obrada i prevod : Klub Brbljivica
O b m a n a
dvadesetog vijeka. Doletjela sam do tamo prvom klasom, i Alexis mi je bila iznajmila auto, tako da je put koštao Alexis poprilično. Vjerovatno oko 15 000$, uzimajući u obzir da je soba koštala 1000$ za noć, a vjerovatno i više, i da je bila iznajmljena za mene nedelju dana. Moram da priznam da sam bila nervozna što ću vidjeti Ryana. Bilo je prošlo više od mjesec dana od sudbonosog dana. Kakav će biti sa mnom? Kakva ću ja biti sa njim? Kakav će on uopšteno biti? Znala sam da je bio u depresije, bar mi je tako rekla Alexis. Da li ću biti dobrodošla? Alexis mi je rekla da je Ryan želio da me vidi tamo, i da je zbog toga uradila sve što je uradila – zbog njega. Ali bi stvarnost mogla da bude drugačija. Morala sam da smirim misli prije nego odem u Enterprise Rental Car i uzmem volvo koji mi je Alexis iznajmila. Stigla sam tamo u pet popodne, upravo kad je počinjala posjeta. Mjesto je bilo ogromno i izgledalo je kao odmaralište sa pet zvjezdica, sa uređenim dvorištem, bazenom, spa centrom i štalama za konje. Nisam pogriješila u mišljenju da je to mjesto gdje slavni idu kad su «iscrpljeni» ili «dehidrirani.» Uvijek sam se divila Ketrin Ziti Džons njenoj odlučnosti da ne govori bezvezne izgovore. Ona nije bila iscrpljena ili dehidrirana, već se borila sa bipolarnim poremećajem, i to je iznijela javno. Dvorište je bilo perfektno i prelijepo uređeno, i bilo je malo mjesto na zemlji sa klupama i stolovima za piknik oko vode. Pogledala sam okolo, nadajući se da bi smo mogli da dođemo dovde i malo porazgovaramo, tako da sam uzela ćebe na koje bi mogli da legnemo, za svaki slučaj. Nadala sam se najboljem, očekujući najgore. Nadam se da tu postoji povraćaj tvoje investicije, Alexis. Otišla sam do prijamnice. «Uh, ovdje sam da vidim klijenta broj 23897,» rekla sam. Pogledala je u listu. «Gospođica Snow?» «Da.» To je bio dobar znak – već je bio dao moje ime na listu za posjetu. «Mogu li da vidim neku vašu identifikacionu kartu?» Predala sam joj moju vozačku dozvolu. «Da li imate neku drugu identifikacionu karticu?» Klimnula sam, predavši joj moju ličnu kartu. «Hvala vam.» Pogledala je u mene. «Soba 324.» Nadala sam se da ne prekidam. Bila sam nervozna dok sam išla prema sobi 324.