13. Poglavlje
Malo se toga vrijednog izvješćivanja događa u Londonu kad je toliko mnogo ljudi otišlo u Kent na zabavu obitelji Bridgerton. Vaša autorica si može samo zamisliti koliko će tračeva ubrzo stići do Londona. Bit će i skandala, da, da: uvijek bude skandala na kućnim zabavama na selu. Društveni bilten lady Whistledown, 4. svibnja 1814.
S
ljedeće je jutro bilo onakvo kakva obično prate snažnu oluju vedro i bistro, ali s nježnom izmaglicom koja se lijepila za kožu i ugodno je hladila. Anthony nije bio svjestan kakvo je vani vrijeme jer je cijelu noć proveo zureći u tamu u kojoj nije vidio ništa osim Kateina lica. Konačno je zaspao kad su prve zrake sunca zaparale nebo u zoru. Kad se probudio, već je prošlo podne, ali nije imao dojam da se dobro odmorio. Tijelo mu je bilo prožeto čudnom mješavinom iscrpljenosti i živčane energije. Oči su mu bile teške i umorne, a ipak su mu prsti stalno bubnjali po krevetu, približavajući se rubu kreveta kao da će ga oni sami izvući iz njega i podići na noge. Konačno, kad mu je želudac tako glasno zakrulio da se Anthony zakleo da je vidio kako se žbuka na stropu zatresla, iskoprcao se iz kreveta i navukao kućni ogrtač. Glasno zijevnuvši krene prema prozoru, ne zato što je želio nekoga vidjeti, već zato što je pogled na prirodu bio ljepši od bilo čega drugog u prostoriji. A ipak, četvrt sekunde prije nego što je pogledao kroz prozor prema livadi, nekako je znao što će ugledati. Kate. Kate kako polako šeće livadom, mnogo sporije nego što ju je ikad vidio hodati. Obično je hodala brzo, kao da je na utrci. Bila je predaleko da bi joj vidio lice — vidio je samo obris njezina profila, krivulju obraza. A ipak nije mogao skinuti pogled s nje. Bilo je toliko čarolije u njezinu obliku — čudna profinjenost kojom joj se ruka njihala kad je hodala, umjetnost u načinu na koji je držala ramena. Šetala je prema vrtu, shvatio je Anthony. I znao je da joj se mora pridružiti. Vrijeme je cijelog dana nastavilo biti oprečno, podijelivši goste točno na polovicu, na one koji su inzistirali da sunce i vedro nebo zove na igru vani, i na one koju su izbjegavali vlažnu travu i zrak i odlučili se za topliju, sušu klimu salona. Kate je bila čvrsto na strani prve skupine, iako nije bila raspoložena za društvo. Bila je previše zamišljena da bi pristojno razgovarala s ljudima koje je jedva poznavala pa se ponovno iskrala u veličanstvene vrtove lady Bridgerton i skrasila se na mirnom mjestu, klupi kraj sjenice s ružama. Kamen je bio hladan i pomalo vlažan pod njezinom pozadinom, ali kako nije baš dobro spavala noć ranije, bila je umorna pa je i sjedenje na takvom kamenu bilo bolje od stajanja. A to je bilo, spoznala je uzdahnuvši, vjerojatno jedino mjesto gdje će je svi ostaviti na miru. Kad bi ostala u kući, sigurno bi je natjerali u društvo žena koje su razgovarale u salonu dok su pisale pisma prijateljima i obitelji, ili, još gore, zapela bi u stakleniku sa skupinom dama koje su se bacile na vezenje. Što se tiče onih koji su entuzijastično odlučili boraviti prirodi, i oni su se podijelili u dvije skupine. Jedna se uputila u selo u kupovinu i razgledavanje znamenitosti, a druga je krenula