Julia Quinn - Vikont koji me volio

“Ah, da”, reče Mary. “Edwina je izašla s gospodinom Berbrookeom, vjerujem. Je li tako, Kate?”

Kate hladno kimne, nesigurna u to želi li da ju se naziva ‘osvježavajućom’.

“Poznajete li gospodina Berbrookea, lorde Bridgerton?” upita Mary.

“Ah, da”, reče on tonom koji je Kate zvučao iznenađujuće suzdržano. “Da, poznajem ga.”

“Nisam bila sigurna trebam li dopustiti Edwini da ode s njim na vožnju. Teško je voziti te dvokolice, zar ne?”

“Vjerujem da gospodin Berbrooke ima čvrstu ruku kad su u pitanju njegovi konji”, odgovori Anthony.

“O, dobro,” odgovori Mary, diskretno odahnuvši. “Sad ste me umirili.” Newton kratko zalaje, samo da bi podsjetio sve nazočne na sebe.

“Idem ja sad pronaći povodac i izvesti ga u šetnju”, reče Kate užurbano. Svakako će joj koristiti malo svježeg zraka. I bit će lijepo konačno uteći od vikontovog vražjeg društva.

“Ispričajte me, molim vas...”

“Ali Kate, čekaj!” pozove ju Mary. “Ne možeš ostaviti lorda Bridgertona ovdje sa mnom. Sigurna sam da bih ga udavila dosadom.”

Kate se polako okrene, užasavajući se sljedećih Maryinih riječi.

“U vašem mi društvu nikad ne bi bilo dosadno, gospođo Sheffield”, reče vikont, nonšalantno, poput kakvog okorjelog razvratnika, a to je i bio.

“Ali ja znam biti jako dosadna”, uvjeravala ga je. “Nikad niste bili prisiljeni provesti jedan sat u mom društvu. A toliko će potrajati dok se Edwina ne vrati.”

Kate je zurila u svoju maćehu, razjapljenih usta od šoka. Koga vraga to sad Mary radi?

“Zašto vi ne biste krenuli s Kate prošetati Newtona?” predloži Mary.

“Joj, ali ja nikad ne bih mogla tražiti od lorda Bridgertona da me prati na kućnim poslovima”, doda Kate brzo. “To bi bilo silno nepristojno. On je, na kraju krajeva, naš uvaženi gost.”

“Ne budi smiješna”, reče Mary, prije nego što je vikont uspio izustiti i riječ. “Sigurna sam da on na to ne gleda kao na posao. Zar ne, gospodine?”

“Naravno da ne”, promumlja Anthony, djelujući sasvim iskreno. Ali zapravo, što je drugo mogao reći?

“Onda dobro. To smo riješili”, reče Mary, zvučeći pretjerano zadovoljna sobom. “I tko zna? Možda naiđete na Edwinu na svom putu. Zar to ne bi bilo zgodno?”

“Svakako”, reče Kate ispod glasa. Bilo bi divno riješiti se vikonta, ali zadnja stvar koju je željela bila je isporučiti Edwinu u njegove ralje. Njezina je sestra još bila vrlo mlada i lako ju je bilo zadiviti. Što ako ona ne bude mogla odoljeti njegovim osmjesima? Ili njegovoj slatkorječivosti? Čak je i Kate morala priznati da je lord Bridgerton bio vrlo šarmantan, a on se njoj uopće nije sviđao! Edwina, sa svojom manje sumnjičavom prirodom, zacijelo će biti oduševljena njime.

Kate se okrene vikontu. “Ne morate se osjećati obveznim pratiti me na šetnji s Newtonom, gospodine.”

“Bit ću oduševljen”, reče on, zločesto se osmjehnuvši, a Kate je imala izraziti dojam da se on složio s odlaskom na šetnju samo da bi je naljutio. “Uostalom”, nastavio je, “kao što je rekla vaša majka, možda ćemo naići na Edwinu. Zar to neće biti divna slučajnost?”

“Divna”, bezizražajno ponovi Kate. “Baš divna.”

“Odlično!” uzvikne Mary, pljesnuvši radosno rukama. “Vidjela sam Newtonov povodac na stolu u predvorju. Evo, idem ti ga donijeti.”

Anthony isprati Mary pogledom, a zatim se okrene prema Kate i reče: “Ovo je bilo jako vješto.”

“Slažem se”, promrmlja Kate. “Što mislite”, šapne, naginjući se prema njoj, “da su njezine I posredničke namjere