broj 109/kolovoz 2025.
besplatni časopis za trudnice, mame i tate
kolovoz 2025.
Izdavač: Crna ovca j.d.o.o.
Glavna urednica: Andrea Hribar Livada
info@maminosunce.hr www.maminosunce.hr
Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u listopadu 2025.
ISSN broj: 2757-1890
Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima. Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.
Trudnoća, porođaj i sam čin porođaja fizički su izuzetno zahtjevni za žensko tijelo te upravo ulaganje u tijelo prije zanošenja i tijekom trudnoće bitno doprinosi cjelovitom zdravlju trudnice i njezina djeteta.
Rođenje, čin porođaja i tijek trudnoće predstavljaju razdoblje direktne preslike stanja našeg tijela, ono što smo u njega uložili povratno nam vraća. Čudesno razdoblje trudnoće vrijeme je kada bi svaki tjelesni napor trebao biti u skladu s tijelom trudnice i njezinim djetetom uz sveobuhvatnu potporu okoline. Upravo je to vrijeme kada žene trebaju u potpunosti osluškivati svoje tijelo i njegove signale. Čudesna je promjena tijela tijekom trudnoće uz svakodnevno neprimjetno prilagođavanje novonastalim promjenama.
Neizmjerno je bitan razvoj svijesti buduće majke da živi svoje promjene sukladno promjenama tijela. Žene koje su ušle u trudnoću u dobroj tjelesnoj kondiciji lakše iznose trudnoću i znatno se lakše kondicijski prilagođavaju trudnoći. Brojna istraživanja su ukazala na dobrobit primjerenog rada izvana kuće, osjećaj zadovoljstva koje se može ostvariti u radnoj okolini zbog ispunjavanja radnih zadatka doprinosi cjelovitoj psihofizičkoj ravnoteži. Osjećaj zadovoljstva zbog ostvarenog uspjeha doprinosi povećanom osjećaju
zadovoljstva i osjećaju ravnopravnosti tijekom trudnoće. Naravno uz preduvjet radne okoline koja njeguje ravnopravnost. Rad posredno povoljno utječe na kondiciju tijela, naravno pod uvjetima kada se ne radi o fizički zahtjevnom i napornom radu (dizanju teških tereta, osmosatnom stajanju na nogama bez mogućnosti odmora) i da radni tjedan ne traje dulje od 40 sati tjedno. Pokušajte svoju radnu okolinu prilagoditi sebi. Često suvremena društva postavljaju kondicijske uvjete izbora ili posvemašno nerazumijevanje za novo nastale promjene u kojima se zahtjeva od buduće majke
negiranje trudnoće ili odlazak na bolovanje„čuvanje“ trudnoće. Promjenom vlastitog stava i prilagodbom na novo stanje uz aktivno sudjelovanje radne okoline trudnica može raditi, ukoliko za to nema prepreka, do zakonski propisanih uvjeta. Pritom se mora imati na umu da pojedine stvari
morate prilagoditi sebi:
- Redoviti manji obroci svakih 3-4 sata
- Uzimajte obilno tekućine (vode)
- Odmor uz istezanje i hodanje svakih 2 sata
- Mijenjajte položaj tijela, prilagodite radi prostor sebi (pilates lopta, klupica na noge, odgovarajuća stolica)
- Izbjegavajte fizički naporne i teške poslove
- Radnu odjeću prilagodite sebi i godišnjem dobu, nemojte se u njoj osjećati nelagodno i sputano (odjeća vam ne smije biti tijesna, odberite cipele nižih potpetica)
Naravno ukoliko se radi o višeplodnoj trudnoći ili o visokorizičnoj trudnoći koju ugrožavaju mogućnost prijevremenog porođaja, dijabetes, povišeni tlak ili bolesti majke koje posredno mogu ugroziti nju ili dijete, obavljanje radne aktivnosti se obavezno odmah prekida. Redovitom tjelovježbom koja se u idealnim uvjetima provodi dva do tri puta tijekom tjedna, doprinosimo poboljšanju tjelesne kondicije tijela i time radnoj kondiciji. Prilagođenim programima pilatesa, joge, hodanja, plesanja, plivanja znatno se doprinosi općem zdravlju i kondiciji trudnice tijekom mjeseci trudnoće.
Babinje je razdoblje koje počinje završetkom četvrtog doba porođaja i traje 6-8 tjedana.
Tijekom tog razdoblja nestaje najveći dio promjena koje su obilježavale prilagodbu genitalnih i ekstragenitalnih organa u trudnoći.
Involucija tijela maternice
Nakon završenog III doba porođaja, maternica je čvrsto kontrahirana i svojim dnom dosiže do sredine između pupka i simfize. Nakon 24 sata ona se, zbog vraćanja tonusa mišića dna zdjelice, svojim dnom uspinje do pupka. Tijekom idućih dana, zahvaljujući
brzoj involuciji mišićnog tkiva, dno maternice spušta se dnevno za 2-3 poprečna prsta pa je maternica
Prof. dr. sc. Snježana Škrablin
Spec. ginekologije i opstetricije
Subspec. fetalne medicine i opstetricije
Subspec. humane reprodukcije
koncem drugog tjedna babinja ponovno čitava u maloj zdjelici. Nakon 6-8 tjedana svojom je veličinom tek nešto veća no maternica prije trudnoće
Nakon ljuštenja posteljice, u maternici ostaje bazalna decidua koja se dijeli u dva sloja. Površinski se tijekom babinja ljušti i izbacuje, a iz dubokog se obnavlja endometrij. Sekret koji maternica izbacuje nakon porođaja zove se lohija. U prvih nekoliko dana lohija su crvena-crveno-smeđa (lohija rubra), potom postaju vodenasto-ružičasta (lohija serosa), da bi nakon 3 tjedna postala oskudna i žućkasta (lohija alba). Lohija se sastoje od seroznog eksudata, eitrocita, leukocita, decidue, epitelnih stanica i bakterija.
Novi endometrij oblaže materničnu šupljinu do početka trećeg tjedna babinja.
Vrat maternice
Neposredno nakon porođaja posteljice vrat maternice je mlohav i ranjav s brojnim laceracijama iz kojih oskudno krvari. Idućih nekoliko dana polako se steže i oblikuje no u koncem prvog tjedna babinja prohodan
je za 2- 3 cm. U drugom tjednu babinja cervikalni kanal prohodan je za prst do u materište. U pravilu, unutrašnje ušće vrata maternice zatvoreno je koncem drugog tjedna babinja.
Vanjsko ušće vrata maternice žene koja je rodila ostaje poprečno lacerirano i jasno se razlikuje o vanjskog ušća vrata maternice nulipare koje je okruglo, točkasto i centrirano.
Rodnica i vulva
Nakon porođaja, rodnica je prostrana i rastezljiva.
Tijekom prvih tjedana babinja mišići dna zdjelice poprimaju svoj tonus, nestaje otok i novostvorene krvne žile i volumen rodnice vraća se u predgraviditetne okvire.
Trbušna stijenka
Tijekom nekoliko tjedana nakon porođaja gotovo se u potpunosti vraća tonus trbušnih mišića. Koža, međutim, ostaje rastezljivija, posebice ukoliko je tijekom trudnoće postojalo značajnije razaranje elastičnih vlakana.
Koža i kosa
Nakon kratkotrajnog gubitka kose, najjače izraženog tijekom prvih 1-5 mjeseci nakon porođaja, obnavljanje i rast kose nastavljaju se normalno. Strije mijenjaju boju iz ružičaste u blijedu, ali nikada ne nestaju u potpunosti. Različitim intenzitetom i brzinom nestaje kloazma i hiperpigmentacije nevusa i linee albe.
Gubitak tjelesne težine
Prosječan gubitak težine u porođaju djeteta, posteljice i istjecanju plodove vode je oko 6 kg.
Tijekom daljeg babinja gubi se zadržana tekućina, a tjelesna težina smanjuje i involucijom maternicesve skupa za dodatnih 2-8 kg.
Promjene vrijednosti gonadotropina, spolnih hormona i HCG-a
Vrijednosti HCG-a postaju negativne 2-4 tjedna
nakon porođaja. Vrijednosti gonadotropina i spolnih hormona su vrlo niske tijekom prvih 2-3 tjedna babinja. Ako žena ne doji ovulacija se javlja prosječno 45 dana nakon porođaja, a prva menstruacija nakon 7-9 tjedana. Ako žena doji, zbog inhibicije pulzatilnog izlučivanja gonadotropina prolaktinom, povratak ovulacije i menstruacija je neizvjestan.
Nadzor babinjače Skrb u babinju žene koja je rodila vaginalno ne razlikuje se bitno od skrbi žene koja je rodila carskim rezom. Tijekom prvih nekoliko dana (najčešće tijekom prvih 3-4 dana), babinjača
je izložena brojnim poremetnjama. Zbog toga potreban je redovit nadzor temperature, krvnog tlaka, brzine bila i disanja. Palpacijom trbuha prati se involucija maternice i nadzire pravilnost pražnjenja mokraćnog mjehura. Najčešći razlog nepravilne i usporene involucije maternice nepotpuno je ili posve izostalo pražnjenje mokraćnog mjehura, često u babinju. Bolovi, slični trudovima, posebice u vrijeme dojenja, češći u
multipara, posljedica su kontrakcija maternice potaknutih oksitocinom. Obično prestaju koncem prvog tjedna babinja. Svakodnevno se nadzire perineum zbog moguće pojave otoka, gnojnog iscjetka iz maternice ili upale rane epiziotomije ili laceracija medjice i prate promjene na donjim ekstremitetima (evtl. varikoziteti, otoci), zbog rane dijagnoze tromboze. Nadzire se brzina bila i disanje radi rane dijagnoze plućne embolije. Prati
se uspostava laktacije i brine o trajnom i stalnom pražnjenju dojki. Kod žena koje su rodile carskim rezom prati se cijeljenje rane na trbuhu, a šavi uklanjaju u pravilu 6. dan babinja.
Nakon vaginalnog porođaja, u pravilu nema potrebe za laboratorijskim pretragama. Prvi dan nakon carskog reza u nas se određuju parametri kompletne krvne slike, urin sa sedimetom i
urinokultura s antibiogramom i brojem klica. U koliko se procijeni da je gubitak krvi u porođaju bio obilniji ili je žena u trudnoći bila slabokrvna, može se nadzirati kompletna krvna slika. Zbog poliurije prvih dana babinja, vrijednosti hemoglobina u babinju se obično povećavaju, pa se nadoknada krvi ne preporučuje ukoliko vrijednosti hemoglobina nisu ispod 70-80 mg/dL. Jednako tako, u ranom babinju broj leukocita od 15000 /ml ili povišene vrijednosti C-reaktivnog proteina posljedica su involutivnih promjena i procesa cijeljenja i najčešće nisu znak infekcije. U pravilu, bilo koji laboratorijski nalaz traži se isključivo prema kliničkoj indikaciji.
Jednako tako, povišena tjelesna temperatura pa i iznad 38, 0C, nije rijetka tijekom prvih 24 sata nakon vaginalnog porođaja ili carskog reza. Porast temperature iznad 38,0C u drugom danu babinja ili kasnije, u trajanju od dva dana ili dulje upućuje na febrilni morbiditet babinjače i zahtjeva obradu.
U RhD negativnih majki koje se rodile RhD pozitivnu djecu, a nisu imunizirane, valja primijeniti anti D imunoglobulin u dozi od 300 mcg, unutar 72 sata od porođaja.
Rano ustajanje potiče se već prvih nekoliko sati nakon porođaja. Time se djelotvorno sprječava zadržavanje krvi u venama i nastanak tromboze kojoj su babinjače sklone. Već 2 sata nakon porođaja žena smije piti i jesti; savjetuje se lagana hrana bogata balastnim tvarima kako bi se što ranije uspostavila normalna stolica. Drugi dan babinja može se ordinirati blagi laksativ. Kod žena
koje su rodile vaginalno, važna je higijena međice; ispiranje mlakom vodom ili kupke u kamilici uz blagi dezinficijens dostaju. Ne preporučuje se uporaba pudera, krema ili sprejeva.
Tijekom posljednjih godina preporučuje se zadržavanje djeteta u sobi majke (tzv. rooming in).
Isto tako, korisno je dugotrajno zadržavanje oca uz dijete. Dojenje majčinim mlijekom optimalna je hrana novorođenčeta, a ono se, dokazano, potiče bliskim dodirom majke i djeteta odmah nakon porođaja i uključivanjem oca u skrb o oboma.
Potreba za hospitalizacijom nakon porođaja je upitna. U svijetu se, nerijetko, babinjača otpušta kući već 2 sata nakon vaginalnog porođaja i 24-48 sati nakon carskog reza. U nas, babinjača nakon vaginalnog porođaja zadržava se u bolnici tri
dana, a nakon carskog reza 5 dana. Prije otpusta babinjača bi trebala biti detaljno upoznata s promjenama koje se još moraju događati na njenom tijelu kao i o simptomima i znakovima mogućih poremetnji.
Nema uputa o tomu kada i kojoj mjeri se može i smije vratiti uobičajenim dnevnim aktivnostima. Uputno je dopustiti uobičajeni rad kod kuće, vožnju, vježbanje i spolne odnose onda kada se žena osjeća sposobnom za to.
Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 www.ginops.hr
Do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u „tradicionalnoj“ su obitelji većine zemalja Europe uloge muškarca i žene, oca i majke, bile unaprijed podijeljene i dobro poznate. Otac je bio glava obitelji, neprikosnoveni autoritet, hranitelj. Majka je brinula za potomstvo, odgoj
Prof. dr. sc. Snježana Škrablin
Spec. ginekologije i opstetricije
Subspec. fetalne medicine i opstetricije
Subspec. humane reprodukcije
i dom, trudnoća i porođaj bili su „ženske“ brige, a planiranje obitelji, kontracepcija i pravo na pobačaj nepoznati pojmovi. Prisutnost oca uz porođaj djeteta bila je nezamisliva. Potom, polovinom prošlog stoljeća, nakon otkrića pilule za kontracepciju i uz sve veću zaposlenost i ekonomsku neovisnost žena, položaj žena, ali i muškaraca u društvu neminovno se mijenja. Nakon objavljivanja knjige Porođaj bez grubosti / LeBoyer 1975./, žene glasno traže promjenu svog položaja u društvu i aktivnu ulogu u odlučivanju glede vlastitog zdravlja i blagostanja. One žele ulogu u pitanjima fertiliteta, kontracepcije, žele pravo na planiranje obitelji i pobačaj i pravo uvida u zbivanja tijekom trudnoće i porođaja. Shvaćaju da imaju pravo da porođaj postane „human“ i bezbolan i svoje iskustvo žele podijeliti s partnerom. Istodobno, uz promijenjene socijalne okolnosti, tradicionalna uloga muškarca također se počinje mijenjati. Premda je taj proces sporiji i teži, muškarci postaju samouvjereni i sigurni u svoju biološku ulogu pa je i očinstvo sve zanimljvije
suvremenom muškarcu; primjerice čak 81,5% muškaraca u Belgiji i 50% Poljaka ne misle više da je kontracepcija isključivo ženska briga. Otac sve češće želi nazočiti porođaju svoje djece i sve češće mu se to omogućuje. Učestalost je vrlo različita od sredine do sredine i od zemlje do zemlje. U Finskoj je prisutnost oca pri porođaju bila dopuštena još 1960. godine, a u Engleskoj i Skandinaviji u gotovo 95% porođaja otac je bio
nazočan još posljednjih desetljeća 20. stoljeća. U 21. stoljeću nazočnost očeva na porođajuu sve je češća i u zemljama u razvoju i u siromašnijim zemljama svijeta. U jednoj studiji iz 2002. visoki broj muškaraca iz Belgije i Poljske aktivno prate trudnoće svojih partnerica (uključeni su u tečajeve o trudnoći, sudjeluju u antenatalnoj skrbi, sudjeluju kod pregleda i UZV pregleda). Čak je 98,8% Belgijaca izjavilo kako želi sudjelovati pri porođaju
(57,3% Poljaka), a više od 95% Belgijaca zaista je i sudjelovalo pri porođaju svoje djece (samo 29,1% Poljaka). U Grčkoj otac je nazočan u oko 50% porođaja, a poticatelj je uglavnom žena. Na pitanje muškarcima zašto žele sudjelovati u porođaju svoje djece većina ispitanih Danaca izjavila je da to žele prvenstveno zbog sebe samih, a ne samo zato da bi bili podrška svojim partnericama. Iskustva parova različita su. Muškarci najčešće priznaju
da osjećaju strah i nelagodu (čak do 50%), često imaju osjećaj da nisu dobrodošli u rađaonicu, neki imaju ozbiljnih psihosomatskim poteškoća do slabosti i nesvjestica, neki osjećaju krivnju zbog boli kojoj su izložene njihove partnerice, neki priznaju da nisu dovoljno pripremljeni o događajima koji se odvijaju. Veliki broj muškaraca osjeća zahvalnost, poštovanje i divljenje prema svojim partnericama. Istraživanje iz 2007. g. o iskustvima skupine parova kod kojih je muškarac nazočio porođaju pokazalo je kako su žene bile vrlo zadovoljne znajući da je njihov partner uz njih, a muškarci jer su aktivno sudjelovali u rađanju vlastite djece... Vjeruje se da sudjelovanje muškaraca pri porođaju doprinosi aktualnoj i budućoj čvrstoći veze roditelja te čvrstoći veze roditelj - dijete tijekom čitavog budućeg života…
Premda je u nekim pojedinačnim izvješćima pokazano kako je porođaj uz nazočnost partnera nešto kraći, a kondicija djece nešto bolja, za sada nema čvrstih dokaza kako je ishod porođaja uz nazočnost oca i majke bolji nego kad žena rađa sama uz prisutnost osoblja.
U nas nema istraživanja koja bi pratila ovu tematiku. Posljednjih desetak godina i u našim su rodilištima očevi sve češće nazočni. U početku ta je pojava bila sporadična, danas je u gotovo 90% normalnih porođaja otac prisutan tijekom cijelog procesa rađanja i bar tijekom većeg dijela tog događaja. U početku je bilo i neugodnih situacija:
ljutnja na osoblje, jasno pokazivanje straha, pokušaj uplitanja u djelovanje osoblja, plač, nerazumno iskazivanje sreće, kolaps i nesvjestica... No, nakon uvođenja obveze da oba buduća roditelja pohađaju pripremu za porođaj, ovakvih je pojava sve manje pa osoblje više i ne promjećuje stranu osobu pored porođajne postelje. Ne možemo reći da su porođaji lakši i brži, ali oba roditelja svakako su zadovoljnija.
GinOps d.o.o.
Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 www.ginops.hr
Svakog rujna tisuće predškolaca sjedaju prvi put u školske klupe. Polazak u školu jedno je od najvažnijih razdoblja u djetetovu životu. Taj prijelaz ne donosi samo nove zadatke i obaveze, nego i velike emocionalne, socijalne i kognitivne promjene koje dijete treba razvijati postepeno i s pažnjom. Nova pravila, nova odgovornost, nova očekivanja. A što ako se sve to može olakšati?
Upravo iz te potrebe nastala je Mala
škola – kako škola ne bi bila stres, već veselje. Kroz radionice na zagrebačkom
Jarunu za predškolce koji će uskoro zakoračiti u prvi razred i za prvašiće kojima je potrebna dodatna podrška u učenju, djeca uče izražavati se, slušati, surađivati te razvijaju pažnju, samopouzdanje i temeljne životne i radne navike.
Mala škola nije klasična priprema za školu. To je mjesto gdje djeca kroz igru, pokret, pričanje priča i vođene zadatke razvijaju vještine koje im
pomažu učiti s veseljem i bez pritiska. Polaznici ne sjede pasivno pred radnim listićima.
Svaka radionica pažljivo je osmišljena kako bi poticala grafomotorički razvoj (pravilno držanje olovke, koordinaciju pokreta), jezične i komunikacijske vještine (izražavanje, razumijevanje, prepričavanje), glasovnu analizu i sintezu (temelj čitanja), matematičkologičko razmišljanje, pažnju, koncentraciju i samoregulaciju, socijalne i emocionalne vještine (suradnja, poštivanje pravila, izražavanje emocija) te digitalne kompetencije na djeci primjeren način.
Rad se odvija u malim skupinama, najviše do osmero djece, a po potrebi i individualno. Takav pristup omogućuje svakom djetetu napredovanje vlastitim tempom, bez pritiska, ali uz jasno vodstvo i kontinuiranu podršku.
Roditelji često ističu kako njihova djeca nemaju osjećaj da uče – jer sve što rade doživljavaju kao igru i zabavu. To je i cilj Male škole: da djeca od prvog dana razviju pozitivan odnos prema učenju.
Prvi školski dan ne mora biti stresan. Kada dijete zna kako se izraziti, surađivati, razumjeti upute i zadržati pažnju, ono s osmijehom zakoračuje u školu. Mala škola pomaže da se taj osmijeh zadrži.
Održavanje radionica:
• 1x tjedno po 90 minuta (4x mjesečno)
• Male grupe (do 8 djece)
Termini radionica:
• Poslijepodne:
Pon/Uto/Pet: 17:00 - 18:30
Srijeda: 17:30 – 19:00
• Prijepodne:
Pon - Pet: 9:00 - 10:30
ili 10:00 - 11:30
Iza Male škole stoji Marina Škunca, magistra primarnog obrazovanja s dugogodišnjim iskustvom rada u školi i vrtiću. Svoje znanje, iskustvo i roditeljski pogled uočila je koliko je prijelaz iz vrtića u školu osjetljivo razdoblje za djecu i roditelje. Zbog toga je pokrenula edukativno-kreativne radionice koje nude više od pripreme za školu – prostor za razvoj, podršku, kvalitetnu pripremu te osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i potpore.
„Vjerujem da svako dijete može napredovati kada mu se pristupi s razumijevanjem, poticajem i vjerom u njegove sposobnosti,“ rekla nam je voditeljica Male škole, Marina Škunca.
Marina Škunca, mag. prim. educ.
Osnivačica i voditeljica Male škole
Zagreb
097 700 9058
Ostale informacije o nama dostupne su na našoj web stranici: www.malaskola.hr
te društvenim mrežama:
Facebook: Mala Škola
Instagram: @malaskola.zg
TikTok: @malaskola.zg
munološki sustav tijela, mreža stanica tkiva i organa, prva je linija obrane od zaraznih bolesti. Njegovo djelovanje zove se imunološki odgovor, a predstavlja niz obrambenih reakcija od stranih tijela i mikroorganizama koji uzrokuju bolesti.
Tena Niseteo, dipl. ing. preh. teh. klinička dijetetičarka/nutricionistica
Djetetov imunitet uvelike ovisi o imunitetu i prehrani njegove majke. Naime, on se izgrađuje već intrauterino gdje se majčina imunotijela (imounoglobilini G) predaju djetetu i štite ga od infekcija. Posljednjih nekoliko tjedana trudnoće i prvih sedam do deset dana nakon porođaja majka stvara kolostrum, mlijeko izuzetno bogato ugljikohidratima, bjelančevinama i imunotijelima.
Rođenjem se njihov prijenos nastavlja dojenjem zajedno s ostalim imunotijelima (IgA, IgD, IgE, IgG, IgM) sadržanim u majčinom mlijeku, čime se sprječava razvoj alergija, bolesti i infekcija, kao što su, najčešće, infekcije uha, pluća, gastrointesinalnog sustava i urinarnog trakta.
Budući da dojenče u dobi od dva do tri mjeseca počinje stvarati svoja antitijela broj prenesenih imunotijela se smanjuje, a jednom kad dijete napuni šest mjeseci njihovo stvaranje se uravnotežuje čime se imunološki sustav gotovo u potpunosti razvija.
Iako dojenačke mliječne formule svojim sastavom pokušavaju što je moguće bolje oponašati sastav majčinog mlijeka, one ne sadrže visokovrijedna imunotijela prisutna u njemu. Upravo zato, mnoga istraživanja pokazuju da dojena djeca tijekom prve
godine života razvijaju manje infekcija.
Veliki utjecaj na imunološki sustav imaju probiotici, “dobri” mikroorganizmi koji žive u crijevu i štite od raznih bolesti. Jedna od glavnih uloga crijevne flore jest da štiti crijevo od kolonizacije patogena
i potiče crijevnu imunofunkciju čime doprinosi sazrijevanju imunološkog sustava. Činom rođenja i samim dojenjem dojenče od majke nasljeđuje, kako imunotijela, tako i mikrobiološku floru zbog čega se stvara indiviualan i jedinstven probiotički “otisak”
crijeva. Uvođenjem dohrane djetetova crijevna flora uvelike se mijenja što govori u prilog važnosti pravilne i uravnotežene prehrane. Dohrana najčešće započinje voćem, povrćem ili žitaricama, najbogatijim izvorima fitonutrijenata
(vitamin C, vitamin E, karotenoidi, Zn, Se, esencijalne masne kiseline i dr.) ispitanim mnogim znanstvenim istraživanjima što ih je postavilo na sam vrh liste pojačivača imuniteta. Njihova imunološka uloga je povečati proizvodnju bijelih krvnih stanica i interferona, antitijela koja oblažu stanice organizma i na taj ih način štite od bakterija i virusa. Zbog toga će mliječne, voćne i povrtne kašice obogaćene raznim visokokvalitetnim biljnim masnoćama (maslinovo, suncokretovo, laneno ulje) pružiti dovoljnu količinu bioaktivnih tvari koje će omogućiti zdravo napredovanje djeteta.
Rastom i razvojem djeca sve više počinju konzumirati kravlje mlijeko i mliječne prerađevine, odlične izvore visokovrijednih bjelančevina i mikronutijenata. No, često izbor pada upravo na mliječne deserte (pudinzi, musevi, čokoladna mlijeka) koje se, većim dijelom, preporuča zamijeniti fermentiranim mliječnim proizvodima.
Jogurt, acidofil, kefir, kiselo mlijeko i razni sirevi bogati su izvori probiotičkih kultura koje obnavljaju crijevnu floru, pojačavaju imunološki odgovor i štite organizam.
Prilikom pripreme jela često se koristi jedan od najpoznatijih i najjačih prehrambenih antibiotika, no budući da je intenzivne arome, češnjak se preporučuje zakamuflirati u raznim umacima i jelima. Iako je termički neobrađen češnjak
najprofitabilniji, negova ljekovitost ostaje i u kuhanim jelima, zbog čega se preporučuje, da gotovo svakodnevno bude dio djetetova jelovnika. Malu se djecu često nagrađuje slatkišima i grickalicama koje sadrže šećere, a za njih je poznato da potiskuju imunološki odgovovor smanjujući aktivnost bijelih krvnih stanica. Zbog toga se preporučuje da roditelji obrate pažnju na djetetov unos jednostavnih šećera koji se
ostvaruje najčešće kroz sokove, zaslađene čajeve, slatkiše i grickalice. Ove proizvode najbolje je zamijeniti orašastim plodovima i/ili žitaricama koje su bogate esencijalnim masnim kiselinama i mineralima.
Izgradnju imuniteta ne čini samo pravilna prehrana, već kvalitetan način života koji podrazumijeva redovitu higijenu ruku i usne šupljine, dovoljno sna, tjelesnu aktivnost, igru i boravak u prirodi.
KRŠKO, slovenija 50km iz zagreba, 40 min vožnje
Prve godine s bebom ispunjene su radošću i malim čudima – prvi osmijeh, prvi korak, prvi zagrljaj. Ali svaki roditelj zna da te godine donose i puno pitanja: koje igračke odabrati, kako osigurati prostor za igru i što darovati da ostane trajna uspomena? MiniJoy.hr nudi pažljivo odabrane proizvode koji su istovremeno sigurni, korisni i puni čarolije – baš onakve kakve svaka obitelj treba u prvim godinama.
Zašto su senzorne i Montessori igračke važne?
Pedijatri i psiholozi naglašavaju da je igra temelj dječjeg razvoja. Kroz nju dijete uči o svijetu, razvija motoričke vještine i jača pažnju.
• Senzorne igračke potiču dijete na istraživanje dodirom, zvukom i bojom.
• Montessori igračke uče dijete slobodi, neovisnosti i praktičnim vještinama.
Naš izbor proizvoda s MiniJoy.hr:
• Senzorna kocka s ogledalom i zvučnim efektima –idealna za prve istraživačke korake.
• Montessori ploča s volanom –učenje kroz igru imitacije odraslih.
• Glazbeni medo – drveni set instrumenata 5u1 – razvija ritam i koordinaciju.
• Drveni baby gym – Mali istraživač –savršen za tummy time.
Iskustvo roditelja: Siguran kutak za igru
• Montessori edukativni set –više razvojnih aktivnosti u jednom.
„Dok obavljam kućanske poslove, znam da je moja beba sigurna u svom vrtiću za igru. To mi daje mir, a njoj prostor za istraživanje.“ – priča jedna mama koja je izabrala MiniJoy playpen.
Roditelji ih vole zbog:
• čvrste podloge koja jača mišiće,
• dovoljno prostora za puzanje i istraživanje,
• sigurnosti i stabilnosti bez rizika od ozljeda.
Primjeri iz ponude:
• Dječji vrtić za igru 120x180 cm – prostran i stabilan, pruža dovoljno mjesta da beba puže, okreće se i istražuje bez opasnosti.
• Dječji vrtić s podlogom, lopticama i torbom –osim sigurnog prostora za igru, dolazi s veselom kolekcijom šarenih loptica koje pretvaraju vrtić u mali zabavni kutak te mekanom podloga koja stvara siguran kutak za bezbrižnu igru.Praktična torba olakšava spremanje i nošenje – idealno i za putovanja.
Posebni trenuci: Poklon setovi koji ostavljaju trag
Prvi poklon za bebu uvijek je poseban. On nije samo dar – on postaje uspomena. MiniJoy poklon setovi spajaju praktičnost i emociju:
• Premium Minijoy set za novorođenče –
Ovaj elegantan poklon paket krije sve što obitelj treba u prvim tjednima – od senzorne kocke za poticanje razvoja i seta za otiske bebine ručice i stopala, pa do dekorativnih dodataka i praktičnog drvenog baby seta za kupanje.
To nije samo dar, već komplet uspomena koje ostaju cijeli život.
• Baby Box set za hranjenje i igru –Savršen pratitelj roditelja u svakodnevnim ritualima. Sadrži silikonski set za prve obroke (zdjelica s vakuumskim dnom, podbradak, čašica i žlica), edukativne igračke poput Montessori vlakića, Milestone kartice za bilježenje važnih trenutaka, grickalicu i memorijsku knjižicu. Poseban šarm daje ratan kovčeg u kojem se sve može uredno spremiti – ili sačuvati kao kutija uspomena.
Sigurnost prije svega
Roditelji žele biti sigurni da su proizvodi koje daju svojoj djeci provjereni i bez štetnih tvari. MiniJoy proizvodi izrađeni su od kvalitetnih materijala, bez opasnih kemikalija i prolaze stroge provjere. To znači da se dijete može igrati bez brige – a roditelji se mogu opustiti.
Zaključak
Od senzorno-edukativnih igračaka i sigurnih vrtića za igru, do poklon setova koji ostavljaju trajne uspomene
– MiniJoy.hr nudi proizvode koji spajaju stručne preporuke i roditeljske potrebe. Svaki detalj, od certifikata sigurnosti do toplog dizajna, osmišljen je kako bi djeci pružio sigurno i poticajno okruženje, a roditeljima olakšao prve godine roditeljstva.
MiniJoy nije samo trgovina – to je partner u stvaranju uspomena i koraka koji oblikuju budućnost naših najmlađih.
• Drveni baby set za kupanje – Kupanje s ovim setom postaje topla i opuštajuća rutina.
Drvena četka s mekim vlaknima nježno masira osjetljivo bebino vlasište, prirodni češalj pomaže u svakodnevnoj njezi, a mekan ručnik pruža toplinu i sigurnost nakon kupanja. Jednostavno, prirodno i sigurno – baš kako beba zaslužuje.
Savršeni su izbor za kumove, bake, djedove i prijatelje koji žele dar koji traje i ima značenje.
Uprvim mjesecima života dijete svijet velikim dijelom doživljava kinestetički, dakle putem osjeta, tjelesnih senzacija. Dojenje je jedno od prvih snažno emocionalno obojenih iskustava, kojim dijete dobiva hranu neophodnu za život te ostvaruje duboku povezanost s majkom.
mr.spec. Melita Stipančić, klinički psiholog
Dojenjem se zadovoljavaju kako tjelesne, tako i primarne psihološke potrebe djeteta – potreba za sigurnošću, ljubavlju i tako pokreti usta pri sisanju postaju simbolički način ponovnog aktiviranja tog ugodnog stanja. Psihoanalitičari prvih 18 mjeseci života djeteta nazivaju oralnom fazom, povezujući poteškoće u tom razvojnom razdoblju s kasnijom ovisnošću o cigareti, hrani i sl.
U prvim mjesecima dijete i osobe koje su mu emocionalno najbliže, posebice majka čine neodvojivu cjelinu, dijete kao da lebdi u oblaku zaštićenosti i ljubavi kad odrasli nastoje zadovoljiti svaku njegovu potrebu. Kako dijete odrasta sve više mora napuštati svoj zaštićeni svijet i susretati se s različitim situacijama pa tako i frustracijama, polako uči koristiti simboličke zamjene za potpuni doživljaj – osmijeh i kratki dodir zamjenjuju dugotrajno maženje, medo, dekica, duda predstavljaju ugodu roditeljskog doma koju dijete na taj način može ponijeti sa sobom u novi prostor. U plemenskim društvima žene često djecu doje i prve dvije-tri godine života. Kako to u svijetu u kojem živimo nije uobičajeno, djetetu se daje duda koja postaje zamjena za doživljaj povezanosti s majkom, pruža osjećaj zaštićenosti, ljubavi, bliskosti. Sam čin sisanja djeluje umirujuće, duda postaje važan prijatelj koji pruža utjehu i ugodu.
Iako se roditelji ponekad brinu zbog mogućih negativnih posljedica dude za razvoj zubi, nasilno odvajanje nije preporučljivo i može samo izazvati bol i traumu. Najbolje bi naravno bilo dijete uopće ne naviknuti na dudu, no kad navika već postoji, na potrebu za dudom možemo gledati kao signal kad djetetu treba dodatna pažnja. Možda ćemo uočiti da što vise djetetu pružamo pažnju, radost i ljubav, to će manje tražiti dudu.
Ono što roditelj dodatno može učiniti da djetetu olakša odvajanje od dude, jest nastojati da ono dudu koristi što rjeđe, npr. ako treba dudu da zaspi, pažljivo mu je uzeti iz usta čim primijetimo da je san dovoljno dubok, kad posegne za dudom ponuditi mu različite druge mogućnosti, pri čemu nije preporučljivo da to budu hrana i slatkiši, jer biste time stvorili osnovu na prijelaz u drugi oblik
ovisnosti. Umjesto toga ponudimo mu zagrljaj, igru, pjesmu... Katkad se zna dogoditi da dijete već napusti dudu, no ako se dogodi stresna promjena u životu, kao npr. rođenje brata ili sestre, polazak u vrtić i slično (i pozitivan stres je – stres!) ponovo posegne za njom. To je normalna prolazna pojava i dijete će je napustiti čim povrati poljuljanu sigurnost. Odvajanje od dude možemo olakšati i ako tu temu potaknemo u igri, npr. s lutkom, pri čemu možemo predložiti djetetu da pomogne lutki napustiti dudu, jer nam kao i inače, igra najbolje pruža uvid u unutarnji svijet djeteta. Kao i u brojnim drugim situacijama pri odvikavanju od dude valja postupati vrlo pažljivo i postupno, jer je to dobar način da se razvojni procesi prirodno zaokruže i dijete postaje spremno za sljedeći razvojni zadatak…
Razvoj djeteta počinje njegovim začećem. Po rođenju, paralelno s motoričkim, tjelesnim i spoznajnim razvojem dijete razvija odnose prema sebi i ljudima u svojoj okolini. Dijete je primarno socijalno biće no razvoj socijalnih odnosa kod djece razvija se postupno. U početku su to signali o potrebama koje dijete instinktivno šalje, a okolina na njih reagira podržavajući uz stvaranje bliskosti s
Petra Fijan, mag.praesc.educ.
djetetom. Kako dijete raste, socijalne interakcije s okolinom postaju sve bogatije. U početku je dijete egocentrično te nije svjesno svojeg zasebnog postojanja u odnosu na svoju okolinu. Oko druge godine života dijete postaje svjesno sebe što omogućuje dalji razvoj emocionalnih i socijalnih vještina, empatije, prosocijalnog ponašanja i gradnju socijalnih interakcija s vršnjacima. Sa svjesnošću o sebi razvija se i djetetova svjesnost o drugima. Između druge i pete godine života razvija se društvenost. Dijete sve češće pokazuje interes za uspostavljanjem kontakata s vršnjacima, a sve manje traži prisutnost odrasle osobe. Kroz interakciju s vršnjacima dijete uči o socijalnim vještinama. Na temelju reakcija vršnjaka na vlastito ponašanje dijete dobiva odgovor da li je njegovo ponašanje ispravno i treba li ga prilagođavati. Također, uči promatranjem ponašanja drugih vršnjaka te stvara vlastito mišljenje. Na taj način, socijalni odnosi postaju sve složeniji i bogatiji te se vrijeme zadržavanja u igri i interakciji produljuje. Oko četvrte godine djeci je vrlo važan osjećaj prihvaćanja od strane vršnjaka što je ključ za razvoj djetetova samopoštovanja i stvaranje prijateljstva. Prema Nacionalnom kurikulumu za rani i
predškolski odgoj i obrazovanje jedna od kompetencija za cjeloživotno učenje je socijalna i građanska kompetencija. Ona podrazumijeva samopoštovanje i poštovanje drugih, međuljudsku suradnju, pomaganje, pozitivan i tolerantan odnos prema drugima. Za razvoj ove kompetencije potrebno je poticajno socijalno okruženje, poticanje djece na prepoznavanje vlastitih i tuđih emocija, empatiju, iznošenje vlastitog mišljenja i senzibiliziranje za potrebe drugih. Polazeći od toga da se socijalna interakcija među vršnjacima odvija
u institucijskom kontekstu predškolske ustanove vrtići postaju jedna od najvažnijih karika pružajući potporu u izgradnji socijalnih odnosa i vještina.
Socijalno kompetentna djeca smatraju se ona djeca koja ostvaruju zadovoljavajuće interakcije s odraslima i vršnjacima, a usput unapređuju svoj socijalni razvoj. Socijalna kompetencija sastoji se od više socijalnih vještina, od kojih su najvažnije: - sposobnost izgradnje odnosa s drugima što
zahtjeva prosocijalno ponašanje (dijeljenje stvari, pomaganje), empatiju, prepoznavanje vlastitih emocija, kao i emocija drugih
- sposobnost rješavanja konflikata dogovorom i suradnjom
- sposobnost suradnje s drugima.
Za te vještine potrebna je regulacija emocija, odnosno tehnike pravilnog reagiranja na frustracije i prepreke, razumijevanje tuđih osjećaja i poznavanje pravila grupe i društva kojima dijete pripada. Za
pravilan razvoj socijalne kompetencije važnu ulogu ima djetetova obitelj, šira zajednica, vršnjaci, vrtići i škole. Uz obitelj od velike važnosti su vršnjaci.
Prihvaćenost od strane vršnjaka i socijalna iskustva u predškolskoj dobi preduvjet su stvaranju socijalnih odnosa u kasnijoj dobi.
Da bi dijete razvilo svoju socijalnu kompetenciju mora osjećati pripadnost nekoj skupini pri čemu važnu ulogu imaju odgojitelji i predškolske ustanove. Oni su nosioci odgojno-obrazovnog procesa unutar kojeg stvaraju uvjete za socijalni razvoj. Svojim suradničkim ponašanjem predstavljaju model djeci u izgradnji vlastitih odnosa. Stvaranje poticajnog okruženja koji poziva na međusobnu interakciju i igru također ima važnu ulogu. To je prostor koji omogućuje igru i aktivnosti u velikim i malim skupinama, ali i poštuje djetetovu potrebu za osamljivanjem i privatnošću. Ciljano oformljeni centri u prostoru, poput centra za dramske igre, simboličke i građevne igre daju više potencijala za socijalni razvoj. Važan aspekt u takvom prostoru je pružanje povjerenja i potpune autonomije djeci pri čemu će djeca sama birati vrstu aktivnosti, socijalnih interakcija i njihovo vremensko trajanje. Za uspostavljanje zadovoljavajućih socijalnih odnosa u skupini od iznimne je važnosti poštivanje dječjih osjećaja uz jasno izražena očekivanja. Također, važno je poštivati različitosti među djecom, kulturološke ili fizičke naravi. Samim time se njeguje multikulturalizam unutar same skupine.
Kod djece rane i predškolske dobi mogu se javiti problemi u socijalizaciji koji mogu imati
razne uzroke. Najčešći su: stidljivost, socijalna povučenost, agresivnost, usamljenost, problemi jezične naravi. Uzroci istih su različite naravi, od nedovoljno razvijenih socijalnih umijeća za uključivanje u vršnjačku igru i interakciju, stidljivosti do grupnog okruženja.
Stidljivost se smatra normalnom razvojnom pojavom kod djece mlađe dobi te ju većina djece spontano prevlada. Kod starije djece, primjerice petogodišnjaka ona se rjeđe javlja. Najčešće se manifestira u pretjeranoj sumnjičavosti prema
nepoznatim osobama te individualnoj igri. Dijete koje dosta vremena provodi samo u igri, koja pritom nije konstruktivna i složena ili se pak paralelno igra pored svojih vršnjaka može imati problema u socijalizaciji.
Agresivnost je ponašanje koje može ukazati na poteškoće u socijalizaciji. Djeca često pokazuju agresivno ponašanje kada ne znaju izraziti svoje potrebe i želje, kada se ne znaju nositi s različitim emocijama i frustracijama te kada nemaju dovoljno razvijena socijalna umijeća. Agresivnost može imati
ozbiljne posljedice za uspostavljanje kvalitetnih vršnjačkih odnosa i socijalizaciju. Usamljenost se može definirati kao osjećaj ne pripadanja nekoj grupi, odbačenosti od strane vršnjaka te se najčešće manifestira kroz tugu. Izrazito je važno pratiti dječji socijalni razvoj jer je on temelj stvaranja socijalnih odnosa u školskoj i starijoj dobi, a socijalna kompetencija jedna od najvažnijih sastavnica u dječjem razvoju.
Zadovoljavajući socijalni odnosi i interakcija te stvorena prijateljstva jačaju dječje mentalno
zdravlje i kvalitetu odnosa s drugim ljudima i samim sobom.
Djetetova obitelj i odnosi unutar nje imaju ključnu ulogu na dalji socijalni razvoj. Obitelji koje pružaju mnogo topline i ljubavi uz uspostavljanje adekvatnih granica i zahtjeva u odnosu na dijete stvaraju uvjete za razvoj visoke razine samopouzdanja i socijalno kompetentnog djeteta. U današnjem, suvremenom društvu društvene mreže, razni digitalni i elektronički mediji dio su svakodnevnice, a djeca su im često najpodložnija. Pretjerano korištenje istih dovodi do otuđenja, pomanjkanja prijatelja, nerazvijanja socijalnih umijeća i manjka samopoštovanja. Samim time pred roditeljima se nameću veliki izazovi. Vrlo je važno poštivati i uvažavati dječje osjećaje, otvoreno razgovarati s djetetom i graditi odnos povjerenja, odnosno odnos u kojem dijete zna da odrasla osoba misli što i kaže. Poželjno je pozitivno etiketirati dječji karakter te isticati pozitivne osobine djetetove osobnosti što može pomoći djetetu za otkrivanjem zajedničkih interesa s drugom djecom te stvaranju prijateljstva (npr. „Knjigu o dinosauru pokaži Marku, on ih također voli.“). Također, vrlo je važno poticati empatiju u različitim situacijama (npr. u parku možete usmjeriti dijete da prepusti ljuljačku djetetu koje duže čeka) i skretati pozornost na tuđe osjećaje. Otvorenom i iskrenom komunikacijom
unutar obitelji pomažemo i ohrabrujemo dijete za slobodnim izražavanjem osjećaja i uključivanjem u vršnjačke rasprave. Posebno je važno njegovati socijalne vještine pred polazak u školu jer se dolaskom u školu od djeteta očekuje poštivanje određenih normi ponašanja. Izgrađenim samopouzdanjem i samopoštovanjem, empatijom i altruističkim ponašanjem dijete će se lakše snaći u novoj sredini, steći nove prijatelje što je
temelj izrastanja u budućeg socijalnog i aktivnog pojedinca.
Ako primijetite neobična ponašanja, pretjeranu stidljivost, povučenost, izbjegavanje odlaska u vrtić, nedostatak prijatelja porazgovarajte s djetetom o njegovim osjećajima i tome što ga muči. Svoju zabrinutost podijelite s odgojiteljima i stručnim osobama koje će Vam dati savjet i usmjeriti Vas.
Prijedlozi aktivnosti jačanja socijalne kompetencije:
- Igra Klupko prijateljstva; djeca sjede u formaciji kruga i dodaju jedan drugome klupko vune. Dijete jednom rukom drži jedan kraj vune, a drugi baca drugom djetetu, pritom govoreći svoje ime i svoju omiljenu igru. Dijete koje je primilo klupko vune, zahvali se ponavljajući njegovo ime, omota oko prsta kraj vune i baci klupko drugom djetetu
govoreći svoje ime i igru. Igra ide u krug gradeći vunu prijateljstva.
- Igra Ogledalo igra se u paru pri čemu jedno dijete izvodi određene pokrete, a drugo dijete ga oponaša.
- Igre pantomime pojačavaju društvenu interakciju i lakše izražavanje emocija. Za djecu koja su povučena i sramežljiva dodatni izbor može biti pantomima lutkama.
- Igre uloga ; razne simboličke igre odličan su izbor za jačanje prosocijalnog ponašanja (traženje i nuđenje pomoći, dijeljenje stvari), asertivnosti, empatije, izražavanja emocija, poštivanje pravila.
Na taj način razvijaju se vještine potrebne za rješavanje problema.
- Konstruktivne igre građenja uključuju međusobnu suradnju, dogovaranje, dijeljenje, te pospješuju zajedništvo i suradničko učenje.
- Dramske igre koje uključuju scenske lutke, kostime potiču na komunikaciju, socijalnu interakciju, izražavanje emocija i rješavanje konflikata.
- Društvene igre zahtijevaju korištenje socijalnih vještina, poštivanje pravila igre, strpljivost te poboljšavaju koncentraciju. Djeca uče kako surađivati, potiče se kompetitivnost, ustrajnost i timski rad.
Literatura: Katz, L. i McClellan, D. (2005), „ Poticanje razvoja dječje socijalne kompetencije“, Educa, Zagreb.
Jan ima pet godina. Ide u vrtić i nema problema s boravkom u vrtiću. Kada je kod kuće posebno voli provoditi vrijeme u svojoj sobi.
Jan ima i sedmogodišnju sestru Anu. Ana je djevojčica koja voli puno pričati. Voli se igrati sa svojim prijateljicama i među njima je omiljena. Na rođendanskim proslavama uživa u grupnim igrama i druženju s prijateljima. Janovo ponašanje je u
Tea Knežević, mag.psihologije, praktičarka terapije igrom
takvim situacijama drugačije.
Jednom se dogodilo da je Jan, dok su se druga djeca zajedno igrala, u drugom dijelu prostorije pažljivo i s puno interesa proučavao maketu broda.
To mu je bilo privlačnije od igranja s drugom djecom. Također, jednom drugom prilikom kada su roditelji došli po Jana i Anu koji su bili kod bake i djeda na selu, uočili su da se Ana s rođacima zabavlja gađajući se suhim lišćem po dvorištu, a Jan je bio sam ispod jednog drveta i štapićem se igrao po zemlji gradeći ceste i pričajući sam sa sobom.
Iako Jan nije izgledao tužno niti nezadovoljno, takav prizor zabrinuo je Janovu mamu Lidiju koja je inače vrlo otvorena, vesela i pričljiva osoba. Voli se družiti i organizirati večere za prijatelje i njihove obitelji – to je način na koji se odmara i „puni baterije“. Lidija često ostaje zbunjena zbog Janovog ponašanja. Nije joj jasno kako to da mu se ljepše igrati sam nego s drugom djecom. Ponekad joj je teško shvatiti potrebe i emocije svoga sina, s obzirom da ih, prema njenom mišljenju, ne izražava dovoljno često i dovoljno jasno. S obzirom da želi znati o tome kako je Jan i što se to događa u njegovoj glavici, Lidija bi Jana nakon vrtića počela ispitivati o tome kakav mu je bio dan, što je radio, je li spavao, što je bilo za ručak, čega se igrao i još
puno sličnih pitanja. Ipak, nerijetko bi se dogodilo da ne bi dobila odgovore na ta pitanja. Kroz neko vrijeme shvatila je da Jan tada postaje nervozniji i da mu je poslije vrtića potrebno vrijeme da bude malo sam i bez puno podražaja iz okoline.
Intorvertiranost i ekstravertiranost spadaju u osobine ličnosti osobe. Jedna od stvari koja razlikuje introvertiranu od ekstravertitrane osobe je način na koji se osoba odmara i energizira. Naime, dok je ekstravertiranim osobama za to potrebno stimulativno okruženje i fokus na druge ljude i događaje, introvertirana osoba više preferira
neki mirniji kutak bez puno podražaja gdje bi se fokusirala na svoj unutarnji svijet, svoje misli i osjećaje. Često se introvertiranost poistovjećuje sa sramežljivošću što je potpuno pogrešno. Naime, introvertirana osoba bira samostalne aktivnosti radije nego društvene iz razloga što joj tako bolje odgovara i to joj nije problem, dok sramežljiva osoba to čini zbog straha od neuspjeha.
Već od malena kod djece se mogu primjetiti razlike u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati.
Neki znakovi koji mogu ukazivati na to da je vaše dijete introvertirano:
• Može se samo zabavljati kroz duži vremenski period.
• Nakon što je neko vrijeme bilo u okruženju drugih djeluje iscrpljeno i potreban mu je mir i odmor
• Ima jednog ili dva bliska prijatelja i ne pokazuje potrebu za više njih
• Morate izvlačiti informacije od njega (npr.o tome kako mu je bilo u školi, kakav mu je bio dan, je li se zabavio kod prijatelja…)
• Ima snažan osjećaj za osobni prostor i uznemiri se
ako ga netko ne poštuje
• Jako cijeni svoju privatnost
• Ne voli sudjelovati u grupnim raspravama niti biti prozvano da odgovori na neko pitanje
• Nema potrebu za usputnim brbljanjem
• Brzo se umori kada je u velikoj grupi ili u nekoj gužvi
• Izbjegava društvene događaje
• Više sluša nego što priča
• U redu mu je pričati s članovima obitelji i bližim krugom ljudi, ali ne i sa strancima
• Voli samostalne aktivnosti ili aktivnosti s malim brojem ljudi
• Prvo promatra neku aktivnost ili igru, a tek onda se uključuje
• Ne priča lako o svojim osjećajima.
Ukoliko roditelj prema ovoj dimenziji temperamenta nije usklađen s djetetom vjerojatno će teže shvatiti potrebe svoga djeteta. Iz najbolje namjere da s djetetom produbi odnos i bude bliži, roditelj prema introvertiranom djetetu može djelovati prenapadno. Naime, introvertiranom djetetu treba duže vremena da obradi informacije i procesuira što mu je rečeno, a zatim mu je potrebno i duže vremena da osmisli što će odgovoriti. Nekim roditeljima to je teško razumjeti pa se stoga ljute na svoje dijete što im ne odgovara na pitanje, smarajući ga nemarnim ili lijenim. Važno je da roditelj razumije i prihvati djetetovu potrebu da ponekad bude samo i da ne priča puno. Potrebno je djetetu osigurati neki miran prostor gdje može zadovoljiti svoju potrebu za odmakom od drugih kada prepozna da mu je to potrebno. Također, važno je pomoći djetetu da nauči prepoznavati svoje potrebe, kao i to kako da se zauzme za sebe kada zbog svojih potreba nije shvaćeno od strane okoline. Kod introvertirane djece se češće može primjetiti da
su neovisna, fleksibilna i odgovorna, da imaju dobro razvijene sposobnosti pažnje i koncentracije, da su jako kreativna i da imaju analitičke vještine koje im olakšavaju snalaženje u kompleksnim situacijama, imaju dobar uvid u sebe te su sposobni lijepo surađivati s drugima kao i razviti dugotrajna bliska prijateljstva.
Janova mama bi se silno zaželjela Jana dok je on bio u vrtiću i zapravo bi jedva čekala da ga pokupi iz vrtića pa da se mogu družiti, igrati i pričati. Ipak, trebalo joj je neko vrijeme da prihvati da Jan ima drugačije potrebe i da je njemu nakon vrtića potreban odmor od tako stimulativne okoline. On bi bio najzadovoljniji kada bi po povratku kući otišao u svoj improvizirani šator u sobi i tamo sam proveo neko vrijeme igrajući se sa svojom omiljenom igračkom. Ukoliko bi nakon vrtića
mama inicirala neke druge aktivnosti s Janom, on bi vrlo brzo postao nervozan i otvoreno iskazivao nezadovoljstvo. Zato je bilo jako važno da Janova mama osvijesti postojeće razlike u svom temperametnu i temperamentu svoga sina. Kada je naučila što je to što je njenom sinu potrebno i kada je shvatila da je to posve normalno bilo joj puno lakše iskontrolirati svoje želje i potrebe kako bi pravilnim pristupom svome sinu doprinijela razvoju odnosa povjerenja i prihvaćanja.
Centar Proventus Kružna 81, Zagreb info@centarproventus.hr 01 5813 604 www.centarproventus.hr
Vlažne maramice neizostavne su u svakom kućanstvu s malom djecom. Pomažu održati higijenu djeteta pa je izuzetno bitno da osiguravaju nježno i temeljito čišćenje osjetljive dječje kože.
Lupilu Sensitive vlažne maramice pružaju idealnu njegu za osjetljivu kožu beba i novorođenčadi.
Sadrže sensitive formulu na bazi 99 % čiste vode te su duboko pročišćene reverznom osmozom koja donosi izuzetnu čistoću za kožu vaših najmlađih. Dermatološki su testirane i osiguravaju sigurnost i nježnost kod svake upotrebe. Svi su proizvodi asortimana Lupilu kozmetike bez mineralnih ulja, bez silikona i bez parabena.
Nježne i sigurne za dječju kožu, Lupilu Sensitive vlažne maramice vrlo su blagog mirisa bez mirisnih alergena, obogaćene hipoalergenom formulom.
Puno su više od običnih maramica i pravi su odabir za nježnost, sigurnost i čistoću kože – baš sve što beba treba.
Podsjećamo kako je Lidl u suradnji s portalom missMAMA proveo tri velika testiranja Lupilu proizvoda –Lupilu pelena, Lupilu baby ulja te Lupilu vlažnih maramica. Sva su tri proizvoda dobila odličnu ocjenu, čime je potvrđena cjenovna povoljnost i izuzetna kvaliteta proizvoda Lupilu asortimana.
Na Lidlovoj web stranici lupilu.hr, namijenjenoj prvenstveno mladim obiteljima, možete pronaći mnoštvo edukativnih i zanimljivih informacija. Za portal pišu etablirani stručnjaci – liječnici specijalisti i nutricionisti, kao i mame blogerice koje dijele svoja svakodnevna iskustva i daju vrijedne savjete.
Učestalost pneumokokne bolesti je najveća baš u najranijoj dobi, a tada je i bolest najopasnija.
Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec. pedijatar
Pneumokok-Streptococcus pneumoniae, najznačajnija je bakterija kao uzrok bolesti u djece do 5 godina. Ona ne mora uvijek izazvati bolest. Može biti samo prisutna u sluznici nosa djece i odraslih osoba. Na taj način predstavlja opasnost za okolinu. To se naročito odnosi na zimske mjesece. S jedne osobe na drugu prenosi se kapljičnim putem. Znači kašljanjem, kihanjem.
INFEKCIJE ?
Najčešće su infekcije gornjeg djela dišnog sustava. Za djecu mlađu od tri godine karakteristično je da je to najčešće akutna upala uha od koje svako dijete oboli barem jednom, a neka i po nekoliko puta.
Tome pogoduje oštećenje sluznice dišnih puteva prethodnom virusnom infekcijom kao i anatomska osobitost. Eustachijeva tuba povezuje gornji dio ždrijela gdje se pneumokok nastanjuje sa šupljinom srednjeg uha. Stoga nas ne smije čuditi da se nakon bezazlene prehlade izazvane virusom razvije bakterijska upala uha. Roditelji pritom obično krivo
zaključuju da je trebalo antibiotik dati prije pa se bolest ne bi razvila. No treba napomenuti da se ne može za svaku virusnu upalu koristiti antibiotik jer zbog prevelike upotrebe antibiotika mnoge su bakterije već otporne na mnoge od njih.
Jedna od primjera je i spomenuti pneumokok kojega je danas vrlo teško liječiti baš zbog njegove rezistentnosti, odnosno otpornosti na mnoge antibiotike. Upala uha uzrokovana pneumokokom zauzima jednu trećinu u sveukupnoj pojavi i obično
su to najteži oblici. U starije djece su češće upale pluća i upale sinusa. Osim upala dišnog sustava bakterija može ući u krv pri čemu nastaje bakterijemija te mogućnost prolaska uzročnika do moždanih ovojnica te nastanka meningitisa.
Najbolji način zaštite od invazivne pneumokokne bolesti je cijepljenje. Cjepivo takve vrste za zaštitu starije djece i odraslih postoji na tržištu već dvadesetak godina. No unazad par godina
se pojavilo cjepivo i za djecu mlađu od dvije godine. Od prije godinu dana dostupno je i na našem tržištu pod nazivom Prevenar.
KADA JE DIJETE NAJBOLJE CIJEPITI?
Učestalost pneumokokne bolesti je najveća baš u najranijoj dobi, a tada je i bolest najopasnija. Stoga je najbolje dojenče cijepiti nakon 2 mjeseca života ako se unaprijed zna, odnosno planira da će dijete s godinu dana krenuti u dječji kolektiv, tj.dječje jaslice.
KOLIKO JE CJEPIVO UČINKOVITO?
Na temelju provedenih ispitivanja ovo bi cjepivo moglo spriječiti 70% teških infekcija izazvanih pneumokokom. Cijepljenjem se smanjuje poboljevanje od upale pluća i upale uha. Jako je važno da se smanjuje njegovo prisustvo u gornjem djelu ždrijela te se smanjuje mogućnost obolijevanja osoba iz okoline, starije bolesne osobe i imunološki slabije. Za njih zaraza navedenim uzročnikom može biti kobna. Tako da štiteći djecu štitimo i odrasle osobe!
U djece starije od 5 godina pneumokokne su infekcije rjeđe, ali to ne znači da oni ne obolijevaju.
Pneumokok ponovno postaje značajniji uzročnik infekcija u dobi iznad 65 godine, a uzrok tome je slabljenje prirodne imunosti.
KAKO SE LIJEČI?
Kao i sve druge bakterijske bolesti liječe se primjenom antibiotika. Prije pronalaska penicilina umiralo se od teških upala pluća i gnojnih meningitisa.
Specijalistička pedijatrijska ordinacija Mirjana Kolarek Karakaš, dr. med. spec. pedijatar
Kolodvorska 20, Varaždin tel: 042 398 540
https://pedijatrija.info
Autizam uzrokuje da djeca doživljavaju svijet
drukčije nego većina druge djece. Djeci s autizmom teško je razgovarati s drugima i izražavati se riječima. Djeca s autizmom uglavnom se drže za sebe i mnogi se ne mogu sporazumijevati bez posebne pomoći.
Kad je Ana došla u kuću svoje nove prijateljice
Marte, upoznala je njezina četverogodišnjeg brata, Andriju. “Bok”, rekla je Ana smiješeći se. Andrija je gledao u nju i nije rekao ništa. Tada se okrenuo igrački koju je držao u ruci. Kasnije, u Martinoj sobi, Ana je rekla: “Mislim da se ne sviđam tvome bratu.” “Nisi ti kriva”, objasnila je Marta. “Andrija ima autizam.”
Ana je željela saznati što to znači autizam, što ga uzrokuje, kako je to imati autizam i još puno toga. Saznajmo i mi.
ŠTO ZNAČI RIJEČ AUTIZAM?
Autizam uzrokuje da djeca doživljavaju svijet drukčije nego većina druge djece. Djeci s autizmom teško je razgovarati s drugima i izražavati se riječima. Djeca s autizmom uglavnom se drže za sebe i mnogi se ne mogu sporazumijevati bez posebne pomoći.
Oni mogu regirati na ono što se oko njih događa na neuobičajene načine. Uobičajeni zvukovi mogu često uznemiravati nekoga s autizmom – toliko snažno da će začepiti uši. Dodiri, čak i nježni, mogu im biti nelagodni.
Djeca s autizmom često ne mogu ostvariti kontakte koje druga djeca lako čine. Primjerice, kad vam se netko nasmiješi, znate da je ta osoba sretna
ili prijateljski raspoložena. Ali dijete s autizmom ima problema u povezivanju osmijeha sa sretnim raspoloženjem te osobe.
Dijete s autizmom može također imati problema s povezivanjem riječi s njihovim značenjem. Zamislite se kako pokušavate razumjeti što vam mama govori, a da zapravo ne znate što njezine riječi znače. Dvostruko više uznemiruje ako dijete ne može pronaći prave riječi da izrazi ono što osjeća. Autizam uzrokuje da se djeca ponašaju na
neuobičajene načine. Mogu pljeskati rukama, stalno ponavljati jedne te iste riječi, imati ispade burnih raspoloženja ili se igrati samo s određenom igračkom. Većina djece s autizmom ne vole promjene u rutini. Vole uvijek imati isti raspored. Mogu i ustrajati u tome da im igračke ili ostali predmeti uvijek budu poslagani na određeni način i jako se uznemiriti ako ih netko pomakne ili ukloni.
Kad netko ima autizam, njegov ili njezin mozak ima problema odraditi jako važan posao: pronaći
smisao u svijetu koji ga okružuje. Svakoga dana vaš mozak objašnjava pokrete, zvukove, mirise i ostale osjete koje doživljavate. Ako vam vaš mozak ne može pomoći da sve te stvari razumijete, imate problema s ponašanjem, govorom, odlaskom u školu i obavljanjem svakodnevnih stvari. Djeca mogu imati blaže oblike autizma i tako imati samo malenih problema u životu, a mogu biti i jako pogođeni autizmom i onda im treba vrlo mnogo pomoći.
Autizam pogađa jedno od 150-tero djece, ali nitko ne zna što ga uzrokuje. Neki znanstvenici misle da je veća vjerojatnost za autizam ako se on ili slični poremećaji ponavljaju u obitelji. Vrlo je teško pronaći pravi uzrok za autizam jer je ljudski mozak vrlo složen.
Ljudski mozak sastoji se od preko 100 milijardi živčanih ćelija koje se zovu neuroni. Svaki neuron može imati stotine ili tisuće poveznica koje prenose poruke do drugih živčanih ćelija u mozgu i tijelu. Te poveznice i kemijski prenositelji koji ih šalju (zovu se neurotransmiteri) dozvoljavaju neuronima da vam pomažu vidjeti, osjetiti, pamtiti i raditi sve stvari kako treba.
Iz nekog razloga, neke ćelije i poveznice u mozgu djeteta s autizmom – osobito one koje omogućuju komunikaciju, emocije i osjetila – ne razviju se kako treba ili se oštete. Znanstvenici još uvijek pokušavaju razumjeti kako i zašto se to događa.
Može biti teško otkriti da dijete ima autizam. Roditelj je obično prvi koji posumnja da nešto nije u redu. Možda je dijete dovoljno staro da može govoriti, a
ipak to ne čini, djeluje nezainteresirano za ljude ili se ponaša neobično. Ali autizam nije jedini problem koji može prouzročiti takvu vrstu simptoma.
Primjerice, djeca koja imaju problema sa sluhom mogu također imati problema s govorom.
Obično su kod djece s autizmom normalni i rezultati medicinskih ispitivanja, ali ih liječnici mogu napraviti kako bi se uvjerili da nema nekih drugih problema.
Ovi testovi mogu provjeravati krv, urin, sluh, Eeg (test koji mjeri moždane valove) i MRI (slika koja pokazuje strukturu mozga). Može se ispitati i
inteligencija (IQ).
Često specijalisti rade kao tim da shvate što nije u redu. Tim može uključivati pedijatra, neuropedijatra, razvojnog pedijatra, dječjeg psihijatra, dječjeg psihologa, terapeute za govor i ostale. Članovi tima proučavaju kako se dijete igra, uči, komunicira i ponaša. Pažljivo slušaju roditeljska opažanja. S prikupljenim informacijama mogu odlučiti ima li dijete autizam ili neki drugi problem.
KAKO SE LIJEČI AUTIZAM?
Nema lijeka za autizam, ali liječnici, terapeuti i
posebni učitelji mogu pomoći djeci s autizmom da prebrode mnoge poteškoće ili im se prilagode. Što se ranije počne s tretmanom, rezultati su bolji.
Različita djeca trebaju različite vrste pomoći, ali učenje sporazumijevanja je uvijek važan prvi korak. Djeci s autizmom može biti teško naučiti govoriti. Većina ih razumije riječi bolje ako ih vidi pa ih terapeuti uče kako da se sporazumijevaju pokazujući ili uzimajući slike ili govorom znakova.
To im olakšava učenje drugih stvari i dio djece s autizmom nauči govoriti.
Terapeuti također pomažu djeci da nauče socijalne vještine, kao što su pozdravljanje ljudi, čekanje na red, slijeđenje uputa. Neka djeca trebaju posebnu pomoć sa životnim vještinama (kao što su pranje zubi ili spremanje kreveta). Drugi imaju problema s mirnim sjedenjem ili kontroliranjem ponašanja i trebaju lijekove da im pomognu u tome. Neka djeca uzimaju lijekove da im pomognu s raspoloženjem ili ponašanjem, ali nema lijeka koji će odagnati autizam.
Učenici s blažim autizmom katkad mogu ići u redovnu školu. Ali većina djece s autizmom treba mirnije, uređenije okruženje. Trebaju im i učitelji trenirani da razumiju njihove probleme sa sporazumijevanjem i učenjem. Mogu učiti i kod kuće ili u posebnim razredima.
Neka djeca s blažim autizmom će kad odrastu biti sposobna samostalno živjeti. Oni s ozbiljnijim problemima uvijek će trebati neku vrstu pomoći. Ali sva djeca s autizmom imat će svjetliju budućnost uz potporu i razumijevanje liječnika, učitelja, roditelja, braće, sestara, i prijatelja.
Udruga DAR
Svakodnevno se susrećemo s pitanjima roditelja vezanih uz prehranu njihovih beba. Majke se trude, doje, uživaju u dojenju i nisu sigurne koliko majčinog mlijeka bebe pojedu. Dovoljno? Malo? I kad se javi bljuckanje nastaje panika i neizvjesnost.
Dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.
ŠTO
Skoro sve bebe bljuckaju. To je izbacivanjeslijevanje hrane kroz usta bebe nakon obroka.
Bljuckanje se javlja i kod dojenih beba i kod beba na adaptiranom mlijeku. Na svu sreću bljuckanje je jedino higijenski problem.
Nakon obroka beba izbaci posisanu hranu pomiješanu sa slinicom usne šupljine. Količina izbačene hrane je mala - za majku je to velika količina. Bljuckanje se odvija bez napora i postoji više uzroka bebinog bljuckanja.
Neke bebe se prejedu - nemaju mjeru, sišu, sišu i prepune želučić i onda višak hrane izlazi van bez napora na usta.
Kod podrigivanja dolazi do potiskivanja hrane prema jednjaku i ustima.
Bebe koje brzo i halapljivo jedu nagutaju se uz majčino mlijeko i zraka, sadržaj je veći - i dolazi do bljuckanja.
Ukoliko majka dojilja uzima neke lijekove - može doći do bljuckanja.
Bljuckanje se češće javlja kod prijevremeno rođenih beba radi nezrelosti probavnog trakta.
PITAMO SE KAKO DUGO TRAJE
BLJUCKANJE?
Bljuckanje se događa neposredno uz hranjenje ili unutar jedan sat nakon hranjenja.
Najčešće se javlja u dobi od 2-4 mjeseca starosti bebe.
Može biti uz jedan ili više obroka dnevno.
Većina bljuckanja prestaje oko 7-8 mjeseca starosti
iako se može protezati kroz cijelu prvu godinu života.
Učestalost bljuckanja se smanjuje uvođenjem zgusnute hrane.
Sadržaj koji izlazi iz bebinih usta sastoji se od malo majčinog mlijeka, sline usne šupljine i može biti želučanih sokova.
ZAŠTO SE JAVLJA BLJUCKANJE?
Zbog slabosti mišića koji povezuje jednjak i želudac. Taj se mišić zatvara nakon uzimanja hrane i sprječava vraćanje hrane iz želuca u jednjak i u
usta. Kod beba nije dovoljno razvijen i dolazi do povrata hrane.
Prejedanje - dijete uzima više hrane nego mu treba - hranjenje djeteta čim zaplače, hranjenje djetata čim stavlja ručice u usta i majka misli da je dijete gladno i hrani ga, a želučić je pun. Dijete jede iako nije gladno - refleksno sisanje.
Znači: bljuckanje je izlijevanje neprobavljene hrane u malim količinama. Hrana se izbacuje bez napora. Djeca i uz bljuckanje dobro napreduju.
Djeca su zadovoljna, lijepo napreduju, guču, spavaju, jedu i pomalo bljuckaju.Nemaju znakova bolesti.
KAKO SMANJTI POJAVU BLJUCKANJA?
Majkama koje doje se savjetuje prekid dojenjapodići dijete u povišeni položaj, malo ga lupkati po leđima i nakon par minuta nastaviti s dojenjem.
Kod beba na adaptiranom mlijeku postoje formule koje imaju gušću hranu i na taj način smanjuju izlijevanje sadržaja nakon hranjenja.
Za razliku od bljuckanja - povraćanje je snažno izbacivanje hrane, događa se više puta i dovodi do pojave dehidracije. Povraćanje je vezano uz bolest. Povraćanje je vezano uz stenoze, gastroezofagealni refluks, uz visoke crijevne opstrukcije, metaboličke bolesti, infekcije, to je bolest i dovodi do nenapredovanja i dehidracije.
Pedijatrijska ordinacija dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped
Grižanska 4, Zagreb 01/299 5543
