Page 1

22. lipanj – 6. srpanj 2013.

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

53. MEĐUNARODNI DJEČJI FESTIVAL

Pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. prof. Ive Josipovića

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

1


Impressum

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Bilten #3

Izdavač: HNK u Šibeniku i 53. MDF Za izdavača: Nera Gojanović Kljajić Glavni urednik: Marko Podrug

2

Zamjenica: Ivana Spahija

Fotografi: Duško Jaramaz i Ante Baranić Biltenci: Iva Dominović Iva Sladić Josip Mrđen Željana Karega Marija Vukšić Prijelom: Zoran Diklić www.mdf-sibenik.com

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Voditeljice Nore: Franka Štrkalj i Lana Kalebić


Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Uvodnik

Nema veze. Ni Wimbledon ne bi bio Wimbledon da nema kiše. MDF je uhvaćen bez kišobrana, a vlaga se uvukla i u Bilten. Dovoljan je bio jedan takav dan da se biltencima navuku tmurni oblaci iznad glava. Ne valja vrijeme, ne valja Festival, ne valja grad. Gladni su, žedni su. Ne valja nitko. Ekipa iz Nore haračila je po kazalištu i izazivala omanje nerede, i njima je teško palo otkazivanje Malog princa na Ljetnoj. Možda su u pravu. Ako je jedan kišni dan bez po muke ubio festivalski duh u svakom od nas, onda nešto ne valja. Ili u nama ili u Festivalu. Festival je raskošan i bogat, nudi sve što bi i trebao ponuditi, a sve ostalo je iluzija, pogotovo nostalgija. I bolja vremena imala su neka svoja ‘bolja vremena’, nikad nije valjalo. Pitajte billten-

ce – oni ne mogu prežaliti Festival od prije tri ili četiri godine. Njihovi roditelji vjerojatno plaču za onim iz ‘82. Ili ‘79. A da nismo u međuvremenu samo zaboravili voljeti Festival? Da nismo možda dopustili da nas odvoje od Festivala? Da nam možda nisu nevažne stvari postale prevažne? Kako inače drugačije objasniti činjenicu da je jučer Zoja iz Ureda MDF-a svom telefonskom sugovorniku, Šibenčaninu, objašnjavala gdje se nalazi Gradska knjižnica Juraj Šižgorić? Kiša je pala? Pa što, nalazite se usred 53. MDF-a. Dođite sebi i uživajte! Marko Podrug Glavni urednik i prosvjetitelj

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

3


Piše: Iva Dominović

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

7. sajam dječje knjige

4

Sajam knjiga na festivalu stariji je od mog festivalskog staža za samo jednu godinu. Kao i zadnjih šest godina, jučer sam prisustvovala otvorenju sajma, sedmom po redu, u (evo moram opet) najljepšoj knjižnici u Hrvatskoj. Okupila se stara ekipa nakladnika na čelu s gospodinom Kašmirom Huseinovićem koji je pozdravio sve prisutne i rekao kako se nada da ovome sajmu sedma godina neće biti kritična kao što je to uvaženo mišljenje o svim sedmim godinama. Naprotiv, ove godine je program puno bolji jer ima izravnu potporu Ministarstva kulture, veći književni opus predstavljen na sajmu te dvije autorske i dvije skupne izložbe. Ima još jedna novost - u knjižnici se neće održavati samo radionica pod nazivom Potraga za blagom, već i dvije nove radionice na kojima će djeca moći naučiti kako se izrađuje digitalna, a kako kla-

sična knjiga (uz pomoć poznate spisateljice Sanje Pilić), što pruža djeci mogućnost upoznavanja procesa od izrade ilustracija za knjigu do njezina ukoričenja. U knjižnici je na trenutak zavladao opći metež jer su se posjetitelji (osim nas vjernih novinara) raspršili u razgledavanju izloženih knjiga i nisu baš slušali, no ravnateljica kazališta Nera Gojanović Kljajić ubrzo je uvela red rečenicom iz predstave Sedmi kontinent: „Ima li mira u ovoj kući?“. Kada je dobila punu pažnju prisutnih, istaknula je važnost nastavka održavanja sajma knjiga u ovim modernim vremenima kada djeca sve rjeđe uzimaju knjigu u ruke. Također se zahvalila knjižnici što je opet ustupila svoje prostorije za održavanje dijela programa festivala što se pokazalo kao zaista divan čin jer je pola sata kasnije nad Šibenikom počeo opći

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Uzbudljiv dan u knjižnici


prolom oblaka od kojeg knjige i slike ne bi spasila ni Noina arka. Poslije otvorenja sajma knjiga, otvorene su i dvije autorske izložbe. Prva se izložba sastoji od jedanaest instalacija pod nazivom „Džekijeve priče“ umjetnika Saše Jantoleka iz Kastva. Jantolek se bavi svime što spada u likovnu umjetnost, od stripa i slikarstva, do skulptura i instalacija. Predstavljene instalacije su zapravo temelj jedanaest priča u knjizi Saše Jantoleka koja ima isti naziv kao i izložba „Džekijeve priče“ te su upravo fotografije tih instalacija ilustracije u knjizi. Moram priznati da su djela upravo impresivna jer autor u njihovoj izradi koristi materijale koje može naći u svojoj okolini poput starih žica, čavlića, mreža, drva, starih ključeva, a vidjela sam čak i jednu polovicu povećala. Na pitanje gdje je našao inspiraciju za ovu izložbu i knjigu, Jantolek je odgovorio kako ga je inspirirao njegov pas Džeki kojeg je našao prije osam mjeseci i koji je unio dosta promjena u njegov život. Još jedna zanimljivost je ta da je autor u jednom dijelu života bio poštar, no onda je shvatio da čovjek u životu treba raditi ono što voli te je dao otkaz i potpuno se posvetio

onome u čemu najviše uživa - likovnoj umjetnosti. Saša Jantolek je uspio naći hrabrosti za promjenu svog života nabolje, ono što je većina današnjih ljudi, nažalost, zaboravila da ima u sebi. Otvorenju druge izložbe čija je autorica Andrea Petrlik Huseinović spletom okolnosti nisam prisustvovala, ali sam ju posjetila kasnije stoga ne mogu napisati stručno mišljenje Zdenke Bilušić ili Ive Koerbler, već samo svoje skromno, laičko. Dakle, gospođa Petrlik Huseinović se bavi ilustriranjem ponajviše slikovnica te ima i nekoliko svojih autorskih slikovnica. Ilustracije doista i jesu prave „slikovničke“ jer prikazuju razne životinje, igračke i druge stvari dječjeg svijeta u veselim i nježnim bojama sa sanjarskim pogledima. Slikovnice ove međunarodno poznate i nagrađivane autorice doista su pravo štivo za čitati djeci pred spavanje (a priznajem, ni ja se ne bih bunila da mi ih tko čita). Izložbu Saše Jantoleka možete vidjeti u podrumu knjižnice, dok se izlošci Andreje Petrlik Huseinović nalaze u prizemlju i na prvom katu knjižnice. Na sajmu svoje knjige je izložilo deset nakladnika među kojima su vrlo popularni Algoritam, Naša Djeca i Kašmir Promet. Knjige se nalaze u

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

5

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

7. sajam dječje knjige


prizemlju knjižnice,a sve knjigoljupce čeka jedan ugodan poklon od 20 posto popusta na sve knjige u ponudi. U foajeu kazališta uslijedila je nakon otvaranja sajma knjige prava i neočekivana poslastica za sve ljubitelje umjetnosti. Naime, iako nije navedena u programu, otvorena je izložba radova pristiglih iz dalekoga, ali prijateljskog Japana. Radove, koje predstavljaju tri velika platna s prikazima šarenog voća, biljaka i ostalih motiva iz prirode, su izradila djeca iz Japana za vrijeme njihovog festivala lutaka. Na otvaranju izložbe bila je prisutna Akiko Suzuki koja je zadnja tri dana uz pomoć svojih učenica vodila radionicu pod nazivom Etegami na kojoj su poučavali male Šibenčane tradicionalnoj japanskoj slikarskoj tehnici. Sve što je rečeno na hrvatskom prevoditeljica je jednom od Japanaca prevodila na engleski nakon čega je on to prevodio ostatku voditelja radionice Etegami, a nama je prevođeno obrnutim procesom. Na taj smo način saznali od Akiko Suzuki kako ona vodi tečajeve tradicionalnog crtanja, slikarstva i kiparstva u Japanu te da je prvi put u Šibeniku bila prije šesnaest godina kada joj se grad jako svidio stoga je vrlo rado prihvatila

poziv na Festival. Objasnila nam je kako etegami označava crtanje malih slika s puno detalja na razglednicama koje se potom šalju nekom prijatelju. Posebnost takvog načina slikanja je u tome da se sve prikaže jasno i vrlo detaljno iako su razglednice izrazito male. Također smo saznali kako su prije otprilike mjesec dana voditelji radionice organizirali u Japanu večer hrvatske kulture na kojoj je bio i naš ambasador. Iako je na otvaranju izložbe zbog kompliciranog načina prevođenja sve teklo vrlo sporo te sam razumjela samo riječ „kimono“, bio je zaista poseban, vrlo ugodan osjećaj slušati naše goste kako govore japanski i gledati njihovu zanimljivu odjeću. Svakako posjetite radove izložene u kazalištu jer takvo što još zasigurno niste vidjeli. Nadam se da će nam naši prijatelji iz Japana doći i sljedeće godine jer su sa sobom donijeli i dašak egzotike koji je pravo osvježenje za naš MDF.

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

6

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

7. sajam dječje knjige


53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Otvorenje 7. sajma dječjih knjiga u slikama

7


53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Otvorenje 7. sajma dječjih knjiga u slikama

8


Plemenite poruke i nedorečene ideje Telefonske priče, kombinacija je djela jednog od najpoznatijih talijanskih pisaca dječjih knjiga dvadesetog stoljeća, Giannija Rodarija, a na kazališne daske u Šibenskom kazalištu djelo su postavili glumci Virovitičkog kazališta. Sam početak predstave zračio je velikim potencijalom kojem je doprinijela užarena atmosfera prepunog kazališta djecom svih uzrasta. Naglasak je stavljen na radni vijek današnjih djedova i baka koji priče za laku noć svojim najmlađima zbog posla često pričaju preko telefona. Vrlo domišljata, jednostavna scena, rekla bih prilično diskretna s troje glavnih aktera u crnim najobičnijim kostimima i s ogromnim telefonom u retro stilu smještenim preko gotovo cijele pozornice, isprva me se zaista dojmila. Kada su glumci ostvarili dobru komunikaciju s djecom započevši pričati klasičnu bajku, danas priču najpoznatiju u verziji braće Grimm, Crven-

kapicu, promijenivši joj boju kapice i opasnog vuka u konja, uvod u kazališni komad u najmanju je ruku bio obećavajući. Djeca su se nadglašavala pokušavajući ispraviti nestašnog pripovjedača, smijala su se te su svu svoju pažnju u potpunosti usmjerila na pozornicu. Zatim su uslijedile neke nove, pomalo neobične priče, mislim da su poruke priča pokušale aludirati na stare, drevne i kultne bajke kao što je Carevo novo ruho u kojoj je naivni car prevaren lažnim trgovcima ili Ružno pače gdje se različitost pokazuje na početku kao mana, a na posljetku kao iznimna vrlina. Dakle, prva priča govori o brijaču koji je od mađioničara kupio grad Stockholm pa je došavši u posjet tome gradu shvatio kako ne može nikad u potpunosti posjedovati i ljude i grad te da je, kako zadnja rečenica same priče kaže, “svatko vlasnik cijelog svijeta čim na njega dođe”. Znatiželjne dječje oči i dalje su s jednakim žarom pratile po-

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Piše: Ivana Spahija

9

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Telefonske priče


zornicu. Zvonki dječji smijeh preplavio je kazalište. Apolonija, junakinja druge priče, nesebično je radila marmeladu od svega što su joj ljudi donosili pa čak i od djeteline. Kada se na kraju zamjerila razmaženom caru te je on zbog muhe u marmeladi htio Apoloniji otkinuti ruke uz nju su stali svi oni kojima je pomagala. Iako je svaka priča imala heroja, a kraj jednostavnu i plemenitu poruku, interpretacija dobre ideje kao da nije bila dorečena. Glumci su ipak dobro odigrali svoje role, s oskudnim rekvizitima uspjeli su živo dočarati i mjesta i ljude. U toj mjeri predstava je uspješna, zaista su prikazane neograničene mogućnosti ljudske mašte, pogotovo dječje. Iz meni nepoznatog razloga redatelj Dražen Ferenčina pričama je zakinuo, meni osobno, najbolji dio, onaj kad gledatelji već mogu sami naslutiti razvoj i eventulani kraj. Kao da je svakoj priči falilo po nekoliko minuta da poruku prenese u punom smislu. Kako bi moja kritika bila bar donekle osnovana moram naglasiti da se dupkom puno kazalište na izvođenju posljednje dvije priče počelo pomalo prazniti. Rat kojeg je oružje odbilo voditi, a umjesto paljbe iz njega su se mogla čuti samo zvonjava crkvenih zvona i žena, brojačica kihanja u svome malom

mjestu posljednje su dvije priče ispričane na kazališnim daskama. Možda me duh ovog festivala napušta i počinje preplavljivati neizbježna zrelost, ali zaista ne vidim kakvog traga može u jednom mjestu ostaviti osoba koja broji tko je koliko puta kihnuo. Nekolicina djece oko mene je upitalo roditelje je li ubrzo kraj po čemu sam zaključila kako je nešto ipak pogrešno u samoj priči. Tražiti dublji smisao u brojačici kihanja znači gubiti nit prostog dječjeg shvaćanja koje je baš zbog te svoje jednostavnosti predivno. Na naše uzajamno zadovoljstvo, misleći pritom na djecu i odrasle, tu je predstavi bio kraj. Po dječjim sretnim i nasmiješenim licima ipak se dalo zaključiti kako će dojmovi iz Telefonskih priča biti bar večeras prepričavani bakama, djedovima, susjedima i drugima koji su predstavu propustili.

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

10

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Telefonske priče


53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Telefonske priče - fotogalerija

11


53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Telefonske priče - fotogalerija

12


Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Bilo što!

Opaska urednika Bila je kiša i većina programa je otkazana. Razgovor u redakciji tekao je ovako nekako: “Vi koji ste ostali bez tema morate napisati po je-

dan tekst.” “O čemu?!” “Snađite se! O bilo čemu, a da ima veze s Festivalom. Bilo što!” I, naravno, oni su pisali o sebi...

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

13


Piše: Iva Sladić

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Bilo što!

Prevelika očekivanja završe razočaranjem iliti Mudri zaključci novinarke I.S.

Iako je Festival još uvijek u zavojima, odnosno svojim prvim danima, moram reći da uz program na trgovima i ulicama nedostaje svog onog svakogodišnjeg entuzijazma i veselja. Nedostaje masa djece koja mahnito trče ulicama, ližu svoje sladolede, nedostaje onog pravog istinskog festivalskog duha, nazvala bih to tako. ‘Oćeš i dalje blatit Festival?’, bile su to Markove riječi nakon pročitanog prvog dijela. Ne, ne brini se, neću. Nastavljam u pozitivnom duhu… Dobra stvar na ovom Festivalu je više stranih predstava, volimo međunarodnu kulturu. (Vidite li i vi

samo moj pokušaj optimizma ili ga vidim samo ja?) Nemojte misliti da sad pišem ovo iz neke svoje vlastite ogorčenosti, to jednostavno tako dođe s godinama (rekle bi tete s reklame za anti-ageing kreme), vjerojatno je prošlo moje vrijeme kad sam se veselila predstavama 5+ (ili manje), visokim ljudima na štulama, a gimnastičarke su mi prestale oduzimati dah svojim novim/starim akrobacijama prije nekih 4 do 5 godina. Mnogi ljudi kažu, Festival nije kao nekada ili bio je bolji prošle godine, priznajem i ja sam jedno vrijeme vjerovala u to. A onda shvatim da je Festival svake godine isti, samo mi ljudi imamo više očekivanja i svake godine očekujemo nešto bolje i kada to ne dobijemo, jedino što nam ostaje je razočaranje. Neko je jednom davno izjavio nešto jako pametno, ne postoje razočarenja, postoje samo ljudi koji previše očekuju. Nakon silnih mudrosti koje su nastale do sad (točnije 01:23) možda bi vrijeme bilo da ovo ‘bilo šta’ privedem kraju. Na kraju svakog dobrog teksta trebao bi stajati neki mudri zaključak, neka pametna misao, a kako je cijeli tekst obasut mudrostima neće biti neki problem tako ga i završiti. Što manje očekujete to su rezultati bolji, tako je i s Festivalom. poslušate li moj savjet možda će i naredni bivati sve bolji i bolji. Toliko od vaše biltenke I.S., odjava za večeras.

14

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Da zapitate bilo koga na svijetu za najveću moguću katastrofu, odgovor bi zasigurno bio Černobil. Ali da zapitate ikog od vodećih na našem Festivalu, to bi zasigurno bio jučerašnji dan - zbog nepovoljnih prilika, točnije kiše koja je u šibenskim krugovima nepoželjna tijekom ova dva tjedna. S obzirom na spomenute neprilike, jučerašnji je program otkazan. Pripremila sam se na slobodan dan, misleći da će današnji Bilten morati ostati bez mog pisanog traga. Kako je ŠEF MARKO alergičan na nerad i moje ‘slobodne dane’, odmah mi je našao posla i evo me sad tu u 23:50 pišem kako bi On rekao ‘bilo šta’! Pa moje ‘bilo šta’ bi moglo biti (ostanite mirni u ovoj sekundi neizvjesnosti) o Festivaluu naravnooo (ne skrivajte uzbuđenje haha).


Piše: Marija Vukšić

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Bilo što!

15

S obzirom na ovu monotonu kišu koja mi je upropastila odlazak na ljetnu, naš urednik Marko rekao je pišite o bilo čemu! Pa, malo ću pričati o općenitom stanju. Pa, općenito sam dosta razočarana s općenitim ovogodišnjim programom.  Sve manje izvođača na trgovima i ulicama (taj program tek kreće, Mare - op.ur.), predstave sve bezveznije kad moram tako reći, nema pjesničkih večeri na Dobriću, a to mi je bilo nešto najdraže. Ipak, sukladno s cjelokupnim stanjem države ne čudi me što je naš MDF ovako opustošen. Ne, nemojte prestati čitati ovaj tekst, neću pričati o politici. :D Smatram da Festivalu treba jedan brzo i efikasno poboljšanje jer mi se ovo ne sviđa! Ne znam konkretno rješenje za takve probleme, no ipak predlažem više djece na dječjem festivalu.

Nema one graje po redakciji i po ulicama grada, nema mi ‘onog nečeg’... Nije sve tako sivo Marija, pišeš ovo na uru manje pet, od inspiracije ni ‘i’. Nedostatak pripisujem lošem vremenu i veselila sam se Ljetnoj, tako da obećavam da će sljedeći tekst biti puuuuuno bolji!

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Općenito o općenitostima


Piše: Željana Karega

Odbrojavanje unaprijed od 49. Festivala

16

toga sam se osjećala važnijom (hehe). Iako se čini kako mi taj četrdesetdeveti festival nije nešto previše donio, e pa nije tako. Te sam godine upoznala jednu nadasve inteligentnu, šaljivu i vrlo pouzdanu osobu, isprva samo kolegicu, a sada odličnu prijateljicu Ivu Dominović. Upoznali smo se na vrlo šaljiv način, naime posvađale smo se oko boce Jane. Te godine je jedan od sponzora festivalu dao paletu Jana. Razlog naše svađe je bio taj što su te Jane bile s okusom, te kada smo nas dvije došle po svoju bocu, bila je jedna s limunom i jedna obična. Svađa je završila polijevanjem voda iz tih istih boca pa tako nijedna nije dobila željenu vodu s limunom. U početku smo obje bile ljute, ali kasnije smo se zajedno smijale tome te na taj način razvile lijep prijateljski odnos. Također, te godine sam upoznala i Mrđena i gđicu Sladić s kojima sam još uvijek u dobrim kolegijalnim odnosima.

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Sve je počelo sad već davne 2009. godine, na 49. Međunarodnom dječjem festivalu. Nekoliko dana prije početka Festivala dobila sam poziv da dođem na dogovor za Noru, festivalsku novinarsku radionicu. Ulazeći u prostor s mnogo nepoznatih lica, ugledala sam jednog momka, kojeg se i nije moglo ne vidjeti (pojedini će razumjeti o kome se radi). Mada sam ga poznavala od prije, on mene nije prepoznao, što i nije toliko strašno jer me namjeravao uposliti kao vlastitog dostavljača bureka, posao koji mene nije baš zanimao. Grozdana Cvitan, od milja zvana Bubi, tadašnja voditeljica Nore nam se predstavila i uputila nas što bi trebali raditi. Zadatak nije bio pretežak, sve što smo trebali bilo je otići na neki od festivalskih programa te po završetku istog napisati svoje mišljenje o tome. To mi se nije činilo preteško pa sam sa radošću dočekala festivalske predstave te program na trgovima i ulicama koje sam te godine najviše pratila. To mi je bio prvi festival na kojem sam i ja imala neku ulogu i zbog

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Bilo što!


Možda sam se previše raspisala o prvom festivalu na kojem sam sudjelovala kao mali novinar, možda ste se prepali da ću sad tako pisati o svakom festivalu do sad, ali razlog za strah nemate, naime ne namjeravam svaki festival pojedinačno opisivati. 50. i 51. MDF su mi samo tako ‘proletjeli’, tih godina sam još uvijek bila u Nori te sam malo po malo napredovala sa svojim tekstovima. Kao i svi počela sam sa vrlo kratkim i oskudnim tekstovima u kojima je jedva bilo toliko informacija da se zna na kojoj sam predstavi bila, kad je počela i gdje se održala. Nakon nekoliko napisanih tekstova već sam uhvatila rutinu te su mi tekstovi postajali nešto bolji. I baš onda, kada sam mislila ‘E ovo napokon izgleda uredu!’ je došao kraj 51. festivala. Tu se pojavio strah kako je to bilo sve što sam pisala za festival i kako moja novinarska ‘karijera’ završava jer nije postojao prostor za srednjoškolce na Međunarodnom dječjem festivalu. U neveseloj atmosferi razišli smo se te si zaželjeli da i dogodine imamo gdje pisati iako smo svi znali da je mala šansa da se takvo nešto ostvari. Ali na dan otvaranja 52. festivala do mene su stigle, malo je reći, dobre vijesti. Naime, već spomenuta Iva mi je rekla kako se na festival vratilo nešto što je nepravedno maknuto s festivala, Bilten se vratio! Čule smo se sa ‘starom’ ekipom te saznale kako

će srednjoškolci iz Nore doći u Bilten. Bojali smo se kako će to sve izgledati, kako će biti sa novim voditeljem i hoćemo li morati pisati drugačije od naučenog. Ali, po meni, ispalo je bolje od očekivanog, ekipa je super, šef nas sluša, posao nije težak. Ove godine Bilten broji nešto manje novinara nego godinu prije jer su neki od njih otputovali i ne zna se kada se točno vraćaju. Šef je još uvijek isti, nešto se buni, pokušava biti šef, ali sve to je još uvijek na pokušajima. No taj nešto manji broj novinara nas ne sprečava da i dalje radimo najbolje što možemo i od sebe dajemo maksimum. Mislim da to nije nikakav nedostatak već razlog više da se potrudimo i napišemo nešto bolje tekstove. Na kraju svega, voljela bih da se iz ovih redaka pročita kako je meni festival mnogo toga dao. Upoznala sam mnogo zanimljivih ljudi, pogledala mnogo dobrih predstava i doživjela nezaboravne trenutke. Najljepša je ta festivalska atmosfera koja je svake godine tu, svaki put je drugačija, a opet čarobna. Ne očekujem previše ali se nadam da će ostatak festivala proći u dobroj atmosferi i da ću s njega ponijeti mnogo lijepih uspomena.

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

17

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Bilo što!


Pismo misterioznom filmskom kritičaru K. U ovom kišnom i tmurnom danu, malo kome od nas počinju padati ideje za pisanjem, makar to bila slobodna tema. Dan je trebao biti savršen za jedan od boljih filmova ovog desetljeća (‘Life of π’ ili ‘Pijev život’), sve je trebalo biti u najboljem redu. No, kako to već ide, nekad se treba pripremiti i za ovakve slučajeve te imati neke aseve u rukavu za pisanje. Čak i imam aseve, ali one kartaške, ubijam dosadu s njima dok se ne sjetim neke teme. Evo nemam ni karata više, naš glavni urednik Marko ih je uzeo, iako ne znam gdje u Ustavu piše da se mogu zapljenjivati karte bez razloga. Nakon dugog perioda sjetio sam se jednog događaja dok sam još radio u Nori koji je promijenio moj rad sljedećih godina za festivalsko glasilo. Tada nam je voditeljica bila Grozdana Cvitan, koje ove godine nema. Poticala me da radim ono u čemu se najviše iskazujem. U Nori sam ispočetka pisao raznorazne članke o događajima na Festivalu, predstavama u kazalištu i Ljetnoj pozornici, izložbama u muzejima itd. Nisam imao pojma kako će se moja karijera festivalska novinarska karijera nastaviti. Onda je nenadano uslijedio „Avatar“, blockbuster kojeg su svi najavljivali 3-4 godine prije nego što je ugledao svjetlo kinodvorana. Jako sam se radovao tom filmu i to je bila moja prilika da se dokažem kao mladi filmofil, kako me Grozdana nazvala u naslovu mog članka. Uvidio sam da me pisanje i ocjenjivanje filmova na goričkim skalama veseli te sam na dopuštenje voditeljice nastavio pisati recenzije za filmove. Ustalio sam se u svome poslu kojeg i dan danas

radim kao novinar Biltena. Omiljeni filmski kritičar bio mi je kritičar K. Naime, urednica Nore me usporedila s velikim hrvatskim kritičarom K kojem sam nažalost zapamtio samo prvo ime prezimena. Usporedila je mene, malog šmrkljavog od 12 godina s dugogodišnjim znalcem svog zanata. Istog dana me Mladen Kušec intervjuirao provjeravajući moje znanje europskog i svjetskog filma. Rekao je da nisam novi kritičar K već novi Josip Mrđen. Htio je ukazati da budem originalan i da pišem onako kako osjećam, što sam i prihvatio kao što Sjevernokoreanci prihvaćaju svog novog duhovnog vođu. Do danas se nisam makao od posla festivalskog filmskog kritičara, a niti sam se sjetio punog imena i prezimena kritičara s kojim su me usporedili. Ovim putem bih mu poslao jedno pismo, a pošto ga u pošti poštar neće prenijeti zbog poštanske greške odnosno jer ne znam puno ime i prezime, neka ga pošalje onaj tko se sjeti, valjda nema puno hrvatskih kritičara na K.

Dragi kritičaru K, lijepo Vas molim da mi pošaljete odgovor na ovo pismo, prije svega. Pošaljite u njemu svoje ime i prezime. Zapravo pošaljite i adresu, poštanski broj, broj telefona, JMBG i OIB, za svaki slučaj, da Vam ne bih stalno dosađivao sa svojim pismima. To će mi jako pomoći oko mog rada na Biltenu, inspiracije, smirit će živce i strpljenje mog urednika, a možda i pomogne za mir u svijetu, tko zna. Tražim vas već 4 godine, ali bezuspješno. Hvala.

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Piše: Josip Mrđen

18

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Bilo što!


53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Radionica Boye - fotogalerija

19


53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Radionica Boye - fotogalerija

20


Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

NORA

Buđenje nakon čak četiri cijela sata i tridesetak minuta sna. Oblačno. Svi osjećaji mogu se zaokružiti na zajednički nazivnik – pospanost. Sve je sivo i tmurno i ni po čemu se ne slaže s našim jučerašnjim vedrim predviđanjima. Meteorologija nam ne ide, to je već jasno. Kišica. Nada da je to samo prolazno osvježenje. Kiša. Spoznaja da će potrajati. Pospanost. Potraga za kišobranom za svaki slučaj. Radionice se pomalo povlače s trgova. Kišurina. Trka prema neophodnom obližnjem zaklonu. Atmosfera nimalo festivalska. Žaljenje za suncem kojeg smo još jučer imali i više nego dovoljno. Pospanost. Kiša. Umor. Kišica. Pospanost. Oblačno. Vedrije. Sunce. Osmjeh. Djeca. Puno njih. Kazalište. Predstava. Neočekivani nastavak kiše. Zanemarivanje iste. Pisanje. Početak prvih internih šala. Dubokoumni razgovori. Smijeh. Atmosfera odlična. Pisanje. Pisanje. Pisanje. Odlasci u

pekaru. Pisanje. Kava. Pisanje. Tipkanje. Tipkanje. Tipkanje. Kava. Tipkanje. Tipkanje. Još kave. Povratak pospanosti. Zanemarivanje iste. Tipkanje. Tipkanje. Papirnati brodovi. Puno njih. Tipkanje. Kroničan umor... Nora broj 3 napokon napisana. Naš posao ovdje završen. Osmijeh. Puno njih.

Vaše voditeljice Nore Franka Štrkalj & Lana Kalebić

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

21


Sukob s ‘vlasnicom kazališta’ Prije svega, komentiranja i izvještavanja, htjela bih spomenuti jedno neugodno iznenađenje. Koje nam je sinoć u kazalištu priredila jedna ženska osoba. Koja ima jako visoko mišljenje o sebi, iako ne znam uzrok tom mišljenju. Rekla je da će se obratiti glavnom uredniku Marku da riješi taj problem. Problem je nastao kada je skupina od 5-6 dječjih novinara iz Nore sjela u glavnu ložu jer na prethodnoj prestavi nismo mogli vidjeti ništa sa rubnih mjesta. Ženska osoba je histerično otvorila vrata glavne lože i povišenim glasom nas izbacila. Poput kauboja u western filmovima, neki dan sam se pitala tko je predsjednica MDF-a, da nije možda cijenjena gđica oko koje se cijela radnja vrti?! (dodatak voditeljica: ne, nije to ona). Ja sam se osobno nasmijala, ali i uvrijedila. Ipak je ovo dječji festival, nije bitno gdje tko sjedi. Da je netko došao, maknuli bi se. Želim se ispričati cijenjenoj gospođici na koja je na visokoj poziciji u još cijenjenijoj službi. Ali ipak, bitni smo mi djeca, a ne nekakva tiranijska kraljica koja je ‘’vlasnica kazališta’’. A sada malo o predstavi: ‘’Telefonske priče’’ je predstava koja se sastojala od 5 telefonskih priča koje su glumci glumili. Predstava mi se nije ni malo svidjela jer poantu nisam razumjela, bilo je slabo osmišljeno, scena loša, cjelokupni dojam – jako, jako slab! Mojoj prijateljici je bilo toliko dosadno da je igrala igricu na mobitelu. Brinula se o govniću. To samo dokazuje koliko su slabo današnje predstave prilagođene manjim uzrastima. Možda sam ja puno očekivala...jesam li ??? P.S. Ispričavam se ako sam uvrijedila uvaženu gospođicu. Ivana Džojić, 7.r OŠ Ruđera Boškovića

Buka smijeha Predstava mi se nije svidjela iako su svi s kojima sam razgovarala rekli da je bila zanimljiva. Kazalište je bučilo smijehom malene djece jer je po njihovom mišljenju predstava bila smiješna. Nije mi se svidjelo to što je u predstavi bilo samo četiri glumca koji su se izmjenjivali u desetcima uloga. Zara Bulat, 5.r OŠ Meterize Nedostajalo humora Dana 24. lipnja održana je predstava Telefonske priče. Predstava je bila dobra, ali mi je nedostajalo još malo humora pa se baš i nisam smijao. Nadam se da će iduće predstave biti smiješnije i zabavnije. Ivan Čičmir, 5.r (iz nama nepoznatog razloga nije naveo školu) Bilo je odlično Jučerašnja predstava u vrtlog smijeha bacila je cijelu publiku. Telefonske priče simpatična predstava u kojoj učimo da od nečeg lošeg možemo izvući ono najbolje to dokazuje žena Apolonija koja je kuhala najbolje marmelade od svega i svačega. Jednom prilikom car kojemu je muha upala u marmleladu naljutio se na nju i htio joj je dati odrezati ruke. Narod kojeg je ona svakog danas uveseljavala svojim marmeladama spriječio je cara u tome jer je za njih ona imala zlatne ruke. Da više ne pričam o predstavi, sve u svemu bilo je odlično. Lovre Sladić, 4.r OŠ Meterize Osveta masnih prstiju Dok sam jeo burek,krenuo sam prema kazalištu, zaštitar me nije puštao da ne zamljam sjedalo, kad sam pojeo burek pustio me u kazalište. U kazalištu sam gledao Telefonske priče, nisu mi baš bile ne-

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Telefonske priče

22

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

NORA


Novine žvačemo, žvake čitamo U kazalištu sam gledala Telefonske priče. Na kraju predstave sam srela svog prijatelja Luku Ramadžu koji je tekođer gledao predstavu pa sam odlučila postaviti mu nekoliko pitanja. Kakva ti je bila predstava? Bila mi je dobra, samo što mi se nije svidjela ona scena u kojoj su ratovali. Bila mi je dosadna. Koja ti se od četiri priče najviše svidjela? Najviše mi se svidio početak, kada su pričali o Crvenkapici. Najbolje mi je bilo kad je glumac rekao: ‘’Kupujemo novine i žvake, novine žvačemo, a žvake čitamo’’ Jesu li ti se svidjeli glumci? Glumci su bili odlični i super su glumili. Najviše mi se svidio onaj sa crnom kosom. Djeca nisu puno pričala i sve se dobro razumjelo. Kazalište je bilo puno i mislim da su ljudi uživali. Mirjana Šimić, 8.r OŠ Brodarica Sukob s ‘vlasnicom kazališta’ 2 ‘’Telefonske priče’’ je predstava namijenjena svim uzrastima. Žao mi je što nisam vidio prvih 20-ak minuta predstave. Naime, pet minuta prije početka predstave, Mrđen, Mario, Ivana, Marko i ja ušli smo u kazalište i sjeli u ložu. Nakon par minuta u ložu je poput kauboja uletjela žena koja

je oko vrata nosila najuzvišeniji simbol vrhovne vlasti u prostorijama kazališta – iskaznicu službe. Ta nas je žena ljutito upitala iz koje smo radionice i počela vikati da će popričati s našim voditeljem, nakon što smo joj rekli da smo iz Nore. Tjerala nas je da čekamo još par minuta ispred galerije i upozorila da, ukoliko ugledamo kojeg ‘’pravog, odraslog’’ novinara, odmah ustupimo svoje mjesto. Oprostite draga gospođo/gospođice, ali ovo je Međunarodni DJEČJI festival, gdje bi u centru trebala biti djeca. Ah, što ćemo...Velkam tu Kroejša! Ipak, pravi novinari ne odustaju tako lako pa nismo ni mi. Slobodnu ložu smo ipak našli i unatoč tvrdnjama gore spomenute gospođe/gospođice da je kazalište popunjeno, a sad malo o predstavi. Predstava se sastojala od pet priča, a svaka od njih ima drugačiju radnju. Neke se mogu protumačiti kao kritike modernog društva – poput priče o ženi koja je brojala koliko je puta tko kihnuo ili priče o čovjeku koji je na rasprodaji naivno kupio grad Stockholm. Neke imaju lijepe poruke poput priče o ženi koja je i od krumpirove kore mogla napraviti najbolju marmeladu (od svakog se problema može napraviti nešto dobro). Vidi se da su glumci i redatelji ciljali i na djecu i na odrasle – i pogodili u metu. OCJENA: D (dobra predstava za sve uzraste) P.S. Pozdrav samoprozvanoj ‘’zločestoj teti’’ s iskaznicom službe. Nemojte nas istuči. Điđi Delalić, 8.r OŠ Meterize Nepotrebna rasprava o tetovažama Kada je počinjala predstava, roditelji dviju curica, koje su pile svoj omiljeni sok, vodili su vrlo zanimljive razgovore o parkingu i tetovažama. Pa ljudi, o tome ste mogli raspraviti prije ulaska u kazalište! Ovako ometate nas, a i same sebe. Započela je predstava u kojoj sudjeluju dva muškarca i dvije žene. Svaki od njih pričao je po jednu priču, po redu, jedan po jedan. Priče su bile o jednom brijaču koji je kupio grad Stockholm te o

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

ke, ali mogu proći. Posebno mi se svidio dio kada je Napoleonka radila marmeladu. Nakon predstave krenuo sam prema Trgu Pavla Šubića. Kada sam došao razočarao sam se jer nije bilo hodača po žici. Onda ne mater zvala i rekla da sprema burek,a ja sam joj rekao da sam već pojeo jedan....ali može još jedan! Marko Samodol, 6.r OŠ Fausta Vrančića

23

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

NORA


Gužva i galama Moja sinočnja večer započela je uz predstavu Telefonske priče. Zbog velike gužve i galame jedva sam se provukla do svoje lože. Na sceni su nas zabavljala četiri glumca. Bili su mi jako simpatični, a pogotovo onaj debeli. Najviše su se radovala mala djeca. Svaki je glumac pričao svoju priču. Mene je sve to opet povuklo u djetinjstvo. Marta Šarlija, 10 g. OŠ Faust Vrančić Duhoviti glumci U jučerašnjoj predstavi jako su mi se svidjeli kostimi i glumci. Car nije jeo marmeladu koju je kuhala Apolonija zato što je u nju upala muha. Ona je bila žena koja je kuhala najbolju marmeladu i mogla ju je napraviti čak i od krumpirove kore. Glumci su bili jako duhoviti,a njihove su šale nasmijale cijelu publiku pa tako i mene. Mario Delalić, 6.r OŠ Meterize Dosadna predstava Druga u nizu kazališnih predstava ovog festivala bila je predstava Teelefonske priče koju su izveli glumci iz Virovitice. Kazalište je bilo puno, večinom male djece i njihovih roditelja. Meni se predstava nije svidjela i bila je dosadna. Uzrok tome bilaje radnja koja uoče nije bila zanimljiva. Nakon predstave smo moja kolegica i ja pitale ostalu djecu jeli im se predstava svidjela. Odgovorili su da jest. Možda zato što su je platili ili shvatili radnju. Ili možda zbog nečeg drugog. Uglavnom meni se nije svidjela. Mia Grgurica, 7.r OŠ Meterize

Nerazumljiva predstava Jučerašnju predstavu Telefonske priče izveli su glumci virovitičkog kazališta. Oni su ispričali i odglumili nekoliko priča. Prva priča govori o frizeru koji je kupio Stockholm kod jednog trgovca za jedno šišanje i masažu. Druga je govorila o gospođici Apoloniji koja je mogla napraviti marmeladu od bilo čega pa tako i od krumpirove kore. Glavna tema treće priče bio je rat između dva tima. I na kraju, zadnja priča govorila je o ženi koja je brojala koliko ljudi kišu. Iako je kazalište bilo prepuno predstava mi se nije baš svidjela jer je nisam razumjela. Možda bi bilo zanimljivije da su se posvetili samo jednoj priči. Paula Čičmir, 7. r OŠ Brodarica Bez glavne teme U predstavi Telefonske priče, kazališta Virovitica, radilo se o pričama koje se pričaju preko telefona. Predstava mi se nije posebno svidjela jer nije imala glavnu temu. Djeca su se na djelove dosađivala, a na djelove smijala. Na kraju predstave djeca i odrasli pozdravili su glumce velikim pljeskom. Predstava je mogla biti puno bolja. Lorena Nanjara, 7. r OŠ Brodarica Djeca osjetila predstavu Još jedna odlična predstava otvorila je radni tjedan u gradu dječjih osmijeha, Šibeniku. Iako su grad okružili oblaci, koji su se nakon duge pauze ponovno pojavili, jako puno ljudi nestrpljivo je dočekalo početak predstave. Već po samom ulasku u HNK mogli smo vidjeti zanimljivo uređenu scenu. Predstava je u samom uvodu prikazala učestalu radnju ljudi – telefoniranje. Usklici malene djece prikazi su da djeca mogu

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

jednoj ženi koja je brojila tko je i koliko puta na dan. Ostalih se ne sjećam. Meni se jako svidjela ta predstava, a dvjema se djevojčicama posebno svidjela priča o ženi koja je izvrsno kuhala marmeladu. Nika Vlahović, 4.r OŠ Bartol Kašić

24

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

NORA


Dosadno i nelogično Ova predstava mi je bila najdosadnija do sada. Nije bila logična. Ne može se jesti kora od krumpira. I ne kužim za što je onaj jedan tip obukao ženski šešir. Bilo je glupo što su bili isti ljudi cijelo vrijeme bar meni. Smetalo mi je što su se djeca cijelo vrijeme smijala iako nije bilo smiješno. Nije mi jasno kako je frizer mogao ljude šišati bez škara. Ova predstava mi nije uopće bila jasna. Ana Šimić, 4.r OŠ Brodarica Smiješna radnja Druga prestava odvijena u kazalištu ovogodišenjg festivala bila je ‘’Telefonske priče’’. Izveli su je glumci iz Virovitice. Prva priča je govorila o brijaču, druga o marmeladi, treća o vojsci, a četvrta o kihanju. Radnja mi je bila smiješna, ali neke djelove nisam razumijela zbog buke koju su stvarala djeca. Antea Bratić, 5.r OŠ Metrize Marmelada od jdeteline?! Predstava mi je bila dosadna i nerazumna. E i ???? Pa nisam jednina...

Neke stvari su bile nemoguće, npr. ne može se napraviti marmaleda od kore kestena, djeteliene itd... Kazalište je bilo puno djece koja su se svakim korakom glumaca smijala, pa čak i na silu. Na kraju predstave sam pitala ljude koji su ju pogledali kako ima se dojmila. Rekli su da im je bila odlična, pogotovo djeci! Nika Manojlović OŠ Faust Vrančić Nepotrebni dijalozi Jučerašnje oblačno vrijeme donekle je uljepšala predstava Telefonske priče. Rijetko se viđa zainteresiranost za neku predstavu kao i za ovu. Zanimljivo je i to što su u predstavi uživali i djeca i odrasli. Scenografija je bila također zanimljiva. Sastojala se od velikog rastavljenog telefona čiji su rastavljeni dijelovi služili kao stolice glumcima dok su pripovijedali radnju predstave. Predstavu možemo podijeliti na četiri dijela. U svakom dijelu pripovijedala se zasebna priča koja je bila interesantna po sadržaju i komična po dijalozima koji nisu bili toliko potrebni. Ukupno je bilo četvero glumaca koji su glumili više od amao jednog lika. Iako je bilo nekoliko nepotrebnih situacija mislim da manja djeca ne bi dobila identičan doživljaj. Marino Kostadinov, 8.r OŠ Metrize

7. sajam dječje knjige Uživanje u knjigama i radionicama 7. sajam knjige otvoren je jučer ujutro, a traje do 5. srpnja. U 10.30 otvorena je izložba pod nazivom Knjige – skulpture hrvatskih gradova. Kao i izložba skulptura Đekijeve priče koja je mnoge oduševila. Od 25.lipnja do 5.srpnja u gradskoj knjižnici moći ćete uživati u raznim radionicama. Mladen Kušec vas očekuje na promociji svoje knjige Adrijanin plavi svijet. Marko Samodol,6.r OŠ Faust Vrančić

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

osjetiti predstavu. Po njima sam zaključio da su zaista oduševljeni jer je ova predstava namijenjena njima. Glumci, koji su zaista odlično odradili svoj posao, izvukli su osmijehe i na lica odraslih. Kako mi se kostimografija gotovo uvijek svidi, tako je bilo i ovog puta jer su njihovi kostimi odlično prikazali njihove uloge. Svi su glumci svoje uloge jasno prikazali, a meni se posebno svidio Mijo Pavlenko. Izvrsno je odglumio sve svoje uloge i što je najvažnije, nasmijao je djecu. Na kraju je prenapučeno kazalište svoje zadovoljne posjetitelje prepustilo nemiru prirode. (posljednju rečenicu čitaj dramatičnim naglaskom) Antonio Vukičević, 8.r OŠ Meterize

25

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

NORA


RUBRIKA KVAZI HAIKU (pod pokroviteljstvom voditeljice Nore: L.)

U slobdono vrijeme, unatoč veremenskim nepogodama (barem što se tiče današnjeg dana) naši Norci se bave poezijom, vi procijenite kako im ide... IZGUBLJEN U VREMENU I PROSTORU Ulicama šetam ne predstavu idem 7. kontinent tražim. (Marko Samodol, 6.r, OŠ Faust Vrančić)

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

NORA

POVRTNA DJEVOJKA Festival je sjedim između povrća fali mi treći redak . (Mia Grgurica, 7.r, OŠ Meterize)

GLE MALOG ANTONIA POSLiJE KIŠE Festival smijeh budi šećem u mašti mokar sam. (Antonio Vukičević, 8.r, OŠ Metrize )

OTKRIĆE GODNIE Idem na festival zvoni mi mobitel kupujem sat dukat je izumio sladoled. (Marta Šarlija, 4.r, OŠ Brodarica)

POHVALA KOLEGI Predstava počinje sladoledi su mi najdraže jelo Marko je napisao smiješnu pjesmu. (Nika Manojlović, podaci izgubljeni u žaru pisanja)

26

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

ULAZAK Ulazim u kazalište gledam predstavu baš je dosadna. (Mirijana Šimić, 8.r, OŠ Brodarica)


 čitajući ovu rubriku, upoznat ćete svakog člana Nore, jednog po jednog, kako biste saznali tko se zapravo krije iza svih tih imena ispisanih ispod članaka i tko se svakog dana rukama i nogama bori za svoje mjesto na raznim događanjima kako bi ih približili upravo vama! Rubriku otvaraju Lovre Sladić i Zara Bulat.

Lovre Sladić plavooki je dječak koji nas je odmah na početku zadivio svojom svestranošću i ljubavlju prema novinarstu iako mu je samo 10 godina, posebno u ove festivalske dane. Naime, Lovre se nakon završenog četvrtog razreda u Osnovnoj školi Meterize potpuno posvetio istraživanju i pisanju za Noru i to četvrtu godinu za redom. Svake se godine vraća jer,kaže, jednostavno je dobar u onom što je najvažnije za ovaj oblik radionice, a to je pisanje. Naglasio nam je kako je više puta bio pohvaljivan za svoj rad od strane nekadašnje voditeljice Grozdane Cvitan. Vjerovat ćemo mu na riječ jer ipak je on jedan od najiskusnijih malih Noraca. Nori se rado vraća i zbog vesele atmosfere koja vlada prilikom zajedničkih sastanaka i prvenstveno zbog toga što mu uljepšava dane kada se rastaje od svojih školskih prijatelja. Največi su mu kritičari mama Marija i tata Ivan koje predvodi brat Nikola uz sestru Ivu, dugogodišnju članicu ekipe Biltena. Dok traje nastava Lovre se bavi i drevnom borilačkom vještinom Tae – kwon – doa zbog čega u slobodno vrijeme često mišiće čeliči sklekovima. Kad odraste želi postati novinar ili glumac. Tko zna? Nora u njega ne sumnja!

Zara Bulat odlična je učenica Osnovne škole Meterize. Ima 12 godina i u ruci svjedodžbu petog razreda sa čistim peticama. Po prvi put je na novinarskoj radionici jer su je prošle godine mama Martina i tata Ivan zaboravili upisati na vrijeme. Na festivalu joj se najviše sviđaju zanimljive predstave i program koji je svake godine sve bolji. Zara je nešto manje pričljivija od Lovre pa smo od nje informacije morali doslovno izvlačiti. Tako smo saznali da joj život zabavnijim čini i brat Bruno. U slobodno vrijeme Zara pleše u plesnoj skupini Stars čija je članica već pet godina. Ples ju, priznaje nam, ispunjava, ali unatoč tome uspijeva sve svoje školske obveze izvršiti na vrijeme. O planovima za budučnost još ne razmišlja,no sigurni smo da će njezin izbor biti jednako mudar kao što je i ona sama. Nora u nju ne sumnja! Voditeljica Nore: F.

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

PREDSTAVLJAMO VAM...

27

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

NORA


Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

NORA

Neočekivani gosti

Zoki, reci ti nama koliko si već dio festivalske obitelji? Na festivalu radim već devetu godinu. Ne mogu vjerovati da je već toliko prošlo (haha). Početak moje festivalske karijere bila je filmska radionica nakon koje sam se prebacio na ovo čime se bavim danas. Kad si već svratio do naše redakcije, reci nam kakvi su tvoji dojmovi vezani za Noru i Bilten opčenito? Pa, ovako. Prva stvar koju ujutro napravim kad dođem u kazalište je to da, uz kavu, uzmem Bilten i pročitam što sam sve propustio zbog iznimno napornog rada na pozornici i oko nje. To su ipak festivalske novine, obvezna literatura svih onih koji imaju veze s festivalom. Što se tiče No-

re, moje mišljenje o njoj je vrlo visoko. Zapravo smatram je najvažnijom festivalskom radionicom jer iz nje doznajemo kako na program gledaju djeca za koju je festival i namijenjen.

28

Smatraš li tekstove Noraca zanimljivima? Smatram ih vrlo zanimljivima i poučnima za nas odrasle jer oni iskreno izražavaju ono što osjećaju, bez lažnih priča koje nerijetko možemo pročitati u ostalim medijima. Koja je tvoja poruka djeci iz Nore? Ne pišite duge sadržaje predstava u vaše članke. To nas ne zanima. Bitno je ono što vi mislite iza svake pogledane predstave i to je ono što bi trebalo prevladavati. Nastavite i dalje biti ovako vrijedni jer ipak je Festival jedno od posljednjih aduta kojima ćemo djecu maknuti od računalnih igrica i vratiti u svijet gdje zapravo pripadaju. Pave, kakva je situacija kod tebe? U potpunosti se slažem sa Zokom. Danas je najsretniji dan mog života. Hvala kiši šta je pala i šta je odgolila prestavu na Ljetnoj. Sad se napokon mogu naspavat’, a program će se ipak održati. Hvala i Nori šta mi je dala priliku da olakšam dušu, pusa svima. -Glas tehnike-

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Gosti su u Norino sjedište, kazališni foaje, uvijek dobrodošli! Ipak, nisam sigurna mogu li naše dvije jučerašnje pridošlice nazvati gostima jer, kad je kazalište u pitanju, oni su tamo sve osim gostiju. Jednog ćete uvijek susresti oko ljetne pozornice kako drži pod kontrolom mnogobrojnu ekipu neumornog Kičmatransa, dok se drugi bolje snalazi nad miksetom za oblikovanje svjetla i tona. Punim imenom i prezimenom To su Zoran Erak i Pavle Karega. Odlučili smo im postaviti nekoliko pitanja koji se tiču našeg rada u ovoj radionici.


Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Program MDF-a, utorak 25. lipnja

Foaje kazališta 11 sati

Cvjetni pozdrav Europskoj uniji – najljepši vrtovi u Republici Hrvatskoj Izložba

Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku 18 i 19 sati

LALE Teatr, Poljska Podlogowo / Na tlu Trg Pavla Šubića I. 20 sati

Triko cirkus teatar Interaktivni cirkusni sajam

29

Trg Pavla Šubića I. 20 sati

Svakodnevne muke putujućeg Čututuka Prezentacije hoda po slackline

NU Turski Teatar Skopje, Makedonija Antoine de Saint Exupéry MALI PRINC Redatelj: Srđan Janićijević

Ulica don Krste Stošića 21.15 sati

Pet Legendi

Redatelj: Peter Ramsey OŠ Fausta Vrančića 21.15 sati

Zagrebačke priče 2

Trg Ivana Pavla II. 23 sata

Meritas i Jelena Radan Koncert

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

Ljetna pozornica / Trg Republike Hrvatske 21 sat


GENERALNI SPONZOR

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

Suorginizatori

EKSKLUZIVNI SPONZOR

GLAVNI SPONZOR PROGRAMA

SPONZORI

HRVATSKA

30

ZAJEDNICA

ZAJEDNICA GRADA ŠIBENIKA

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

POKROVITELJ


RESTORAN PEŠKARIJA RESTORAN GRADSKA VIJEĆNICA ZLATARNA SIMON ČIVLJAK MODNI SALON FRIDA RESTORAN PELEGRINI

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

SPONZORI

DONATORI

31

ZAJEDNICA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE

NAPRIJED d.o.o., ŠKATULA LUČKA UPRAVA ŠIBENIK ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA ŠIBENIK GEO-ING, FIT STANČIĆi dr. j.t.d. Šibenik GRADSKA ČISTOĆA d.o.o., ZELENILO d.o.o. VODOVOD I ODVODNJA d.o.o. PUNTINA, AMBULANTA GILJANOVIĆ-PERAK PIZZERIJA KIKE

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

DONATORI


NARODNO SVEU

GALERIJA SVET

FESTIVAL U SURADNJI

Utorak, 25. lipnja 2013. BILTEN #3

PARTNERI

ŠTE DUBRAVA

ANA

MUZEJ GRADA ŠIBENIKA GLAZBENA ŠKOLA IVANA LUKAČIĆA GIMNAZIJA ANTUNA VRANČIĆA OSNOVNA ŠKOLA FAUSTA VRANČIĆA OPĆINA BILICE

MEDIJSKI POKROVITELJI I PARTNERI

SLUŽBENI PRIJEVOZNIK

53. Međunarodni dječji festival | 53rd International Children’s Festival

32

Bilten 03  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you