broj 108/lipanj 2025.
besplatni časopis za trudnice, mame i tate
2025.
Impresum
Izdavač: Crna ovca j.d.o.o.
Glavna urednica: Andrea Hribar Livada
info@maminosunce.hr www.maminosunce.hr
Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u kolovozu 2025.
ISSN broj: 2757-1890
Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima. Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.
Prenošena je trudnoća ona trudnoća koja traje 42 puna tjedna gestacije, računajući od prvog dana posljednje redovite menstruacije ili dulje, odnosno 294 dana ili dulje od posljednje redovite menstruacije, odnosno dulje od 40 tjedana od posljednje ovulacije. To je pravo prenošenje, a dijete iz biološki prenesene trudnoće po definiciji ima kliničke znakove „prezrelosti“ i rađa se s
Prof. dr. sc. Snježana Škrablin
Spec. ginekologije i opstetricije
Subspec. fetalne medicine i opstetricije
Subspec. humane reprodukcije
rizikom perinatalnih komplikacija. Na sreću, samo je manji dio trudnoća koje traju dulje od 42 tjedna ili 294 dana zaista preneseno. Najčešće se radi o pogreškama u točnoj ocjeni trajanja trudnoće zbog neredovitih menstruacija ili poremetnji ovulacije.
To su lažna prenošenja, a djeca koja se rađaju iz lažno prenesenih trudnoća nemaju povišen rizik perinatalnih komplikacija.
Trajanje trudnoće računa se, naime, najčešće menstruacijskom dobi. Definicija po kojoj je prenesena ona trudnoća koja traje 42 tjedna ili dulje od prvog dana posljednje menstruacije podrazumijeva tako da je 14 dana nakon posljednje menstruacije uslijedila ovulacija i nakon nje trudnoća. Međutim, varijacije trajanja menstruacijskog ciklusa vrlo su česte i u posve zdravih žena, nerijetko zbog poremetnji ovulacija; one ne moraju nastupiti uvijek istog dana u ciklusu. Oko 70% trudnoća koje po menstruacijskoj dobi traju dulje od puna 42 tjedna nisu tako prava prenošenja već su posljedica zakašnjelih ovulacija.
Jednako tako, u nekih žena ovulacija nastupa prije 14. dana ciklusa pa se u njih 40 postkoncepcijskih tjedana može dosegnuti i prije no što nastupi 42 tjedna menstruacijske dobi. Dakle, mali je broj, oko trećina od ukupno 10% trudnoća koje traju dulje od punih 42 tjedna menstruacijske dobi, zaista biološki produljenih, odnosno, neke su trudnoće biološki produljene i onda kada traju samo 41 tjedan. Kako nema mogućnosti točne procjene biološkog trajanja trudnoće, sve se trudnoće za koje se nađu da traju 42 tjedna ili dulje, smatraju prenesenim, premda je mali broj djece koja se rađaju iz njih zaista prezrelih. Zbog porasta rizika za djecu koja se rađaju prezrela, svaku trudnoću koja traje 42 tjedna
i dulje valja nadzirati s punom pažnjom i smatrati je visoko rizičnom.
Učestalost trudnoća koje su prešle rok rađanja različita je, ovisno o paritetu populacije, proporciji izbornih carskih rezova, proporciji prijevremenih porođaja, učestalosti indukcija porođaja, poremetnjama trudnoće itd. Procjenjuje se kako oko 10% (4-14%) trudnoća traju dulje od 42 puna menstruacijska tjedna. Najmanje je prenesenih trudnoća u sredinama u kojima se menstruacijska dob korigira ultrazvučnom procjenom trajanja trudnoće, mnogo ih je više tamo gdje se trajanje trudnoće računa samo prema posljednjoj
menstruaciji ili prema kliničkom nalazu trudnoće, a posebno često gdje se kao parametar rabi samo prvo micanje djeteta. Prava, biološka prenošenja, ukoliko nisu posljedica malformacija djeteta (anencefalije), vjerojatno su genetski predodređena. Ako je majka prenosila, njena će kći prenositi značajno češće, a žena koja je jednom prenijela, dva ili tri puta češće prenijet će ponovno u idućoj trudnoći.
Opasnosti za dijete iz prenesenih trudnoća brojna su, premda su izvješća iz literature vrlo različita.
Perinatalni mortalitet prenesene djece 1,5 do
2,9 puta je viši no djece rođene točno u terminu. Engleski autori nalaze da je, kad trudnoća traje dulje od 42 tjedna, perinatalni mortalitet dvostruko viši, kada traje 43 tjedna 4 puta je viši, kad traje 44 tjedna 5-7 puta je viši no u ročnih trudnoća .
Dijete je ugroženo asfiksijom, infekcijom, nerijetko
teži 4500 grama ili više (3-10 puta češće no ročna djeca). U 20-40% trudnoća, djeca iz prenesenih trudnoća imaju znakove prezrelosti, identična su djeci koja su rođena nakon intrauterine restrikcije rasta zbog nedostatne djelotvornosti posteljice.
Posebno opasno je razdoblje porođaja i ranog neonatalnog razdoblja; asfiksija u porođaju često nastupa iznenada, opasan je sindrom aspiracije mekonija, česti su znakovi neuroloških poremetnji, posebice konvulzije.
Porođaji prenesenih trudnoća nerijetko su produljeni, zbog fetalne makrosomije povišena je učestalost ozljeda mekih tkiva, carski rez dvostruko je češći, a zbog toga i komplikacije operacijski dovršenih trudnoća; najopasnije su tromboembolije.
Godine 1954. Clifford je prateći skupinu trudnoća koje su nastavljene nakon termina, opisao 37 novorođenčadi tipičnog izgleda i neonatalnog tijeka. Dijete je dugo i mršavo, naborane, staračke kože, zabrinutog izgleda, nemirno, otvorenih očiju, dugih nokata, koža mu se ljušti, posebice na tabanima i dlanovima. Najčešće nije pothranjeno po definiciji,
a njegova je težina iznad 10. percentile za dob trudnoće, ali njegov izgled svjedoči o pothranjivanju koje je vjerojatno nastupilo tek koncem trudnoće. Najveći broj djece iz Cliffordove skupine umrla su u neonatalnoj dobi ili su preživjela s teškim neurološkim poremetnjama. Prenošenja je podijelio u stupnjeve: kod prvog stupnja koža je čista, kod drugog zamrljana mekonijem, kod trećeg prljavo žuta. Sindrom prezrelog novorođenčeta kasnije je nađen u oko 10% djece rođene između 41. i 43. tjedna trudnoće i u trećine djece rođene nakon 43. tjedna trudnoće. Nestanak plodove vode jako povećava vjerojatnost rađanja prezrelog novorođenčeta; u trudnoća gestacije 42 tjedna i više oligohidramnij točno predviđa 88% djece sa sindromom prezrelosti. Godinama se naučavalo kako posteljica nakon 36. tjedna trudnoće počinje pokazivati znakove popuštanja djelotvornosti pa se vjerovalo kako je sindrom prezrelog, pothranjenog novorođenčeta posljedica posteljične nedjelotvornosti u prenesenih trudnoća. Patološko-histološki znakovi popuštanja djelotvornosti posteljice konzistentni i tipični za prenošenje ipak nikad nisu nađeni. Međutim nedavno je nađena pojačana programirana smrt stanica, tzv. apoptoza u posteljica prenesenih trudnoća, kao i povišene i rastuće vrijednosti eritropoetina u krvi pupčane arterije u djece iz prenesenih trudnoća. Pravo značenje ovih nalaza nije još jasno, jer su sva djeca iz navedenih istraživanja, i pored opisanih promjena posteljice i pored narastajućih vrijednosti eritropoetina rođena
uredno, vaginalno, bez ikakvih poremetnji tijeka porođaja, urednih Apgar zbrojeva, plodova voda u svih je bila čista, a neonatalni tijek uredan. Pored toga, popuštanje djelotvornosti posteljice ne može biti vodeća osobitost prenesenih trudnoća, jer je dobro poznato kako fetusi nastavljaju rast do 42. tjedna, a makrosomija je to češća što trudnoća dulje traje. Najčešće su komplikacije koje se pripisuju prenošenju zapravo posljedica kompresije pupkovine zbog redukcije količine plodove vode.
Postupak ovisi o: -pravilnoj procjeni trajanja trudnoće -rezultatima nadzora stanja djeteta -procijenjenoj zrelosti vrata maternice
Točna dijagnoza stupnja ugroženosti djeteta i točna ocjena kako postupiti ovisi o preciznom poznavanju gestacijske dobi. U žena s pravilnim, redovitim ciklusima to obično nije problem, a dvojbi o pravom
trajanju trudnoće najčešće nema. Međutim, kako je menstruacijski ciklus nerijetko nedovoljno pravilan, a precizno je datiranje ovulacije iz koje je uslijedila trudnoća gotovo nemoguće, precizan podatak o trajanju trudnoće daje jedino ultrazvučna biometrija tijekom prvih tjedana trudnoće. To potvrđuje koliko je važno nadzor trudnoće započeti rano. Zanimljivo je kako u SAD-u još nije prihvaćena preporuka o ranoj ultrazvučnoj biometriji kao postupku koji je neophodan za smanjenje rizika pogrešne procjene
prenošenja. U dvojbenih situacija, posebice u trudnoća koje su blizu terminu, točnu orijentaciju o približnom trajanju trudnoće daje amnioskopija, jednostavna, prilično zaboravljena i u svijetu gotovo napuštena metoda koja se, međutim, svakodnevno potvrđuje vrlo korisnom. To je metoda direktnog promatranja i pregledavanja izgleda i količine plodove vode i predležeće česti fetusa kroz poseban tubus obasjan izvorom hladnog svjetla. Amnioskopija pomaže procjeni stanja djeteta kod sumnje na prenošenje i već je godinama nezaobilazna metoda nadzora trudnoća sa sumnjom prenošenja u Klinici za ženske bolesti Zagrebu. Još od ranih radova E. Salinga prvenstvena indikacija za uporabu amnioskopije upravo je sumnja na prenošenje ili preeklampsija. Još točniju procjenu trajanja trudnoće, zrelosti i eventualne ugroženosti djeteta daje biokemijski i citološki pregled plodove vode aspirirane amniocentezom. Više od 30% lipidnih stanica, niske vrijednosti glukoze (manje od 20 mg/dl) i porasle vrijednosti kreatinina (iznad 20 mg%) susreću se u ročnih trudnoća, 60- 90% ili više lipidnih stanica i gotovo nemjerljive vrijednosti glukoze u plodovoj vodi kod prenošenja. Vrijednosti glukoze, kreatinina i lipidnih stanica olakšavanju odjeljivanje prave od lažne prenošenosti i jako olakšavaju svakodnevni rad). Zrelosti parametara plućnog profila pokazuju pak stupanj zrelosti fetalnih pluća, ali ne olakšavaju razlikovanje prave od lažne prenošenosti. Sumnja na prenošenje prihvaćena je indikacija za nadzor stanja djeteta premda prospektivne studije nisu objektivno potvrdile vrijednost ove preporuke.
Nadzor se obično sastoji od kardiotokografije, testa opterećenja, biofizikalnog profila, procjene količine plodove vode ili kombinacije metoda, a nema dokaza kako je jedna od metoda bitno pouzdanija od druge. Prema Američkom udruženju ginekologa i opstetričara (ACOG-u) nadzor valja započeti s 42 tjedna amenoreje, no nema preporuka koliko je često potrebno testiranje ponavljati. Većina istraživača preporučit će testiranje dva puta tjedno, uz opasku kako doplerske metode nemaju
vrijednosti za nadzor prenesenog djeteta i nisu opravdane uz indikaciju prenošenja.
Porođaj valja planirati onda kada se procijeni kako je rizik biti rođen manji od rizika daljnjeg zadržavanja u maternici. U trudnoćama koje se smatraju rizičnim nema potrebe trudnoću nastavljati nakon navršenih 39 tjedana trudnoće, pod uvjetom da je gestacijska dob pouzdano procijenjena.
Jednako tako ukoliko se ustanovi manjak plodove
vode ili promjena u stanju djeteta, odnosno ukoliko rezultati testiranja stanja djeteta više ne jamče normalnu oksgenaciju, trudnoću valja završiti.
Uz oligohidramnij može nastupiti kompresija pupkovine, a manjak plodove vode najraniji je znak popuštanja funkcije posteljice. Može nastati akutno, tijekom manje od 48 sati.
Što je najbolje učiniti u trudnoćama koje se smatraju nisko rizičnim, a termin je prošao i nastupi realna opasnost od prenošenja? To nije
sasvim razjašnjeno. Postoje dva moguća izbora: inducirati porođaj, kao što to u trudnoćama sigurne amenoreje preporučaju američki autori ili čekati na njegov spontani početak uz redoviti nadzor stanja djeteta. Stupanj procijenjene zrelosti vrata maternice nerijetko je odlučujući činitelj.
Ako je vrat maternice klinički zreo, indukcija se smatra opravdanom. Osim u prvorotkinja u kojih je precizna ocjena zrelosti vrata maternice uvijek u određenoj mjeri nepouzdana, u ostalih nema dokaza kako inducirane porođaje češće prate poremetnje no porođaje koji su započeli spontano. Ukoliko je vrat maternice nezreo, indukcija porođaja oksitocinom završit će dvostruko češćim neuspjehom, od konzervativnog postupka, čekanja spontanog početka porođaja uz nadzor stanja djeteta. U takvih je žena neophodno poduzeti neki
od postupaka kojima se potiče sazrijevanje vrata maternice. Premda ima studija koje ne nalaze prednosti vaginalne ili intracervikalne aplikacije prostaglandina E2 (PGE2) u usporedbi s placebom ili Foleyevim kateterom, preporuka američkog udruženja ginekologa i opstetričara (ACOG-a) je svakako rabiti PGE2 gel u svim slučajevima kada porođaj u prenesene trudnoće želimo inducirati, a vrat maternice nije zreo.
GinOps d.o.o. Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 www.ginops.hr
Rh sustav je sustav oko 50 do danas poznatih eritrocitnih antigena kontroliranih s tri para gena (Cc,Dd,Ee). Njihova učestalost i antigeničnost je različita. Antigeni skupine D najčešći su i najjači i nalazimo ih u 97% senzibiliziranih trudnoća. Rh D izoimunizacija javlja se kad imunosni sustav Rh
Prof. dr. sc. Snježana Škrablin
Spec. ginekologije i opstetricije
Subspec. fetalne medicine i opstetricije
Subspec. humane reprodukcije
D negativne majke dođe u dodir s eritrocitima Rh
D pozitivnog djeteta koje nosi i započne stvarati protutijela protiv D antigena na fetalnim eritrocitima. Izoimunizaciju mogu uzrokovati i drugi antigeni eritrocita, Kell, Duffy, Kidd, Batty, AB0 i dr. Te su imunizacije ipak daleko rjeđe. Humoralni imunosni odgovor prenose dvije skupine protutijela: IgM i IgG. IgM ne prelaze posteljičnu barijeru zbog svoje veličine. IgG protutijela prolaze posteljicu putem posteljičnog Fc receptora za IgG trofoblasta, sporo u prvih 12 tjedana, nešto brže u idućih 12 tjedana, a nakon 24. tjedna prijenos i nakupljanje rastu eksponencijalno. Razaranje djetetovih eritrocita nastaje isključivo zbog djelovanja majčinog IgG, a jačina razaranja, uz brojne dijelom nepoznate parametre, ovisi prije svega o količini stvorenog i preko posteljice djetetu prenesenog IgG.
Poznati čimbenici koji utječu na jačinu reakcije između majčinih protutijela i fetalnih antigena su: - antigeni fetusa nepoznati imunosnom sustavu majke
- rasprostranjenost antigena na fetalnom tkivu (što je šira rasprostranjenost nekog antigena, kompeticija za antitijelo je veća i mogućnost oštećenja tkiva nekog posebnog tjelesnog sustava je manja)
- jačina (antigenost) i količina antigena
- učinkovitost imunološkog odgovora majke
- nazočnost ili izočnost ranijeg izlaganja i
senzibilizacije na neki antigen
- tip protutijela koji majka stvara.
Rh D negativne žene nemaju stvorenih protutijela protiv D antigena, osim ako nisu senzibilizirane tijekom prijašnje trudnoće ili neprikladne transfuzije krvi. Imunizacija je stoga rijetka u prvoj trudnoći (12%). Učestalost Rh D izoimunizacije u višerotkinja je 10-14% ako Rh D imunoglobulin nije dan nakon porođaja i manje od 2% ako je dan.
Male količine fetalne krvi (<0,05 ml) koje prolaze posteljicu i ulaze u majčinu cirkulaciju nisu dovoljne da potaknu stvaranje protutijela u normalnoj
trudnoći. U rijetkih žena, međutim, opisana je senzibilizacija pri količini od svega 0,01 ml fetalne krvi u majčinom krvotoku. Pri porođaju i ljuštenju posteljice ili pri drugim traumatskim događajima kao što su invazivni dijagnostički postupci (biopsija korion frondozuma, amniocenteza, kordocenteza), izvanmaternična trudnoća, spontani ili namjerni pobačaj ili prepartalno krvarenje (prijeteći pobačaj, abrupcija posteljice, placenta previja, tupa trauma abdomena) u cirkulaciju majke ulaze
veće količine fetalne krvi (0,5 ml i više) i one su dostatne da potaknu stvaranje anti-D protutijela kao i stanica pamćenja (“memory cells”). Stvaranje stanica pamćenja rezultira trajnom imunizacijom.
Tijekom idućih trudnoća i vrlo male količine krvi Rh pozitivnog djeteta biti će dovoljne da potaknu stanice pamćenja na stvaranje protutijela protiv D antigena na fetalnim eritrocitima. Protutijela koja nastaju u ovom sekundarnom odgovoru pretežito su imunoglobulini skupine G 4.
Rh imunizacija nekoć je bila relativno česta posljedica imunizacije Rh negativnih majki prema Rh D antigenu djeteta, a uz novu trudnoću i nošenje RhD pozitivnog djeteta, u svakoj je idućoj trudnoći bila sve teža. Danas, međutim, sve neimunizirane Rh negativne žene nakon pobačaja ili porođaja dobivaju Rh D protutijela koja će uništiti D pozitivne eritrocite i spriječiti imunizaciju žene pa je Rh imunizacija postala relativno rijetka. Kako količina Rh D protitijela u uobičajenim pripravcima koji se daju može neutralizirati samo određenu
količinu RhD pozitivnih eritrocita, kod većih prijelaza djetetove krvi majci, ta količina nije uvijek dovoljna da bi spriječila imunizaciju.
GinOps d.o.o. Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 www.ginops.hr
Možda ti je poznat onaj osjećaj kada s brigom promatraš kako druga djeca već veselo brbljaju u cijelim rečenicama, dok tvoje dijete još izgovara tek nekoliko riječi?
Ne brini, s tim osjećajem susreće se jako puno roditelja – štoviše, kod 30% male djece sasvim je prirodno da razvoj govora krene nešto sporije.
Ali imamo dobru vijest: ne moraš samo čekati skrštenih ruku! Kao roditelj ti možeš biti onaj tko
igrom, ljubavlju i smijehom pomaže svom djetetu od prvih riječi do sve dužih rečenica.
U tome ti može biti sjajan saveznik jedna posebna igra – KinderSpeech govorne kartice za poticanje govora!
Ja sam ih poklonila svom jednogodišnjem nećaku jer sam željela ponijeti igračku koja je i korisna – i srećom, svidjela mu se! Naravno, ne može zamijeniti mamu, ali može biti super dodatak dok uče nove riječi.
KinderSpeech je odličan mali uređaj posebno osmišljen za poticanje razvoja govora kod djece između 1 i 7 godina. Znanstveno je utemeljen (u njegovom razvoju sudjelovali su i logopedi), ali uopće ne djeluje kao učenje – više kao zajednička igra koju djeca obožavaju!
Tajna je jednostavna: šarene kartice, slatke slike, riječi i zvukovi koje dijete prvo samo sluša, a onda ih gotovo neprimjetno počinje oponašati.
A osjećaj uspjeha daje vjetar u leđa – dolaze nove riječi, hrabriji pokušaji i radosni razgovori!
Kako funkcionira?
● Odaberete karticu (životinje, vozila, boje, hrana – ima ih mnogo!)
● Umetnete je u uređaj
● Uređaj izgovori riječ sa slike (i po potrebi doda zvuk, npr. pas zalaje)
● Dijete sluša, oponaša, a zatim zajedno razgovarate o slici
● I tako redom – dolazi nova kartica!
Sve to možete igrati i samo nekoliko minuta dnevno – za vrijeme doručka, u popodnevnom odmoru, ili čak na dužoj vožnji autom.
Što dolazi u pakiranju?
● 1 kompaktan audio uređaj
● 112 govornih kartica (postoji i dvojezična opcija: hrvatski, engleski, njemački)
● 1 USB punjač
Koje su teme?
Vozila, životinje, boje, hrana, zanimanja… sve ono što je važno i uzbudljivo u dječjem svijetu!
● Lako prenosivo – možete ga ponijeti bilo kamo
● Lako se čisti (što i nije loše uz zamazane dječje ručice☺)
Zašto ih toliko volimo?
● Potpomaže razvoj kroz igru: rječnik, izgovor, motorika
● Već 10 minuta dnevno može donijeti vidljive promjene
● Pruža osjećaj uspjeha – dijete stječe samopouzdanje
● Jednostavno za korištenje – čak i starija djeca ga mogu koristiti samostalno
I ono što posebno umiruje roditelje: za KinderSpeech vrijedi 30-dnevno jamstvo povrata novca – ako ne odgovara vašem djetetu, možete ga bez problema vratiti.
������ Pogledaj i naruči KinderSpeech™ govorne kartice ovdje:
https://kinderspeech.hr/products/ kinderspeech%E2%84%A2-kartice-za-razvoj-govora
dr. sc. Marina
Mastitis je upala dojke koja nastaje ulaskom infekcije kroz mliječne kanaliće od površine kože prema unutrašnjosti dojke, kroz ragade na bradavici, uz oslabljen organizam majke ili iscrpljenosti i kao posljedica začepljenih mliječnih kanalića.
Ragade (ispucale bradavice) su relativno čest put ulaska infekcije, a nastaju ponajprije nepravilnim dojenjem uz uvučene ili jako plosnate bradavice. Majka bi trebala prstima obuhvatiti svoje bradavice i polako stisnuti te ukoliko se bradavice ne ispupče van, nego se uvuku, radi se o uvučenim ili plosnatim bradavicama.
Mastitis se pojavljuje naglo, obično dva-tri tjedna nakon poroda, najčešće počinje jednostrano, ali može zahvatiti i obje dojke. Majka će prepoznati mastitis po tome što se njezino opće stanje mijenja, u smislu porasta temperature iznad 38.4 °C sa zimicom i tresavicom te povećanim umorom, slabošću i nedostatkom teka, a dojka će biti povećana, crvena, vruća. Koža nad upaljenim tkivom može biti napeta, glatka i sjajna.
Prije svega treba razlikovati mastitis od prepunjenosti dojki, što je katkad teško jer se simptomi dijelom preklapaju. Mastitis je upala dojke koja zahtjeva liječničku intervenciju, a prepunjenost dojki javlja se neposredno poslije poroda prije potpune uspostave laktacije, često obostrano. Kod prepunjenosti dojki opće stanje majke nije poremećeno, a ni tjelesna temperatura nije viša od 38.4°C. Prepunjenost dojki liječi se učenjem dojenja, redovitim izdajanjem, primjenom toplih obloga i masiranjem dojki prije podoja. Takvim općim mjerama potiče se uspostava laktacije i sprječava zastoj mlijeka u mliječnim kanalićima. Zastoj mlijeka u kanalićima pogodan je medij za naseljavanje bakterija i ako se pravovremeno ne prepozna nastaje infekcija – mastitis.
Ragade se mogu spriječiti nošenjem tzv. „oblikovača“ u zadnjem tromjesečju. Ukoliko se do poroda takav način ne pokaže dobrim može se dojiti preko šeširića. Terapija ispucalih bradavica podrazumijeva kortizonske kreme nakon svakog
podoja, obično ne duže od dva dana. Ukoliko imate ispucale bradavice savjetujte se sa svojim liječnikom ili patronažnom sestrom.
Svaka majka koja doji zna koliko su osjetljive njene bradavice te bi u skladu s tim trebala i postupati prilikom provođenja higijene. Naime, danas je napušteno mišljenje o pranju sapunima, već se preporuča samo pranje mlakom vodom i sušenje na zraku ili nježno brisanje pamučnim ručnikom opranim na 95 °C.
Današnja terapija mastitisa podrazumijeva antibiotike. Majka, zbog svog oslabljenog organizma, mora strogo mirovati, jer u protivnom mastitis može napredovati, uzrokovati apscese (nakupine gnoja) koje treba kirurški obraditi.
Što se dojenja i mastitisa tiče, u svakom slučaju
treba redovito izdajati, a sve je više preporuka da
se može dojiti i na bolesnoj strani pod uvjetom da se dojenje započne na zdravoj, a dovrši na bolesnoj strani te da majka prije dojenja prstima masira dojke prema bradavici kako bi mlijeko poteklo. Ako to ne pomaže, postoje lijekovi koji bi mogli osigurati bolji izlazak mlijeka. Može se dojiti i samo na zdravoj strani, no bolesnu dojku treba i dalje izdajati, a mlijeko baciti.
Ragade:
Ispucale bradavice
Pravilna tehnika dojenja
Nježna higijena
Kortizonska krema prije podoja
Mastitis:
Izdajanje/dojenje uz prethodnu masažu ili terapiju
lijekovima
Hladni oblozi
Antibiotici
Mirovanje
Rasti razvoj su procesi koje tijelo prolazi na putu od rođenja do odrasle dobi: rast se odnosi na povećanje dimenzija tijela i promjenama u strukturi pojedinih tkiva i organa, dok je razvoj vezan za sazrijevanje pojedinih tkiva, organa i cijelog organizma.
Lana Novota, mag. kineziologije
Mozak ima sposobnost fizičkih, kemijskih i strukturalnih promjena pod utjecajem vanjskih podražaja i doživljaja iz okoline. Stimulacija koju dijete dobiva značajno utječe na motorički razvoj, ali i na razvoj cjelokupnog živčanog sustava posebno u prve tri godine života.
Rast i razvoj su najintenzivniji u prve 3 godine života, posebno razvoj mozga koji s navršene 3 godine doseže 80% volumena kakvog će imati u odrasloj dobi. Primjerice do 5. godine je razvijeno 90% težine mozga (1500g), a završava razvojem u isto vrijeme i kod muškaraca i žena u dvadesetoj godini života (novija saznanja pomiču tu granicu prema polovini dvadesetih, kada se dovršava emocionalno sazrijevanje). Funkcionalnost mozga razvija se tako što se neuroni međusobno povezuju sinapsama i što više sinapsa postoji, to je veća sposobnost rješavanja problema. U razdoblju do 7. godine, a posebno u dobi između 2. i 4. godine stvara se velik broj novih veza između neurona. U usporedbi s odraslim mozgom, mozak u dobi od 3 godine ima dvostruko više međusobnih veza među neuronima koji se nalaze u kori velikog
mozga. Iskustvo je ono što je glavni stimulans za razvoj, gradnju mreže sinapsi i rješavanje problema, odnosno intelekt.
Djeca se razvijaju kroz aktivnost i kroz kretanje.
Svaki put kada dijete pokušava dotaknuti zanimljiv predmet, kada vidi nešto novo, osjeti nešto novo, doživi nešto novo javljaju se sitni električni potencijali u mozgu, koji povezuju neurone u mrežu.
Svaki neurološki centar mora se moći povezati s mišićem kako bi se kretnja mogla proizvesti. Svaki stimulans nema odmah opipljivu reakciju,
ali njegov izostanak loše utječe na kasnije usvajanje senzomotoričkih funkcija. Stručnjaci tvrde, a praksa sve više potvrđuje da izostanak i lošiji razvoj eferentnih živaca koji su odgovorni za mišićne kontrakcije uzrokuje poremećaj kognitivnih i motoričkih funkcija. Upravo stoga se u novije vrijeme i koristi naziv ”psihomotorni razvoj” kako bi se naglasila poveznica između ta dva sustava, koji su od rođenja u međuovisnosti i zajedno se razvijaju.
Kada beba dođe na svijet, potreban joj je dodir i
blizina osobe koja o njoj brine i njeguje je. Uskoro ljubav i sigurnost dolaze na prvo mjesto, kao preduvjet svih ostalih iskustava. Kako beba raste, počinje vidjeti, čuti, osjećati opipom i okusom svijet oko sebe. Svim svojim osjetilima ona uči i usvaja važne informacije iz okoline. Osjetila omogućavaju znatiželju, a znatiželja i želja za istraživanjem, otkrivanjem i za postignućem koje se razvijaju (misaone funkcije) tjeraju od prvih mjeseci bebu na pokret.
Laiku je teško prepoznati sve važne trzaje i
pokušaje. Potrebno je još nekoliko mjeseci i puno pokušaja da bi pokreti zadobili finoću, da bi mozak uspio natjerati mišiće da učine što je zamislio, jer mišići nisu bili spremni kad i on – njima treba vremena da ojačaju i otud toliko pokušaja za jedan uspješan preokret na trbuh! Taj proces koji beba prolazi je neprocjenjiv.
Prilike za pokušaje, uspjehe i neuspjehe, radost postignućem i frustracije, ključne su za zdrav i neometan razvoj ljudskog bića. Katkad se odraslima čine nevažnima, a katkad za njih nemaju vremena, strpljenja ili prostora u današnjem ritmu i načinu života – bebe su premalo slobodne od svih pomagala. Kako bi olakšali sebi dok istovremeno ispunjavaju sve obaveze i brinu o bebi, roditelji često posežu za svime što im može olakšati taj nedvojbeno naporan period života. No danas nas najnovija saznanja o razvoju djece tjeraju na promjenu i u našem djelovanju s bebom.
Uz svu našu ljubav i njegu, bebi treba i prostor za slobodno kretanje, jer djeca se motorički razvijaju krećući se.
Kod kuće treba bebi omogućiti vrijeme na ravnoj čvrstoj podlozi, a pod je najsigurnije mjesto za to. Na žalost kod nas nema puno drugih prostora gdje roditelji mogu prakticirati isto, no također je važno naglasiti da su upravo oni ti koji to mogu promijeniti.
Nemojte zbog jednog prijekog pogleda svojoj bebi uskratiti pola sata aktivnosti i rastezanja – u parku, šoping centru, muzeju, gdje god nema realne opasnosti, a prašina i malo zemlje to nisu. Život u gradu i u stanu nije optimalan, ali na roditeljima je da uzmu najbolje od onoga što im se nudi i dozvole svom djetetu da se okreće, gmiže, puže, hoda, skače, trči, penje se…
Djeca nisu hiperaktivna jer traže kretanje, već često postaju hiperaktivna jer im je ono onemogućeno. Djeca (urednog razvoja) koja ispoljavaju svoju energiju i koriste svoje tijelo aktivno većinu budnog vremena, sama u za to primjerenoj
dobi razvijaju veću sposobnost mirne igre i bolju pažnju i koncentraciju. Želite budućeg odlikaša i knjigoljupca? Pustite ga da skače, pleše, vrti se! To mu je sada posao, upravo uči najvažnije stvari u životu!
Centar Klubko
Iica 131, 10000 Zagreb info@klubko.hr www.klubko.hr
Poliklinika za dječje bolesti Helena otvorila je novi moderno uređen i suvremeno opremljen odjel – spoj medicinske izvrsnosti, topline i interijerske elegancije koja djeci i roditeljima pruža sigurnost i ugodu.
Odjelu smještene su ambulante dječje gastroenterologije koje su dio Regionalnog centra za disfunkcije crijeva i mokraćnog mjehura („Bladder and bowell dysfunction BBD Clinic)“- jedinog takvog centra u ovom djelu Europe u kojem se liječe djeca iz desetak okolnih zemalja.
Novi je Odjel smješten u obnovljenoj zgradi zagrebačke „Uljare“ iz 1912. godine, koju je projektirao Vjekoslav Heinzel, Poliklinika Helena spojila je tradiciju s vrhunskim dizajnom i medicinskom tehnologijom. Kroz europske fondove glavna i pomoćna zgrada Poliklinike transformirane su u suvremeni kompleks koji objedinjuje dječju medicinu, modernu opremu i dizajn usmjeren i prilagođen specifičnim potrebama djece i roditelja.
Vizija ravnateljice prof. dr. sc. Andree Cvitković Roić i njenog tima bila je jasna – pružiti djeci i roditeljima najvišu razinu stručne, humane i personalizirane zdravstvene skrbi, ali i stvoriti ambijent u kojem prostor djeluje terapijski. Vođeni tom idejom, uređen je prostor koji osim
po medicinskim uslugama imponira kao sigurna, bezbrižna i elegantna zona mira i igre. Vizija sjajnog multidisciplinarnog tima pretočena je u svakoj pori ove ustanove: djeci i roditeljima pristupa se s poštovanjem, stručnošću i toplinom u prilagođenom toplom ambijentu.
U novouređenom Odjelu dječje gastroenterologije pod vodstvom prim. dr. Alemke Jaklin Kekez, okupljen je multidisciplinarni tim stručnjaka koji su jedni od pionira dječje funkcionalne gasterointestinalne dijagnostike i terapije u Hrvatskoj. Fokus je na integriranom modelu liječenja neurogenih i funkcionalnih poremećaja, a Odjel koristi naprednu tehnologiju u kombinaciji s holističkim pristupom svakom djetetu.
DIZAJN KOJI RAZUMIJE DJECU
Poseban naglasak stavljen je na dizajn interijera – zidne ilustracije, prirodni materijali, pastelne boje i meko osvjetljenje koji stvaraju ugođaj koji smiruje dijete već pri ulasku u Polikliniku. Interijer je osmislila renomirana hrvatska arhitektica Sandra Meštrović dok su zidni elementi i razigrani detalji rezultat rada mladog domaćeg dizajnera Ijana Prelca.
Čekaonica je obogaćena tapetama s apstraktnim mangrovim drvećem, dok prijemni pult u champagne boji krase dvije viseće svjetiljke od tankog drveta u obliku gnijezda. Ordinacije su opremljene drvenim igračkama, a svaka je povezana s bojom vrata, olakšavajući djeci navigaciju kroz prostor. Ovi elementi, zajedno s mekim materijalima, prirodnim tonovima i
razigranim zidnim dekoracijama pretvaraju klinički prostor u okruženje u kojem djeca zaboravljaju da su pacijenti i osjećaju se opušteno i razigrano.
PREMIUM ISKUSTVO ZA MEĐUNARODNE PACIJENTE
Sve više međunarodnih pacijenata prepoznaje Helenin model kao kombinaciju vrhunske skrbi i personaliziranog pristupa. Za obitelji iz inozemstva pažljivo je osmišljen International Patient Service, na čelu s iskusnom pedijatricom dr. sc. Tatjanom Lesar, koja sa svojim timom nudi sveobuhvatnu i kulturno osjetljivu podršku međunarodnim obiteljima. Za one koji dolaze izdaleka, omogućeni su i boravci u lijepo uređenim studio apartmanima.
U sklopu novog prostora nalazi se i premium
čekaonica – lounge zona u kojoj roditelji i pratnja mogu u tišini popiti kavu dok djeca istražuju ili se igraju u sigurnom okruženju. Skulpturalna rasvjeta i bistro stolovi stvaraju hotelski ambijent, dodatno podižući standarde zdravstvene usluge.
Otvorenjem novog odjela, Poliklinika Helena dodatno učvršćuje svoj status vodeće privatne pedijatrijske poliklinike u regiji- sa vrhunskim stručnjacima, modenom infrastruturom na više lokacija, naprednim dijagnostičkim mogućnostima i interijerom koji odiše profinjenošću , elegancijom i toplinom.
Misija Poliklinike Helena ostaje ista: pružiti djeci iz cijele regije najvišu razinu stručne, humane i personalizirane zdravstvene skrbi – uz vrhunsku tehnologiju i iskreno razumijevanje dječjih potreba. Više informacija o Poliklinici Helena pronađite na službenoj web stranici Dobrodošli u novi standard pedijatrijske medicine!
Poliklinika za dječje bolesti Helena Ulica kneza Branimira 71 10000 Zagreb https://poliklinika-helena.hr/ tel.: 01 23 10 067 e-mail: info@poliklinika-helena.hr
Kako uopće znati da beba ima problema sa spavanjem? Beba se skoro svaku noć budi tri ili više puta. Treba joj više od pola sata da se umiri i zaspi. Preko dana je nervozna. Također je dobro znati i koliko bebi treba sna u određenom periodu života te kako izgleda raspored spavanja.
Iva Brčić mag. soc./fil., praktičar terapijskih vještina i tehnika Instituta D.O.M. i europske krovne udruge za dječju i adolescentnu psihoterapiju
0 - 3 mjeseca
U ovoj fazi beba tek uči razlikovati dan i noć te se ritam spavanja tek treba razviti. Uglavnom spava između 16 do 20 sati dnevno, ali rascjepkano u intervale od 2 do 4 sata. Razlog tome je vrlo mali trubuščić. Beba stara jedan dan ima trbuščić veličine trešnje, dok je s mjesec dana velik poput kokošjeg jajeta. Odnosno, vrlo je mali i u njega ne može puno stati pa beba treba češće jesti kako bi zadovoljila svoje potrebe za kalorijama.
3 - 6 mjeseci
Beba sada spava između 10 do 18 sati te se i dalje često budi zbog hranjenja. U ovoj fazi spavanje se počinje poprilično razlikovati od bebe do bebe, ali je za većinu značajno da imaju tri dnevna spavanja.
6 - 12 mjeseci
Beba u ovom razdoblju spava oko 14 sati. Dnevno spavanje traje između 1 i 2 sata, ali isto tako veliki broj djece spava manje od jednog sata. Također dolazi do izostajanja jednog dnevnog spavanja.
Kada se govori o noćnom spavanju, većina pokazuje prve znakove umora između 18 i 22 sata. Uspavljivanje traje odprilike oko 30 minuta te se beba budi po noći i potrebna joj je pomoć roditelja kako bi mogla ponovo zaspati.
PROMJENE NAVIKA
Sada kada smo utvrdili okvire oko spavanja koji su značajni za većinu beba, možemo se pozabaviti s problemima, odnosno riješenjima. Da bi se problem riješio, treba ustvrditi što ometa san. Da li se radi o
lošim navikama (uspavljivanje uz nošenje i dojenje), gladi ili bebi nešto smeta (zubi, probava)? Tu pomaže vođenje dnevnika. Nakon otprilike tjedan dana, moći ćete uvidjeti koji je raspored vaše bebe i što bi trebalo mijenjati.
Promjena navika oko spavanja od roditelja će iziskivati puuuuno strpljenja. Međutim, ako to riješite sada, kasnije će vam biti lakše. Kroz tjedan do deset dana beba će se naviknuti na novu rutinu. Naravno da će se u početku buniti i odbijati suradnju, jer baš kao i mi odrasli, čak i onda kada znamo da baš nije najbolja, niti bebe ne žele mijenjati svoju rutinu.
Već prvih dana bebinog života možete primjenjivati rutinu spavanje - buđenje. Iako se to protivi svim našim roditeljskim instinktima, ova rutina pomaže bebi da se nauči sama uspavati. Znači, kada se beba uspava nošenjem ili dojenjem, treba ju lagano razbuditi (mažnja po licu, škakljanje stopala) prije nego je se stavi u krevetić. Na taj način će biti dovoljno budna da uvidi promjenu, a opet dovoljno pospana da nastavi dalje spavati. Ako se skroz razbudi, treba je ponovo uspavati, ali i opet lagano razbuditi prije stavljanja u krevetić.
Za dulje noćno spavanje s manje buđenja, pomažu dodatni podoji od 16 sati pa do spavanja. To
posebno vrijedi za bebe kada navrše 6 mjeseci. One su tada već poprilično aktivne i počinju jesti krutu hranu. Međutim, zaboravljamo da voće i povrće koje tada jedu nije ni blizu hranjivosti majčinog mlijeka. Upravo je glad glavni uzrok buđenja kod tih beba. Uz sve to vrlo je važna i pravilna rutina prije spavanja. To znači da sat do dva prije spavanja nema televizije, kompjutera ili pametnih telefona. Oni ometaju proizvodnju naše prirode tablete za spavanje, melatonina. Ono što rutina treba
obuhvaćati je prigušivanje svjetla, stišavanje zvukova, puštanje opuštajućih zvukova, mirnija igra, kupanje, dojenje, puno, puno mažnje i nošenja bebe kako bi osjetila roditeljsku ljubav i toplinu. Nakon takve procedure, svaka beba će slađe spavati.
https://www.facebook.com/najsretnijabeba https://najsretnijabeba.webs.com/
Neki roditelji, čija su djeca preosjetljiva, povremeno imaju problema kako izaći s njima na kraj. Kada ispadne da ih svaka majica svrbi, svake čarape ne odgovaraju, svake hlačice smetaju, čak niti gaćice nisu dobre, tada se, osobito tijekom jutarnjeg oblačenja ili u bilo kojoj drugoj sličnoj stresnoj situaciji, situacija može razviti u svađu, kritiziranje i viku.
Tatjana Gjurković, psihologinja, privremena učiteljica i supervizorica transakcijske analize (PTSTA), registrirana terapeutkinja igrom (RPT)
Slično je bilo i s Jakovom. Odmah po rođenju, Jakov je bio razdražljiviji i plačljiviji nego njegova starija sestra. Kada bi došlo previše ljudi, Jakov bi se bunio. Kada bi mama Katja skuhala ručak s nešto intenzivnijim mirisima ili stavila malo jači parfem, kako bi se približila Jakovu tako bi on počeo plakati.
„Sit je, promijenila sam pelene, upravo se probudio“ – razmišljala je već dobro uznemirena mama Katja. Nikako joj nije bilo jasno zašto njezin prekrasni sinčić toliko plače kada ima sve što mu je potrebno. A osobito joj nije bilo jasno zašto plače kada ga primi u svoje naručje. Kada se uz sve to dodaju komentari drugih sa strane poput „ja bih to znala bolje“, tada je to bila kap koja je prelila čašu već ionako dovoljno zabrinutoj i isfrustriranoj Katji. No, priča se nastavila. Kada bi mu oblačila neku vrstu odjeće, Jakov bi počeo plakati. To je primijetila i nastojala je pronaći onu odjeću za koju zna da Jakovu ne bi smetala. Međutim, njegova preosjetljivost je Katju povremeno dovodila do
ludila. Nije razumjela zašto ne može biti kao sva druga djeca koja su zadovoljna kada su sita, presvučena i naspavana, kako bi se mogla igrati s njim. Kao što je bila njezina starija kćer.
Cijela Jakovljeva obitelj obožava ići na more. Imaju baku na moru gdje provode čitav svoj godišnji odmor. Kada je Jakov prohodao, Katja je razmišljala kako će biti super jet će Jakov moći
istraživati plažu, igrati se u plićaku i provoditi vrijeme sa starijom sestrom u igri i zabavi. Svi su se skupa brzo razočarali. Umjesto da se pridružio njima u obožavanju mora, pijeska, sunca, Jakov je ponovno plakao. Te mu nije odgovaralo jako sunce, te ne želi u more, te ne želi hodati bos po pijesku. Umjesto da provedu prekrasan zajednički godišnji odmor, njihovi dani prolazili su u
Jakovljevom otporu, plaču, buntu. Barem su to tako mama Katja i tata Marko tumačili.
Djeca koja su preosjetljiva, intenzivnije reagiraju i na osjećaje drugih ljudi. Tako bi se Jakov rastužio kada bi vidio svoju mamu, tatu, sestru ili bilo koga drugog da je tužan. Uz to, budući da osjeća i manje promjene u temperaturi, češće se žalio da mu je vruće ili hladno te je vrlo osjetljiv na bol.
Senzibilnost ili osjetljivost na zvukove, mirise, vidne podražaje, teksture, emocije, jedna je od devet karakteristika temperamenta. Dakle, to je genetika – naslijeđeno. Jakov je preosjetljiv. Nije preosjetljiv zato što on to tako želi, da bi pravio probleme, da bude u otporu, da bude zločest, jer treba pažnju, niti je to odraz neke od razvojnih faza, već zato što je njegova genetska struktura takva. Genetiku se ne može mijenjati, no ono što se može s njom je prihvatiti je i iskoristiti na najbolji mogući način za osobu i okolinu.
Jakovljevi roditelji trebaju mu pomoći da razumije što mu treba, odnosno što mu smeta. Na plaži to mogu učiniti tako što neće ići kada je sunce najjače, već će ići ranije ujutro ili kasnije popodne. Frustracija zbog hodanja po pijesku može se smanjiti tako što mu se pokaže da te kamenčiće može maknuti s prstića i pozvati ga na ručnik kada mu je dosta hodanja po pijesku. Važno je ne izbjegavati situacije koje su ispočetka za dijete frustrirajuće (npr. staviti djetetu cipelice za vodu i ne skidati mu ih) jer se tako neće naučiti kako se nositi sa svojom preosjetljivošću. Roditelji trebaju biti podrška djetetu u njegovom putu upoznavanju sebe i svojih potreba te ga nježno usmjeravati kako bi naučilo kako zadovoljiti svoje potrebe (kao primjerice da nauči kako može maknuti pijesak sa stopala i zadovoljiti svoju potrebu da više nema
ništa na koži što ga smeta).
Osim navedenog, djeca koja su preosjetljiva trebaju čuti riječi i fraze poput:
-jako uočavaš zvukove, svjetla, svjetlinu, boje i sl. -mislim da te smetaju podražaji koji su ovdje -kada čuješ da drugo dijete plače i ti si tužan
-ti osjećaš manje ozljede i kvrge koje ja ne osjećam
-vjerujem ti da te smeta -kakvog je hrana okusa i mirisa, tebi je jako važno
-meni nije vruće, ali ako tebi je, možeš skinuti vestu.
Imajući na umu da ovakva ponašanja djeteta nisu proizvoljna ili odraz nečega što ono hoće/neće,
već odraz temperamenta, roditelji i svi drugi koji sudjeluju u odgoju djeteta mogu učiniti vrlo mnogo za to dijete. Razumijevanje roditelja zašto se dijete ponaša kako se ponaša, može im pružiti više energije i strpljenja u situacijama kada djetetu treba pomoći.
Centar Proventus Kružna 81, Zagreb info@centarproventus.hr 01 5813 604 www.centarproventus.hr
Kad mali istraživači otkrivaju svijet oko sebe, svaki zalogaj je nova avantura! Hranjenje postaje prilika za otkrivanje, učenje i usvajanje cjeloživotnih zdravih navika, a Lino Baby Muesli su pažljivo osmišljeni kako bi mališanima olakšali prve korake u svijet raznovrsne i uravnotežene prehrane.
Lino Baby Muesli posebno su formulirani za djecu od prve godine života, s pomno odabranim visokokvalitetnim sastojcima prilagođenim njihovim prehrambenim potrebama. Kombiniraju kremaste cjelovite žitarice i hrskave dodatke koji mališane potiču na žvakanje i istraživanje novih okusa, čime im pomažu stvoriti pozitivno iskustvo hranjenja.
Lino Baby Muesli dolaze u tri neodoljive okusne kombinacije, pa maleni istraživači imaju tri prilike za otkrivanje! Multigrain & Jagoda omiljen je okus zbog nježne arome jagode i prirodne slatkoće datulja, a cjelovite žitarice pružaju vrijedne hranjive tvari. Zob & Šljiva siguran je izbor za mališane koji vole kremaste i blage okuse, dok zob osigurava dugotrajnu sitost. Multigrain & Čokolada kombinira pet vrsta žitarica i prefine čokoladne note, pa su sitost i zadovoljstvo mališana zajamčeni!
Zaslađeni datuljama i bogati cjelovitim žitaricama i hrskavim komadićima, Lino Baby Muesli čine svaki obrok zdravom pustolovinom! Jednostavno se pripremaju s mlijekom i predstavljaju savršeno nutritivno izbalansiran obrok za male istraživače. Uz Lino Baby Muesli, svaki je zalogaj korak prema zdravim navikama za cijeli život.
Povišenatjelesna temperatura tijekom bolesti radi u našu korist, to je prirodni mehanizam našega tijela u obrani od raznih uzročnika bolesti. Normalna temperatura tijela je do 37⁰C. Kada prođe 38⁰C trebamo djetetu dati sredstvo za skidanje temperature. Temperatura od 37 do 38⁰C naziva se subfebrilno stanje koje ne zahtjeva primjenu antipiretika. Dapače, ovo malo povišenje
Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec. pedijatar
temperature tijela konkurira opstanku virusa i bakterija.
No, previsoke temperature tijela, preko 39 ili 40⁰C mogu dovesti do neželjenog stanja, do febrilnih konvulzija, prevedeno u grčeve mozga ili narodski rečeno “ fras”.
Povišena tjelesna temperatura česta je pratilja dječjih bolesti, osobito respiratornog trakta. Važno je znati gdje se mjeri temperatura i kojom vrstom toplomjera. Rektalna temperatura je za 0,5⁰C viša od stvarne temperature. Isto je kod mjerenja bezkontaktnim toplomjerom. Mjerenje u uhu nije najtočnije, osobito ako se mjeri kod upale uha. Visoka temperatura je iznad 39⁰, osobito 40⁰. Antipiretik dajemo tek iznad 38⁰. Važno je temperaturu držati pod kontrolom, ispod 38. Ne treba težiti da temperaturu s 39 skinemo na 36. To je čak preveliki šok za organizam.
Visoka temperatura kod predisponirane djece može dovesti do konvulzija, nevoljkog grčenja cijelog tijela. Klinička slika je vrlo dramatična za roditelje. Osobito ako dijete okrene očima i izgubi svijet.
Usnice budu modre, na kratko prestaje disati.
Febrilne konvulzije se javljaju kod 2-5% djece od 6 mjeseci do 5 godina. Poslije druge godine su već rijeđe. Češće su kod dječaka. Obično ne ostavljaju posljedice ako ne traju dugo i ne ponavljaju se.
Važno je na takve situacije biti spreman i naučiti kako reagirati.
Dijete treba staviti na bok da ne dođe do zapadanja
jezika, ne prstima ići u usta.
Odmah dati sredstvo za skidanje temperature, staviti čepić jer na usta ne možemo ništa primijeniti. Stoga treba uvijek kod kuće imati čepiće. Ako je dijete već imalo epizodu febrilnih konvulzija i roditelji su educirani i imaju kod kuće, treba primijeniti Diazepam klizmu rektalno. Ne tresti dijete, ne polijevati hladnom vodom. Pozvati hitnu pomoć.
Sve što možemo spriječiti nastojat ćemo da tako i bude. Najbolja mjera za sprječavanje febrilnih konvulzija je ne dozvoliti visoki porast temperature. Temperaturu snižavamo lijekovima, oblozima hladne vode, tuširanjem mlakom vodom.
Ako su roditelji već doživjelu epizodu febrilnih konvulzija kod svojeg djeteta i educirani su, mogu
primijeniti klizmu Diazepama koji zaustavlja grčeve. Za djecu do 3 godine 5mg, za starije 10mg. Može se primijeniti do dva puta dnevno. Nakon primjene dijete je pospano.
Važno je posložiti uvjete za febrilno dijete.
Temperaura sobe od 21-23 stupnja, temperatura vode za skidanje temperature od 29 do 32, lagana odjeća, ne preutopljavati dijete da se znoji, davati tekućine, mirovanje u krevetu.. Ako dijete nije u bolnici ne znači da nije bolesno.
Od lijekova primjenjuju se paracetamol i ibuprofen. Važno je znati da visina temperature nije u korelaciji s težinom bolesti. Teška bolest može ići bez povećanja temperature dok obična viroza može povisiti temperaturu preko 39 i 40⁰C. Ako se padom temperature ispod 38⁰C dijete normalno ponaša, igra se, jede i pije, ne može biti teško bolesno. Problem je ako i s padom temperature dijete samo spava, nezadovoljno je, ne jede, ne pije. Tada treba potražiti pomoć liječnika.
Specijalistička pedijatrijska ordinacija Mirjana Kolarek Karakaš, dr. med. spec. pedijatar
Kolodvorska 20, Varaždin tel: 042 398 540
https://pedijatrija.info
Roditelji koji nemaju “baka servis” po povratku na posao odlučuju se za dadilju ili neke od jaslica u svom mjestu. U oba slučaja potrebna je prilagodba, no ona na jaslice ipak je malo teža za dijete pa izaziva i veću zabrinutost kod roditelja. Ako je dijete ekstrovertirano i druželjubivo, osjećaj zabrinutosti je manji, a uvjerenje u pozitivan ishod adaptacije veće i obratno – roditelji mirnije, sramežljivije djece zabrinutiji su za djetetovu uspješnu prilagodbu. Dominantna obilježja
temperamenta često su dobri pokazatelji kako će se dijete snaći, no ponekad baš zbog njih možemo biti nespremni na djetetovu reakciju koja može biti suprotna očekivanoj.
Mnogi roditelji danas odabiru jaslice ne samo iz nužde, već vjerujući da je društvo vršnjaka i poticajno okruženje bolji izbor za njihovo dijete. Vrtići nisu samo nužne čuvaonice djece, već mjesta stjecanja znanja, vještina i prvih prijateljstava, a u njima o djeci brinu odgajatelji i stručni timovi sastavljeni od psihologa, logopeda, pedagoga i zdravstvenog djelatnika. Odgajatelji su visokoobrazovani stručnjaci za rad s djecom predškolskog uzrasta. Danas su mnogi odgajatelji i dodatno educirani pa mnogi vrtići nude posebne montessori, sportske, dramske, jezične, kreativne programe u vrtićkim skupinama. Odgajatelji ne samo da poznaju specifičnosti ranog razvoja djece, oni vrlo dobro znaju s čime se vi i vaše dijete nosite prilikom prvog odvajanja i polaska djeteta u jaslice ili vrtić.
Kada dijete kreće u jaslice ili vrtić, to je velik izazov za cijelu obitelj jer i roditelji prolaze kroz proces prilagodbe na odvajanje od djeteta i prepuštanje dnevne brige novim osobama u djetetovu životu. Mnogi se suočavaju sa strahovima i tugom, često uz istovremeno uzbuđenje ili nelagodu ako se nakon dužeg izbivanja vraćaju na radno mjesto. Sigurno ste od prijatelja i obitelji već čuli različita iskustva i pokušali saznati sve o odabranom vrtiću,
a mi vam donosimo savjete iz prve ruke koje su za sve roditelje koji okreću novu stranicu u svom i djetetovom životu pripremile Tarita, Martina, Danijela i Matea – mame, učiteljice i odgajateljice, u svojoj knjizi “Od jaslica do škole”. Odgajateljice
Martinu i Taritu možete pratiti na njihovom Instagram blogu @odgojitelji_u_akciji prepunom savjeta i ideja za roditelje djece od jasličke do predškolske dobi.
Kako pripremiti sebe i dijete na polazak u jaslice?
Na proces prilagodbe djeteta na jaslice utječu starost djeteta, temperament, djetetova iskustva i navike, razina djetetove samostalnosti te stav roditelja o polasku u jaslice i jaslicama generalno.
Dob djeteta igra značajnu ulogu – što su djeca mlađa, to im je prilagodba na jaslice teža, pogotovo ako im je to prvo iskustvo odvajanja od roditelja. Važno je razumjeti da su popratne emocionalne reakcije neizbježne i sasvim očekivane, kao i da dijete jasličke dobi ne možemo pripremiti za polazak na jaslice tako da ih izbjegnemo, već tako da mu pomognemo prebroditi prve teške dane.
Ti prvi dani uglavnom će biti teški za većinu roditelja, ali i za odgajatelje koji u nekoliko prvih dana upoznaju mnogo nove djece i mnogo novih roditelja te je potrebno vrijeme za pobliže upoznati i zapamtiti svakog od njih, njihove individualne potrebe, navike, osobine. Razumijevanje i suradnja roditelja koji su prvih dana tampon zona između svog djeteta i novih osoba u njegovom životu je od
ključnog značaja za uspjeh prilagodbe. Ne možemo učiniti da osjećaji koji se prilikom odvajanja javljaju
kod djeteta, nestanu i ne možemo učiniti da ono odmah zavoli odgajatelja kojeg prvi put vidi, ali možemo svojim postupcima, reakcijama i riječima učiniti vrlo mnogo kako bi dijete što prije odgajatelju dalo šansu.
Stoga nije suvišno više puta ponoviti koliko je stav roditelja i njihovo osobno mišljenje o jaslicama, polasku u jaslice i odgajateljima ključno u ovom procesu. Ako se nismo pomirili s time da dijete kreće u jaslice i to prihvatili, nećemo moći biti adekvatna podrška djetetu u procesu prilagodbe,
jer bismo umjesto razumijevanje za djetetove emocije mogli pokazivati sažaljenje i svoje negativne emocije prema jaslicama nesvjesno prenijeti na dijete. Naše misli, riječi i postupci utječu na snagu, načine izražavanja i trajanje djetetovih emocionalnih reakcija. Na njih, osim objektivnih okolnosti odvajanja i kroćenja u nepoznato (koje nisu sami odabrali i za što moramo imati razumijevanja), utječu još i razvojna faza u kojoj se dijete nalazi, temperament svakog djeteta ponaosob te povezanost s majkom i bližom obitelji. Nismo svi jednako prilagodljivi, uporni, ekspresivni ili plašljivi.
Ako je dijete prije polaska u jaslice već skupilo mnogo iskustava igre u prisustvu druge djece, odlazaka u goste ili primanja gostiju u svom domu, posjećivanja igraonica, grupa za druženje, redovito igranje u parkiću, a osobito ako je ostajalo na čuvanju samo kod obitelji ili prijatelja, dijete će lakše prihvatiti nove okolnosti i odlazak roditelja. Ako je djetetov dnevni ritam spavanja i hranjenja već približan onome u vrtiću, vrtićki ritam mu neće stvarati dodatan problem tijekom prilagodbe. Ako dijete već jede sve namirnice i samo se hrani, bit će mu ugodnije i zabavnije prisustvovati zajedničkim obrocima. Ako je već dijelilo stvari s drugom djecom
ili naučilo pričekati na svoj red jer nije uvijek odmah i prvi na redu, bit će mu lakše funkcionirati u skupini s više djece. Ako pak može zaspati bez vas, moći će zaspati i u vrtiću pa vam djetetov umor neće dodatno otežati ovu obiteljsku promjenu. Ovdje valja napomenuti da prilagodba najteže pada “prezaštićenoj djeci” koja se pretjerano oslanjaju na pomoć drugih.
Iskustva koje je dijete steklo prije polaska u jaslice,
navike koje je usvojilo u svojoj obitelji i do koje mjere se počelo osamostaljivati su objektivni faktori koji pospješuju ili otežavaju djetetovu prilagodbu na jaslički ritam dana i pravila ponašanja koja u njima vrijede. Jer dijete se polaskom u jaslice mora naviknuti na:
– odvajanje od roditelja – odlazak i povratak roditelja, boravak bez roditelja – odgajatelje – nove odrasle osobe u koje treba steći povjerenje, prihvatiti ih i imati utjehu u njima
– jaslice – novi prostor, nova pravila, novi ritam, novu djecu, dijeljenje, čekanje na red…
Kao što vidimo, mnogo toga na razvojnom, osobnom i emocionalnom planu utječe na reakciju našeg djeteta na ideju da se odvoji od nas, kao što i mnogo od toga što smo i kako s djetetom radili do polaska u jaslice utječe na njegovu objektivnu sposobnost da brzo i lako usvoji jaslički ritam i pravila. Stoga su roditeljska očekivanja često veća
od realnih mogućnosti, a katkad, kada prilagodba nije laka niti za naše dijete niti za nas, roditelji su skloni kritizirati jaslice i/ili odgajatelje. Važno je informirati se i shvatiti prije samog polaska u jaslice da je to odgojno-obrazovna ustanova u kojoj se ne provodi individualno čuvanje djece već se nastoji osigurati što kvalitetniji boravak skupine djece. Rad i boravak u vrtićima je vrlo poticajan za djecu stariju od tri godine (vrtićke skupine), dok mlađoj djeci jasličke dobi ne može zamijeniti pažnju jedne osobe niti ih može zainteresirati za sav bogat didaktički materijal jer u toj dobi to nije primarni interes djece. Važno je da nam je kao roditeljima jasno da jedna odgajateljica pazi na 15 djece, da su ta djeca malena i još ne funkcioniraju kao složna grupa i da svako dijete više od svih igračaka i druge djece želi odraslu osobu od povjerenja, a odgajateljica je jedna i moraju je dijeliti. I zato je prilagodba u toj dobi drukčija nego u starijoj dobi. Također treba imati na umu da odgajatelji jasličkih skupina nekoliko puta dnevno presvlače pelene cijeloj skupini, uspavljuju i hrane cijelu skupinu i da je realnost da osim toga u prvim mjesecima ne stignu provoditi programe. No kada se većina djece iz skupine prilagodi, odgajatelji od najranije dobi djeci pripremaju poticajne materijale i započinju s njima različite razvojne aktivnosti i igre. Ono što je još važno reći je da mala djeca kada dođete po njih ne trebaju još razvojnih igara, već vašu nepodvojenu pažnju i nježnost.
Dobar način da pripremite sebe na polazak u jaslice je da imate realna očekivanja od djeteta,
od odgajatelja, od jaslica i od samih sebe. Budite spremni da će tjedni djetetove prilagodbe na jaslice dovesti do promjene:
– djetetovih osjećaja i ponašanja prema vama, – djetetovih potreba nakon jaslica, – strukture i naravi vašeg zajedničkog vremena koje u ovom periodu treba biti primjereno situaciji
i vjerojatnom umoru nakon jaslica (manje popodnevnih druženja, više bliskog kontakta, maženja i igre na samo s djetetom),
– vaših osjećaja (dopustite si sve osjećaje, ali imajte na umu da njima utječete na dijete. Tek kad budete spremni prihvatiti cijelu situaciju, prilagodba će uspješno završiti. Ako ne možete spriječiti da vas preplavljuju različiti osjećaji tuge, ljutnje, krivnje, straha, pobrinite se da im se posvetite prije nego dođete po dijete ili nakon što ono zaspe, a u vrijeme druženja s djetetom pokušajte biti njegov
oslonac jer ono u vama traži način da prihvati novu situaciju), – obiteljskog ritma (ranojutarnji odlasci u jaslice i na posao nisu ni blizu ritmu kojeg ste imali s djetetom na roditeljskom dopustu i prvi tjedni često su kaotični: kašnjenje, strka, zaboravljanje, jurnjava i na kraju jutra koja počinju težinom odvajanja i djetetovih reakcija). Niste sami, nije lako, ali proći će kao što sve brzo prolazi i već sutra ćete u nekoj sljedećoj fazi brinuti novu slatku brigu!
Ako nemate izbora i znate da vaše dijete mora krenuti u vrtić, najbolji put prilagodbe je da to sami u potpunosti prihvatite i prestanete žaliti dijete ili sebe. Čim prije to uspijete, prije ćete pomoći djetetu da prihvati promjenu u svom životu. Djeca se na sve naviknu i prihvaćaju život u obitelji onakvoj kakvu imaju. Stoga se nemojte nepotrebno
uspoređivati s obiteljima u kojima ne postoji potreba za jaslicama ili s mamama koje se ne vraćaju na posao, osobito ako vas vaš povratak na posao veseli. Vaše dijete je dijete vaših odluka, želja ili mogućnosti. Ne postoji jedan najbolji put. Svaki ima svoje prednosti i nedostatke, a ako stojite iza svojih odluka i znate svoje razloge, to je dovoljno da se s njima i sa sobom osjećate dobro. A taj vaš osjećaj je najvažniji resurs koji možete dati svom djetetu. Sve drugo je stvar prilagodbe.
U VRTIĆ?
Prošećite s djetetom do vrtića, poigrajte se u obližnjem parkiću i najavite mu polazak u jaslice uz kratko objašnjenje da mame i tate moraju ići na posao, a djeca u vrtić, koji je sigurno i lijepo mjesto. Pozitivno pričajte o vrtiću i o odgojiteljima. Ovo je najbitnije, jer tako mala djeca još nisu fokusirana na igračke i prijatelje – ona sigurnost traže u starijim osobama.
Nikada ne plašite dijete vrtićem, ne prijetite mu vrtićem, niti u raspravama vrtić koristite kao “kaznu”.
Naviknite dijete na jaslički ritam dana (vrijeme obroka i spavanja).
Potičite dijete na samostalnost prilikom jela, uspavljivanja i igranja.
Naviknite ga na kratkoročno odvajanje i čuvanje od strane drugih osoba.
Kad se igrate s djetetom, možete ga upoznati s nekim igrama i aktivnostima koje se rade u vrtiću.*
Za vrijeme prilagodbe ne planirajte dijete odvikavati od pelene, dude ili dojke. Za stjecanje novih navika pričekajte da prilagodba na jaslice prođe. Katkad
tijekom prilagodbe dijete može napraviti regres (npr. tražiti ponovo dojku ili bočicu, ako je odviknuto od pelene ponovo početi piškiti u gaće i sl.), no to je prolazno i ne treba na to pretjerano reagirati.
I za kraj najvažnije: imajte povjerenja u odgojitelje, jer oni postaju važne osobe u životu vašeg djeteta. Za nekoliko godina, suze zbog polaska u jaslice će zamijeniti suze zbog rastanka s vrtićem.
Želimo uspješnu prilagodbu na jaslice i novo životno poglavlje vama i vašoj djeci!
Detaljne informacije o procesu prilagodbe na jaslice, vrtić i pripremu za školu možete pronaći u knjizi “Od jaslica do škole”**. Knjiga sadrži konkretne savjete i iskustva iz perspektive roditelja, odgojitelja, učitelja i psihologa, razvojne tablice i prijedloge aktivnosti za djecu jasličke, vrtićke i predškolske dobi za poticanje motoričkog, spoznajnog, govornog i socioemocionalnog razvoja djece.
*više na odgojitelji-u-akciji.hr
** ”Od jaslica do škole – Vodič za lakši proces prilagodbe na jaslice, vrtić i školu”, autorice Tarita Mašković, Danijela Drožđan, Martina Sokač, Matea Josić, 2018.
Centar Klubko
Iica 131, 10000 Zagreb info@klubko.hr www.klubko.hr
