Page 1


Klub Brbljivica

PERIOD ČUDA

Kao pjesnik klana MacGregor, Finlay Grant je prirodno rođeni šarmer. Lako može da osvoji srce bilo koje djevojke... ali nekako prave riječi kako bi izrazio njegovu ljubav premadivnoj Leslie Harrison su izostale. Kako se Božić približava, Finn zna da mora da nađe način da zaprosi crnokosu ljepoticu koja je ukrala njegovo srce. BORBA ZA PRAVU LJUBAV

Bijesna Leslie Harrison je mogla da pobjegne svojoj braći zbog obećanja da je udaju za drugog. Ali uradiće sve kako bi spasila svoju porodicu od beščašća... iako zna da u njenom srcu drugog muškarca osim Finna neće biti. Kad Lesliein zaručnik napravi podmukao dogovor, stavljajući njenu porodicu i klan MacGregora u opasnost, Finn će pokazati da je jednostavno žestok u bitci kao što je krasan u njegovoj pjesmi. Mogu li ovo dvoje ljubavnika pronaći Božićno čudo koje će imati srećni-do-kraja-života?

Za prevod veliko hvala našoj Nelly, za slikice hvala Slatkici i Sexy, obrada Prstić !! VOLE VAS VAŠE ZVONČICA, ŠEFICA, SEXY I PRSTIĆ KLUB BRBLJIVICA !!


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 1 Skay, škotska 17. Decembar 1688 Leden, jak vjetar je bacao vuneni pled oko ramena i nogu Finlaya Granta i hladio krv iz njegovih usana. To je bio vjetar one vrste koji mu ubada očne jabučice i ledi njegov dah.S mjesta na kojem je stajao iznad padine Bla Bheinna, većina ljudi je voljela pogled u proljeće, kad su doline obojene sjenkama lavande i ambera. Ali ne on. Njemu se više sviđala zima i oštra jasnoća mrazovitog svijeta koji ga je okruživao. Pogledao je preko vjetrovite doline prema zamku Camlochlin, domu MacGregora, Granta, i ostalih duša koje traže bijeg od vjetra ili nečeg goreg. Uprkos ledenoj klimi, toplota je curila duboko u njegovim kostima. Skoro da je mogao da osjeti aromu božićnog crnog kolača i tvdih keksića kako se peču u kuhinji. Ako bi poslušao dovoljno jako, mislio je da može da čuje smijeh i muziku u vjetru. Pitao se da li će se i ovo mjesto jednog dana promijeniti i hoće li dijela ljudi odavde biti zaboravljena.Nije želio da se to ikad desi. Bila je njegova obaveza da se postara da se to nikad ne dogodi. Otvarajući usta, uradio je ono što je radio najbolje i ispunio padinu zvukom njegove pjesme, onu koju je kreirao prethodnih sedam noći. „ Dozvoli mi da ti govorim o mjestu između planina i magle, Mjestu o kojem si samo sanjala, gdje junaci i dalje postoje. Tvrđavama isklesanim iz hrabrosti, uprkos zemljištu. Raju za prognane i utječištu za proklete. Camlochlin, Camlochlin, dragulj u mom srcu... “ Šireći pogled preko maglovitih vrhova Sgurr Na Stri i veličanstvenog Cuillina dalje,zastao je da ponovo razmotri odu koju je pisao za ovo mjesto. Bio je dobar sa riječima, ali čak bi i majstor imao problema da opiše mjesto njegovog rođenja. - Divno, - milozvučni glas je došao iza njega. Okrenuo se i nasmiješio jedinoj viziji koja je mogla da bude rival Camlochlinu, mjesečevoj svjetlosti i vjetrovitosti, dok je koračala ispod


Klub Brbljivica

sijajućeg vela smještenog na planinama. - To je nemoguće, jer nisam tebe još pomenuo u njoj. Leslie Harrison je prebacila svoju debelu pletenicu preko ramena, učinivši da on poželi da je rasplete i pusti da leti oko njenog veselog lica. Njen smijeh je igrao preko njegove kičme, ljepši nego bilo koji zvuk koji je ikad čuo, ili koji je ikad mogao da proizvede sasvojim sopstvenim glasom. Sjetio se dana kad je Colin MacGregor došao kući s Georgom Gatesom, kapetanom u kraljevskoj konjici, i sa kapetanovom ženom, Sarahom, i njenim rođacima, Harrisonima. Dugovao je Colinu mnogo što ju je ovdje doveo.Zbog toga što je ona uradila što niko prije nje nije mogao. Uzela je njegovo srce i dala njegovom životu novi smisao. Volio ju je i večeras je namjeravao da joj to kaže. - Zašto misliš da sam mislila na tvoju odu a ne na tebe kad sam progovorila, Finlayu Grantu? - Prošla je pored njega ostavljajući miris treseta i oraščića u njenom tragu. - Ja sam jedina djevojka u Visiji koja misli da si divan, jesam li? Okrenula se i naslonila svoja leđa na zid planine, njen zabavljeni osmijeh i dalje netaknut kad je pogledala u njega. - Zašto, upravo večeras sam čula Heather MacDonald kako te opisala kao božanstvenog. Sa osmijehom izgrađenog od svjetlosti zvijezda i sijanja sunca. - Kikotala se i prevrnula očima kao da nikad ranije nije čula takvu potpunu besmislicu. - Onda, jesi li ljubomorna? - Približio joj se, cerekajući se kao neki začarani mladac, bespomoćan na dejstvo koje ima na njega i ne mareći za to. Znači, druge su ga pronalazile zgodnim. Ovo je bila jedina žena čiju naklonost je želio da osvoji. - Hajde, pjesniče, - rekla je, fantastičan zavijutak njenih usana ga je privlačio bliže. - Svi jasno mogu da vide ko drži tvoje srce. Oh, zar je ona bila tako pametna, ili on, providan? Koga briga? Njega sigurno nije. I šta su bile zvijezde u poređenju sa radosti koja je iskrala u njenim očima boje mora?Oštar, planinski vazduh u poređenju sabičom njenog jezika? Volio je njeno pouzdanje, vazduh koji je lebdio oko nje kao senzualni plašt. Bilo mu je drago što je njegovo srce tako očito. Volio ju je i želio je da čitava Visija to zna. Reći će joj to večeras, iako izgleda da ona to već zna. Proteklih nekoliko mjeseci razmišljao je na koji najbolji način da joj to kaže. On je bio pjesnik. Događaj prosvjetljenja –kad neko otkrije da njegovo srce više nije njegovo, kad se budi svaki dan nalazeći je u svojim mislima, iskušavajući ga da pronađe njeno društvo, kad bi dao zadnji svoj dah u zamjenu za njen život– onda, taj događaj je bio značajan i zasluživao je prave riječi. Želio je da ju pita


Klub Brbljivica

da bude njegova žena. Prosidba treba da bude savršena... a za savršenost treba vremena da se savlada. Ali, najzad, vjerovao je da je našao prave riječi. Ipak, šta prave riječi znače ako mu ona ne uzvraća ljubav?Bilo je dosta udvarača koji su dijelili njeno društvo proteklih nekoliko mjeseci. Ona nije pokazala interes za bilo kojeg od njih. Jeste, proveli su dosta vremena zajedno i bilo je istina da bi njen osmijeh osvijetlio čitavu dvoranu kad bi on pjevao o ljubavi. Ali da li ga ona voli? Odlučio je da svoje pitanje stavi na test i vidi hoće li ga pustiti da je poljubi. Primaknuo se bliže, željan da osjeti mraz sa njenih usana prije nego joj prospe pohvale preko obraza. - Andrew čeka, - rekla je bez daha uz njegova usta, a onda ga odgurnula nježnom rukom. - Biće neka objava i tražio je da svi budu prisutni. Finn je stegnuo svoju ruku oko njenog struka, držeći je blizu, nevoljan da je pusti dok joj ne kaže. - Pusti ga neka čeka trenutak duže, preklinjem te. - Dobro. - Odustala je lako, smješeći se i približavajući se bliže uz njega,ubijajući njegovo mjesto gdje je stajao. - Mada, dao je utisak da je njegova objava jedna od značajnih. Finn je slegnuo ramenima i obmotao svoj pled oko njenih ramena, štiteći je od hladnoće. - Možda će tvoj brat konačno zahtjevati da Brodie MacGregor iskaže poštovanje tvojoj majci ženeći ju. Svi znaju za njihove tajne sastanke, znaš. Leslie je odmahnula svojom glavom. - Moja mama je završila to prije mjesec dana. Ne, mislim da objava ima veze sa pismom koje je skoro primio od Jamesa Douglasa, Markiza od Dumfriesshirea. Finn se povukao od nje kako bi imao bolji pogled na nju. - Douglas? Kakvog posla tvoj brat ima sa njima? Oni su nizijski protestanti. - Da, znam. - Njen osmijeh je bio još očaravajućiji izvijanjem njene tamne obrve. - Moja porodica takođe pripada nizijskim protestantima, Finn. Sjećaš se? Engleska je samo bila naše privremeno prebivalište. To je držalo Andrewa i Alana udaljenih od lokalnih polja mase, i kraljevske armije poslate da ubiju one koji su prisustvovali. - Da. - Klimnuo je, znajući da su Harrisonovi bili aktivni protestanti koji su užasno prpatili pod vladavinom Stjuarta. Preselili su se u Englesku nakon što je kralj Džejms uhapsio neke aktiviste prezbiterijanstva u njihovom rodnom gradu u Dumfriesshirea. Leslieina rodbina je živjela mirnim životom u Norfolku, ostajući tamo do ljeta, kad su pobjegli pod prijetnjom pobjede kralja Džejmsa


Klub Brbljivica

nad princom Vilijamomod Oranje. Plašili su se da će kralj sigurno kazniti protestante jer ga nisu podržali. Ali Džejms je izgubio skoro čitavu svoju podršku kad je Vilijam usidrio svoje brodove u Englesku, i ranije ovog mjeseca je bezuspješno pokušao da pobjegne iz zemlje. - Misliš li da Andrew želi da vas vrati vašem domu sad kad je sigurno za povratak? - Finn je pitao, uzimajući njenu ruku i prinijevši njene zglavke do svojih usana. Nije ga bilo briga ko je vladao. Engleski zakoni su rijetko dosezali do Skaja. Ali večeras, zavjetovao se, pitaće njenog najstarijeg brata za njenu ruku prije nego Andrew napravi planove i pokuša da je vrati nazad u Niziju... ili još gore, u Englesku. - Da li si toliko protiv namjere da odem? Pogledao je u njene oči, očekujući da pronađe poznati bljesak humora u njima. Nije ga pronašao. Bila je ozbiljna. - Naravno da se protivim da odeš, Leslie... - Prešao je naličijem svojih prstiju preko njenog obraza, onda, obuhvativši njenu vilicu, povukao ju je bliže. - Razmišljao sam na hiljadu načina da ti kažem ovo, ali moje srce je ono koje mora da govori za mene. - I šta će ono reći? - pitala ga je blago, smelo podižući vrhove svojih prstiju do njegovih usana. - Ono će ti reći da je svijet za koji sam nekad mislio da je tako lijep još očaravajući sa tobom u njemu.Da te volim. Da ću te voljeti narednih pedeset godina od sad, i hiljadu godina od tad.Da ću održavati tvoje usne otečenim i rumenim, ali ne i tvoje oči. Pokušavaću da te uvijek učinim srećnom, u našem krevetu i izvan njega. I kad se naša djeca rode, možeš svima da im daš imena. Znam koliko je djevojkama to bitno. - Znaš li? - Zakikotala se, podignuvši jednu obrvu na njega. - I kako znaš da želim da imam djecu sa tobom? Pritisnuo je svoje usne na njenu sljepočnicu, a ondaje spuštao svoje usne do njene jagodice. - Želiš li? Ovdje je bio, trenutak koji će otkriti njeno srce. Jedva da je disao, i nije bio siguran da li želi da nastavi da diše ako bi ona rekla ne. - Leslie! - Oštar muški glas je zazvao kroz maglu. To je bio Alan, mlađi brat od dva Harrisona. Finn prigušeno opsova. Oh, pakao! Ne sad, prokletstvo!


Klub Brbljivica

- Ovdje sam! - Pokušala je da odgurne sebe iz Finnovog zagrljaja, ali držao ju je mirno, nevoljan da je upravo sad oslobodi. - Nađimo se ovdje kasnije, - prošaputao je. - Želim nešto da te pitam. Nasmiješio se kad su joj se oči još više raširile. Ako je uskoro ne poljubi, poludeće. Njen brat ga je opet zaustavio kad je pozvao njeno ime, i Finn zažali što je više sati proveo sa lautom nego sa mačem dok je odrastao. - Dolazim! - Tiho se nasmijala i dala Finnu ono što je želio. Njen poljubac je bio smeo ali topao i ispunjen obećanjem uprkos njenom zaigranom šaptaju preko njegovih usana. - Moraćeš da me zagriješ ako ti se vratim. - Držaću te blizu mene, djevojko, - obećao je, zakrivivši ruku oko njenog potiljka. - Ugrijaću tvoju krv svojim tijelom i dahom - – zagnjurio je svoja usta u njeno grlo – - dok ti budem govorio koliko me misao na to da te ljubim proganjala. Zadrhtala je uz njega, ili od hladnoće ili od nečeg mnogo značajnijeg, a onda se oslobodila i ostavila ga da gleda kako nestaje u maglu, koja se zgusnula preko brda. Nasmijao se, prelazeći jezikom preko svojih usana, okusujući je, nedostajući mu već.Insiprisan, mislio je da ostane vani i završi svoju pjesmu. Ali ga je interesovala objava Andrewa Harrisona. Iskreno, mogao je to da sazna kasnije. Šta je stvarno želio bilo je da je gleda dok ona dijeli svoje riječi sa stanovnicima Camlochlin. Ona će se ovdje fino uklopiti nakon što se budu vjenčali.Sviđala se drugim ženama, starješinina žena, Davina, je bila među nekolicinom koja je znala njegove namjere i ne samo da ga je podržavala, već ga podsticala da bude brz i zatraži njenu ruku. Nasmijao se, koračajući kroz maglu i nestajući u njoj. Taj trenutak nije mogao da stigne tako brzo.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 2 - Je li to bio Finn tamo sa tobom? Leslie se okrenula prema svom bratu dok su prilazili buktinji koja je okruživala zamak. - Da, bio je. Nismo se krili od vizije našeg sporazuma. Magla se spustila ... - Mislio sam da je Andrew razgovarao sa tobom o stvaranju naklonosti prema njemu. Zastala je i sačekala njega da to isto uradi. Andrew je razgovarao sa njom o tome, ali bilo je prekasno. - Jeste. I reći ću ti ono što sam i njemu rekla. Već sam naklonjena Finnu i neću ga ignorisati jer mi Andrew kaže da to uradim. - On je tvoj najstariji brat. - Nije me briga ko .. Alanovi prsti koji su se čvrsto zatvorili oko njene nadlaktice su zaustavile njene riječi. - Završićeš time što će nas uhapsiti, Leslie. Možda čak i ubiti. Ovi ljudi su neprijatelji novog kralja. Življenje među njima postaje opasnije svakog dana .. - Opasnije? - Sad je bio njen red da ga prekine. - Primili su nas kad nam je to bilo potrebno. I William još nije kralj. Sigurno Andrew shvata kako smiješno – - Zastala je na kratko, oči su joj se raširile od iznenađenja i blagog straha. Kad joj je Alan okrenuo svoja leđa kako bi ušao unutra, pojurila je za njim. Jedna je stvar napustiti Camlochlin jer je bezbijedno da se ode. Bježanje od ovog klana jer novi protestanski vladar može krenuti da ih progoni je kukavčki. - Leslie! Okrenula se kako bi pronašla sestru koja je išla prema njoj iz jednog dugog, svijećama osvijetljenog hodnika. Sa svake Sarahine strane su bile njene dvije najdraže prijateljice, Gillian MacGregor i starješinina žena, lejdi Davina, koja je skoro uvijek izgledala kao da uživa u životu malo više od svih drugih oko nje. Trenutno, bila je namrštena što uopšte nije umanjilo njen nezemaljski sjaj. Možda je bila gospodarica zamka, ali sa njenim debelim, bisernim lancem koji svijetli na glavi u gomili nježno zakačenih lokni, i njenim krupnim, raširenim očima, izgledala je kao kraljica iz bajki. Kad je njen izraz lica omekšao na Leslie, poslednja je skrenula pogled, zasramljena tim što je Devina sigurno morala da čuje.


Klub Brbljivica

Čudan trenutak je prošao u kojem je Leslie željela da udari Alana u cevanicu jer ju je natjerao da izgovori tako neodgovarajuću stvar na glas, bila ona istina ili ne. - Leslie. - Njena sestra je prekinula tišinu. - Prijavila sam te da pomogneš ženama sjutra da se ukrasi zamak za Božić. - Znam da je to tek za nekoliko nedelja - – Davinain slatki glas je vratio Lesliein pogled nazad na nju –- ali sam se nadala da ćeš nam se pridružiti u pripremanju zabave za Novu godinu, zadnji dan u godini. - Novu godinu, - glas sa vrati ju je ispravio. Davina se okrenula prema Finnu, koji je ulazio unutra sa hladnog vjetra, i njen osmijeh, iskren i zračeći kao i njegov, je povratio svu slavu. - Naravno. Nova godina. Ponekad imam problema da se prisjetim naziva. Okrenula se i namignula Sarahi i Gillian. - Mi južnjaci smo lišeni Božićne proslave predugo. - Vratila je svoju pažnju na Finna. - Ali ovaj put ću zapisati naziv, rođače. Obećavam. - Nema potrebe, princezo. - Povukao je svoju kapu, prosipajući boje lana blijede pramenove preko njegovih očiju i zacrvenjelih obraza. - Staviću to u pjesmu kako bi ti pomoglo da zapamtiš. To je moja dužnost. Dvije žene pored nje, zajedno sa Davinaom samom, su pocrvenjele i izgledalo je kao da su malo ostale bez daha. Leslie je prevrnula svojim očima. Uvijek je bilo isto. Žene bi se postakivale preko svojih sopstvenih stopala kad svoju pažnju usmjeri na njih. Ipak, nije bila ljubomorna. Nije namjerno pokušavao da osvoji bilo čiju naklonost. Nije bila njegova krivica što nešto srećno i lako sa životom je zračilo čak i iz njegovog najmanjeg osmijeha. Čuvar priča, očaravao je pjesmama... i očima koje su sijale kao smaragdna prašina posuta preko nebeskih polja.Šaputanja su bila istinita. Finlay Grant je bio božanstven. I dok nije to iskorištavao, makar ne namjerno u svoju korist, znao je potpunu moć svog šarma. - Ne znam kakva je priroda obavijesti tvog brata Andrewa, ali se nadam da ćeš ostati do Dvanaeste noći. Leslie je trepnula u Davinau, sjetivši se razgovora koji je vodila prije nego se Finn pojavio... i razgovora koji je vodila sa Alanom prije toga. Sviđala joj se Davina. Sviđali su joj se svi u Camlochlinu. Nije željela da ode, pogotovo ne sad, kad joj je Finn konačno priznao da je voli. Prebacila je svoj pogled na njega i nježno se nasmijala. On ju voli. Sumnjala je u to, ali Finn Grant je zaveo toliko


Klub Brbljivica

srca i Leslie nije bila sigurna da li neko može da zavede njegovo. - Voljela bih da ostanem, gospodarice. Radujem se proslavljanju Božića u Camlochlinu. - Divno! - Svijetla plavuša se nasmijala. Leslie je primjetila da se Finnov osmijeh raširio i nagađala je da je srećan zbog Davinine pomoći da zadrži Leslie ovdje. Pomisao na njega da traži pomoć je učinila da joj koljena zadrhte. Možda je posjedovao neku bajkovitu magiju kao Davina kad se radilo o zaustavljanju tuđih srca sa njihovom ljepotom i dobrodošlim vladanjem, ali Leslie je zaustavila njegovo. Ovaj božanski čovjek je bio njen. Volio ju je. Oh, volio ju je! Hvala Bogu da jeste. To će je spasiti jadnih godina življenja bez njega. I ona je njega voljela, takođe. - To je više nego ljubazno od vas, gospodarice. Biće mi drago. - Hajde, Leslie. - Brat ju je povukao za ruku. - Imamo obaveza kojim treba da se pozabavimo. Odvukao ju je, nježno ali neuglađeno, od ostalih u pravcu Velike dvorane. Okrenula se, nemoćna da pomogne sebi, i nasmijala seFinnu preko ramena. Naći će se sa njim kasnije i reći će mu da ako je pita da se uda za njega. Ostala bi ovdje sa njim i živjela u jednoj od koliba koje su tačkale ogromnu dolinu Camlochlina.U zimu bi nosila debeli vunjeni pledi slušala ga kako joj uveče pjeva. Postala bi teška sa njegovom djecom i nikog ne bi cijenila više od njega osim boga. Ušla je u Veliku salu, njen osmijeh je ostao isti dok je prelazila pogledom preko stanovnika Camlochlina. Koja budala ne bi željela da ostane ovdje u društvu ovih ljudi koji su bili čvrsti kao planine koje su se nalazi vani i ljubaznim, gracioznim ženama koje su ih prihvatile i poštovale? Sarah je ostajala ovdje sa njenim mužem, Georgom. Andrewa žena, Margaret je željela da ostane, čak je i Elizabeth, Alanova žena, ovdje izgledala srećnija. Leslie nije vidjela razlog da i ona ne ostane ovdje, ako tako izabere. Neka njena braća odu. Željela je da na kraju svake večeri leži u Finnovim rukama dok god je živa. Neka nevolja dođe. Nije se plašila da umre. Odrasla je sa smrću i neposrednom njenom mogućnošću da se desi. Gledala je kako njen otac i stotine drugih umiru tokom prezbiterijanskog bojišta mase smatranih izdajnicima od strane katoličkog kralja. Znala je šta znači odrasti obilježen kao kraljev neprijatelj. Nije se plašila da živi među katoličkim MacGregorima sad kad je Engleska imala protestantskog kralja. Nikad nije znala kakav način života želi. Od onog što je vidjela, muževi su umirali ili bježali pod hirovima drugih muškaraca. U svakom slučaju, zašto bi se


Klub Brbljivica

udala samo kako bi iščekivala novu tragediju? Najzad, tako je mislila prije nego je došla ovdje. Prije nego je upoznala ljude čiji pogledi mogu da zaustave vojsku, ali samo jedan pogled na njihove žene i svi se pretvaraju u maslo. Prije njego je upoznala... njega. Gledala je Finna kako ulazi u Veliku dvoranu za gospodaricom Davinaomna jednoj ruci, i njegovom strinom Maggie na drugoj.Ognjište i veliki broj svijeća je osvjetljavao Veliku dvoranu, ali njegov sopstveni izvor svijetla i toplote obasjavali su ga. Leslie je osjetila da neko mjesto duboko u njenom srcu gori kad su se njihovi pogledi sreli preko prepune prostorije. Nasmijala se, presrećna što je izabrao nju među svim drugim ženama koje bi prihvatile bilo šta što bi im ponudio. Još mu nije otkrila koliko mnogo svog srca mu je dala. Večeras će mu reći. Pustiće ga da je poljubi i više od toga, i pokazaće mu. Nije mogla da čeka više. - Ah, evo Leslie sad. - Andrew, njen najstariji brat, je uzeo njenu ruku od Alana i povukao je ka sebi prije nego se okrenuo njihovom domaćinu. Zahvaljujem na vašem strpljenju, MacGregore. Leslie je pogledala u gospodara koji je sjedio u stolici na čelu stola najbližeg ognjištu. Robert MacGregor bi izgledao mnogo opasnije da nije bilo četvoro male djece koja su se pentrala po njegovim ramenima i zakvičala sa radošću kad je on ustao do potpune svoje veličine... dobro, nije znala kako da izračuna visinu muškarca, ali on je bio jedan veliki muškarac. - Tišina! - Njegov glas je odjeknuo dvoranom, stigavši do svakog ćoška i kutka. Kad je imao pažnju svih, prekrio je Andrewovo rame svojim dlanom. Pružite pažnju Andrewu Harrisonu, koji ima nešto da kaže narodu Camlochlina. Leslie je sjela na svoje mjesto za stolom, i molila se da njen brat pokaže zahvalnost ovim ljudima na njihovoj ljubaznosti. Ovo su bili Gorštaci, ne Englezi. Ovo su bili ratnici, djeca antičkog kralja Pikta, Kennetha MacAlpine. Oni ne bi prihvatili ljubazno kukavice koje bježe na prvi znak nevolje. A nije bilo razloga da bježe. Njena porodica će ovdje biti sigurna. Nijedna vojska ne bi preživjela da ujaše u Camlochlin sa namjerom da ubiju njegove stanovnike zbog njihove religije. Andrew je pročistio svoje grlo. Leslie je zatvorila njene oči. - Moj gospodaru. - Njen brat se se obratio gospodaru dvorca i sačekao dok nije vratio u njegovu stolicu. - Kao najstarijem u mojoj porodici, dozvolite mi da izjavim moju zahvalnost svima vama što ste nas primili i pružili nam sigurnost uprkos činjenici što smo protestanti. Znam da govorim i u ime svoje


Klub Brbljivica

porodice kad vam kažem da je Camlochlin postao naš drugi dom, ali – - spustio je pogled na svoje čizme i ponovo pročistio grlo, - ali naš prvi dom nas čeka i vrijeme je da odemo. Lesliein pogled je sreo Finnov preko raspona stolova. Znala je da će doći dan kad će njena braća željeti da napuste ovo mjesto, i sad je taj dan došao. Stomak joj se uvio u bolan čvor. Željela je da ostane, ali Andrew nikad to ne bi dozvolio osim ako nije udata. Je li to bilo ono što je Finn želio da ju kasnije pita? Da bude njegova žena? Oh, molila se da je to. Rekla bi da, naravno! Nasmiješila mu se preko prepune dvorane. Jedva je čekala da se nađe sa njim kasnije. - Uvijek ste dobrodošli ovdje, Harrisone, - starješina mu je rekao, ustajući na noge još jednom i pogledavši u gužvu. - Nadamo se da ćete ostati ovdje do Dvanaeste noći a onda ću vas ispratiti sa pratnjom u Englesku. - Imaš moju zahvalnost, Robe, ali ne vraćamo se u Englesku, - Andrew mu je rekao, iznenadivši Leslie dovoljno da prebaci njen pogled sa Finna na njenog brata. - I već imamo pratnju. James Douglas, Markiz od Dumfriesshirea će se naći sa nama preko tesanca u Glenelgu i onda nas ispratiti do Dumfriesa. Šta? Njena porodica se vraća u Dumfries? Leslie je skočila na svoje noge i povukla brata za rukav. Nije željela da se vraća tamo. Nije je bilo briga hoće li kralj Stjurta biti svrgnut i to što se više neće plašiti šta bi jeretici sljedeće mogli da urade. Dumfries je bio crno, mračno sjećanje u koje nije željela nikad da se vrati. Njen otac je umro tamo sa desetinama drugih ljudi koje je poznavala, muževi, braće, sinovi i ćerke. Nije željela da se vrati tamo i mogla je jedino zamisliti da i njena majka isto to osjeća. - Brate, želim riječ. Šta majka ... - Kasnije. - Andrewov pogled ju je upozorio da se ne raspravlja, makar ne u društvu ostalih. - Molim te da se vratiš na svoje mjesto. Leslie ga je poslušala, sa rukama stisnutim u pesnice pored njenog tijela. Kasnije će pričati, uredu. - Andrew. - Sad je Finn ustao sa njegove stolice. Pogledao je u starješinu pa onda u nju. Kad je to uradio, njegov osmijeh je omekšao na njoj i prošao kroz njene kosti, uzrokujući da mu ona uzvrati osmijeh. - Ima nešto što bih volio da te pitam. Leslieno srce je udaralo tako ludački da se plašila da bi moglo da se oslobodi iz njenih rebara i odleti pravo u njegove ruke. Hoće li sad da pita za


Klub Brbljivica

nju? Nadala se da hoće.Molila se za to. Voljela ga je. Željela je da provede ostatak svog života sa njim, ovdje u Camlochlin. - Prije nego to uradiš – - Andrew je podigao svoj dlan da ga zaustavi, ali Finn nije skidao svoj oči sa nje, tako da nije vidio. Očito da ga nije ni čuo. - Znam da nisam vrijedan nje, i da postoji mnogo drugih muškaraca koji bi mogli da joj pruže veće bogastvo nego ja, ali ja volim tvoju sestru i ja ... - Finne, moram ... - Andrew ga je opet prekinuo. Ovaj put Leslie se nije suzdržala i skočila je na noge. - I ja volim njega! Nije gledala ni u Andrewa, ni u Alena, niti u bilo kog drugog osim Finna. Željela je da se smije olakšanju na njegovom licu. Je li stvarno on nije znao šta je ona osjećala svo ovo vrijeme? - Žao mi je... vas oboje, ali... moja sestra je zaručena za drugog. Leslie je trepnula u svog brata, sigurna da su je uši izdale i da ne postoji razlog da joj srce leži slomljeno pod njenim stopalima. - Šta? - Nije željela da pita, ali morala je. - Rekao sam, - Andrew je ponovio, zvučeći više pokajnički ovog puta, susrevši njen pogled, - da si obećana nekom drugom.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 3 Nije može da bude vjerena. To je bila jedina stvar koja je prolazila kroz Finnov um dok je gledao prema Robu. To je bilo nemoguće. Otišao je kod Roba nedeljama nakon što su Harrisonovi stigli, raspitujući se o Leslie i da li je već obećana nekom. Prema njenom najstarijem bratu i staratelju, nije bila. Ne. Sigurno je čuo pogrešno. Ona nije mogla da bude obećana nekom drugom.Ona treba da bude njegova. - Andrew Harrison, - rekao je promuklog glasa od emocija sa kojima se borio da ih suzdrži. - Koji je smisao tvoje obmane? Je li zato što sam katolik ne želiš je sa mnom? Možda zato što sam Gorštak? Ili je to možda više zbog mog srodstva sa MacGregorima? - Ne, ja... ja..., - Harrison zamuca. - Zašto bi inače govorio o njenoj vjeridbi po prvi put od kako ste došli ovdje? Finn je mogao da čuje lupanje Andrewovog srca u tišini koja se nadvila nad dvoranom – ili je to bilo njegovo srce koje mu je odjekivalo u ušima? - Ne postoji nikakva obmana ovdje, Finn, - Lesliein brat je rekao. - Njena zaručenost je nedavan događaj. To je ... - Nedavan? - Finn je prešao svojim pogledom preko svakog čovjeka u dvorani. Njegovih rođaka, njegovih prijatelja. Ako jedan od njih... - Ko je to? Kome si je obećao? - Andrew. - To je bila Leslie koja je progovorila, očiju raširenih od straha. - O čemu je ovo? Molim te reci da je šala. Njen brat nije mogao da ju pogleda, što je iskušavalo Finna da se nagne preko stola i izvuče život iz njegovog grla. - Namjeravao sam da ti uskoro kažem, - Andrew je počeo tiho. - Ovo nije ono što sam želio za tebe, Leslie. Ali nemamo izbora. Odlazimo kući, sestro –na mjesto gdje smo rođeni i na zemlju našeg oca. - Ne. Andrew je nastavio kao da ona ništa nije rekla. - Nažalost, tamo neće biti dobrodošlice za nas jer smo označeni kao izdajnici naše vjere. Naše stare komšije misle da smo katolici i čak su obećali da nas predadnu ljudima princa Williama nakon što se vratimo. - Onda zar ne bi bilo najbolje da držiš svoju porodicu ovdje na sigurnom? Rob ga je pitao.


Klub Brbljivica

Andrew je odmahnuo glavom. - Ne znam još koliko dugo će ovdje biti sigurno za nas. Znam da su ljudi Camlochlina moćni i brojni, ali ne možete da izdržite protiv Williamove vojske. - Leslie će ... - Sigurno biti sigurna u Dumfriesu. - Andrew se okrenuo Finnu, završavajući rečenicu za njega. - Osigurao sam to. Ona mora da ide sa nama. Tamo pripada. - Ne govori za mene tako! - Leslie se pobunila. Njen brat je pogledao u nju, njegov pogled nežan i prožet žaljenjem. Obećana si Markizu od Dumfriesshirea .. - Njegove oči su se sklonile sa nje kad je pala nazad u svoju stolicu. - To je bio jedini način da vratim naš dom nazad i da budemo sigurni, - objasnio je više drugima nego njoj. - Kao što sam rekao, ljudi u Dumfriesu šapuću da smo se okrenuli od naše vjere. Douglasovi su moćna porodica. Nalaze se u Parlamentu i imaju osiguran uticaj brakovima sa škotskim i evropskim vladarskim porodicama. Markiz mi je obećao da će nas zaštititi od skandala koji bi mogao da nas košta naših života sa novim protestantskim kraljem. Da bi nam dokazao svoju podršku, - konačno se okrenuo nazad ka Leslie, - složio se da uzme tvoju ruku. Finnovo srce je bijesno lupalo o njegove uši, lomeći tišinu u dvorani. Nesposoban da se pomjeri, stajao je na svom mjestu dok je nešto što nikad ranije nije osjetio išlo njegovim venama. Nešto za šta su ljudi kao što je njegov brat Connor, i Colin MacGregor trenirali i iskoristili dok je on učio da svira muzičke instrumente. On nije rođen da bude ratnik kao što je većina ovdje. Do sada, uvijek je bio ono što je želio da bude – starješinin pjesnik. - Harrisone, upozoravam te. Ubiću čovjeka koji je uzme od mene. - Finn. Nije priznao Roba ili dvojicu muškaraca koji su se pojavili pored njega da zadrže njegove ruke. Jednostavno je čekao da ga Andrew primi k znanju. Mogao je to da uradi. Mogao je da ubije čovjeka za nju. Otišao bi u rat za nju. Što sad? Što ona? Što je nije ranije pitao da bude njegova žena? Ubrzo nakon što je stigla u Camlochlin znao je da je voli. Oh, svetci, nije mogao da je izgubi. Neće je izgubiti. - Reci markizu da si promijenio svoje mišljenje i da nećeš da prodaš svoju sestru kao vreću ječma. Reci mu da ona pripada drugom, i ako želi da se bori mačem sa mnom zbog toga, dovešćeš ga na Skay. Andrew je odmahnuo glavom. - Ne mogu da kažem takvu ..


Klub Brbljivica

Ispalo je da su dva čovjeka koja su držala Finna rođak Will i Tristan MacGregor. Srećom, obojica su imala brze reflekse i uhvatili su ga prije nego je skočio naprijed u Andrewovom pravcu. - Finn. - Ovog puta starješinin glas je skrenuo Finnov pogled na njega. Sačekaj vani. Finn je oklijevao, ali samo za trenutak. Nije postojao niko kome je vjerovao više nego Robu. On ga ne bi obesčastio nepoštovanjem njegovih naredbi pred svima. Starješina je znao da on voli Leslie – i ne samo zato što mu je njegova žena, Davina, rekla. Rob je bio Finnov najbliži prijatelj, i kao takav on će osigurati da Andrew razumije posljedice odbijanja jedinog zahtjeva postavljenog pred njim. I tako, Finn je izašao nesputan ni Willom ni Tristanom. Sreo je Lesliein pogled kad se okrenuo da pogleda u nju poslednji put. Svaka kost, mišić i nervni završetak u njegovom tijelu su se odupirali pravcu u kojem su ga njegova stopala vodila. Želio je da ode do nje, uzme je u svoje ruke i zavjetuje se da je nikad neće pustiti. Uradiće to. Kasnije. Kad sve ovo bude završeno. Sreo je Andrewov pogled, a zatim Alenov sa ubistvenim sjajem u njemu. Leslie je bila njegova i neće dopustiti ovoj dvojici da ga zaustave da je ima.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 4 - Nije me briga ako ste već potpisali sporazum sa Jamesom Douglasom za moju ruku, - Leslie se raspravljala sa njenom porodicom, kad su se vratili u odaje njene majke kasnije te večeri. Starješina nam je ponudio stalno boravište ovdje. Kralj William neće poslati svoju vojsku tako daleko na sjever. Nemate čega da se bojite, - izjašnjavala se. - Ne moramo da uradimo ono što Douglas kaže. Možemo bezbijedno da živimo ovdje. Možemo .. - Camlochlin nije naš dom, sestro, - Andrew ju je prekinuo blago sa njegovog mjesta pored prozora. - Naši korijeni nisu ovdje. Otac ne bi odobrio.. - Otac je mrtav, - podsjetila ga je, prekrstivši ruke preko njenih grudi. - Da, - rekao je Alen. - Ubijen od strane katoličkog kralja kojem su ovi Gorštaci odano zakleti. - Mi nismo Gorštaci, - Andrew je rekao blago kad je pogledala u Alana, niti smo oblikovani za takvo postojanje. Ovdje su zime duge, a dani kratki. Rijetko kad primaju posetioce. Ne rade skoro ništa osim što rade, spavaju, jedu, piju i imaju još djece. - Šta više od toga ima da se radi u Dumfriesu? - Leslie ga je pitala. - Ovdje makar žive i smiju su sa svrhom i srčanošću. Žene su srećne a djeca dobro nahranjena. - Leslie .. - Andrew je pokušao da je prekine. - Ne vjerujem markizu. - Bar ne onom što je zapamitila od njega. Sigurno je prošao četrdesete. Otprilike istih godina kao i njen otac kad bi bio živ. MacGregor mu takođe ne vjeruje. Vidio si kako je ljut bio kad si mu rekao da su Douglasi na putu ka Glenelg kako bi nas pratili nazad. - MacGregori ne vjeruju nikom, - Alan je rekao potsmješljivo. Leslie ga je ignorisala. - Zašto bi markiz uradio bilo šta za nas? Prošlo je mnogo godina otkad ga nismo vidjeli. Šta to želi od nas pa je postao tako pomoćan? Andrew je podigao svoj pogled na nju. - Tebe. Njena kičma je podrhtavala sa navojem gađenja. On je čak nije ni znao. Želim da ostanem ovdje sa Finnom, - rekla je Andrewu prije nego je imao šansu da bilo šta kaže. Nije je bilo briga šta misli o njenom zaljubljivanju u Gorštaka.Vraćanje kući u Dumfries je bilo dovoljno loše, ali udaja za starca je previše. - Sarah može da pazi na mene ..


Klub Brbljivica

- Pogledaj svoju majku. - Alan je ustao sa svoje stolice. - Ona ne želi da ostane ovdje. Hoćeš li da bude kažnjena jer je Andrew raskinuo svoj dogovor sa Douglasom. Hoćeš li je lišiti mogućnosti vraćanja kući koju koju je njen muž sagradio? Šta je sa Elizabeth i Margaret i našom djecom? Hoćeš li staviti njihove živote u opasnost? Leslieine pogled je pao na njenu majku, progutanu u jednu od Camlochlinovih ogromnih stolica. Nije pomislila šta njena majka želi u svemu ovom. Sjetila se kako je Helen Harrison stalno govorila o Dumfriesu nakon što su se preselili u Englesku. Izgubila je tako mnogo. Prvo, njena najstarija ćerka Sarah se udala za kapetana Georgea Gatesa i preselila u Essex.Onda je njen muž zaklan na polju, gdje se molio, nenaoružan. Na kraju, bila je primorana da odustane od svog doma kako bi održala njene sinove živim. Sad imaju šansu da se vrate. Je li bilo fer lišiti njenu majku da dobije ono za čim je toliko dugo čeznula? Ali šta je sa tim za čim je ona čeznula? - Majko, mislila sam da si počela da osjećaš naklonost prema Brodieju MacGregoru. Ti i on ste provodili tako mnogo vremena u društvu jedno drugog. Izgledala si srećna po prvi put nakon... - Leslie, - Alan ju je prekinuo prije nego je nastavila dalje. - Brodie MacGregor je varvar. Ne možeš misliti da bi se naša majka bila njegova supruga. Leslie nije mogla da vjeruje šta čuje. Kad je njen brat postao takav snob... i još pri tome jedan nezahvalnik? Upravo je htjela to da ga pita kad je njena majka ustala sa njenog mjesta. - Alan, Andrew, ostavite nas. Želim da nasamo popričam sa vašom sestrom. Nijedan muškarac nije protestovao, poštujući svoju majku. Kad su ostale same Helen Harrison je sekiravim pogledom pogledala ćerku, a onda skrenula pogled. - Pitao me je da se udam za njega. Leslie je suzbila potrebu da zagrli majku i da joj čestita. - Jesi li zbog toga završila sa njim? - Naravno. - Njena majka je stegnula svoje ruke zajedno i okrenula se prema prozoru, dalje od Leslienog znalačkog pogleda. - Voljela sam tvog oca. Kako mogu da izdam sjećanje na njega? - Majko ...


Klub Brbljivica

Njena majka je ispustila dug izdah i okrenula se prema njoj. - Sjećaš li se kad je Sarah imala osam godina i tražila tvoju pomoć da ispeče tvrde keksiće za vašeg oca za Božić? Leslie se nasmijala sa njom, sjećajući se. - Imala sam tri godine. Rekla mi je da dodam brašno smjesi pa sam požurila i dobavila korov koji je rastao pored vrata. Mislila sam da će se ocu svidjeti boja. Helen se meko nasmijala. - Pojeo je taj keksić, nije pustio da iko od vas vidi kako se skoro udavio. - Bio je dobar čovjek. - Da. Bio je. - Želio bi da budeš srećna, majko. Prošlo je skoro sedam godina. Helenin osmijeh je izblijedio i odmahnula je glavom. - Ne sa Gorštakom, Leslie. - Hodala je prema vratima da napusti sobu. - Ne za mene, i ne za njegovu ćerku. Mi pripadamo kući. Leslie je pogledala za njom, ne dozvoljavajući suzama koje su se stvorile u krajevima njenih očiju da padnu. Kad su se njena braća vratila nazad nekoliko trenutaka kasnije, uspjela je da se sabere. Nije je bilo briga da li bi njen otac odobrio Finna ili ne. Neka njena majka trči u svoju prošlost kako bi izbjegla budućnost. Leslie neće uraditi tako. - Je li ti razgovor sa majkom vratio razum? - Alan je pitao, spustivši se u stolicu u kojoj je njihova majka ranije bila. - Ne, nije. Želim da ostanem ovdje. - Sa tvojim varvarinom? - Alane, oni nisu varvari. Finn je pjesnik. - Ma daj, - rekao je. - Ne budi tako uvrijeđena. Dobro znaš da bi ovi ljudi, uključujući i žene, presjekli tvoje grlo, a onda otišli da jedu i piju njihov dragocjeni viski i pjevaju. Ne misli da je tvoj pjesnik uopšte drugačiji. Dobro si ga čula kad je prijetio Andrewu. - Veoma dobro znaš da Finn ne bi povrijedio nikog od nas, - usprotivila se. - Ne znamo ništa o njihovoj vrsti, - Alan joj je rekao, - zbog toga smo otišli u Colinove odaje i ukrali njegova dva pištolja. Prokletstvo, imao ih je mnogo odakle smo mogli da izaberemo. Čovjek je ... Pucaće u Finna? - Alane, dovešćeš nam rat sa MacGregorima i Grantima! Svi ćemo biti ubijeni. Jesi li poludio? - To nije nešto što želim da uradim, sestro. Ali moramo da branimo sebe ako dođe k nama sa mačem.


Klub Brbljivica

Ovo je sve mijenjalo. Nek joj Bog pomogne, ovo se stvarno dešavalo. - On neće. On ne bi. - Čak ni zbog tebe? - Andrew ju je pitao. Leslie se okrenula prema njemu. Da, zbog nje, mogao bi. - Zar ne postoji drugi način? - pitala je Andrewa tiho. - Ne želim da se udam za markiza. - Ti želiš da se udaš za Granta, - Alan je rekao, zvučeći zgađeno. Katoličkog Gorštaka. Prije nego je uspjela da mu kaže šta misli o njemu, Andrew je ustao sa njegove stolice. - Ne postoji drugi način, Leslie. Markiz i ja smo se dopisivali o ovome više od mjesec dana. Princ William će uskoro biti krunisan i naši životi mogu da se vrate u normalu. Douglasi su skoro isto uticajni u engleskom sudu kao i Campbellovi. Sa njihovom podrškom, niko se neće usuditi da da nas optuži da smo bilo šta osim protestanti. Možemo da se vratimo kući i živimo u miru. Ako se vratim nazad sa njim samo sa svojom riječju, ko zna šta će uraditi. Misli na majku. Misli na njenu sigurnost. Sigurno ti je rekla svoju želju da ode odavde. Da, jer bježi od toga da bude srećna opet. Lesliein stomak se prevrnuo. Srce joj je lupalo između njenih ušiju. Bilo je neobično to da samo prije nekoliko godina su bili proganjani od strane katoličkog kralja sad moraju da naprave kompromis sa njihovim kako bi protestantski jezici prestali da ih osuđuju. - Davina kaže da je grijeh ratovanje i ubijanje u ime Boga. Andrew je skrenuo njegov bolan izraz lica, možda se slažući sa tom procjenom. Bio je tih za trenutak dok je njegov pogled otišao ka vatri u ognjištu. - Ne možemo da završimo rat ili ubijanje, - konačno je rekao, - ali možemo da izaberemo da ne postanemo dio toga opet. - Biram da ne postanem dio toga ponovo time što ću ostati ovdje, - rekla mu je. - Ne možemo da se vratimo kući bez tebe. To bi značilo naše živote. Leslie je obrisala svoje oči. Ona je bila jača od ovog, zar ne? Ako ju je njena porodica trebala, njena dužnost je bila... Oh, ali ne bi mogla! Ne može da ostavi Finna. Nikad neće zaboraviti bol i paniku u njegovim očima u Velikoj dvorani. Nikad ga nije vidjela da izgleda tako mračno. Kako bi mogla da se uda za drugog čovjeka? Kako bi mogla da legne sa nekim drugim? Šta je sa njenim srcem? Zar ono nije bilo bitno?


Klub Brbljivica

Grlo joj je gorjelo od plača koji je odbila da oslobodi dok ne bude sama. Biće data u zamjenu za sigurnost života svoje porodice, ali i dalje je imala svoj ponos. - Ostaćemo ovdje još nekoliko dana. Douglasi će se naći sa nama u Glenelg, ali neće stići još nedelju dana, najmanje. - Ne, Andrew, - Leslie je rekla. Što duže bude ostala, to će teže napustiti Finna. - Ako ćemo da idemo, onda nek to bude na brzinu. Ostaćemo u gostionici u Glenelgu, i sačekati našu pratnju tamo. Napravi dogovor. Uradi to za mene i više se neću opirati oko te stvari. - Okrenula se i napustila sobu ne čekajući odgovor svog brata. Šta je ostalo da se kaže? Nije mogla da ih natjera da ostanu ovdje, a nije mogla ni da dopusti da budu uhapšeni zbog izdaje njihove vjere ako se Douglasi okrenu protiv njih. A najvažnije od svega, morala je da drži te pištolje podalje od Finna. Sama u dvorani, naslonila je leđa na zid i prekrila lice rukama. Kako to da joj se život promijenio tako drastično preko noći? Kako su njene nade i novorođeni snovi o budućnosti prekinuti tako brzo? Željela je da se bori, da odjuri nazad u sobu i kaže im da su budale što napuštaju Camlochlin. Da želi novi život, a ne nastavak starog. I da ostaje sa Finnom. Ali bilo joj je stalo do njih previše da bi to uradila. - Moja strasti. Pogledala je preko svojih prstiju, a onda poželjela da nije kad je vidjela Finna kako stoji samo nekoliko stopa dalje, ruke pružene prema njenim. Vidjevši u očima njen očajan nespokoj, njegov već bolan izraz postao je još tmurniji. - Želio bih da popričam nasamo sa tvojim bratom. - Ne! - odbila je brzo. - Ne? - Približio se, ali je spustio ruke pored sebe. Nije željela da gleda u njega, da vidi njegovu reakciju na ono što će da mu kaže. Plašila se ako to uradi, da će se možda slomiti i popustiti svojoj sopstvenoj želji. Ali njen pogled je ostao, kao da su njene oči imale um za sebe, primajući svaku nijansu njegovog lika, njegovo držanje, njegova snažna, preplanula koljena ispod pleda i paleći ih preko površine njenog srca. - Vraćam se u Dumfries sa svojom porodicom, Finn. Moram! - jecala je, podignuvši svoje dlanove kako bi ga zaustavila kad je posegnuo ka njoj. - Ne, Leslie! - Povukao ju je u svoje ruke i zabio usta u njeno uvo. Preklinjem te da ne ideš. Ti si pjesma u mom srcu. Ne utišuj je.


Klub Brbljivica

Leslie je pozvala u pomoć anđele kako joj koljena ne bi posustala. Svaki nervni završetak, svaki mišić, svaka kost, i emocija koji su je činili su željeli da strese svoju porodicu sa ramena i obeća mu svoj život sa njim. Ali nije mogla. Nikad ne bi pustila da on umre zbog nje, i nije mogla da dozvoli da njena porodica pogine zbog njene sebičnosti. Ona je bila njihova jedina nada da ostanu van zatvora... ili nečeg goreg. Ugušila je jecaj koji joj je lupao u srcu koje joj je pritiskalo grudi. - Moram da idem. Moram. - I morala je da ode prije nego promijeni svoje mišljenje i počne da ga preklinje da je nekako spasi. - Papiri su potpisani za mene, Finn. Moj brat ne može da povuče svoju riječ bez rizika pobijanja. - Kad je otvorio svoja usta da progovori, zaustavila ga je. - Ne razumiješ. Da iko bude protiv tvoje porodice, ti imaš malu vojsku veoma sposobnih ratnika da ti čuvaju leđa. Andrew neće imati nikakvu podršku u Dumfriesu, osim Douglasa. - Ne, - podsjetio ju je. - Rob se složio da svi ostanete ovdje pod našom zaštitom. Tvoj brat ne mora da ide i stavi te u opasnost. - Moja majka želi da se vrati kući. Ne mogu da reskiram njen život ne vraćajući se sa njom. To nije moja volja. Ali moram da uradim ono što mogu za moju porodicu. Ni ti ne bi manje uradio. - Bih. Zar me nisi čula ranije? Volim te, Leslie! - Uhvatio ju je za ruke i blago protresao, tjerajući je da pogleda u njega... pravo u njegove oči. Gledala je, ne treptajući, opčinjena onim što je vidjela u njegovom pogledu. Nijedan drugi čovjek nikad neće gledati u nju na ovaj način. Kao da je bila puna života i kao da je oduzimala dah kao izlazak sunca u sred zime. - Uradio bih bilo šta za tebe. Napustio bi Camlochlin, moje rođake, moje pero, sve za tebe. Ništa mi nije bitno osim da vidim tvoje lice svaki dan, da te čujem kako izgovaraš moje ime, bilo to da me grdiš ili mamiš. Želim da te povedem u moj krevet. Ali više od toga, želim da se probudim pored tebe sljedećeg jutra, i svakog dana nakon toga.Neću dozvoliti da uzmeš drugog za muža. - Zatvorio je svoje oči, kao da je zamišljanje te slike previše bolno za razmatranje. - Poludio bih, Leslie. Nije znala kako to radi, stvarno. Bila je na ivici tuge tako potpune da se plašila da nikad neće preći preko nje. Ali njegove riječi su je plašile, tako da je uspjela da uspostavi kontrolu preko njenih uzburkanih osjećanja. Nije mogla da ostane i ako bi se Finn borio za nju, njena braća bi mogla da ga upucaju.


Klub Brbljivica

- Oh, djevojko. - Odmahnuo je svojom glavom i prošao njegovim zglavcima preko njenog obraza. - Ne mogu da podnesem pomisao na tebe u rukama drugog čovjeka. Ne idi. Rekla si da mi uzvraćaš ljubav. Nije mogla da pogleda i okrenula je glavu kako bi zajecala. - Uzvraćam. - Otići ću u Dumfries, Leslie. Završiću ovo i .. Alan bi ga ubio! - Ne! - Stavila je dlanove između njih i odgurnula ga. - Ne, Finn. Ja ne... ja ne želim da me pratiš. Pusti me da idem. Zaboravi me, kao što ću i ja pokušati da zaboravim tebe. Nemamo drugog izbora. Oslobodila se njega i otrčala nazad u svoju sobu. Nije zastala dok nije odjurila iza vrata i pala na krevet, konačno oslobađajući bol koji je prijetio da je uništi.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 5 Finn nije čuo glasove ljudi koji su sjedeli oko njega u starješininu privatnu sunčanu sobu. Jedva da je bio svjestan kako je stigao do svoje stolice, suočavajući se sa ognjištem i vatrom koja se ogledala u krvi koja je pulsirala njegovim venama. Duboko je udahnuo vazduh mirisa treseta i boreći uradio najbolje što je mogao da iskoristi mrak. Nepoznata hitnoća je prolazila kroz njega. Potreba za stvarima koje nije nikad uradio, ili u prošlosti pomislio da uradi. Kao da uzme mač i prođe njime kroz čovjeka. Možda dva. I da uživa u tome. Ili uleti u Leslieinu sobu, razbije prokleta vrata i uzme je, kao što je trebao da uradi mjesecima ranije. Nažalost, obije želje su imale strašne posljedice. Šta god da Leslie osjeća prema njemu će umrijeti ako ubije njenu braću, ili prouzrokuje rat koji njena braća ne mogu da pobijede. Ostavljala ga je i nije mogao ništa da učini da zaustavi to a da ne prouzrokuje neku štetu njenoj rodbini. Nije znao šta da uradi i to ga je izluđivalo. Ona će se udati za drugog. Prošao je rukom preko svoga lica. Nije mogao da diše. Pomjerio se u stolici i pogledao prema prozoru. Morao je da izađe iz sobe, iz dvorca, i pusti da ga ledena zima ohladi. Trebao je razbistreniju glavu kako bi shvatio kako da zadrži Leslie sa njim. - Povlačim se, - rekao je, ustavši i okrenuvši se prema vratima. - Finn, - Rob ga je zaustavio. - Htio bih prvo da nešto kažem. Finn je čeznjivo pogledao prema vratima, a onda pogledao preko ramena u svog starješinu. - Ne želim da se prisjećam bilo kojeg dijela ove večeri govoreći o tome. - Brate, - Connor Grant, bivši kapetan u engleskoj vojsci, otegnuo je iz svoje velike, obložene stolice. - Sjedi dolje i čuj šta starješina ima da ti kaže, da? Želimo da ti pomognemo. - Ne možete. - Finn je zastao i okrenuo da pruži Robu poštovanje koje zaslužuje. - Oprosti, prijatelju. Samo mi treba malo svježeg vazduha. - Natjerao se na ono što je mislio da izgleda kao osmijeh i okrenuo se prema vratima i naletio pravo na Tristana. - Htio si večeras da pitaš za njenu ruku. Finn je slegnuo ramenima i pokušao da prođe pored njega.


Klub Brbljivica

- Ne budi zasramljen što si se zaljubio, momče, - Tristan je rekao, stavio je ruku oko Finnovog vrata i poveo ga nazad u njegovu stolicu. - Svaki muškarac je bespomoćan protiv toga. Pogledaj oko sebe. Postoji li bilo ko među nama koji je dozvolio da mu bilo šta stane na putu ljubavi? Rob je prkosio dvijema armijama i kralju za Devinu. Connor se borio i najzad ukrotio otrovnu zmiju koja mu se protivila. - Nisam ukrotio tvoju sestru, - Connor je rekao, ljuljajući svoje noge u čizmama preko stranice stolice. - Sviđa joj se da tako mislim kako bi me uhvatila nespremnog. Sjedeći pored njega, Colin, najmlađi od MacGregorove braće, nasmijao se. Mom srcu čini dobro kad čujem da priznaješ takvu stvar. - Da. - Tristan se nasmijao sa njim, nagnuvši se blago preko svoje stolice kako bi dodirnuo dijete u Colinovo krilu. - Svi mu priznajemo da duboko u nama vladaju naše žene. Neki od nas samo padaju malo jače na našu guzicu od ostalih, ne slažeš li se, Coline? Da, Finn je pomislio, gledajući u njegovog dugogodišnjeg prijatelja. Colin je bio praktično kameni, i teži da se slomi nego ostali. Kad je pao, pao dva puta jače nego ostali. Dokaz toga je ležao sklupčanu njegovim rukama, isto mjesto gdje se maleni Edmund MacGregor mogao naći svaku noć prije kreveta. Finn je namignuo na bebin pospani osmijeh, i gledao kad je Tristan pritisnuo poljubac svom nećaku na paperijastu loknu. - Znamo kroz šta trenutno prolaziš, Finn, - Rob mu je rekao, povukavši Finnovu pažnju nazad na njega. - Ako postoji nešto da bude urađeno, uradićemo to. Mi smo uz tebe šta god da odlučiš. Na koji način? Finn se pitao. Time što će otići u Glenelg sa njim i započeti rat između Gorštaka i Ravničara? Ili hoće li mu pomoći u nečemu više ozloglašenom kao tiho ubijanje markiza u krevetu? Uradio bi najbolje što može kako bi izbjegao oba scenarija za Leslieino dobro i dobro njene rodbine. Cijenio je ove ljude koji su stali uz njega ali nije želio da ih vodi u bitku. Čak i da pobijede (u šta je bio siguran) borba je uvijek dolazila sa cijenom koju nije želio da njegova rodbina plati. - Možda, - predložio je, osjećajući se malo manje utučeno, - bi mogli zamoliti Brodieja da se udvara Heleni Harrison sa malo više agrsivnosti koju pokazuje pluti na svojoj torbici s viskijem. Ako bi Leslieina majka željela da ostane ...


Klub Brbljivica

Will je odmahnuo svojom glavom, a onda prošao prstima kroz svoju tamnu kosu. - Moj otac je previše svojeglav da bi se udvarao posljednjoj kapi piva iz torbe, bez obzira na ženu. - Naši očevi su bliski sa njim. Oni mogu da ga ubijede da nam pomogne, Colin mu je rekao, a onda ponovo pogledao nazad u sina u njegovim rukama. To je dobar početak.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 6 Leslie je naslonila svoja ramena na prozorsko staklo u gostionici Red Kyeloe i gledala vani u snijegom prekriveni planinski vijenac. Negdje u ovoj ogromnoj strukturi bio je ugniježden Camlochlin, koji se priprema i sređuje za praznike, koji počinju za nekoliko dana. Pitala se da li je odlazak iz Camlochlina po noći, bez nuđenja zbogom ikom, bila ispravna stvar. Nije imala izbora. Ne bi mogla da podnese dugo opraštanje sa Finnom, ili bilo kim od MacGregora i Granta koje je zavoljela. Finn će biti povrijeđen. Možda joj nikad neće oprostit. Obrisala je oči, otečene od plača dok se njime nije uspavala. Nije imala izbora. Zamišljala je djecu kako trče kroz dvorane, vezivanje grana zimzelenih biljki i kačenje čarapa na ognjištima u različitim dvoranama. Većina gorštačkog Božića je dolazila od vikinškog znanja i Lesli je bila željna da čuje priče od Djeda Mrazu. Isobel MacGregor joj je obećala da će je naučiti kako da napravi crni kolačić, tradicionalni kolač za Dvanaestu noć koji se pravi od voća, badema i začina. Mairi, Finnova sestra po braku, je željela da joj pomogne u ceremonijalnom paljenju Stare zime, kad je parče drveta izrezbareno na licu stare žene i onda zapaljeno. Tradicije koje su pripadale Finnovoj porodici i koje ona nikad neće doživjeti. Otišla je iz Camlochlina prije tri dana i već joj je nedostajao. Više od svega, ipak, nedostajao joj je Finn. Oh, nebesa nek joj pomognu, nedostajao joj je. Možda je bilo samo tri dana ali svaki od njih je predstavljao potpuno novi izazov, kao pokušavanje da zaboravi način na koji se njegov glas miješao sa vjetrom koji je duvao sa Cuillinsa, ili kako su njegove oči sijale kao rosna trava u ljetnje jutro kad bi je gledao. Mislila je da će biti lakše da odu brzo, ali biti udaljena od njega je bilo gore od bilo čega što je ranije iskusila. Prolaženje svakog trenutka je bilo sporije i bolnije nego onog prije njega. Imala je oboje nadu – i strah – da je neće pratiti, i oboje su se ostvarili. Nije pošao za njom. Dio njenog srca ju je bolio zbog toga. Drugi dio srca je bio zahvalan i molio se da za njegovo sopstveno dobro, ostaće gdje je. - Leslie? - Hmm? - Uzdahnula je, ne okrenuvši se njenom bratu. - Douglasi bi trebali da stignu danas. Jednom kad stignu, možemo da nastavimo put kući. - Počinje da pada snijeg.


Klub Brbljivica

Andrewova tišina je dokazala da i dalje posjeduje dovoljno srca da osjeti njen jad i patnju za gubitak riječi, znajući da je on bio razlog tome. - Ranije, - počeo je oprezno nakon što je pročistio grlo, - vidio sam da si vodila prijatan razgovor sa damom tvojih godina. Bilo mi je drago da vidim da se smiješ umjesto da čamiš kao da ti je đavo istrgnuo dušu iz tvog tijela. Njen pogled se spustio na veliku, iskristalisanu pahuljicu koja je padala na zemlju. Istrgnuo je. - Majka i ja smo bili zabrinuti za tebe. - Prešao je preko foajea i stao pored nje kod prozora. - Otkad smo napustili Skaj, jedva da si progovorila riječ. Plašili smo se da nas možda mrziš. Zašto bi? Što su je natjerali da napusti čovjeka u kojeg se zaljubila, i to u noć kad je htio da zatraži njenu ruku? Što su je obećali čovjeku koji je dva puta stariji od nje i kojeg jedva da je poznavala? Zašto bi gledala čežnjivo jer je njena porodica izabrala da napusti najmirnije sigurno nebo koje oduzima dah koje je iko od njih ikad vidio i vrate je u Dumfries i bolnim uspomenama na smrt njenog oca? - Mislim da su Douglasi konačno stigli. - Andrew se nagnuo kako bi bolje pogledao kroz prozor usamljenu figuru. - Gdje su ostali? Sigurno, markiz nije dovoljno lud da dođe sam. To nije bio markiz. Leslie nije trebala da pogleda bliže. Znala je ko je to. Finn. To je bio Finn! Nije bilo puno ljudi u Škotskoj ili Engleskoj koji su imali kosu toliko blijedu skoro kao konj pod njim. Došao je za nju. Oh! Došao je za nju! Jedan ludi trenutak se borila sa potrebom da poskoči sa oduševljenjem i olakšanjem, ali nije se pomjerila. Jedva da je disala. Njena braća mu nikad neće dozvoliti da je uzme. Markiz je trebao svag trenutka da stigne, i ako Alan ne upuca Finna, njen zaručnik sigurno hoće. Nije mogla da dozvoli da se to desi. - Kako, to je... - Andrew je namrštio svoje oči kako bi poboljšao svoj vid. Prokletstvo! To je Grant! - Povukao se nazad, i ispravivši se do potpune visine iznad nje, gledao je u nju kao da je ona planirala Finnov dolazak. Njegova tiha optužba ju je naljutila. Mislila je da je poznaje bolje od toga. Trebao bi, nakon svega čega se odrekla. - Zar stvarno misliš da bih ugrozila njegov život ili živote moje porodice? Da sam izabrala njega, zar ne bi bilo jednostavnije da sam ostala sa njim na prvo mjesto?Upotrijebi svoju glavu, Andrewe. Ako je došao ovdje da se bori, ostali će biti sa njim. Želio je da popriča sa tobom prije nego smo otišli, tako da sam sigurna da je to sve što sad želi.


Klub Brbljivica

- On želi tebe, Leslie. I ako on ... - Šta god da kaže ili uradi, - prekinula ga je, znajući da mora da kaže ili uradi bilo šta da mu pomogne da ostane živ, - kad markiz napusti Glenelg, ja ću biti sa njim.Hajde da uradimo sve kako bi izbjegli krvoproliće, preklinjem te. Kad je klimnuo, skoro se onesvijestila od olakšanja. Pogledala je ponovo vani, ali Finn je bio otišao. Je li onaj prizor bio san? Željela bi kad bi mogla sa njim da prvo popriča... da uživa u njegovom glasu, da pogleda u njegov zaigran, gladak pogled i zaboravi na njenu budućnost... - Ti ga voliš, - Andrew je rekao. - Zašto je to bitno? Znam šta mora biti urađeno. Njen brat je ostao tih za trenutak, a onda je poljubio u u glavu. - Tvoja porodica ti mnogo duguju. Prednja vrata su se otvorila, spašavajući je da ne progovori a da ne brizne u plač. Hladni vjetar i lebdeće pahuljice pratile su jednu braon čizmu, a onda je i druga ušla u gostionicu. Mislila je da to mora biti Finn, ali nije bio. Gdje je otišao? Željela je da istrči van i da ga potraži. Osoba koja je ušla sa hladnoće je skinuo svoju kapuljaču i protresao njegovu tamnu kosu sa očiju. Pogledao je okolo sa oštrim očima boje kalaja, posmatrajući njegovo okruženje, a onda se okrenuo prema njoj i Andrewu. Njegov pogled, moćniji nego što ga se sjećala kao djevojčica, spustio se na nju dovoljno dugo da je počela da seosjeća neprijatno. - Porastao si otkad sam te zadnji put vidio, Harrisone, - rekao je Andrewu, konačno se pomjerivši. - Godine su bile ljubazne prema tebi, moj lorde Douglasu. I jesu. Markiz je i dalje bio prilično zgodan. Bio je visočiji od većine ljudi koji su iza njega ulazili u gostionicu, mršav a ipak čvrsto građen. - Gospođice Harrison? - pitao je prije nego je Andrew uspio da ih upozna. Kad je klimnula, ono što je moglo da prođe kao zadovoljstvo se smjestilo na njegovom licu i zgusnulo njegov glas.- Pogled na vas me čini željnim da se vratim nazad na put, ali se bojim da moramo ostati ovdje još jedan dan. Imam poslove kojima prvo moram da prisustvujem. Hmm, toliko je i sumnjala. Postojalo je više od njegovog obećanja za zaštitu od jednostavnog dobijanja njene ruke. Štićenje njih je bila jedna stvar, jahanje toliko daleko na sjever, toliko duboko u 'neprijateljsku teritoriju' je bila druga.Ravničari su vrlo rijetko, ako ikad, putovali na sjever. Ali koji drugi razlog on ima da bude ovdje?


Klub Brbljivica

- Alrick, - markiz se okrenuo prema jednom od ljudi koji su ušli u gostionicu iza njega. - Nađi mi smještaj i mjesto u ambaru za tebe i ljude. Alrick je požurio da izvrši svoj zadatak, poprilično na isti način na koji bi i Alan da je njemu tako naređeno. Leslie je gledala sa nenaklonošću kad se njen mlađi brat pojavio pored markiza, poklonivši se toliko duboko da je mogao da poljubi čovjekove čizme. - Hvala bogu na vaš siguran dolazak, moj lorde, - Alan pokulja, ispravljajući se. - Vrijeđaš me, Harrisone, - markiz je duhovito primjetio i prebacio pogled na Alanovu ženu Elizabeth koja se pojavila pored svog muža. - Zaboravio si da smo mi sa juga ne samo više civilizovani od naših komšija Gorštaka, već smo uspiješni sa našim rapirima kao što su oni sa njihovim mačevima. Leslie je sumnjala u to. Nije joj se sviđao pun ponosa, nadmeni čovjek i odmjerila je markiza sa hladnim zlobnim smiješkom zbog koga su oba njena brata malo poblijedela. - Da demonstrirate vašu tvrdnju možda? - pitala je, oči su joj svjetlucale između gustih treptajućih trepavica. - Kasnije, kad se vrijeme malo smiri, možete da nam pokažete koliko brzo vaš mač može da presječe drvo. - Drvo? - Markizov ten je poprimio istu boju kao i njene braće trenutak prije nego je prepoznao izazov i iskezio svoje zube na nju. - Mladicu, naravno. - Zakikotala se, podrugujući se njegovom nedostatku proste logike.Njen zaručnik nije obratio pažnju, porinući njegov pogled umjesto na njenu ruku, na njen dekolte koji joj je nježno mazio njime. Čekala je trenutak dok joj potreba ga da lupi po licu nije prošla. - Nekoliko ljudi mogu da obore bilo šta jače. Nasmijao se mračno, opasno, promišljeno. - A koliko je MacGregora oborilo tebe, moja draga? Upozoravam te, mogu da uočim obmanu. Andrew je koraknuo naprijed, uvrijedivši se. Alan ga je zaustavio; strah u njegovim očima da ih je njihova sestra izdala je bio skoro opipljiv. Leslie će ga kasnije pljusnuti za to. Upravo sad, nije trebala njihovu pomoć. Vidi gdje ju je ona dovela. - Nijedan MacGregor me nije oborio, - uvjerila je svog optužitelja mirno. Ali ako birate da ne vjerujete mojoj riječi, ni ja neću vašoj za vaš ugovor sa mojim bratom za moju ruku.


Klub Brbljivica

Posmatrao ju je u njegovoj dokolici, došavši do nekog zaključka koji ga je zadovoljio. Kad je uzeo njenu ruku i prinio ju svojim usnama, željela je da pobjegne iz svoje kože. - Srećom po mene onda da sam više čovjek od bilo kog MacGregora. Nagnuo se bliže njoj i rekao nižim, dubljim glasom namijenjenim samo za njene uši, - Jer ću te povaliti i kad završim, povaliću te opet. Koračao je dalje i namignuo Elizabeth kad je prošao pored nje. Leslie ga je gledala kako prati gospodina Methesona, gostioničara, prema stepenicama, moleći se na način na koji ju je Davina učila, za snagu da se ne popenje na najbliži čamac i iskopa svoj put nazad u Camlochlin.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 7 Noć je pala, a od Finna nikakvog znaka. Začkiljila je, piljila kroz prozor u njenoj sobi u gostionici. Sumnjala je da će biti u mogućnosti da ga vidi ako je bio dovoljno lud da se junači po sniježnoj oluji koja spustila nad Glenelg. Sve, svugdje, je spavalo pod prekrivačem iskonske bjeline... prelijepo, tiho, onesposobljavajuće. Bili su nasukani. Nije išla kući skorije. Njene misli, kao što su i radile otkad je napustila Skaj, vratile su se Finnu. Je li to on bio ranije? Sad nije bila tako sigurna. Možda su ona i Andrew pogriješili. Pojavio se poput anđela. Možda nije bio stvaran. Zašto bi Finn došao ovdje sam? Možda je prijetio Andrewu ali on je bio pjesnuk, a ne ratnik. Ako napravi napredak prema njoj pred markizom, neće imati šanse protiv markiza i njegovih ljudi. Finn nije bio toliko lud da dođe sam. To nije mogao da bude on. Zvuk Božićnih pjesama čuo se ispod stepenica, privlačeći njenu pažnju i povukavši je prema vratima. Oh, kako je bila čeznula za pjesmom i veseljem. Nedostajala joj je Velika dvorana Camlochlinu. Toliko je željela da provede Božić sa ljudima koji su joj prirasli srcu. Bila je tako uzbuđena zbog prvoggaženja, običaja koji je uključivao prvo gaženje u prijateljev ili komšijin dom na prvi dan Nove godine. Donijeli bi poklone kao što je viski, tvrdi keksići ili božićnu tortu. Niko u Dumfriesu nije posjetio njihove komšije sa takvim poklonima. I to sa dobrim razlogom, nakon što su mnogi od njih bili izdani od prijatelja koji su predali svoju protestantsku braću kako bi pridobili katoličkog kralja. Nasmijala se kad je vidjela majku i snahe kako napuštaju svoje sobe i našla se sa njima na stepenicama. - Izgleda da nećemo otići još nekoliko dana, - njena majka je rekla, bacajući zabrinut pogled preko ramena kroz prozor u hodniku. - Nikad nisam vidjela da se snijeg tako brzo nagomilava. - Ovo su Visočija, majko, - Leslie joj je ponudila umirujući potapšaj. - Da, da, svjesna sam toga. I dovoljno blizu određenim ljudima... - Lice joj je pocrvenjelo. - Ili bolje rečeno čovjeku da te prati i nađe. Andrew mi je rekao da je vidio gospodina Granta. Leslie ju je pogledala. Je li se njena majka da će Brodie MacGregor doći za nju? Bi li on? Gospode Bože, niko nije pomislio na to. Ako bi došao za nju, krv bi sigurno bila prosuta. Leslie je i dalje teško vjerovala u to da je njena blago –


Klub Brbljivica

rečiva majka pronašla društvo u tako grubom, svadljivom čovjeku. Ali Brodie, koji je bio istih godina kao i markiz, je bio zgodan čovjek – i bilo je slatko gledati kako poklanja svoje rijetke osmijehe njenoj majci. - Trebala si da kažeš da na njegovu prosidbu, majko. Mislim da je mogao da te usreći. Helen Harrison je trepnula u svoju ćerku, pocrvenevši sve do korijena kose ovog puta, a onda nastavila niz stepenice brzim korakom. - Markiz nije trebao da insistira na ostajanju večeras. Trebali smo dosad već otići. Margaret je gledala svoju svekrvu i odmahnula glavom ka Leslie. - Odbija da govori o njemu. Mislim da je slomila sebi srce kad ga je napustila. Leslie je klimnula. - Ona je tvrdoglava i boji se da opet nekog voli toliko. - Da, - Margaret se složila dok su pratile Lesilieinu majku i Elizabeth niz stepenice. - Onda, je li tačno? Gospodin Grant je došao da te ukrade? Ne. Ne, to nije istina. Leslie je željela da to kaže. Bilo je preospasno za njega da bude ovdje. Nije željela da dođe. Ali iz nekog razloga pronašla je da joj je teško da to kaže. Bili su dan jahanja od Camlochlina. Ako je iko dolazio da je ukrade, imao je dovoljno vremena da to uradi. - Čovjek kojeg smo ja i Andrew vidjeli očito nije Finn. Nije tolika budala da dođe, - Leslie je blago rekla, zvučeći tužnije nego što je namjeravala. - Muškarci rade lude stvari kad su zaljubljeni. - Margaret ju je uzela za ruku i potapšala je. - I konačno Finlay Grant te sigurno voli. Iskreno, neki od nas su bili baš iznenađeni da ti je trebalo toliko dugo da to shvatiš. - Margaret – - Leslie je pokušala da se ubaci ali je prekinuta. - Mislim, to je toliko očito bilo, Leslie.On pjeva o tome sa svim tim riječima zbog čega ostale žene žele da je napisao te pjesme za njih. Iskreno sumnjam da je voljan da zaboravi onu koja ga inspiriše. - Zna koje su posljedice ako me bude pratio, - Leslie je priznala nemoćna da porekne šta je isticao svaki put kad bi joj govorio ili kad bi o njoj govorio.Osvojila je njegovo srce – a zatim ga slomila. - Ja..., - pokušala je da nastavi, zastavši na stepenicama da bi se naslonila na zid. - Šta hoćeš da mi kažeš, Margaret? Kad si svjesna bola koji sam mu nanijela, zašto insistirašda mi ga držiš pred očima? Umjesto da joj odgovori, Margaretin pogled se suptilno prebacio preko Leslieinog ramena, utišavajući Leslie da kaže bilo šta više.


Klub Brbljivica

- Je li moja obećana nevesta ostavila nekog u Skaju? - markiz je upitao, zastavši na stepenicu iznad njih. - Bio sam uvjeren da se niko od vas nije privezao vašim katoličkim domaćinima. Jesam li pogriješno informisan? Leslieina majka se okrenula i obje ćerke strogo pogledala. - Govore o djetetu, moj lorde. Jednom od starješinih unuka, Adamu. Dječak je potpuno privržen Leslie. Ima tri godine. - Četiri, - Leslie ju je ispravila, ostavivši njen pogled na markiza. Hoće li ovakav njen život biti sa njim? Biti konstantno držana pod kontrolom zbog njegove moći da njenu porodicu održava sigurnom? Njena porodica nije uradila ništa loše i nije htjela da živi u strahu lažnih optužbi. - I ja sam potpuno privržena njemu, takođe. Ali moje srce ne vlada mnome. Ako tražite ženu koja ne zna da razmišlja svojom glavom, kojom će vladati bilo ko, katolik, protestant ili paganin, onda vas uvjeravam da ta žena nisam ja. Nasmijao se dublje i pružio ruku prema njenom licu. - Vi će te mi zadovoljavati, gospođice Harrison.Vjerovatno kad najmanje budete pokušavali to. To će vas razbjesneti, što će me zadovoljiti još više. Već ju je razbješnjavalo. Udahnula je čist, miran udah i pomjerila svoje lice prije nego ju je dotakao. - Postoje gosti iza vas koji čekaju da uđu u trpezariju. Ponudila mu je blag, pobjednički osmijeh i spustila se do svoje majke na dnu stepenica. Ušli su u dvoranu sa markizom i nekoliko njegovih ljudi iza njih. Muzičari su imali pauzu za piće, udruživši se u razgovoru i smijehu sa nekim drugim gostima. Gostioničareve tri ćerke su ukrasile dvoranu sa velikim zimzelenim drvetom koji je juče donešen sa snijega, i imelama koje suvisile sa različitih okvira vrata u gostionici. Leslie je davala sve od sebe kako bi izbjegla odugovlačenje ispod bilo koje od njih. Kad ih je vidjela, Honora Matheson, gostiničareva žena, požurila je da smesti Harrisonove za njihov sto. Markiz je otpustio njegove ljude i pridružio im se sa lakoćom kao da je bio pozvan. Nije bio. Radije nego da razgovara sa njim, Leslie je pogledala po trpezariji u goste. Još nekoliko ljudi je ušlo unutra sa oluje i smještali su se za večeru. Uglavnom trgovci, krupni ljudi umorani u krzna. Jedina stvar zbog koje su se razlikovali od velikih životinjašto je rečeno za lutajuće Gorštake su bili njihovi kaiševi sa robom preko njihovih grudi i mačevi na njihovim kukovima. Ako bi markiz pogledao u bilo kojeg od njih, uzimajući raspon njihovih ramena, i dalje vjerovao da može da parira Gorštacima u bitci,uistinu je bio lud.


Klub Brbljivica

Njene oči su lutale po stolovima oko nje. Nije bilo drugih žena u posluzi osim gostioničareve žene i ćerki. I nije bilo ni znaka od Finna. Počela je malo lakše da diše i klimnula Honori kad je markiz naručio dvije boce vina za njihov sto. Ako će da ostane da sjedi sa njima, Leslie bi cijenila alkohol. - Recite mi. - Markiz se naslonio nazad na svoju stolicu i okrznuo njegovim mrkim pogledom preko nih. - Da li Andrew i Alan imaju naviku da ostavljaju svoje žene u društvu stranca? Nasmijao se kad je Leslie pogledala u njega. - Pitam samo jer me brine koliko puta ste ostavljene da sjedite, bez pratnje, okružene gomilom MacGregora. Iskezila je svoje zube na njega, mrzeći to kako ih osuđuje a da ih uopšte i ne poznaje. Upravo je htjela da otvori usta i kaže svoje mišljenje kad je gostioničarev glas veselo odjeknuo kroz trpezariju i umirio njen dah i njeno srce. - Moguće da je vani hladnije nego što je srce moje tašte, ali Bog nas nije zaboravio, i da bi dokazao to, poslao nam je najvještijeg pjesnika u čitavoj oblasti na naš prag. Gostioničareve tri ćerke, Jane, Murron, i Judith, su tapšale, poskakujući gore i dolje na svojim nogama, kikotajući se i mašući muškarcu koji je stao između muzičara. Njegov osmijeh, čakn i pod sjenkom njegove kape, je zračio i bio bolno poznat. Leslie se skoro onesvijestila. Finn je bio ovdje. Došao je! I nije izgledao uopšte kao da mu je srce slomljeno kao što je mislila da će biti dok je mahnuo nazad djevojkama. Leslie se nije usudila da pogleda prema majci ili svojim snahama. Mogla je da osjeti njihovu zabrinutost preko stola, ali ništa nisu rekle. Kad bi markiz pomislio da ju je pratio katolički Gorštak ovdje... Koja vrsta ludaka je on bio da bi došao ovdje? Oh, ona bi ga ubila prije nego bilo ko drugi dobije šansu! Šta je namjeravao da uradi? Je li planirao da se bori sa markizom za nju? Preklinjala je Boga da nije to jer se plašila da bi Finn mogao da izgubi protiv markizovih ljudi. - Putujući izvođači..., - njen novi zaručnik se narugao, vrativši Leslieine misli nazad na sadašnost i njene oči nazad na njega. - ... su najniži. Drži na oku šta god vrijedno da posjeduješ. Njegova sorta je poznata da su majstorski lopovi.


Klub Brbljivica

Da, definitivno je ukrao Leslieino srcea da se ona nije mnogo borila. Oh, zašto je došao? Ništa nisu mogli da urade bez donošenja tragedije vjerovatno objema njihovim porodicama. Moraju da puste da šta god da su osjećali jedno za drugo nestane. Ali to što ga je vidjela učinilo ju je slabom.To ju je primoralo da prizna koliko mnogo ga voli, želi. Biće nemoguće biti ovdje, a ne pričati sa njim, ne dotaći ga. Napustila je Camlochlin u žurbi jer nije bila dovoljno snažna da gleda u njega a da ne vidi njenu nerođenu djecu u njegovim očima. Nehotično, njen pogled se vratio na njegov kad je počeo da govori i zvuk njegovog divnog, melodičnog glasa joj je umrtvio koljena. - Opljačkaju koliko god mogu i odu prije sljedećeg zalaska sunca, - markiz je nastavio da govori bilo kom ko ga je slušao, što više nije uključivalo Leslie. - Ovo je bio dug, sumoran dan. Hajde da razvedrimo noć sa viskijem, gozbom i sjećanjima na ljubav da nas ugrije. - Njegov zeleni pogled je prešao preko nje, potpuno je obuhvativši prije nego je nastavio. Kad je počeo da pjeva, Leslie je znala po naporu koji joj je trebao da se ne smije u njega da su osuđeni ako ostane. - Podijeliću sa vama priču o djevojci koju sam jednom znao. Njena kosa, boje zalaska sunca i njene usne, slađe od jutarnje rose. Leslie se oduprijela potrebi da pogleda i prouči koje su boje kose gostioničareve ćerke imale. Šta ju je bilo briga kome je pjevao? Sve dok nije bilo o njoj. Ako bi markiz posumnjao na vezu između njih, vjerovao bi da je preobraćenik i izdajica. Ne bi pomogao njenoj porodici. Kome god da je Finn izabrao da iskaže čast večeras nije više bila njena briga. Međutim, i dalje je u svojoj glavi pretraživala žene u Camlochlinu sa crvenom kosom i delikatnim jezikom. Judith, najmlađa od tri ćerke, smijala se iza dlana nečemu o čemu je Finn pjevao. Leslie je propustila nešto od toga. Ali očito, ova božica u čiju je čast pjevao nije bila tako savršena poslije svega. Ustvari, bila je stvarno podla. - Rekla mi je da me voli i sa poljupcem me zaslijepila. Leslie je osjetila kako joj je srce ubrzalo gledajući način na koji njegove usne se namršte kad objavi određenu riječ, kao rekla ili sa ili voli. Tempo se pojačao i iza njega dva muzičara su ga pratila sa njegovim izvođenjem kao da su nastupali sa njim nekoliko puta ranije. - Uzela je sve sa jutrom koje je došlo, moje bogatstvo, moje srce, čak i moj pled. Ali bar je ostavila viski.


Klub Brbljivica

Žene koje su bili prisutne, uključujući i njenu rodbinu, nasmijale su se na njegov šarm. Dok su muškarci, čak i oni krznom obučeni, podigli svoje čaše da nazdrave njihovom cijenjenom piću i njemu koji je dao priznanje tome. Naravno, sve će se završiti s viskijem. Trenutak i smijeh su joj odvukli pogled na njenu pravu ljubav. Njegov spori smijeh, sjenke rupica ispod njegove brade, zlatna brada, način na koji kosa upija svjetlost svijeća kad se preplavi iz njegovih očiju.Fin je možda nalikovao na nešto nebesko, ali je bio, iznad svega drugog, Gorštak koji cijeni dobar pehar pića. Njegova druga pjesma je primila još življi tempo, i kako je Leslie sjedela i slušala ga, pitala se kako će ikad više bez njega naći sreću opet.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 8 Finn je podigao svoj pehar starim prijateljima i novim u gostionici Red Kyeloe. Uvijek je više volio da stvara prijateljstva nego da ubija neprijatelje. Način na koji je on to vidio je, da ako ima prijatelje gdje god putuje, nikad neće upotrijebiti mač. Finn bi ubio ako bi morao. Samo je više volio da to ne radi. Dok nije čuo za čovjeka koji je namjeravao da uzme Leslie od njega. Nije prestajao da misli o ubijanju Jamesa Douglasa, markiza od Dumfriesshirea, otkad je napustio Camlochlin. Nije trebao da dođe ovamo sam, ali je više volio da drži MacGregore van bilo kojeg nepotrebnog rata, i Leslieinu rodbinu od sigurnog ubijanja u njemu. Shvatio je svoju grešku kad je stigao ovog jutra upravo kad su i markiz i njegova grupa ljudi dojahali sa juga. Ostao je skriven kako bi procijenio svoju situaciju i šanse da ostane živ dovoljno dugo da uzme Leslie nazad. Nije bio budala. Šanse bile koje borbe između njega i markizovih dvadeset i više ljudi nisu išle u njegovu korist. Zbog toga je opet promislio o svom prijašnjem planu i poslao pismo njegovom starješini. I dalje je namjeravao da je povede svom domu u Camlochlin, nadajući se bez krvoprolića, ali mu je trebala pomoć njegove rodbine. Došao je za Leslie i neće otići odavde bez nje. Morao je nešto uskoro da uradi. Snijeg neće trajati zauvijeki Leslieino društvo će nastaviti dalje. Još gore, vidjevši je kako sjedi za stolom samo metar, dva dalje, sa čovjekom koji je namjeravao da je oženi, skoro da ga je koštalo njegove zadnje ljušture samokontrole. - Šta misliš da postigneš tim što si došao ovdje? - Andrewov tihi glas je prošao kroz Finnove uši kad se nagnuo preko Finnove stolice. Ah, tu je bilo zlatno pitanje. Na koji god način da odgovori dovešće do istog zaključka, tako da je odlučio da bude iskren od početka. - Došao sam za tvoju sestru. Krv je nestala sa Andrewovog lica, ali uspio je nekako da se kruto osmijehne, kao da se pretvara da govori o uživajućem drugom veselom pjevanju. - Kako onda namjeravaš da odeš a da ne dobiješ mač u svoja leđa ili pištolj u stomak? Ovdje nema nikog da ti pomogne. Ne budi budala! Finn je popio sadržaj njegovog pehara i nazdravio sljedećem pokrovitelju koji je platio za njegovo dopunjavanje. - Stvaram prijatelje čitavu noć, Andrewe. Jamie Matheson, gostioničar, je stari prijatelj mog oca. - Finn je


Klub Brbljivica

klimnuo prema čovjeku koji je pio sa njim za istim stolom. - U stvari, jedna od njegovih ćerki, Murron, je dobila ime po mojoj tetki. - Tvoja poenta je? - Andrew je upitao. - Ima četiri sina i toliko isto ćerki. Dvojica od njih su veći čak i od Roba. Kad sam ranije pričao sa Jamiejem, rekao mi je da će se oni večeras vratiti. Tako da me nećete potući tako lako. Andrew je odmahnuo svojom glavom, a onda se okrenuo kako bi pogledao preko ramena prema markizu. Finnov pogled ga je pratio i smjestio sa na markizu, njegova ruka je posesivno bila stavljena preko Leslieine na stolu. - I Andrew, - Finn je rekao mirno, a ustvari je želio da pojuri tamo i makne kopilevu uvrijedljivu ruku, ako pištolji o kojima govoriš imaju bilo kakve veze sa dva koja su ukradena iz Camlochlina, da te upozorim da ću i njih uzeti nazad takođe. - Finn, preklinjem te ... Iskrenost u njegovom glasu je povukla Finnov pogled na njega. - Ne bih želio da te vidim povrijeđenog. Finn mu se nasmijao. - A ako izgubimo Douglasovu podršku, nikad se ne možemo vratiti kući. Sigurno, ti, čiji pretci dolaze sa ovih planina, razumiješ da nekog vuče njegovo rodno mjesto. - Da, razumijem, - Finn je lako prihvatio. - Ali čak i sjećanja na čovjekovo rodno mjesto izblijede kad srce djevojke postane njegov dom.Sigurno ti, nakon napuštanja tvog doma dva puta kako bi tvoja žena bila na sigurnom, to razumiješ. Andrew je gledao duboko u njegove oči samo za trenutak, spustio njegov pogled i okrenuo. - Obećanja su stavljena na papir. Ona ne mogu biti neurađena. Postoje zakoni. - Ti zakoni ništa ne znače u Camlochlinu, - Finn ga je podsjetio. - Ti nisi čovjek koji nema izbor. Samo treba da odlučiš da li život tvoje sestre vrijedi manje od bilo čijeg drugog u tvojoj porodici. - Njen više znači, - Andrew mu je rekao. - Zbog toga ona drži ostale nas van optužbe, ili čak smrti. Finn je spustio svoj pehar na sto. Je li trebao sad da vidi svijetlo? Ustao je sa stolice. Da konačno razumije zašto bi Leslie trebala da bude žrtvovana? - Ti si taj koji stavlja ostatak vaših života u strah sa tvojom odlukom da se vratiš nazad u Dumfriesshire. Kao najstariji, ti si tu da ih čuvaš, a ne da ih


Klub Brbljivica

koristiš kao pijune. Markiz je ne voli. On je čak i ne poznaje. Kažeš da je obećao da će držati tvoju rodbinu sigurnom, ali šta on dobija ovim brakom? Kad Andrew nije odmah odgovorio, Finn je nastavio sa onim što je imao da kaže. - Vrati se na Skaj, - upozorio je, umoran od toga da bude strpljiv. Vrijeme da se djeluje je stiglo. Jedini način da je ima je da spasi njenu rodbinu. A najbolji način koji je imao da sačuva njenu rodbinu je da sve objelodani ovdje u Visočiju, gdje je imao bolje šanse da ih održi u životu. - Vratila se tvoja sestra u Dumfries sa tobom ili ne, moj klan će vas održati sigurnim... čak i od njega. Pokazao je svojom bradom prema markizu. - Na to, imaš moju riječ. Ali reći ću ti ovo još jednom, Andrew. Vrati se u Camlochlin i budi slobodan od optužbi i smrti na rukama tvojih neprijatelja. Izbor je jednostavan. Tvoj ili moj dom? Andrew je nastavio da gleda u njega, nevoljan da mu odgovori, tako da se Finn udaljio, odlučan da vidi kroz njegov zadatak. Izbjegavaće borbu dok god bude mogao i nadao se da će njegov klan stići na vrijeme da sačuva njegovu glavu van kolca u dvorištu gostionice. Nasmijao se Margareti i Leslieinoj majci kad im je pogled na njega kako prilazi isušio krv s lica. Daće sve od sebe da ih drži dalje od povrijeđenosti, ali njegova glavna briga je bila da drži Leslie dalje od markizovog kreveta. - Oprostite mi na nametanju. - Pogledao je dolje u Douglasa a onda prebacio svoj pogled na Leslie. Nije uradio ništa kako bi spriječio da njegov izraz lica omekša nasuprot njenom ljutom pogledu. Znao je da je bio izgubljen za nju. Ljubav je uhvatila njegovo srce i preuzela potpunu kontrolu. - Jesam li te vidio negdje ranije, djevojko? Možda na slikama u mnogo božanstvenijem kraljevstvu nego što je ovo? Umjesto da podigne crnu obrvu na njega, Leslie je poblijedila kao i ostali za njenim stolom. Ali postojao je razlog zašto se zaljubio u ovu ženu. - Mislite o sebi veoma visoko, ako vjerujete da ste spušteni sa nebesa. Iskreno, kako je dođavola trebao da se suzdrži da joj se ne nasmije kao da je upravo pogledao u sunce nakon duge, ledene zime? Skrenuo je pogled i bacio njegov brzi, široki kez na ostale, uključujući markiza i Andrewa, koji ga je stigao. - Za takvu sujetu krivicu smještam na noge Heather MacDonald. Bila je poznata po tome što me je upoređivala sa svjetlošću zvijezda ... - Šta želiš za ovim stolom, lopove? Bljsak metala na svjetlosti vatre je povukao Finnove oči na markizovu ruku i cijev pištolja uperenog u njegov stomak.


Klub Brbljivica

Andrew je potrčao do njega, na Finnovo iznenađenje. Neiskusnom oku, Leslie je izgledala kao da uopšte nije dirnuta dešavanjem. Ali Finn je primjetio njenu ukrućenu kičmu, plitko disanje, i bijele zglavke dok je stiskala svoje ruke zajedno. Očekivao je od nje da bude jaka, inteligentna. Nije očekivao da progovori. - Prije nego ga upucate, moj lorde, - rekla je, prekrivajući strah i ljutnju sa najmanjom pukotinom u njenom glasu, - treba da znate da je on Finlay Grant, pjesnik starješine MacGregora iz Skaja, sin Grahama Granta, koji je godinama sa rezultatom vodio Đavolje MacGregore protiv Campellovih, i koji je lično pomogao Charlesu Stuartu da se vrati na prijestolje. Finna nije bilo briga ko gleda; buljio je otvoreno, pitajući se zašto je otkrila njega i njegov identitet tako lako. Je li onda stvarno prihvatila svoju sudbinu? Zar ga nije voljela kao što je ranije tvrdila pred punom dvoranom u Camlochlinu? - Prije nego se pojavio za stolom, - nastavila je Douglasu, ignorišući Finnovu pažnju i obeshrabljen izraz lica, - pitali ste Alana gdje se MacGregori nalaze. - Njen pogled je presjekao Finna ispod njenog dugog vela od trepavica. - Kao što sam vam rekla, moj lorde, imali smo povez preko očiju kad smo dolazili i kad smo odlazi. Gospodin Grant, u drugu ruku, mogao bi se pokazati mnogo više korisnijim. Bio je budala što je sumnjao u nju i nadoknađivaće joj to do sljedeće godine. Upravo je dala njegovom neprijatelju razlog da ga održi u životu. Poklonio bi se njenom majstorskom umu. Ali se nije pomjerio, radije gledajući u pištolj uperen u njegov stomak nego u osmijeh koji je krasio Leslieine usne. Osmijeh koji je poklonila svom novom vjereniku. - Možda ću morati da ga mučim za informaciju, - markiz joj je rekao. Slegnula je ramenima. - Ako to uradite, onda budite spremni da ubijete čitav njegov klan jednom kad ih nađete. Koliko bi rekao da ih je, Andrew? Četristo? - Više kao petsto, - brat ju je ispravio. - Da, više kao petsto, - složila se. - I svaki od njih, muškarac ili žena, će vas loviti sve dok vas ne nađu, a onda će vas kasapiti za ono što ste uradili. - Ti ga štitiš, - markiz ju je optužio, pomjerajući cijev prema njoj. - Štitim vas. - Ustala je na noge i odmahnula glavom, gledajuću dolje u njega. - Šta ostaje mojoj porodici nakon što vi i svaki ostali Douglas u Dumfriesshireu, a vjerovatno i u čitavoj Engleskoj, budete iskasapljeni u vašim


Klub Brbljivica

krevetima? Živjela sam sa varvarima. Plašim se njih, kao što bi ste i vi da niste tako ponosita budala. Finn je prepoznao sjaj zabavljenost i interesovanja u markizovim očima dok je odmjeravao Leslie. Finnu se to nije sviđalo, jer je to bila ista zabavljenost i interesovanje koje je on osjetio prema njoj kad su se prvi put upoznali. Ne bi bilo dobro da markiz izgubi srce zbog Leslie. Zbog toga će biti manje voljan da se odrekne nje. - A ti. - Okrenula je njen ledeni pogled prema Finnu. - Vidio si me u Skaju. Naši putevi su se presjekli kad sam ja odlazila sa svojom porodicom, a ti se vraćao odande gdje god da si bio. Svi smo uživali u tvom zabavljanju večeras ali ja sam vjerena za markiza i tvoje slatke riječi su pale na gluve uši. Ne troši ih na mene ponovo. Finn ju je gledao kako napušta trpezariju sa svojom rodbinom i dao sve od sebe kako ne bi spustio pogled na njene lijepe kukove koji su se ljuljali. Prebacio je svoj osmjeh na markiza a onda mu je osmjeh malo izblijedio kad je pogledao u pištolj, prije nego je pogled opet vratio na njega. Znači, Douglas je želio da zna gdje se nalazi Camlochlin, je li? Vjerovatno da bi otkrio to princu Williamu i neprijateljima MacGregorevih. Finn se brzo pomjerio. Njegov zadatak će sad biti lakši kad mu je obezbijedila oružije koje je trebao. Zahvaliće joj za to kasnije. - Izgleda da vi i ja imamo nešto što jedan želi od drugog. Markiz se nasmijao i uvukao pištolj u njegove kratke pantalone. - A šta, za ime boga, želite u zamjenu za izdaju svog klana i to da me povedete do njih? Okrenuvši se da pogleda preko ramena Leslie kako se penje uz stepenice, Finnov osmjeh se pretvorio u nešto čvršće. - Nju. - Njegova pažnja se vratila markizu. - Želim jednu noć sa njom. Jedna noć je sve što mu treba.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 9

Leslie je duvala dah u njene pesnice, ali je to uopšte nije ugrijalo. Mora da je bila luda kad se složila da se nađe sa Finnom u ponoć, vani, na ledenoj temperaturi. Ali poslao joj je poruku da je hitno. Markizovi ljudi su spavali u ambaru, tako da se ona i Finn nisu mogli naći tamo. Iskreno, o čemu je imalo više da se razgovara? Šta je bilo toliko bitno? Hoće li razgovarati o tome koliko će nedostajati jedno drugom? Koliko različiti i prazni će njihovi životi sad da budu?Protrljala je njen već pocrveneli nos i željela da suze koje su prijetile da krenu iz njenih očnih kapaka ostanu gdje jesu. Trebala je da ostane u krevet. - Moraćeš da se navikneš na ovo vrijeme, lijepa Leslie. Nije se okrenula na zvuk njegovog glasa, znala je ko je to. Osim toga, nije vjerovala sebi da bi pogledala u njega. - Moraš da se vratiš nazad na Skaj prije nego te primora da mu kažeš o Camlochlinu. - Složio sam se da ga povedem tamo lično. Okrenula se kako bi ga pogledala ispod njene kapuljače. - Šta? Zašto? Oh, Finn, kad sam mu rekla ko si nisam mislila da ti .. - Moja cijena je noć sa tobom, - blgo ju je prekinuo. - Složio se sa tim. Oboje su znali šta to znači, ali Leslie je bila ta koja je to rekla na glas. Složio se da me oženi u zamjenu da dođe ovdje i dobije pravac do tvog doma. To je sve što je želio. Čitavo veče nije prestao da nas ispituje gdje se nalazi Camlochlin. Nisam iznenađena, stvarno. Znala sam da želi nešto drugo ne mene. To je dobro, jer ga nikad neću voljeti. Ustvari, pronalazim da je veoma odbojan. Finn joj se nasmiješio kao da mu je upravo obećala svijet. - To me zadovoljava, - rekao je nježno, - jer sam došao da uzmem moju noć, i hiljade nakon nje. Došao sam da te spasim, Leslie. Samo kad bi mogao bez cijene života... - Ne treba mi spašavanje. - Onda, želiš da živiš bijednim životom? - Ako bijeda znači spašavanje života onih koje volim svim svojim srcem, onda da, živeću takav život.


Klub Brbljivica

Gospode, zašto je nastavio da joj se smije? Željela je da mu uzvrati osmijeh. Trenutak je prošao jer je popustila iskušenju i požurila u njegove ruke kad je krenuo prema njoj. Sudarili su se u zaplet ruku i malaksalih, dugih uzdha koji su zapalili vazduh. Pronašla je žar njegovog poljupca sa istom potrebom, glađu za njegovim ukusom. Kako će ga napustiti opet? Neće moći. Nije trebao da dođe, ali njeno srce se ponovo obradovalo što jeste. Zastenjao je od strasti između njih. Njegov zagrljaj, povukavši je dublje u njega, grijao je njenu krv, njeno tijelo. - Moj život se vratio. - Glas mu je bio tih, dah topao uz njen obraz kad je prekinuo poljubac. Leslie je zatvorila njene oči uz njega kad je progovorio, izgovorivši njene misli. - Ne želim da se udam za njega, Finn. - Ne moraš, moja ljubavi. Ja sam taj koji će te imati za ženu. Pogledala je u njegove oči, boje dubljeg smaragda na svjetlosti zimskog neba, i osjetla kako joj srce postaje meko u njenim grudima. Nije bila njegova ljepota ta zbog koje je željela da padne na njegova stopala, već strast koju je osjećao prema njoj koja je zračila iz svakog njegovog centimetra. To je bilo preopasno. Došao je sam i nije imao šanse protiv markiza... ili Alanovih pištolja ako bi pokušao da je odvede. Ali sad kad je bio ovdje u njenim rukama, kako je mogla da ga opet odbaci? - Ne mogu da budem tvoja žena. - Kad bi mogli, - podigao je njene ruke i prinio ih do njegovih usana, - bi li se udala za mene? To je bio trenutak koji bi mogao da promijeni sve. Mogla je da ga slaže i bila je sigurna da bi otišao i vratio se kući bez nje. - Da, bih. Znam da bih bila slaba, - priznala je kad je njegov kez bljesnuo preko njenog srca, bezbrižan i samouvjeren, skoro kao da nije znao ništa o opasnošću ili zlu manje bitnih ljudi. Stavila je vrhove prstiju preko njegovih usana i odmahnula glavom. - Moraš da budeš jak. Moraš da mi pomogneš da uradim ispravnu stvar uprkos njenoj užasnoj cijeni. Molim te, Finn. Ako bi bio ubijen ne znam ..


Klub Brbljivica

- Neće me ubiti ljubavi, ali moraš da mi vjeruješ. - Da ti vjerujem sa čim? - Sa onim što ću da uradim. Osjetila je kako se njegove ruke pomjeraju preko njenih leđa, milujući njene obline. Mislila je da ga pita šta je mislio da uradi, ali jedini zvuk koji je napustio njene usne je bio stisnuto malo stenjanje. Ona je toliko željela da on bude taj koji će uzeti njenu nevinost. Sanjala je o tome, puštajući da je to grije tokom hladnih noći u Visočiju. - Vjeruj mi, voljena. Nasmijala se sanjivo a onda otvorila oči široko kad se nagnuo dolje i prebacio je preko svog ramena. Za jedna prestrašen trenutak, bila je previše zapanjena da bi se opirala. Šta je dođavola on to radio? Sve će ih ubiti zbog njega! Oh, nikad mu ne bi oprostila. Čak ni u životu posle ovog. - Finn, jesi li lud? - Grebala ga je i udarala po njegovim leđima. - Odmah da si me spustio dolje! - Ššš, djevojko, - upozorio ju je dok je trčao za sjenkama, jedne ruke savijene oko njenih nogu, a druge preko njene zadnjice. - Nek te neko čuje i upuca me namrtvo. Ukočila se uz njegova leđa i zaklela se da će sama to da uradi ako joj ikad u ruke padnu pištolji Colina MacGregora. - Upucaće te namrtvo ili... objesiti, - raspravljala se prigušenim glasom. Ne radi ovo. - To je već urađeno. Vodim te kući, Leslie. Nazad u Camlochlin sa mnom. Gdje pripadaš. Voljela bi da može da ga udari zato što zvuči kao tip čovjeka kojeg bi drevne žene mogle pronaći teškog u pećini. Ali sudeći po načinu na koji je držao njena koljena, nije mogla da podigne njenu nogu na njega. - Postojalo je nešto što sam želio da te pitam one noći kad si otišla. - Prestao je da trči kad je stigao do kestenjastog pastuva vezanog za granu drveta. - Nikad nisam dobio priliku. - Pogledao ju je u oči dok ju je premještao sa njegovog ramena na sedlo. - Moje srce .. - Vi tamo! - glas kroz maglu je povikao. - Šta mislite da radite kradući tog konja?


Klub Brbljivica

Jedan od markizovih ljudi se približio iz ambara! Srećom, bio je dovoljno daleko da bi vidio na koga viče. Lesli se stresla sa čistom panikom i strahom. Finn je možda dobio markizovu dozvolu da provede noć sa njom, ali sigurno se nije složio da ih pusti da napuste Glenelg. Biće uhvaćeni. Finn će biti poveden pred markiza i... - Napravi još jedan korak, - Finn je upozorio, izvukavši dva pištolja ispod svog plašta. Alanovi – ili bolje rečeni Colinovi – pištolji! - I tvoji prijatelji će pokušavati da izbjegnu tvoj mozak po travi kad budu izjahali. Vojnik koji je dolazio je zastao, podignuvši obje ruke u vis. Tišina je visila u ledenom vazduhu dok su svi čekali da vide ko će se prvi pomjeriti. Vojnik se pomjerio, okernuvši se i trčeći nazad. Finn ga je jurio kroz mrak. Vratio joj se trenutak nakon što je Leslie čula da se nešto smrskalo nekoliko koraka dalje. - Jesi li ga ubio? - pitala je kad se smjestio na sedlo iza nje. - Ne. Samo sam nam obezbijedio nešto vremena. - Finn, preklinjem te, - rekla je kad je trznuo uzdama tjerajući pastuva da trči suprotno vjetru. - Nije kasno da prekineš sa ovim ludilom. - Moje ludilo, - rekao joj je, približivši usta njenom uvu, - je počelo kad si ti uzela moje srce. To je kasno za mene, djevojko. Ako odeš, moj razlog za življenje ide sa tobom. Oh, koliko puta može da mu odoli? Kako je očekivala da ostane jaka kad ju je obasipao ovakvim riječima? Ali mora da ostane čvrsta i odoli mu. - Finne, ako nestaneš bez ispunjavanja svog dijela nagodbe, markiz će nas pratiti. On je iskusan mačevalac. Ako nas nađe... - nije mogla da nastavi. - Sve će biti uredu, ljepotice. Zatvorila je svoje oči nasuprot duvajućem vjetru i naletu suza koje su prijetile da poteknu iz njenih očiju. Je li večeras zadnji put da je vidjela svoju majku i braću? Oh, i šta će biti sa njima u Dumfriesu bez markizove podrške? Je li ovo njena i Finnova zadnja noć u kojoj su živi? Markiz će sigurno ubiti Finna kad otkrije da ju je Finn kidnapovao ne ostavivši mu informacije gdje se nalazi Camlochlin. Željela je da vrišti, da preklinje Finna da je vrati nazad dok ne bude prekasno, ali nije mogla. Ne kad je jedan dio nje želio da ide, da provede jednu noć sa njim.


Klub Brbljivica

- Reci mi opet da me voliš. Učini naše umiranje vrijedno toga. Čula je njegov smijeh u vjetru iza nje. - Oh, Leslie, volim te previše kako bih umiranje učinio vrijednim. Ima da živimo. Bićemo srećni. I ima da spasim tvoju rodbinu.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 10 Finn se zavalio u klimavu stolicu iza ognjišta i osvrnuo se na put nazad do Skaja dosad. Nije trebalo dugo, ali je smatrao ovomeđu najzamornijim i iscrpljujućim od mnogih putovanja koja je preduzimao. Glavni razlog je što na svakom koraku, Leslie je pokušavala ili da ga ubijedi da je vrati nazad njenoj braći, ili se raspravljala sa njim o ludosti njegovog nastojanja. Do vremena kad su prošli Narrows i ušli u Kylerhea, Finn je dva puta sumnjao u njegov zdrav razum i razmišljao da joj stavi nešto na usta kako bi prestala da priča. Njegov umoran pogled je potao blag kad je prešao na njen oblik gdje je spavala u poslednjem slobodnom krevetu u Otter House. Nije bio siguran da je njeno kidnapovanje najbolji pravac djelovanja, ali nije imao drugog izbora. Pitajući za noć sa njom mu je pružilo vrijeme da je povede kući, čitavu noć da bude precizan. Zaustavio se u Otter House kako bi mogla da se odmori nekoliko sati u mekom krevetu gdje bi mogla da legne sa njim. Nije namjeravao da se tu dugo zadržava. Ustao je sa stolice i otišao do nje, moleći se da nije upravo izazvao propast za sve njih. Nije ga bilo briga za umiranje. Kad neko živi i jaše sa ratnicima, on nauči da se ne plaši neizbježnog. Za nju, odrekao bi se svog života. Pomjerio se preko kreveta u tišini i smjestio na njemu kako bi je gledao dok spava.Na trenutak, mislio je da će da poludi na samu pomisao da je ne vidi nikad više. Sad, napijajući svoj pogled gledanjem nje, ispunjavanjem njegovih pluća njenim mirisom, pomislio je da bi mogao još više da poludi ako je ne dodirne. Njene oči su se drhtavo otvorile kad ju je poljubio u krivinu vilice. Spustio je trag laganih, toplih poljubaca podsjećajući je gdje su; u krevetu, sami u sobi. Kad se nakon trenutka ili dva nije okrenula, postao je smjeliji i kliznuo njegovim tjelom preko njenog. Bio je srećan što nije pobjegla, ali nije bio iznenađen kad su se njena usta otvorila odgovarajući na njegovu željnu molbu sa nezasitom njenom glađu. Da, bila je sačinjena od mjesečevog praha i sjaja zvijezda, ali krv koja joj je prolazila kroz vene je gorjela toplije nego sunce.A gorjela je zbog njega. Koji čovjek, znajući da ga njegova žena želi više iznad svega, može da odoli slatkom stenjanju koji je izvukao iz nje? Ne on. Ne više. Ovog puta, niko je više neće odvući od njega.


Klub Brbljivica

Pogledala je u njegove oči kad je spustio svoje kukove i pritisnuo ih uz njene. Njen pogled je potamnio ispod teških kapaka, čineći ga čvršćim nego što je već bio. Uzeo je njena usta na način na koji je želio da uzme njeno tijelo, strastveno i posesivno. Zadrhtala je i bila u grču ispod njega kad joj je raširio noge njegovim i stisnuo njegov čvrsti kurac uz nju. Kad je izgledala kao da bi mogla da se pobuni, ućutkao ju je nizom nježnih poljubaca uz spoj njenih usana. - Pusti me da ti kažem šta si ti meni, - rekao joj je uz topli sjaj vatre, - a onda, šta namjeravam da ti uradim. - Pogladio je njenu sljepočnicu pozadinom njegovih prstiju, i duboko udahnuo kako bi njegovu glavu održao bistrom. - Ti si sve što mi treba da se smijem, da pjevam, da živim. Ti si razlog zbog kojeg sam napustio svoj topli krevet u ledeno jutro. - Nasmijao se kad i ona, veseo zbog udaranja njenog srca uz njegovo. - Ti si odgovor na moje molitve i božica mojih snova. Ti si mač koji je odsjekao moj ponos i blijeda mjesečina koja me tjera da zavijam na nebesa. Medno rumenilo preko njenih obraza izazivalo ga je da dokaže to dok bi neki mogli da ga zovu nebeskim, on nije bio anđeo. Treperio je od potrebe da je uzme i učini njegovom. - Lišila si me razuma i logike tako da jedino na šta mogu da mislim je da budem sa tobom. Njegov dah na njenim grudima ugrijao je njeno tijelo prije nego ih je poljubio. - Želim da otkrijem svaki centimetar tebe i hranim svoje oči dok ne budem ispunjen. - Cimnuo je vrpce sa njene tunike njegovim zubima, a onda prešao svojim jezikom preko njenih grudi. Želim da mojim rukama pređem preko čitave tebe. - Prešao je rukama preko nje i povukao njenu opuštenu tuniku dok joj se grudi nisu rasule pod njim. - Finn. Nasmijao se žudnji u njenom glasu. Ona ga neće odbiti. Bila je jaka žena, i željela da prizna to ili ne, i ona je njega željela da potvrdi.On će joj to dopustiti, nije želio nijednu drugu ženu osim nje. - Želim da ispunim moja usta ukusom tvojih. - Prevrnuo se na svoja leđa, povukavši je za sobom i smjestivši je na njega. Njene noge su opkoračile njegove kukove, njegova debela erekcija se gurala uz kilt za oslobođenjem. - Želim da te ispunim svim ovim. - Obuhvativši oba njena guza svojim dlanovim, pomjerio ju je uz i niz njegov kurac sporim pokretima koji su izvukli jecaj iz njenih usana. - Želiš li me, Leslie? - Da, - zastenjala je, talasajući se na njemu. - Požuri, - zamolila je, pogledavši dolje u njega. Povukao je njenu suknju gore preko njene guze jednom rukom a drugom oslobodio njegov kurac. Nekoliko dugih uboda njegovog koplja preko njene


Klub Brbljivica

divne srži ih je oboje doveo do vrhunca ushićenja. Ispustio je njegovu tečnost na nju, valžeći je dovoljno da ga primi, dovoljno da izbriše njenu bol, učinivši da se uhvati za njegove grudi i vrisne njegovo ime. Držao ju je, vodio, i ohrabrivao kad se nabijala na njega jako i brzo. Povukao ju je dolje, bliže njegovom licu, dok je prosipao njegovo sjeme, siguran u njegovu moć da postavi bebu u njoj. Sad nije bilo vraćanja nazad. I svako ko pokuša da ga natjera na to moraće da ga ubije.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 11 - Ići ćemo u pakao. - To bi bilo fer za ono što smo uradili. Srećom, vezani smo zakonima Visočija. Toplota se spustila Leslieinom kičmom na hrapavi akcenat njegovog glasa pored nje i na sjećanje na ono o čemu je govorio. Opet su vodili ljubav, sporije ovog puta, ali ne manje strasno. Oni su... vezani zakonima Visočija? Ona je sjela uspravno i okrenula ka njemu. Živjela je među Gorštacima dovoljno dugo da bi znala šta taj termin znači. Sigurno je shvatao da su dani takvog varvarizma završeni. Nije valjda stvarno vjerovao da su sad vezani, zar ne? - Ne možeš stvarno pratiti tako primitivne zakone, Finne. Žena ne pripada muškarcu jednostavno jer on tako zapovjeda, bilo njegovim jezikom ili njegovim... - Pogledala je dolje u ćebe prebačeno preko njegovih golih kukova i zacevenjela se dvije nijanse tamnije. Njegov smijeh je vratio njen pogled nazad na njegovo lice i iskušavao je da zaboravi sve ostalo osim pogleda na njega. - Šta te to toliko zabavlja? - Sviđa mi se tvoja skromnost i boja koja ti se nalazi na licu. To te čini čistom i nevinom, iako ja to znam bolje. - Njegove rupice na obrazima su bljesnule u njenom pogledu. - Kao tvoj smijeh, - suprostavila se. - To je tvoje najbolje oružije. Ali nećeš me odvući od mojih misli. Znaš da ne pripadam tebi. Naša zajednička noć je ispunjena više tugom. Odmahnuo je njegovom glavom, osmijeh mu je blijedio ali je i dalje netaknut. - Ti si moja, Leslie. Svaki Gorštak, sa sjevera, zapada, istoka i juga će se složiti i zakon moći će biti na mojoj strani. - Protiv Engleske? - Nije znala želi li da viče na njega ili da baci sebe na njega i plače. - Ne moramo da idemo u Englesku da bi uradili ono što smo obećali. Istorija je to dokazala. Ako hoćeš, mogu da te podsjetim na naše pobjede u pjesmi.Mogao bih da počnem sa Robovim udvaranjem ćerki kralja Jamesa nakon što ju je spasio iz manastira koji je gorio. Ili .. - Rob se udvarao princezi Marry? - Leslie je pitala sa sumnjivim iskošenjem obrve. - Ne.


Klub Brbljivica

- Annei? Odmahnuo je njegovom glavom. - Davinai. Ona je nasljednica trona – kao Jamesovo prvorođeno dijete. Sad kad znaš to, moj klan će me dalje podržati u mojoj odluci. Davina je bila ćerka kralja Jamesa? Gospode Bože, ona nikad nije vjerovala u to. Nije sigurna ni da li sada vjeruje. Ali Davina i njeni kraljevski roditelji će morati da sačekaju. - A šta sa mojom porodicom? - pitala ga je. - Plašim se da ih ne izgubim. Ovog Božića, Finne. Hoću li ih ikad više opet vidjeti? Hoće li patiti zbog mene? Ne mogu da podnesem pomisao na to. Pridigao se polako, osmijeh mu je nestao. - Uradiću sve što je u mojoj moći da vidim da niko iz tvoje porodice ne pati. Moja želja je da se svi vratite u Camlochlin i proslavimo Božić zajedno, u sigurnosti i miru. U Camloclinu si rekla da moj klan ima vojsku ratnika da im čuvaju leđa. Pa, tvoja rodbina ima iste te ratnike da je čuvaju. Nije bitno gde tvoja braća ili tvoja majka odluče da žive, moj klan će stati na njihovu stranu kad to budu trebali zbog tebe, i onog što ti meni značiš. Vjeruj mi, moja ljubavi. Znam šta ti tvoja rodbina znači i neću dozvoliti da nepravda stigne do njih. Voljela ga je. Kad bi mogla da otvori svoje grudi i iščupa srce iz njih, predala bi ga njemu bez razmišljanja. Možda je postojao način da ostane sa njim zauvijek, bez rizika za njenu porodicu. On je zvučao tako sigurno. Učinio je teškim da uradi bilo šta osim da odgovori na njegov poljubac sa istom strašću. Raspravljaće se sa njim o njegovim prastarim vjerovanjima i još ga ispitivati kako je planirao da sačuva njenu porodicu da bude bezbijedna... ali sjutra. Sad, ima ubjedljivije potrebe da sredi, kao isprobavanje slatkoće njegovog jezika. Odoljela je potrebi da raširi noge čim ju je povukao dolje i dignuo se iznad nje. Ona nije bila bludnica ali nije bila ni stidljivi puh. Koja je bila šteta voditi ljubav sa njim opet ako je već vjerovao da ona pripada njemu? I oh, ona bi voljela da mu pripada. Uzdahnula je dok joj je on ljubio vrat, vilicu, usta, čitavo vrijeme joj šapućući riječi obožavanja. Željela je da bude njegova, da bude jedina koja će učiniti da se smije kao da se upravo probudio iz prelijepog sna i otkrio da je on postao java. Podigao se na svoja koljena i povukao je za njim. Okrenuvši je u njegovim rukama,pritisnuo je njenu kičmu na njegove grudi i prelazio rukama preko


Klub Brbljivica

njenih grudi, stomaka, i kukova.Ojačala je njenu odluku da se povuče od veličine i spremnosti tvrdoće koja joj je bila pritisnuta uz dupe. Umjesto toga, trljala je sebe preko nje, divlja od želje za njim dok je on usnama i jezikom prelazio preko njenog vrata. Kad je kliznuo rukom između njenih bedara, nasmijala se i zastenjala kao neki izgladnjeli beskućnik. - Činiš da se osjećam tako... - Podigla je ruke iza nje i zakačila ih nazad oko Finnovog vrata. - Požudno? - završio je za nju, mijenjajući prste sa kojima ju je pomamljivao sa svojim kurcem. Zadahtala je i povukla njegovu kosu kad je gurnuo njegovu debelu glavu uz njen kvasni ulaz. - Bestidno? - Protrljao je dlanovima preko njenih bradavica i zarežao na njeno uvo. - Divlje? - Kliznuo je sebe u nju, onda van i preko njene vrele srži dok nije vrištala njegovo ime dahtala kao neka šumska zvjer uz njega. Dokazujući mu da je upravu. - Prelijepo? - pitao je dok je vodio sebe u nju sa dubokim, sporim prodorima. - Obožavano, - odgovorila je, prekrivajući njegovu ruku njenom. - Želim da se sjećam ove noći do kraja vječnosti. - Hoćeš, moja ljubavi. - Gurnuo ju je sa njega i okrenuo je. Znala je šta želi i opkoračila ga je. - Biću sa tobom i podsjećaću te koliko god često budemo mogli. - Nasmijao joj se i onda poljubio dahtaj sa njenih usta dok je ponovo utanjao u nju. Kasnije, Leslie je sanjala o ogromnom, golonogom muškarcu koji je udarao sjekirom u drveće i onda bi stao sa strane dok je drveće palo. Probudila se na zvuk muških glasova, poznatih kao kiša, ali je ipak vrisnula kad je otvorila oči.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 12 Finn je gledao kako figure okružuju Lesliein krevet. Posegnuo je za mačem koji nije bio na njegovoj strani, a onda pokušao da se uspravi. Ruka na njegovim grudima ga je zaustavila. - Polako, brate. - Connor se smijao, stojeći iznad njega. - To smo mi došli da vas spasimo. - Da. - Tristan MacGregor je izveo savršen naklon Leslie, koja je sjela povlačeći ćebe preko njenog golog tijela... dok mu je uzvraćala osmijeh. - Kao što sam već obećao tvojoj voljenoj, - rekao je, okrenuvši se Finnu, - ona je u najsposobnijim rukama. - Pa, bar sad jeste. - Colin je ujurio u sobu, brzo prešao pogledom po njoj, a onda sjeo na dno kreveta. - Onda, zašto nisi u Glenelg gdje si nam rekao da se nađemo sa tobom? I imamo li vremena za brzu drijemku prije nego se vratimo kući? Nisam se ugrijao dva dana. Finn se uspravio i pogledao prema prozoru. Bilo je jutro! Ili, bolje rečeno, skoro jutro! Toliko o njegovom noćnom vođstvu od markiza. - Oh, pakao, momci, moramo da idemo! - Skočio je iz kreveta, uzeo njegov pled i čučnuo pored prozora. - Markiz od Dumfriesshirea će stići svakog trenutka. - Uzeo si je onda iz njegovog stiska? - Tristan je pitao smijući se na njega preko sobe. - Da, mislio sam da imamo još oko šest sati. - Pakao, on se uspavao, - Colin je promrmljao, ustao je sa kreveta i pridružio se Finnu pored prozora. - Koji ti je bio plan, pjesniče? Ako si znao da će da vas prati, mogli ste da stignete do doma do jutra da se niste zaustavili ovdje. - Nisam želio da me prati čitavim putem. Markiza nije briga za njegovu obećanu mladu ili da zaštiti njenu porodicu, jedino mu je bitan put do Camlochlina. Colin je zatvorio svoje oči na trenutak. - Ovo radi za uzurpatora. Princ William nas traži kao što sam i sumnjao da hoće. - Ne znaš je li to istina. - Zašto bi inače protestant iz Dumfriesshirea odjednom bio zainteresovan gdje MacGregori žive? - Ako William želi da nam smakne glave zbog našeg saveza sa Stuartovim tronom i vaše službe kralju Jamesu, - Finn im je rekao, - moja namjera nije bila


Klub Brbljivica

da mu pomognem. Nadao sam se da ćemo biti dublje u planine prije nego Douglas stigne do nas. - Znao si da dolazimo, - Connor je rekao otvorivši vrata da čuje zvukove iz dvorane. - Vodio si ga do nas. Finn je klimnuo a onda pogledao prema onom za kog je bio najviše zabrinut. Hoće li njena braća biti među markizovim ljudima? Hoće li moći da zadrži njegov klan da ih ne ubiju?Ovo su bila ozbiljna razmišljanja, pa ipak nije mogao da se ne nasmije kad mu je pogled pao na krevet, ili radije, na malo ispupčenje ispod kreveta gdje se Leslie borila da uđe u njenu haljinu. - Oni dolaze, - Colin je najavio, gaseći Finnove i dalje prijatne misli. - Koliko njih? - Connor je pitao, dolazeći da stane na Colinovo mjesto pored prozora dok se zadnji pomjerio prema vratima. - I dalje su predaleko, ali najmanje petnaest. - Colin je izvukao dva pištolja iz svog opasača, i onda ih kovitlao njegovim zglobom na ruci. - Connore, uzmi lijevo krilo. Tristane, ti dolaziš na njihovo desno. Finne, nađi Willa i popnite se na krov. Budite spremni da upotrijebite vaše strijele ako budete morali. Finn je odrastao sa Colinom.Kao djeca zajedno su vježbali, smijali se i zajedno upadali u nevolje. Tako da Finna nije bilo briga ako je njegov prijatelj bio general u kraljevskoj vojsci. Sad nisu bili u vojsci i Finn nije bio vojnik da bi primao zapovijesti. - Will može da drži pod kontrolom krov, - on je rekao prije nego je Colin otišao. - Želim da izbjegnem krvoproliće tako da ću jahati ispred sa tobom. Colin je zastao i okrenuo se da ga prikuje pogledom nevjerovanja. Izbjegneš krvoproliće? - Da. Sa nekoliko njih. Colinov pogled se namrštio na njega. - Markiz? Finn je klimnuo. - I ne želim da se nikakvo zlo desi Leslieinoj braći. - Onda ti možeš da ih držiš bezbijednim. - I hoću, - Finn je odgovorio. - Kao i za markiza, ako ih ubijemo, svaki Douglas iz nizije će se pridružiti Williamovoj vojsci protiv nas. Colin mu se nasmijao. - Znao sam da u tebi ima više od poezije i odanosti prema gospođici Harrison i mom bratu. Dobro. - Nagnuo se naprijed i potapšao Finna po leđima. - Šta onda želiš da uradimo? - Mislim da ćete se složiti da moramo da uplašimo Douglasa o tome šta će ga čekati ako ikad pronađe našu zemlju i usudi se kroči na nju. On mora da zna da bilo koju grupu ljudi da dovede sa njim neće otići živi a neće ni on.


Klub Brbljivica

Colin je pogledao prema prozoru i izgledao da razmišlja o nečemu što je pomračilo njegov izraz lica. - Da, slažem se. Ko su ljudi sa kojima jaše? - Nijedan nije Douglas. Sve su stražari. Razumijući njegovo mišljenje, Colin je klimnuo i izvukao mač iz njegovog pojasa. Bacio ga je Finnu. - Sjećaš se kako se koristi? - Da. - Hoćeš li stvarno ubiti ljude jednostavno što su te pratili? - Leslie je rekla sa kreveta, gdje je izgledalo da se bezuspješno mučila da sveže trake na svojim leđima. - Ne, gospođice Harrison, - Connor je odgovorio sa svog mjesta do vrata. Mi ćemo ih zaustaviti zbog bilo kojeg uzroka, bilo direktno ili indirektno, od ubijanja naših žena i djece. - Vrlo dobro, onda, momci, - Colin je rekao kad je izgledalo kao da je razgovor završen. - Hajde da zastrašimo izdajicu. - Još jedna stvar, - Finn ga je opet zaustavio. - Želim markizovo jemstvo da ako ga pustimo živog, da će on i njegov klan učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitili Harrisonove, bilo da oni odluče da se vrate na jug ili ne. - Ja idem sa vama. Obojica su se okrenula prema Leslie, koja je odgurnula njenu spetljanu gomilu i napustila krevet. - Sjedni, djevojko, - Colin je stao kako bi joj blokirao put kad ih je pratila do vrata. - Ti sjedni. - Odgurnula je Colina sa njenog puta. - Hoću da budem sigurna da će moja braća ostati nepovrijeđena. Connor ju je zaustavio kad je smjestila ruku na kvaku. - Bar nas pusti da idemo prvi. Da, djevojko? Finn je bio zahvalan što je njegov brat razgovarao tako pažljivo sa njom, i još više jer ga je Leslie poslušala. Otišao je da stane pored nje, dok su ostali napustili sobu. Još jednom, bili su samo njih dvoje. Okrenuo se prema njoj i po hiljaditi put razmišljao čega sve bi se odrekao zbog nje. - Tvoja sreća mi je sve, Leslie. Da nisam bio siguran u ostvarenje mog plana, stavio bih sve po strani i napustio Glenelg sam. - Vidjećemo, Finn. Vidjećemo. Gledao ju je kako ide prema vratima, njegov osmijeh se širio na nadu u njenom glasu. Pratio ju je, zavjetovajući se da će ga vidjeti ispunjenim.


Klub Brbljivica

*** Svitanje je obojilo predio u sjenkama sive i blijedo teget. Finn nikad ne bi zaboravio potpunu ljepotu koja ga je okruživala, bijele planine u daljini koje su sjekle liniju horizonta kao da su bile izrezbarene mačem zadobijenim od ukočene ruke. Koja duša bi se mogla suočiti sa tim, pogotovo u zimu, i da ne osjeti moć njegove uzvišenosti? Čak je i zvuk letio na talasima ledenog vjetra, dok Finn nije čuo ništa više osim krcaknja snijega pod njegovim čizmama... i markizovog konja koji je frktao nasuprot hladnoći dok su čovjek i zvijer prilazili. Znao je da bi trebao da se pita zašto stoji sam nasprem Jamesa Douglasa i njegove čitave pratnje. Gdje je bio njegov brat i ostali? Ali njegove misli su bile obuzete sa Leslie. Ima da bude pakleno ljuta kasnije što ju je ostavio u njihovu sobu i zaključao je. Nije ga bilo briga. Ona je bila bezbijedna, i to je sve što je bilo važno. - Je li ovo bio dio našeg odgovora, Grante? - Douglas je povikao iz njegovog sedla. - Jesi li namjeravao da mi je vratiš kasnije nakon što ju zaprljaš? To je zapalilo Alanov bijes. Duboko je udahnuo i upravo kad je krenuo da izbljuje njegov bijes na Finna, kad je Andrew svojim konjom dotakao Alenovog i ućutkao ga upozoravajućim pogledom. - Moj lorde? - Andrew je kaskao naprijed. - Kakv dogovor ste sklopili sa gospodinom Grantom? - Njena nevinost, ako ju je i dalje posjedovala prošle noći, - markiz se podsmijehnuo. - U zamjenu za pratnju do sjedišta MacGregora. Andrewov bijes je pulsirao kroz vazduh. Na trenutak je izgledao toliko bijesno da bi uopšte progovrio. Zatim je rekao, - Onda, ona vam ništa ne znači? - Priznajem, - Douglas je rekao zvučeći malo nestrpljivo, - prvo sam prihvatio da se oženim sa njom sa nadom da će neko od vas odati inormaciju koju sam želio. Mislim, proveli ste mjesece živeći sa MacGregorima. Ko je bolji od vas da me povede do njihovog tajnog skloništa? Ali svi ste odbili. - Nećemo ih odati da bi ste vi dobili naklonost princa Williama. Pakao, Finn je pomislio, slušajući drhtanje u Andrewovom glasu dok je govorio, stvari od opasnih mogu u trenutku da postanu smrtonosne. Gdje je dođavola bio Colin, njegov brat, Tristan? Bio je u iskušenju da pogleda preko njegovog ramena u krov kako bi bio siguran da je Will na njemu. Najmanje


Klub Brbljivica

deset markizovih ljudi je imalo pištolje. Polovina je bila uperena u njega. Druga polovina u Andrewa. - I neću izdati sestru tim što ću je udati za čovjeka koji je tako malo cijeni. Markiz je zabacio glavu nazad i nasmijao se. - Ne želim više niti trebam tvoju sestru, Harrisone. U stvari, - izvukao je njegov pištolj i mahnuo njime prema Andrewu, - nakon što me ovaj krčmarski izvođač povede do njegove braće, nemam nikakve dalje koristi od bilo koga od vas. Finn nije bio siguran je li Douglasov dokaz o izdaji prema svima njima ili pogled na Tristana MacGregora koji se pojavio kao duh uz stablo to što je isušilo i posljednju kap boje iz lica Alana Harrisona. Kad je markiz pogledao preko ramena da vidi šta je to uzrokovalo takav strah na Alenovo lice, Finn je znao da mora nešto da uradi. Nije želio da Tristan bude pogođen dok je još bio predaleko kako bi se branio. - Douglase! - Finn je povikao. - Baci svoje oružije i naredi svojim ljudima da urade to isto. Uradi to! - zapovijedio je, repertirajući jedan od pištolja koji je ukrao od Alana i nišaneći direktno u markiza dok je on jurnuo naprijed. - Ili gledaj kako svi ginu pred tvojim očima. - Oh? - Douglas je pitao, gnjureći njegov pogled u Finnov pištolj. - Ubićeš sve moje ljude sa samo jednim zrnom? - Spusti dolje svoje oružije, - Finn je povikao, ignorišući odjek skorodesetine repertirajućih pištolja. Znao je da je njegova rodbina tamo, skrivena i smrtonosna. - Neću te ponovo upozoriti. Markiz se nasmijao, okrenuvši cijev njegovog pištolja na Finna, i zatvorio jedno njegovo oko ciljajući. - Zašto ne dođeš da ga uzmeš? Prva strijela je proletjela pored Finnove sljepočnice i u Douglasov pištolj, izbacivši ga iz njegove ruke na zemlju, beskorisnog. Druga je proletjela za njenim repom i ušla u stražareve grudi. Još jedan Douglasov čovjek je pao iz njegovog sedla, njegova strana iscijepana skoro na pola od Connorovog teškog mača. Neko desno je vrisnuo kad seTristanov pastuv propeo i njegova brza oštica susrela njegovu metu. Još dvije strijele su odletjele, prolazeći previše blizu Finna da je pogledao gore na krov gostionice u Willa. Neko je opalio iz svog oružija, ali je promašio svoju metu kad je Colinov bodež sletio u njegovo grlo. Na trenutak, Finn je gledao sve, prateći svaki zamah, ubod i lomljivi udarac. Njegova je dužnost bila da zapamti ovakve trenutke. Ljudi Camlochlina su bili kao talas uništenja, udarajući ponovo i ponovo, bez milosti ili zastajanja, bojeći zemlju u crveno.


Klub Brbljivica

Ženski kreštav vrisak se nosio na vjetru od nekud iza njega. To je umirilo njegove misli i zaledilo njegovu krv. Okrenuo se da pogleda nazad u gostionicu i vidio Leslie kako trči prema njemu, užas i oštar jutarnji vazduh su je blijedeli do smrtno bijele. Podigao je njegove ruke da zaustavi njeno dolaženje. Ne! Nije želio da ona vidi mrtve, ili da pati zbog pogleda ako izbliza vidi njenu braću koja su možda ubijena. Morao je da dođe do nje, pa je zato počeo da trči. Kako su se približavali jedno drugom, njen glas je postajao jasniji. - Finn! Iza tebe!


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 13 Leslie je postala nesvjesna je li ili nije i dalje vrištala. Ali bila je sigurna da je prestala da trči. Gledala je, zaleđena i paralizovana, dok se Finn borio za svoj život protiv jednog od markizovih ljudi. Ako umre... ako umre jer ga je omela... Nije mogla da završi njenu misao. Molila je Boga da ga pusti da živi. Tek si pronašli jedno drugo, tek prije nekoliko dana izjavlili ljubav jedno drugom. Imali su čitave svoje živote da žive i Leslie je željela da njen proživi sa njim.Zamalo je odustala od toga. Ali sad je bolje znala. Šta bi bio život bez zračećeg osmijeha Finlayja Granta, njegovog laganog smijeha koji osvjetljava svaku tamu? Željela je da se budi sa njim svakog jutra kao što se probudila jutros. Parirao je i probadao sa nekim vještina i, u stvari, uspijevao prilično dobro. Ipak, bila je preplašena za njega. Kad je vidjela da je Connor Grant bacio pogleda na svog brata i jurnuo konjem naprijed prema njemu, olakšanje je preplavilo njene vene. Njen sopstveni brat, mnogo manje smrtonosniji sa mačem i već na putu ka Finnu, nije izazvao istu reakciju. Šta ako obojica budu ubijeni? Ali Finn se umarao. Trebala mu je pomoć oko obučenog vojnika i Andrew je bio bliže, tako da se molila da njen brat požuri. Kad je stražar konačno pao dolje od iznenadnog udarca Finnovog mača, vrisnula je i onda počela da plače. Preživio je! Njen voljeni je preživio! Željela je da potrči ka njemu, ali je Andrew skočio sa njegovog fktajućeg konja i prvi stigao do njega, vikajući na nju da ostane gdje je bila. Finn je na trenutak podijelio osmijeh sa njom ali se njegov pogled podigao iznad njene glave negdje iza nje i ono što je vidio je otklonilo njegovo olakšanje i zatamnilo njegov izraz lica. Leslie se okrenula da isprati njegov pogled. Krov! Will je upravo krenuo da opali strijelu u njenog brata. - Ne! - Finn je potrčao do Andrewa, štiteći ga od strijele koja je prošištala pored Leslieinog uva – strijelu namijenjenu njenom bratu je namjerno primio Finn umjesto njega. Spasio je Andrewa. Za nju. Održao je njegovo obećanje. Leslie je kliznula na koljena, gledajući kako se njen voljeni pada dolje. - Finn! - Connorov konj je skoro obalio Andrewa tegleći da izbaci njegovog jahača.


Klub Brbljivica

Svi muškarci oko nje su vrištali, njihovi glasovi oštri od nevjerovanja i užasa da su izgubili njihovog brata i pjesnika. Ali to je bio Willov glas, koje je dolazio iza nje, krut kao jutro i bez daha, koji je konačno istrgnuo jecaj iz njenog grla. - Je li živ? Za Božiju milost, recite mi, je li živ? Oh, molim te, molim te, preklinjem te Oče, pusti ga da živi. - Da, živ sam, - Finn je povikao Willu negdje iza njegovog i njenog brata. Leslie se skoro onesvijestila na zvuk toga. Borila se sa potrebom, trebajući snagu da potrči do njega. Kad je stigla do njega, morala je da se probije kroz prepreku mišića prije nego je pala na koljena pored njega. Strijela mi je bila sa strane, moguće da mu je rebro bilo polomljno ako je izraz na njegovom licu bio bilo kakav pokazatelj. - Živ si, - dahnula je uz njegov obraz, nezabrinuta zbog ljudi oko njih. Hoćeš li uvijek raditi takve stvari kako bi mi udovoljio? - Da, - obećao je, uhvativši njena usta svojim. - Uvijek. - Zašto si ispalio svoju strijelu, Wille? - Connor je zahtijevao da zna dok je ispitivao ranu ubadajući u nju i ometajući Finna. - Mislio sam da Harrison ide na njega. - Finn je skočio na nju i spasio me, - Andrew je objasnio njegovom bratu, jedinom preostalom živom čovjeku, osim markiza i Gorštaka, kad im se pridružio. - Zašto bi to uradio? - Alan je pitao negdje iznad nje i Finnove glave. Tristan, koji im se pridružio, uzdahnuo je sa sklonošću. - To je ljubav, momci. Ona čini da ljude pomalo ludim. - Je li to istina? - Leslie je pogledala u Finnove zelene oči, a onda prešla svojim pogledom preko ugla njegove jagodice do njegovih usta koja su se izvila u blag, manje stegnut osmijeh. - Da. - Zaboravljajući na njegov bol, dotakao je prstima njeno lice i povukao je bliže. - To je istina. U mom slučaju, buntovnički, duševnouzbuđenički, životno-izmijenjenički lud. To će me inspirisati za godine koje dolaze. Oh, kako je dobila ovakvog muškarca kad su ga tolike mnoge željele? Putovao je miljama po snijegu zbog nje. Zbog nje je hrabro rizikovao njegov život predloživši cijenu njegove pomoći markizu. Zbog nje, ponudio je njegov život u zamjenu za život njenog brata.


Klub Brbljivica

Bila bi luda da ga pusti da ode. Željela je da ga poljubi upravo tu pred njegovim prijateljima. Kasnije, reći će mu koliko ga mnogo voli. Colinov pastuv se zaustavio nekoliko centimetara od njih vraćajući je u stvarni svijet. - Za nekog ko je pogođen jednom od Willovih strijela, - rekao je, gledajući dolje iz njegovom sedla, - izgledaš nevjerovatno dobro. - Ovo je rana u meso, - Finn ga je uvjerio dok su mu Connor i Tristan pomagali da ustane. - Gdje je markiz? Nisi ga ubio, zar ne? - Ne, - Colin je odgovorio, sa blagim osmijehom na usnama. - Svezan je za drvo i momentalno ćemo se baviti njime. - Spustio je njegove čiste, smeđe oči na strijelu koja je virila sa strane Finnu, a onda na Willa. - Ovo ti je najsrećniji dan u životu, rođače. Njegov otac, a vrlo mogući i njegova majka, bi te ubili da je tvoja meta bila preciznija. Will je zatvorio njegove oči i onda ih protrljao rukom kao da ne može da podnese pomisao o ubijanju svog prijatelja. - Will, - Finn je stavio svoju ruku na Willovo rame. - To je bila moja greška. - Ne pružajući svom prijatelju šansu da odgovori, okrenuo se prema njihovom zarobljeniku, blijedom, drhtavom, i zavezanog za drvo nekoliko metara dalje. - Šta planiraš da uradiš sa markizom? Colin je slegnuo ramenom. - Planiram da ga ubijedim da nas ne prati. Odmah nakon što ga tvoj brat... Nešto je puklo. Finn je bacio svoju glavu nazad i vrisnuo kad je Connor povukao strijelu vani. - ... vidi tvoju ranu, - Colin je završio, zatim pogledao u ostale. - Dobro, to je završeno. Ko želi da mi se pridruži? Oslabljen šokirajućim bolom, Finn je prebacio ruku preko Leslinog ramena i naslonio se na nju, dok je Connor iscijepao parče njegovog pleda i svezao ga oko bratovog struka. - Ostani sa mnom, moja voljena. Klimnula je, srce joj je lupalo tako ludački da se skoro onesvijestila. Nikad nije željela da ga ostavi. Pogledala je u njenu braću, koja nisu pratila Willa i Colina koji su se obračunavali sa markizom. Andrew joj je namignuo. - Zauvijek, Leslie, - Finn je prošaputao u njen vrat. - Želim da budem sve što ćeš ikad trebati. Tvoj sluga, - podigao je njegovu glavu kako bi joj uputio smiješak, - i tvoj gospodar. Zakikotala se kao sramljiva djevica, što, zahvaljujući njemu, više nije bila. On je već bio sve i više. Ona će ostati sa njim. Srce joj nije davalo drugi izbor.


Klub Brbljivica

Njena porodica će morati da razumije. Finn je bio radost i ljubav njenog života. Ovog puta ga neće ostaviti. - Ostaću, Finn. Ostaću sa tobom zauvijek. Poljubio ju je, a onda zaječao od bola. - Hajde sad, - Connor je rekao, stavivši ruku ispod ramena njegovog brata, teglivši ga naprijed, nazad prema gostionici. - Biće dovoljno vremena za to kasnije, brate. - Hoće li? - Alan je pitao Connora sa novim poštovanjem u glasu, primijetila je njegova sestra. Nakon što ih je vidio kako se bore, bilo koji čovjek bi bio budala da ne bude pažljiv sa njegovim tonom glasa. - Da, biće, - Andrew je odgovorio. - Ne možemo se vratiti sa markizom nakon ovog jutra. - Možete se vratiti u Dumfries ako želite, - Finn ga je ispravio. - Markizu će biti dozvoljeno da živi ako se složi da vam ne nanese nikakvo zlo. Ako prekrši dogovor, mi ćemo se vratiti po njega. Mogla je da udari Finna da već nije bio povrijeđen. Zašto je dao njenom bratu izbor? Pogledala je u njega streljajući ga očima. On joj je namignuo kao odgovor na to. - Možda, - Andrew je rekao povlačeći njegovog konja, - je vrijeme da pustimo nove korijene. Naša sestra Sarah je već u Camlochlinu, a sad i Leslie ostaje. Margaret je takođe željela da ostane. Trebali bi svi zajedno da ostanemo. - Ja ću reskirati u Dumfriesu, - Alan mu je rekao, bez traga pakosti u njegovog glasu. - Želim da idem kući, brate. Kao i majka. Uvijek ćeš biti dobrodošao tamo ako budeš želio da se vratiš. - Ako ćemo istinito, - Leslie im je rekla, - majka je veoma ozbiljno zaljubljena u Brodieija MacGregora i želi da se vrati u Dumfries jer se plaši da će izdati sjećanje na oca. - Dobro, ona .. Leslie je podigla njen dlan kako bi zaustavila Alana da ne govori. - Ponaša se glupasto. Margaret i ja ćemo popričati sa njom. Zajedno, sigurna sam da je možemo ubijediti da pripada u Camlochlinu. I brate, - rekla je Alanu, - sigurna sam da ćeš uvijek biti dobrodošao tamo ako poželiš da se vratiš. - Onda je dogovoreno, - Andrew je objavio, smješeći se njegovoj sestri. Moraću da počnem da nosim krznenu odjeću. - I pledove, - Finn je rekao, nastavljajući svoj put sa njegovim bratom i Leslie koji su mu pomagali, prema gostionici.


Klub Brbljivica

Andrew se nasmijao i odmahnuo glavom. - Moje dupe je dovoljno smrznuto u kratkim pantalonama. - Viski će ga držati van hladnoće, - Connorov odgovor je odmah naišao na slaganje ostalih. Leslie se nasmijala i pogledala u potpuno čisto bijelo nebo. Gorštaci. Jedva je čekala da se vrati u toplotu Camlochlina i počne da slavi Božić i njenu budućnost sa njenim voljenim i njegovim klanom.


Klub Brbljivica

POGLAVLJE 14

Uzburkani udari vjetra su vrtložili snijeg koji je padao iz ledenih oblaka koji su sjajili na mjesečini. Ništa u dolini ili okolnim brdima se nije pomjeralo. Osvijetljena plamenom na svakom od stotinu prozora, tvrđava Camlochlin je sijala zlatno u srebrnoj magli, sigurno nebo dotaknuto Božijim prstom. Bilo je Božićno veče, Noć svijeća, kad su svijeće bile upaljene kako bi vodile Svetu Porodicu u sigurnost. Ali svi u zamku su znali da je Camlochlin njihova tvrđava u svako doba. Znali su da slavljenje Božića sa bilo kojom vrstom veselja bilo zabranjeno, ali ako su MacGregori bili išta, bili su gomila bez zakona, i pronalazili su veselje u mnogim stvarima. Večeras, dok je vjetar jaukao vani, zvučeći slično kao da neko sviragajde u ogromnoj Velikoj dvorani ispod, Leslie je zahvaljivala Bogu po hiljaditi put na Finnu, Camlochlinu, i ljudima koji su sjedeli sa njom u privatnoj starješininoj sobi. Dok su pili vrelo, začinjeno vino koje je Leslie pronašla da je još ukusnije sa tvrdim keksićima Isobel MacGregor, djeca su pjevala Božićne pjesme vođena štarješininim glavnim pjesnikom. Nasmijala se Finnu, odgovor koji nije mogla više da kontroliše od njihovog jučerašnjeg vjenčanja. Kad se pjesma završila, gledala ga je kako se vraća do nje i poželjela da noć uskoro bude gotova kako bi se povukli nazad u krevet. - Pocrvenjela si, - rekao joj je, pridružujući joj se ispod vunjenog prekrivača. - To je zbog toplote. - Pocrvenela je i zaustavila ga kad je krenuo da makne prekrivač. - Ne te vrste toplote. Od tebe. Nasmijao se, topeći njena koljena i grijući njene kosti na način na koji badnjak u ognjištu nikad ne bi mogao. Blago ga je gurnula i nasmijala. - Jedva da si se izliječio od rane. - Dovoljno sam izliječen. Daj da ti pokažem. - Striče Finn, - Connorov i Mairin mlađi sin ih je prekinuo, - hoćeš li naučiti mene i Edmunda još jednu pjesmu? - Naravno, Malcome, - namignuo je Leslie i pokupio dječake u njegove ruke, počevši novu pjesmu.


Klub Brbljivica

Leslie je slušala sa suznim očima dok je Finn pjevao o rođenju Spasitelja. Okrenula se okolo i nasmijala Davini i njenim dvijema bebema, zavaljene u stolicu njenog muža. Sav namještaj u Camlochlinu je bio napravljen da odgovara ogromnim ljudima. Pogledala je u Finna, koji je sjedio pored nje sa Malcomom i Edmundom. Okrenula je pogled prema Colinu, koji je stajao pored osvijetljenog prozora sa njegovom trudnom ženom i gledala kako se topi kad mu se Gillian nasmiješila. Šta god da je Leslie vidjela protiv markizovih ljudi onog ranog jutra u Kylerhea, sad je bilo nestalo i zamijenjeno sa nježnim, posvećenim muževima i očevima. Svi sinovi Camlochlina su bili lojalni, posvećeni, savjesni muškarci, primjeri snage, poštenja i hrabrosti... baš kao njihovi očevi i stričevi prije njih. Dvojica od njih su bila pored ognjišta slušajući priču koju im je Rob pričao. Leslie nije imala pojma kako je Cullum MacGregor izgledao u danima njegove slave, jašući po Visočiju kao đavo dok je razdvajao maglu, ali je sad izgledao prokleto zgodno dok se smijao sa svojim najstarijim sinom i najdražim prijateljem. Njen svekar, Graham Grant, je uhvatio njen pogled i počastio je osmijehom, skoro istim kao i kod njegovog sina. Možda je nekad bio grešan razvratnik koji je pomogao u povraćaju kralja Charlsa, ali je podigao dva čovjeka koji su časti vrijedni i vole svoje žene i državu strastveno. - Finn? - Sačekala je dok nije završio pjesmu i dok dječaci nisu otišli u Connorovo krilo. - Da, ljubavi? Pomjerila je svoje usne do njegovog uva i šapnula. - Želim da imam tvoje dijete. Njegova ruka se stegnula oko nje. - Hajde da idemo onda, ženo. Nasmijala se i pocrvenjela i gurnula ga kad je htio da je podigne sa njihovog mjesta. - Moramo da čekamo do poslije ponoćne službe. Znaš tradiciju. Sad te molim da budeš ozbiljan. - Ovo je dodala iako je izgledao bilo kako osim srećan i ona je bila ta koja nije mogla da prestane da se smije kao glupan. - Šta bi više volio dječaka ili djevojčicu? - Djevojčicu. - Nasmijao se dolje u nju. - Želim da te gledam kako je učiš da postane žena koja će nas učiniti ponosnim što smo njeni roditelji.


Klub Brbljivica

Leslie je uzdahnula uz njegove usne i onda bacila pogled prema vratima. Možda nikom nećemo nedostajati. - Leslie, - Davina je rekla, pokazujući joj da griješi i podstičući toplotu u njenom stomaku. - Šta misliš o blagoslovu večere oca Lachlana? - Veoma sam uživala, - Leslie je rekla iskreno. - Nisam očekivala takvu strast u njegovim riječima. Davina je klimnula, slagajući se. - Za čovjeka koji je u njegovim godina, prilično je i smiješan, zar ne? - Nastavila je dalje, ne pružajući Leslie priliku da se složi ili ne. - Možda izgleda ovdje malo tmurnije nego inače, ali za nekoliko dana proslava Nove godine - – podijelila je na trenutak svoj osmjeh sa Finnom, prije nego se okrenula nazad ka Leslie – - će početi i biće plesanja i pjevanja i igara... - Moja žena najviše uživa u plesu, - Rob je rekao Leslie, a onda sjeo na pod pored Davininih nogu. Smijao se i uhvatio njegovog sina kad je skočio iz Davininog krila u njegovo. - To je zato jer plešem sa Tristanom, - Davina je priznala, a onda zacviljela sa smijehom kad ju je njen muž uhvatio za članak i povukao ju zajedno sa njihovom malenom djevojčicom, sa njihovog sjedišta u njegovo krilo. - Budi nježan sa mojom djevojkom, Robbie. - Njegova strina, Maggie MacGregor, lupnula ga je nježno po glavi prije nego je sjela u njegovu stolicu i uzela majušnu Caitrinu u njene ruke. - I Coline, držaćeš tog psa dalje od mojih pataka ili će imati posla sa mnom. - Namrštila je oči na malog Edmundovog psa, Auteliusa, dok otrcano štene nije podvilo njegov rep između nogu i skrenulo pogled. Da, Leslie je voljela Camlochlin i ljude u njemu. Jedina stvar koja je bila bolja od toga da nije sa njima je kad bi bila sama sa Finnom. On je želio ćerku. Pomisao na to da podiže malu djevojčicu sa njim joj je ugrijala krv. - Imamo najmanje dva sata prije nego otkuca ponoć, voljena, - prošaputao je u njenu kosu, kao da zna njene misli. Leslie se pretvarala da zijeva, istežući svoje ruke iznad glave. - Mislim da ću uživati u kratkom drijemežu prije mise. - Ne previše kratkom, nadamo se, - Tristan je viknuo kad je Finn ustao za njom sa klupe kako bi je ispratio u krevet.


Klub Brbljivica

Leslie je pocrvenjela dvije nijanse tamnije kad je pogledala u poznata lica koja su joj uzvraćala osmijeh. - Vidimo se kasnije, - Finn je viknuo preko njegovog ramena, potpuno nezabrinut činjenicom da svi u sobi znaju gdje su krenuli i zašto. Vrata su se otvorila kad su stigli do njih i Andrew i Margaret su ušli sa Brodiejem i Helen Harrison na njegovoj ruci. Leslie im se nasmijala, ispunjena istinom da je jedina stvar bolja od življenja u Camlochlinu sa Finnom življenje ovdje sa većinom njene porodice. - Gdje ste krenuli, dušo? Kad su se njihove oči srele, Leslie je vidjela istu radost u zračećem osmijehu njene majke koju je i sama osjećala. Bila je upravu da njena majka voli Brodieja i da će biti srećna sa njim ovdje u Camlochlinu. Leslie se pitala da li je njena majka srećnija sad nego ikad ranije. - Samo se malo povlačimo, majko. Leslie nikad ranije nije vidjela da joj je majka pocrvenjela. Izgledala je predivno, mlađe. I to je bilo zbog čovjeka pored nje. Ko bi rekao da će takav grub, očvrsnuo ratnik osvojiti srce njene majke? Brodie MacGregor je režao na većinu ljudi, bilo to da su bili muškarci, žene ili djeca. Nije davao pet para za bilo šta, osim možda njegovog viskija i još jedne druge stvari. - Gospodine MacGregor? - Leslie ga je zaustavila kad je htio da prođe pored nje. - A? - Hvala vam što ste učinili majku toliko srećnom. Na trenutak je izgledao malo izgubljen, a onda pogledao okolo kako bi bio siguran da ga niko drugi ne gleda ili sluša. - Pristala je da se uda za mene. Tako da je ona ta koja mene čini srećnim. Leslieno srce je poskočilo. Sve ovo bi bilo izgubljeno da Finn nije došao u Glenelg da je uzme nazad. Spasio ju je jada, braka bez ljubavi, a vjerovatno i njenu majku istog, takođe. - Vidimo se na misi. - Leslie je poljubila majku, uzela Finna za ruku i povela ga vani. - Željna si, - rekao joj je duboko uz potiljak. - Da. - Zaustavila se da ga ne povuče kako bi išao brže. Čežnja je bila jedna stvar. Patetičnost druga.


Klub Brbljivica

Ali on je bio hrabriji od bilo kog vojnika, vedriji od bilo kog anđela, zanosniji od bilo koje šampionske legende. Njegovo srce je bilo istinito, i kucalo je za nju. Okrenula se ka njemu, hodajući unazad. - Tvoja sam, Finne Grante. Volim tebe i samo tebe do kraja mog života. Voljela je da gleda njegovu reakciju na njeno izravno priznanje. Otkad se vratila sa njim, otkrila je koje stvari voli najviše da čuje i one su joj postale dužnost da ih često govori. - Želim tvoje ruke na meni... i tvoja usta .. Stavio je njegove ruke oko nje i privukao je uz njega. Njegova usta su bila vrela i gladna na njenim, njegov jezik, spor, senzualan... degustirajući ju, zadirkivajući ju dok se strast nije produbila, njegov zagrljaj pojačao i on postao čvrst kao stena uz nju. - Večeras, - obećao je čvrsto, puštajući je i gledajući u njene oči kad je koraknula nazad i okrenula se da bi potrčala, - napraviću ti ćerku. Pratio ju je uz stepenice i uz dva hodnika do vrata njihove sobe. Kad su stigli, savio se i podigao ju u njegove ruke kako bi ju prenio preko praga i odnio do njihovog kreveta. *** Finlay Grant, glavni pjesnik klana starješine MacGregor od MacGregorevih sa Skaja, nije mogao da nađe riječ kako bi odao postovanje njegovoj ženi dok ju je gledao kako ga vodi ka vrhuncu. Kapci su joj bili teški, njene pune usne blago otvorene, izbacujući kratke dahtaje toplog daha. Kad je njen jezik provirio kako bi liznula njene usne, znao je ako je poljubi da će previše brzo izgubiti kontrolu nad sobom. Pokušao je da misli na rimujuće riječi i vrijednosti koliko mu ona znači, kako mu izgleda, kako zvuči uz njegovo uvo, kakav je osjećaj kad je uz njegovo tijelo, ali ništa nije došlo. Ništa se nije moglo porediti. Ne da je mogao da izgovori takve riječi dok mu je vilica bila stisnuta u zanosu. Rekao bi joj kasnije, kad ga njen grešan osmijeh ne bude iskušavao da je uzme jače. Izgubio je bitku, na njeno zadovoljstvo, i gladio ju sa dugim, dubokim uranjanjem dok oboje nisu vrisnuli.


Klub Brbljivica

Zadovoljeni, za sad, Finn je skliznuo na dušek i povukao ju u njegov zagrljaj. - Za nekoliko sati biće Božić, dan kad je najveći poklon ljubavi dat svijetu. Tako je odgovarajuće da si ti ovdje u mojim rukama, u mom krevetu. Ti činiš riječi beznačajnim, ali ću ih svakako reći. Volim te, djevojko. Osjetio je njen osmijeh uz njegove grudi, zadovoljna njegovim priznanjem, ma koliko prosto i jednostavno da je bilo.

KRAJ Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Bozicno jutro  
Bozicno jutro  
Advertisement