Drage mame, tate, djedovi i bake, tete i stričevi... ♥
Proljeće, proljeće.... :) Nadam se da uživate u njemu
sa svojim mališanima. Vjerujem da ste više vani
nego unutra kad god vam to prilike dozvole. Mališani možda po prvi puta sami istražuju prirodu koja se budi, nije li to divno?!
Želim vam divne proljetne dane, uživanje s najdražima i ugodno čitanje vašeg omiljenog časopisa ♥
Andrea
travanj 2025.
Impresum
Izdavač: Crna ovca j.d.o.o.
Glavna urednica: Andrea Hribar Livada
info@maminosunce.hr www.maminosunce.hr
Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u lipnju 2025.
ISSN broj: 2757-1890
Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima. Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.
SADRŽAJ
Višeplodna trudnoća 4
Prenatalna dijagnostika - što trebate znati? 10
Koji proizvodi olakšavaju trudnoću i prve dane s bebom? 14
Regresija spavanja beba i male djece 18
Kako prepoznati kašnjenje u razvoju jezika i govora i što tada učiniti? 26
Babyhandling - prvi koraci u sigurnom i nježnom roditeljstvu 32
Simbolička igra predškolske djece 38
Koregulacija – ključ razvoja samoregulacije kod djece i mladih 42
gliste
Višeplodna trudnoća
Višeplodna trudnoća /VT/ nosi povećanu opasnost pobola i perinatalne smrti novorođenčadi i povećani je rizik za trudnicu, posebice ženu koja boluje od neke kronične bolesti. Pored toga, zahtjeva pojačan antenatalni nadzor i intenzivnu skrb u porođaju, kao i nazočnost iskusnih ginekologaopstetričara i neonatologa. Prave razmjere rizika
Prof. dr. sc. Snježana Škrablin
Spec. ginekologije i opstetricije
Subspec. fetalne medicine i opstetricije
Subspec. humane reprodukcije
za majke i djecu i koristi uvođenjem ekspertne antenatalne, intrapartalne i rane postneonatalne skrbi u smanjenju nepovoljnih ishoda, bilo je teško ocjenjivati u vrijeme kada su višeplodne trudnoće bile rijetke. Danas, nakon upoznavanja i korištenja metoda potpomognutog zanošenja, posebice u razvijenom svijetu zbog rađanja u poodmaklijoj dobi, blizanci i trojci nisu rijetkost, a češće se susreću i trudnoće s više od troje djece. Sada je potpuno jasno da višeplodnu trudnoću valja voditi najiskusniji porodničar.
UČESTALOST VIŠEPLODNIH TRUDNOĆA
Prava učestalost VT se i nadalje potcjenjuje, premda je korištenje ultrazvuka omogućilo spoznaje kako se zanosi daleko više blizanaca, trojaka i četvoraka no što ih se rađa. Drži se da se u čak oko 50% začetih blizanaca, nakon prvih nekoliko tjedana trudnoće, dalje razvija samo jedan plod. Postoje razlike u učestalosti blizanaca među rasama i etničkim skupinama, no one se odnose samo na različitosti čestoće rađanja dvojajčanih /DT/ blizanaca. Učestalost rađanja jednojajčanih /MT/ blizanaca slična je svugdje u svijetu. Jednojajčani, MT, se rađaju sporadično, slučajno, premda se, u trudnoća
nakon potpomognute prokreacije, javljaju češće no što bi to trebalo očekivati. Dvojajčani blizanci, DT, javljaju se češće u starijih trudnica, nakon multiplih ovulacija pokrenutih gonadotropinima i u nekih obitelji. Zanimljivo je opažanje da su hipofize žena koje zanose višeplodnu trudnoću veće od onih koje zanose po jedan plod, što govori da su u njih prosječne vrijednosti lučenja FSH više ili je tip sekrecije drugačiji.
Zigotnost blizanaca / i ostalih VT/ od najvećeg je mogućeg značenja za tijek i ishod trudnoće. Zigotnost govori jesu li blizanci nastali oplodnjom jedne ili dviju
jajnih stanica. Blizanci nastali oplodnjom dviju jajnih stanica su dizigotni /DT), oni nastali oplodnjom jedne jajne stanice i diobom zametka su monozigotni (MT). Blizanci različitog spola uvijek su dizigotni /DT/, premda dizigotni blizanci mogu biti jednakog spola, monozigotni /MT/ su uvijek jednakog spola. Sve monokorijalne posteljice pripadaju MT. U dvojbenim slučajevima zigotnost blizanaca određuje se određivanjem DNA polimorfizma /restriction fragment lenght polymorphism - RFLPs/ ili lančanom reakcijom polimeraze /polymerase chain reaction- PCR/ na posteljici nakon porođaja.
PLACENTACIJA KOD VIŠEPLODNIH
TRUDNOĆA
Blizanci mogu imati monokorijalnu ili bikorijalnu posteljicu. Bikorijalna posteljica može biti sjedinjena ili odvojena, oboje se javlja s otprilike polovičnom učestalošću. Membrana koja odjeljuje djecu je debela i građena od 4 sloja: dva amniona i dva koriona izmedju kojih je sloj decidue, atrofičnih resica i atrofičnih krvnih žila.
Monokorijalna posteljica može biti monoamnijska /MoMo/ ili biamnijska /DiMo/. Kod MoMo placentacije postoji samo jedan amnion i jedan kolrion i blizanci su u zajedničkoj vreći i njihove pupkovine su vrlo blizu. Ispreplitanje pupkovina najvažniji je uzrok poremetnjama u takvih trudnoća. Kod monokorijalne, ali biamnijske placentacije djeca su odvojena tankom, prozirnom membranom građenom od dva sloja amniona pa se njihove pupkovine ne mogu ispreplitati.
U svih monokorijalnih posteljica postoje krvožilni spojevi među dvjema fetalnim krvotocima, smješteni u korionu, ali na sreću, ozbiljne krvožilne anastomoze koje će uzrokovati međublizanačku transfuziju, ipak nisu česte. MT pak mogu imati razne tipove posteljice, ovisno o tome kada je, tijekom rane embriogeneze, nastupila dioba zametka. Kada dioba uslijedi vrlo rano, nastaju bikorijalni MT i njih je oko 30%. Kasnijom diobom nastaju monokorijalni MT. Dioba 14 i više dana nakon oplodnje rezultira nastankom izuzetno rijetkih sijamskih blizanaca /conjoined twins/. U monokorijalnih posteljica susreću se krvožilne komunikacije između krvotoka plodova. One mogu biti arterijsko arterijske,
arterijsko venske ili vensko venske. Arterijsko venske anastomoze postoje uz zajednički kotiledom. Krv jednog blizanca ulazi u kotiledon i potom žilnim ogrankom drugog blizanca u njegov krvotok. Promjer krvne anastomoze može biti jako različit, no uvijek se zadržava u površnim slojevima posteljice; resice ne anastomoziraju nikada. Kada površna arterija jednog ploda opskrbljuje kotiledon i potom venom drugog ploda ulazi u njegov krvotok govorimo o “trećem krvotoku” blizanaca. U takvih trudnoća jedan plod / davatelj/ stalno gubi krv u krvotoku drugog blizanca /primatelja/. Nastaje sindrom međublizanačke transfuzije, TTS / twin transfusion syndrome/. Problem nastupa kada je kapacitet prijelaza krvi velik pa jedan plod sve više zaostaje u rastu i razvoju i ulazi u sve težu anemiju, a drugi postaje hipertrofičan, pletoričan i punokrvan, cijanotičan. Hiperperfuzija jednog od blizanaca može uzrokovati akardiju /srce gubi funkciju i atrofira/ ili odumiranje jednog ploda direktno ugrožava onog drugog zbog direktnog prijelaza tromboplastičkog materijala u njegov krvotok. Prikaz zajedničkog, trećeg krvotoka zahtjeva strpljivost i umijeće patologa koji pregledava posteljicu. Još je upitno zašto vaskularne komunikacije u ljudi nastaju samo u monokorijalnih posteljica, u životinja naime ni u dikorijalnih nisu nikakva rijetkost.
ISHOD VIŠEPLODNE TRUDNOĆE
Ishod trudnoće prvenstveno ovisi o tipu placentacije. Tip placentacije potrebno je prepoznati u prvom trimestru trudnoće koristeći poznate UZV kriterije jer se prema njemu treba planirati vođenje trudnoće i dijagnostički postupci koje valja poduzeti. Svi blizanci s monokorijalnom posteljicom su
monozigotni. MoMo placentacija povezana je s najlošijom prognozom. Fetalna smrtnost gotovo je 40%. Uzrok joj je zapletanje pupkovina i potpuni prestanak krvotoka u jednog ili oba ploda ili zastoj krvotoka koji uzrokuje površne venske tromboze. Uzrokujući diseminiranu intravaskularnui koagulaciju (DIC) one omogućuju nastanak teških ireverzibilnih oštećenja fetalnog mozga. Na sreću, MoMo placentacija izuzetno je rijetka. Uz DiMo posteljice fetalna smrtnost je 25% . Uzrok joj je najčešće međublizanački transfuzijski sindrom (TTS). Fetus primatelj će prije ili kasnije razviti teški polihidramnij koji će uzrokovati prijevremeni porođaj. Prepoznavanje spojnih krvnih žila doplerom i obliteracija laserom opisane su kao terapijske mogućnosti. Na sreću, TTS je izuzetno rijedak uz biamnijsku monokorijalnu placentaciju.
Kod ostalih, a najčešćih blizanačkih trudnoća, onih dvojajčanih, odnosno višejajčanih, a jednako tako i u pretežitog broja jednojajčanih blizanačkih, ali i troplodnih trudnoća, perinatalni ishod ovisi o učestalosti prijevremenog rađanja, antenatalnom nadzoru i iskustvu i opremljenosti neonatologa. Iskustva potvrđuju kako se u dobro opremeljenim tercijarnim centrima, koristeći iskustva i nove metode liječenja i nadzora, perinatalni ishod višeplodnih trudnoća može značajno poboljšati.
GinOps d.o.o. Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 www.ginops.hr
Prenatalna dijagnostika - što trebate znati?
Nakon početnog uzbuđenja koje donosi pozitivan test na trudnoću i potvrda uredne rane trudnoće ultrazvučnim pregledom, kod većine trudnica javljaju se brojna pitanja i strahovi – hoće li s bebom sve biti u redu?
Upravo prenatalna dijagnostika omogućuje da već u ranoj fazi trudnoće dobijete odgovore na mnoga pitanja, pružajući vam mirnije i sigurnije čekanje poroda.
ŠTO JE PRENATALNA DIJAGNOSTIKA?
Prenatalnu dijagnostiku dijelimo na dvije osnovne
spec. ginekologije i opstetricije, sub. spec. fetalne medicine, dr. Beata Gebauer Vuković
vrste – invazivnu i neinvazivnu, a svaka od njih nudi nekoliko različitih mogućnosti testiranja. Već nakon prvog razgovora o prenatalnoj dijagnostici mnoge trudnice budu zbunjene velikom količinom informacija koje dobiju. Zato je važno pristupiti objašnjavanju strpljivo, a ako je potrebno, informacije i ponoviti. Svaka trudnica treba jasno razumjeti koje testove ima na raspolaganju, koje se informacije mogu dobiti odabranim testovima te koje opcije postoje ako se eventualno otkrije određena bolest kod ploda.
Najbolje je razgovor o prenatalnoj dijagnostici obaviti što ranije u trudnoći, kako bi trudnica imala dovoljno vremena za razmišljanje i odabir testa koji joj najbolje odgovara.
NEINVAZIVNA PRENATALNA DIJAGNOSTIKA
Većina trudnica odlučuje se za neinvazivne metode prenatalne dijagnostike jer one, kao što samo ime kaže, ne ugrožavaju trudnoću ni na koji način. Među neinvazivnim metodama najčešće se koriste:
1. Rani kombinirani probir
Rani kombinirani probir koristi tri važna parametra; dob trudnice, vrijednosti dvaju hormona u krvi trudnice te ultrazvučno mjerenje nuhalnog transluciteta (NT). NT je mala nakupina tekućine u području vrata ploda, a povećana vrijednost može ukazivati na povišen rizik od kromosomskih poremećaja. NT se mjeri između 11. i 14. tjedna trudnoće.
Rezultat ranog kombiniranog probira izražava se kao vjerojatnost za rađanje djeteta s jednim od sljedećih sindroma:
• Downov sindrom (trisomija 21) – najčešći; uz intelektualne teškoće ponekad postoje i pridružene malformacije srca ili bubrega.
• Edwardsov sindrom (trisomija 18) i Patauov sindrom (trisomija 13) – znatno rjeđi i obično praćeni težim malformacijama, najčešće nespojivim sa životom.
Svaki rezultat s rizikom većim od 1:250 smatra se visokorizičnim te se preporučuje daljnja dijagnostička obrada (NIPT ili invazivna dijagnostika).
2. Neinvazivni prenatalni testovi (NIPT)
Ovi testovi danas pružaju informacije koje su donedavno bile nezamislive, precizniji su od ranog kombiniranog probira te pružaju puno više podataka. Analizira se slobodna fetalna DNA (ff DNA) iz krvi majke, a najčešće korišteni testovi su NIFTY, Qualified i myPrenatal Veritas.
U početku su NIPT analizirali samo tri osnovna sindroma (Downov, Edwardsov, Patauov), no danas mogu otkriti mnogo više – analiziraju sve kromosome, spolne kromosome, delecije i duplikacije kromosoma te čak i monogenske bolesti. Kod Rh negativnih trudnica može se odrediti i Rh faktor djeteta.
NIPT se može raditi od 10. tjedna trudnoće. Obično se kombinira s detaljnim ultrazvukom prvog tromjesečja (tzv. mini anomaly scan) oko 12. tjedna trudnoće.
Ako NIPT pokaže visoku vjerojatnost bolesti, za konačnu dijagnozu potrebno je napraviti invazivnu dijagnostiku.
INVAZIVNA PRENATALNA DIJAGNOSTIKA
U nekim situacijama ipak je potrebna invazivna prenatalna dijagnostika. Naziva se „invazivnom“ jer se uzorak za analizu dobiva ulaskom igle u amnijsku šupljinu, posteljicu ili pupkovinu, ovisno o tipu zahvata.
Invazivne metode uključuju:
• rana amniocenteza (uzimanje plodove vode),
• CVS (biopsija korionskih resica iz posteljice),
• kordocenteza (uzimanje krvi iz pupkovine ploda).
Svi zahvati izvode se pod ultrazvučnim nadzorom, što minimalizira rizik ozljede ploda. Ipak, invazivna dijagnostika nosi određeni rizik od komplikacija, među kojima je najteži gubitak trudnoće.
Važno je napomenuti kako uredan kromosomski
nalaz ne znači nužno i odsustvo eventualnih malformacija ploda, zbog čega se uvijek preporučuje i detaljan ultrazvučni pregled.
Danas trudnice imaju priliku dobiti brojne informacije o zdravlju svog ploda, bez ugrožavanja trudnoće – dovoljan je uzorak krvi i ultrazvučni pregled. Iako se uvijek javlja strepnja u periodu čekanja rezultata, ono traje kratko – prosječno oko tjedan dana.
Uredan rezultat prenatalnih testova i normalan
ultrazvučni nalaz omogućuju trudnicama da trudnoću prođu mirnije, opuštenije te da s veseljem pripremaju sve potrebno za dolazak svoje prinove na svijet.
Poliklinika Drinković Ulica Bogoslava Šuleka 5, Zagreb info@drinkovic.hr
01 2321 970 099 4672 922 www.drinkovic.hr
Koji proizvodi olakšavaju trudnoću i prve dane s bebom?
Današnje tržište prepuno je različitih proizvoda za trudnice i bebe, a svi oni imaju jedan zajednički cilj – pružiti maksimalnu udobnost, sigurnost i podršku tijekom trudnoće i u prvim danima s bebom.
Međutim, u tom moru ponuda neki se proizvodi posebno ističu zbog svoje funkcionalnosti i kvalitete. Trudnice i majke ističu upravo ove proizvode kao nezamjenjive, tvrdeći da su im olakšali mnoge izazove – od trudnoće pa sve do početka majčinstva. Jastuk za trudnice i gnijezdo za bebe dva su proizvoda koja su se pokazala ključnima. Jastuk za trudnice pruža savršenu potporu tijelu, olakšava san i smanjuje nelagodu u posljednjim mjesecima trudnoće. S druge strane, gnijezdo za bebe postalo je neizostavan dio njege novorođenčeta jer osigurava sigurno, udobno i umirujuće okruženje za bebu, što je od velike pomoći majkama u prvima danima života s bebom. Ovi proizvodi nisu samo praktični, već su se pokazali i kao pravi životni pomagači koji svakodnevno olakšavaju život trudnicama i majkama, čineći njihov put kroz trudnoću i majčinstvo udobnijim i bezbrižnijim. Neizostavni jastuk za trudnice i gnijezdo za bebe, kao i drugi slični proizvodi, sada su dostupni za narudžbu na web shopu Mae.hr, koji nudi brz i jednostavan način kupovine svega što Vam je potrebno za trudnoću i prvu godinu života Vaše bebe.
JASTUK ZA TRUDNICE I GNIJEZDO ZA
BEBE: UDOBNOST I SIGURNOST ZA
MAMU I BEBU
Trudnoća je razdoblje ispunjeno emocijama, iščekivanjem i promjenama koje donosi fizičke izazove koji mogu utjecati na svakodnevni život trudnice. U zadnjim mjesecima trudnoće se mnoge žene suočavaju s nesanicom, bolovima u leđima i nespretnim pokušajima pronalaska udobnog položaja za spavanje. Trbuh raste, hormoni se
mijenjaju, a fizičko opterećenje postaje sve veće. Kao pomoć može uskočiti jastuk za trudnice i to ne samo kao pomoć u spavanju, već i kao važan alat za udobnost u svakodnevnom životu.
JASTUK ZA TRUDNICE: NEZAOBILAZNI POMAGAČ U TRUDNOĆI
Banana jastuk za trudnice je specijalno dizajniran kako bi pomogao trudnicama da se opuste i udobno spavaju što je ključno za dobro zdravlje i energiju. Spavanje u trudnoći nije jednostavno, posebno u kasnijim fazama kada veličina trbuha utječe na udobnost pri ležanju. Mnoge trudnice u početku trudnoće uopće ne mogu zamisliti kako će spavati s tako velikim trbuhom i zato je jastuk za trudnice pravo rješenje jer im omogućava da pronađu optimalan položaj za opuštanje.
Jedan od najvećih izazova s kojim se trudnice suočavaju je bol u leđima, kukovima i nogama zbog težine trbuha. Banana jastuk za trudnice pruža potrebnu potporu tijelu, omogućujući ležanje na boku bez nelagode. Jednostavno postavljanje jastuka za trudnice između nogu omogućava lagano podizanje što smanjuje pritisak na kukove i pomaže u pravilnom pozicioniranju kralježnice. Ovo nije samo korisno za spavanje, već i za opuštanje u svakodnevnom životu jer smanjuje bolove koji se javljaju tijekom hodanja, sjedenja i opuštanja.
OD TRUDNOĆE DO DOJENJA: VIŠENAMJENSKI JASTUK
Jedna od najvećih prednosti banana jastuka za trudnice je njegova višenamjenska funkcionalnost. Iako je nezamjenjiv alat tijekom trudnoće, ovaj jastuk nastavlja svoju funkciju i nakon poroda kada
postaje koristan jastuk za dojenje. Kada beba dođe na svijet, majke se suočavaju s novim izazovimaosim stresa i umora, mnoge žene pate od bolova u leđima, vratima i rukama zbog nepravilnog držanja prilikom dojenja. Jastuk za dojenje omogućuje mamama da udobno smjeste bebu i postignu ispravan položaj bez bolova. Tijekom dojenja, beba mora biti pravilno smještena kako bi se mogla kvalitetno hraniti, a majka mora pronaći udoban položaj u kojem se neće naprezati. Jastuk za dojenje omogućava upravo to bebi pruža potporu i smanjuje naprezanje u majčinim rukama, leđima i vratu. Beba je smještena u udoban položaj što olakšava hranjenje i omogućuje mami da se opusti. Osim toga, jastuk za dojenje omogućava da majka bude opuštena i sigurna tijekom svakog hranjenja.
GNIJEZDO ZA BEBU: SIGURNO, UDOBNO I ZAŠTIĆENO MJESTO ZA
NOVOROĐENČE
Dok je jastuk za trudnice i dojenje ključan za udobnost majke, gnijezdo za bebu postaje najvažniji dodatak za udobnost i sigurnost vaše bebe. Kad beba dođe na svijet, ona se mora osjećati sigurno i zaštićeno. Tek rođene bebe provode veliku većinu svog vremena spavajući, a udoban i siguran prostor za spavanje ključan je za njihov razvoj. Gnijezdo za bebu je savršen proizvod koji pruža bebi osjećaj sigurnosti jer simulira toplinu i zaštitu koju je beba osjećala u majčinom trbuhu.
Gnijezdo za bebe je dizajnirano s posebnom pažnjom na sigurnost, udobnost i praktičnost.
Zahvaljujući podignutim stranama, beba je zaštićena od pada, dok mekani materijali gnijezda osiguravaju da se osjeća sigurno i smireno. Gnijezdo je lagano i prenosivo što roditeljima omogućuje da bebu smjeste bilo gdje – u krevetić, na stol za presvlačenje, na pod ili čak u vrt. Tako beba uvijek ima sigurno i udobno mjesto za spavanje.
Jedna od ključnih prednosti gnijezda za bebe je da pruža bebi osjećaj zaštite i ugode, što omogućuje bolji san i smanjuje stres. Nove roditelje često brine kako će se beba prilagoditi na promjene, a gnijezdo nudi poznati prostor u kojem se beba može opustiti, čak i kada nije u svom krevetiću. Pomaže bebi da se lakše smiri i zaspe, što je od velike pomoći roditeljima koji se žele odmoriti ili u miru obaviti svakodnevne zadatke.
Materijali i održavanje gnijezda za bebe
Svi proizvodi koji dolaze u kontakt s bebama moraju biti sigurni i nježni za osjetljivu kožu novorođenčeta. Gnijezda za bebe obično se izrađuju od prirodnih, prozračnih materijala poput pamuka, koji omogućuju dobru cirkulaciju zraka i sprječavaju pregrijavanje.
Kvaliteta materijala vrlo je važna jer pomaže u održavanju udobnosti i sigurnosti bebe. Mnogi modeli gnijezda imaju skidive navlake, što roditeljima olakšava čišćenje i održavanje higijene. Održavanje čistog i suhog okruženja za bebu ključan je zadatak za svakog roditelja. Navlake gnijezda obično su perive na višim temperaturama što omogućava odstranjivanje bakterija i alergena. Iako je gnijezdo dizajnirano tako da se koristi u sigurnom i kontroliranom okruženju, često se koristi u različitim dijelovima kuće pa je održavanje higijene izuzetno važno. U tom pogledu, gnijezda koja omogućuju lako skidanje i pranje navlaka predstavljaju praktičnu i sigurnu opciju.
VIŠENAMJENSKO KORIŠTENJE
GNIJEZDA ZA BEBE
Gnijezda za bebe nisu samo za spavanje. Mnoge vrste gnijezda omogućuju bebi da leži i da se igra i tako razvija svoje motoričke sposobnosti. Mnogi modeli gnijezda dolaze s mogućnošću podešavanja veličine, što znači da se gnijezdo može prilagoditi bebinim potrebama kako ona raste. Ovaj višenamjenski proizvod pomaže roditeljima da prate
bebin razvoj i omogućuju joj udoban prostor za igru, spavanje i odmor.
ZAKLJUČAK
Jastuk za trudnice i gnijezdo za bebe dva su ključna proizvoda koji trudnicama i majkama olakšavaju svakodnevne izazove i pružaju potrebnu udobnost i sigurnost. Jastuk za trudnice ne samo da olakšava spavanje, već i pomaže u opuštanju tijekom dana, dok gnijezdo za bebu novorođenčetu pruža sigurno i udobno mjesto za spavanje. Ovi proizvodi nisu samo praktični, već imaju i dugoročne koristi za majku i dijete. Oni trudnoću i majčinstvo čine puno udobnijim i bezbrižnijim. S obzirom na njihove brojne prednosti, jasno je da su ovi proizvodi nezamjenjivi saveznici u svakoj trudnoći i roditeljstvu, a sve ih možete naručiti brzo i jednostavno na web shopu Mae.hr
Regresija spavanja beba i male djece
primarijus, dr. sc. med. Ljiljana Popović - Miočinović neuropedijatrica
ZAŠTO NASTAJE REGRESIJA SPAVANJA?
Regresija spavanja beba i male djece su razdoblja nagle promjene obrasca spavanja. Dobri spavači odjednom se uznemire, odbijaju spavanje, kratko spavaju.
Neka djeca (i roditelji) prolaze lagano, gotovo neprimjetno faze regresije spavanja, dok druga djeca (i roditelji) imaju dramatične periode. Roditelje osobito uplaši činjenica da nakon perioda dobrog spavanja, naglo uslijedi dramatično pogoršanje spavanja. Uz budno dijete uvijek je budan, iscrpljen i obično uplašen roditelj. Ohrabruje činjenica da se regresije spavanja događaju upravo zbog normalnog rasta, razvoja i sazrijevanja djeteta. Regresije spavanja su znak normalnog razvoja, javljaju se u periodima intenzivnijeg razvoja. Spavanje postaje razvojno zrelije, a bebe usvajaju nove, naprednije aktivnosti. To ih uzbuđuje, ali i uznemiruje
Regresije spavanja nastaju zbog rasta i razvoja, sazrijevanja mozga i usvajanja novih aktivnosti koje djecu uzbuđuju, ali i opterećuju. To je znak normalnog razvoja. Većinu roditelja zbunjuje i plaši naziv regresija (od latinskog regressus“kretanje unatrag”). Pojam „regresija spavanja“, pojavio se u četrdesetim godinama prošlog stoljeća, usvojen je u stručnoj i laičkoj komunikaciji. Riječ “regresija” ima negativnu konotaciju, ali nemojte se bojati. Pojam je nastao kada je proučavana samo vanjska manifestacija bebinog spavanja. U tom periodu nije bilo znanstvenog objašnjenja zbog čega se to događa. Tek modernijim tehnikama snimanja moždanih valova u spavanju (EEG polisomnografija) otkriven je uzrok „pogoršanja“ spavanja. Normalno sazrijevanje mozga registrirano polisomnografskim snimanjem EEG-a u spavanju jasno pokazuje da bebe napreduju i usvajaju zrelije strukture spavanja, sličnije odraslima. Razvoj djeteta u prvim mjesecima (a i godinama) je intenzivan, ali nije pravocrtan, već je „na stepenice“,
skokovit. Svaka nova razvojna „stepenica“ je dodatni izazov, ali i opterećenje za bebu u različitim područjima razvoja pa tako i spavanja.
U KOJOJ DOBI SE JAVLJAJU
REGRESIJE SPAVANJU?
Regresije spavanja su povezane s dobi djeteta, a ispoljavaju se različitim intenzitetom kod svakog zdravog djeteta. Neka djeca (i roditelji) prolaze
lagano, gotovo neprimjetno faze regresije bebinog spavanja, dok druga djeca (i roditelji) imaju dramatične periode. Regresije spavanja nisu izravno povezane s kolikama/trbušnim grčevima, nicanjem zubića, imunološkim odgovorom na cijepljenje i drugim tegobama. Regresije spavanja treba razlikovati od poremećaja spavanja. Regresija spavanja se događa u periodima naglog rasta i usvajanja novih razvojnih faza, u periodima
kada beba „skače“ na novu, napredniju razvojnu stepenicu. Regresije se javljaju oko 4., 8., 12.,18. i 24. mjeseca beinog života, traju dva do šest tjedana te se ponovno uspostavlja ritam spavanja.
KAKO SE MANIFESTIRAJU REGRESIJE SPAVANJA?
Prvi znak koji upućuje na regresiju spavanja je naglo pogoršanje obrazaca spavanja bebe koja
je već imala usvojen san. Beba ili malo dijete odjednom naglo izgubi uobičajeni ritam spavanja, ima velike poteškoće da se smiri i zaspi.
Bebe otežano prelaze iz budnosti u san, uznemirene su, a kada i zaspu, kratko spavaju. Noću se učestalo bude, a danju odbijaju spavanje
ili vrlo kratko spavaju. U tim periodima uglavnom plaču, cvile, stenjkaju, cendraju, vrište i „ništa“ ih ne može smiriti. Mogu imati pojačan apetit. Bebe puno uče i naglo rastu pa su i više gladne.
Malo veća djeca imaju neiscrpan repertoar uznemirenog ponašanja i odbijanja spavanja.
Odbijaju otići čak u sobu za spavanje, u krevet, ustaju , hodaju po krevetu, bacakaju se, vrište, tule, stenju, cendraju, urlaju.
PRVA REGRESIJA SPAVANJA OKO 4. MJESECA
Struktura spavanja djeteta i odrasle osobe je različita. U tom razdoblju počinju fiziološke, normalne promjene koje djetetov san približavaju strukturi spavanja odraslih. Bebe do 3.- 4. mjeseca spavaju nezrelom strukturom spavanja, ne postoji razvijen cirkadiurni ritam/24- satni ritam budnost / spavanje. Spavanje se izmjenjuje s budnosti u 3 - 4 satnim periodima tijekom 24 sata, neovisno o danu ili noći. Trajanje spavanja je u rasponu od 30-70 minuta, a više od polovine tog vremena zauzima tzv. aktivno spavanje, prethodnica budućeg “rapid eye movement” (REM) spavanja. Manje od polovine spavanja pripada mirnome spavanju , prethodnici budućeg “non rapid eye movement” (NON-REM)
spavanja. Tijekom prvih mjeseci života nije moguće razlikovati vrstu spavanja samo na temelju valova moždane aktivnosti (EEG). Precizna ocjena stadija spavanja jedino je moguća ukoliko se EEG snimanju pridodaju i ostale fiziološke funkcije koje sudjeluju u procesu spavanja (disanje, frekvencija srca, mišićni tonus, brzi pokreti očiju).
Bebe oko 4. mjeseca mijenjaju strukturu spavanja, pojavljaju se ciklusi spavanja u kojima se izmjenjuju faze spavanja (REM i NON- REM). Sada bebini ciklusi spavanja dobivaju izraženije duboke faze spavanja (NON-REM) i zrelije REM faze. Trajanje jednog ciklusa spavanja je kratko 45-60 minuta, stoga su izmjene ciklusa česte. Beba se budi nakon svakog ciklusa spavanja, a kako su ciklusi spavanja
kratki, to su učestala noćna buđenja. Bebini ciklusi spavanja s vremenom postaju duži pa tako i buđenja rijeđa. Prilikom svake izmjene ciklusa spavanja beba se probudi i treba pripomoć kako bi ponovno zaspala. Ovo je još jedna značajna razlika između spavanja beba i spavanja odrasle osobe. Odrasli ne registriraju mikro-buđenja koja se javljaju između ciklusa, dok bebu to razbuđuje.
REGRESIJA
SPAVANJA OKO 6., 9. I 12. MJESECA
Uz bebino sazrijevanje mozga u ovom periodu javljaju se i utjecaji roditeljskih odgojnih stavova kao i okolišnih čimbenika. U ovom periodu bebe usvajaju brojne nove sposobnosti, vještine
i aktivnosti koje ih dodatno uzbuđuju, stoga regresije spavanja postaju šarolikije i intenzivnije. Temperamentnija i emocionalnija djeca intenzivnije proživljavaju svoja dostignuća, dok mirnija djeca to mirnije prolaze. Regresija spavanja je posljedica djetetovih novih postignuća, beba počinje sjediti, puzati, hodati, a ta postignuća izazivaju buru emocija i utječu na san. Djeca oko prve godine aktivno svladavaju brojne motoričke vještine te usvajaju raznolike dnevne aktivnosti i praktične vještine, počinju izgovarati prve riječi. Sve to zahtjeva intenzivan rad mozga, a dječja psiha se teško nosi s obiljem informacija koje mora obraditi. Umor djeteta se povećava, postaje plačljivo i razdražljivo i to dovodi do regresije spavanja.
REGRESIJA SPAVANJA OKO 18. MJESECA
To je razdoblje prve ozbiljnije dobne krize. Počinje uspostavljanje neovisnosti što je vrlo zahtjevno za dijete, ali i za roditelje . Počeci dječje neovisnosti ispoljavaju se otporom prema utvrđenim pravilima u različitim područjima pa tako i u obrascima spavanja. Osim toga već u ovoj dobi pojavljuju se strahovi koji mogu probuditi dijete usred noći ili ometati odlazak na spavanje.
REGRESIJA SPAVANJA OKO 2. GODINE
U dobi od 2 godine granice se dalje proširuju, osamostaljenje napreduje, javlja se i faza prkosa „hoću tako i nikako drugačije“. Neka djeca polaze u vrtić i igraonice, u njihovim životima pojavljuju se novi vršnjaci i odrasli. Sve to daje poticaj razvoju
djeteta, ali je ujedno i izvor stresa s kojim se nije lako nositi. To utječe na san djeteta. Ukoliko su roditelji uspjeli pravilno organizirati dnevnu rutinu i osigurati primjerene odgojne metode, fiziološka regresija sna u dobi od 2 godine bit će posljednja. Epizode slabijeg spavanja mogu se pojaviti i kasnije, ali će njihovi uzroci već biti drugačiji.
KAKO POMOĆI DJETETU S REGRESIJOM SPAVANJA?
Danas su upute za tretman regresije spavanja beba vrlo pristupčane, na tisuće ih je na portalima i u tiskovinama. Meni osobno neke djeluju dodatno frustrirajuće, jer „propisuju“ recept kako postupati s bebom „u minutu i sekundu“, bez uvažavanja činjenice da svaki roditelj ima svoj bioritam, da svaka zajednica ima svoje rituale i dnevne rutine, prilagođene bezbrojnim vanjskim čimbenicima i osobinama članova zajednice u kojoj živi beba.
Ove preporuke su iz moje ordinacije, stečene iskustvom, one su „iz života“ a „ne iz knjige“. 1. Jasna potvrda fiziološkog stanja regresije spavanja
Potrebno je isključiti druge uzroke naglog pogoršanja spavanja. Ukoliko ste još neiskusni, mladi roditelji prvog djeteta, potražite stručnu pomoć. Kasnije ćete i sami znati prepoznati periode regresije.
2. Sigurnost
Stručna potvrda da se radi o normalnoj razvojnoj
fazi vaše bebe, dat će vam sigurnost. Uplašen i nesiguran roditelj u ovom teškom periodu za bebu pogoršava stanje ionako uznemirene bebe.
3. Roditeljska privrženost i ljubav
Unatoč iscrpljenosti i umoru ovo je period kada je bebi potrebna vaša neograničena ljubav. Iskazujte tu vašu ljubav, ona je u vašem srcu za vašu bebu.
Kada vaša beba plače, njoj je potrebna vaša pažnja, vaša potpora, ne ostavljate dijete da se samo muči sa svojim izazovima. Mnoge bebe sada trebaju više bliskosti i privrženosti - dajte svom djetetu ono što mu baš sada treba.
4. Rituali
Nježnim pristupom nastavite ranije uspostavljene rituale u dnevnim aktivnostima. Važno je da tijekom dana beba ima što više mirnijih aktivnosti. Uzbudljiviji i za bebu uznemirujući dnevni podražaji nakupljaju se do večeri pa je teže zaspati noću. Redovitost i rituali pomažu. Otkrijte što opušta vašu bebu (topla kupka, masiranje trbuščića, tiha muzika, boravak na svježem zraku). Beba ne zna da je uznemirena, ali vi znate!!!
5. Dnevni odmor
Pokušajte održavati dnevno spavanje ili barem dnevni odmor u sobi za spavanje. Tako beba sobu povezuje sa spavanjem i odmorom. Čak i ako vaše dijete misli da mu ne treba drijemanje, ipak biste trebali pokušati postići neki oblik odmora tijekom dana.
Nije dobra taktika izmoriti dijete danju! Također možete zamračiti sobu - to potiče proizvodnju hormona spavanja melatonina.
6. Vanjske aktivnosti
Provedite više vremena na svježem zraku – to također pomaže bebi protiv stresa.
7. Utažite glad
Nagli rast i razvoj kod nekih beba pojačava glad.
Neke bebe imaju pojačan apetit, nastojte što više podoja/obroka dati tijekom dana. Nastojte da noćna buđenja ne fiksirate za podoj. Uobičajeni ritam će se ponovno uspostaviti kada razdoblje regresije završi.
8. Plišanci
Plišani ljubimci uvijek mogu pomoći da se zaspe, kod manje djece nosiljka može biti spas u hitnim slučajevima, neka djeca se smire u nosiljci i na taj način zaspu.
Zaključno:
Regresije spavanja su normalni razvojni proces u odrastanju vaše bebe. Dječji mozak sazrijeva i zauzet je obradom novih aktivnosti tako da se bebe jako uzbude i zbog toga teško odmaraju danju i noću. Znaci regresije spavanja povezani su s dobi djeteta, dominira odbijanje spavanja i uznemireno ponašanje. Da bi vaša beba lakše prebrodila regresiju spavanja pomozite joj dodatnom pažnjom i nježnošću, planirajte joj što „mirniji dan“. Pokušajte planirati aktivnosti koje neće dodatno uzbuditi bebu tijekom dana, pokušajte joj pomoći da se tijekom dana odmara, drijema da bi navečer bila što manje umorna, uznemirena i lakše zaspala.
Kako prepoznati kašnjenje u razvoju jezika i govora i što tada učiniti?
Najbolji način da prepoznamo kasni li dijete u jezično-govornom razvoju jest praćenje onoga što bi dijete u određenoj dobi trebalo znati i što bi trebalo moći izgovoriti.
Roditelji se često susreću s pojmovima ‘’govor’’ i ‘’jezični razvoj’’, a razlika je ponekad nejasna. Ako to želimo najkraće i najjednostavnije objasniti onda bismo to učinili ovako. Govor nam je prilično jasniji pojam; dijete izgovori riječi, one uglavnom imaju značenje i mi ih prepoznamo i razumijemo.
Jezik je ipak pojam koji nam je nešto apstraktniji. Jezični razvoj uključuje prepoznavanje i proizvodnju
glasova koje koristimo kako bi formirali riječi, zatim usvajanje i širenje rječnika i razumijevanje značenja riječi i fraza. Također podrazumijeva usvajanje
gramatičkih oblika i struktura i pravilno korištenje istih, ali i razumijevanje i strukturiranje rečenica prema gramatičkim pravilima.
Najbolji način da prepoznamo kasni li dijete u jezično-govornom razvoju jest praćenje onoga što bi dijete u određenoj dobi trebalo znati i što bi trebalo moći izgovoriti.
Možemo krenuti od razdoblja od godine dana kada dijete kreće izgovarati svoje prve riječi sa značenjem. S prvim rođendanom dijete kreće izgovarati svoje prve riječi iako one ne moraju biti u potpunosti pravilne i jednake našima. Recimo ako dijete uvijek koristi ‘’brm’’ za auto, onda to računamo kao riječ. Također u tom periodu brojimo i ‘’mu’’ za kravu kao da je riječ. Ako je sve u redu dijete će otprilike s 18 mjeseci krenuti naglo širiti svoj rječnik. Primjetit ćemo da dijete sve više riječi razumije kao i da sve više riječi koristi u svom izražavanju. Krenut će razumijevat jednostavnije upute, a pogotovo one koje se svakodnevno ponavljaju, npr. donesi jaknu, baci loptu, uzmi bocu i sl. Naravno razumijevanje raste sve više pa će dijete nakon razumijevanja situacija početi sve više razumjeti i upute koje nisu nužno vezane uz situaciju i kontekst. Oko drugog rođendana dijete bi već trebalo početi sklapati kraće i jednostavnije rečenice. Djetetov vokabular bi do 2. godine trebao biti već toliki da više ne brojimo riječi koje dijete razumije ili koje
zna izgovoriti. Polako bi trebalo početi sastavljati rečenice kao: Daj vode, Mama baci, Ići park, Daj jabuku i sl. Potpuno je u redu da te rečenice još uvijek nisu u potpunosti gramatički ispravne. Dijete neće uvijek upotrijebiti pravilan padež, prijedloge niti točne gramatičke nastavke.
Od druge do treće godine dijete bi trebalo i dalje širiti svoj vokabular, a rečenice se šire na rečenice s tri riječi. Budući da su rečenice dulje, počinju upotrebljavati pridjeve, npr. Vidi velika kuća Gramatički oblici i strukture i dalje nisu u potpunosti pravilni i to je u redu. Djeca se još uvijek uče kako koristiti zamjenice i često mijenjaju ‘’ja’’ i ‘’ti’’ pa tako za sebe često kažu ‘’ti’’. Isto tako, znaju često pogriješiti i rod pa npr. dječak može za sebe reći:
Ja sam pojela ako puno vremena provodi okružen ženskim osobama i upija od njih. U ovoj dobi djeca bi trebala početi koristiti jednostavnije prijedloge, ali i početi odgovarati na jednostavna pitanja: Tko? Što? Gdje? kao i postavljati ista. U ovoj dobi još uvijek možemo tolerirati ako je dijete nešto nerazumljivije svojoj okolini. U razdoblju od treće do četvrte godine djetetov govor bi okolini trebao postati razumljiv i većina glasova bi se trebala pravilno izgovarati. Djetetova rečenica se produljuje i uglavnom se sastoji od četiri riječi ili više. Dijete počinje prepričavati događaje, povremeno samostalno, a povremeno uz podršku odrasle osobe. Trebalo bi početi samostalno postavljati pitanja Zašto? Kada?. U ovom periodu dijete počinje razumijevati tročlane naloge, kao npr. Idi u kuhinju, uzmi loptu i odnesi u sobu. Vokabular se naravno i dalje širi budući da je i rečenica sve dulja. Točnije upotrebljava nastavke za padeže, vremena, zamjenice, prijedloge i sl.
Gramatički oblici, nastavci i strukture koje dijete koristi i dalje mogu biti malo nepravilni, ali dijete počinje sve pravilnije pričati. Od četvrte do pete godine djetetov govor bi trebao biti razumljiv široj okolini i ljudima koji ga ne poznaju. Gotovo sve glasove dijete bi u ovoj dobi trebalo izgovarati pravilno. Dijete bi sada već trebalo pričati dugim rečenicama, od po nekoliko riječi, a gramatika je gotovo u potpunosti pravilna. I dalje se mogu tolerirati poneke gramatičke greške, ali s učestalim slušanjem pravilnih oblika ih dijete
lako ispravlja. Vokabular je u ovoj dobi jako velik, a dijete razumije sve složenije upute. Odgovara na pitanja Koliko? i Kako?
U razdoblju od pete do šeste godine dijete bi već sve glasove trebalo pravilno izgovarati i govor bi trebao biti u potpunosti razumljiv okolini. Dijete bi trebalo moći prepričati dulju priču, događaj bi trebalo moći poredati i prepričati kronološki s detaljima koji su se dogodili. Rečenice koje dijete koristi bi trebale biti složene i u potpunosti gramatički pravilne. Dijete u ovoj dobi već shvaća
što je uzrok, a što je posljedica. Razumije i složenije upute, može pratiti pravila kompliciranije igre, prati razgovor i uglavnom ga prilagođava socijalnoj situaciji. Od šeste do sedme godine djetetov vokabular bi već trebao biti prilično širok, rečenice složene i gramatički u potpunosti točne. Dijete koristi velik broj pridjeva kod opisivanja, razumije da postoje homonimi, antonimi i sinonimi. Metajezična svjesnost – to jest svjesnost o jeziku, raste i razvija se. Dijete bi trebalo moći voditi duge razgovore
s odraslom osobom, pratiti tok razgovora, opisati događaj, temu i likove u razgovoru.
Važno je pratiti uspijeva li dijete zadovoljiti sve zahtjeve koji se u njegovoj dobi očekuju. Ukoliko roditelji uoče da djetetove jezično – govorne vještine nisu u potpunosti u skladu s onim što za dob očekujemo onda uvijek preporučamo razgovor s logopedom. Logoped će napraviti procjenu jezično – govornog statusa, a zatim odlučiti što i kako dalje. Nije nužno uvijek krenuti s
terapijom, ponekad je dovoljno savjetovati roditelje na koji način prilagoditi svakodnevne situacije kako bi potpomogli djetetov jezično – govorni razvoj.
Važno je prepoznati moguće poteškoće na vrijeme, jer pravodobna podrška može napraviti veliku razliku. Slušajte svoje dijete, razgovarajte s njim, čitajte mu i potičite ga da istražuje svijet riječi – na taj način mu pružate najbolju podlogu za uspješan govorno-jezični razvoj. www.kokolingo.hr
Babyhandling prvi koraci u sigurnom i nježnom roditeljstvu
Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali i najizazovnijih životnih uloga
Kadabeba stigne kući, cijeli svijet se mijenja. Dani i noći stapaju se u jedno, a spavanje postaje luksuz. Nova svakodnevnica se vrti oko hranjenja, presvlačenja, ljuljanja i smirivanja plača. I dok uporno pokušavate pronaći rutinu, preplavljuju vas emocije – od neizmjerne sreće i ljubavi do straha, umora i nesigurnosti. I to što osjećate sasvim je prirodno!
Katarina Radeljić Diplomirala je teologiju na integriranom diplomskom Filozofsko-teološkom studiju u Zagrebu. Studij fizioterapije završila je na dodiplomskom stručnom studiju Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu. Pripravnički staž fizioterapije završila je u Kliničkom bolničkom centru sestre Milosrdnice u Zagrebu. Timu Poliklinike Helena pridružila se 2021. godine. Završila je edukaciju dinamičke neuromuskularne stabilizacije (DNS). Bavi se pelvicfloor rehabilitacijom kod djece i mladih s poremećajima mokrenja i defekacije te drugim nefrološkim i neurološkim problemima. Posebno područje interesa joj je neurorazvojna rehabilitacija. Članica je Hrvatske komore fizioterapeuta.
Svi roditelji, posebno oni koji to postaju prvi put, prolaze kroz razdoblje prilagodbe. Često se osjećaj sreće isprepleće s tjeskobom i sumnjom u vlastite sposobnosti. Ono što je važno znati jest da nitko nije savršen i da su svako dijete, kao i svaki roditelj, jedinstveni u svome iskustvu. Roditeljstvo je proces učenja. Svako nošenje, promjena pelene ili igra – sve je to učenje i gradnja odnosa. No u tom osjetljivom i važnom razdoblju, kada bebu primite u naručje, način na koju je podižete i nosite postaje njen prozor u svijet. Upravo tu dolazi važnost baby handlinga – vještine pravilnog rukovanja s bebom – koja ne samo da utječe na bebin motorički razvoj, nego i na emocionalnu sigurnost, povezanost, ali i samopouzdanje roditelja.
ŠTO
JE BABYHANDLING?
Babyhandling podrazumijeva ispravno rukovanje s bebom kroz niz svakodnevnih aktivnosti. To nije odvojena ni „dodatna“ obaveza - već se prirodno uklapa u sve ono što roditelji već rade: podizanje i spuštanje bebe, nošenje, presvlačenje kao i drugi rituali njege. Provodi se kontinuirano, od rođenja pa sve dok dijete samostalno ne prohoda.
Svaki kontakt s bebom – ukoliko je vođen principima babyhandlinga – postaje prilika za nježnu, ali vrlo vrijednu vježbu. Način na koji držite bebu, položaj u kojem je hranite, okrećete li je na oba boka i trbuh, sve to ima utjecaj na njeno motoričko napredovanje.
Ove aktivnosti, iako naizgled jednostavne, čine temelj za razvoj pravilnog obrasca pokreta, a kasnije i složenijih motoričkih vještina.
ZAŠTO JE PRAVILNO RUKOVANJE
VAŽNO?
Pravilno rukovanje s bebom ima višestruku korist:
Podržava razvoj
Pravilno rukovanje omogućuje djetetu da nesvjesno vježba kroz uobičajene dnevne aktivnosti. Time se potiče ravnoteža i koordinacija, optimizira mišićni tonus, a beba razvija osjećaj vlastitog tijela u prostoru – temelj za buduće vještine poput okretanja, sjedenja, puzanja i hodanja.
Rana intervencija
Rast i razvoj djeteta pratimo pomoću tzv. razvojnih miljokaza (eng. milestone) - vremenskih odrednica
koje ukazuju na aktivnosti i vještine koje dijete treba dostići, ali i na ono što se od njega može očekivati u nadolazećem razdoblju.
Svako dijete će te aktivnosti savladati različitim tempom – neki ranije, drugi kasnije, ali kod djece koja su bila izložena prenatalnim, perinatalnim ili postnatalnim faktorima rizika, rana intervencija može igrati ključnu ulogu.
Upravo pravilnim rukovanjem kroz svakodnevne aktivnosti poput podizanja, spuštanja i nošenja roditelji mogu pomoći u prevenciji razvojnog kašnjenja, ali i nadoknadi eventualnog odstupanja.
Razvija osjećaj tijela u prostoru
Kroz pravilne položaje i rukovanje, beba razvija svijest o svom tijelu i njegovom položaju u odnosu na prostor oko sebe. Taj osjećaj - tzv. propriocepcija - ključan je za razvoj ravnoteže i koordinacije u kasnijem djetinjstvu.
Razvija bliskost
Babyhandling je i oblik neverbalne komunikacije. Kad roditelj pravilno i nježno rukuje svojom bebom, poručuje: „Tu sam“ . Poticajnim vježbama i zajedničkom igrom raste djetetov osjećaj privrženosti i povjerenja te se stvara dobar temelj za kasniji emocionalni razvoj i samoregulaciju.
Daje roditeljima osjećaj sigurnosti
Kada roditelji nauče kako pravilno rukovati s bebom, njihovi pokreti postaju sigurniji, spontaniji i
puni povjerenja. Ta sigurnost se prenosi i na bebu koja će na aktivnost reagirati smirenije i opuštenije. Isto tako, roditelji se osjećaju kompetentnije – a to značajno doprinosi osjećaju pozitivnog roditeljstva.
SAVJETI ZA SIGURAN I PODRŽAVAJUĆI
BABYHANDLING
Iako babyhandling ne zahtijeva nikakvu posebnu opremu ni dodatno vrijeme, važno je znati nekoliko osnovnih pravila koja čine razliku.
Uspostavite kontakt prije nego podignete bebu
Naglo podizanje može uznemiriti bebu jer joj stvara osjećaj nesigurnosti. Prije nego što ju podignete, ostvarite kontakt očima, obratite joj se i smireno krenite na aktivnost – to bebi daje osjećaj predvidljivosti i sigurnosti.
Izbjegavajte nagle pokrete
Sve radnje trebaju biti lagane i smirene. Dajte bebi vremena da reagira, nauči i sudjeluje. Na taj način pokret postaje zajednički i prirodan.
Poštujte bebin tempo
Ako beba pokazuje znakove nelagode ili otpora, zastanite, smirite je i pokušajte ponovo.
Uključite obje strane
Kada bebu podižemo ili okrećemo samo na jednu stranu, nesvjesno joj pružamo više podražaja na toj strani tijela. Time druga strana ostaje manje aktivna i mozak prima manje informacija o njenom položaju i funkcijama. S vremenom može
doći do asimetrije u mišićnom tonusu, posturi i pokretima. Zato mijenjajte položaje i strane u svim aktivnostima koje radite sa svojom bebom.
GREŠKE KOJE RODITELJI NAJČEŠĆE RADE I KAKO IH IZBJEĆI
U svakodnevnoj brizi, iz najbolje namjere, roditelji ponekad nesvjesno čine pokrete koji ometaju pravilan motorički razvoj. Evo nekoliko najčešćih i savjeta kako ih jednostavno izbjeći:
Podizanje djeteta kao „paket“
Umjesto da dijete dižete ravno, prvo uspostavite kontakt očima - bebi će to pomoći da se osjeti viđeno, sigurno i uključeno u ono što se događa – i nježno ju zarotirajte do boka. Pritom poduprite glavu i trup u skladu s njegovom dobi. Važno je da su djetetove ruke pozicionirane ispred tijela, a glava ne zaostaje za tijelom da ne bi došlo do izvijanja u luk.
Nepravilno nošenje
U praksi često možemo vidjeti kako roditelji nose bebu licem okrenutu prema sebi, s rukama široko postavljenim na prsima, prenaglašeno joj pridržavajući glavu. Na taj način djetetu se otežava razvoj kontrole glave i vrata, ali i važna motorička prekretnica, a to je dovođenje ruku u sredinu tijela. Umjesto toga, nosite bebu u položaju koji joj omogućava oslonac sukladan dobi, ali i aktivno sudjelovanje.
Previjanje pelena povlačenjem za stopala Jedan od najčešćih trenutaka otpora i plača je previjanje pelena. Roditelji, često u težnji da što prije završe s neugodnim dijelom rutine, instinktivno podižu bebine noge povlačeći ju za stopala. Umjesto povlačenja za stopala, postavite ruke između bebinih nogu, pridržite natkoljenicu, bebu zarotirajte na bok i u tom položaju promijenite pelenu.
RODITELJSTVO BEZ PRITISKA - UZ ZNANJE I PODRŠKU
Roditeljstvo nije savršena slika iz reklama. U kući
nema uvijek smijeha ni mirne bebe u rukama. I dok se ponekad čini da ne znate što radite, postoje one male, konkretne stvari koje možete naučiti kako biste se osjećali sigurnije i opuštenije. Tako će i vaš odnos prema bebi postati manje stresan, a više intuitivan. Kroz babyhandling se uči kako da budemo s bebom – svjesni, sigurni i podržavajući. Kroz male pokrete stvaramo stabilno okruženje koje djetetu omogućava da raste, uči i razvija se u skladu sa svojim individualnim tempom.
Ako niste sigurni kako postupati s bebom, ispravan način pokazat će vam pedijatar ili fizioterapeut uvijek u skladu s dobi i razvojnim statusom vašeg djeteta. Ne oklijevate - odlazak pedijatru uvijek iskoristite za razgovor o svim nedoumicama vezanim uz vaše dijete.
Edukacijom i informiranjem ne samo da lakše prepoznajemo razvojna odstupanja već na njih možemo i pravovremeno reagirati – pružajući svom djetetu podršku koja mu je potrebna za zdrav razvoj.
Poliklinika za dječje bolesti Helena Ulica kneza Branimira 71 10000 Zagreb
https://poliklinika-helena.hr/ tel.: 01 23 10 067
e-mail: info@poliklinika-helena.hr
Simbolička igra predškolske djece
Osnovna karakteristika djece predškolske dobi je znatiželja, želja za otkrivanjem i zaigranost. Igra je glavna dječja aktivnost i sredstvo zabave.
O njezinoj važnosti spominje se i u Konvenciji o pravima djeteta (1989.) kao o temeljnom pravu djeteta koje treba poštivati i uvažavati. Igra je „dječji posao“ kroz koji djeca uče, istražuju i spoznaju o
Petra Fijan, mag.praesc.educ.
svijetu oko sebe. Ona je jedan od ključnih elemenata dječjeg razvoja, a posebnu ulogu ima simbolička igra. Kroz nju djeca izražavaju emocije, suočavaju se sa strahovima i frustracijama te istražuju različite životne situacije. Ova vrsta igre omogućava im da prerade stresna iskustva, razviju nove spoznaje i steknu hrabrost za suočavanje s izazovima. Također, doprinosi razvoju samopouzdanja, pozitivne slike o sebi, empatije, prosocijalnog ponašanja i socijalnih vještina.
Kroz nju djeca izražavaju, sreću, uzbuđenje te ulaze u svijet odraslih. Ona im otvara vrata neistraženog svijeta u kojem razvijaju maštu i kreativnost.
Simboličkom igrom djeca izlaze iz svojih uloga te ulaze u uloge odraslih, često odraslih osoba iz svoje okoline (roditelji, braća i sestre, odgojitelji i sl.).
Simbolička igra mijenja se paralelno s dječjim rastom i razvojem. U igri djeca koriste predmete iz svojeg okruženja, a kroz simboličku igru djeca uče kako simboli mogu zamijeniti pojedini predmet. Taj proces organizira samo dijete, na svoj način koristeći svoju maštu. U početku koriste konkretne predmete koji imitiraju stvarne objekte, dok starija djeca postupno uvode apstraktne simbole. Prvi znakovi simboličke
igre javljaju se već oko 18. mjeseci starosti. To su poznate „kao da“ situacije kada određeni predmet izvodi neku radnju. Oko 2. godine kada dijete počinje shvaćati sebe kao zasebnu osobu razvija se i simbolička igra. Razvojem djeteta razvija se razina i složenost igre. Tako kasnije djeca prvo odabiru situaciju ili iskustvo koje će preraditi u igri, a tek će onda odabrati predmete koje će koristiti.
ULOGA RODITELJA U SIMBOLIČKOJ IGRI
Roditelji imaju ključnu ulogu u djetetovom razvoju, a njihovo sudjelovanje u igri izuzetno je važno. Uključivanje roditelja u igru djece ne podrazumijeva samo vrijeme provedeno s djetetom. Sudjelovanjem u igri ostvaruje se emocionalna bliskost, povezanost i povjerenje, dijete dobiva na važnosti te se uvažavaju njegove potrebe i prava. Poštujući djetetovu inicijativu
za vođenjem igre roditelji ulaze u dječji svijet i imaju priliku upoznati svoje dijete iz drugačije perspektive. Upoznaju se s maštom i kreativnošću te proživljavaju već poznate situacije na dječji način.
Djeca u igri najčešće preuzimaju uloge upravo svojih roditelja i imitiraju ih što roditeljima daje mogućnost da vide kako ih dijete doživljava.
Zato je važno da roditelji pozitivno reagiraju na djetetov poziv na igru i prihvate ulogu koju im dijete dodijeli. Kada roditelji postanu djetetov suigrač i užive se u uloge imaju mogućnost poticati djecu na razmišljanje i proširivanje igre postavljanjem pitanja, poput „Što će se dogoditi sljedeće?“ ili
„Kako će tvoj lik riješiti problem?“ Roditelj također može predložiti nove teme igre, poput farme, igre vitezova, kraljevstva i sl. Na taj način dijete dobiva nove informacije, razvija svoj spoznajni razvoj, kreativnost, maštu te dobiva priliku za učenje na zabavan način.
U igri je važno pružiti djetetu dovoljno različitog materijala i sadržaja, poput kostima i različitih odjevnih rekvizita, kuhinjskog pribora, medicinskih pomagala i konstruktivnog materijala za gradnju. Pružanjem različitih sredstava za igru prati se djetetov interes te se potiče njegova mašta i razvoj. Također, važno je stvarati prostor za igru. On treba biti siguran, dovoljno velik da se djeca mogu slobodno kretati i istraživati. Prepustite djeci inicijativu, dajući im priliku da razvijaju vlastite scenarije bez previše sugestija.
Svaki zajednički trenutak u igri vrijedan je za djetetov razvoj, a simbolička igra otvara prostor za brojne takve prilike. Uključivanjem u dječju igru, pružanjem različitog materijala, prostora i podrške roditelji imaju priliku bolje upoznati svoje dijete, pomoći mu u razvoju važnih životnih vještina, a pritom se zabavljati i kvalitetno provoditi zajedničko vrijeme.
Koregulacija
– ključ razvoja samoregulacije kod djece i mladih
Kaoljudi imamo sposobnost regulirati različite aspekte vlastitog funkcioniranja kako vanjskog tako i unutarnjeg. Možemo regulirati vlastito ponašanje, emocije, misli, nagone i drugo. Upravljanje našim emocijama omogućuje nam emocionalna regulacija o kojoj najčešće govorimo kada govorimo o samoregulaciji. Ona je zapravo sposobnost učinkovitog upravljanja emocijama i odgovaranja na neko emocionalno iskustvo.
Prema jednoj sveobuhvatnoj definiciji, emocionalna regulacija podrazumijeva vanjske i unutrašnje
Marina Milković, magistra psihologije
procese odgovorne za motrenje, procjenjivanje i mijenjanje emocionalnih reakcija, posebno njihovog intenziteta i trajanja, a u svrhu postizanja ciljeva (Thompson i Meyer, 2007). Reguliranjem naših emocija, mi ne mijenjamo emociju, ne postajemo sretni kad smo zapravo tužni, već prilagođavamo intenzitet i trajanje emocionalne reakcije.
KOREGULACIJA
Važnu ulogu u razvoju različitih aspekata samoregulacije kod djece imaju odrasli koji o njima brinu: roditelji, odgajatelji, učitelji, treneri...
Ovaj interaktivni proces oblikovanja i podrške razvoju samoregulacije od ranog djetinjstva do mlađe odrasle dobi kroz međuodnos djece i mladih te značajnih odraslih naziva se koregulacija (Rosanbalm i Murray, 2017).
Postoje tri glavna načina na koje odrasli koji brinu od djeci mogu podržavati i usmjeravati razvoj samoregulacije kod djece (Rosanbalm i Murray, 2017). Prvi način je uspostavljanje toplog, njegujućeg i podržavajućeg odnosa kroz koji se odgovara na potrebe djeteta. To podrazumijeva pokazivanje interesa za unutarnji svijet djece i mladih, prepoznavanje znakova koji ukazuju na njihove želje i potrebe,
poštivanje njihovih individualnih karakteristika te bezuvjetnu posvećenost i brigu. Drugi način je osiguravanje sigurnosti i strukture u okruženju u kojem djeca i mladi odrastaju. To podrazumijeva stvaranje okruženja u kojem se djeca osjećaju fizički i emocionalno sigurno, u kojem mogu učiti i istraživati u skladu s vlastitim razvojnim mogućnostima te imaju osiguranu konzistentnost i predvidljivost, jasne ciljeve u području regulacije i logične posljedice u slučaju neprimjerenih ponašanja. Treći način je podučavanje u razvoju samoregulacije kroz modeliranje, usmjeravanje, stvaranje prilika za vježbu te ohrabrivanje napretka u uspješnoj primjeni naučenih vještina.
VAŽNOST SAMOREGULACIJE ODRASLIH
U PROCESU KOREGULACIJE
Uspješnost procesa koregulacije uvelike ovisi o tome koliko odrasli uspješno reguliraju vlastito funkcioniranje. Za uspješnu samoregulaciju važno je da obraćamo pažnju na vlastite emocije i reakcije u stresnim interakcijama s djecom i mladima, na vlastite misli i vjerovanja o tuđim ponašanjima, da koristimo tehnike umirivanja u takvim situacijama te odgovaramo na dječje potrebe učinkovito i suosjećajno (Rosanbalm i Murray, 2017).
Doprinos značajnih odraslih u procesu koregulacije ovisi o dobi i individualnim karakteristikama djeteta. Malenoj djeci potrebno je mnogo podrške odraslih u koregulaciji, dok će adolescentima ona biti potrebna u manjom mjeri. Najveće razvojne promjene u kapacitetu za samoregulaciju javljaju se u predškolskoj dobi i u ranoj adolescenciji te su upravo ta razdoblja često „najburnija“. Također,
unutarnji i vanjski čimbenici poput temperamenta ili stresnih životnih iskustava mogu dovesti do toga da su neka djeca i mladi osjetljiviji na podražaje iz okoline i skloniji intenzivnijim reakcijama.
PUT KOREGULACIJE KROZ RAZVOJNE FAZE
Kao što je navedeno, u različitim razvojnim fazama očekuje se različita količina podrške značajnih odraslih u koregulaciji, iako je ona potrebna u svim fazama. U nastavku će kroz primjere biti opisano što je djeci potrebno kroz koju fazu.
Mia (1 mjesec) je novorođenče i u potpunosti ovisi o odraslima te joj je potrebno njegovanje,
prepoznavanje znakova koje daje poput plača i adekvatno odgovaranje na njih, struktura i konzistentnost u dnevnim rutinama, fizička i emocionalna utjeha u situacijama frustracije i neravnoteže te prilagodba okruženja s ciljem smanjivanja rizika izloženosti frustrirajućim situacijama (npr. reguliranje buke, topline, udobnosti i slično).
Teo (2 godine) je u dobi najranijeg djetinjstva (do 3. godine) te mu je u procesu koregulacije i dalje prvenstveno potreban topao i njegujući odnos sa značajnim odraslima, a zatim i podučavanje osnovnim, jednostavnim, razvojno primjerenim pravilima i očekivanjima, imenovanje emocija
odnosno podučavanje u pronalaženju riječi za izražavanje emocija, modeliranje strpljivosti i samoumirujućih strategija te preusmjeravanje pažnje kako bi se reguliralo njegovo ponašanje. Lana (4 godine) je u fazi ranog djetinjstva odnosno predškolske dobi (3 do 6 godina) koje je jedno od ključnih i najintenzivnijih razdoblja u području razvoja samoregulacije i puno promjena te joj uz odnos sa značajnim odraslima dodatno treba poduka i usmjeravanje u rješavanju jednostavnih problema, usmjeravanje u pridržavanju pravila i završavanju zadataka, modeliranje i ohrabrivanje samoumirujućih strategija poput disanja, vanjska struktura i resursi za podršku u umirivanju poput
različitih materijala te jasne i konzistentne granice i posljedice za njihovo kršenje koje se daju na čvrst i istovremeno smiren i nježan način. Roko (10 godina) je u razdoblju srednjeg djetinjstva (7 do 12 godina) koje traje većinu osnovne škole te je „najmirnije“ razvojno razdoblje. Roko je uglavnom uspostavio kontrolu nad svojim emocijama i ponašanju, može odgoditi svoje reakcije i impulse, postao je svjestan svojih kognitivnih i misaonih procesa, ali su istovremeno, s polaskom u školu, očekivanja okoline u području njegovog ponašanja i socijalnih interakcija postala sve složenija. Sve je više pravila koja treba slijediti, sa sve više odraslih i vršnjaka ulazi u interakciju i sve se više zahtjeva postavlja pred njega. Stoga u ovom razdoblju postoji niz prilika za podučavanje vještinama i učinkovitim strategijama samoregulacije. Roku u ovoj dobi i dalje u procesu koregulacije treba topao, njegujući i podržavajući odnos, zatim podrška u rješavanju sve složenijih problema, modeliranje strategija rješavanja sukoba, podučavanje vještinama suočavanja i samoumirivanja (npr. samoumirujući govor, tehnike opuštanja), vještinama organiziranja i planiranja, prilike za samostalno donošenje odluka i samomotrenje ponašanja te jasna struktura i posljedice. Eva (15 godina) je u razdoblju adolescencije, novom „burnom“ i intenzivnom razdoblju u razvoju samoregulacije. Ema intenzivno proživljava svoja iskustva i emocije te puno toga želi i očekuje u smislu ugodnih i nagrađujućih iskustava (npr. izlasci, zabava, druženja), a istovremeno njezina kognitivna kontrola zadužena za proces donošenja odgovarajućih odluka i planiranje, još nije dovoljno razvijena. Zbog toga se događa da su njezine
odluke uvelike pod utjecajem emocija i da su usmjerene na kratkoročno zadovoljstvo, a ne dugoročnu korist. Stoga, uz već spomenuti odnos, Evi u procesu koregulacije treba utjeha i empatija tijekom snažnih emocija, ohrabrivanje učinkovitih strategija suočavanja, ohrabrivanje učinkovitog planiranja i svijesti o posljedicama te usmjerenosti na dugoročne ciljeve i završavanje zadataka, usmjeravanje i dijeljenje različitih perspektiva u rješavanju složenih problema i donošenju odluka te davanje prostora za donošenje vlastitih odluka i doživljavanje posljedica tih odluka. Dakle, iako je Evi i dalje potrebna zaštita i kontrola odraslih, ona nužno postaje manja jer Evi treba prilika da sama primjerice donese odluku da će cijelo popodne prije testa iz matematike provesti ne radeći ništa i posljedično vjerojatno dobiti negativnu ocjenu, umjesto da roditelji provedu sate u nagovaranju, pregovaranju, najavljivanju posljedica, objašnjavanju važnosti obrazovanja i slično.
ZAKLJUČAK
Dakle, podrška u koregulaciji djeci i mladima je potrebna kroz sve razvojne faze u različitom obliku, ali često se događa da se ona pruža samo manjoj djeci, dok se s odrastanjem očekuje da, usprkos sve većim zahtjevima iz okoline, djeca sama trebaju regulirati vlastite emocije i ponašanje. Dok u vrtiću djeca još i uče o emocijama kroz različite slikovnice, igre i materijale, kada krenu u školu to često više nije slučaj te nemaju puno prilika učiti o primjerice učinkovitim vještinama suočavanja sa stresnim situacijama, o tehnikama opuštanja, o povezanosti misli, osjećaja i ponašanja te načinima kako si možemo pomoći kada smo uznemireni.
Istovremeno, upravo je „školsko doba“ razdoblje kada postoji najviše prilika za ovakvo podučavanje. Razvoj samoregulacije je jedan od ključnih razvojnih zadataka djece i mladih te ima dugoročan utjecaj na njihovo mentalno zdravlje i dobrobit te je stoga vrlo važno omogućiti im kontinuiranu podršku značajnih odraslih. Možemo zaključiti da je osnovna formula u tome što djeci treba u razvoju samoregulacije sljedeća: topao i njegujući odnos sa značajnim odraslima, jasna struktura u okruženju u kojem odrastaju te poduka i usmjeravanje u razvijanju vještina samoregulacije. Ona se kod djece i mladih ne razvija „sama od sebe“, već kroz međuodnos s odraslima koji o njima brinu.
Literatura:
Rosanbalm, K.D., i Murray, D.W. (2017). Caregiver Coregulation Across Development: A Practice Brief. Washington, DC: Office of Planning, Research, and Evaluation, Administration for Children and Families, US. Department of Health and Human Services.
Thompson, R.A. i Meyer, S. (2007). Socialization of Emotion Regulation in the Familiy. In J. J. Gross (ed.). Handbook of emotion regulation. New York: The Guilford Press.
Pranje ruku je pola zdravlja
Dječje gliste
Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec. pedijatar
Usvakodnevnoj pedijatrijskoj praksi srećemo se s pojavom dječjih glista u stolici. Nekada je vidljivo, a nekada zaključujemo da se radi o infestaciji po simptomima koje djeca signaliziraju.
Zaraza dječjim glistama je vrlo česta kako u Hrvatskoj tako i u cijelom svijetu.
Bolest nije opasna, ali je neugodna i može se širiti na druge ukućane, kako na djecu tako i na odrasle. Postoje male dječje gliste Enterobius vermicularis, poput končića su, veličine nekoliko milimetara. Glavni simptom zaraze je svrbež oko anusa, osobito noću.
Velika dječja glista Ascaris lumbricoides može narasti do nekoliko desetaka centimetara. Može izazvati bolove u trbuhu, mučninu, proljev, povraćanje.
Bolest se lako prenosi. Jajašca dječjih glista mogu preživjeti nekoliko tjedana izvan tijela, na odjeći, posteljini, igračkama. Djeca se zaraze gutanjem jajašca koje unose prljavim ručicama ili kontaminiranom hranom.
Moguća je autoinfekcija prenošenjem jajašca iz analnog područja na usta nakon češkanja zbog svrbeža i stavljanja prstića u usta. Reinfekcija je ako se ponovno zaraze iz okoline.
Bolest može biti asimptomatska. Dijete ne pokazuje
simptome, ali širi jajašca u okolinu i predstavlja izvor zaraze za svoju okolinu.
Životni ciklus od jajašca do odrasle gliste traje 2-6 tjedana. Iz toga razloga je potrebno terapija u dvije faze u razmaku od dva tjedna.
Simptomi na koje moramo obratiti pažnju i posumnjati da se radi o zarazi dječjim glistama:
- svrbež oko anusa
- bolovi u trbuhu
- mučnina, povraćanje
- nesanica, razdražljivost
- bljedilo
- nedostatak apetita.
Dijagnoza se postavlja uzimanjem perianalnog otiska i stolice na parazite. Dobrim djelom roditelji primijete golim okom dječje gliste u stolici. Tada je daljnja dijagnostika bespotrebna.
Iz toga razloga je uputno da roditelji nadziru izgled stolice malog djeteta.
Bolest se liječi antiparazitarnim lijekovima prema uputi liječnika. Lijek izbora je mebendazol u obliku tableta ili sirupa. Liječe se bliski kontakti. Za dva tjedna ista terapija se ponavlja.
Trudnice i djeca mlađa od godinu dana ne bi trebala uzimati mebendazol.
Dojilje bi se trebale izdojiti na dan uzimanja lijeka, a dijete hraniti nadomjescima za majčino mlijeko.
Prati ruke je pola zdravlja, osobito u ovom slučaju.
Održavati kratke i čiste nokte. Ne grickati nokte.
Prati voće i povrće, osobito ono koje jedemo sirovo.
Tuširanje umjesto kupanja. Svakodnevno mijenjati donje rublje te ga prati na minimalno 60 stupnjeva.
Svaki član kućanstva mora imati svoj ručnik.
Kućne ljubimce s kojima se igramo redovito čistiti od crijevnih nametnika, svakih 3-6 mjeseci.
Pokrivati noću pješčanike gdje se danju igraju djeca. Moguće da zalutali psi i mačke ostave u pjesku dječje gliste.
Komplikacije zaraze dječjim glistama obično su blage, ali uvijek moguće:
- bakterijske infekcije kože zbog oštećenja uslijed grebanja perianalnog područja
- poremećaj spavanja uslijed jako izraženog
svrbeža, osobito noću kada ženke odlažu jajašca, posljedično tome javlja se umor tijekom dana i razdražljivost
- moguće su kod djevojčica genitourinarne infekcije jer gliste mogu ući u rodnicu, uzrokovati svbež, iritaciju, ali i upalu sluznice.
- moguća je upala crijeva, abdominalna bol, rijetko i proljevasta stolica.
Važne su higijenske mjere i pravilno liječenje.
Specijalistička pedijatrijska ordinacija Mirjana Kolarek Karakaš, dr. med. spec. pedijatar
Kakopretežno radim s djecom školske dobi, tako uglavnom imam i saznanja o njihovim aktivnostima kojima im je ispunjen dan. Nerijetko se dogodi da mi u savjetovanje dolaze djeca perfekcionisti čiji je dnevni raspored, usudila bih se reći, često puta naporniji nego većini odraslih. Naime, ja kao odrasla osoba kada završim s
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
poslom uglavnom se trudim ostatak dana provesti u miru: s obitelji, prijateljima, bez nekih velikih obaveza. No, za „moju“ djecu nakon završenog radnog vremena (škole), obaveze tu ne prestaju: slijedi jedna aktivnost, pa druga, pa pisanje zadaće i učenje, sve dok navečer prilično iscrpljeni ne padnu u krevet. Pred kraj školske godine zna se dogoditi da odspavaju samo nakoliko sati prije škole – testova je puno, vremena uvijek premalo (posebno u kombinaciji s izvanškolskim aktivnostima), a ako žele zadržati dobre ocjene bez da pate njihove izvanškolske aktivnosti, tempo je prilično zahtjevan.
Jesu li djeca i prije imala toliko aktivnosti ili su se stvari unazad xy godina promijenile? Ako se prisjetim svojih dječjih dana moram priznati da je situacija ipak bila malo drukčija. I sama sam išla na izvanškolske aktivnosti no one su uglavnom bile u sklopu škole i unutar kvarta. Ne sjećam se da sam navečer mrtva umorna od silnih aktivnosti padala u krevet. Uvijek je bilo vremena za uživanje u aktivnostima i igri. U srednjoj školi stvari su bile zahtjevnije, no i dalje je bilo dovoljno vremena. Izuzeci su bile moje prijateljice koje su paralelno pohađale glazbenu školu – no to je sasvim očekivano budući da se ipak radilo o dvije škole.
Ne sjećam se da je itko od nas svaki tjedan pored škole imao još gotovo pola jednog radnog vremena izvannastavnih aktivnosti. Danas mnoga djeca već od najranije dobi (pa čak i vrtića) nakon dana provedenog u vrtiću/školi s roditeljima ostatak dana provedu u autu dok ih oni voze s jedne aktivnosti na drugu. Francuski, engleski, ples, balet, zbor, klavir, plivanje... Aktivnosti je mnogo, a dan ima samo 24 sata.
Nisam od stručnjaka koji vole „soliti pamet“ roditeljima. Činjenica je da današnji način života i njegovi zahtjevi nose velike pritiske na djecu. Od rane dobi ih se pritišće da moraju biti odlikaši,
nameće im se kompetitivnost. Danas zaista samo s peticama možeš upisati dobre škole, a bez dodatnih aktivnosti si samo „običan“, a ujedno i crna ovca jer tko još danas ide samo na aktivnosti unutar škole. I stoga nije neobično da ni roditelji više ne znaju što bi ili ne bi bilo dobro za njihovo dijete.
Jedini univerzalni savjet koji mogu dati roditeljima jest da slušaju potrebe djeteta: sami najbolje znate svoje dijete i njegove potrebe i najbolji savjet dobit ćete upravo od djeteta. Osluškujte koji su njegovi interesi – ako dijete ima sluha, po cijeli dan pjeva i pjevanje mu je zaista gušt, predložite mu zbor. Ako je dijete aktivno, voli trčati, ali i družiti se s drugom
djecom – upišite ga na nogomet. Malog aktivca nemojte zarobiti na privatnim satima iz francuskog jezika jer je to „in“ i jer bi mu moglo jednog dana koristiti u životu.
Postoje djeca koja će sama iskazati želju da ih se upiše na neku aktivnost, a postoje i ona koju će trebati malo pogurati. Za ove koji sami iskazuju želju za aktivnostima trebate jedino pripaziti da ne odustaju olako od svih aktivnosti koje upišu. S njima se možete dogovoriti da aktivnosti može mijenjati nakon polugodišta – na taj način omogućujete im raznolikost, ali ih ujedno učite i upornosti. Nadalje, s djecom koju treba pogurati u aktivnosti ne znači forsirati ih na nešto što ne žele (primjerice aktivno dijete sklono sportu upisati na sate francuskog jezika): već pogurati u smislu da dijete zbog svojih osobina (uglavnom introverzije) neće oduševljeno pristati na nove ljude, na promjene čak ni kada mu se neka aktivnost sviđa. Pogurati na način da mu budete podrška, imate razumijevanja da mu treba vremena da se prilagodi, ali da ga ujedno i ohrabrujete da to može. Ako se dijete s vremenom opusti i vidite da uživa u novoj aktivnosti, odradili ste svoj posao. Ako unatoč proteku vremena dijete koje ste pogurali i dalje ne želi ići na tu aktivnost – nemojte forsirati. Ispravan odgovor uvijek leži u djetetu.
Imajte na umu da ne moraju sva djeca upisati
gimnaziju i ne mora vas biti sram ako vaše dijete pokazuje sklonost za primjerice frizersku školu, a ne klasičnu gimnaziju. Ako dijete želi biti frizer i ne pokazuje nikakav interes za glazbu – jesu li onda sati klavira zaista neophodni? Nijedno zanimanje nije manje vrijedno: liječnik nije iznad spremačice, pravnik nije važniji od frizera. Svaki posao je jednako važan – naravno da nije ista razina odgovornosti kirurga i kontrolora karata – no to ne znači da je jedan čovjek sa svojim zanimanjem važniji i vrijedniji od drugog. Ako stanemo na loptu s vlastitim ambicijama, usmjerimo se na ono što je za naše dijete dobro, usmjerimo se na njegove interese, potrebe i želje, tada smo na dobrom putu da ne preopteretimo djecu sa slobodnim aktivnostima koje „zvuče dobro“ i koje bi jednog dana mogle „biti korisne“. Slobodne aktivnosti su tu da djeca uživaju, da rade ono što vole, a u konačnici je to i jako dobar temelj za izbor budućeg zanimanja. Jer vjerujem da je svim roditeljima cilj da njihovo dijete bude sretno, da radi posao koji voli i da u slobodno vrijeme uživa u aktivnostima koje ga vesele – zar ne?
