoja tijela. Obiteljsko štovanje je duhovni objed za izgradnju njihovih duša. 2004. godine sam se suočio s realnošću da mi raspored nije dopuštao redovito bogoštovlje u svom domu. Ova jasna Božja uputa me uvjerila da raspored koji sam izabrao uzrokuje moj grijeh te me sprječava da prakticiram prioritetnu specifičnu stvar koju Bog od mene zahtijeva kao odgovor na njegovu najveću zapovijed.

OBITELJSKO BOGOŠTOVLJE Mnoge vaše obitelji mogu uvidjeti potrebu za obiteljskim bogoštovljem, ali ne znaju kako to provesti. Dok rastu u prakticiranju obiteljskog bogoštovlja neka razmisle o miješanju i spajanju ovih pet elemenata.

Materijali za obiteljsko bogoštovlje Besplatne vodiče za obiteljsko bogoštovlje namijenjene roditeljima, djedovima i bakama u vašoj crkvi možete preuzeti s mrežne stranice: www.visionaryfam.com/downloads/.

U srži velike zapovijedi stoji obiteljsko učeništvo s roditeljima kao primarnim duhovnim učiteljima svoje djece.

1. Aktivnost. Najbolji dio obiteljskog bogoštovlja u našem domu je kad uložimo dodatni napor u pripremanju jednostavnih aktivnosti koje nam pomažu kao uvod u čitanje Biblije. To je posebno korisno mlađoj djeci. Često imamo biblijske pantomime. Pozovite nekoga da odglumi biblijski lik dok drugi pogađaju o

Ljeto 2016. 7


© 2012. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Pastore, brat Martin je ove nedjelje počeo davati desetak, pa pita bi li mogao dobiti kakvu nagradu, neki toster, ili tako nešto?"

Zbog generacija koje dolaze, moramo se vratiti biblijskoj viziji da služba započinje u našim domovima.

kome se radi. Pronađite jednostavne predmete za pouku o duhovnim načelima. Ako obitelj ima djecu raznih uzrasta, neka zamoli stariju djecu da organiziraju aktivnosti za one mlađe.

2. Pjevanje. Kada pjevamo, bliže smo Bogu i jedni drugima. Ne trebate biti posebno muzikalni. Pustite CD ili DVD s pjesmama slavljenja i pjevajte uz to. Ako počnete pjevati sa svojom djecom dok su još malena, postat ćete obitelj koja pjeva zajedno i u nadolazećim generacijama. 3.  Čitanje Biblije. Ovo je središte obiteljskog bogoštovlja. Ono što vaša djeca trebaju vidjeti više od ičeg drugog je da otvarate Božju knjigu i čitate ju s vjerom u srcu. Ponekad možete pročitati samo jednu izreku. Druge dane možete pročitati nekoliko poglavlja iz Evanđelja. Božja riječ je živa i djelotvorna (Heb 4,12). Božja riječ vas može učiniti mudrima za spasenje (1 Tim 3,15). Neprijatelj će učiniti sve kako bi vas kao obitelj spriječio da zajedno čitate Bibliju. Ovdje leži moć za promjenu vaših srca i obnovu vašeg uma.

4. Diskusija. Razgovarajte o dijelovima Pisma koje čitate. Koje ste istine naučili iz Božje riječi? Kako se ta istina odnosi na vaš život? Neki se roditelji plaše da će djeca postaviti pitanja za koja oni nemaju odgovore. Ne brinite se. Potičite sva moguća pitanja. Dovedite ih svome pastoru. Dovedite ih Gospodu u molitvi. 5. Molitva. Meni je najdraži dio dana kad se naša obitelj od šest članova spusti na koljena oko stolića za kavu (naš molitveni stolić). Tada ispovijedamo svoje grijehe. Zahvaljujemo Bogu na njegovoj dobroti i vjernosti. Molimo se za one koji su bolesni i pate. Molimo se za izgubljene, da se pokaju i vjeruju Kristu. Molimo se da Bog upotrijebi našu obitelj i crkvu na svoju slavu širom svijeta.

Razmislite o metodi molitve "najbolje-najgore". Potaknite svakog člana obitelji da podijeli najbolju stvar tog dana. Potom zamolite nekoga da se pomoli i zahvali Bogu za te dobre stvari. Nakon toga ih potaknite da podijele najgore stvari koje su im se taj dan dogodile. Koja je najteža stvar s kojom su se suočili? Nakon što to podijele, zamolite nekog da podignu tu tešku stvar Gospodu, tražeći njegovu milost i snagu za problem.

SAMO ZAPOČNITE Ohrabrite roditelje da ne odgađaju započinjanje obiteljskog bogoštovlja u svojim domovima do vremena kad će biti bolji kršćani. Roditelji ne bi smjeli čekati da njihovi rasporedi postanu manje kaotični ili dok djeca ne narastu. Potaknite ih da počnu djelovati na povećanju molitve i čitanja Svetog pisma u svojim domovima. Prava promjena započinje pravim pokajanjem. Ako roditelji duhovno ne vode svoje obitelji i djecu, ohrabrite ih da to ispovjede Gospodu i po Kristu prime njegov oprost. Neka zamole Boga da ima okrene srca za služenje svojoj djeci. Poučite ih da zatraže Boga da im najvažnija misija u životu bude utiskivanje ljubavi za Boga u srce svoje djece. Također ih potičite da se ispovijedaju svojoj obitelji. Recite im kako ih je Bog osvjedočio i pozvao da rastu u prakticiranju

8 Duhovno vrelo


obiteljskog bogoštovlja. Podijelite s njima svoje strahove i brige. Pozovite ih da vas slijede kako vi slijedite Krista.

POKRENITE SVOJU OBITELJ Bog želi iskoristiti vrijeme obiteljskog bogoštovlja kao platformu da obitelji za Krista utječu na svijet. Kad roditelji u svojim domovima uspostave prioritete, Bog će preobraziti njihova srca i oni će sve više i više: •  služiti svojim susjedima koji trebaju molitvu, podršku i spasenje. •  za vrijeme obroka dijeliti intimne stvari jedni s drugima. •  davati svoj novac potrebitima čime će prouzročiti da vjeruju u ljude, a ne stvari. •  više vremena provoditi pomažući djedovima i bakama. •  iskoristiti dio svog godišnjeg odmora za službu i misiju. •  opraštati jedni drugima umjesto da kuhaju od srdžbe.

Postoje stotine načina na koje Bog može upotrijebiti obitelji za izgradnju svog kraljevstva. Ali mi ne dobivamo ono što je najbolje tako da to zanemarujemo. Prvenstvena Božja zadaća za obitelji je zajedničko bogoštovlje. Dok će obitelji sve više štovati Boga u svom domu, On će ih blagosloviti u budućim generacijama.

  Rob Rienow, D.Min., Wheaton,

Illinois je osnivač Visionary Family Ministries (www.visionaryfam.com) i pastor Gospel Fellowship Church. Napisao je šest knjiga među kojima su Visionary Parenting i Unlimited Kingdom: Uniting Church and Family in the Great Commission. BILJEŠKE 1   Rienow, Rob. 2011. When They Turn Away. Grand Rapids: Kregel Publications. 2   Barna, George. 2003. Transforming Children Into Spiritual Champions. Ventura. Regal. 125.

Vaša crkva može obučiti obitelji Donosimo nekoliko praktičnih savjeta na koji način vaša crkva može obučiti roditelje da poučavaju svoju djecu kroz obiteljsko bogoštovlje: Dajte roditeljima tekst propovijedi za iduću nedjelju zajedno s tekstovima pjesama koje će se pjevati na sljedećem bogoslužju. Potičite svaku obitelj da za vrijeme svog obiteljskog bogoštovlja tog tjedna pročitaju taj biblijski odlomak i otpjevaju te pjesme. Ne samo da će to potaknuti više obiteljskih bogoštovlja, već će dovesti do duhovne akceleracije umova i srca i djece i odraslih za nadolazeće bogoslužje. Djeca koja dožive obiteljsko bogoštovlje u svom domu bivaju poučena i osposobljena za uključivanje u zajedničko bogoslužje u crkvi. Govoreći roditeljima što će se događati sljedeći tjedan potičući ih da predvode čitanje ključnog biblijskog odlomka i pomole se sa svojom djecom kod kuće, u svojoj ćete crkvi započeti sa stvaranjem kulture obiteljskog učeništva. Ima li vaša crkva grupu za starije ili neke druge kućne grupe? Što kad bi ti sastanci za starije završavali tako da voditelj kaže: "U redu. Želim vam dati jedan zadatak. Uzmite biblijski tekst koji smo danas obrađivali i ono što ste iz njega naučili podijelite u kući sa svojom djecom, unucima, nećakinjama i nećacima."

Bit obiteljske službe temeljene na Bibliji nije oslanjanje na duhovni odgoj koji se dobiva u crkvi već mnogo više na duhovni odgoj koji se dobiva u svakom kršćanskom domu. Ako domove članova crkve osposobite da budu ispunjeni postojanim, vjernim i istinskim obiteljskim štovateljima, vidjet ćete da se evanđelje širi i u nadolazećim generacijama.

  Rob Rienow, D.Min. Ljeto 2016. 9


moderna obitelj

I OBITELJ BOŽJA

10 Duhovno vrelo


Današnji očevi slijedeći ove biblijske principe mogu izgovarati životodavne blagoslove u živote svoje djece i vidjeti ishode od vječne važnosti

MARK ENTZMINGER SCOTT HARRUP

OČEV BLAGOSLOV:

Ljeto 2016. 11


jednoj od najpronicljivijih obiteljskih priča Biblije, patrijarh Jakov, također zvan Izrael, umire u Egiptu nakon burnog života koji je trajao više od stoljeća. On okuplja svoje sinove oko svoje smrtne postelje i izgovara istinu u njihove živote (Postanak 49,1-28). Njegove riječi su iskrene, objavljujući istovremeno Božji blagoslov i u nekim slučajevima Božju disciplinu: "... svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom." (redak 28) Knjiga Postanka iskreno opisuje obiteljsku dinamiku unutar klana Božjeg odabranog naroda. Jakovljev dijapazon očinskih procjena odražava se na desetljećima vidljivih prekretnica u životu svojih sinova, koje su i hvale vrijedne i sramotne. Jakovljev vlastiti podli plan osiromašio je njegovog brata Ezava za blagoslov oca Izaka. Izak i Abraham prije njega oboje su živjeli kao ljudi vjere na glinenim nogama. No, priča iz Postanka usmjerava očeve na prekrasnu istinu: pobožni očevi mogu postati kanali za božanski utjecaj koji može mijenjati živote djece. Postanak služi kao odškrinuta vrata biblijskog prolaza prema utjecajnom očinstvu usmjerenom k Bogu. Kao i s Jakovom, današnji očevi mogu izgovarati životodavne blagoslove u živote svoje djece i vidjeti ishode od vječne važnosti. Taj blagoslov doseže daleko više od samih riječi, čak i onih izgovorenih u molitvi. Ono obuhvaća sve što taj čovjek jest i dodiruje sve što će taj dječak ili djevojčica postati.

PRISUTNOST Naša kultura obmanjuje očeve da vjeruju da njihova prisutnost može biti virtualna, a ipak oblikovati živote djece. Ali tweetovi, sms-ovi, facebook "lajkovi" nikada ne mogu zamijeniti povezanost krvi i mesa koju je Bog dizajnirao između očeva i djece. Razmislite o stihovima iz Ponovljenog zakona 6,6-7: "Riječi ove što ti

12 Duhovno vrelo

danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjedneš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ." Svaki dio ove rečenice govori o osobnoj povezanosti i cijela slika pokazuje interakciju tijekom cijelog dana. Da, karijere i školski rasporedi, odnosi izvan obitelji, zahtijevaju svoje vrijeme, ali kada je naš cilj povezati se s ljudima u svakoj prilici, te se prilike umnožavaju.

Previše roditelja zanemare riječi ovih stihova i loše organiziraju dan. Misle da je dovoljno ako su se djeci uspjeli posvetiti nešto malo vremana ujutro i kasnije tijekom obroka.

To je dobar početak, ali učite se povećavati to vrijeme u svim aspektima života. Stihovi Ponovljenog zakona govore nam da vaša djeca gledaju svaki vaš korak – od trenutka kada ustanete do trena kada legnete u krevet uvečer. Zato jer su djeca imitatori, mi moramo živjeti Riječ. Moramo živjeti svoju vjeru glasno, tako da naša djeca primijete. Ne radi se samo o trenutcima, "O, sad kad smo već zajedno u autu, moram se pobrinuti da imamo naš razgovor o Bibliji." Radije, kada sam u autu i nešto se dogodi, moja vjera i Božja riječ moraju biti prisutni u meni do te mjere da oni izlaze iz mene bilo da je to u razgovoru ili nekom hitnom slučaju. Kada prvi puta čujete sami sebe u vašoj djeci dok govore stvari koje su čuli od vas, gotovo sigurno

ćete reagirati šokirano: "Nisam znao da je on to primijetio da govorim."

Ponovljeni zakon ustrajava na tome da nikada ne smijemo biti iznenađeni mimikrijom svoje djece. Oni vas promatraju 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, trudili se vi oko toga ili ne. Ponovljeni zakon kaže: budite brižni oko vašeg života i neka vaša vjera izlazi iz vas prirodno.

ŽIVOT PRIMJERA "Svjedočanstvo podiže on u Jakovu. Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim, oni djeci svojoj kazuju, da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove" (Psalam 78,5-7)

Koje su to točno "zapovijedi" koje je Bog naredio svojem narodu? Osim zahtjeva žrtvenog sistema bogoštovlja, zapovijedi se odnose na detalje svakodnevnog života. Dakle, da bi istinski naučili Božji zakon sljedeće naraštaje, roditelji su sami trebali obratiti pažnju na zahtjeve Zakona u njihovom svakodnevnom poslu i odmoru. Očevi trebaju živjeti na način da djeca uzrastu poznavajući Boga i budu natopljeni svime što Bog ima za njih. Ovo nema nikakve veze s legalizmom ili samopravednošću nego sa novozavjetnim fokusom življenja poput Isusa i usmjeravanje naše djece prema Njemu kroz naš primjer. Čineći tako mi stvaramo lanac pobožnog života iz naraštaja u naraštaj.


Naš najstariji sin Colby zaista je prihvatio ovaj koncept. On se trudi sprijateljiti s djecom koja nemaju snažnu vjeru ili snažan obiteljski život i mi molimo s Colbyjem redovito za tu djecu. Jedan od prvih prijatelja iz škole bio je dječak koji je odrastao bez spoznaje o Bogu i kada mu je Colby poklonio Bibliju, roditelji tog dječaka tražili su ga da ju vrati nazad. Bila je to jasna, ali jednostavna pouka o utjecaju kojeg čak i naša djeca čine za Isusa. Danas imam privilegiju služiti zbog utjecaja tri Assemblies of God naraštaja prije mene. Moji pradjed i prabaka pomogli su započeti crkvu u kojoj sam

odrastao, Prva Assembly of God u Jamestownu, N.D. Moja prabaka bila je jedna od prvih vjeroučiteljica nedjeljne škole. Ona je poučavala osnovnu školu više od šezdeset godina uzastopno. Moji roditelji upoznali su se na Trinity Bible Institutu i moj je otac bio pastor njemačke crkve nekoliko godina u doba kada sam se ja rodio. On i moja majka ostali su vrlo aktivni u crkvi. Moj tata je čak bio pastor za djecu prije nego je taj naziv postao uobičajen.

BLAGOSLOV

Oni su postavili primjer službe i živ hod s Bogom i ja sam zadržao tako puno njihovog životnog primjera u svom umu i duhu.

Blagoslivljajući vašu djecu vi ćete učiniti puno više od samog utjecaja na njihov život. Nešto dinamično se dogodi u životu roditelja. Da, blagoslivljanje mojih sinova čini sjajne stvari u njima, ali kada pogledam Colbyja i Cadyna kao Božji blagoslov u svom životu i kada govo-

"Strelica u ruci ratnika – to su sinovi mladosti. Blago čovjeku koji njima napuni tobolac ..." (Psalam 127,4-5)

postane vaš "sin u vjeri". Ako mu date sve na ovome svijetu, ali izgubite njegovu dušu, pretrpili ste nepopravljiv gubitak.

Postoji od Boga dan element muževnosti zaštite. U ovom stihu metafora zapaža snagu odane djece, s daškom vrijednosti snažnih sinova. Naučite svoje sinove da budu primjeri u požrtvovnoj ljubavi i da budu spremni položiti svoje živote za svoju majku, sestru ili bilo koga ugroženoga zlom. "Timoteju, pravom sinu u vjeri. Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega!" (1 Timoteju 1,2)

"Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!" (2 Samuelova 19,1)

Kada je život pobožnog oca dosljedan s priznanjem njegove vjere, njegove riječi zadobivaju ogromnu snagu nad sudbinom djeteta. Verbalno blagoslivljati dijete je ključ da dijete bude odgojeno s odgovarajućom duhovnom zaštitom.

Božja riječ i vaš sin "A vi, očevi, ne ogorčujte djece svoje, već ih odgajajte stegom i opomenom Gospodnjom!" (Efežanima 6,4) Mnogi biblijski principi povezani su s odgojem djece oba spola, ali ovdje postoji jedna komponenta koja je prikladna za očeve u ophođenju sa svojim sinovima. Prelako se može dogoditi da muška kompetitivnost nagriza očevu dobru procjenu u odnosu na muškarca u razvoju. Očevi mogu biti grubi i posrnuli, ali nikada ne smiju biti nasilnici, emotivno ili fizički. "Kad su dječaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustare. Jakov je bio čovjek krotak i boravio je u šatorima." (Postanak 25,27) Ovdje imamo uvid u današnji svijet u kojem društvo konstantno napada uloge spolova. Očevi mogu obučavati svoje sinove da preuzmu najveće izazove divljine jednako kao obučiti ih da pomažu oko kućanstva i oba aspekta života povezani su s biblijskim primjerima.

Ovdje je središnja istina o odgajanju sina: učinite svojim prvenstvenim ciljem da on

Ovdje vidimo jednu od najtužnijih izjava jednoga oca u čitavom Pismu. Ali ona govori o samoj srži onoga što pobožno očinstvo jest. Pobožan otac učinit će kakvu god žrtvu da izbavi sina koji je u problemu. Za Davida, Abšalom je bio predaleko da bi ga mogao izbaviti. Za vas, ovaj vapaj u ime vašeg sina može sve promijeniti.

Ljeto 2016. 13


Božja Riječ za vašu kćer "Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne."(Psalam 113,9) Izabrala vaša kćer udati se ili ne, možete joj pružiti izvanredan dar ako kroz njen odgoj zadržite fokus na snazi njenog potencijala da utječe na druge. Kako sve više upoznajete njen potencijal da oblikuje buduće generacije, posvetit ćete se predaji mudrosti i duhovne predanosti koja će joj biti potrebna. "Vaš nakit neka ne bude vanjski – umjetno spletena kosa, stavljanje zlatnog nakita, oblačenje raskošnih haljina – nego skrivenost – srce obučeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh – ono što je dragocjeno pred Bogom." (1 Petrova 3,3-4) Eksplozija senzualnosti naše kulture daje upozoravajuću snagu ovom tekstu iz Pisma. Ovo nije poziv na strogost nego na osjećaj za prioritet. Podižite svoju kćer da daje prednost unutarnjoj ljepoti i posvećenju koja priliči sljedbenici Kristovoj dok joj istovremeno pomažete da upravlja svojom

rim blagoslov nad njihovim životima, ja ih počinjem promatrati drugačije. Oni mi nisu teret. Oni ne smetaju. Oni nisu "problematična djeca". Oni postaju neizmjerni spremnici radosti koja je duboko utisnuta u svaki dio mog bića.

Tijekom moje službe, čuo sam i vidio razne priče iz domova ljudi koje ukazuju da majka i otac nemaju usmjerena srca na pravo mjesto da bi bili sposobni izgovarati istinski blagoslov. Oni doživljavaju svoju djecu kao neugodnost, financijski trošak, prepreku da ostvare vlastite snove. Ako bih trebao zaista staviti uskličnik na neku istinu za današnje očeve, rekao

14 Duhovno vrelo

vanjskom ljepotom. Budite blizu u njenom rastu (spoj oca i kćeri je odličan) kako bi naučila kako pobožan čovjek poštuje istinsku ljepotu i kako je nikada ne bi iskoristio. "Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?"(Estera 4,14) Vaša kćer treba znati da Božji planovi za nju nikada ne smiju biti ograničeni njenim spolom. Dok ona razlučuje svoju "kraljevsku čast" u Njegovo vrijeme, ona treba u svom ocu imati najveću podršku. Budite mudri Mordokaj koji ju savjetuje do dostojanstva. "Među njima slušala nas neka žena imenom Lidija, prodavačica grimizne odjeće iz grada Tijatire; ona je priznavala pravoga Boga; Gospodin joj otvori srce tako da se prikloni Pavlovim riječima. Kad bi krštena ona i dom njezin, zamoli nas ovako: "Ako ste, dakle, stekli uvjerenje da sam prava vjernica Gospodnja, dođite u moju kuću i tu stanujte!" I prisili nas na to. (Djela 16,14-15)

bih: "Tata, usmjeri svoje srce na svoje dijete kao na blagoslov koji ti je dan na upravljanje, a ne kao na projekt kojeg trebaš rukovoditi."

Kada upravljate s onim što je Bog stavio u srca vaše djece i pomažete im da dostignu svoj najveći potencijal u Njemu, vi ih prenosite na puno veću razinu uspjeha i značaja od onoga što biste ikada postigli nametanjem vlastitih snova. Osjetio sam dubok dar blagoslova svojih roditelja kroz moj život i to čak nedavno kod nedavne promjene službe. Kada smo se preselili iz našeg okruga službe u sjevernoj Dakoti da bismo služili u Dr-

Jučerašnja "prodavačica grimiza" danas bi mogla biti rukovoditelj tvrtke na listi najuspješnijih u svijetu. U svijetu koji s pravom ohrabruje žene da postignu velike stvari, pomognite svojoj kćeri da se isto tako preda kao "vjernica Gospodnja" koja se posvećuje u partnerstvu s ostalim slugama Božjim u ispunjenju Velikog naloga i postajanju svega onoga što je Bog zamislio za nju.

žavnom uredu u Springfieldu u Missouriju, moji roditelji su rekli: "Mi bismo rado da ste nam bliže, ali mi cijenimo Božji poziv u vašem životu više od toga da ste nam u blizini."

To je blagoslov. Time oni govore: "Otpuštam te. Ja upravljam onim što je Bog stavio u tebe."

Ja želim isto to za Colbyja i Cadyna. Kad dobro upravljam onim što je Bog stavio u njihova srca radije nego da se isključivo fokusiram da ih obuzdavam kroz disciplinu, poslušnost, slaganje razgovor se mijenja. Ono transformira moje iskustvo roditeljstva.


Znači li to da nema mjesta disciplini i pouci? Naravno da ne. Možeš blagosloviti s udaljenosti, ali ne možeš biti roditelj s udaljenosti. Samo blagosloviti bez provođenja vremena sa svojom djecom je jednako prazno kao i blagoslov o kojem govori apostol Jakov: "Ako su neki brat ili neka sestra goli i bez svagdašnje hrane, pa im netko od vas rekne: 'Idite u miru, utoplite se i nasitite se!' a ne dadne im ono što im je potrebno za tijelo, što to koristi? Tako je i s vjerom: ako nema djela, mrtva je u samoj sebi." ( Jakov 2,15-17) Mogu to parafrazirati i reći: "Sami blagoslov, ako nije popraćen osobnim ulaganjem, molitvom i vodstvom, mrtav je".

POUKA "Poslušaj, sine moj, pouku oca svojega i ne odbacuj naputka svoje majke!" (Izreke 1,8)

Pouka koja se nalazi u Božjoj riječi dotiče se cijelog spektra ako ne i svih tema. Ali ključ je u kontinuitetu. Upotrijebit ću jednu zamisao kao primjer. Jedna od stvari koje smo Christie i ja počeli graditi s našim sinovima je povjerenje – što više povjerenja izgradiš, više slobode zadobivaš kao rezultat tog povjerenja. "Kada te zamolimo da nešto učiniš i ti to učiniš, to izgrađuje povjerenje. I kada te zamolimo da nešto učiniš, a ti to ne učiniš, to ruši razinu povjerenja." Colby i ja smo nedavno razgovarali o jednoj potpuno drugoj temi i kao da se odjednom upalila žarulja u njemu. "Aha, razumijem", rekao je. "To je kao kad ja napravim ovo, onda to izgrađuje ponovno povjerenje." On nije poštivao pravila na cesti u vožnji bicikla. "Ovo je važno", inzistirao sam, "zato što kada vidim da slijediš pravila na cesti biciklom, pomaže mi da steknem povjerenje da ti jednog dana mogu povjeriti i auto." Ali što učiniti kada je pouka ignorirana ili kada je slaganje s uputama samo rubno? Disciplina postaje nužna, a često je disciplina krivo primijenjena.

DISCIPLINA Ključ pobožnog načina discipline leži u onome što vas pokreće. Morate razabrati između discipliniranja vašeg djeteta, zato što želite da dijete živi prema vašim očekivanjima ili ga disciplinirate s fokusom na dobrobit njegove budućnosti. Priznajem, granica je ponekad nejasna. Jednostavno je misliti da ste fokusirani na djetetovu dobrobit kad ste zapravo vrlo fokusirani na vlastitu dobrobit. Mnogo puta naš nam ego potkrada pobožne motivacije u discipliniranju naše djece. Ne želim da ljudi misle da sam loš roditelj kad moje dijete napravi scenu u restoranu. To što dijete radi možda nije nužno loše, ali je ipak neugodnost. Što se događa s duhom mog djeteta ako ga discipliniram samo zato što ne želim da je meni neugodno?

Colby je imao oko tri godine kada nas je pozvao prijatelj pastor na ručak u restoran u kojem nikada nismo bili. Sjedili smo tamo s Colbyjem i sa sinom našeg prijatelja koji je bio otprilike iste dobi. Dječaci su se ponašali prilično dobro, tj. nisu bili nepodnošljivi. Ali bili su vrlo aktivni u toj dobi i mi smo osjetili da nas svi gledaju. Jedna osoba je pristupila domaćinu u restoranu, ali tako da smo mi mogli čuti: "Želio bih da me posjednete za stol gdje nema djece." Discipliniranje djeteta, jer se trogodišnjak ne ponaša kako treba u okruženju namijenjenom za odrasle, kriva je motivacija.

Ali kada se našom motivacijom pozabavimo u molitvi, ne možemo, a da ne prepoznamo granice. Najbolje granice istaknute su u Pismu. Možemo pomoći našoj djeci da razumiju kada su prekoračili te granice i kada je primjereno da ih discipliniramo. Na kraju, ispravna motivacija nakon discipliniranja učinjenog u ljubavi, unutar Božjih granica stvara dinamiku roditeljstva neizmjernog utjecaja.

OČEV BLAGOSLOV Očevi koji su predani tome da svoju djecu odgajaju "stegom i opomenom Gospodnjom" (Efežanima 6,4) – kroz prisutnost, život primjera, izgovoren blagoslov, pouku i disciplinu – stvaraju kanal božanske naklonosti u te mlade živote. I taj kanal teče u oba smjera. Očev blagoslov nosi dodatno obećanje Božje naklonosti na samog oca. Za pobožnog oca neizmjerna je radost promatrati sina ili kćer kako uranjaju u svoj odnos s Bogom. Duhovno njegovano dijete koje odraste u zrelog i plodonosnog pripadnika Kristovog tijela, umnožit će očev utjecaj kroz uvijek sve veći krug dotaknutih života.

Iako je Jakovljev blagoslov sa smrtne postelje istovremeno tužan i sretan, potpun izvještaj njegovog utjecaja kroz živote svojih sinova ispunja ravnotežu Pisma i nastavlja se pisati kroz vječnost. Tako će isto biti i cijela priča naraštaja pred nama koje oblikuju pobožni očevi danas.

  Mark Entzminger je direktor Assemblies of God službe za djecu, Springfield, Missouri.

  Scott Harrup je glavni urednik, Pentecostal Evangel, Springfield, Missouri.

Ljeto 2016. 15


moderna obitelj

I OBITELJ BOŽJA

NAVIKA ROBERT S. PAUL

Dok poučavate i propovijedate o zdravom braku i dok savjetujete parove u potrebi za izgradnjom snažnih brakova, nastojte dijeliti s njima sljedeće ključne karakteristike.

16 Duhovno vrelo


obri brakovi rijetko se događaju slučajno. Možda postoji iznimka, ali općenito mi postižemo bračni uspjeh vještim i vjernim ulaganjem vremena i energije u naše brakove. Naš Gospod želi da osobe koje su u braku imaju smislene i ispunjavajuće brakove. On je Bog odnosa koji postoji u savršenom trojedinom odnosu. Isus je rekao da je on došao da bismo mi osobno mogli iskusiti život u punini (Ivan 10,10). U kulturi slomljenih odnosa, što može biti značajnije nego da Crkva pokaže svijetu kako punina koju smo primili prelazi iz osobnog ispunjenja u predane brakove koji proslavljaju Boga?

Ljeto 2016. 17


U službi, brak pruža zlatnu priliku za dijeljenje evanđelja. Hvala Bogu da ljudi i dalje često potraže pomoć u crkvi za spašavanje braka koji je u krizi ili savjet za njegovo poboljšanje. Služenje je mnogo jednostavnije kada ljudi sami prepoznaju svoju potrebu i dođu po pomoć, nego kada im mi sami trebamo ukazati na njihovu potrebu? Ljudi se nadaju da mi imamo odgovore, žele vidjeti dokaze onoga o čemu pričamo i vidjeti plodove našeg odnosa s Kristom. Oni žele vidjeti istinitost naših riječi. I da je ono što nudimo puno više od samo pustih riječi i isprazne nade. U ovom članku iznosim osam karakteristika, pristupa i stavova koji obilježavaju brakove koji proslavljaju Boga. Ovi su pristupi dokazani i jednostavni za korištenje u službi kao i u primjeni u vlastitom braku. Dok poučavate i propovijedate o zdravom braku i dok savjetujete parove u potrebi za izgradnjom snažnih brakova, nastojte dijeliti s njima ove ključne karakteristike.

Moja definicija uspješnog braka je brak u kojem oba bračna partnera vole svoj brak i oduševljeni su smjerom u kojem brak ide. Osim toga, uspješan brak je moguć kada oba bračna partnera dijele Kristovu ljubav i proslavljaju Njega. Da bi se brak mogao kvalificirati kao uspješan, bračni partneri ne trebaju voljeti svoj brak iz istih razloga. Važno je da oboje vole svoj brak. Ovo će biti veliko olakšanje mnogima koji se osjećaju kao da su prerazličiti jedan od drugoga da bi uspjeli u braku.

POŠTUJ RAZLIČITOST

Dobri brakovi rijetko se događaju slučajno. Možda postoji iznimka, ali općenito mi postižemo bračni uspjeh vještim i vjernim ulaganjem vremena i energije u naše brakove.

U razlikama je potencijal koji stvara izazove u svim odnosima, posebno u braku, a tih razlika ima obilje. Mi ulazimo u brak s različitim osobnostima, iz različitih obitelji, s različitim nadama, snovima, očekivanjima i željama. Zapravo, brak je na mnoge načine u osnovi jedno međukulturalno iskustvo. Kao rezultat toga, kada se te razlike sudare jedna o drugu, one vrlo lako mogu postati pravi problem. Zapravo, najčešće razlike nisu problem u braku. Bog je stvorio razlike između muža i žene namjerno, sa svrhom i Njegova namjera za nas je da te razlike poštujemo i upotrijebimo, a ne da ih dokinemo (1 Korinćanima 12).

U brakovima koji časte Boga, supružnici znaju kako izraziti zahvalnost i vrijednost ne samo zbog onoga što ovaj drugi čini, nego i zbog onoga tko on jeste. Pred nama je konstantna prilika da pomognemo jedan drugome vidjeti stvari koje je Bog namjerno stvorio, koje cijeni i koje voli, a to supružnici ponekad ne primjećuju tako lako. Obično nije teško vidjeti područje problema, ali može biti teže vidjeti vječnu vrijednost koju je Bog utkao u svakoga od nas. Odnos više izgrađuje prepoznavanje, poticanje i izražavanje onog dobrog iz nas samih, nego ukazivanje na na ono loše.

POKAZUJTE ISKRENU ZAINTERESIRANOST JEDAN ZA DRUGOGA Postupni gubitak interesa za bračnog supružnika ili uzimajući zdravo za gotovo jedan drugoga, najčešći je simptom braka koji se urušava. Mnogi ljudi propuštaju jednostavnu činjenicu da je bit istinske romanse očaranost i zainteresiranost jedan za

18 Duhovno vrelo


drugoga. Kada parovi uživaju u onoj uzbudljivoj, početnoj fazi zaljubljenosti, oni su opčinjeni jedan drugim. Oni upijaju svaku riječ i uživaju u procesu upoznavanja. Zapravo, korisna definicija intimnosti je putovanje u kojem ti upoznaješ i tebe se upoznaje. Duboka zainteresiranost u nekoga i zainteresiranost te osobe u vas čini vas sretnim, zbrinutim i voljenim. Kako bi se romantika i strast održali na životu u braku, parovi moraju ostati predani tome da jedan drugoga upoznaju. Nakon što provedu neki period godina zajedno, lako je podleći iluziji da zapravo nema više ništa novoga za otkriti. Međutim, istina je da nas je naš Stvoritelj čudesno i kompleksno stvorio i jedan život nije ni približno dovoljno dugačak da bismo potpuno upoznali drugo ljudsko biće.

Sa svojom ženom sam u braku više od 32 godine i konstantno otkrivam nove stvari o njoj. I kako bi stvari ostale zanimljive ... ona se stalno mijenja. Ali to je odlična vijest s obzirom da je bit istinske romanse cjeloživotna fascinacija mojom ženom. Ponekad me beskrajno zbunjuje. Na kraju krajeva, ona je zaista različita od mene. Ipak, naučio sam održavati našu vatru kroz namjernu zainteresiranost za nju i istraživanjem novih načina kako bih joj pokazao da ju smatram zadivljujućom.

FOKUSIRAJTE SE NA POZITIVNO U ovom palom svijetu, nikada neće ponestati negativnosti i problema. Nesavršen supružnik koji je u "radovima" često može pokvariti vaše najbolje isplanirane planove i stvoriti stalan izvor razočaranja. Međutim, ako pazite na način kako razmišljate o svom supružniku tijekom dana, to će usmjeriti i vaš doživljaj i osjećaje prema njemu. Recimo da imate dva sata svaki dan da razmišljate o vašem braku ili vašem supružniku. Ako tri četvrtine tog vremena razmišljate o stvarima koje vas smetaju, a samo jednu četvrtinu o onome što volite i cijenite, kako ćete se osjećati? Vjerojatno tri puta više negativno nego pozitivno. Ne predlažem da ignorirate negativno, ali vi odlučujete kako ćete ulagati svoje misli. Način na koji ulažete ono što vam je Bog dao, značajno će utjecati na ono što će vam se vratiti. Osobe koje uživaju u svojem braku općenito provode više vremena razmišljajući o onome što vole, cijene i na čemu su zahvalni svom supružniku (Filipljanima 4,8).

ULAŽITE U OSOBE Jedno područje gdje Crkva često nesmotreno ometa rast uspješnih i zadovoljavajućih brakova je kroz suptilnu implikaciju da jednom kada su u braku, brak postaje važniji od osoba u njemu. Imati život koji proslavlja Krista i imati brak koji proslavlja Krista uključuje žrtvu. Međutim, rast i razvoj pojedinca je ključan. Brak ne postoji odvojen od pojedinaca u njemu i brak ne može biti zdraviji nego što su ti pojedinci koji sačinjavaju brak. Kada dvoje ljudi stupi u brak, oni svaki za sebe ostaju potpuno odgovorni da postanu sve ono za što ih je Bog stvorio i pozvao da budu. U braku, oni su samo dodali entitet (brak) kojeg sada

isto trebaju njegovati i pomoći da raste. Zapravo, vječni elementi braka su pojedinci, a ne odnos (Matej 22,29-30). Ako greškom učinimo brak važnijim od osoba u braku, usmjeravamo ih na prolazno, a ne na vječno.

Isus je rekao da je najveća zapovijed voljeti Boga svim bićem i voljeti druge kao samog sebe (Matej 22,36-40). Uspješan brak ohrabruje pojedince da traže zdravu ravnotežu između cjelovitosti i dobrobiti osoba u braku i zdravlja i dobrobiti samog bračnog odnosa, ali uočavajući kako je i jedno i drugo potrebno kako bi se ostvarila Božja svrha.

NAUČITE DOBRO KOMUNICIRATI Parovi koji imaju probleme u braku kao najčešći uzrok navode lošu komunikaciju više nego i ti jedan drugi uzrok bračnih poteškoća. Uzmemo li u obzir inherentnu kompleksnost verbalne komunikacije što bi drugo i moglo biti veći uzrok? Dodajte k tome snažne osjećaje visokorizične "igre" braka i komunikacija postaje još kompleksnija.

Parovi koji uživaju visoki nivo zadovoljstva u svom braku obično navode da vole razgovarati jedno s drugim i da to čine učestalo. Jedan od učinkovitih načina povećavanja osjećaja bliskosti uključuje dijeljenje nadanja i snova, radosti i pobjeda. A s obzirom da prava intimnost isto tako uključuje sigurnost da je netko ovdje za tebe i s tobom ona uključuje i dijeljenje razočaranja, povreda, izazova i poraza. Dobra bračna komunikacija je uvijek brižna i puna poštovanja. Zapamtite da su vaša srca uključena u ovo, a Bog zapovijeda da čuvamo svoje srce iznad svega (Izreke 4,23). Malo usporiti i govoriti s blagošću može biti veliki dobitak. Ovo zahtijeva strpljivost i čekanje na svoj red. U najosnovnijem smislu, uvijek mora postojati samo jedan govornik i samo jedan slušatelj dopuštajući im da pokažu interes i brižnost jedan za drugoga.

Učiti jasno govoriti vrlo je važno za dobru komunikaciju, međutim, učiti da budete dobar slušatelj, često je teže. Mnogi se komunikacije prekidaju kada slušatelj samo pozira kao slušatelj, a zapravo je govornik na čekanju. Umjesto da sluša što govornik govori, on priprema pobijanje ili pokušava smisliti kako da ukaže govorniku na pogreške. Ovakav pristup nikada neće komunicirati ljubav i brigu. Zapravo, više ruši odnos nego ga gradi. Dobro slušanje zahtijeva pažnju na slušanje, razumijevanje i brižnost prema govorniku, jednako na ono što govori kao i na ono što osjeća. Takvo slušanje komunicira da slušatelj cijeni misli i osjećaje govornika.

RADITE KAO TIM Jedno učinkovito sredstvo neprijatelja je da parovi prestanu primjećivati Sotonu, pravog neprijatelja, i da počnu gledati jedan drugoga kao protivnike. Kada se uključimo u borbu moći, tražimo pobjedu (ili barem da ne izgubimo, što je zapravo ista stvar), a rezultat je pad u neprijateljeve šake. Pismo kaže da kuća koja je podijeljena unutar sebe ne može opstati (Marko 3,23-25). Ni-

Ljeto 2016. 19


20 Duhovno vrelo

© 2012. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

Način na koji ulažete ono što vam je Bog dao, značajno će utjecati na ono što će vam se vratiti. Osobe koje uživaju u svojem braku općenito provode više vremena razmišljajući o onome što vole, cijene i na čemu su zahvalni svom supružniku.

"Kako nepristojno! Pastor me optužio da za vrijeme propovijedi rješavam križaljku. Odmah sam mu objasnio da je u pitanju Sudoku!"


kada ne preporučujem fer pravila borbe. Ne želim se boriti sa svojom ženom, ona nije moj neprijatelj. Želim da moja kuća ne bude ratna zona. Brak je timski sport. Parovi trebaju adresirati razlike. Ali način na koji pristupaju jedan drugome u svojim razlikama je ono što čini razliku. Sotona želi da vjerujemo da je moguće da postoji pobjednik i gubitnik u bračnom neslaganju. Međutim, kada si dio tima, jedino je moguće da pobijedite kao tim ili izgubite kao tim. Ideja o ishodu pobjede ili gubljenja je iluzija iz jame pakla. Umjesto toga, uspješni parovi prihvaćaju samo pobjedničku politiku i smatraju neprihvatljivim da se ijedan supružnik osjeća kao gubitnik. Oni surađuju kao članovi tima s Gospodom i dopuštaju Bogu da im pomogne pronaći rješenja koja oboje vole. Oni prevladavaju razlike na načine koji im omogućavaju osjećaje božanskog mira i pobjede.

Ponekad Bog vodi ljude do ishoda koji se nisu činili mogućim. Čudesno, Božjom milošću ne moramo se ograničiti samo na ono što se nama doima mogućim. Naš Gospodin je posvećen našoj dobrobiti i našem jedinstvu. On će nas, ako mu dopustimo, dovesti zajedno jedno s drugim i s Njim.

STVORITE IDEALNO BRAČNO OKRUŽENJE Bog nas je stvorio tako da čeznemo za dubokom intimnom povezanošću. Niti jedan odnos nije tako dobar da zadovolji tu potrebu kao brak. Zadovoljavati potrebu za intimnošću je uvijek stvar poznavanja druge osobe i otkrivanja njoj. Ovo zahtijeva visok stupanj otvorenosti i ranjivosti, a za to je potrebna hrabrost. Voljeti nekoga dovoljno da otvoriš svoje srce otvara mogućnost povrede. Svi smo bili povrijeđeni u odnosima. Kao rezultat toga mi pokušavamo stvoriti intimnost iz zaštićenog i obrambenog stava. Stavljamo razne oklope kako ne bismo više bili povrijeđeni. Nažalost, postizanje duboke i intimne povezanosti zahtijeva otvorenost - naše originalno stanje kada smo bili goli i bez srama (Postanak 2,25) i bez straha.

Da bismo se mogli opustiti i da bismo bili otvoreni dovoljno da se intimno povežemo zahtjeva da se osjećamo istinski sigurno fizički, mentalno, emocionalno i duhovno. Prva Ivanova poslanica 4,18 kaže: "U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah". Parovi koji žele rasti i iskusiti značajne dubine intimnosti koje pružaju duboko zadovoljstvo moraju razumjeti ovo i moraju staviti stvaranje sigurnog okruženja na najviše mjesto prioriteta. Moraju uzimati vrijeme da bi razumjeli što to točno znači za jednoga i drugoga i moraju nastojati ići pojedinačno i zajedno prema tom cilju.

UJEDINJENI U BOŽJOJ SVRSI Bog je dizajnirao brak kao simbolični prikaz svijetu braka između Njega samog i Njegove zaručnice, Crkve (Efežanima 5,32). On je naumio da brak bude trajan, jednako kakva je i Njegova

predanost prema nama. Zasigurno, naš brižni Gospod pun ljubavi želi da nam je brak blagoslov, ali i važnije od toga, On želi da brak bude pozitivan odraz Njega samog. Zbog toga, brak je u svojoj srži, u temeljima svrhovit. On je sredstvo ostvarivanja Božje svrhe.

Bračni parovi koji napreduju namjerno će istraživati kako da koriste svoj brak da bi služili Bogu. S obzirom da je Isus kupio naše živote skupom cijenom, osobna sreća i ispunjenje ne može biti krajnji cilj. Međutim, jedna od najdubljih tajni naše vjere je upravo kako se naš požrtvovni stav sluge povezuje s Očevim srcem punim ljubavi koji želi predivne stvari za nas. Zajedno tragajući za načinom kako nas Bog želi upotrijebiti u ostvarenju Njegovih ciljeva i svrha, za nas kao pojedince, i za nas kao par, omogućava nam da otkrijemo dubok kristocentričan smisao našeg braka, smisao koji nadilazi samo da budemo sretni. Naš Gospod, Stvoritelj i Onaj koji održava svemir nije samo Onaj koji ljubi, On jest sama bit ljubavi (1 Ivanova 4,8). U konačnici on ne želi ništa osim najboljeg – osobno i u odnosu – za svoj narod. U Njemu su naše najdublje čežnje i želje ispunjene. I najveća nada koju imamo za izgubljeni i gladni svijet dokaz je onoga što tvrdimo da je moguće s Kristom. Dok dopuštamo Kristu da ispuni naše živote, naše biće odražava Njega i Njegovo svjetlo svijetli kroz nas. Mi tako dajemo slavno svjedočanstvo Krista da svi mogu vidjeti. Ima li snažnije privlačne snage prema Kristu od ljudi koji istinski svjedoče slobodu, radost, silu i mir?

Istovremeno, naša kultura slomljenih brakova rapidno gubi nadu da je cjeloživotan i ispunjavajuć brak uopće moguć. Mi svrhovito služimo Bogu s našim supružnicima kada surađujemo s Njim u ostvarivanju predivnog braka. Zajedno dajemo daljnje svjedočanstvo o tome tko Bog jest i što je moguće s Njim. Dopuštajući Bogu da zadobije naša srca i pomogne nam unaprijediti naše brakove, mi zapravo ulažemo s Njim u napredak Njegovog kraljevstva. Hodanje s Kristom, u braku daje konačnu pobjedu. Omogućiti crkvu zdravih, kristocentričnih brakova i obitelji stvorit će kontra kulturalno svjedočanstvo koje će zadobiti ozbiljnu pažnju. Gdje još brakovi uspijevaju? Nigdje. Ljudi nam dolaze po pomoć i nadu. Božjom milošću imamo smjer, imamo priliku i u mogućnosti smo im pružiti pomoć i nadu.

  Robert S. Paul je dopredsjednik i bračni savjetnik Nacionalnog instituta za brak, Branson, Missouri.

Ljeto 2016. 21


moderna DENNIS FRANCK obitelj I OBITELJ BOŽJA

ZBRINJAVANJE SAMACA

Pastori imaju jedinstvenu priliku privući i pozitivno utjecati na samce. Ovdje su iznesene neke strategije koje pastori mogu primijeniti kako bi izgradili crkvu u kojoj je samcima ugodno. 22 Duhovno vrelo


li ti nov ovdje? Jesi li došao sam ili je i tvoja supruga ovdje?" Samo čuti riječ "supruga" pokrenulo je u njemu osjećaje koji nisu bili laki. Pitanja su projurila kroz njegove misli. Zašto pretpostavljaju da sam oženjen? Zašto pitaju tako osobno pitanje? Stršim li kao peti kotač?

Najava konferencije za muškarce isto tako nije pomogla. Govornik je spomenuo da se skup održava već za mjesec dana i da supruge trebaju biti sretne što će se njihovi muževi vratiti bolje opremljeni da ojačaju njihove brakove. Osjećaji osamljenosti i praznine preplavili su Boba. On nije odlučio okončati svoj brak; njegova žena ostavila ga je radi drugog čovjeka.

OBOVO ISKUSTVO – HOĆE LI SE VRATITI? Bob je stigao u crkvu deset minuta prije početka bogoslužja i nadao se da će se sprijateljiti s nekim kako bi ublažio nervozu koju je osjećao. Prošlo je tri godine otkad je zadnji puta bio u crkvi, ali njegova nedavno odvajanje od supruge i uskoro nadolazeći razvod pomogao mu je da shvati potrebu za nekom vrstom duhovnog života. Nekoliko ljudi koji su se smijali u predvorju primijetili su ga, ali su se doimali preokupirani razgovorom. Bob se smjestio u zadnji red nadajući se da će mu se netko obratiti. Ljudi koji su ga okruživali gledali su ispred sebe kao da su u nekom transu ... ili im je samo bilo neugodno pričati s nekim koga nisu poznavali? Služba je započela: "Dobrodošli u Prvu Crkvu. Ustanimo zajedno i pjevajmo o Božjoj ljubavi". Nakon nekoliko pjesama i molitve, vodstvo je zamolilo da ljudi pozdrave jedni druge. Bob je krenuo prema nekome ispred sebe, ali taj netko je već razgovarao s nekim drugim. Nakon neugodnih deset sekundi muškarac i žena kraj njega pitali su ga: "Jesi

Bob se nadao da će mu propovijed ponuditi neku vrstu ohrabrenja kako bi se mogao lakše nositi sa skorim neizbježnim razvodom. Srž propovijedi – obitelj i brak su Božja želja za nas – uzrokovala je samo potištenost i bol. Njegov brak je završen.

Pastor je zaključio propovijed s pozivom da parovi i obitelji ustanu na molitvu. Bob je primijetio da mnogi nisu ustali i zaključio je da su ili samci ili su došli bez svojeg supružnika taj dan. Ništa nije bilo rečeno za one koji nisu imali prisutnog supružnika. Bobu se nije svidjelo bogoslužje i pitao se hoće li i kada ponovno doći.

ISKUSTVO DJEVOJKE SANDY – ONA ĆE SE VRATITI Sandy je išla u crkvu kao djevojčica, ali prošlo je 14 godina od zadnjeg posjeta crkvi. Uporan i nelagodan osjećaj potaknuo ju je da posjeti crkvu jedne nedjelje. Kada je ušla, muškarac i žena su je pozdravili. "Moje ime je Don, a ovo je Mary. Kako se ti zoveš?" S obzirom da je neudata, Sandy je primijetila da Don i Mary ne nose vjenčano prstenje i pomislila je kako je dobro da samci, muškarac i žena zajedno služe u službi pozdravljanja. "Ja sam Sandy. Samo sam došla u posjet."

"Odlično", rekla je Mary. "Mi upoznajemo mnogo ljudi i drago nam je da si ovdje. Je l' bi ti smetalo da sjednemo kraj tebe?"

Ljeto 2016. 23


"Pa, ne ... valjda je to u redu. Hvala." Sandy je pomislila kako je lijepo da ljudi koji ju ne poznaju žele sjesti kraj nje.

SAMAC

– I SRETAN Mitovi – što vjeruješ?

•  Samci su osamljeni. Istina je da su neki samci osamljeni, ali nije potrebno biti samac da biste bili osamljeni. Neke osobe u braku su isto tako usamljene. •  Samci se žele oženiti. Neki se žele oženiti. Mnogi su ipak sretni kao samci i uživaju u fleksibilnosti vremena, novaca i izbora. Radije bi tražili partnera u crkvi nego u svijetu. •  Neoženjeni muškarci su neodgovorni. Neki jesu, a opet neki nisu. Neki oženjeni muškarci su isto tako neodgovorni. •  Samci su seksualno frustrirani. Zbog smrti supružnika ili rastave braka, mnogi sada uče živjeti život celibata. Pomaže li vaša Crkva u prilagodbi tim ljudima? •  Samci se boje obvezivanja. Ova izjava pokušava objasniti zašto se mnogi nisu oženili. Izjava je uglavnom neistinita. Samci odgađaju brak iz mnoštva razloga. •  Samci imaju više vremena od osobe u braku. Ponovno, neistinito. Samci imaju iste kućanske obaveze, ali bez pomoći supružnika. •  Samci su prijetnja oženjenima. Ovo je gotovo uvijek neosnovano. Obično se osoba koja je u braku samo osjeća ovako te može posljedično uzrokovati otuđivanje samaca. •  Samci nisu potpuni dok ne stupe u brak. Zbog naglaska na brak i obitelj samci se mogu osjećati kao pola osobe. Brak nikoga ne upotpunjuje. "Mi smo potpuni u njemu" (Kol 2,10). •  Samci imaju više novaca od oženjenih. Samo neki imaju dobre prihode. Mladi samci nisu još ušli u godine zarađivanja. Razvedene žene obično doživljavaju gubitak prihoda, samohrani roditelji se bore s financijama. Mnogi udovci ili udovice žive s vrlo niskim prihodima.

U nekim dijelovima bogoslužja Don i Mary osjetili su zbunjenost kod Sandy te su joj ponudili kratko, jednostavno pojašnjenje zašto se ljudi raduju, dižu ruke ili mole na glas.

"Bilo da ste novi u ovom kraju grada ili živite ovdje, oženjeni, ponovno oženjeni, samci, ponovno samci, dobrodošli ste. Vi ste dio Božje obitelji i mi ćemo učiniti sve što možemo da biste se osjećali prihvaćeno." To zvuči lijepo, pomislila je Sandy. Stvarno mi je potreban osjećaj pripadnosti obitelji s obzirom da je moja obitelj udaljena 800 kilometara. Nakon službe Don i Mary pitali su Sandy da pođe s njima na ručak. "Neki od nas samaca imamo zajedno ručak nedjeljom", rekao je Don. "Gotovo uvijek nam se netko novi pridruži pa bismo voljeli da nam se i ti pridružiš." Vau, pomislila je Sandy, nedjeljama poslijepodne sam ionako često osamljena. "Može, ići ću. Hvala." Sandy i još 15 samaca sastalo se na ručku, a tamo je Sandy saznala da se oni nalaze i jednom tjedno na diskusiji i druženju i nekoliko puta mjesečno na raznim organiziranim događanjima. Osjećala je da bi ovo mogla biti grupa s kojom može razviti zdrave odnose. Nedjelja je bio dobar dan za Sandy.

SAMCI Samci svih dobnih skupina nalaze se u svim zajednicama. Razmotrimo različite vrste samaca koji žive u našim susjedstvima. •  nikad oženjeni samci •  razvedeni samci •  udovice i udovci •  mladi koji žive sami •  samohrani roditelji s djecom ispod 18 godina •  netradicionalne obitelji (bez bioloških roditelja) •  prvi brak koji je završio razvodom

24 Duhovno vrelo


•  drugi brak koji je završio razvodom

PRIJEDLOZI ZA SVE

•  ponovni brakovi koji uklapaju djecu iz prijašnjih brakova u novu obitelj

Ovo su osnovni prijedlozi:

Ljudi su u raznim teškoćama u braku i u odgoju djece; oni se hrvaju s nezaposlenosti i strahom; oni zatvaraju vrata brzo nakon što uđu u kuću kako susjedi ne bi vidjeli njihova srca i njihove živote. Mnogi od njih prestali su se nadati da će život ikada biti bolji. Ovi pojedinci očajnički trebaju crkvu koja će im pokazati Božju ljubav kako bi mogli postati dijelom duhovne obitelji.

TI ČINIŠ RAZLIKU Tvoja Crkva može učiniti razliku pokazujući Božju ljubav. Bobova priča prikazuje iskustvo koje je prečesto u mnogim crkvama danas. Kao samac, Bobu je potrebno da se osjeća uključen i dijelom obitelji. Bobu treba "obiteljevanje" – obiteljska briga. "Obitelj" je više nego imenica; to je i glagol. Kršćani trebaju obiteljevati jedni s drugima, posebno s onima koji ostanu bez obitelji zbog smrti supružnika, s onima koji su rastavljeni, udaljeni od rodbine ili drugih razloga. Crkve žele da svi postanu njenim dijelom i da se osjećaju uključeno. No, da bi se to ostvarilo potrebno je puno više od samo nadanja. Samcima je potrebno da Crkva razumije da nisu svi odrasli oženjeni, i nemaju svi obitelj i rodbinu u blizini. Crkva treba shvatiti da samci trebaju i žele da ih ljudi prihvate. možda čak i više od oženjenih koji imaju jedni druge. Crkva treba znati da samci imaju korist od druženja s drugim samcima s kojima mogu dijeliti slične interese i potrebe. Oni koji nisu oženjeni imaju dobrobit kada crkveno vodstvo koristi uključiv jezik koji prepoznaje i potvrđuje pojedince koji predstavljaju mnoge vrste bračnih statusa: oženjeni, ponovno oženjeni, nikada oženjeni, prethodno oženjeni, rastavljeni, samohrani roditelji, itd. Kako tvoja Crkva – ruke, noge i glas Kristov – mogu pomoći samcima ili ponovnim samcima da se osjećaju uključenima? Kako tvoja zajednica može pomoći da dođu do spoznaje istine evanđelja?

sjećujte ih u bolnici i sl. Tako im pokazujete da je oženjenima stalo do njih.

•  Potičite i osobe koje su oženjene i samce u službi pozdravljanja. Samci zaslužuju srdačan pozdrav drugih samaca na ulazu u njihovo iskustvo crkve.

•  Pozovite samce u svoj dom za vrijeme blagdana.

•  Ne pretpostavljajte da je netko u braku. Ako je netko sam, ne znači nužno da nema supružnika, jednako kao što i biti s osobom suprotnog spola, ne pretpostavlja odmah brak.

•  Pastori imaju jedinstvenu priliku privući i pozitivno utjecati na samce. Ovdje su iznesene neke strategije koje pastori mogu primijeniti kako bi izgradili crkvu u kojoj je samcima ugodno.

•  Izrazite zainteresiranost tako što ćete pitati o životu, poslu, zanimanjima, obitelji itd. Ako se doimaju da su sami, pitajte možete li sjesti kraj njih. Ako su samci, upoznajte ih s drugim samcima. Neoženjeni ljudi željni su zdravih prijateljstava. •  Ne pretpostavljajte da je netko naviknut na stil vaše crkve ili vrstu slavljenja. Objasnite dijelove službe koji bi mogli biti ugrožavajući za posjetitelja. •  Pozovite neoženjenog posjetitelja na ručak, uključite i druge samce s kojima bi ta osoba mogla izgraditi prijateljstva.

PRIJEDLOZI ZA OŽENJENE Obitelji u mnogim crkvama sklone su dobrom međusobnom povezivanju, no veze sa samcima i oženjenima obično su slabe ili nepostojeće. Pokušajte graditi most nad jazom između svijeta samaca i oženjenih. •  Oduprite se sumnji da samac želi vašeg supružnika. Neoženjeni žele i trebaju vidjeti zdrave brakove. •  Ne sugerirajte tko bi mogao biti par za samca i ne pitajte pitanja kao što su "Kako to da talentirana osoba kao ti nije još oženjena?" •  Molite za samce i dajte im do znanja da molite za njih. •  Odbacite okrutne mitove kao što su: samci imaju manje problema, samci vrebaju da nađu para, samci su osamljeni, samci su financijski bolje stojeći i sl. •  Pomozite samohranim roditeljima kod kućnih popravaka, brige za djecu, po-

PRIJEDLOZI ZA PASTORE

•  Potaknite samce da svjedoče kako su primili pomoć od Crkve ili Gospodin. •  Ohrabrujte samce da služe u svim službama koje crkva pruža. Pavao za sebe kaže u Prvoj poslanici Korinćanima 7. poglavlje 8. redak da je on samac (barem u dijelu svojeg služenja). U redcima 26-35 on objašnjava da je zapravo bolje za službu biti samac jer to omogućava veću fleksibilnost vremena i sredstava nego kad je službenik u braku. Samac ne mora imati suglasnost od supružnika da bi davao desetak, da daje za misiju, da ide u misiju, da poučava i sl. •  Neka oženjeni i samci mole jedni za druge i naglašavajte činjenicu da je Isus najveći samac koji je ikada živio. Ove radnje će uvelike pomoći samcima da se osjećaju uključeno u crkve koje imaju naglasak na brak i obitelj i pomoći će im da postanu dijelom Božje obitelji. Zbrinite samce koji nemaju obitelj i rodbinu u blizini ili je nemaju uopće.

OSNUJTE POSEBNE GRUPE Svaka crkva ima neku vrstu samaca. Tko su oni? Koliko ih je? Koja je njihova dob i samački status? Moguće je da crkva već posjeduje bazu s tim podatcima. Ako takvo što ne postoji, kratka pismena anketa koja se može napraviti u nedjelju ujutro ubrzo će identificirati te pojedince po dobi, bračnom statusu, brojčanosti, dobi djece itd. Ova informacija će utjecati na to tko je ciljna skupina, a i koristit će drugim službama. Neke crkve imaju sredstva s kojima se može započeti ciljana služba samci-

Ljeto 2016. 25


Dajte svojoj Crkvi inspiraciju da dosegnu i pomognu samcima da nauče služiti. Populacija samaca je prevelika da bi se ignorirala, a sposobnosti i talenti su predragocjeni da bi se protratili. Talenti i kreativnost samaca mogu blagosloviti Crkvu kroz služenje u svim područjima. Doduše, Crkva koja ignorira samce narušava svoju sadašnjost i zadužuje svoju budućnost. ma u određenoj dobnoj skupini (18-29, 30-40, 50-60 godina) ili skupinu koja bi bila prilagođena udovicama, samohranim roditeljima, razvedenima i sl.). Odrasli imaju više zajedničkih dodirnih točaka s onima slične dobi i životnih okolnosti. Za više informacija na tu temu pogledajte 4. i 5. poglavlje knjige "Dosezati samce – ključni vodič za službu" (Reaching Single Adults – An Essential Guide for Ministry. 2007. Baker Books. www.singles.ag.org) Neće sve crkve izabrati način započinjanja specifične službe za samce. Većina crkava ipak može pomoći u namirivanju nekih od duhovnih, društvenih, obrazovnih i relacijskih potreba samaca i mnoge crkve mogu započeti tako da isplaniraju neke službe ciljano baš za njih. Neke od ovih događanja koje ću navesti privući će i zanimati samce. •  učenje i diskusijska grupa na tjednoj bazi •  aktivnost u svrhu druženja jednom mjesečno •  tematski seminar kvartalno

26 Duhovno vrelo

•  događaj kojem je cilj dosezanje zajednice u kojoj živimo svakih 6 mjeseci •  jednogodišnji odlazak na zajedništvo – nekoliko dana

NAJMANJE ŠTO CRKVA MOŽE UČINITI Razumijevanje i korištenje četiri principa koje navodim u nastavku, pomoći će samcima da osjećaju pripadnost duhovnoj obitelji i donijet će priznanje, ohrabrenje i vrijednost onima koji se nalaze u skupini nikad ženjenih, razvedenih, udovica i udovaca, samohranih roditelja koji se najčešće nalaze među 30-50% odraslih osoba u crkvama. Istaknite samce u poučavanju i propovijedanju. "Bilo da ste u braku, ponovno

u braku, samac ili ponovno samac, postoji mjesto za tebe u našoj crkvi. Isus je živio kao plodonosan samac i mi vam želimo pomoći da i vi budete kao on." Izjave poput ove daje samcima osjećaj vrijednosti. Iznosite primjere samaca iz Pisma. Isus, Pavao (1 Korinćanima 7,8), Ivan Krstitelj i Jeremija bili su neoženjeni. Ezekiel je bio udovac. Marija, Marta, Ana, Samarijanka, Marija Magdalena, Hagara, Dina, Mirjam, Naomi i Vašti bile su same ili ponovno same. Pružite potporu – stvarnu i financijsku pomoć za samohrane obitelji. Besplatne izmjene ulja, kućni popravci, popravci automobila, besplatno čuvanje djece za posebne prigode, povremena financijska pomoć, božićne zabave s poklonima i sl. Sve su to odlični načini da se pokaže Kristova ljubav. Dopustite da samci prisustvuju službama za samce u nekoj drugoj crkvi. Otprilike 20% svih crkava imaju službu za samce. Mnogi samci bi rado prisustvovali službi za samce u drugoj crkvi dok i dalje žele ostati u svojoj crkvi. Na službama za samce na kojima prisustvuju samci iz drugih crkava trebalo bi redovito artikulirati: "Mi vas ne pokušavamo dobiti da prijeđete u našu crkvu. Ako ste dio druge crkve podržite je molitvom, sudjelovanjem i novčanim prilogom."

Dajte svojoj Crkvi inspiraciju da dosegnu i pomognu samcima da nauče služiti. Populacija samaca je prevelika da bi se ignorirala, a sposobnosti i talenti su predragocjeni da bi se protratili. Talenti i kreativnost samaca mogu blagosloviti Crkvu kroz služenje u svim područjima. Doduše, Crkva koja ignorira samce narušava svoju sadašnjost i zadužuje svoju budućnost.

  Dennis Franck, osnivač Franck Insights, je

autor, konzultant, govornik u različitim denominacijama, službama i crkvama na temu služenja samcima. On je bivši direktor Službe za samce u Assemblies of God USA.


moderna obitelj I OBITELJ BOŽJA

JEDINSTVENA SLUŽBA MARCIA LEDNICKY

ada razmišljate o domu, koja slika vam prva padne na pamet? Pomislite li na kuhanje, pranje suđa i rublja ili metenje podova? Ili vam riječ dom stvara osjećaj ljubavi, topline i obiteljskog zajedništva? Mnoge žene smatraju da je potrebno raditi van kuće. Međutim, nema važnijeg zanimanja od zanimanja domaćice. Ono ispunjava emocionalne potrebe i pruža vrlo posebnu priliku za službu. Biti mama jedna je od najvažnijih i najvrjednijih zvanja na svijetu. Zahtijeva svu ljubav, snagu i mudrost koju žena može uložiti. Majka se brine o odjeći, rublju, prehrani, ona je savjetodavni centar, a ujedno i domar, taksist i medicinska sestra. Ona je čuvar zoološkog vrta za sve životinje koje se donesu kući, arbitar, sudac i porota koji rješava sve sporove. Dame, vi ste sjajne!

Riječ majka ili majke spominje se preko 300 puta u Bibliji.

Bavit ćemo se jednim aspektom obitelji koji je od presudnog značaja. Često smo o njemu podučavani u Pismu. Riječ je o našoj djeci. Nažalost, s vremena na vrijeme, djeca iz obitelji crkvenih djelatnika mogu početi misliti da nisu važna jer su njihovi roditelji toliko zauzeti vođenjem računa o potrebama drugih da

ne vide da im djeca imaju potrebu upravo za njihovom ljubavlju i pažnjom. Što mogu učiniti kako bih bila sigurna da će moje dijete voljeti Boga i službu u koju nas je Bog pozvao? Bez obzira na to koliko se osjećate obveznima služiti Crkvi, ne zanemarujte potrebe svoje obitelji. Vaša djeca trebaju dobru majku daleko više no što crkva treba još jednog zaposlenika. To je zadaća koju vam je Bog dao. Ako su dom i obitelj crkvenog vođe u neredu, ni rad crkve neće baš dobro napredovati. Obitelj je okruženje u kojem se prvi put upoznaje istinska ljubav. Obitelj je okruženje u kojem se dijete počinje osjećati voljeno ili nevoljeno. Obitelj je okruženje u kojem ljubav ima prednost nad drugim obavezama ili one prednjače pred njom. Obitelj je okruženje u kojem se sade duboki emocionalni korijeni sigurnosti ili nesigurnosti, povjerenja ili sumnje. Razmotrimo nekoliko koraka koji mogu dati sigurnost da će vaše dijete voljeti Boga i službu Crkve.

Ljeto 2016. 27


1. BUDITE DOBRE MAJKE •  Obilno iskazujte ljubav. Ljubav i istinska briga pružaju djeci osjećaj sigurnosti. Roditelji bi trebali grliti i poticati djecu u svakoj prilici. To stvarno uistinu ne košta ništa osim vašeg vremena i pažnje. Imam sjećanje koje ću uvijek pamtiti. Naša kćerkica, koja je sada s Isusom, rekla mi je nešto što nikad neću zaboraviti. Često bih joj, bez nekog posebnog razloga, znala reći: "Missy, znaš što?" Ona bi rekla: "Što?" Ja bih rekla: "Volim te!" Jednog dana sam joj rekla: "Missy, znaš što?" Rekla je: "Znam." Uzvratila sam: "Što?" A ona je rekla: "Voliš me." Kao i svakoj majci koja se ponekad pita daje li dovoljno ljubavi svojim ukućanima, ovakav komentar mi je vrijedan poput zlata. •  Provodite vrijeme zajedno. Pobrinite se da svaki dan provedete kvalitetno vrijeme sa svojom djecom. Učite svoju djecu vještine koje će im pomoći u životu. Na primjer, ako podučite svoje dragocjene kćeri kuhati, njihovi budući muževi će vam sigurno biti zahvalni! Iako je ovo prvenstveno upućeno majkama, tate bi također trebali biti uključeni u podučavanje sinova razvijanju vještina koje će im biti vrlo korisne kad odrastu. Često je puno jednostavnije i brže sam napraviti zadatak, ali kad uključite svoju djecu, ne samo da ih podučavate životnim vještinama, već im stvarate uspomene za cijeli život. Još uvijek se sjećam vremena kad je naša mala Mischelle pravila kolače sa mnom u kuhinji. Brašna je bilo posvuda. Baš je bilo zabavno. Možda vam usred vaših redovitih poslova dijete kaže: "Mama, gledaj ovo ili igraj se sa mnom, ili mogu li ti pomoći?" Vaša reakcija na to trebala bi mu govoriti da je dragocjena osoba, da želite provesti vrijeme s njim, da vam je poseban i da ga volite. Za mog života kultura se jako promijenila. Kad sam bila mlađa, nismo imali čak ni televiziju, mobiteli nisu ni postojali. Sada ima toliko stvari koje kradu zajedničko vrijeme jedne obitelji. Majke moraju pažljivo čuvati trenutke koje imaju na raspolaganju. Vrlo brzo beba postaje predškolac, pa kreće u školu, postaje tinejdžer, a zatim odlazi od kuće radi posla, obrazovanja ili braka. Kao roditelji moramo paziti da ne dozvolimo da televizija dominira našim vremenom ili da nam služi kao dadilja. Možemo izgubiti puno dragocjenog vremena i prilika da utječemo na našu djecu, prije nego što shvatimo što se događa. Danas je mobitel postao glavni razlog nedostatka komunikacije između roditelja i djece. Nažalost, za neke čak postaje zamjena za osobne odnose i umanjuje sposobnost upoznavanja radosti doma i obiteljskog života.

•  Izgradite im sliku o vlastitoj vrijednosti. Pozitivna slika o sebi je toliko važna za mentalno zdravlje. Kako djeca rastu, tražite prilike da im date zadatke pomoću kojih će, kad ih dovrše, imati bolje razumijevanje vlastite vrijednosti. Važno im je davati poslove i odgovornosti koji su prikladni za njihovu dob. Sigurno ne želite odgojiti nedisciplinirano, lijeno dijete, zar ne?

28 Duhovno vrelo

Dani i godine koje imate na raspolaganju za ulaganje u svoju djecu i usmjeravanje u pobožnosti prolaze brzo. Smatrajte svaki dan posebnim blagoslovom i jedinstvenom prilikom danom od Boga za ispunjenje zadatka - odgoja svoje djece.

2. NEKA VAŠ DOM BUDE MJESTO RADOSTI Drugi način kako možeš biti dobra majka je da svoj dom učiniš sretnim, mirnim mjestom. •  Budite odbor za doček svog djeteta kad se vraća kući iz škole. Imam tako divne uspomene povrataka kući iz škole u kojima moja mama stoji na vratima i čeka da stignem. Jedva sam joj čekala ispričati sve što se dogodilo u školi. U mislima sam bila sigurna da i ona jedva čeka da dođem kući kako bi mogla čuti kako mi je prošao dan. Imala sam najbolju majku koju djevojka može imati. To nije počelo kad sam bila tinejdžerica, to je počelo mog prvog dana u školi. Zbog toga, kad sam postala tinejdžerica, nikada nisam osjetila da mi majka ne vjeruje ili da postavlja previše pitanja o mom životu jer je to bilo tako otkad sam bila djevojčica. Bila je odličan prijatelj i osoba od mog najvećeg povjerenja. •  Koliko god je moguće redovito objedujte zajedno kao obitelj. Naravno, obiteljski ručak treba biti radosno vrijeme, a ne vrijeme za prigovaranje i razgovor o neugodnim temama. Djeca se trebaju radovati ugodnim obiteljskim druženjima za stolom. Dokazano je da kada je atmosfera za vrijeme jela mirna, hrana se bolje probavlja. •  Ljubav, poštovanje i vjernost među supružnicima pruža osjećaj sigurnosti u obitelji. Prepirke i svađe među supružnicima uznemiruju djecu. Razvod roditelja jedan je od najvećih dječjih strahova. Imamo prijatelja koji se jako posvađao sa suprugom u automobilu, a jedno od njihove djece se nagnulo naprijed i upitalo: "Kako se piše riječ razvod?" Iako svaki par ima izazova, djeca moraju biti umirena ljubavlju koju vide u svakodnevnom životu u obitelji. Ljubav se treba iskazivati i riječima i djelima.

3. TEŽITE NORMALNOM ŽIVOTU •  Tražite od djece da poštuju pravila. Biti dijete crkvenog djelatnika ima svoje prednosti, ali, koliko god je to moguće, zbog njih samih, ista pravila moraju vrijediti za svu djecu. Budite oprezni da ne gurate svoju djecu ispred drugih, ili inzistirate da imaju posebne povlastice. U isto vrijeme ne sprečavajte ih samo zato što su dijete crkvenog službenika. Ako oni imaju posebne, od Boga dane talente, koristite te talente baš kao što biste postupili s bilo kojim drugim djetetom. •  Disciplinirajte konstruktivno. Da, djeca crkvenih djelatnika trebaju discipliniranje s vremena na vrijeme. Imajte na umu da se nalaze u procesu fizičkog, emocionalnog, mentalnog i duhovnog razvoja. Budite dosljedni u svom discipliniranju. Uvijek tražite načine kojima će potrebno discipliniranje biti


napravljeno u ljubavi. Nismo li i mi sami uistinu zahvalni što nas naš nebeski Otac ne prestaje ljubiti i kad ne činimo stvari kako treba! Važno je da su djeca unaprijed upoznata s pravilima, a ne da za njih saznaju tek u trenutku kad ih se disciplinira. Djeca trebaju jasno znati kakvo se ponašanje od njih očekuje. Zapravo, djeca trebaju i žele smjernice koje mogu slijediti. To im daje dodatni osjećaj sigurnosti jer znaju da ih netko voli dovoljno da za njih postavi granice ponašanja. Izuzetno je važno ispravljati djecu kad su namjerno neposlušna; međutim, ne sramotite ih i ne ponižavajte otvorenim kažnjavanjem u javnom okruženju. Provođenjem discipline pred drugima, ne samo da sramotite svoje dijete, već i ostale ljude koji se zateknu u blizini. Kada je kažnjavanje potrebno, objasnite djetetu razloge za to. Nemojte koristiti izgovor da ste umorni ili ljuti. Nikad ne dopustite da vas dijete odgovori od kazne za koju smatrate da je potrebna. Kao što Božja riječ kaže, vi (kao roditelji) morate odgojiti dijete da poštuje svoje roditelje i naučiti ih da poštuju i budu poslušni Bogu (Izr 22,6). •  Dok se bavite djecom, budite razumni, fleksibilni i puni razumijevanja. Budite dosljedni u svojim zahtjevima o važnim životnim pitanjima, kao što je moralna čistoća. Budite fleksibilniji u vezi manje važnih pitanja, poput vremena za spavanje. Djeca će poštivati roditelje kojima je do njih dovoljno stalo da postave ograničenja, a zatim ih pažljivo i nježno provode u djelo. Roditelji zajednički trebaju odrediti pravila ponašanja, i nijedan od njih ih ne smije zaobilaziti i time potkopavati dogovoreno. •  Nikada im nemojte reći da se moraju ponašati na određeni način jer su dijete crkvenog djelatnika. U našu djecu trebamo usaditi želju da žive na način života koji je ugodan Kristu. Kada volimo nekoga, želimo mu ugoditi. Što je ranije moguće, pomozite im da shvate da je Krist umro za njih, i da želi da ga prihvate za svog osobnog Spasitelja. Služenje Kristu je radosna privilegija i odnos s njim nije odnos iz straha ili radi ispunjavanja tuđih očekivanja. Djeca će odrasti s otporom prema crkvi ako budu vjerovali da ono što mogu ili ne mogu učiniti, ovisi o crkvi i pozivu njihovih roditelja u crkvenu službu. U domu se uči o vrijednostima koje su važne za vječnost. Dijete mora imati biblijske duhovne vrijednosti kao vodič u svom životu. •  Naučite djecu da se poštuju međusobno i da vas poštuju. Doći će do situacija kada ćemo kao roditelji donijeti loše odluke ili se ponašati nedolično. Ispričati se kad pogriješimo nije znak slabosti. Trebamo biti ljubazni prema svojoj djeci. Uostalom, oni su Božja stvorenja. Ako se ponašamo prema njima s poštovanjem, učimo ih da i sami iskazuju poštovanje. Kao roditelj trebate inzistirati na tome da se vaša djeca odnose prema vama s poštovanjem. Nije iskaz ljubavi dozvoliti djeci da verbalno zlostavljaju starije članove svojih obitelji. Zapravo, kako se bračni drugovi odnose

međusobno, tako će se i djeca ponašati.

Ako se vaš muž odnosi prema vama s poštovanjem, on time uči djecu da poštuju svoju majku. I, kad se vi odnosite prema svom mužu s poštovanjem, svojim primjerom učite djecu da poštuju svog zemaljskog oca. Do dana dok Gospodin nije uzeo k sebi moje roditelje koji su bili u službi više od 60 godina, iskazivala sam im poštovanje što sam više mogla. Tako su nas odgajali i vlastitim primjerom pokazivali. Osim mnogih društvenih koristi koje proizlaze iz ovoga, poštivanje roditelja princip je iz Božje riječi (Iz 20,12; Ef 6,1-3).

4. VOLITE CRKVU Pomoći ćete djeci da vole Crkvu na sljedeće načine: •  Pokažite primjer svoje ljubavi prema Bogu i njegovu Domu. Idite u crkvu redovito i s uzbuđenjem i iščekivanjem. Otvoreno i iskreno slavite Boga. Govorite svojoj djeci o Božjoj prisutnosti u vašem životu kad ste zajedno s drugim vjernicima na slavljenju i na bogoslužju. •  Pokažite dobrobiti crkve u svom vlastitom životu. Ništa ne dokazuje vrijednost čestog odlaska u Božji dom više od primjene iskustva iz crkve u vlastitom domu. Ako smo svadljivi kod kuće, oholi i općenito nekristoliki, onda gradimo zid preko kojeg se naša djeca moraju popeti kako bi imali osobnu ljubav prema Bogu i službi Crkve. Ono o čemu slušaju, moraju vidjeti na djelu. Licemjerje je vrlo štetno za vjeru mlade osobe. Ako postoji velika razlika u ponašaju u crkvi i kod kuće, djeca će istinitost svjedočanstva svojih roditelja uskoro dovesti u pitanje. Ako dijete živi s kritikom, ono uči osuđivati. Ako dijete živi s neprijateljstvom, ono se uči boriti. Ako dijete živi s ismijavanjem, ono uči biti sramežljivo. Ako dijete živi sa sramom, ono se uči osjećati krivim. Ako dijete živi s tolerancijom, ono se uči strpljenju. Ako dijete živi s ohrabrenjem, ono se uči povjerenju. Ako dijete živi s pohvalama, ono uči cijeniti. Ako dijete živi s pravednošću, ono uči pravdu. Ako dijete živi sa sigurnošću, ono uči imati vjeru. Ako dijete živi s odobravanjem, ono uči voljeti samog sebe. Ako dijete živi s prihvaćanjem i prijateljstvom, ono uči pronaći ljubav u svijetu.

•  Ne ocrnjujte crkveno vodstvo ili druge vjernike pred svojom djecom. Ako kod kuće djeca čuju sarkastične primjedbe o članovima zajednice i pritužbe na starješine i druge vođe, uskoro će izgubiti povjerenje u te ljude. Zapamtite, djeca imaju "velike uši" i naši razgovori i izjave jako utječu na njih. Ako čuju da govorite o nekome iz crkve tko je bio neljubazan prema vama, imaju tendenciju za to kriviti Boga i Crkvu. Djeca se ne mogu nositi s problemima na isti način kao i odrasli. Gorčina se razvija kod djece kad vide gorčinu kod svojih roditelja. Gorčinu treba smatrati zaraznom bolešću. Umjesto da kritizirate, radije istaknite dobre osobine ljudi.

Ljeto 2016. 29


govora, razne riječi, i jačinu zvuka. Ovi sveupijajući prisluškivači upijaju sve što čuju i to prenose vrlo osjetljivim umovima. Ovi zvukovi tada postaju vokabular djeteta i njegov temelj za akcije i reakcije.

•  Pokažite osobnu brigu za dobrobit zajednice. Kada vas ljudi zovu jer trebaju molitvu, i kažete im da ćete se moliti, onda se i molite. Suosjećanje i ljubav za druge, osobito one u nepovoljnijem položaju, bila je kvaliteta koju je Isus često pokazivao tijekom svoje zemaljske službe. Da, postoje slučajevi kad je nam je to teško. No, umjesto jadikovanja zbog čestih ometanja, pokažite svojoj djeci da je to prilika da budemo poput Isusa i na taj način ćete razviti osjećaj brižnosti u njima.

5. ČESTO GOVORITE O PRIVILEGIJAMA ODRASTANJA U DOMU CRKVENOG DJELATNIKA

Biti mama jedna je od najvažnijih i najvrjednijih zvanja na svijetu. Zahtijeva svu ljubav, snagu i mudrost koju žena može uložiti. VAŠ DOM SE PRISLUŠKUJE Da, vaš dom se prisluškuje. Svaki dom ima dva prislušna aparata po djetetu – po jedan u svakom uhu. Ovi izuzetno osjetljivi instrumenti snimaju molitve za stolom, pjesme slavljenja, obične razgovore, slučajne primjedbe, način

•  Ukažite svojoj djeci kako smo blagoslovljeni i privilegirani što smo službenici Kristovog evanđelja. To ne znači da smo bolji od drugih, već smo samo od Boga odabrani za posebno mjesto službe. Naglasite da nam je nebeski Otac ukazao povjerenje da ga zastupamo na zemlji. •  Poanta svega je shvaćanje činjenice da smo svi duhovna bića. Prema Pismu (Pnz 6,1-9), dom je naše prvo mjesto za "evangelizaciju". I, vaša djeca trebaju biti najviši prioritet u vašem "svjedočenju" vlastitim primjerom. Vrlo otrežnjavajuće pitanje koje si svaki crkveni djelatnik mora postaviti jest: "Što ako tisuće drugih zadobijem za Krista, a moja vlastita djeca budu izgubljena za vječnost?" U dosezanju drugih, pazite da ne zanemarite ili previdite djecu koju je On smjestio u vaš vlastiti dom. Želim zaključiti ovaj članak sljedećom jednostavnom rečenicom. Jedan od najvećih darova koje roditelji mogu dati svojoj djeci je ljubav za Boga i za ljude. Mama određuje kakva će biti atmosfera u domu. Vi ste toliko posebne, toliko potrebne i tu postavljene s Božjom svrhom. Vaša djeca će se jedan dan podići i zvati vas blagoslovljenom (Izr 31,28) , a na kraju vašeg puta sam Bog će reći: "Dobro učinjeno, moj dobri i vjerni slugo!" (Mt 25,21.23)

  Marcia Lednicky je čest govornik na odmorima, konferencijama i seminarima za žene. Posjeduje jedinstvenu sposobnost povezivanja biblijskih istina sa svakodnevnim izazovima. Njezina služba govorništva je uvećana njenim iznimnim vokalnim talentima kojima komunicira Kristovu ljubav.

30 Duhovno vrelo


SLUŽITE, NE VIČITE:

Intervju: RICK COLE omoseksualnost je kontroverzna tema kako u društvu, tako i u kršćanskim crkvama. Služba pojedincima koji se identificiraju kao LGBT, njihovim partnerima i djeci predstavljaju vrlo stvarne, jedinstvene i izazovne prilike za Pentekostalnu Crkvu. U ovom intervjuu, Rick Cole, senior pastor Capital Christian Center, Sacramento, California, podijelio je vrijedan uvid kojeg je stekao na svom putu služenja LGBT zajednici. Njegov praktičan uvid vezan uz delikatne teme pomoći će pentekostalnim službenicima da bolje govore o ovoj važnoj tematici. Ljeto 2016. 31


Recite nam o vašem iskustvu i iskustvu Kada razmišljam o LGBT osobama, vaše crkve s ljudima LGBT pozadine. koje emocije osjećam? Ljutnju, gađenje, prijezir, podsmijeh? Luka 19,41 nam COLE: Doživio sam nešto što bi mogao govori: "Kad se [Isus] približi te ugleda nazvati otkrivenje vezano za način na koji grad, zaplaka nad njim." Isus je trebao trja vidim svoju odgovornost u služenju pjeti i umrijeti za njihove grijehe i pobuLGBT zajednici, a to se dogodilo prije nu, ali ipak On je bio ganut suosjećanjem otprilike pet godina. Nakon nedjeljnog i žalošću zbog njihovog stanja. Ove misli bogoslužja pristupila mi je jedna naša čla- su djelovale kao otkrivenje od Duha pa nica i podijelila sa mnom svoju zabrinu- sam počeo razmišljati što bi se dogodilo tost oko situacije na poslu. Ona radi kao da prestanem vikati na gay zajednicu i nutricionist u organizaciji koja se zove počnem im služiti u suosjećanju i ljubavi. CARES (Centar za AIDS istraživanje, Tog tjedna primio sam poziv od voditelja obrazovanje i usluge/Center for AIDS CARES-a s molbom bih li bio voljan sluResearch, Education and Services). Tamo žiti u odboru koji su osmislili u cilju ukase nalazi određeni broj korisnika koji su zivanja na problem širenja HIV/AIDS u u uznapredovalom stadiju HIV/AIDS- našoj zajednici. Kampanja "Jesi li ti razlia i nisu imali nikoga tko bi im pružio ka?" osmišljena je da pruži obrazovanje duhovno vodstvo ili molitvu u njihovim na temu ranog otkrivanja bolesti i liječeposljednjim danima. Odmah sam odgo- nja koje je dostupno kako bi se praktički vorio da bih volio ponuditi kakvu god eliminiralo širenje HIV/AIDS. Odgovopomoć mogu. Ona mi je dogovorila po- rio sam im da bi mi bila čast tako služiti. sjet organizaciji. Upoznala me s liječniciKada je jedan od članova odbora vidio ma, farmaceutima i psiholozima, također moje ime na dnevnom redu za odobrenje i ostalim voditeljima i bio sam pogođen pristupanja u odbor, glasno se pobunio i iznenađenjem na njihovim licima kada su prijetio da će napustiti odbor ako se meni saznali da sam pastor Capital Christian dopusti da pristupim. Kako je bio gay Centra. Iako HIV/AIDS nije bolest koja aktivist bio je siguran da sam njegov nepogađa samo gay zajednicu, većina onih prijatelj. Voditelji su ga uvjerili da barem koji su bili voljni pomoći bili su iz LGBT održi sastanak sa mnom i onda donese zajednice. Bio sam poznat u okruženju odluku. kao anti gay i zbog toga su ostali zbunjeni Sastali smo se u gradu na kavi i on je mojom nazočnošću u njihovoj ustanovi. žestoko nastupio u protivljenju prema Tog dana vratio sam se u svoj ured uzne- mojem sudjelovanju. Rekao sam mu da miren i osvjedočen. Zašto vjerski vođe ne sam se spreman povući ako moja nazočsudjeluju u pomaganju ljudima sa HIV/ nost neće biti korisna za svrhu zbog koje AIDS-om? Zašto se doima da toliko se radi kampanja. On se malo smekšao i puno suosjećanja i ljubavi dolazi iz gay sat vremena kasnije bili smo prijatelji. zajednice, a samo osuda i ljutnja od straMi se i dalje nastavljamo sastajati jedne kršćanske zajednice? Ako je evanđenom mjesečno i pokušavamo zajedničlje nade i vječnog života za sve grešnike, kim snagama napraviti promjenu u našoj što ja mogu učiniti da uklonim prepreke zajednici. Nakon što je bio odgajan kao koje sam sagradio da bih ponudio nadu katolik, postao je ateist i više od 30 godiLGBT zajednici? Imam vrlo snažnu prena nije kročio nogom u crkvu. Do sada je danost u naviještanju istine Božje riječi kod nas u crkvu došao već tri puta i neonako kako je razumijem. Što glasnije, to davno mi je rekao da je promijenio uvjebolje. Je li moguće da su moja uvjerenja renje od ateista na agnostika. Kraj ove ispravno postavljena, ali su moje metode priče još nije napisan, ali znam da ga Bog neučinkovite? Je li moje srce otvrdnuvoli. I znam da ga i ja volim. lo prema onima nad kojima Isus plače? Nekoliko dana kasnije bio sam na službi Koje su duhovne potrebe osoba LGBT u crkvi gdje je jedan službenik govorio pozadine? o tome kako njegova obitelj uvijek moli prije obroka i podijele stih iz Pisma prije COLE: Postoje potrebe koje su zasigurjela. U cilju da bude duhovit i da "razbije no zajedničke svim ljudima, neovisno o led" kod slušatelja, rekao je kako je njegov njihovoj seksualnoj orijentaciji? Potreba najdraži stih Ivan 11,35 "Isus proplaka." za spasenjem i kontinuirano djelo Duha Sad možemo jesti. Svi su se smijali dok su Svetog iste su potrebe za njih kao i za bilo koga u svijetu danas. Međutim, primjećute riječi tonule duboko u moj duh.

32 Duhovno vrelo

jem i druge potrebe koje su jedinstvene u njihovom iskustvu. Oni imaju potrebu da ih se promatra kao osobe, a ne kao stvari ili pojave. Oni imaju potrebu da ih se voli, a ne mrzi. Oni imaju potrebu da ih se prigrli, a ne odbaci. Imaju potrebu da ih se pozove unutra, a ne da ih se ogradi izvana. Imaju potrebu za brižnim razgovorom, a ne ljutitim vikanjem. Jedne nedjelje, usred moje propovijedi, odlučio sam napraviti eksperiment. Objasnio sam kako je u mojoj moći da upravljam razmišljanja ljudi i čak ih manipuliram onime što govorim i kako to govorim. Primjerice, rekao sam: "Razgovarajmo o homoseksualcima". Počeo sam podizati glas sa sve većim intenzitetom: "Jednog dana svako koljeno će kleknuti i svaki jezik će priznati da je Isus Gospodar! I tog dana, mnogi će biti odbačeni u vječnu tamu. Svi ti homoseksualci će platiti za svoje grijehe. Oni će gorjeti u paklu!" U ovom trenutku, polovica ljudi je počela pljeskati. Spustio sam ton glasa i rekao sa žalošću: "Upravo ste dokazali moju poantu. Nema radosti u nebu nad onima koji su izgubljeni. Bismo li se mi radovali pri toj pomisli? Mi trebamo biti ganuti u žalosti i suosjećanju prema svim ljudima." Mislim da je najveća potreba osoba LGBT pozadine da budu viđeni kao važni, vrijedni ljubavi, ispunjeni potencijalom i cijenjeni. Kada ih tako vidimo, poruka evanđelja ima šansu dotaknuti njihova srca i donijeti promjenu. Evanđeoska služba uključuje govorenje "da" grešnicima i "ne" njihovom grijehu. Kako ta "da – ne" dinamika izgleda u vašoj službi osobama LGBT pozadine? COLE: Onaj čovjek kojeg sam ranije spomenuo, koji je prešao iz ateista u agnostika, radi u administraciji u lokalnoj bolnici. On je vrlo sklon promišljanju i prilično upućen u Pismo. Naši razgovori često prijeđu u diskusiju o Bibliji i pokušavanju razumijevanja tko Bog jest. Naš glavni izazov u ovim razgovorima je taj da je on odbacio Bibliju kao autoritet i kao nepogrešivu Božju riječ.

Jedan dan sam mu rekao: "Znam da ne vjeruješ da je Biblija Božja riječ pa mi je ponekad teško objasniti neke stvari. Ja vjerujem da Biblija jeste Božja riječ. S obzirom na to, imam veliku odgovornost da predstavim Njegovu riječ drugima. Stoga,


Služba obiteljima gay roditelja: popis savjeta za pastore i voditelje •   Pristupajte obiteljima gay roditelja sa suosjećanjem, iscjeljenjem i istinom u dozama koje mogu primiti, baš kako je Isus činio. •   Pretpostavljajte da su homoseksualci uvijek među vama i izbjegavajte homofobne izjave npr. nepristojne izraze. •   Pobrinite se da imate politiku koja suzbija nasilno ponašanje i disciplinu koja to prati. •   Budite obazrivi prema vašem osoblju i volonterima tako da ih pitate: "Kako ide? Jesu li se djeca (gay roditelja) integrirala i povezala s ostalom djecom? •   Prema potrebi razgovarajte u nezgodnim situacijama. Obitelji mogu pristupiti pastorima ili službenicima i tražiti pomoć. Predvodite ih u tome s pitanjima. •   Kada propovijedate ili poučavate iz dijelova Pisma koji spominju homoseksualnost, uvijek govorite istinu u ljubavi.

  Ginger Haan iako se na samo pregršt mjesta u Bibliji govori direktno o temi homoseksualnosti te napomene su ipak tamo. Ja ne želim krivo tumačiti ono što je Bog rekao. Ja te jako volim i osjećam odgovornost da ti kažem da je prema Božjoj riječi prakticiranje homoseksualnosti grijeh. Kako se osjećaš u odnosu na to i kako se osjećaš prema meni zbog toga?" Bio sam iznenađen njegovim odgovorom. Rekao je: "Nisam nikada razmišljao o tome na taj način. Vidim dilemu u kojoj se nalaziš. Želiš ostati istinit naspram Boga, a ipak izraziti svoje prijateljstvo i zabrinutost prema meni. Cijenim tvoj položaj. Još uvijek ne gledam na to isto kao i ti, ali ne vrijeđa me da ti to vidiš na taj način." Mi nastavljamo imati ovakve iskrene razgovore, ali oni su natopljeni iskrenim suosjećanjem, brižnošću i uvjerenjem. Još smo na putu duhovnog pronalaska i moja molitva je da će on doći do punine vjere u Isusa po otkrivenju Duha Svetog. Čini se da mi nemamo jednaku emocionalnu reakciju prema onima koji su razvedeni, koji su upleteni u heteroseksualan promiskuitet, koji su ispunjeni ponosom ili su nepošteni i ispunjeni lažima ili koji koriste alkohol ili drogu, ili pak onima koji su ispunjeni bijesom ili manjkom samokontrole. Mi takvima nudimo nadu

i priliku da prime milost. Mi ih pozivamo s dobrodošlicom u naše crkve raširenih ruku.

Definitivno se radi o delikatnoj ravnoteži u pronalasku puta osvjedočenja i ljubavi, pronaći put apsolutne istine i milosti za one koji još ne vjeruju. To zahtijeva intenzivnu molitvu i proučavanje. Ali vrijedi truda. Duše vise u toj ravnoteži. Bog ih nije otpisao. Neću ni ja. Kako vaša crkva doseže osobe LGBT pozadine? COLE: Mi nemamo specifične službe za LGBT osobe. Mi dajemo sve od sebe da pružimo atmosferu ljubavi i suosjećanja i dajemo do znanja da je naš duhovni put otvoren za svakoga tko ima želju istraživati ga s nama. Ne pravimo nikakvu razliku oko toga tko je dobrodošao, a tko nije. Svi su dobrodošli. Isus je rekao da idemo na putove i među ograde i natjeramo ih da dođu (Lk 14,23). Dajemo sve od sebe da gradimo mostove, ne pregrade. Kod nas u crkvi imamo službu za obitelji s posebnim potrebama. Visoko obučeni radnici služe djeci s posebnim potrebama kako bi njihovi roditelji mogli pohađati crkvu s pouzdanjem da su njihova djeca zbrinuta. Glas se pronio o tome među obiteljima s posebnim potrebama i privukao mnogo novih ljudi.

Jedne nedjelje jedan je čovjek doveo svojeg sina s posebnim potrebama na dječju pouku. Voditelji službe su mu pristupili i kroz razgovor otkrili da je on čuo za našu službu pa je doveo svog sina, a on će se vratiti kad se vrati s ranog ručka. Idućeg tjedna je učinio isto, a voditelji su ga ohrabrivali da ostane na bogoslužju. On im je dao do znanja da ne misli da bi trebao jer ga partner čeka u autu. Ohrabrili su ga da i njega povede. On je pristojno odbio i vratio se nakon ranog ručka. Nakon tri ili četiri tjedna ovakvog dolaženja i odlaženja napokon su ga uvjerili da je zaista dobrodošao ostati na bogoslužju. On i partner usudili su se ući kroz vrata tog dana i otkrili su jednu ugodnu atmosferu punu ljubavi. Bili su dotaknuti slavljenjem i izazvani poučavanjem. Počeli su redovito dolaziti. Nikada se nisu pokušavali šepuriti kao gay par ni u kojoj prilici. Mogli ste proći kraj njih u predvorju i ne primjetiti da su oni par. Ne pokušavaju progurati svoju gay agendu. Oni su istinski gladni Božje prisutnosti u svojem životu. Jedne nedjelje nedavno, jedan od ovih muškaraca sjedio je s jednim od naših pastora u kafiću u našem predvorju i počeo izražavati kako se osjeća da bi možda trebao napraviti neke promjene u načinu svog života. Duh Sveti ga je osvjedočio da

Ljeto 2016. 33


je celibat izbor načina života kojeg treba slijediti. Družimo se s njim i pomažemo mu da donese pobožnu odluku i da slijedi poruku i osobu Isusa. Ljubav pobjeđuje. Kako vaša crkva čini učenike od osoba LGBT pozadine?

Mislim da je najveća potreba osoba LGBT pozadine da budu viđeni kao važni, vrijedni ljubavi, ispunjeni potencijalom i cijenjeni. Kada ih tako vidimo, poruka evanđelja ima šansu dotaknuti njihova srca i donijeti promjenu.

34 Duhovno vrelo

COLE: Mi pristupamo učeništvu onih koji dolaze iz LGBT pozadine na individualnoj bazi. Svaka situacija ima neke jedinstsvene elemente i zahtijeva osjetljivost i pažljivo vodstvo. Ne postoji "jedna mjera za sve ljude". Mi isto prakticiramo strpljivost. Nemamo ustanovljen vremenski rok stvari koje osoba treba učiniti na svom duhovnom putovanju. Mi hodamo u moći rasuđivanja, u vodstvu Duha Svetoga i u Pismu. Prošlog ljeta smo srijedom uvečer imali seriju sastanaka dijeljenja vizije i tijekom tog vremena pružili smo vrijeme za pitanja naših članova. Kad smo se dotakli dijela okrenutosti našeg srca prema LGBT zajednici, jedna osoba je pitala koliko dugo trebamo dopusititi gay osobi da dolazi u crkvu prije nego promijeni način života. Moj odgovor je bio: "Koliko god je potrebno". Ako osoba očito pokušava progurati svoju agendu ili pokazuje otvoren bunt, mi bismo tada odgovorili na odgovarajući način na njihovu potrebu za disciplinom. Ali kao kontrast tome, ako je osoba autentično i iskreno na duhovnom putovanju, mi ćemo hodati s tom osobom kroz proces podlaganja Božjoj riječi koliko god to trajalo. Kada počnemo određivati pravila, mi odražavamo duh religije koji je nama ugodniji, ali štetan onima koji traže pomoć. Koje su jedinstvene duhovne potrebe djece koje odgajaju roditelji LGBT pozadine? COLE: Ovo je za nas jako nov teritorij. Mislim da smo mi usred otkrivanja njihovih specifičnih potreba. Jedna stvar koju sam otkrio kroz istraživanje je ta da djeca gay roditelja nisu ništa više sklona homoseksualizmu od djece heteroseksualnih roditelja. U tom svjetlu jedna od njihovih najvećih potreba je da se s njima odnosi kao što bi se odnosili prema bilo kojem drugom djetetu. Nemam sistematičan odgovor na ovo pitanje zbog njegove jedinstvenosti i novine. Samo bih volio ohrabriti da se tu djecu ne izdvaja u nekom posebnom tretmanu i ako oni iniciraju pitanja, mi ćemo

tražiti Božju mudrost i mudrost ljudi koji su prije nas ranije prešli tu stazu. Što crkva može učiniti da se pobrine za potrebe te djece? COLE: Najbolje što možemo učiniti je da ih prigrlimo, volimo i potičemo da ispune svrhu koju je Bog udahnuo u njih za njihove živote? Homoseksualnost je kontraverzna tema kako u društvu tako i u kršćanskim crkvama. Koji je najbolji način, prema vašem mišljenju, za kršćanske službenike da govore na ovu temu? COLE: Princip koji je oblikovao moje razmišljanje i pristup ovoj kontraverznoj temi je Veliki nalog. Isus nije radio razliku vezano za to kome da naviještamo Radosnu vijest o Njegovoj ljubavi i milosti, a kome ne. Ja imam povijest objavljivanja propasti i osude nad gay zajednicom. I ne pamtim da sam vidio ikakav plod od tog pristupa. Kada je moje srce bilo dotaknuto ljubavlju i suosjećanjem za one koji se identificiraju kao homoseksualci, prestao sam vikati i počeo sam služiti. Vidio sam nevjerojatan plod od tog otklona u svom duhu i metodama.

Mi imamo tendenciju promatrati one koji nisu Kristovi sljedbenici kao svoje neprijatelje. I dozvan sam k pameti kroz istinu Božje riječi: "Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovog mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima." (Ef 6,12) Ljudi nisu moji neprijatelji. Oni su dragocjeni u Božjim očima. On ih voli jednako koliko voli mene. On želi da ih i ja volim isto. "Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama." (1 Pt 3,15) Otkrio sam poštovanje prema onima koji su gay. Poštujem dragocjenu vrijednost njihovih duša. Ne ljutim se na njih i želim im dobro. Vjerujem da smo najučinkovitiji u postizanju od Boga dodijeljenog zadatka kada smo poznati u zajednici u kojoj služimo zbog onoga za što smo mi, a ne protiv čega smo.


Prvi dio ove knjige prvenstveno je temeljna istina o ŽIVOTU U KRALJEVSTVU. Sada dolazimo do primjene ŽIVOTA U KRALJEVSTVU u ovoj generaciji. To je apsolutno neophodno za svakog vjernika. Riječ Božja gubi svoj osnovni smisao i vrijednost sve dok nije osobno i na odgovarajući način primijenjena. Dakle, pročitajte ovaj odjeljak vrlo pažljivo i uz molitvu. Pustite da Duh Sveti govori u vaš život. Vaš hod u vjeri će značajno ojačati kad "odložite bremena" koja nas koče da postanemo sve što ON priželjkuje da budemo.

Serija Život u Kraljevstvu, OSMI DIO

ŽIVOTU U KRALJEVSTVU H. MAURICE LEDNICKY DBIJANJE NAPUŠTANJA KULTUROLOŠKIH STAVOVA I DJELOVANJA Od sinova Izraelovih koji su željeli kralja "kao što ga i svi drugi narodi imaju" (1 Samuelova 8,5) do današnje uzrečice "Svi to rade!" izopačena čovjekova priroda nastoji iznova i iznova isplivati na površinu. Ovdje ne govorimo o nespašenima, onima koji su pod kontrolom Zloga; umjesto toga, više se fokusiramo na vjernike i na to kako loša kultura, poput divovskog udava, pokušava do kraja iscijediti život iz svog plijena. Biblija je izričito jasna po tom pitanju - Bog ne želi da njegova djeca skakuću s djecom pakla. "Nemoj slijediti većinu koja hoće činiti zlo" (Izlazak 23,2; NIV). "Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Što vjernik s nevjernikom? Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti" (2 Korinćanima 6,14-17; NIV). Da ne bi bilo nesporazuma, ova opomena ne znači biti izoliran od onih koji nisu prihvatili Krista. Namjena joj je da vjernik ne sudjeluje u zlim djelima onih koji su odbacili Spasitelja.

"Svi kršćani koje susrećem, i koji teže Bogu, kršćani su koji su u značajnoj mjeri van dohvata svog vremena, a još više van dodira sa svojom generacijom." A. W. TOZER

Poznato je da se kulture razvijaju i mijenjaju, ali je neosporna povijesna činjenica da se kulture ne razvijaju na bolje. Uvijek na gore. S vremena na vrijeme, više češće nego rjeđe, pomaci su postupni, gotovo neprimjetni. Dok se tehnološki napredak komunikacije, medicina te znanstvena otkrića hvale kao izuzetna dostignuća, isto se ne može reći za moralnu snagu našeg svijeta. Promotrite broj pobačene djece, rastavljenih i disfunkcionalnih obitelji, nemoral i seksualne perverzije. Upravo u ovoj septičkoj jami degradacije moraju živjeti vjernici. Iskrenost zahtijeva da priznamo da smo dopustili da naša srca otvrdnu i postanu neosjetljiva. Mi smo toliko dugo živjeli na smetlištu da miris raspadanja više ne uznemirava naša duhovna osjetila. U takvom slučaju, teže je spriječiti da se dio pokvarenosti uvuče i u naša srca. Ne namjeravam se baviti ovim previše, ali za mene, to je postao najozbiljniji problem. Mi se nalazimo u vremenu krize i samo njegova Crkva može upozoriti ljude te im dati poziv na čistoću.

MOTIVIRANOST OSOBNIM AMBICIJAMA Neovisnost NIJE biblijski koncept za istinsku Crkvu niti bilo kojeg njenog člana. Analogija najčešće korištena u Riječi pri definiranju i opisivanju Crkve Gospodinove jest ljudsko tijelo. Naša tijela nisu sastavljena od mnoštva neovisnih organa. Milijuni stanica moraju funkcionirati na ispravan način i nalaziti se na pravom mjestu. Zastrašujuća riječ rak ukazuje na to da su određene stanice prestale funkcionirati na normalan način i počele destruktivno putovanje kroz tijelo. Nijedan organizam ne može živjeti beskonačno, osim u slučaju kad sve njegove komponente pridonose zdravlju u cjelini. U tom smislu, istina koja treba iskočiti sa stranica Svetog pisma jest međusobna ovisnost.

Ljeto 2016. 35


Isus je koristio metaforu "trs i mladice" kako bi dao upute dvanaestorici. Pet puta je govorio o ovom odnosu međusobne ovisnosti govoreći im: "prebivajte (ostanite) u meni" uz pozitivan rezultat "donošenja mnogo roda" jer "mladica ne može donijeti roda sama od sebe" (Ivan 15). Pravi Kristovi sljedbenici lako shvate ovu poruku. "Mladice" donose plod jedino i isključivo zato što su dio "trsa". Međutim, to nadilazi naš vlastiti odnos s Kristom (istinskim Trsom) jer postoje mnoge mladice - ne samo jedna – koje su od jednake važnosti u procesu donošenja ploda. Sebičan ponos je ono što si dopusti umišljati da moja "mladica" zaslužuje više pažnje ili da nadmašujem ostale mladice. Nekoliko poslanica u Novom zavjetu se izričito i detaljno bavi ovim značajnim pitanjem. U pismima vjernicima u Efezu i Kolosu, Pavao opisuje Krista kao glavu Crkve, a vjernike kao Njegovo tijelo. " I sve Mu je podložio pod noge, a njega postavio za glavu nad svim u Crkvi, koja je njegovo tijelo, punina Onoga koji ispunja sve u svemu" (Efežanima 1,22-23; moj naglasak). Zatim nastavlja: "Naprotiv, govoreći istinu u ljubavi u svemu ćemo urasti koji je Glava, u Krista, Od kojega cijelo tijelo – skupa povezano i skupa držano svakim potpornim ligamentom (vjernici) raste i izgrađuje se u ljubavi, dok svaki dio radi svoj posao" (Efežanima 4,15-16; NIV, moje dopune i naglasak). U Poslanici Kološanima on ponavlja istu temu. "On (Krist) je glava tijela, Crkve" (Kološanima 1,18; NIV, moj naglasak). "On (arogantna osoba) je izgubila vezu s Glavom, od koje sve Tijelo, podržano i održano zajedno svojim ligamentima i tetivama, raste onako kako Bog čini da raste" (Kološanima 2,19; NIV, moje dopune i naglasak) U strateški smještenom 12. poglavlju Prve poslanice Korinćanima, gdje u uvodnim stihovima Pavao definira darove Duha Svetoga za službu koji se manifestiraju (čak i danas) u zajednici

36 Duhovno vrelo

(Tijelu) vjernika, ubrzo slijedi detaljan podsjetnik na značaj međusobne ovisnosti u Crkvi. " Jer kao što je tijelo jedno i udove ima mnoge, a svi udovi tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo, tako i Krist." (1 Korinćanima 12,12; NLT). "Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi" (1 Korinćanima12,27; NLT). Odmah nakon toga daje sažeti popis "dijelova tijela" koje je Bog odredio da budu u Crkvi (1 Korinćanima 12,28). Zanimljivo je da (pod božanskim nadahnućem) ubacuje poznati nauk o ljubavi kao dominantnoj motivaciji za službe i nadnaravne manifestacije (1 Korinćanima 13). On se nalazi u samom središtu njegove upute o tome kako Crkva (tijelo) treba funkcionirati u Duhu (1 Korinćanima 12 i 14).

Služba u Crkvi Gospodnjoj nikad nije bez žrtve. Zreliji su spremni podrediti osobne želje da bi usmjeravali manje zrele vjernike u duhovnom rastu i razvoju. Ukratko, oni koji razumiju biblijski princip međuovisnosti izabiru biti blagoslov umjesto da su uvijek samo primatelji blagoslova. Stav koji zahtijeva da crkveni ustroj, smjer u kojem Crkva ide i procedure moraju biti usklađeni s mojim osobnim interesima je onaj koji donosi nered i sukob u tijelo Kristovo.

Životna lekcija: Ja sam bitan, koristan dio Njegove Crkve. Svaki član Njegovog tijela ima zadatak i, kako bi Crkva bila zdrava i funkcionirala ispravno, svatko mora radosno popuniti mjesto službe za koju je pozvan. Ja sam samo jedan dio, niti više niti manje važan od bilo kojeg drugog člana. Ako težim biti iznad drugih, ili vjerujem da sam kvalificiraniji ili pretpostavljam da ih ne trebam, ja se ne milim Glavi, Isusu Kristu, i to će donijeti pomutnju u Tijelo. Moja najveća ambicija, prije svega, mora biti ugađanje Kristu, kroz ponizno služenje Njemu.


Svaki član Njegovog tijela ima zadatak i, kako bi Crkva bila zdrava i funkcionirala ispravno, svatko mora radosno popuniti mjesto službe za koju je pozvan. Ja sam samo jedan dio, niti više niti manje važan od bilo kojeg drugog člana. USPORREĐIVANJE I NATJECATELJSKI STAV

Kritiziranje brata ili sestre u Kristu često ima za cilj njihovo prikazivanje u negativnom svjetlu, a sebe u pozitivnom. Obično je takva kritika prikrivena govorom koji se čini poput brige za osobu, a skriveni motiv je natjecateljska ljubomora. Da, nažalost to se događa u Crkvi - na svim razinama. Sjećate li se prvog "sukoba" zabilježenog među Duhom ispunjenim vjernicima nakon izlića Duha Svetoga na Dan pentekosta? O tome čitamo u Djelima apostolskim u 6. poglavlju. ( Jedna od stvari koje volim u Božjoj riječi je da ne isključuje tjelesnosti i ne pokušava sakriti slabosti i nezrelosti vjernika). "Helenisti (židovski vjernici koji najvjerojatnije nisu bili rodom iz Jeruzalema, niti možda čak iz Palestine) počeše mrmljati na Hebreje (židovske vjernike iz Jeruzalema), rekavši da se njihove udovice zapostavljaju u svakodnevnoj pomoći (distribuciji hrane)" (Djela 6,1; NLT, moj naglasak i dopune). To se dogodilo usred velikog pentekostalnog probuđenja među Židovima koji su prihvatili Krista.

Iako nema dokaza da su navedeni vođe i sami imali takve "natjecateljske" stavove, Pavao je bio uznemiren saznanjem da postoji uspoređivanje njega (velikog učenjaka), Apolona (velikog govornika) i Petra (velikog apologete) u korintskoj Crkvi. Naravno, ostali su se izjasnili kao vjerni samo Isusu. To je bila jedna od prvih stvari koje je naveo u Poslanici (1 Korinćanima 1,10-13). "Zaklinjem vas, draga braćo i sestre, autoritetom našega Gospodina Isusa Krista, da živite u skladu jedni s drugima. Neka

ne bude podjele u Crkvi. Radije budite jednodušni, ujedinjeni u istoj misli i svrsi" (1 Korinćanima 1,10; NLT).

Nakon pozivanja vjernika u Rimu da "se transformiraju obnovom svog uma", Pavao ih dalje upućuje, "ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno..." (Rimljanima 12,1-3; NIV). "Bratskom ljubavi ljubite jedan drugoga; poštovanjem jedan drugoga pretječite;" (Rimljanima 12,10). Poslanica Filipljanima se često opisuje kao najosobnija i najmanje doktrinirana poslanica koju je napisao apostol Pavao. Kao jedna od četiri poslanice koje je napisao iz rimskog zatvora, smatra se zahvalom za velikodušnost vjernicima u Filipima. Potičući ih da imaju "isti stav kakav je imao Isus Krist", opominje ih: "Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe" (Filipljanima 2,3; NIV, moj naglasak). Nastavlja: "Činite sve bez mrmljanja i oklijevanja, da budete besprijekorni i čisti, neporočna djeca Božja usred nastranog i pokvarenog naraštaja..." (Filipljanima 2,14).

Životna lekcija: Sotona zna da, ako uspije proizvesti "unutarnje sukobe" (natjecanje) među Kristovim sljedbenicima, uspio im je odvući pažnju od istinskog neprijatelja – njega samog. Crkva nije društveni klub u kojem se izlažu pojedinačni trofeji. Mi smo "suradnici" Božji (2 Korinćanima 6,1). Potrebna je prava poniznost kako bi Kristovo tijelo funkcioniralo u jedinstvu, a to podrazumijeva značajno odstupanje od korumpiranih svjetskih obrazaca ponašanja.

VAŽNOST TITULE I POZICIJE U jednom vremenskom razdoblju, supruga i ja smo živjeli u zemlji u kojoj su titula i položaj autoriteta bili izuzetno važni. Čuli smo priče o muškarcima i ženama koji bi napustili posao s višom plaćom i zaposlili se na mjestu sa znatno manjim prihodima kako bi imali "titulu" uz svoje ime. Ljudi vole priznanje. To isto je bio slučaj među vjerskim vođama čak i u vrijeme kad je Krist bio na zemlji. Isus je prozreo njihove izlike za privlačenje pažnje. "Čuvajte se pismoznanaca koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,... oni se pretvaraju da su pobožni moleći duge molitve u javnosti" (Luka 20,46.47; NLT).

Vanjska (dodatna) motivacija (osobna priznanja, nagrade) je moćan alat koji se često koristi za postizanje ciljeva u poslovnoj zajednici. U nekim slučajevima je Crkva usvojila isti pristup. Isus je upozorio da su ljudi koji "trube pred sobom u sinagogi i na ulicama kako bi ih ljudi hvalili", koji "mole javno na uglovima ulica i po sinagogama gdje ih svi mogu vidjeti" i "daju do znanja svima da poste jer pokušavaju izgledati jadno i neuredno kako bi im se ljudi divili zbog toga ", "već su primili jedinu nagradu koju će ikada dobiti" (Matej 6,2.6.16, NLT). Dok su neki stava da se neke stvari neće napraviti za kraljevstvo ukoliko ne postoji osobno priznanje, ja samo želim pozvati na oprez. Duhom vođeni ljudi će odgovoriti na unutarnji glas Duha Svetoga, umjesto na poziv ljudskog ega. Isus je rekao: "Ja ću sagraditi svoju Crkvu" (Matej 16,18), a uvjeren sam da Njegova metodologija ne bi koristila kulturološke taktike koje ugađaju tjelesnoj prirodi čovjeka. Razmislite o tome. Savao iz Tarza je mogao biti stavljen u ovu istu kategoriju. On je navodio svoje "kvalifikacije" kao židovskog religioznog

Ljeto 2016. 37


sjedni ovdje na dobro mjesto,", a siromahu reknete: "Ti stoj tamo" ili "sjedni kraj mojih nogu", niste li bili pristrani suditi te postali suci što naopako sude? ( Jakov 2,1-4; ESV, moj naglasak). U ovom slučaju teret je bio na vjernicima koji su iskazivali priznanje jednoj osobi više nego drugima. Gotovo je postala uobičajena praksa u političkom manevriranju i poslovnom ophođenju pokazati naklonost prema određenim ljudima koji "imaju veze". Ljudi imaju naklonost na temelju njihovog socijalnog ili ekonomskog statusa. Nažalost, ono što je istina u tim područjima često se uvlači i među vjernike. O ovom je duhovnom pitanju Jakov govorio. Isus je objedovao u kući bogataša, ali on nije oklijevao dotaknuti zaraznog gubavca niti držati dijete u naručju.

Potrebna je prava poniznost kako bi Kristovo tijelo funkcioniralo u jedinstvu, a to podrazumijeva značajno odstupanje od korumpiranih svjetskih obrazaca ponašanja. vođe (prije nego što je susreo Isusa). "Bio sam obrezan osmi dan (prema židovskom zakonu). Ja sam čistokrvni građanin Izraela i član Benjaminovog plemena - pravi Hebrej, ako je takav postojao! Bio sam član farizeja koji zahtijevaju najstrožu poslušnost židovskom zakonu. Bio sam toliko revan da sam oštro progonio Crkvu. A, što se tiče pravednosti, besprijekorno sam vršio Zakon" (Filipljanima 3,5-6; NLT, moje dopune). Zapravo, on je imao najvišu razinu položaja i autoriteta. Međutim, sada kada je Krist postao Gospodin i Učitelj njegovog života, nastavio je: "Jednom sam mislio da su te stvari bile vrijedne, ali sada ih smatram bezvrijednim zbog onoga što je Krist učinio" (Filipljanima 3,7; NLT). Jakov, (Isusov polubrat) uočio je utjecaj kulture u Crkvi. Pisao je "dvanaestorima plemenima" koja su "raseljena" i upozorio ih da je takav stav ispod razine ljubavi koju Krist želi za svoj narod. "Braćo moja, ne budite pristrani dok stojite u vjeri u Gospodina našega Isusa Krista, Gospodina slave. Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u lijepoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći i vi se zagledate u onoga što nosi lijepu odjeću te reknete, "Ti

38 Duhovno vrelo

Kao dijete Božje, ne smijemo pokušati njegovati odnose na temelju onoga što neki pojedinac može učiniti za nas. Tragičan je način razmišljanja da se zbog straha da se neka ugledna osoba ne uvrijedi, promijeni evanđelje. Životna lekcija: Svi su jednaki pred križem. Svi su grešnici, bez obzira na društveni ili ekonomski status u poslu, vladi ili obitelji, a samo se po Kristovoj žrtvi nekome mogu oprostiti grijesi. Priznanje od strane ljudi ne impresionira Boga. Vodstvo Crkve Gospodnje ne smije osobno očekivati bolje pozicije, niti smije dodijeliti povlašteni status onima koji posjeduju privilegirane položaje u svjetskom sistemu. Riječ Božja se bez iznimke jednako odnosi na sve ljude.

Ovo je samo početak vrlo važnog dijela našeg proučavanja. U sljedećem broju ćemo se osvrnuti na prepreke duhovnom rastu poput Intelektualnog pristupa vjeri i Božje riječi tumačene kulturom. Ostala pitanja uključuju tjelesnost i razliku između tjelesnosti i legalizma. Ima mnogo toga za naučiti o životu u Kraljevstvu u mračnom, grešnom svijetu koji uvijek gura vjernike da sudjeluju u nebiblijskoj kulturi. Ovaj članak preuzet je iz knjige Kingdom Living © 2013., autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana.

  Dr. H. Maurice Lednicky je

50 godina bio zaređeni službenik Assemblies of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.


"SVE JE DOBRO UČINIO" - On je dostojan našeg povjerenja

"Svi se snebivali preko svake mjere i govorili: "Sve je dobro učinio! ..." (Marko 7,37) RON PITTS riče su kružile među mnoštvom o čudotvorcu koji je poučavao u okolici. Širila se vijest kroz cijelo područje da je taj učitelj obećani Mesija i da im sada donosi ovu poruku. Nije bio tako dobro poznat lokalno u Galileji i obližnjem području kao što je bio u Jeruzalemu i mnogi su bili znatiželjni vezano za tog čovjeka i njegova učenja. Nada je često na izmaku snaga kada je životni put opterećen bolestima, neuspjehom, krivnjom, žaljenjem, nepravdom i nebrojnim drugim bolima što zarobljavaju dušu. Tako se mnoštvo sakupljalo. Oni su slušali. Oni su ga vidjeli da dotiče druge koji poput njih nisu imali nade, i liječi ih. Bili su zapanjeni i začuđeni. Ovo je bio čovjek kojem su mogli vjerovati. Donijeli su odluku. Njihova odluka je bila konačna i svaka sumnja otklonjena: "Sve je dobro učinio!"

Nema ništa toliko utješno kao taj trenutak odluke. Suočeni s nemogućnostima životnih okolnosti, kada bolest traje, kada kraj jedne bitke nosi početak nove patnje, kada se doima da nebo ne daje odgovora, a hitno je, kako je slatko osjećati sigurnost stajanja na spoznaji da je "Sve dobro učinio!" Tekst nam ne otkriva točan broj mnoštva. Opis nije bio detaljan i precizan u pogledu događaja neobičnog putovanja izvan uobičajenih granica Isusove službe. Zapravo, moglo bi se argumentirati da je glavna poanta Markove priče jednostavno izraziti neizbježan zaključak da sve što Isus čini, čini dobro. Dugačko putovanje otkriva učenicima i ostalim vjernicima tri načela povjerenja.

Prvo, iako postoje trenutci gdje smo poželjeli da je došao ranije, Isus slijedi svoju vlastitu mapu. Drugo, iako služi mnoštvu, Isus služi na osoban način. Treće, iako je pažnja gomile usmjerena na čudotvorca, Isus stavlja fokus na poruku, a ne na nositelja poruke. Na kraju, mnoštvo se oslonilo na činjenicu da se njemu može vjerovati. Kada su im se okolnosti činile beznadne i nije bilo nikoga kome bi se mogli okrenuti, on je bio Onaj koji uistinu sve čini dobro.

ISUS SLIJEDI SVOJU VLASTITU KARTU Učenici su znali "najbolji" put od Tira do Galilejskog jezera, a to zasigurno nije bilo kroz Sidon. Ako je cilj putovanja bio doći brzo na pješčane obale jezera, kraći i direktniji put bio bi logičan. Isus je jednako zadovoljan svojim tempom kao što je i svojim mjestom, a jedno i drugo je podložno njegovoj svrsi. Iako je nekada njegov put duži, njegov plan je pouzdan u svakoj situaciji. Proći ćemo kroz tekst i smjernice spomenute u njemu: "Na povratku iz tirskog kraja dođe preko Sidona ka Galilejskom moru, usred područja Dekapolisa." (Marko 7,31).

Za većinu, ovi gradovi su samo udaljena i nepoznata mjesta, ali učenici su znali da ovo neće biti jednodnevan izlet. Neki su izračunali da je za ovo putovanje bilo potrebno osam mjeseci. Ipak, Isusova svrha nije bila da se zatekne na cilju putovanja jer je svrha putovanja bila samo putovanje. Matej prepričava ovu priču svojim riječima u više detalja. Čudesa su bila brojna, mnoštvo je bilo sve brojnije, Isus je poučavao, ali iza kulisa se nešto još značajnije odvijalo. Osam mjeseci učenici su ga promatrali kako služi među mnoštvom. Oni su slušali dok je govorio u tajnosti s njima iz Pisma i o Kraljevstvu. Prema Matejevom izvještaju, pri kraju njegovog produženog boravka s njima, Petrove su se oči otvorile i on priznaje da je uistinu Isus, Mesija, Sin Boga živoga (Matej 16,13-19). Kakva pouka za Isusove sljedbenike! Kroz životno putovanje postoje trenutci u kojima se osjećaš kao da Isus ide dužim i sporijim putem do naših okolnosti. Tjeskobno iščekivanje uvijek muči srce sumnjama. Gomila se pita gdje je njihov iscjelitelj i zašto ih drži u neizvjesnosti. Kako je veliko iskušenje da smjestimo naše neodložne okolnosti iznad njegove svrhe. Dugačak put iz Tira podsjetnik je svima nama da će u svoje vrijeme Isus zasigurno proći našim putem. Možemo se pouzdati u njega, čak i kada se njegov dolazak čini odgođen. Strpljivo i s povjerenjem iščekujemo trenutak kada ćemo se i mi pridružiti gomili koja razglašava još jednom: "Sve je dobro učinio!"

ISUS SLUŽI NA OSOBAN NAČIN "On ga izvede između naroda nasamo ..." (Marko 7,33a). Kad se Isus pripremao da

Ljeto 2016. 39


služi gluhom čovjeku, najprije je razmotrio čovjekove osobne potrebe i način na koji mu može najbolje poslužiti u javnosti. Povukao ga je na stranu kako ne bi radio predstavu pred svima i doveo ga u nelagodu pred mnoštvom.

Ovaj iskaz Gospodinove osjetljivosti na osobne potrebe pojedinca daje jasan uvid u njegovu službu. Važno je zapamtiti da nisu svi iscijeljeni na pozornici. Nisu svi kršteni u Duhu Svetome kod crkvenog oltara. Ne pronalaze svi Krista kao svog Spasitelja na kraju nedjeljnog bogoslužja. Neka od Isusovih najvećih čuda danas događaju se izvan pogleda gomila i kamera.

Isus zna potrebe pojedinca, ali isto tako zna savršeno vrijeme za služenje. Dok neki dolaze Kristu u katedrali s ukrašenim staklima, utješno je znati da se Isusa može pronaći bilo gdje na životnom putu. Crkva je znala pjevati staru himnu koja kaže: "Ja idem baš kakav sam." Kako je predivno sjetiti se istine da on dolazi k meni baš kakvom sam. Prizor kako Isus stavlja svoje prste u uši gluhog čovjeka i onda još i pljuje teško je zamisliti današnjem vjerniku. Pomaže nam ako razumijemo da su Isusovi postupci primijenjeni da bi gluhi čovjek razumio što će mu su dogoditi. U kulturi toga vremena, ovo je bio oblik znakovnog jezika smišljen od općeg vjerovanja da pljuvačka ima iscjeljujuće moći. Nakon što ga je povukao na stranu od pogleda gomile, Isus ga je zaklonio od javnog sramoćenja i istovremeno obnovio njegov sluh i govor. Koliko je ljudi došlo u crkvu u potrazi za odgovorima, a potom dovedeni u situaciju gdje su nepotrebno poniženi ili osramoćeni te ostavljeni, a da im potrebe nisu namirene?

Predivno je znati da Isus dopušta pojedincu da dođe baš kakav je. On dopušta introvertima da budu introverti i ekstrovertima da budu ekstroverti. Isus je pokazivao svojim sljedbenicima da dok ekstroverti možda trebaju naučiti da je u redu za druge da budu povučeni i tiši, introverti moraju isto tako naučiti da neki vole mikrofon. Kada Isus služi na ovaj osoban način, svima je tada jasno "Sve dobro čini".

40 Duhovno vrelo

ISUS STAVLJA FOKUS NA PORUKU, NE NA NOSITELJA PORUKE Većina onog što se podučava danas poučava se slijeđenjem službe i modela učeništva kojeg je pokazao Isus. Proučavaju se službe u malim grupama po uzorku na Isusove učenike. Promovira se evangelizacije u dvoje. Povremeno, stil Isusove službe razmatrao se kao formula koja potiče svjesnost zajednice i pruža miljeu aktivnosti kao sredstvo rasta crkve i napretka službe.

Usred preobilja svakojakih savjeta koji su dostupni danas, važno je primijetiti da je najveća služba koju je svijet ikada vidio, u nekoliko navrata učinila upravo suprotno današnjim trendovima služenja. S integracijom biblijskih i poslovnih paradigmi u crkvenoj službi, teško je zamisliti bilo koga da slijedi Isusov primjer koji je u ovoj i nekim drugim navratima dao uputu mnoštvu da ne govori nikome o njegovoj službi. Zašto bi se povlačio od samopromoviranja i slave? Osim nekoliko mogućih razloga, čini se jasno da Isus želi da njegovi sljedbenici zadrže pažnju na poruci, a ne na nositelju poruke.

Kada su pred Isusa sjele gomile ljudi kod Govora na gori, kada je nahranio 4000 ljudi, i 5000, i još žene i djecu, nemamo nigdje zapisano da kaže: "Slijedi me!" U takvoj prilici neki bi pomislili da je propustio izvrsnu priliku da zadobije veliki broj sljedbenika. Kakva prilika za evangelizaciju. Ipak, Isus svojim učenicima govori: "Slijedi me", a mnoštvo uvijek usmjerava na Oca. Njegov fokus bio je jasan i postojan. Isus je uvijek usmjeravao na poruku.

Žalosno, neki nositelji poruke danas se više trude privući sljedbenike njih samih. Realno mi nositelji poruke smo ništa više od vozača autobusa. Naš posao je da prevezemo putnike Onome tko ih može spasiti, iscijeliti, krstiti ih i podići ih u vječan odmor. Kako bi bilo smješno da vozač koji vozi putnike na veliko okupljanje počne trošiti vrijeme i trud da bi sam sebe

predstavio kao glavnu atrakciju i pokuša zadobiti pažnju za svoj autobus! Neka nam Bog pomogne da usmjeravamo ljude na glavnu atrakciju.

"On mora rasti, a ja se umanjivati!" (Ivan 3,30). Čak Isus, koliko god je bio dostojan, izbjegavao je privlačiti pažnju na sebe. Umjesto toga, usmjeravao je muškarce i žene na poruku koja donosi život i nadu.

ZAKLJUČAK Svijet nudi paradu širokog izbora brzih rješenja i lažnih lijekova za probleme života. Nažalost, one nose visoku cijenu i razočaravajuće rezultate. U tekstu vidimo da je mnoštvo bilo zaneseno, ne samo zbog toga što su bili iscijeljeni ili oslobođeni, nego je njihov ushit rastao zbog spoznaje da su pronašli više od samog rješenja za svoje životne probleme. Oni su otkrili da iako postoji period kada mu je potrebno duže nego su se nadali i iako se njegove metode služenja razlikuju od osobe do osobe, njegova poruka nosi autoritet neba. On je bio čovjek s porukom i službom kojoj mogu vjerovati bez obzira na izazove života. Ovo je bio čovjek koji je "sve dobro učinio". Ako se boriš jer tvoje molitve nisu još uslišane, sjeti se: "On sve čini dobro".

Ako se osjećaš napušteno i izostavljeno dok su neki drugi u prvom redu primanja blagoslova, sjeti se: "On sve čini dobro".

Ako osjećaš pritisak da postaneš uspješan i sam učiniš nešto, napuniš svoj autobus, ali ništa se ne događa, sjeti se: "On sve čini dobro".

Neovisno gdje se nalaziš na svom putovanju, sjeti se danas da Isus na putu do tvoje okolnosti, nije zaboravio gdje se nalaziš, on poznaje tvoje potrebe i možeš mu potpuno vjerovati. Kada prijeđeš ovu dolinu i osvrneš se nazad na ovu teškoću, budi siguran danas da ćeš i ti kao i ono mnoštvo u Dekapolisu moći uzviknuti: "On je sve dobro učinio ... za mene!"

  Ron Pitts, M.A., je glavni voditelj Life Publisher

International, Springfield, Missouri. On je misionar posljednjih 30 godina. Služio je u Argentini, Hondurasu i Global University.


"SVE JE RELATIVNO" i ostale apsolutne tvrdnje

Relativisti se čak razljute na nerelativiste, što je, ako malo razmislite, čudno. Papa Benedikt XVI. je taj fenomen nazvao "diktaturom relativizma". U ovom članku ću razmotriti dva najveća problema relativizma – on je samodiskreditirajuć ili kontradiktoran sam po sebi i on je selektivan. U drugoj polovici ovog članka ponudit ću praktične odgovore na relativizam.

PROBLEMI S RELATIVIZMOM

RELATIVIZMA PAUL COPAN

1.Relativizam je samodiskreditirajuć: relativisti vjeruju da je njihov pogled istinit za svakog

Prije nego analiziramo relativizam, definirajmo izraze. Što točno mislimo pod relativizmom i istinom? Dok to činimo, pogledajmo još dva izraza koja oko kojih često dolazi do nesporazuma – tolerancija i osuđivanje. a.  Definicija relativizma i istine: Relativizam je pogled da neko vjerovanje ili životna filozofija može biti istinita za jednu osobu, ali ne i za drugu. Po pitanju moralnosti, moralna uvjerenja neke osobe ili kulture mogu biti "ispravna" za njih, ali ne nužno za druge. Istina je relativna – to jest, ovisi o mojim vlastitim osjećajima, preferencijama, povijesnom trenutku ili kulturi.

Nasuprot relativnom je apsolutno ili objektivno. Istina ne ovisi o tome što ljudi vjeruju ili u kojem povijesnom razdoblju žive. Čak da i svi vjeruju da je zemlja ravna ploča, ona bi i dalje bila okrugla.

Što je onda istina? Istina se podudara sa stvarnošću. Ako se vjerovanje, priča, ideja ili tvrdnja ne podudara sa stvarnošću, sa stvarima kakve one jesu, onda je ona pogrešna. Tvrdnja "Mjesec je načinjen od sira" je pogrešna jer se ne podudara sa stvarnošću. Samo stvarnost govori je li nešto istina ili laž. Istinita tvrdnja točno opisuje stvarnost. b.  Zašto su relativisti apsolutisti: Usprkos tvrdnjama relativista, prosječan relativist vjeruje da su sljedeće tvrdnje istinite za sve – ne samo za njih: •  Ne smiješ govoriti da je netko u krivu. •  Svi su pogledi jednako prihvatljivi. •  Svoja moralna uvjerenja ne smiješ nametati drugima. •  Trebaš biti "tolerantan" i ne smiješ "osuđivati".

jerojatno ste čuli neke od relativističkih tvrdnji poput: "Ovo je istinito za tebe, ali ne i za mene" ili "Ovo je samo tvoja stvarnost" ili "Tko si ti da kažeš da je netko u krivu?" Netko bi vas mogao smatrati arogantnim pa čak i opasnim jer vjerujete u "istinu" ili "moralne standarde".

•  Trebaš biti otvoren. Pogledajte neke od tipičnih relativističkih slogana i pretpostavki koja ispadaju primjerom samodiskreditacije: •  Istina je samo stvar perspektive: Je li ovo istina ("Ako se ne slažeš s mojom perspektivom, ti si u krivu"), ili je to samo još jedna trivijalna perspektiva? •  Ne postoje činjenice, samo interpretacije: Je li to činjenica ili je to tvoja interpretacija? • Možeš raditi sve što želiš, sve dok ne štetiš nekome: Zašto je pogrešno nekome naštetiti? Nije li to moralni standard koji ne smijemo prekršiti?

Ljeto 2016. 41


•  Možeš činiti sve što želiš, sve dok je to stvar dogovora dvoje odraslih: Čemu apsolutno pravilo o potrebi pristanka među odraslima?

Relativizam je pogled da neko vjerovanje ili životna filozofija može biti istinita za jednu osobu, ali ne i za drugu. Po pitanju moralnosti, moralna uvjerenja neke osobe ili kulture mogu biti "ispravna" za njih, ali ne nužno za druge. Istina je relativna – to jest, ovisi o mojim vlastitim osjećajima, preferencijama, povijesnom trenutku ili kulturi. © 2006. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Ajmo vidjeti možemo li večeras dati svjedočanstvo, a da se ne hvastamo, dati molitveni zahtjev, a da ne ogovaramo i moliti, a da ne propovijedamo. Može?"

42 Duhovno vrelo

c.  Relativizam, tolerancija i osuđivanje: Jeste li ikada sudjelovali u razgovoru u kojem vas je netko optužio za "netoleranciju"? Ili vas je možda netko svisoka upitao: "Tko si ti da sudiš nekoga?" Imam prijedlog: nemojte odmah reagirati na optužbu, nego zatražite pojašnjenje. Saznajte što relativist misli pod tolerancijom ili osudom. Kako će se na kraju vidjeti, relativisti upotrebljavaju izraze po kojima ni sami ne mogu živjeti. Sami sebe izuzimaju od vlastitih pravila. Klasično razumijevanje tolerancije je podnošenje nečega što netko smatra da je pogrešno ili lažno.1 Ne treba nam tolerancija za čokoladu ili sladoled. Mi ih volimo. Ali danas je tolerancija znači "prihvaćanje svih pogleda kao istinitih i jednako legitimnih". Stoga, ne složiti se s nekim je arogantno. Ali razmislite o ovome: Kako istovremeno prihvatiti budizam (koji odbacuje postojanje Boga) i kršćanstvo (koje potvrđuje postojanje Boga)? To je kontradikcija, jasno i glasno. Što je s izrazom osuđivati? Relativisti rado citiraju Evanđelje po Mateju 7,1: "Ne sudite da ne budete suđeni!" Oni tvrde da se to odnosi na reći nekome da je u krivu. Je li to ono što je Isus mislio? Niti približno. Prvo, nema nikakvog smisla: Ako vas netko optuži za "osuđivanje", zar tada ta osoba ne osuđuje vas jer vi osuđujete nekoga? Drugo, sam Isus je izražavao snažno neslaganje sa svojim religioznim oponentima (vidi "Jao" u Mt 23). Treće, Isus je rekao: "Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!" (Iv 7,24). Kontekst 7. poglavlja Evanđelja po Mateju ukazuje na problem s kojim se ljudi moraju suočiti – trun u nečijem oku. Ali ljudi ne smiju živjeti s osjećajem moralne nadmoći ("osuđivati" ili "suditi"); prvo bi trebali preispitati sami sebe (izvaditi brvno iz vlastitog oka) prije negoli ukažu na nečiji grijeh i to u duhu poniznosti (usp. Gal 6,1).

2. Relativizam je selektivan: ljudi su obično relativisti po pitanju Boga/religije i etike a. Relativisti nisu relativisti kad su u pitanju trivijalne činjenice koje ne utječu na njihovu osobnu autonomiju: Ljudi nisu relativisti glede prometnih znakova, zaobljenosti Zemlje, pobjednika svjetskog prvenstva ili stanja na burzi. Ljudi nisu relativisti po pitanju uputstava na bočici lijeka ("to je istina za ljekarnika, ali ne za mene"). Oni ne tvrde "Pariz se nalazi u Francuskoj za neke ljude, ali ne i za sve."

Ljudi su primarno relativisti po pitanjima Boga i morala. Jednostavno, postojanje Boga – kozmičkog autoriteta – mijenja pravila igre. On polaže pravo na naše živote. Ako je motiv relativista osobna autonomija ili "sloboda", a ne istina, tada Bog predstavlja prijetnju koja im sužava manevarski prostor. No, loš motiv ne dokazuje da je relativizam pogrešan. Samo nas podsjeća da relativistima treba lekcija u logici da ih "popravi". Ali ne, oni samo slegnu svojim ramenima i kažu "kakogod" - i odu dalje.

b. Relativisti postaju moralni apsolutisti kada su njihova prava i vlasništvo ugroženi. Kada se govori o etici, ako ljudi tvrde da je silovanje ili mučenje beba iz zabave "ispravno za neke ljude, ali ne za neke druge", oni nisu dovoljno duboko promislili


o temeljima za moral. Takvim ljudima ne treba argument, njima treba stručna pomoć.

Kršćanski filozof J. P. Moreland pisao je o prosvjetljujućem susretu s jednim studentom Sveučilišta u Vermontu.2 Moreland je držao govor u studentskom domu i student relativist koji je tamo živio, rekao mu je: "Sve što je istinito za tebe je istinito za tebe, i sve što je istinito za mene je istinito za mene. Ako za tebe nešto funkcionira, zato što vjeruješ u to, to je super. Ali nitko ne bi smio drugima nametati vlastita uvjerenja jer je sve relativno." Pri izlasku, Moreland je isključio studentov stereouređaj iz utičnice i s njim se zaputio prema vratima. Student je prosvjedovao: "Hej, što to radiš? ... Ne smiješ to raditi."

Moreland mu je odvratio: "Valjda mi nećeš nametati uvjerenje da je pogrešno ukrasti tvoj stereo-uređaj, zar ne? Zatim je nastavio s ukazivanjem studentu da kad je zgodno, ljudi kažu da ih nije briga za moral glede seksa ili varanja na ispitima. Ali oni u sekundi postanu moralni apsolutisti kad netko krade njihove stvari ili krši njihova prava. To jest, oni su selektivni moralni relativisti. Zanimljivo da je taj student nekoliko tjedana kasnije postao Kristov sljedbenik jer je prepoznao vezu između Boga i čovjekovog dostojanstva te njegovih prava – da nas je Bog stvorio prema vlastitoj slici. Ja volim reći crkvama kako to može biti izvanredna nova metoda evangelizacije koju nazivam "Krađa stereo-uređaja za Isusa". Poslije govora jedne zimske noći na otvorenom forumu u Oswegu u New Yorku, susreo sam se s jednom djevojkom koja mi je prigovorila da sam "etnocentričan" (Naravno, ona je vjerovala da je moralno pogrešno ako je netko etnocentričan). Zašto? Jer sam vjerovao da moj moral treba vrijediti za sve. Odgovorio sam joj: "Kada bi hodala mračnom ulicom i tamo bi te dočekao napadač koji te želi silovati, ali bi naišao i slučajni prolaznik koji ti je voljan pomoći, zar ne bi htjela da prolaznik nametne svoj moral tvom napadaču?" Primjetno uznemirena uzvratila mi je: "Vi izvrćete ono što sam rekla". Rekao sam joj: "Ni najmanje. Moja teza jest kako je lako biti relativist kad je zlo negdje daleko i ne tiče me se direktno. Ali kad netko krši moja prava – kad netko vrši nasilje na meni – tada ja priznajem da je to krivo." Na Kennsaw State University kod Atlante naslov mog predavanja je bio Kada su rasizam i bigotrija ispravni.3 Školske novine nisu htjele oglašavati moj "netolerantan" govor. Na kraju je urednik kršćanin razjasnio kako: "Ne možeš biti relativist i protiviti se rasizmu i bigotriji. Ako se protiviš, tada uopće nisi relativist."

Donesimo zajedno neke zaključke. Prvo, relativizam je vjerovanje temeljeno na korisnosti; od nas ne zahtijeva nikakve intelektualne ili moralne preduvjete. Zašto se boriti s intelektualnim ili moralnim izazovima? Relativizam je zapravo samo lijeno razmišljanje.

Drugo, istina je neizbježna. Dok je bila u srednjoj školi, moja kćer Valerie nije podigla ruku kad je učiteljica razredu postavila pitanje: "Koliko od vas vjeruje da ne postoji nešto što se zove istina?" Kada ju je njezina učiteljica pitala zašto nije podigla ruku, Valerie je odgovorila: "Ako tvrdite da ne postoji istina, vi zapravo govorite da je istina da istina ne postoji. Nijekanje istine je zapravo njezino priznavanje."

Treće, znanje je neizbježno. Ljudi koji tvrde: "Ne možeš znati", očito znaju da ne možeš znati. Čak i skeptici – koji propituju

postoji li spoznaja – čini se da i dalje znaju da njihovi umovi trebaju slijediti zakone logike i da ih njihovi umovi sustavno ne zavaravaju. Četvrto, čak i ako smo limitirani i imamo predrasude, to ne znači da ne možemo istinski spoznati. Zašto mislimo da moramo nešto znati sa stopostotnom sigurnošću? Kada ljudi inzistiraju na tome, kako oni mogu znati ili dokazati da spoznaja zahtijeva stopostotnu sigurnost? Nikako.

Peto, mi stalno nailazimo na stvarnost – prometne gužve, rak, AIDS u Africi. Mi nemamo kontrolu nad ovim stvarnostima. Ove stvari nisu istinite samo za neke ljude, ali ne i za druge. Da je tako, relativizam bi bio jednostavan način za rješenje najvećih svjetskih problema: "AIDS ili zagađenje mogu biti problem za neke ljude, ali ne za mene." Ne, relativizam jednostavno nije u dodiru sa stvarnošću. Štoviše, on uništava dušu. Kršćanska autorica Dorothy Sayers je pisala o "toleranciji" relativista: "U svijetu sebe naziva Tolerancija; ali u paklu ju zovu Očaj. Ona je suučesnik drugih grijeha i njihova najveća kazna. To je grijeh koji ne vjeruje ni u što, ni za što ga nije briga, ne želi ništa znati, ne živi ni za što i ostaje na životu samo zato jer ne postoji ništa za što je spreman umrijeti."4

DOPRIJETI DO RELATIVISTA

Kako se odnositi prema relativistima? Kako im s Božjom milošću možemo pomoći da priđu korak bliže prihvaćanju Krista? a. Upitajte zašto relativist vjeruje u to što vjeruje. Najvjerojatnije će vam dati objektivne razloge za svoja uvjerenja: "Toliko ljudi vjeruje u različite stvari" - pogled koji on uzima i za koji drži da je neporeciva istina. Ali relativizam najčešće proizlazi iz nesposobnosti za povjerenje i predanost. To može biti dobra točka za početak razgovora. b.  Čestiti kršćanski život relativistu može govoriti puno jasnije od logičnih odgovora. Relativist može zanemariti kontradikcije na koje mu ukažemo, ali teško da može zanemariti život ljubavi i integriteta: "Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge" (Iv 13,35). Započnite s građenjem odnosa s relativistom i oblikovanjem života s integritetom, to će također razotkriti površnost i usredotočenost na sebe u njihovom vlastitom životu. c.  Relativisti misle da njihov sustav vjerovanja donosi slobodu, a zapravo je to život ropstva, zarobljenosti i ovisnosti. Relativizam pretvara ljude u obične sjenke čovječnosti. Mnogi nevjernici pretpostavljaju da će Božji autoritet potkopati njihovu dobrobit. Ironično ali istina je upravo suprotna: "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga" (Mt 16,25). Isus je rekao: "Istina će vas osloboditi" (Iv 8,32), a nekoliko redaka kasnije tu je istinu povezao sa sobom: "Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni" (Iv 8,36).

Pastor Tim Keller kršćanima savjetuje da ne "ukoravaju" relativiste zbog predbračnog seksa ili nejasnih pogleda na istinu. To su samo simptomi nečeg dubljeg: "Umjesto da im govore da griješe jer spavaju sa svojom djevojkom ili dečkom, ja im kažem da griješe jer traže ispunjenje smisla života u svojoj vezi, a zapravo bi ispunjenje trebali tražiti u Bogu. Ovo idolopoklonstvo

Ljeto 2016. 43


Saznajte što relativist misli pod tolerancijom ili osudom. Kako će se na kraju vidjeti, relativisti upotrebljavaju izraze po kojima ni sami ne mogu živjeti. Sami sebe izuzimaju od vlastitih pravila. vodi u tjeskobu, opsesivnost, ljubomoru i nezadovoljstvo. Došao sam do zaključka da kad im opišete njihove živote kao idolopoklonstvo, postmodernisti se prestaju opirati. Tada im je moguće predstaviti Krista i njegovo spasenje, ne kao njihovu jedinu nadu za oproštenje, već kao njihovu jedinu nadu za slobodu." d.  S relativistima razmišljajte o odnosu. Don Everts i Doug Schaupp u sklopu InterVarsity Christian Fellowship služe na sveučilištima. Njihova knjiga I Once Was Lost: What Postmodern Sceptics Thaught Us About Their Path To Jesus (Bijah izgubljen: Što su nas postmodernistički skeptici naučili o svom putu k Isusu) prepuna je priča relativista ili postmodernista koji su pronašli svoj put do Krista. Prvi veliki korak svakog od njih bio je od nepovjerenja k povjerenju prema predanim kršćanima punim ljubavi. Mnogi relativisti nisu razmišljali o Kristu jer su općenito bili puni nepovjerenja prema ljudima, a posebno prema kršćanima. Kršćani za relativiste trebaju stvoriti sigurno okruženje kako bi se po Božjoj milosti mogli maknuti od zadovoljstva samima sobom do znatiželje, od otpora prema otvorenosti, od lutanja prema intencionalnoj potrazi za istinom – te u konačnici ulasku u Božje kraljevstvo.

Mnogi koji ispovijedaju kršćanstvo zapravo djeluju prema relativističkom mentalitetu. Je li onda čudo ako promatrači u njima ne vide ništa privlačno? Moramo se zapitati: Vide li relativisti promijenjene živote koji zahtijevaju nadnaravno objašnjenje? Ili vide nepromijenjene živote koji im pomažu u osnaživanju njihovog relativizama? Da bismo razotkrili bezličnu i praznu ljušturu relativizma, mi kao vjernici trebamo ići dalje od ukazivanja na kontradiktornu, selektivnu narav relativizma. BILJEŠKE 1   Cranston, Maurice. 1967. Toleration. Encyclopedia of Philosophy. Ur. Edwards, Paul, Vol. 8. New York: Macmillan/Free Press. 143. 2   Moreland, J. P. 1977. Love Your God With All Your Mind. Colorado Springs: NavPress. 153,154. 3   Iako je naslov moje lekcije provokativan, sadržaj je zapravo osuđivao rasizam/bigotriju na temelju apsolutnih moralnih vrijednosti. 4   Sayers, Dorithy. 1969. Christian Letters to a Post-Christian World. Grand Rapids. Eerdmans. 152. 5   Keller, Tim. 2008. The Gospel in All Its Forms, Leadership Journal 29/2. 6. (pristupljeno 1.5.2013.).

  Paul Copan, Ph.D. iz West Palm Beacha na Floridi je nositelj katedre Pledger Family za filozofiju i etiku na Palm Beach Atlantic University u West Palm Beachu na Floridi. Autor je i urednik brojnih knjiga uključujući When God Goes to Starbuck (Kad Bog ide u Starbuck), True for You, But not for Me (Istinito za tebe, ali ne i za mene), That's Just Your Interpretation (To je samo tvoje tumačenje), Creation Out of Nothing (Stvaranje iz ničega), Making Sense of the Old Testament God (Davanje smisla starozavjetnom Bogu) i Is God A Moral Monster? (Je li Bog moralno čudovište?). Također je predsjednik Evangelical Philosophical Society (Filozofskog udruženja evanđeoskih kršćana).

Profile for Andreja Mil

Duhovno vrelo br 35  

Magazine pentecostal pastors

Duhovno vrelo br 35  

Magazine pentecostal pastors

Advertisement