MIN@
Gabbeina krila već su bila razmotana. Široka i baršunasta, tri puta veća od njezina tijela, pernata, nježno nazubljenih rubova, upravo kao na čestitkama i u filmovima, s naznakom blijedoružičaste boje na vrhovima. Luce je primijetila da mašu vrlo lagano i meko, a da Gabbeina stopala lebde nekoliko centimetara iznad tla. Arrianeina krila bila su glatkija, mekša, s oštrijim rubovima, gotovo poput krila divovskog leptira. Kroz njih je djelomično prosijavala svjetlost; sjajila su i odašiljala na kameni pod prizme svjetlosti u duginim bojama što su se neprestano mijenjale. Poput same Arriane, bila su neobična i zavodljiva i totalno otkvačena. „Trebala sam pretpostaviti,“ rekla je Luce, dok joj se licem širio osmijeh. Gabbe je uzvratila osmijehom, a Arriane se lagano naklonila i prignula koljeno. „Što se događa ondje?“ pitao je Daniel primijetivši brigu na Gabbeinu licu. „Moramo odvesti Luce odavde!“ Bitka, zar još nije završena? Ako su Daniel, Gabbe i Arriane tu, to zacijelo znači da su pobijedili, zar ne? Luceine oči sijevnule su prema Danielu. Ali, njegov izraz lica ništa nije odavao. „Netko mora krenuti za gospođicom Sophijom,“ rekla je Arriane. „Sigurno nije sama u ovome.“ Luce je progutala. „Zar je gospođica Sophia na Camovoj strani? Zar je i ona demon? Pali anđeo?“ Taj izraz zapamtila je s predavanja gospođice Sophije. Daniel je stisnuo zube. Čak su i njegova krila bila ukočena od bijesa. „Nije demon,“ promrmljao je, „ali ni anđeo, to je sigurno. Mislili smo da je na našoj strani. Nismo je smjeli pripustiti ovako blizu.“ „Bila je jedna od dvadeset i četiri starješine,“ Gabbe je dodala. Spustila je stopala na tlo i blijedoružičasta krila ugurala iza sebe kako bi mogla sjesti na oltar. „To je vrlo utjecajan položaj. Ali, ovaj dio sebe dobro je skrivala.“ „Čim smo stigle ovamo, ona kao da je poludjela „ Luce je rekla. Protrljala je vrat ondje gdje ju je okrznula bodežom. „Oni jesu ludi,“ Gabbe je rekla. „Ali i vrlo ambiciozni. Gospođica Sophia pripada tajnoj sekti. Sada su mi jasni svi znakovi. Da sam barem prije shvatila! Nazivaju se Zhsmaelim. Odijevaju se jednako i sve ih krasi jednaka... elegancija. Oduvijek sam ih smatrala samo razmetljivcima. Nitko u raju nije ih shvaćao odveć ozbiljno,“ nastavila je upućivati Luce, 234